You are on page 1of 7

T.

Eagleton, O zlu; Opsceni uitak


Uvod
Terry Eagleton roen 1943.godine je britanski teoretiar i jedan od vodeih
marksistikih kritiara svoje generacije,a trenutno je profesor engleske
knjievnosti na Sveuilitu u Lancasteru u Engleskoj. Napisao je 40ak knjiga, a u
njegovom djelu O zlu, o kojem u vam danas govoriti, tonije o poglavlju Opsceni
uitak, Eagleton staje u obranu stvarnosti zla, a oslanja se na razne knjievne,
teoloke i psihoanalitike izvore. Pokuava dokazati da zlo nije izmiljeni pojam
srednjeg vijeka ve da je on stvarni fenomen i potpuno opipljiv i iskustven ak i u
dananjem svijetu.
Na samom poetku poglavlja Opsceni uitak, Eagleton govori o svojoj studiji o
Shakespearu u kojoj je tvrdio da su glavni junaci u Macbethu 3 vjetice, iako
veina to ne smatra tonim, te nam objanjava zato. 3 vjetice iz drame su
neprijateljski nastrojene prema nasilnoj i hijerarhijski ustrojenoj Macbethovoj
kotskoj i imaju se potrebu osvetiti za neiskazanu zlobu unutar toga svijeta. One
su u tom svijetu izopenici, i ne uspostavljaju nikakvu razmjenu s postojeim
drutvenim poretkom zasnovanim na mukom suparnitvu. Glavni se muki
junaci u drami nadmeu i bore za status, a te vjetice predstavljaju oblik
fluidnosti koji potkopava takav identitet. One predstavljaju carstvo besmisla,
njihovo poigravanje dvostrukim znaenjem proima drutveni poredak, potiu
proturjeja ire pusto i vode 2 kraljevske linosti u propast. Te vjetice
predstavljaju ono nesvjesno drame. U njihovom prisustvu se jasne definicije
rastvaraju a suprotnosti izokreu, lijepo je runo, runo je lijepo. One su
androgene,odnosno ene s bradom i istodobno su i singularne i pluralne. One na
taj nain potkopavaju temelje drutvene i spolne stabilnosti. One su radikalne
odmetnice i ismijavaju muku mo i isto tako tvore enski kult koji ismijava vrste
granice i identitete. Njihova negativnost pozitivnu egzistenciju smatra mrskom. Te
tri sestre u biti pronalaze opsceni uitak u komadanju ivog bia bacajui otrovne
sastojke, djeiji prst, psei jezik itd u kipuu mjeavinu svoga kotla. Same vjetice
su izrazito ne-ivotinjske po Eagletonu i nisu sputane vlastitim tijelima. One
odbacuju drutveni poredak jer odbacuju postojanje ivih bia u cjelini. To nije
svijet koji nastanjuju iako se isprepliu. A tako odbijanje ivih bia povezano je sa
zlom. Sveobuhvatno poricanje bia ne znai samo poricanje muke hijerarhije po
Eagletonu, nego i razliitosti i raznolikosti.3 sestre su izvan politkog drutva i
nemaju ciljeva, to se odraava na tome da ive u ciklikom a ne u linearnom
slijedu napredovanja. Linerano vrijeme tei ka nekim postignuima, a vjetice
obmanjuju, pleu u krug i ponavljanju fraze. One pokoravaju vrijeme svojim
prorokim predvianjima, a budunost se za njih ve dogodila. Negativnost
postaje oblik neutaive ambicije koja nikad nije zadovoljna sa sadanjou, nego
se mora ponitavati u elji za buduim postignuima. U ovoj drami svaki korak
koji takva elja poduzima da bi uvrstila sebe samu pomie ih dalje. Macbeth
zavrava tako to trai siguran identitet koji mu stalno izmie. udnja se s
vremenom ponitava. Sve to je poduzeto da se sauvaMacbethov zatieni
kraljevski status rezultira njegovim unitavanjem. A one to nastoje postii jer to
jednostavno ele, bez nekog posebnog razloga.

Eagleton dovodi do kljunog uvida u ideju zla. Smatra da zlo nema nikakvu
praktinu svrhu, ono je u najviem smislu besmisleno. Svaki oblik jednolinosti
kao svrhe oneistit e njegovu smrtonosnu istou. U tome je slino Bogu, ako on
postoji, nema nikakav razlog za svoje postojanje. On je vlastiti uzrok postojanja.
Isto se moe rei da je stvorio svemir iz zabave a ne iz neke svrhe.Dakle zlo
odbacuje logiku uzronosti. Kad bi pred sobom imalo neki cilj, bilo bi razdijeljeno
u samom sebi, neidentino sebi, izvan sebe samog. Ali nitavilo se ne moe
rascijepiti na takav nain i zato ne moe postojati u vremenu. Vrijeme se temelji
na razliitosti, a zlo je uvijek dosadan nain. Zbog toga se kae da je pakao
vjean.
Drugi primjer zla koje nema nikakvu svrhu jest Jago iz Shakesperaovog Otela.
Jago navodi brojne motive za mrnju prema Otelu, ali ti razlozi su neusklaeni sa
zlobom onih koji mrze. ini se da vikom motiva eli racionalizirati strast koju ne
mogu shvatiti. Jago je cinik i materijalist koji ne vjeruje ni u to osim u volju i
poriv, a sve vrednote smatra bezvrijednima. Nekoliko poznatih Shakesperaovih
zlikovaca zagovara stav da vrednote, ideali i konvencije predstavlju tek strategiju
ili lag na torti kao dovretak procesa koji zlobnici ine a da ljudi sami sebe
oblikuju i stvaraju a poticaje nalaze u sebi samima. Jago cinik i lakrdija, uiva u
razotkrivanju i razobliavanju. Razotkrivanje moe biti pozitivan oblik lakrdije, ali
se isto moe pribliiti nihilizmu likova poput Jaga, koji moe neizravno oblikovati
svoj identitet jedino ismijavanjem i unitavanjem. Kod ovakve vrste zla koja uiva
udarajui u bolna mjesta uvijek postoji doza banalnosti, ali postoji problem to se
to moe pribliiti patolokom cinizmu. Jagu je pogled na vrlinu i ljepotu zasmetalo
do nepodnoljivosti.
Nausprot njemu, Otelo ima cjelovitost linosti. Zadovoljan je samim sobom
naroito jer to toliko iritira Jaga. Otela moemo predstaviti i opisati aneoskim a
Jaga kao demonskim. Otelov je govor ekstravagantan i hiperbolian a Jagov prost,
grub i pragmatian. Moemo rei da je jezik strogo funkcionalan. ak i Otelovom
samoubojstvu prethodi govor koji je velianstven.Iz Jagove perspektive,Otelo
predstavlja punou bivanja koja skriva unutarnji manjak, a taj manjak je njegova
nesposobnost da vidi kako neto nedostaje u njegovu identitetu. Njegova
uzviena slika o samome sebi nain je na koji se ne mora suoiti s kaosom
vlastitog unutarnjeg bivstva. Jaga se moe definirati samo u negativnim
terminima. On nema nikakav vrst identitet, ivi jedino tako to podriva sebstva
drugih. Otelo upita Jaga ta mu je: nita gospodaru, ali ipak, ne znam to.
Negativnost koja postupno nanosi tetu Otelu oblik je nitavila neutemljenje
seksualne ljubomore.
Kao i dvolinost vjetica u Macbethu, ta bezimena
opasnost potkopava stabilnost sebstva, preokreui cijeli svijet u zastraujue
stanje neodreenosti i dvosmislenosti.Otelo misli da mu je ena asna ali dvoji
oko toga, i podbadaju ga Jagove sugestije, i Otelo se nalazi u toj svojoj
paranoindnoj ljubomori i beskrajno interpretira i progreno tumai, eli razotkriti
samu sr misterija a misterija ni nema.Jezik poput Jagova nita, u svijetu otvara
procjep i prazninu. Ona ini odsutne stvari prisutnima. Otelo je uhvaen u toj
iluziji, po Freudovim terminima, sublimirao je svoje niske porive u egalitarni
idealizam. Prema Freudu, oni koji to ine, slabe nagone i preputaju ih nagonu
smrti. I zbog toga se ono aneosko moe pretvoriti u ono demonsko, kao i to se

Otelo od potovane javne linosti pretvorio u ljubomornog manijaka. Otelo treba


ljubav ene da bi zaustavio straan pogled u sebe.Otelo nam govori kako jedan
ovjek sustavno unitava drugog bez ikakvog oitog razloga te se stoga ini da je
zlo primjer iste bezinteresnosti.
Zlo je ista perverzija. Ono ima oblik kozmike mrzovolje. Moda tvrdi da izokree
konvencionalne moralne vrednote, tako da nepravda postaje dostignue kojem se
treba diviti ali zlo potajno ne vjeruje ni u kakve vrednote.Neki ubijaju iz
pragmatinih razloga, a ne zbog ubijanja kao takvog, neki unitavaju samo sebe,
ali ne bez nekog razloga. Dakle u paklu zavravaju i oni koji su malo zli i oni koji
su potpuno zli. Eagleton smatra da je svaka definicija zla koja ne ukljuuju ovu
galeriju zlikovaca uska, i smatra to pomalo tehniko i precizno. Ono definira zlo
kao to Kant naziva radikalnim zlom- svjesna opakost radi opakosti same, a to
Kant nije shvaao moguim. Za njega ak i oni najgori moraju priznati postajanje
autoriteta moralnog zakona. Kako postoji ta uska definicija zla, koja bi mogla
pokazati da je zlo rijetko, tako postoji i preiroka definicija zla, poput termina koje
Kant koristi-izopaenost, pokvarenost koji bi neki objasnili samo kao pomalo
nemoralno. Ali zlo je mnogo zanimljivije od samo otklona od moralnog
zakona.Nadalje, zlo nije rijetka pojava u samom vrhu neke faistike organizacije.
Kad se zlo doista pojavi, ono eruptira u velikim razmjerima. A najee se sjetimo
holokausta a to je bila iznimna pojava gdje je ukljueno ubijanje nedunih
mukaraca, ena i djece, a Staljinove i Maove dravne klaonice su ubile mnogo
vie ljudi.
Holokaust je bio neuobiajen jer je racionalnost moderne politike drave postala
instrumentalna, usmjerena prema postizanju odreenih ciljeva. Zapanjujue je u
sreditu modernog doba pronai genocid u svrhu genocida. Takvo zlo je uvijek
ogranieno na sferu privatnosti. Primjer za ovu tezu su ubojstva u Britaniji gdje
ubojice nisu bili luaci a muili su i ubijali djecu iz pukog opscenog
uitka.Suprotno tome, sluajeve javnog nasilja koji su svrha sebi samom je puno
tee nai. S jedne strane, takvi dogaaji zahtijevaju iznimnu organizaciju, a ljudi
po naravi nisu spremi posvetiti vrijeme i energiju takvim stvarima osim ako u
tome ne vide osobnu dobit.Jedna od najgrotesknijih osobina nacistikih
koncentracijskih logora bio je nain na koji su pedantne i svrhovite mjere
upregnute u djelovanje koje nije imalo nikakvu praktinu svrhu. Kao da su
pojedini dijelovi imali smisla a ne i cjelokupna operacija.Staljin i Mao su ubijali s
odreenim razlogom, i veinom je postojao neki brutalni oblik racionalnosti u
pozadini tih ubojstava. A to ne ini nita manje gnjusnima ili grenima od
nacistikih zloina. Zapravo zloini poinjeni u ime nekog cilja zasluuju vie
prijekora od onih bez jasnih motiva.Nacistiko konano rjeenje nije bilo
nesvrhovito. Oni su demonizirali idove i to posluilo u svrhu
stvaranja
nacionalnog jedinstva. Takoer su postojali jasni, praktini razlozi za unitenje
politikih protivnika reima poput komunista, dok se ubijanje seksualnih
perverznjaka i mentalno ili fiziki hendikepiranih smatralo ienjem njemake
rase.Holokaust nije bio iracionalan u smislu da je predstavljao neko nausmino
klanje. Oni koji su ubijeni nestali su jer su bili idovi, Romi, homoseksualci a njih
su nacisti smatrali nepoeljnima. Smatralo se da predstavljanju prijetnju istoi i
jedinstvu njemake nacije, tj arijevske rase, a to je bio dovoljan razlog za

koncentracijske logore. Nacistika Njemaka je imala pregrt Drugih, ukljuujui i


saveznike snage. Saveznike snage su predstavljale stvarnu opasnost za
naciste, ali one nisu bile ontoloka prijetnja, odnosno prijetnja njihovom samom
biu. Oni nisu podmuklo potkopavali temelje njihovih identiteta kao to su to inili
idovi ili neki drugi. Ona vrsta drugih koja dovodi do masovnih ubojstava obino
su oni koji su zbog nekog razloga postali oznaiteljem strahotnog ne-bitka u
samom sreditu bia. Tu bolnu odsutnost nastoji napuniti fetiima, moralnim
idealima, manijakalnoj volji, apsolutistikoj dravi. Opsceni uitak unitenja
Drugih postaje jedini nain uvjeravanja samog sebe da jo uvijek postojite.
Ne-bitak u samom srcu neijeg vlastitog identiteta je nagovjetaj smrti. Jedan od
naina obrane od straha od ljudske smrtnosti jest da likvidirate one koji svojom
osobnou utjelovljuju tu traumu. Na taj nain se po Eagletonu pokazuje da imate
autoritet nad smrti, jednim protivnikom kojeg ne moete pobijediti.Milan Kundera
kae: Smrt ima dva lica. Jedno je nebie, a drugo zastraujue materijalno bie
zvano le. Smrt je podjednako manjak bivanja kao i njegov suviak. Ona je na
neobian nain smislena al i i prazna. Te dvije dimenzije zla imaju neto
zajedniko, strah od neistoe. S jedne strane neistoa je odvratan mulj
negativnosti, a u tom se sluaju nalazi u aneoskoj punini bitka. A s druge strane,
se neistoa moe smatrati opsceno ispupenim suvikom materijalnog svijeta,
nakon to je lien smisla i vrijednosti. A prema tome, nebie oznaava istou, a
nacisti su lutali izmeu ta dva stanovita.Zlo je zagonetka ili proturjeje. Zlo je
asketsko, ali i razuzdano. Duhovno ali uzvieno, razorno i ciniko. Ukljuuju
precjenjivanje sebe samog i patoloko umanjivanje vlastite vrijednosti. Ali zlo se
primarno ne zamara praktinim posljedicama, no zli ipak imaju neku vrstu svrhe.
Moda se ini da djeluju tek tako ali to nije cijela istina. Zli ljudi pate, i posegnut
e daleko da bi olakali bol.
Eagleton nas navodi da se pitamo zato bi se netko drao vlastitog identiteta.
Nacisti bi rekli da je va identitet superioran nad tuim identitetima. Kada bi rasa
gospodara propala izgubilo bi se mnogo dragocijenog. To je zapravo nain
racionalizacije patolokog nagona za vlastitim identitetom, u jednu ruku je to ak
i stranija i smrtonosnija verzija naeg svakidanjeg nagona da ostanemo ono to
jesmo. Nekada ak i ustrajemo na identitetu koji osobito ne cijenimo. Ali ego ima
uroen nagon da ostane netaknut, a iz toga je jasno, kako navodi Eagleton, zato
je pitanje je li zlo funkcionalno ili nije toliko proturjeno. Zlo se ini u ime neeg
drugog i u tom kontekstu ima svrhu, ali to drugo samo po sebi nema smisla.
Filozof Colin McGinn u svom djelu Etika, zlo i proza govori da sadist cijeni bol zbog
nje same i zato je u to veoj mjeri nanosi drugima, ali ne smatra da bol ima neku
specifinu svrhu. McGinn navodi da postoje oblici zla koji doista imaju neku svrhu.
Ali postoji i primitivno zlo koje je u cijelosti nemotivirano i ne trai objanjenje a
radi se o tome da su neki ljudi jednostavno povezani na takav nain. Zlo donosi
lanu utjehu onima koji pate jer im ivot nita ne vrijedi, a njihov neprijatelj nije
vrlina ve sam ivot.No on nije uvidio da zlo nije neki stari oblik sadizma. Ono je
oblik okrutnosti koji nastoji osloboditi unutarnji manjak, pa prema tome ak ni
primitivno zlo nije u cijelosti nemotivirano.

Nadalje, Arthur Shopenhauer razlikuje dobro, loe i zlo. Loe djelovanje jest
sebino a zlo ne spada tu. A pod pojmom zla smatra vie manje isto kao i kako
smatra Eagleton. Zla djela su po njemu motivirana potrebom za oslobaanjem od
unutarnje muke onog to je nazvao voljom. Takvo oslobaanje moe se postii
nametanjem muke drugima. Volja je za njega zloudan i poguban nagon koji se
nalazi u sreditu naeg bia ali koji je ravnoduan prema naoj osobnoj dobrobiti.
Ona ne postavlja granice patnji i nema svrhe osim vlastite samoreprodukcije.
Govori kako pod vlau volje nalaze elje nedostatnima tako da kad su sve elje
iscprljene, i dalje ostaje pritisak volje, ak i bez motiva i pokazuje se kao strana
bol i osjeaj praznine i usamljenosti.
Freud je redefinirao tu sadistiku silu i nazvao ju nagonom smrti i smatra da je za
nas takva oslobaajua mo istodobno i ugodna i smrtonosna. Prema njemu su
ljubav i smrt isprepleteni. Oboje se sastoje od predavanja sebstva. Poharan
superegom i pod udarcima vanjskog svijeta, ranjeni ego je sklon vlastitom
unitenju. Ego shvaa da se jedina sigurnost nalazi u tome da se preda smrti, a
patnja jedino moe prestati povratkom u beivotno stanje iz kojeg je nastala. To je
pravi skandal psihoanalize, da ljudi nesvjesno tee vlastitom unitenju, a u srcu
sebstva se nalazi nagon za apsolutnim nitavilom. To je ono to u nama samima
perverzno zahtijeva nau propast. Da bismo sauvali sebe od povrede koju nam
nanosi postojanje, spremni smo prihvatiti i vlastiti nestanak. Oni koji padnu pod
utjecaj nagona smrti osjeaju ekstatino oslobaanje koji proizlazi iz pomisli da
nita nema smisla. Nagon smrti je bunovan, prosvjed protiv interesa, vrijednosti,
smisla i racionalnosti. To je luda elja za njihovim unitenjem u ime neeg
neodreenog.Za Freuda nagon smrti, povezan je sa superegom, sposobnou
moralne svijesti da nas ukori zbog nae transgresije. A po njemu je superego isti
proizvod instinkta smrti. Kanjavajui nas zbog prekoraenja granice, ova mo
prigovaranja namee smrtonosni osjeaj krivnje. Ali smo mi mazohistika
stvorenja i radujemo se ukorima superega i spremni smo pronai perverzan izvor
uitka u vlastitoj krivici. Zarobljeni smo u poronom krugu krivnje i transgresije. U
ekstremnoj situaciji, takva mrtva toka nas moe dovesti do melankolije ili kako
bismo danas rekli do akutne klinike depresije, a u najgorem sluaju to moe
rezultirati nestankom ega samoubojstvom. Svako odricanje zadovoljenja instinkta
osnauje autoritet superega, ojaava njegov gnjev i pojaava nau krivnju. Bez
paranoidnih zabrana superega ne bismo bili svjesni zloina i krivnje.
Jedan od najpouzdanijih naina pristupa nagonu smrti je ovisnost. Za primjer je
Eagleton naveo alkoholizam. Alkoholiari proivljavaju jake napade boli
uzrokovane pretjeranim konzumiranjem alkohola, a ako mu se teko odrei
alkohola, to nije jer uiva u njemu. Pie je lijek za neku ranu ili procjep u njegovu
biu, a tako alkohol djeluje kao neka vrsta fetia. Alkohol je teko ostaviti jer je
alkoholiar predan vlastitom unitenju, a to je zato jer je ono potencijalni izvor
uitka. Uitak je neodvojiv od nasilja prema samom sebi. Nagon smrti nas razdire
i nareuje da uivamo u tom procesu. Kierkegaard- pijanac se opija iz straha od
toga kad prestane i mentalne boli koja bi uslijedila te moguih posljedica ako bi
jednog dana zavrio kao trijezan, a tako je i s onim demonskim. Ostaje vjeran
sebi jedino ustrajanjem u grijehu. Za alkoholiara je pie vrsta beskonanog
entiteta. Ali ne radi se o tome da alkoholiar eli piti, nije pitanje elje, nema

niega subjektivnog.Dakle alkoholiar je u stanju oajavanja. On je zarobljen u


vjenom kruenju izmeu elje i mrnje prema sebi, iz kojeg nema izlaza, on ivi
u nekoj vrsti pakla. Ali to nije ona vrsta pakla kojeg ne eli napustiti. Njegova bol
je jedina stvar koja ga odrava na ivotu, strah ga je da bi bez nje umro. A on je
zapravo sam sebi prepreka na putu k slobodi i srei. U vrstom zagrljaju nagona
smrti, Eagleton govori da, prokeletnik uiva u vlastitoj muci kao i u patnjama onih
kojima se hrani s obzirom da je prianjanje uz njihovu agoniju jedina alternativa
unitenju.
Zlo je oblik kozmike mrzovolje. Najopakije se obruava na one koji prijete da e
ga liiti njegove nepodnoljive opakosti. Zlo jedino ustrajui u bijesu i teatralno ga
pokazujui svijetu moe pruiti osuujui dokaz propasti egzistencije. Ako je
pakao vjean, to je zato jer se hrani vlastitim plamenom kao i zloba i pakost.
Pakleni oganj ne moe se unititi. Zlo eli da Bog i njegov svijet poine
samoubojstvo, tako da bi moglo vladati prazninom koja bi tada nastala. Ali sve
dok udi za nebivanjem, takva je praznina nemogua, jer je i sama udnja dokaz
bivanja. Upravo udnja za nepostojanjem dri nihilista na ivotu.Zlo se javlja
jedino kad oni koji osjeaju ono to bi se moglo nazvati ontolokom boli prebace
tu bol na druge kao oblik bijega od samog sebe. Kao da nastoje rastvoriti tijela
drugih kako bi izloili nitavilo koje iz njih probija. Zlo ne vjeruje da se sve nalazi
samo u praktinim rezultatima. Ono nastoji ponovno uvesti ideju Boga u
skeptinu i racionalistiku kulturu, s obzirom na to da ubiti znai pokazati
boansku mo nad drugima. Ubojstvo je nae najmonije orue protiv monopola
koji Bog ima nad ljudskim ivotima.Ali jedno od velikih zabluda modernoga doba
je da je zlo neto arobno ili ak privlano. Onda kada srednja klasa dograbi
vrlinu, porok e se initi sve vie atraktivnim naroito kada se vrline redifiniraju
kao tedljivost, pokornost, poslunost itd, zlo e izgledati kao bolja
opcija.Eagleton smatra da svi vole privlane lupee, da volimo ljude koji se
suprotstavljaju autoritetu ali ne i silovatelje. Nakon to je srednja klasa ula u
postmodernu fazu, transgresija je ula u modu. A ta rije se najee koristi u
pozitivnom smislu, iako ukljuuje davljenje djece i zabijanje sjekire u neiju glavu.
Ali prava, istinska transgresija znai vjerovati da su konvencije protiv kojih se
borite snane. Jednom kad trasgresija postane normom, prestaje biti subverzivna.
Osjetljivost postmoderne kulture vie ne pronalazi nita okantno u seksualnosti i
stoga se okree prema zlu ili ono to zamilja zlim, vampirima, mumijama itd. Ali
to nije zlo ve samo odvratno po Eagletonu.
Aneoska drutva su ona ija se politika svodi na niz upravljakih tehnika
osmiljenih da graane ine sretnima. Ona e upravu stvoriti demonsko kao neku
vrstu reakcije na vlastitu plitkost. Drutva koja ljude liavaju prikladnog osjeaja
smisla sklona su prepustiti proizvodnju takvog znaenja u rubne industrije poput
astrologije. Brojni oblici takve transcedencije mogu se nabaviti vrlo lako i jeftino.
to na sustav postaje aneoski i dosadniji, to vie utire put bezumnom nihilizmu.
to je ispraznija i anarhinija naa drutvena egzistencija, to su u veoj mjeri
potrebne aneoske ideologije.U tradicionalnom smislu zlo se nije shvaalo kao
neto atraktivno ve monotno i duhovno obamrlo. Zlo je dosadno jer je beivotno
a njegova je ar u cijelosti povrna. Zlo je prijelazno stanje bivanja, podruje
uklijeteno izmeu ivota i smrti, zbog ega ga povezujemo s duhovima i

vampirima. Zlo je dosadno jer ponavlja istu stranu stvar, zarobljeno izmeu
ivota i smrti i jer mu nedostaje istinski sadraj. Djeluje spektakularno ali je
zapravo isprazno, ono je parodija stvarnog ivota. Zlo je malograansko, kiasto i
banalno. Ono je na komian nain pompozno poput klauna koji glumi kralja.
Za Tomu Akvinskog ne postoji zlo bie. On ne dri zlo neim postojanim, nego
oblikom manjkavosti bivanja. Za njega je zlo manjak, negacija, lienost. To je oblik
loeg funkcioniranja, pukotina u srcu bitka. Slinog je miljenja i Augustin, po
njemu zlo nije neka posebna stvar ili sila. Ono poizlazi iz nas, ne iz neke
izvanzemaljske moi koja je iznad nas, ono proizlazi iz nas jer je posljedica ljudske
slobode. Augustin je najbolje oblikovao priu o istonom grijehu, ali je pokvario
dojam tako to je rekao da se istoni grijeh prenosi spolnim inom,
reprodukcijom. Takav je stav po Eagletonu preiroko shvaanje materijalizma. ak
tako i neki od najapsurdnijih ekscesa Katolike crkve ne proizlaze iz lanog
duhovnog pogleda na svijet ve iz krutog materijalistikog pristupa.
injenica da zlo nije nita pozitivno ne znai da nema pozitivnih uinaka. Zlo
moemo shvatiti kao oblik lienosti, priznajui njegovu zastraujuu mo. Ta je
mo u osnovi mo nagona smrti, okrenuta prema van da iskali bijes i zlobu na
ljudskim biima. Takvo nasilje ukljuuje i oblik manjka, nepodnoljiv osjeaj
nebivanja koji se mora iznijeti na drugoga i takoer je okrenuto prema nitavnosti
same smrti.Zli su oni koji su lieni umijea ivljenja, a za Aristotela je ivljenje
neto to se mora dobro uvjebavati stalnom praksom, a to pokvareni ljudi nisu
nikad usavrili.Zlo nije neto to susreemo svaki dan, ali je povezano sa
svakidanjim ivotom. Nagon smrti nije nita posebno a na svijetu ne manjka
sadista. Slino je i sa uivanjem u tuoj nesrei, odnosno Schadenfreude. D.
Hume je rekao da uitak crpimo iz uitka drugih ljudi ali takoer i bol, pa iako nas
pogaa tua bol, ona nam donosi i uitak, a to je po njemu jednostavno ivotna
injenica.Collin McGinn misli da je osjeaj zavisti najblie to e se veina ljudi
moi pribliiti zlu. Oni koji su zavidni boli tui uitak s obzirom da on produbljuje
osjeaj njihove neispunjene egzistencije.Puka pokvarenost, poput unitavanja
cijele zajednice zbog finacijske dobiti ili uporaba nuklearnog oruja je uobiajenije
nego to je isto zlo.