You are on page 1of 5

# Mirkovi V., Uar J.

ISSN 1864-6168
UDK 62

## PRIMJENA METODE KONANIH ELEMENATA U GRAEVINARSTVU

APPLICATION OF FINITE ELEMENTS METHOD IN CIVIL ENGINEERING
Struni lanak
Saetak: Najtonija matematika rjeenja za neki nosivi konstrukcijski sustav proizlaze iz parcijalnih diferencijal- nih
jednadbi. Npr., pronai tono rjeenje za tap svodi se na odreivanje integracijskih konstanti s obzirom na osnovne
relacije opisane rubnim uvjetima. Metodom konanih elemenata radi se prijelaz iz parcijalne diferencijalne jednadbe
u sustav linearnih obinih jednadbi, koji se moe zapisati u matrinoj formulaciji, odnosno diskretizira se promatranu
domenu u onoliko dijelova (konanih elemenata) koliko treba da se dobije tono rjeenje na traenim mjestima. U
veini sluajeva MKE ne daje tono rjeenje, ali su rezultati dovoljno precizni i prihvatljivi za inenjersku praksu. Rad
prikazuje primjenu postupka po MKE na primjeru jednostavnih tapnih elemenata.
Kljune rijei: metoda konanih elemenata, parcijalne diferencijalne jednadbe, pomaci, vorovi, krutost
Professional paper
Abstract: The most accurate mathematical solutions for a bearing structural system arise from partial differential
equations. For example, finding the exact solution for a rod is reduced to the determination of the integration constants
with respect to the basic relations described in boundary conditions. The finite element method is used for transition
from partial differential equation into a system of linear ordinary equations which can be written in matrix formulation,
i.e. the observed domain is discretized in a number of parts (finite elements) necessary to obtain a sufficiently accurate
solution for the required places. In most cases, FEM does not give the exact solution, but the results are enough precise
and acceptable for engineering practice. This paper presents the application procedure by FEM in the case of simple
rod elements.
Key words: finite element method, partialdifferentialeq-uations, shifts, nodes, rigidity.

1. UVOD
Metoda konanih elemenata (MKE) je najrairenija
metoda za proraun graevinskih konstrukcija. Njome se
moe rjeavati svaka inenjerska zadaa. Pojavom sve
snanijih stolnih raunala, danas inenjeri imaju velike
mogunosti za rjeavanje razliitih zadaa. Uz sve
sofisticiranije statike programe i jednostavnu grafiku
prezentaciju rezultata, inenjeri mogu obraditi znatno
vie podataka nego prije. Osnova veine statikih
programa je upravo metoda konanih elemenata. Metoda
konanih elemenata poela se razvijati u 50-tim
godinama prolog stoljea. Isprva se poela primjenjivati
metoda sila i metoda pomaka u matrinoj formi, koja je
posebno pogodna za primjenu na raunalima. Analogno
tome su se proraunavale tapne konstrukcije, a ubrzo su
se poeli rjeavati povrinski i prostorni problemi.
Godine 1960. uvodi se i naziv Metoda konanih
elemenata (Clough). Do poetka 60-tih godina razvijen je
statiki koncept MKE, a u tim godinama se poinju
razvijati i varijacijski principi MKE. U 70-tim godinama
prolog stoljea razvijaju se matematika pitanja tonosti
metode i konvergencije rjeenja. Metoda se razvija i dalje
te se poboljavaju postojei konani elementi, a
202

## pronalaze se i novi. U mehanici krutog tijela osnovne

veze izmeu naprezanja i deformacija postavljaju se na
diferencijalno malom elementu. Te veze dovode do
diferencijalnih jednadbi koje s poetnim i rubnim
uvjetima definiraju odgovarajuu zadau. Zbog sloenog
matematikog modela nema puno rjeenja u zatvorenom
obliku. Zbog toga se vrlo esto trae priblina rjeenja.
Metodom konanih elemenata se neko realno tijelo
rastavlja (diskretizira) na konani broj elemenata
jednostavnog oblika. Elementi su meusobno spojeni
samo u vorovima. Nepoznanice problema su pomaci
vorova, a pomake unutar elementa se odreuje
interpolacijom. Iz odreenih pomaka odreuju se ostale
veliine (sile, naprezanja, ...).

## 2. OPENITO O METODI KONANIH

ELEMENATA
Osnovna matrina jednadba nekog sustava glasi:

E v S (1)
gdje je:
Tehnical journal 6, 2(2012), 202-206

## Primjena metode konanih elemenata u graevinarstvu

E matrica krutosti
v vektor nepoznatih vornih pomaka
S vektor poznatih sila u vorovima

gdje je:

Ovo predstavlja sistem od n jednadbi s n nepoznanica, odnosno stupnjeva slobode. U ovom e se strunom
radu ukratko prikazati osnovne postavke MKE naravninskom tapnom modelu. Slika 1. prikazuje ravninski nosa
sa vornim optereenjem i pomacima, dok slika 2.
prikazuje tap s sa silama koje djeluju na kraju tapa.

Fzi
Fxi

Fri

vx
vz

2 EIi,k
li,k

## (2 i + k +3 i,k )+Mo i,k (5)

gdje je:

x
Slika 1. Ravninski nosa sa vornim optereenjem i
pomacima

S5
S4

k
i

## Matrica krutosti jednog sistema odreuje se tako da

se na svakom mjestu nepoznatog pomaka daje jedinini
pomak, pa se odrede sile u vorovima uslijed jedininog
pomaka. Elementi lokalne matrice krutosti odreuju se iz

M i,k =

S2

## v l vektor nepoznatih pomaka na kraju tapa

S6

S1
S3
Slika 2. Sile na krajevima tapa s
Nekakav element konstrukcije se nalazi u nekom
opem poloaju u odnosu na globalni koordinatni sustav
(GKS). Za svaki se element definira lokalni koordinatni
sustav (LKS), ija se lokalna os xl prua od poetnog
vora i prema krajnjem voru k. Orijentacija lokalnog
koordinatnog sustava mora biti ista kao i orijentacija
globalnog koordinatnog sustava. Za svaki tapni element
ravninskog okvira nepoznato je 6 pomaka i to dvije
translacije i jedna rotacija na poetku i na kraju tapa.

## Mi,k moment u voru i

EIi,k krutost tapa i
li,k duina tapa
i, k kutovi zaokreta tapa u voru i, odnosno k
i,k nagib tapa
Moi,k moment od vanjskog optereenja na obostrano
upetom elementu

## 3. ODREIVANJE LOKALNE MATRICE

KRUTOSTI
Prvo se postavljaju jedinini pomaci s obzirom na
djelovanje jedininih sila kako je to pokazano na slikama
3., 4., 5., 6., 7., 8.
vl1 = 1:
S1l

v1l

EA, EI
l

## Slika 3. Sile od jedininog pomaka u poetnom voru u

smjeru lokalne osi x
Sll = EA / 1
S4l = - EA / 1

## (l uz brojni indeks oznaava lokalni koordinatni sustav)

v2l = 1:
Ukupan broj nepoznanica cijelog sistema jednak je
broju nepoznatih komponenti pomaka svakog vora.
Nepoznate sile na krajevima tapa:

= 1/l
S3l

## Sl =S1l ,S2l ,S3l S4l ,S5l ,S6l (3)

Veza izmeu nepoznatih sila na kraju tapa i
nepoznatih pomaka na kraju tapa je:

v2l

S5l
S6l

S2l

## Slika 4. Sile od jedininog pomaka u poetnom voru u

smjeru lokalne osi y

Sl = E l vl , (4)
Tehniki glasnik 6, 2(2012), 202-206

203

v31 = 1:

El EI / l

S3l

S6l

A/I

-A/I

12/12

6/1

-12/12

6/1

6/1

-6/1

-A/I

A/I

-12/12

-6/1

12/12

-6/1

## S6l = 2EI/l (2 0+1+0) = 2EI/l

6/1

-6/1

v3l

S5l

S2l
Slika 5. Sile od jedinine rotacije u poetnom voru

v41 = 1:

v4l

EA, EI

S4l

## 1. Svi elementi na glavnoj dijagonali su pozitivni, tj.

ei,i > 0
2. Matrica krutosti je simetrina oko glavne dijagonale,
tj. ei,j = ej,i

## Slika 6. Sile od jedininog pomaka u krajnjem voru u

smjeru lokalne osi x
Sll = - EA / 1
S4l = EA / 1
v51 = 1:

## Kako se uvjeti ravnotee za svaki vor sistema

postavljaju u globalnom koordinatnom sustavu, treba
transformirati lokalne pomake u globalne koordinate. Ta
transformacija se radi matricom transformacije, koja je
istog reda kao i lokalna matrica krutosti.
Matrica transformacije tapa:

(7)

T=

S3l

S6l

= 1/l

S2l

v5l
S5l

## Slika 7. Sile od jedininog pomaka u krajnjem voru u

smjeru lokalne osi y

## S3l = S6l = 2EI/l (2 0+0-31/l) = 6EI/l

S2l = -S5l = (S31+ S61)/l = -12EI/l
v61 = 1:

S2l

-s

-s

gdje je:
c =cos
s = sin
= kut nagiba izmeu lokalne osi x i globalne osi x

S6l

S3l

v6l

vl T v (8)
S5l

204

sustavu:
t

S T Sl (9)

## Iz odnosa sila u vorovima i pomaka vorova slijedi:

1

Sl El vl (10)

9
v1i
v2i
v3i
v1j
v2j
v3j
v1k
v2k
v3k

Ei

Sl El T v (11)
Mnoenjem obje strane jednadbe s Tt:
Ej
t

T Sl T El T v (12)

S E v (13)
Slika 10. Matrice Ei i Ej
gdje je E globalna matrica krutosti jednog tapa.

## U sluaju da se u voru j sastavljaju 3 elementa (i, j, l),

matrica se formira prema skici na slici 11.:
El:

E T El T (14)
t

## 4. FORMIRANJE MATRICE KRUTOSTI

CIJELOG SUSTAVA
Matrica krutosti cijelog sistema sastavlja se od
podmatrica krutosti svakog pojedinog elementa. Na
mjestu spajanja dva elementa, tj. u voru, pomaci su
jednaki za oba elementa (slika 9. prikazuje dva elementa
spojena u voru j).

v3j

i
v3i

v1i
v2i

## Slika 11.Podmatrice matrice krutosti elementa l

v1j

v2j

v1j
v2j
v3j
v1l
v2l
v3l

Matrica krutosti E:

j
k v3k

v1k

v2k

Ei
1

## Slika 9. Pomaci u vorovima elemenata

Na spoju dva elementa, u ovom sluaju u voru j,
pomaci vora j su zajedniki za oba elementa. U matrici
krutosti to znai da se zbrajaju podmatrice krutosti koje
se odnose na taj. Ovdje osjenani dijelovi predstavljaju
pojedine lokalne matrice krutosti elemenata i i j. U
tamnije osjenanom podruju elementi matrica Ei i Ej se
zbrajaju (slika 10.).
Npr.: E 4, 4 Ei 4, 4 Ej 1,1

Ej

v1i
v2i
v3i
v1j
v2j
v3j
v1k
v2k
v3k
v1l
v2l
v3l

## Slika 12. Globalna matrica krutosti za elemente i, j i l

U osjenanom podruju matrice krutosti, koje se vidi na
slici 12., zbrajaju se elementi podmatrija Ei, Ej, El.
Npr.:

205

## Globalna matrica krutosti sustava ima ista svojstva

kao i lokalna matrica krutosti. Svi elementi na dijagonali
su pozitivni i matrica krutosti je simetrina. Takoer
matrica krutosti nije u cijelosti popunjena, ve je mnogo
elemenata jednako nuli. Popunjenost matrice je oko dijagonale, tako da matrica ima odreenu irinu ili band.
irina banda ovisi o numeraciji vorova, tj. poeljno je
da razlika poetnog i krajnjeg vora nekog elementa
bude to je mogue manja. irina banda matrice krutosti
moe se odrediti prema formuli:

B 3 max i j 3 (15)

4.1. Optereenje
Desna strana jednadbe je vektor vornih optereenja.
Optereenja mogu biti zadana kao koncentrirane sile u
vorovima, ili kao lokalno optereenje na elementima.
Ako je optereenje zadano kao lokalno na elementima,
treba izraunati reakcije od lokalnog optereenja na
obostrano upetoj gredi. Tim reakcijama treba pribrojiti
eventualno vorno optereenje.

## 4.2. Rubni uvjeti

Formirana matrica krutosti je singularna, tj. njena
determinanta je jednaka nuli. Da bi sustav bio regularan i
imao jedno rjeenje, potrebno je unijeti rubne uvjete.
Rubne uvjete ine poznati pomaci leajeva. To su
najee sprijeeni pomaci koji su jednaki nuli.
Jednadbe koje se odnose na te poznate pomake nije
potrebno postavljati jer su njihovi pomaci poznati (= 0).
Eliminacija tih jednadbi moe predstavljati probleme
oko ponovne numeracije i memoriranja jednadbi.
Problem se moe nadii pogodnom numeracijom
vorova tako da npr. vorovi s poznatim pomacima budu
numerirani posljednji. Zato se za posljednje vorove i ne
postavljaju jednadbe ravnotee. Mogue rjeenje je i da
se na dijagonalni element matrice krutosti koji odgovara
poznatom pomaku pribroji veliki broj, bitno vei nego
ostali elementi na dijagonali (npr. 10e10). To ima
znaenje postavljene opruge veoma velike krutosti. Na
taj se nain dobiva odgovarajui pomak koji je vrlo mali.
Dodatni problem koji se moe pojaviti kod matrice
krutosti je nula na dijagonali. To se moe pojaviti kod
vorova koji su zglob. Problem se moe rijeiti
izbacivanjem te jednadbe, kod koje nije poznata rotacija
vora, ali je poznat moment koji je jednak nuli. Takoer
se na dijagonali moe dodati proizvoljno mali broj, to je
ekvivalentno dodavanju opruge male krutosti. To za
posljedicu ima dobiveni moment savijanja u voru, ali
vrlo male vrijednosti, praktino nula.

## Za bilo koju metodu koja se primjenjuje vano je:

1. da zauzima to manje memorije
2. da broj raunskih operacija bude to manji
3. da greka zaokruivanja bude to manja

5. ZAKLJUAK
Prikazani postupak postaje prilino sloen kada se
elementi sloenijeg oblika kao to su volumenski
elementi (tip AB ploe). U tom sluaju problem postaje
gotovo nerjeiv bez upotrebe raunalne tehnologije.
Raunala s jakim procesorima mogu vrlo brzo rijeiti
velike sustave jednadbi u matrinoj formi i ve za
nekoliko sekundi generirati rjeenje. Upravo zato metoda
konanih elemenata nalazi svoju iroku primjenu u praksi
te se tei daljnjem usavravanju matematikog modela
koji bi se potom mogao implementirati unutar raunalnog
programa, a rezultati bi bili jo precizniji i pouzdaniji.

6. LITERATURA
[1] Bernhard, F: StatikprogrammefrPersonalcomputer,
Dusseldorf, Werner, 1992.
[2] Michael, A.: Statik im Bauwesen,
TabellenkalkulationzurLsungingenieurtechnischer
Aufgaben, VerlagBauwesen, Am Friedrichshoin 22,
10 407 Berlin.
[3] Pandit,G.S.; Gupta, S.P.: Structuralanalysis; A
matrixapproach, Tata McGrawHillPublishingCompanyLimited New Delhi, 1986.
[4] Thieme, D.: EinfhrungindieFinite-ElementeMethodefrBauingenieure,
VerlagfrBauwesenGmbH, Berlin 1980.
[5] Sekulovi, M.: Teorija linijskih nosaa, Graevinska
Kontakt autora:
KB Mirkowsky d.o.o.
Cehovska 8
34000 Poega
034/274-851
kb-mirkowsky@po.t-com.hr
Josip Uar, stru.spec.ing.gra.
Grad Poega; Upravni odjel za komunalne djelatnosti
Trg svetog Trojstva 1
34000 Poega
095/801-8539
josip.uzar@gmail.com