UDK 624.072.33.001.8:624.012.

Primljeno 30. 8. 2010.

Ojaanje okvira armiranobetonskim

ispunom
Ivan Tomii
Kljune rijei

I. Tomii

okvir,
ojaanje,
armiranobetonski ispun,
europske norme,
histerezna petlja,
duktilno ponaanje

Ojaanje okvira armiranobetonskim ispunom

Key words

I. Tomii

frame,
strengthening,
reinforced-concrete fill,
European standards,
hysteresis loop,
ductile behaviour

Frame strengthening by reinforced-concrete fill

Mots cls

I. Tomii

cadre,
renforcement,
remplissage en bton arm,
normes europennes,
boucle d'hystrsis,
comportement ductile

Renforcement des cadres par remplissage en bton arm

. To

, ,

,
,
,

Pregledni rad

Prikazano je ojaanje nedovoljno nosivih i duktilnih okvira armiranobetonskim ispunom te prijedlog da

se oni proraunavaju kao nosivi i duktilni armiranobetonski zidovi ili tako da zadovoljavaju europske
norme EN 1992-1-1 i EN 1998-1 za monolitne zidove. Prijedlog se osniva na slinosti histereznih petlji i
slika raspucavanja ojaanih okvira i monolitnih zidova. Tim postupkom osigurava se duktilno
ponaanje pojasa i hrpta zida, a zahtjevima eurokodova samo duktilnost pojasa.
Subject review

The use of reinforced-concrete fill as a means of strengthening frames characterized by insufficient

bearing capacity and ductility is presented, and proposal is given to design them either as load bearing
and ductile reinforced-concrete walls, or in such a way that they are compliant with European
standards EN 1992-1-1 and EN 1998-1 for monolithic walls. The proposal is based on similarity of
hysteresis loops and fracturing image of strengthened frames and monolithic walls. This procedure
ensures ductile behaviour of wall flange and web, while Eurocodes cover flange ductility only.
Ouvrage de syntse

L'utilisation du remplissage en bton arm afin de renforcer les cadres caractriss par une capacit portante
et ductilit inadquates est prsente, et la proposition est donne pour les dfinir comme murs en bton arm
porteurs et ductiles, ou bien de manire ce qu'ils soient conformes aux normes europennes EN 1992-1-1 et
EN 1998-1 relatives aux murs monolithiques. Cette proposition est base sur la similarit des boucles
d'hystrsis et des images de fracturation des cadres renforcs et des murs monolithiques. Cette procdure
assure un comportement ductile de l'aile et de l'me des murs, tandis que les Eurocodes couvrent seulement la
ductilit de l'aile.

, ,
,
,

EN 1992-1-1 EN 1998-1 .

. ,
.

Schlsselworte

I. Tomii

Rahmen,
Verstrkung,
Stahlbetonausfllung,
Europische Normen,
Hysteresenschlinge,
duktiles Verhalten

Verstrkung von Rahmen mit Stahlbetonausfllung

bersichtsarbeit

Dargestellt ist die Verstrkung der ungengend tragfhiger duktiler Rahmen mit Stahlbetonausfllung
sowie ein Vorschlag sie als tragende und duktile Stahlbetonwnde zu berechnen oder so dass sie die
Normen EN 1992-1-1 und EN 1998-1 fr Monolithwnde befriedigen. Der Vorschlag beruht auf der
hnlichkeit der Hysteresenschlingen und der Bilder des Zerspringens der verstrkten Rahmen und der
Monolithwnde. Durch dieses Verfahren sichert man das duktile Verhalten des Gurtes und des Stegs
der Wand, dagegen nach den Forderungen der Eurocode nur die Duktilitt des Gurtes.

Autori: Prof. emer. dr. sc. Ivan Tomii, dipl. ing. gra., Srebrnjak 124 b, Zagreb

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

563

Ojaanje okvira
1 Openito
Mnoge armiranobetonske okvirne konstrukcije graene
u seizmikim podrujima prema starim propisima nemaju dostatnu nosivost i duktilnost koja se zahtijeva aktualnim propisima. Okviri stambenih zgrada, a i drugih
graevina, esto su bili neadekvatno proraunani i konstruirani. Karakteristini su primjeri neduktilni okviri
poznati kao sustav "jake grede slabi stupovi", sustavi s
mjestimino kratkim stupovima i onima s neprimjereno
rijeenim detaljima armiranja. Osim takvih primjera tu
se mogu svrstati i okviri s "mekim katom" te oni izgraeni od betona i elika niske kvalitete. Mnoge su se takve graevine u naoj blioj okolini (Rumunjska, Makedonija, Grka, Turska) sruile ili "doivjele" mnoga oteenja od snanih potresa.
Obino se nakon jakog potresa nudi vie prijedloga za
ojaanje konstrukcija, pa tako i okvirnih sustava graevina neotpornih na potres, koje su preivjele ili zadobile
manja oteenja. Bilo je prijedloga da se okviri lokalno
ojaaju u podruju potencijalnih plastinih zglobova ili
podebljaju stupovi po cijeloj visini, a takoer ojaaju
vorovi greda-stup. Isto tako bilo je prijedloga da se dodatno izgrade poprena ukruenja (zidovi) u dva okomita smjera i jo mnogo slinih prijedloga.
Prijedlog da se nedovoljno nosivi i duktilni armiranobetonski okviri ojaaju armiranobetonskim ispunom izmeu elemenata okvira bio je dobro prihvaen u Turskoj,
koja je poznata po estim i snanim potresima, s jedne
strane, i neadekvatno sigurnih okvira, s druge strane.
Teorijska i eksperimentalna istraivanja, koja su
prethodila prijedlogu ojaanja, pokazala su da se
armiranobetonskim ispunom, povezanim modanicima
(trnovima) s elementima okvira, moe znatno poveati
nosivost i duktilnost takvog sustava, kao i poetna krutost te redukcija bonog naginjanja. Takoer, ova su
istraivanja pokazala da se tako ojaani okvir ponaa
slino armiranobetonskom zidu izvedenom kao cjelina,
a to znai da ga se tako moe i tretirati i proraunati za
potresnu proraunsku situaciju.
U ovom radu bit e prikazano najnovije istraivanje ponaanja armiranobetonskih okvira nedovoljno nosivih i
duktilnih, ojaanih armiranobetonskim zidom, kako bi
se opravdao prijedlog praktinog i primjerenog postupka prorauna i konstruiranja tako ojaanog sustava.
Za armiranobetonske zidove, niske i visoke, monolitno
izvedene, s ojaanim pojasima ili bez ojaanja, postoje
metode prorauna i konstruiranja da budu nosivi i duktilni, odnosno djelotvorni za prihvaanje sila potresa.
Ovim lankom, na osnovi ponaanja utvrenih eksperimentima, danih u literaturi, predlae se ojaane okvire s
naknadno ugraenom armiranobetonskim ispunom, uz
odreene uvjete, proraunavati prema navedenom postupku za monolitne zidove.
564

I. Tomii
2 Ponaanje i svojstva armiranobetonskih okvira
ojaanih ispunom
Opsena istraivanja bila su provedena u Turskoj [1, 2,
3], zemlji izloenoj estim potresima, s dosta primjera,
osobito stambenih zgrada, gdje su se primjenjivali, prema sadanjim spoznajama i propisima, nedovoljno nosivi i duktilni okviri za prihvaanje sila potresa.
Cilj ovih istraivanja bio je pokusima ustanoviti ponaanje armiranobetonskih okvira, nedovoljno nosivih i duktilnih, ojaanih armiranobetonskim zidom, meusobno
smodenih elinim trnovima. Autori istraivanja ispitali
su sedam ravninskih okvira pod ciklikim optereenjem s
potpunim i djelominim ispunom. Uzorci su imali umanjene dimenzije i armaturu okvira esto primjenjivanu u
Turskoj. Opaanja su bila usredoena na odreivanje
nosivosti, krutosti, duktilnosti, disipaciju energije te mehanizma sloma. Parametri su bili omjer oblika ispuna
lw/hw (lw-duljina ispuna, hw-visina ispuna), poloaj i
ispunjenost polja okvira (potpuna ili djelomina, uz
jedan stup ili oba te jedan u sredini polja). Ispun je bio
povezan s elementima okvira trnovima. Uzorci s djelominim ispunom imali su zidove povezane s pripadajuim stupom i gredama, a slobodni rub ispuna zavravao
je ojaanjem u obliku stupa (pojas).
Radi usporedbe, jedan uzorak okvira bez ispuna bio je
takoer ispitan, jednako armiran kao i ostali s ispunom.
Armatura okvira odgovarala je armaturi okvira graenih
u Turskoj prema tada vaeim propisima. Ispun je bio
armiran obostranom mreom 6/140 mm-horizontalno i
6/(92140) mm-vertikalno, odnosno koeficijentom
armiranja v h 0,009. Povezivanje zida i elemenata
okvira bilo je trnovima 10/150mm - horizontalno i
10/(130212) mm-vertikalno. Pojas zida na slobodnom
rubu bio je armiran slino stupovima okvira. Kvaliteta
materijala okvira odgovarala je onoj izvedenih okvira, a
kvaliteta ispuna je bila bolja.
Openito, rezultati ispitivanja pokazuju, uz jednostavnost i djelotvornost, znatno poveanje nosivosti, visoku
poetnu krutost i disipaciju energije neduktilnih okvira
ojaanih ispunom, u odnosu na uzorak bez ispuna. To
povruje poveana horizontalna sila sloma, reducirani
boni nagib te disipacija energije (histereza-poprena
sila/nagib u %) pod ciklikim naizmjeninim optereenjem (slika 1.).
Uzorak s punim ispunom (slika 1.) pokazuje najvee
poveanje nosivosti (156 kN) i najmanji boni nagib
(0,49 %), a model sloma je posmini slom obaju stupova i drobljenje dijela zida uz njih (slika 2.) u odnosu na
okvir bez ispuna kojemu je nosivost 20 kN, boni nagib
1,89 %, a poputaju vorovi stup-greda zbog posmika.
GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

I. Tomii

Ojaanje okvira
3 Proraun duktilnih armiranobetonskih zidova

3.1 Openito
Armiranobetonski su zidovi kruti vertikalni konzolni
nosai. Kada oni imaju u tlocrtu graevine povoljan
poloaj, vrlo su djelotvorni u prijenosu horizontalnih
sila vjetra ili potresa na tlo. Osim u prijenosu horizontalnih sila, koji se predaju na zidove posminim naprezanjima na spoju stropne konstrukcije i zida, zidovi prihvaaju i vertikalna optereenja stropova koja se na njih
oslanjaju te imaju ulogu pregradnih i fasadnih stijena.
Zidovi su okomito na svoju ravninu znatno manje kruti,
ali i manje naprezani. To stanje naprezanja i prorauna
nee se ovdje razmatrati.
Slika 1. Histerezna petlja ojaanog okvira armiranobetonskim
ispunom

Okviri s djelominim ispunom pokazuju neto slabije

mjerene parametre, ovisno o omjeru lw/hw i poloaju
ispuna u polju, nosivost 60 do 140 kN, nagib 1,62 do
0,69 %, a model sloma je drobljenje zida i/ili klizanje po
temelju te posmini slom stupova okvira.
Iz ovoga slijedi da prvenstvo u ojaanju ima primjer s
punim ispunom, a da se djelomini ispun rabi samo u
sluaju kada su potrebni vrata ili prozori u zidu zbog
funkcioniranja graevine.

Slika 2. Prikaz sloma ojaanog okvira-cjeloviti i u detalju

Openito se moe kazati da je ponaanje okvira s punim

ispunom slino odgovarajuem zidu s ojaanim pojasima u obliku stupa, monolitno izvedenog (slike 2. i 3.),
to navodi da bi se oni mogli i proraunavati po istom
postupku, pod uvjetom odgovarajue povezanosti ispuna i okvira u jednu cjelinu.

Slika 3. Posmini slom niskog zida s pojasima [4]

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

Prema obliku, a time i statikom tretmanu i armiranju,

razlikuju se visoki i niski zidovi te puni i, zbog uporabnih razloga, zidovi s otvorima. Visokim armiranobetonskim zidovima smatraju se oni kojih je ukupna visina
iznad temelja ili podrumskog zia hw vea ili jednaka
dvostrukoj duljini lw (hw/lw2), a oni kod kojih je ona
manja nazivaju se niskim zidovima.
Armiranobetonski su zidovi najee relativno vrlo tanki, pa je kod njih, osim provjere nosivosti, ponekad potrebna kontrola na izvijanje tlano naprezanog pojasa.
U ovom radu bit e opisan proraun visokih i niskih armiranobetonskih zidova, naprezanih horizontalnim i
vertikalnim silama u svojoj ravnini prema prijedlogu
istraivaa te zahtjevima europskih norma EN 1992-1-1
i EN 1998-1.
Kako je poznato, horizontalne sile vjetra ili potresa mogu se prenositi i ab okvirima, ali valja znati kao loijom
mogunou u odnosu na armiranobetonske zidove. Iako se okvirne armiranobetonske konstrukcije mogu tako
projektirati i proraunati da budu nosive i duktilne, one
vrlo esto mogu imati nedostatak da su suvie deformabilne pa se pri snanom potresu mogu oekivati, osim
predvienih i tolerantnih odvajanja zatitnog sloja u
podruju plastinih zglobova, vea oteenja nenosivih
elemenata, instalacija, pa ak i opreme. Naprotiv, zgrade ukruene armiranobetonskim zidovima u dva okomita smjera ili jezgrom oko stubita i dizala, dobro e se
ponaati i pri vrlo jakim potresima. Osim velike nosivosti, oni imaju i veliku krutost, pa do oteivanja nosivih i nenosivih elemenata nee doi ili e ona biti vrlo
mala.
Prednost armiranobetonskih okvira da apsorbiraju seizmiku energiju na plastino deformiranje armature nije
samo njihova jer se i armiranobetonski zidovi mogu
projektirati da budu duktilni te sposobni troiti seizmiku energiju u kritinim podrujima, uz manje deformacije i oteenja, i pri tome pridonijeti racionalnom gra565

Ojaanje okvira

I. Tomii

enju. Predlae se stoga gdje je god to mogue primjenjivati ab duktilne zidove za prihvaanje sila potresa,
kao i krute ab jezgre, kada fiksne pregrade nisu poeljne
radi funkcioniranja zgrade.

Armiranobetonski zidovi, osobito niski optereeni velikom tlanom silom, propisima veine zemalja, pa i Europske Unije, smatraju se manje duktilnim od okvirnih
ab konstrukcija.

Za pojedine visoke ab zidove, naprezane u svojoj ravnini horizontalnim i vertikalnim optereenjem, moe se
pretpostaviti da se u osnovi ponaaju kao tapni nosai.
Kod viekatnih zgrada armiranobetonske stropne konstrukcije horizontalno pridravaju zidove okomito na
njihovu ravninu, tako da se kod njih duljina izvijanja
svodi na visinu kata. Prijenos gravitacijskih i inercijalnih sila stropova na zidove mogu je pod uvjetom da su
ta dva elementa meusobno povezana armaturom.

Nedavno provedena istraivanja koja su imala za cilj

dobivanje metode prorauna i konstruiranja nosivih i
duktilnih zidova, odnosno takvih koji e moi troiti
seizmiku energiju jednako kao i druge ab duktilne konstrukcije (okviri), proveli su T.C. Hsu i Y.L. Mo [9] te
S.T. Mau T.C. Hsu [10], kako bi odredili stanje naprezanja u hrptu niskog zida, preteito naprezanog poprenim
silama. Prihvaen je model reetke s vlanim elinim i
tlanim betonskim tapovima.

Niski puni armiranobetonski zidovi, naprezani u svojoj

ravnini horizontalnim silama vjetra ili potresa te vertikalnim optereenjem, ponaaju se uglavnom kao povrinski nosai. Kod njih je utjecaj poprenih sila prevladavajui za razliku od visokih zidova gdje su to momenti savijanja. Smatra se da je prednost niskih zidova velika nosivost i krutost, odnosno mala deformabilnost, a
nedostatak smanjena duktilnost, osobito ako je prisutna
vea uzduna sila. Meutim, novija teorijska i eksperimentalna istraivanja pokazala su da se i niski zidovi,
ako se adekvatno proraunaju i armiraju, dostatno duktilno ponaaju te da imaju svojstvo disipacije energije
gotovo kao ab okviri. Rezultati ovih istraivanja nisu jo
prihvaeni u svim dravnim propisima, a ni onima Europske Unije te se i dalje niski zidovi tretiraju kao manje
duktilni.

Postavljene su jednadbe ravnotee i kompatibilnosti te

konstitutivne veze. Vertikalna armatura, kao bitan parametar u nosivosti na poprene sile, odreena je iz uvjeta
da u njoj doe do poputanja prije sloma tlanih tapova, tj. da se osigura duktilno ponaanje. Na taj nain je
omoguena apsorpcija seizmike energije u pojasima
naprezanim preteito savijanjem i uzdunom tlanom
silom i u hrptu naprezanom poprenim i uzdunim silama. Kako se proraun ne moe provesti u zatvorenom
obliku, na osnovi eksperimentalnih istraivanja, uvedene su dodatne pretpostavke i pojednostavnjenja.

Zbog ovih razlika izmeu visokih i niskih zidova oni se

razliito proraunavaju i armiraju, a to e se vidjeti u
nastavku.

3.2 Teorijska i eksperimentalna istraivanja

Navode se samo neka vanija istraivanja nosivosti i
duktilnosti ab zidova otpornih na sile potresa, koja su
sluila kao potpora europskim i hrvatskim propisima.
Istraivanja optimalnog rasporeda vertikalne armature
po presjeku zida proveli su A.E. Cardenas i D.D. Magurava [5, 6] kojih je omjer hw/lw =25/1. Ona pokazuju da
se nosivost i duktilnost poveavaju kada se dio armature
koncentrira na krajevima zida ili u ojaanjima u obliku
stupa (pojasi). Ostali dio armature valja jednoliko rasporediti po duljini hrpta. Da bi se sauvalo tlano podruje
od drobljenja betona, predlae se ovijanje krajeva zida
ili ojaanja, ako ih ima, gusto rasporeenim sponama.
Ova je preporuka prihvaena europskim normama EN
1992-1-1 [7] i EN 1998-1 [8] i mnogim drugim propisima. Kod niskih zidova zbog malog momenta savijanja i
velike krutosti ovijanje najee nije potrebno primjenjivati.
566

Jedanaest godina nakon njih, B. V. Rangan i A. Gupta

[11], na osnovi teorijskih i eksperimentalnih istraivanja, predlau jednu brzu i dostatno pouzdanu metodu
prorauna i konstruiranja duktilnih armiranobetonskih
zidova omjera hw/lw = 0,25 do 2,4, naprezanih horizontalnim i vertikalnim optereenjem. Primijenili su istu
filozofiju i model kao prethodni znanstvenici, ali su se
vie koristili rezultatima eksperimenata, vlastitih i drugih istraivaa, to im je omoguilo bre rjeavanje analitikog problema.
Metode prorauna niskih armiranobetonskih duktilnih
zidova, prema prijedlogu ovih istraivaa, bit e prikazan u ovom radu, kao i preporuke europskih propisa za
proraun i konstruiranje armiranobetonskih zidova naprezanih gravitacijskim i inercijalnim silama.

3.3 Postupak prorauna prema prijedlogu

istraivaa
Armiranobetonski zid, statikog sustava konzola, bit e
naprezan savijanjem i uzdunom silom ili bez nje, izazvanih vertikalnim optereenjem (stalno i promjenjivo),
kada su na zid oslonjeni stropovi i krov zgrade, te horizontalnim optereenjem (vjetar, potres).
Naprezanja izazvana momentom savijanja i uzdunom
silom koncentrirana su u pojasima zida. Armatura za
ovo naprezanje moe se odrediti po teoriji tapnih nosaa, naprezanih na ekscentrini tlak. Za osiguranje flekGRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

I. Tomii

Ojaanje okvira

sijske duktilnosti valja dokazati da je proraunski moment djelovanja s obzirom na teite vlane armature
(MEds) manji od limitiranog graninog momenta nosivosti (MRd,lim), ili tonije dostatnim kapacitetom deformiranja izraenim pomou zakrivljenosti [8].
Proraun potrebne vertikalne i horizontalne armature te
osiguranje duktilnosti dijela zida izmeu pojasa (hrbat)
razliito se provode za visoke i niske zidove.
Postupak prorauna poprene (horizontalne) armature
hrpta visokih zidova analogan je onome tapnih nosaa,
dok se za vertikalnu armaturu uzima minimalna.
Rangan i Gupta [11] predloili su postupak prorauna
vertikalne armature hrpta niskih zidova uz osiguranje
duktilnog ponaanja, podran rezultatima pokusa koje
su sami proveli te onih drugih istraivaa. Za horizontalnu armaturu se predlae uzimati minimalnu prema
propisima. U nastavku e biti prikazan ovaj postupak
prorauna i konstruiranja.
Pretpostavlja se da je hrbat armiran jednoliko horizontalnom i vertikalnom armaturom po cijeloj duljini i visini te da je dolo do pojave pukotina okomito na glavna
vlana naprezanja. Nosivi model u kojem su vlana naprezanja oznaena kao pozitivna, a tlana kao negativna, prikazan je na slici 4.
Betonski tap, nagnut prema v-osi pod kutom , naprezan uzdu svoje osi tlanim naprezanjem d i okomito
na nju vlanim naprezanjem r. Kada se ta glavna tlana i vlana naprezanja projiciraju u smjeru "v" i "h" osi i
superponiraju s onima u armaturi te primijeni odnos naprezanja koji slijedi iz Mohrova kruga, dobiva se:

v = d cos 2 + r sin 2 + v sv ,

(1)

h = d sin 2 + r cos 2 + h sh ,

(2)

vh = ( r d )sin cos ,

(3)

gdje je:
v = Asv/(bwlw)- koeficijent armiranja u vertikalnom
smjeru
h = Ash/(bwhw) - koeficijent armiranja u
horizontalnom smjeru
sv - naprezanje u vertikalnoj armaturi
sh - naprezanje u horizontalnoj armaturi
Asv - ukupna plotina vertikalne armature
Ash - ukupna plotina horizontalne armature.
Ostale su oznake vidljive na slici 4.
Tri jednadbe kompatibilnosti mogu se odrediti s pomou Mohrova kruga za deformacije u kojima se javlja
pet nepoznatih veliina v, h, d, r i vh te kut , a u
etiri konstitutivna izraza ima jo sedam nepoznatih naprezanja v, h, d, r, vh, sv i sh, a to je ukupno
13 nepoznatih veliina, a samo 10 jednadbi.
Uz pretpostavku da e tlano naprezanje izazvano silom
N biti jednoliko rasporeeno po duljini zida bit e:

v =

N
,
Ac

(4)

gdje je Ac plotina horizontalnog presjeka zida.

Nadalje, numeriki obraen prikaz rezultata ispitivanja
nosivosti zidova pokazuje da se vrno naprezanje na krivulji vhvh podudara s nosivosti zida na poprene
sile, pa slijedi da je glavno vlano naprezanje r = 0. Ovime je smanjen
broj nepoznatih veliina na 11 pa ostaje jo jedna nepoznanica za potpuno rjeenje stanja naprezanja.
Rjeenje za kut nije jednoznano,
pa se postavljaju dvije krajnosti koje
e dati granina rjeenja. Prva je
krajnost ona koju rabe Hsu i Mo [9],
a vrijedi za niske zidove upete u jake
temelje. Kod takvih se zidova predvia da je h = 0, tj. da nema pomaka u

Slika 4. Skica zida i naprezanja u elementu hrpta

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

poprenom smjeru. Rjeenje daje

gornju granicu posmine nosivosti.
Druga je krajnost upravo suprotna, tj.
uzima se da je pomak u smjeru "h"
slobodan, pa e biti h = 0, a h 0.
567

Ojaanje okvira

I. Tomii
= 0,7fck/2000,5 - koeficijent redukcije tlane vrstoe

Ta pretpostavka daje donje granino rjeenje nosivosti

na posmik. Stvarna nosivost na poprene sile bit e izmeu
ovih dviju graninih veliina to su potvrdili eksperimenti.

betona u betonskim tapovima.

Slika raspucavanja i oblik sloma pokazuju da se srednji

nagib tlanih tapova moe dovoljno tono prognozirati po izrazu:

Sd/(sincos)fcd,

tg = de/hw,

(5)

gdje je de djelotvorni krak unutranjih sila (razmak teita rubnih elemenata, ako ih ima ili de = 0,8lw, kada
ih nema). Time je odreen i posljednji zahtjev potreban
za kompletnu analizu naprezanja. Za praktine potrebe
dovoljno je ograniiti nagib tlanih tapova uvjetom:
o

30 60 .
Kada se uvrsti u jednadbu (3) da je r = 0, slijedi:
vh=dsincos,

(6)

odnosno:
d=vh/(sincos).

(7)

Ako se izraz za d uvrsti u jednadbu (1) te uzme r=0,

bit e:
v=vhctg+vsv.

(8)

v=N/Ac u jednadbu (8), izlazi:

(9)

(10)

VSdfcdsincosbwde,

(13)

gdje je fcd=fck/c - proraunska vrstoa betona

(c=1,5).
Uvjet (11) osigurava poputanje vertikalne armature prije dostizanja nosivosti tlane betonske dijagonale, odnosno
njime se sprjeava krhki slom.
Autori prijedloga usporedili su rezultate prorauna nosivosti na poprene sile s onima dobivenim pokusima. Srednja vrijednost omjera rezultata pokus/proraun bila je
1,09, s koeficijentom varijacije 12,5 %.
Prema ovim se izrazima mogu proraunavati zidovi izraeni od betona razreda C20/25 do C140/170, omjera
hw/lw = 0,25 do 2,4, NSd/(Acfck) = 0 do 0,3 i
vfyv/fck = 0,1 do 0,5.

Zahtjevi prema EN 1992-1-1

Minimalna i maksimalna vertikalna armatura:

Asv,min = 0,002Ac i Asv,max = 0,04Ac na razmaku
sw400 mm.

gdje je:
VSd - proraunska poprena sila
NSd - proraunska uzduna sila (pozitivna ako je tlana)

Polovicu minimalne armature (jedna mree) valja staviti

uz svaku vanjsku povrinu.
Minimalna i maksimalna horizontalna armatura:

fydv=fyv/s - proraunska granica poputanja.

Da bi hrbat zida bio duktilan i imao svojstvo disipacije
seizmike energije, valja ograniiti glavna tlana naprezanja d uvjetom:
dfcd

odnosno:

Zid je vertikalni nosa kojemu je lw/bw>4.

Uvjet nosivosti za granino stanje glasi:

VSdVRd=(vfydv+NSd/Ac)bwdetg

(12)

3.4 Proraun ab zidova prema EN 1992-1-1 i

EN 1998-1

Kada se uvrste vrijednosti za vh=V/(debw) i

V=(vsv+N/Ac)bwdetg.

Ako se izraz (7) uvrsti u jednadbu (11), za granino stanje

nosivosti bit e:

(11)

gdje je:

Ash, min = 0,25Asv,min ili 0,001 Ac za jednu mreu na

razmaku ipki sw 400 mm.
Povezivanje mrea postie se s najmanje 4 spone/m2 kada je Asv > 0,02 Ac i kada je glavna vertikalna armatura
smjetena blie licu zida nego horizontalna.

= 0,85 - koeficijent redukcije tlane vrstoe za betone C 40/50

Zahtjevi prema EN 1998-1

= 0,60+10/fck0,85 - koeficijent redukcije tlane vr-

Takvim zidom, prema ovoj normi, smatra se zid upet u

temelj i bez rotacije u odnosu na njega kojemu je bezdi-

stoe za betone C>40/50

568

Duktilni zidovi koji prenose vertikalne i horizontalne sile

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

I. Tomii

Ojaanje okvira

menzijska uzduna sila pojasa d = NEd/(Acfcd)0,1

([8] 5.1.2) (tlak ima pozitivni predznak) (NEd -uzduna

b
wd 30 ( d + v ) sy,d c 0,035
bo

sila u pojasu, Ac = h c bc plotina pojasa (5.4.3.4.2))

gdje je:

Faktor ponaanja

v = A sv / ( h c bc ) f yd / f cd - mehaniki koeficijent ar-

q = qokw 1,5

qo - osnovna vrijednost faktora ponaanja (tablica 5.1 [8])

kw- faktor koji oslikava prevladavajui model sloma
sustava (kw = (1-o)/31,0 i >0,5)
o - prevladavajui omjer oblika
(o = hwi/lw,i) (hw-visina i lw-duljina presjeka zida)
Ako je bezdimenzijska uzduna sila pojasa d>0,1 i <0,4,
zid se proraunava i armira za disipaciju energije u podruju plastinog zgloba, bez bitnog smanjenja nosivosti
za vertikalno i horizontalno optereenje.
Razlikuju se zgrade male duktilnosti (DCL), srednje (DCM) i
velike (DCH).
Zgrade male duktilnosti proraunavaju se u skladu s EN
1992-1-1 bez dodatnih zahtjeva. Faktor ponaanja q 1,5
moe se rabiti pri odreivanju seizmikog djelovanja.
Za zgrade srednje i velike duktilnosti daju se dodatni
zahtjevi za materijale, geometrijska ogranienja te proraun i armiranje.
Visinu kritinog podruja iznad osnovice zida valja odrediti po izrazu: hcr = max[lw,hw/6]. Predvia se fleksijska disipacija energije u pojasima zida.
Ovijanje pojasa zida
Veza izmeu koeficijenata duktilnosti izraena zakrivljenou =u/y i faktora ponaanja qo bit e:
=2qo-1 ako je T1TC

(15)

=1+2(qo-1)TC/T1 ako je T1<TC.

(16)

Ovdje se primjenjuje i veza izmeu koeficijenata duktilnosti izraena pomakom =u/y i zakrivljenosti:
=2-1 i =q ako je T1TC

(17)

=1+(q-1)TC/T1 ako je T1<TC.

(18)

Kada je bezdimenzijska uzduna sila d>0,1, potrebno

je osigurati pojase zida za plastino deformiranje. Pri tome se primjenjuje armatura za ovijanje betonske jezgre
koja se odredi po izrazu:
GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

miranja mreom vertikalno u pojasu

(14)

gdje je:

(19)

bc - irina pojasa (ojaanja) (za zid bez ojaanja bc=bw)

bo - irina ovijene jezgre
- faktor djelotvornosti ovijanja (EN 1998-1).
Ovijanje se protee po duljini plastinog zgloba hcr=hc i
neto iznad njega (hc-visina pojasa),
Za zidove s ojaanim pojasima dani su dodatni uvjeti za
izmjere rubnog elementa.
Proraun na poprene sile
Prema odredbama EN 1998-1, zidovi se proraunavaju
na poveane poprene sile (proraun sposobnosti nosivosti), kako ne bi dolo do sloma tlanih tapova u hrptu
prije dostizanja granice poputanja glavne armature u
pojasima, odnosno predviene fleksijske disipacije energije. Prema tome, ne predvia se troenje energije u hrptu preko armaturne mree, a kako se to predvia prijedlozima istraivaa [8, 9, 10] opisanih u ovom radu.
Posebne odredbe za zidove srednje duktilnosti (DCM)
Debljina hrpta treba zadovoljiti uvjet:
bwomax(0,15, hs/20), hs svijetla visina kata.
Proraunski dijagram momenata savijanja uzdu visine
zida treba biti na osnovi anvelope dijagrama momenta
savijanja dobivenog proraunom, vertikalno pomaknutog (vlani pomak). Predvia se takav dijagram linearno
aproksimirati ako konstrukcija nema znaajnih diskontinuiteta masa, krutosti ili nosivosti po visini.
Zid valja proraunati na poprene sile prema sposobnosti nosivosti. Za ovu kategoriju doputa se poveanje poprene sile za 50 % u odnosu na onu dobivenu proraunom. Postupak dimenzioniranja provodi se prema EN
1992-1-1, kao i klizanje po horizontalnoj spojnici s temeljem.
Duljinu ipki koje prolaze okomito na spojnicu treba
poveati za 50 % u odnosu na onu prema EN 1992. Spoj
hrpta i pojasa (sloeni presjek) osigurava se horizontalnim sponama. Ograniuje se bezdimenzijska uzduna
sila d 0,4.
Visina kritinog podruja (plastinog zgloba) moe se
odrediti prema izrazu:
569

Ojaanje okvira

I. Tomii

hcr = max [lw, hw/6]

hcr 2lw, hs-za n 6 katova ili 2hs-za n 7 katova, to

U kritinom podruju bit e VRd,max 40 % vrijednosti

prema EN 1992-1-1.

je vee.

Proraun armature hrpta

Posebne odredbe za zidove velike duktilnosti (DCH)

Primjenjuje se parametar "posmina vitkost"

M Ed .
s =
( V Ed l w )

Vrijede opi zahtjevi dani za konstrukcije srednje duktilnosti, osim za poveanje poprene sile (dimenzioniranje prema sposobnosti nosivosti), Takoer, predlae
se uzimati debljinu hrpta kao za zidove DCM.
Za visoke zidove bit e:
VEd = V ,

(20)

Ed

Ako je omjer s 2,0, primjenjuje se EN 1992-1-1, z =

0,8lw i tg=1,0.
Ako je s 2,0, slijedi postupak:
a) Horizontalna armatura hrpta dobije se izrazom:

gdje je:

VEdVRd,c+0,75hfyd,hbwoslw

, - poprena sila dobivena proraunom

V Ed

S (T )

M
= q Rd Rd + 0,1 e C
q M Ed
Se ( T1 )
2

q 1,5

(24)

gdje je:
(20a)

- koeficijent armiranja hrpta horizontalnim

ipkama (h=Ash/(bwosh)

MEd - proraunski moment savijanja za potresnu

kombinaciju djelovanja

fyd,h - proraunska granica poputanja horizontalne

MRd - proraunski moment nosivosti pri temelju zida

VRd,c - proraunska poprena sila nosivosti elementa

bez poprene armature prema EN1992-1-1.

armature hrpta

Rd - faktor poveanja deformacije elika u podruju

ojaanja (Rd1,2)
T1

- osnovni period osciliranja zgrada u smjeru sile

VEd

b) Vertikalna armatura hrpta, usidrena i nastavljena po

visini zida, dobije se prema izrazu:
hfyd,hbwozvfyd,vbboz+minNEd

TC - gornja granica perioda stalnog spektra ubrzanja

gdje je:

Se(t) - ordinata elastinog spektra odziva.

v = Asv/(bwosv) - koeficijent armiranja hrpta

vertikalnim ipkama

Za niske zidove bit e:

M '
,
q V Ed
V Ed = Rd Rd V Ed
M Ed

fyd,v - granica poputanja vertikalne armature hrpta

(21)

Ogranienje maksimalne bezdimenzijske uzdune sile:

(22)

Dijagonalni tlani slom hrpta zbog posminih sila valja

sprijeiti, tako da maksimalna poprena sila nosivosti
VRd,maxne bude premaena:
VEdVRd,max

(23)

Izvan kritinog podruja VRd,max odreuje se prema

EN 1992-1-1, z=0,8lw, tg=1.
570

NEd

- proraunska uzduna sila (pozitivna ako je

tlana).

Kod ovih zidova nije potrebno modificirati moment savijanja dobiven proraunom anvelopom "b" [8]. Poveanje vlanog pomaka zbog dinamikog uinka je beznaajno.
d 0,35.

(25)

Horizontalne ipke trebaju biti usidrene na krajevima s

kukom, a mogu sluiti i za ovijanje pojasa.
Osiguranje od klizanja po horizontalnoj spojnici
Mogue klizanje zbog posmika na spoju zida i temelja
valja sprijeiti uvjetom:
VEd VRd,s,

(26)

gdje je VRd,s proraunska vrijednost nosivosti na posmino klizanje, a dobije se prema izrazu:
VRd,s=Vdd+Vid+Vfd

(27)

Vrijednosti za pojedine nosivosti na poprene sile jesu:

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

I. Tomii

Ojaanje okvira

Vdd = min 1,3Asj

f cd f yd ili 0,25 f yd Asj

Vid=Asifydcos

[(

(28)
(29)

f Asv f yd + N Ed + M Ed / z
V fd = min
ili 0,5 f cd lw bwo

(30)

gdje je:
Vdd - otpor trna vertikalnih ipki
Vid - posmini otpor kosih ipki., ako ih ima
Vfd- otpor trenjem
f

- koeficijent trenja beton-beton pod ciklikim

djelovanjem (0,6 za glatke povrine, a 0,7 kada
je jedna hrapava)

- krak unutranjih sila

- koeficijent visine neutralne osi (x=d)

Asj - zbroj plotina vertikalnih ipki u rubnim

elementima (pojasi)
Asi - zbroj plotina kosih ipki
NEd - proraunska uzduna sila (pozitivna ako je
tlana)
=0,6(1-fck/250) (fck-karakteristina tlana vrstoa u
N/mm2).
Niski zidovi trebaju zadovoljiti:
a) u presjeku uz temelj Vid treba biti vei od VEd/2,
b) u viim razinama presjeka Vid treba biti vei od
VEd/4.
Kose ipke moraju biti potpuno usidrene na obje strane
zbog mogueg klizanja po meupovrini i trebaju ukrtavati sve povrine zida na razmaku 0,5lw ili 0,5hw, to je

ge graevine sruile ili doivjele velika oteenja. Za

ojaanje neoteinih konstrukcija bilo je vie prijedloga,
a meu njima i onaj kojim se predvia ojaanje armiranobetonskih okvira ispunom povezanim s elementima
okvira elinim trnovima, koji je opisan u ovome radu.
Eksperimentalna istraivanja, koja su prethodila tom
prijedlogu, potvrdila su viestruko poveanje nosivosti,
duktilnosti, krutosti i disipacije seizmike energije, ojaanih okvira u odnosu na same okvire.
Ovaj prijedlog uvjetovan je dobrom povezanou postojeeg okvira i novog elementa od armiranog betona, koja se ostvaruje preko modanika u obliku sidara (trnova).
Za usporedbu eksperimentalnih i teorijskih parametara,
autori istraivanja primjenjivali su metodu konanih
elamenata. Iz rezultata usporedbe, preko histerezne petlje i bonog nagiba, moe se zakljuiti da se ojaani okvir ponaa slino armiranobetonskom zidu monolitno
izvedenom.
Na osnovi te konstatacije i mogunosti prorauna po
metodi konanih elemenata, autor ovog rada predlae
pojednostavnjeni proraun armiranobetonskih monolitnih zidova i za sustav okvira ojaanih ispunom.
Pojednostavnjeni proraun armiranobetonskih monolitnih zidova mogu je prema prijedlogu istraivaa [9],
[10], [11] i europskih norma EN 1992-1-1 i EN 1998-1
[7], [8]. Ciljevi prorauna prema tim prijedlozima nisu
isti. Dok se postupkom istraivaa zahtijeva nosivost i
duktilnost pojasa i hrpta, postupkom danim eurokodovima trai se nosivost i fleksijska duktilnost pojasa te nosivost hrpta na poveane poprene sile (dimenzioniranje
prema sposobnosti nosivosti). Posljedica toga jest primjena koeficijenata duktilnosti koji mogu biti vei prema
prijedlogu istraivaa, a manji prema onom europskih
normi, odnosno racionalnost izraena preko disipacije
energije.

4 Zakljuak

Zahtjeve EN 1998-1, kod niskih zidova, za primjenu kosih ipki koje ukrtavaju kliznu plohu i njihovo sidrenje,
bit e mogue ispuniti kada se predviaju dodatni temelji ispod zida u koje se mogu ugraditi kose i vertikalne
ipke zida. Kako se prijedlogom istraivaa ponaanja i
prorauna ojaanih okvira predviaju samo vertikalna
sidra, okomita na kliznu povrinu, bez dokaza nosivosti,
predlae se osiguranje od klizanja provjeriti prema zahtjevima europskih norma.

Mnoge okvirne armiranobetonske konstrukcije, osobito

stambenih zgrada u naoj blioj okolini, proraunane
prema starim propisima, nemaju dostatnu nosivost i duktilnost. To su potvrdili potresi u Turskoj kada su se mno

U vezi s klizanjem niskih zidova, a time i ojaanih okvira, dobro bi dola dodatna istraivanja s vertikalnim i
kosim ipkama koje ukrtaju kliznu plohu te metoda
provjere nosivosti.

manje, iznad kritinog presjeka.

Napomena: Primjeri prorauna visokih i niskih zidova,
prema prikazanom postupku i prema ENV 1998-1, mogu se nai u literaturi [6].

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572

571

Ojaanje okvira

I. Tomii

LITERATURA
[1] Canbay, E.; Ersoy, U.;. zcebe, G.: Contribution of Reinforced
Concrete Infills to Seismic Behavior of Structural Systems, ACI
Structural Journal, Vol.100, No.5, Sept.-Oct. 2003, 637-643.

[7] EN 1992-1-1: 2004; Eurocode 2: Design of Concrete StructuresPart 1-1, General Rules and Rules for Buildings, Brussels,
December 2004.

[2] Sonuvar, M.O.; zcebe, G.; Ersoy, U.: Rehabilitation of Reinforced

Concrete Frames with Reinforced Concrete Infills, ACI Structural
Journal, Vol. 101, No. 4; July-Aug. 2004, 494- 500.

[8] EN 1998-1: 2004: Eurocode 8: Design of Structures for

Earhquake Resistance, Part 1: General Rules, Seismic Actions
and Rules for Buildings, CEN, Brussels, December 2004.

[3] Kara, M.E.; Altin, S.: Behavior of Reinforced Concrete Frames

with Reinforced Concrete Partial Infills, ACI Structural Journal,
Vol. 103, No.5, Sept.-Oct. 2006, 701-709.
[4] Park, R.; Paulay, T.: Reinforced Concrete Structures, J. Wiley,
New York, 1975.
[5] Tomii, I.: Betonske konstrukcije-odabrana poglavlja, Graevinski fakultet, Zagreb, 1996.
[6] Tomii, I.: Prilog proraunu duktilnih armiranobetonskih
zidova, Rad HAZU, 477, Tehnike znanosti, Svezak 9, Vie
autora, 1999, 5-26.

572

[9] Hsu, T.T.C.; Mo, Y.L.: Softening of Concrete in Low-Rise

Shearwalls, ACI Journal, Vol.12, No. 6, Nov.-Dec. 1985, 883889.
[10] Mau, S.T.; Hsu, T.T.C.: Shear Design and Analysis of Low- Rise
Structural Walls, ACI Journal, Vol. 83, No. 2, March-April 1986,
306-315.
[11] Rangan, B.V.: Rational Design of Structural Walls, Concrete
International, The magazine of the ACI, November 1997, 29-33.

GRAEVINAR 63 (2011) 6, 563-572