UDK 624.072.33+624.

041

Primljeno 26. 5. 2003.

Modeliranje seizmiki otpornih

armiranobetonskih okvira
Ivan Tomii
Kljune rijei

I. Tomii

armiranobetonski okvir,
seizmika otpornost,
teorija plastinosti,
plastini zglob,
mehanizam sloma,
duktilnost,
propisi

Modeliranje seizmiki otpornih armiranobetonskih okvira

Key words
reinforced-concrete
frame, seismic resistance,
plastic theory,
plastic hinge,
failure mechanism,
ductility,
regulations

I. Tomii

Mots cls

I. Tomii

cadre en bton arm,

rsistance sismique,
thorie de la plasticit,
articulation plastique,
mcanisme de rupture,
ductilit,
rglementation

Modlisation des cadres en bton arm rsistants aux sismes

Analizira se preuzimanje potresnog optereenja s pomou armiranobetonskih okvira, kada to nije

mogue postii zidovima. Opisuje se primjena teorije plastinosti pri proraunu, istiu se njezine
prednosti i posebno se prikazuju mogui mehanizmi sloma konstrukcije. Daju se prijedlozi o
modeliranju sustava da bi preao u poeljni mehanizam sloma. Prikazuju se neka najnovija teorijska
istraivanja, rezultati kojih se doveli i do promjena u nekim normama, prije svega amerikim.
Subject review

Modeling earthquake-resistant reinforced-concrete frames

The assumption of seismic load by reinforced concrete frames, in cases when load can not be assumed
by walls, is analyzed. The use of plastic theory in calculation is described and advantages of this theory
are outlined. A special account is given of possible structural failure mechanisms. System modeling
proposals aimed at obtaining the desired failure mechanism are presented. The author presents some
recent theoretical studies, results of which have brought about changes in some standards, especially in
the U.S.A.
Ouvrage de syntse

Larticle analyse lamortissement des sollicitations sismiques par des cadres en bton arm lorsque
cela ne peut pas tre ralis par des murs. On dcrit lapplication de la thorie de la plasticit lors du
calcul, tout en soulignant ses avantages. On prsente particulirement les mcanismes possibles de
rupture de la construction, avec des propositions pour la modlisation du systme qui lui permettraient
de passer en un mcanisme souhaitable de rupture. On cite des recherches thoriques les plus rcentes
dont les rsultats ont entran des changements dans certaines normes, en premier lieu dans les normes
amricaines.
.

,
,
,
,
,
,

Schlsselworte:

I. Tomii

Stahlbetonrahmen,
seismische
Widerstandsfhigkeit,
Plastizittstheorie,
plastisches Gelenk,
Bruchmechanismus,
Duktilitt, Vorschriften

Modellieren seismisch widerstandsfhiger Stahlbetonrahmen

Autor:

Pregledni rad

,
.
,
.
.
, ,
.
bersichtsarbeit

Analysiert ist die bernahme der seismischen Belastung mittels Stahlbetonrahmen im Fall das man das
mit Wnden nicht erreichen kann. Beschrieben ist die Anwendung der Plastizittstheorie bei der
Berechnung, deren Vorteile werden hervorgehoben und besonders die mglichen Bruchmechanismen
dargestellt. Dargestellt sind einige der neuesten theoretischen Forschungen deren Ergebnisse zu
nderungen in einigen Normen fhrten, vor allem in den USA.

Dr. sc. Ivan Tomii, dipl. ing. gra., sveuilini profesor u mirovini, Vrameva 21, Zagreb

GRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

449

Armiranobetonski okviri
1 Uvod
Za gradnju seizmiki otpornih graevina Europska prednorma ENV 1998, dio 1.1 [3], propisuje ispunjenje sljedeih zahtjeva:
Do ruenja graevine kao cjeline ne smije doi, niti
pojedinih njenih dijelova, pri potresnom djelovanju.
Konstrukcija graevine kao cjelina, ukljuujui i nenosive elemente, s velikom vjerojatnou, ne smije
pretrpjeti oteenja koja bi ograniila njezinu upotrebu, a trokovi obnove bili neproporcionalni cijeni
same konstrukcije.
Graevine vane za zatitu stanovnitva moraju ostati
upotrebive, za i poslije potresa.
Pouzdanost od ruenja i ogranienje oteenja za pojedine vrste graevina, svaka drava utvruje Dravnim dokumentom za primjenu (DDP), na osnovi posljedica ruenja ili oteenja, gdje je faktor vanosti u skladu s gospodarskim mogunostima.
Proraunom potresno otpornih armiranobetonskih zgrada mora se osigurati prikladan kapacitet disipacije (troenja) seizmike energije, bez bitnog smanjenja nosivosti
na horizontalno i vertikalno optereenje pri potresnom
djelovanju. Stoga se primjenjuju temeljni zahtjevi i kriteriji koji e omoguiti troenje energije u kritinim podrujima (plastini zglobovi) i opu duktilnost pretpostavljenu proraunom, a u skladu s odabranim faktorom ponaanja (faktor koji u veini dravnih normi ima znaenje faktora duktilnosti). Duktilnost konstrukcije bit e
primjerenija i djelotvornija ako ima vie kritinih podruja za troenje energije i ako su ona to ravnomjernije
rasporeena po elementima sustava.

I. Tomii
Ipak, nismo uvijek u mogunosti projektirati zgrade ukruene zidovima zbog funkcijskih zahtjeva. Vrlo esto u
graenju zgrada, zbog boljeg iskoritavanja prostora,
osobito u prizemlju i I. katu, primjenjuju su okvirne
konstrukcije. One se mogu tako konstruirati da budu ne
samo nosive, ve i duktilne te sposobne troiti seizmiku energiju i omoguiti proraun nosivog sustava na
reducirane inercijalne sile. Meutim, okvirne konstrukcije imaju i nedostataka. Jedan od ozbiljnih moe biti
suvie velika deformabilnost, pa se pri snanom potresu
mogu oekivati, osim predvienih i tolerantnih oteenja u podruju plastinih zglobova, vea oteenja nenosivih elemenata, instalacija, pa ak i opreme. Zbog toga
valja ograniiti meukatne pomake, ovisno o prisutnosti
nenosivih elemenata, to se obino propisuje normama.
U nedostatak okvirnih konstrukcija ubraja se i mogunost "mekog kata" (stupovi male krutosti) koji moe biti
uzrok slabog iskoritenja konstrukcije, velikih deformacija u kritinom katu i s tim u svezi oteenja, te potrebe
prorauna takvih stupova po teoriji II. reda. Dalje, nenosivi elementi uzrok su neregularnosti djelovanja okvirnih
sustava, a time i pojavi momenata torzije. Osim toga,
kratka efektivna duljina okvirnog elementa moe biti
uzrok posminog sloma i prije predviene apsorpcije
seizmike energije.

dvojnim sustavima (kombinacija okvira i zidova),

Modeliranje okvirnih konstrukcija, osobito u seizmikim

podrujima, nije jo uvijek dostatno regulirano. Tako
na primjer, kod zgrada kojima su stropovi od greda i
ploe, pojavljuje se problem sudjelovanja ploe u nosivosti i krutosti preke na spoju sa stupom, pri seizmikoj kombinaciji djelovanja, kada naprezanje u ploi,
alternativno, moe biti tlano i vlano. Isto tako, pojavljuje se pitanje kako osigurati, pri seizmikom djelovanju, poeljan mehanizam sloma, tj. onaj sa zglobovima
u gredama i u podnoju stupova najnie etae. Upravo
ovim nedoreenostima, bit e, u ovom radu, posveena
glavna panja, iz ega e proizii preporuke konstruktorima kako projektirati okvirne konstrukcije koje uspjeno odolijevaju potresnom djelovanju.

zidnim sustavima,

2 Primjena teorije plastinosti i mehanizmi sloma

sustavima jezgri.

Prema usvojenim pretpostavkama o ponaanju konstrukcija i gradiva razvile su se razne metode prorauna sustava. Za rjeavanje okvirnih konstrukcija primjenjuju se:
linearna teorija elastinosti, zasnovana na idealno elastinom ponaanju materijala, teorija plastinosti, koja
pretpostavlja da se radi o idealno elasto-plastinom materijalu ili idealno kruto-plastinom, te nelinearna teorija
koja se zasniva na fizikalnoj i geometrijskoj nelinearnosti.

Horizontalno i vertikalno optereenje na zgrade moe se

prihvatiti:
okvirnim sustavima,

Kako je poznato, zgrade ukruene armiranobetonskim

zidovima ili jezgrama, za prihvat sila potresa i vertikalnog optereenja, zadovoljavajue se ponaaju i pri vrlo
jakim potresima. Osim velike nosivosti, oni imaju i veliku krutost, pa do oteenja nosivih i nenosivih elemenata nee doi ili e ona biti vrlo mala. Dalje, armiranobetonski zidovi mogu se projektirati da budu duktilni te
sposobni apsorbirati seizmiku energiju na plastino
deformiranje armature, zbog ega se mogu proraunavati na umanjene sile potresa.
450

Odabiranje metode prorauna ovisi o mogunostima

analize i njenoj cijeni prema vrijednosti konstrukcije,
utjecaju nelinearnosti i vrsti graninog stanja. Za rjeaGRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

I. Tomii

Armiranobetonski okviri

vanje potresno otpornih okvira vrlo je prikladna, i dovoljno

tona, primjena teorije plastinosti, koja je s toga i
najea.

U proraunu prema teoriji plastinosti rabi se referentni

moment savijanja ili, pod drugim nazivom, moment
plastinosti ovisan o dimenzijama i kakvoi gradiva.

U teoriji plastinosti, slino kao i u teoriji elastinosti,

idealizira se ponaanje materijala, te pretpostavlja geometrijska linearnost. Po njoj se mogu dobiti realne vrijednosti za sile u stanju granine ravnotee kada se radi
o konstrukcijama s plastinim ponaanjem. Kako po ovoj
teoriji nisu poznate vrijednosti za naprezanja i deformacije za uporabno optereenje, to granino stanje uporabivosti ima veliko znaenje. Dalje, proraunom po ovoj
teoriji doputa se naprezanje gradiva u podruju plastinosti, to ima za posljedicu pojavu trajnih deformacija,
ako se konstrukcija nae u graninom stanju nosivosti,
kao to je sluaj pri djelovanju potresa.

Pri malim optereenjima, okvirna konstrukcija se ponaa elastino. Naprezanja i deformacije proporcionalni su
optereenju. Poveanjem djelovanja (optereenja), u podruju najvie naprezanog presjeka (kritino podruje),
dolazi do oblikovanja plastinog zgloba. Statiki neodreenom sustavu smanjuje se stupanj statike neodreenosti za jedan. Daljnji porast optereenja prihvaa zamjenjujui sustav dok se ne stvori drugi plastini zglob. I
tako se nastavlja lanani proces otvaranja plastinih zglobova, a sustav postaje sve "meki" i u jednom trenutku
zamjenjujui sustav postaje statiki odreen, a otvaranjem jo jednog plastinog zgloba, prelazi u mehanizam
sloma s jednim stupnjem slobode. Ovaj proces jedino je
mogu ako je konstrukcija osigurana od krhkog sloma
posmikom, izvijanjem i nedovoljnim sidrenjem koji bi
mogao sustav dovesti ranije do sloma. Prema tome, u n
puta statiki neodreenom sustavu formira se n+1 plastinih zglobova, nakon ega je konstrukcija nesposobna
prihvatiti porast optereenja.

Uvjet za primjenu teorije plastinosti u proraunu konstrukcija je duktilnost presjeka, osobito u podruju potencijalnih plastinih zglobova, a time i cijelog sustava.
Ekstremni momenti savijanja, kod statiki neodreenih
duktilnih konstrukcija, su ravnomjernije rasporeeni u
graninom stanju ravnotee. Priblinu, ali dovoljno tonu, raspodjelu momenata savijanja mogue je dobiti primjenom teorije plastinosti. Jednolinija raspodjela
momenata savijanja omoguuje ravnomjerniju raspodjelu armature u konstrukciji, kvalitetnije betoniranje elemenata, a osobito vorova te openito pridonosi ekonominijem graenju. Dalje, primjena teorije plastinosti
je u prednosti pred primjenom teorije elastinosti kada
se konstrukcije dimenzioniraju metodom graninih stanja,
jer je ta metoda logian nastavak teorije plastinosti.
Primijenjena teorija plastinosti na okvire promatra ravnoteu konstrukcije neposredno pred slom, odnosno nakon prelaska sustava u mehanizam sloma. Pri tome se
pretpostavlja da su svi kritini presjeci iscrpljeni, pa se
po ovoj metodi mogu projektirati racionalne konstrukcije,
za prihvatljivu vjerojatnost nosivosti i uporabivosti.
Graenje duktilnih armiranobetonskih konstrukcija nije
samo uvjet za primjenu teorije plastinosti za iznalaenje sila, ve i za graenje objekata u potresnim podrujima. Kod duktilnih armiranobetonskih okvira vei
dio seizmike energije se troi na plastino deformiranje
u podruju plastinih zglobova, to omoguuje proraun
na reducirane sile potresa, ime se direktno pridonosi
ekonominosti graenja.
Proraun prema teoriji plastinosti temelji se na ponaanju materijala od poetnog optereenja pa do graninog. Algoritmi za proraun sustava zasnivaju se na klasinim postavkama, a to su: idealno elasto-plastino ili
kruto-plastino ponaanje materijala, homogenost i geometrijska linearnost. Sigurnost konstrukcije, odnosno
kapacitet nosivosti definira se za stanje prelaska konstrukcije u mehanizam s jednim stupnjem slobode.
GRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

Kod okvirnih sustava, zbog jednostavnosti, uzima se da

je moment savijanja dominantan za stvaranje plastinog
zgloba. Kod prostornih okvira to pojednostavnjenje nije
mogue jer je oblikovanje plastinog zgloba uvjetovano
i drugim utjecajima. Problem postaje nelinearan. Prostorne okvire ovdje se nee razmatrati.
Mehanizam sloma ovisi o geometrijskim karakteristikama sustava te vrsti i poloaju optereenja. Os rotacije
plastinog zgloba uzima se da je okomita na ravninu sustava, a prolazi plastinim zglobom.
Kod jednostavnih sustava i koncentriranih optereenja
mehanizmi sloma mogu se unaprijed predvidjeti, dok se
kod sloenih sustava i optereenja oni prognoziraju, primjenjujui postupke teorije plastinosti. Razlikuju se
boni, gredni i zglobni kao osnovni mehanizmi sloma te
kombinirani (slika 1.).
Broj osnovnih mehanizama s mogue je odrediti na n
puta statiki neodreenom sustavu sa r potencijalnih
zglobova izrazom:
s=rn

(1)

Okvir prikazan na slici 1. koji je 6 puta statiki neodreen i u kojem se moe formirati 12 plastinih zglobova
ima 6 mehanizama sloma.
Pri potresnoj kombinaciji djelovanja, vrlo su vjerojatni,
a i poeljni kombinirani bono-gredni mehanizmi sloma (slika 1.e i 1.f). Da bi se oni i ostvarili, potrebno je
pri projektiranju odabrati omjer sume nosivosti momenata savijanja stupova prema onoj greda, na njihovu spo451

Armiranobetonski okviri

I. Tomii

Slika 1. Primjeri mehanizama sloma: a) okvir i optereenje, b) boni mehanizam sloma, c) gredni mehanizam sloma, d) zglobni
mehanizam sloma, e i f) Kombinirani mehanizmi sloma

ju, prema izrazu: MRdc/MRdb1,2, odnosno, jednostavnije reeno, projektirati okvir s "jakim" stupovima i
"slabim" gredama. Prednost je ovakvog mehanizma sloma u tome to kod njega nee doi do formiranja plastinih zglobova u stupovima, osim u podnoju najdonje
etae, pa u njima nije potrebno ograniavati uzdunu
silu kako bi se duktilno ponaali, niti ih je potrebno dodatno ojaavati poprenom armaturom. Lokalnu duktilnost u gredama mnogo je lake postii jer je uzduna
sila u njima najee mala.
Utvrivanje duktilnosti armiranobetonskih konstrukcija,
zbog velikog broja faktora, koji ju uvjetuju, kompleksan
je zadatak. Danas se uglavnom primjenjuju priblini postupci koji daju dosta grube, ali dostatno tone procjene
duktilnosti.
Oblikovanjem okvirnih konstrukcija, kako je ve reeno, primjenom omjera nosivosti na savijanje njenih elemenata u pojedinim vorovima, moe se utjecati na vrstu mehanizma sloma. To je od velike vanosti za graenje objekata u seizmiki aktivnim podrujima, kada se
doputa rad konstrukcije u postelastinom podruju pri
seizmikoj kombinaciji djelovanja. Poeljni su oni mehanizmi kod kojih e doi do to veeg broja otvaranja
plastinih zglobova, osobito u gredama, a time i do vee
disipacije energije, kao to je kombinirani bono-gredni
mehanizam sloma.
Posljednjih godina teorijska i eksperimentalna istraivanja usredotoena su prema utvrivanju omjera nosivosti
sume momenata stupova i greda na njihovu spoju, kako
bi okvirna kostrukcija prela u poeljan mehanizam sloma, odnosno kombinirani bono-gredni mehanizan. Rezultati nekih novijih istraivanja te zahtjevi propisa u
svezi omjera sume nosivosti momenata, bit e dani u
nastavku.
Pri odreivanju krutosti elemenata, potrebnih u analizi
monolitnih okvirnih sustava, pojavljuje se problem odreivanja momenta tromosti grede rebrastog stropa (T-presjek) na spoju sa stupom za djelovanje pozitivnog ili ne452

gativnog momenta savijanja, to je sluaj pri potresnoj

kombinaciji djelovanja.
Prema Pravilniku za graenje objekata visokogradnje u
seizmikim podrujima [1] te prema europskoj prednormi ENV 1998 [4 i 6] tradicijski se uzima da je moment
tromosti grede T-presjeka na spoju takve grede i stupa,
za pozitivni moment savijanja, jednak momentu tromosti T-presjeka, a za negativni moment (ploa u vlanom
podruju) momentu tromosti samo rebra (dio ploe uz
rebro i njena armatura se iskljuuju). Za omjer nosivosti
sume momenata savijanja stupova prema onoj greda ne
daju se preporuke, ve se usvaja projektirano stanje, predvieno prema iskustvu ili drugim zahtjevima. Sline su
preporuke i u mnogim drugim zemljama. Prema amerikim ACI-normama iz 1999. godine [8] te novozelandskim propisima uvedena su poboljanja. Naime, ove norme se kontinuirano dopunjuju i moderniziraju, tako da
se u njih redovito unose rezultati najnovijih istraivanja,
pa su tako uli i oni iz problematike navedene u ovom
radu, na prijedlog vie istraivaa. Neka od ovih istraivanja bit e skraeno ovdje predoena.
3 Teorijska i eksperimentalna istraivanja
Nedavna istraivanja sudjelovanja ploe stropa ojaanog
gredama u proraunu krutosti preke okvira na spoju sa
stupom, te odreivanje omjera sume nosivosti momenata savijanja stupova prema onoj greda na licu vora, vrlo
su znaajna za osiguranje poeljnog mehanizma sloma
pri potresnoj kombinaciji djelovanja.
Istraivanja Durranija i Wighta [2] provedena 1987. godine imala su za cilj pronai uinke prisutne ploe stropa na ponaanje unutranjeg vora greda-stup, pri potresnom djelovanju. Na osnovi eksperimentalnih istraivanja autori su doli do sljedeih zakljuaka:
Za meukatni pomak stropa manji od 2%, ponaanje
unutranjeg (srednjeg) vora stup-greda nije osjetljivo na variranje poprene armature i razine posmika.
GRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

I. Tomii
Kod velike razine deformiranja (meukatni pomak
2%), poprena armatura dobiva znatno vei utjecaj
na ponaanje vora, nego razina posmika u voru.
Armatura u voru poinje poputati kod meukatnog
pomaka 1,5%, a kod pomaka 4%, i armatura paralelna s rebrom poputa na cijeloj sudjelujuoj irini ploe,
to znai da ju ne valja ignorirati.
Kod grede s ploom i jaom gornjom armaturom od
donje, pri seizmikoj kombinaciji djelovanja (naizmjenino cikliko naprezanje), doi e do veeg oteenja prionljivosti donje armature (klizanje ipki).
Iz ovih zakljuaka moe se vidjeti da ploa stropa sudjeluje u noenju i to, za pozitivni moment savijanja, prihvaanjem tlanih naprezanja, a za negativni moment,
prihvaanjem vlanih naprezanja, osim gornjom armaturom rebra i armaturom pripadajue ploe u smjeru rebra,
koja dosiu granicu poputanja. Ovi rezultati utjecali su
na kasnije moderniziranje ACI-normi.
Poboljanja u ACI-normama, to se tie kapaciteta nosivosti grede s ploom (T-presjek), pri seizmikoj kombinaciji djelovanja, uz vorove okvira, bio je poticaj Pantazopoulou i Frenchu [9] da eksperimentalno istrae
uinke ploe na nosivost i krutost greda. Oni zakljuuju
da dosadanja praksa, kada se uzima za nosivost grede
uz stup samo rebro i eventualno doprinos ploe, za sluaj pozitivnog momenta, podcjenjuje nosivost grede u
podruju plastinog zgloba bono-grednog mehanizma.
Ovakav tretman ima ozbiljnih posljedica pri odreivanju
kapaciteta nosivosti okvira, osiguranja plastinih zglobova te dimenzioniranja, prema kapacitetu nosivosti,
vorova i elemenata izvan plastinih zglobova.

Armiranobetonski okviri
mehanizam sloma, a time i do poboljane zatite ljudi i materijalnih dobara pri djelovanju potresa.
Omjerom MRdc/MRdb = 1,2, usvojenim ACI-31899-normama, osigurava se 90-postotna vjerojatnost
prelaska okvirnog sustava u bono-gredni mehanizam
sloma.
Za postizanje visoke vjerojatnosti formiranja poeljnog mehanizma sloma, pri seizmikoj kombinaciji
djelovanja, potrebno je zahtijevati minimalni omjer
MRdc/MRdb = 2,0.
Poboljanje svojstava okvira, poveanjem omjera
nosivosti MRdc/MRdb, djelotvornije je nego istodobno
poveanje omjera nosivosti i krutosti.
Osim ovih triju navedenih istraivanja, postoje i druga s
rezultatima koji se dobro podudaraju s navedenim i koji
su takoer posluili za osuvremenjivanje dravnih propisa, prvenstveno amerikih.
4 Zahtjevi i preporuke propisa
U amerikim ACI-normama za zgrade iz 1971. godine
(ACI 318-71) prvi put su izale preporuke da omjer
MRdc/MRdb bude 1,4, pri seizmikoj kombinaciji djelovanja, kod bilo kojeg vora stup-greda i za oba glavna
smjera. Cilj toga zahtjeva bio je osigurati stvaranje plastinih zglobova u gredama prije nego u stupovima, osim
u podnoju najdonje etae. Osim toga, zahtijevalo se
ovijanje greda i stupova u blizini vorova (podruje potencijalnog plastinog zgloba) poprenom armaturom
(sponama) veom od one potrebne pri standardnoj situaciji djelovanja.
U ACI 318-83-normama zahtijeva se da omjer nosivosti
MRdc/MRdb bude jednak 1,2 s ciljem da se reducira
vjerojatnost poputanja stupova okvirnih konstrukcija.
Premda je namjera propisa bila projektirati "jake" stupove i "slabe" grede, dolazilo je do zabuna zbog nedefiniranih odredbi za proraun nosivosti stupova i greda te
mjesta gdje treba zadovoljiti traeni omjer nosivosti (sredite vora ili mjesto spoja).

Rezultati ispitivanja pokazuju da pri meukatnom pomaku

od 2%, ploa u vlanom podruju pridonosi krutosti i
nosivosti preko njene armature, paralelne s rebrom u
kojoj naprezanja dostiu granicu poputanja na cijeloj
sudjelujuoj irini, a kada je ploa u tlanom podruju,
ona takoer pridonosi krutosti i nosivosti, kako se to i
dosada uzimalo, preko sudjelujue irine ploe (T-presjek).
Dooley i Bracci [10] proveli su analitika istraivanja na
temelju rezultata eksperimentalnih istraivanja mnogih
znanstvenika, kako bi utvrdili ovisnost svojstava okvirnih konstrukcija zgrada s razliitim omjerima sume nosivosti momenata savijanja stupova prema onoj greda,
primjenjujui probabilistiki pristup. Dvjema studijama
zgrada od 3 i 6 katova, za omjere nosivosti stupova i greda
od 0,8 do 2,4, to je istraeno. Na osnovi tih istraivanja,
autori zakljuuju:

Prema ACI-ASCE 352-85-normama zahtijeva se da omjer sume momenata nosivosti stupa, iznad i ispod vora,
prema sumi momenata nosivosti greda, lijevo i desno od
vora, promatranog vora, bude 1,4, s tim da se uzima u
obzir samo nosivost rebra, odnosno da se za pozitivni
moment savijanja zanemaruje doprinos ploe, a armatura ploe za negativni moment savijanja grede. Valja naglasiti koliko je to nerealno, kada se zna da stvarna nosivost grede zajedno s ploom moe biti najmanje 40%
vea od nosivosti rebra.

Postupno poveanje omjera sume nosivosti stupova

prema onoj greda (MRdc/MRdb) armiranobetonskih
okvira, vodi prelasku konstrukcije u bono-gredni

Mnoge znanstvene studije, nainjene poslije 1970. godine, na armiranobetonskim okvirima, potvruju opravdanost uzimanja u proraun nosivost ploe na tlak, odnos-

GRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

453

Armiranobetonski okviri
no njene armature na vlak. Prema njima nosivost rebra s
ploom moe biti vie od 50% vea od nosivosti rebra,
to je utjecalo na autore novih amerikih ACI-ASCE
352-91-normi kojima se preporuuje da omjer MRdc/MRdb
bude 1,4, s tim da u nosivost rebra bude ukljuen doprinos sudjelujue irine ploe.
Na osnovi svih dosadanjih rezultata istraivanja i iskustva
primjene prethodnih ACI-normi, najnovije ACI 318-99norme donose preporuke da omjer MRdc/MRdb bude
vei ili jednak 1,2, s tim da nominalna nosivost greda
treba sadravati doprinos ploe za pozitivni moment savijanje, a armaturu ploe, paralelne s rebrom i unutar
sudjelujue irine za negativni moment savijanja.
Propisima Novog Zelanda [7 i 10] predlae se da omjer
MRdc/MRdb bude izmeu 1,5 i 2,0, kako ne bi, s velikom vjerojatnou, dolo do formiranja plastinih zglobova u stupovima, osim u podnoju najdonje etae, to
je potrebno za prelazak sustava u bono-gredni mehanizam sloma. Izborom ovako visokog omjera nosivosti omoguuje armiranje stupova prema zahtjevima koji se propisuju za okvire naprezane standardnom kombinacijom
optereenja. Plastine zglobove u podnoju stupova najdonje etae, zbog prisutnosti vjerojatno velike uzdune
sile, biti e potrebno jae popreno armirati, kako bi se
osigurala potrebna lokalna duktilnost i nosivost. Za podruja plastinih zglobova greda posebni su zahtjevi uglavnom blai. Osim toga, propisima se preporuuje dodatno armirati stupove u blizini vorova i samog vora
poprenom armaturom u obliku zatvorenih spona i onih
za proplitanje.
U europskoj prednormi za graenje u potresnim podrujima ENV 1998 [3, 4, 6] nema zahtjeva kako adekvatnije modelirati seizmiki otporne armiranobetonske okvire. Meutim, postoje druge mjerodavne odredbe kako bi
se izbjegli plastini zglobovi u stupovima, osim u onima
najdonje etae, kao i zahtjevi kojima e se osigurati plastino deformiranje i disipacija seizmike energije u kritinim podrujima, a prije krhkih slomova zbog posminih
naprezanja, izvijanja, sidrenja i lokalnih naprezanja.
Prema ovim normama to se postie dimenzioniranjem
presjeka okvirnih elemenata na momente savijanja i
poprene sile, izvan podruja plastinog deformiranja,
prema kapacitetu nosivosti u plastinim zglobovima.
Osim ovog osnovnog zahtjeva, u ENV 1998 postoje i
neke druge preporuke za graenje seizmiki otpornih
okvirnih konstrukcija.
Tako se u ENV 1998, dio 1.2 trai uzimanje u obzir omjera krutosti stupova prema krutosti greda u svakom voru,
utjecaj nekonstrukcijskih elemenata te krutost horizontalne armiranobetonske dijafragme (stropa). Za zgrade
koje zadovoljavaju pravilnost tlocrta, te za one s krutim
454

I. Tomii
dijafragmama, doputaju se pojednostavnjenja, kao to
je modeliranje ravninskih sustava, umjesto prostornih.
Prednormom ENV 1998, dio 1.3 zahtjeva se osigurati
prikladan kapacitet disipacije seizmike energije bez
bitnog smanjenja nosivosti na seizmiku kombinaciju
djelovanja. S tim u svezi, doputaju se nelinearne deformacije u kritinim podrujima, u skladu s predvienom
duktilnou, odnosno doputenom deformacijom betona, bez oteenja, osim u podruju plastinih zglobova,
koje se manifestiraju u otpadanju zatitnog sloja. Predlae se da plastini zglobovi budu jednolino rasporeeni
po cijeloj konstrukciji, odnosno valja izbjegavati koncentraciju zglobova u jednoj etai (mehanizam mekog kata)
i da se javljaju, s velikom vjerojatnou, u gredama. Podruja potencijalnih plastinih zglobova, greda i stupova,
moraju imati visok stupanj plastinog deformiranja, bez
obzira to valja izbjegavati plastine zglobove u stupovima.
Iako se u ENV 1998 izriito ne zahtijeva konstruirati
armiranobetonske okvire po naelu "jaki" stupovi, "slabe" grede, iz pojedinih zahtjeva i preporuka, moe se
zakljuiti da se to indirektno trai, a prvenstveno preko
dimenzioniranja elemenata izvan plastinih zglobova
prema kapacitetu nosivosti, kao i vorova stup-greda te
plastinih zglobova na posmina naprezanja.
5 Zakljuak
Kada se za prihvaanje horizontalnog optereenja na
zgrade, sila potresa ili vjetra, odaberu armiranobetonski
okviri, oni moraju biti, osim dostatno nosivi i duktilni,
odnosno sposobni apsorbirati seizmiku energiju. To se
postie smiljenim odabirom dimenzija pojedinih elemenata i omjerom njihovih krutosti, armiranjem, odnosno odabirom omjera njihovih nosivosti u pojedinim vorovima,
te primjerenim metodama prorauna.
Na osnovi eksperimentalnih i teoretskih istraivanja,
predlae se suvremenim normama da omjer sume nosivosti momenata savijanja stupova prema onoj greda, na
njihovu spoju, bude vei od 1,2. Konkretno prema ACI
318-99-normama omjer MRdc/MRdb treba biti 1,2, a
prema normama Novog Zelanda taj omjer valja odabrati
izmeu 1,2 i 2,0 ili ak 2,4.
Ovom odredbom postie se, s velikom vjerojatnou, da
e okvirni sustav prijei, pri potresnoj kombinaciji optereenja, u poeljan mehanizam sloma, tj. bono-gredni.
Pri tome valja uzeti u obzir doprinos armiranobetonske
ploe, ako je ona predviena, ovisno o predznaku momenta savijanja, na spoju sa stupom, preki okvira. Za
sluaj pozitivnog momenta savijanja, nosivosti grede uz
vor valja dodati doprinos sudjelujue irine ploe, a za
GRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

I. Tomii
negativni moment savijanja u gredi T-presjeka, doprinos
armature ploe, paralelne s rebrom i na istoj irini.
Tim mjerama dobiva se realnija distribucija momenata
savijanja po cijelom sustavu, mogunost pouzdanijeg
osiguranja plastinih zglobova i visoka vjerojatnost da
do krhkog sloma nee doi prije predviene apsorpcije
seizmike energije.
Kada se okvirna konstrukcija proraunava prema europskim normama, u kojima nema ovih preporuka istraivaa i zahtjeva suvremenih normi, prelazak u poeljni
mehanizam sloma se osigurava indirektno dimenzioniranjem elemenata, izvan plastinih zglobova, na savijanje

Armiranobetonski okviri
i posmino naprezanje, prema kapacitetu nosivosti na
savijanje plastinih zglobova. S druge strane, sugerira se
projektirati armiranobetonske okvire po naelu "jaki"
stupovi, "slabe" grede, ali bez konkretnih prijedloga za
omjer sume nosivosti ili krutosti stupova prema onoj
greda na njihovu spoju.
Za proraun armiranobetonskih okvira, naprezanih potresnom kombinacijom djelovanja, primjereno je rabiti
teoriju plastinosti, ali se propisima doputa primjenjivati i linearnu teoriju elastinosti s ogranienom preraspodjelom, s tim da se osiguraju podruja plastinih zglobova i neto izvan njih za nelinearno deformiranje i apsorpciju seizmike energije.

LITERATURA
[1]

[2]

Pravilnik o tehnikim normativima za izgradnju objekata

visokogradnje u seizmikim podrujima, Slubeni list, br. 31,
1981.
Durrani, A. J.; Wight, J. K.: Earthquake Resistance of
Reinforced Concrete Interior Connections Including a Floor
Slab, ACI Structural Journal, Vol. 84, No. 5, SeptemberOctober, 1987, 400.-406.

[3]

ENV 1998, Part 1.1, Design Provisions for Earthquake

Resistance of Structures, General Rules-Seismic Actions and
General Requirements for Structures, CEN, Brssels,
September, 1994.

[4]

ENV 1998, Part 1.2, Design Provisions for Earthquake

Resistance of Structures, General Rules, General Rules for
Buildings, CEN, Brssels, September, 1994.

[5]

ENV 1992, Part 1.1, Design of Concrete Structures, General

Rules and Rules for Buildings, Revised final draft, CEN,
Brssels, October, 1994.

[6]

ENV 1998, Part 1.3, Design Provisions for Earthquake

Resistance of Structures, General Rules, Specific Rules for
Various Materials and Elements, CEN, Brssels, February,
1995.

GRAEVINAR 55 (2003) 8, 449-455

[7]

Tomii, I.: Betonske konstrukcije-odabrana poglavlja, Zagreb,

1996.

[8]

Committee 318, 1999, Building Code Requirements for

Structural Concrete, American Concrete Institute, Farmington
Hills, Mich., 391 pp.

[9]

Pantazopoulou, S. J.; French, C. W.: Slab Participation in

Practical Earthquake Design of Reinforced Concrete Frames,
ACI Structural Journal, Vol. 98, No. 4. July-August, 2001,
479.-489.

[10] Dooley, K. L.; Bracci, J. M.: Seismic Evaluation of Column-toBeam Strength Ration in Reinforced Concrete Frames, ACI
Structural Journal, Vol. 98, No. 6, November-December, 2001,
843.-851.
[11] Tomii, I.: Primjena betona visokih svojstava u graenju
okvirnih konstrukcija, Graevinar 54 (2002)10, 585.-591.

455