You are on page 1of 79

1.

FOTOGRAMETRIJA
Metode geodetskog premjera terena kojom se pomou fotografija terena izrauju planovi
snimljenog terena. Fotografije su fotogrametrijski mjerni snimci ili fotogrami (imaju definiran
kordinatni sustav). Fotogrametrija je najbra metoda snimanja terena i najjeftinija metoda
premjera terena. Fotogramaterija se djeli na:
- aerofotogrametriju ili snimanje iz zraka,

Prostorni kordinatni sustav:


z

- nagib snimke u pravcu snimanja

- nagib snimka u pravcu okomitom na pravac baze snimanja

- zaokret snimka oko vertikale (horizontale)

- nagib modela (dva snimka jednog stereopara) u pravcu snimanja


- nagib modela u pravcu okomitom na pravac snimanja

bx

AEROFOTOGRAMETRIJ A
b

TERESTIKO SNIMANJ E

STEREO
POLJ E

b -BAZA
SNIMANJ A
STEREO
POLJ E

Osim po mjestu snimanja fotogramaterija se djeli na:


- fotogramatrija jednog snimka
- fotogrametrija drugog snimka - STEREOFOTOGRAMETRIJA
Vrste fotogrametrijskih snimaka:
N''

Sa

N
Nk

OS SNIMANJ A
T

n - ravnina snimka
f - arina duljina kamere
- kut snimanja
T - teren
K- plan/karta

= 0 - horizontalni snimak (terestika fotogrametrija)


= 90 - vertikalni snimka (aerofotogrametrija)
Veinom se snimaju blago nagnuti ili kosi snimci.
N'
Ck

Mjerilo snimanja je odnos arine


duljine Ck i visine snimanja
(leta):
h
R 1: i
ck

hi

Mjerilo snimanja definira mjerilo kartiranja:


Mk
Ms
1:1 000
1:4 000
1:5 000
1:8 000
1:15 000 1:15 000
1: 25 000 1: 20 000
Metoda dobivanja geodetskih planova pomou fotogramatrije zasniva se na ''restituciji''
(obradi dobivenog snimka) koritenjem centralne projekcije. Zraka svjetlosti odbija se od
toke P na terenu pravocrtno putuje kroz toku F (arite kamere) i pogaa ravninu snimanja
S (fotografiju) u toki P'. Obrada snimka restitucionim instrumentima s ciljem da se doe do
geodetskog plana u ravnini K sastoji se u rekonstrukciji poloaja toke P u ravnini K, polazei
od slike P' na snimku S.
Analitiko rjeenje:
O(x0,y0,z0)
C

z0

P'

x0

y0

P(x,y,z)
z

Ako su koordinate osi zarotirane tada je:

, - kordinate toke u ravnini


snimka
x,y,z - koordinate toke u
zemljinom koordinatnom
sustavu
x\s\up 6( ,y\s\up 6( , z\s\up 6(
- koordinate centra projekcije
toke snimanja u zemljinom
koord. sustavu
- nazivnik mjerila snimanja

x x0
y y
0

xx 0
yy R
0
z0z c

gdje je R matrica rotacije

U aerofotogrametriji se mjere koordinate na snimkama te se raaunaju koordinate na terenu


budui da se radi o beskonanom broju toaka, konstruirani su instrumenti restituciju tzv.
analogni stereofotogrametrijski instrumenti za automatsku restituciju (autografi). Danas se
koriste softverska rjeenja koja na osobnom raunalu izvode postupak, tj. na osnovu dvaju
snimaka definiraju se kooridinate terena i izrauje karta.
ORJENTACIJA SNIMAKA
Da bi se mogao koristiti autograf (ili SW) potrebno je da snimak bude orijentiran. Orjentacija
snimka je dovoenje snimka u poloaj kakav je imao u trenutku eksponiranja snimka.
Orjentacija se dijeli na:
- unutarnju odnos snimka i objektiva kamere,
- vanjsku orijentaciju- koja se dijeli na:
o relativnu vanjsku orjentaciju i
o apsolutnu vanjsku orjentaciju
Relativna vanjska orjentacija je dovoenje parova snimaka u poloaj kakav su imali kod
eksponiranja.
Apsolutna orjentacija je dovoenje parova snimaka u odnos prema zemljinom koordinatnom
sustavu.
FOTOGRAMETRIJA JEDNOG SNIMKA
Se primjenjuje u ravniarskim terenima, jer jedan snimak nam nije dovoljan za visinsku
predstavu terena. Postupak transformacije jednog snimka u fotoplan (jedinstveno mjerilo)
naziva se REDRESIRANJE.

B'

SNIMAK

A'

A'

TEREN

B'

K
AT=A

POGREKA NASTAJ E ZBOG


NEVERTIKALNOSTI SNIMANJ A

A'

BT

B'
O
AT

T
K

B
P

Bc

P
P=POGREKA
NEVERTIKALNOSTI SNIMANJ A

Instrument kojim se eliminira pogreka nevertikalnosti


snimanja naziva se REDRESER. Kada je teren brdovit
redreserom nije mogue eliminirati pogreke.
Prevoenjem centralne projekcije u ortogonalnu
projekciju mogu e je eliminirati pogreke plana. Da bi
se izgradio ortofotoplan potrebno je poznavati
(digitalni) model terena tj. visinsku predstavu.
Postupak je prevodi po visinskim zonama tzv.
DIFERENCIJALNIM REDRESIRANJEM.

STEROFOTOGRAMETRIJA
Stereofotogrametrija je snimanje i obrada istog terena pomou dva bliska snimka:

P'

P''

SL

SD

P1

P2

Zahvaljujui stereoskopskom efektu oiju mogue je odrediti visinu toke koja je snimljena
na dvije fotografije koje pokrivaju isto podruje. Ureaj kojim se dobija trodimenzionalnost
terena pomou dvije fotografije sa zajednikim detaljom naziva se STEREOSKOP. Na
raunalim se istovremeno prikazuju na ekranu dvije polarizirane fotografije a stereoskopske
naoale daju 3D predstavu terena.
TERESTIKA FOTOGRAMETRIJA
Terestika fotogrametrija je metoda snimanja i mjerenja fotogrametrijom s tla. Koristi se kod
mjerenja nedostupnih mjesta (kanjona rijeka, dnevni iskopi rudnika, fasada objekata, praenje
objekata mostovi).
STEREO
POLJ E
b

Instrument za terestiku fotogrametriju naziva se


FOTOTEODOLIT fotografski aparat s
mogunou mjerenja horizontalnih kutova. Na
osnovu poznate koordinate fototeodolita (lijevog ili
desnog) poznate baze i presjekom naprijed mogue
je definirati sve koordinate terena u podruju
stereo polja.
AEROFOTOGRAMTERIJA

Aerofotogrametrija je snimanje i mjrenje fotografija eksponiranih iz zraka.


Aerofotogrametrija je stereoskopska metoda.

SMJ ER LETA

0
SMJ ER
LETA

60%

UZDUNOG
PREKLAPANJ A

30%

POPRENOG
PREKLAPANJ A

Kod snimanja iz zraka do pojave GPS prijemnika bilo je potrebno odrediti orjentacione toke
na terenu kojima se posredno odreivala unutaranja i vanjska orjentacija snimaka jer je bila
nepoznata toka 0 centar projekcije u terensku eksponau pojedinog snimka. GPS
prijemnikom u kameri mogue je odrediti toku O centar projekcije za svaki snimak.
REMOTE SENSING (daljinsko istraivanje) je skup metoda koji se vee uz fotogrametrijsko
istraivanje (pronicanje) je deifriranje fotogafija aero ili satelitskih snimaka, koristi se jo
pojam INTERPRETACIJA SNIMAKA. Za razliku od fotogrametrije gdje je cilj snimka
izraditi vektorsku kartu (toke, linije, poligoni) interpretirani snimak je raster s formacijom
tzv. rasterski gis.
UMA

PANJ AK

MAKIJ A

2. GAUSS KRGER-ova PROJEKCIJA


Slubena kartografska projekcija R Hrvatske usvojena je 1929.godine. Gauss Krgerova
projekcija je matematika funkcija koja jednoznano povezuje geodetske koordinate na
BASSEL-ovom rotacionom elipsoidu i pravokuten koordinate na ravnini. Gauss Krgerova
projekcija ima sljedee osobine:
1. cilindrina poprena projekcija,
2. komforna projekcija,
3. os x je sredinji merdijan projekcije,
4. deformacija duina je u granicama 1 dm/1 km.
5. os y je ekvator
x
1 km
y

1 km

1 km - 1 dm

d=?

1 km - 1 dm

sredinji
merdijan

y
d=3

Na poetnom merdijanu (os x) duina koja se izmjeri s karte je manja 1 dm po 1 km, odnosno
mjerilo na poetnom merdijanu je 0,999. R Hrvatska se protee od 13,5 do 19,5 istone
geodetske duine, te je potrebno kreirati 2 koordinatna sustav na 15 i 18.!
PRAVOKUTNE KOORDINATE:
T1 (6 540 000, 5 400 000)
T2 (6 470 000, 5 430 000)
T3 (5 520 000, 5 320 000)
T4 (5 470 000, 5 360 000)
Da bi se zadovoljio uvjet 1 dm/1 km
d=3 i da bi se izbjegle negativne
koordinate dodaje se 500 000 m po y
koordinati. 5 i 6 koordinatni sustav zbog
lakeg snalaenja podjeljeni su na
redove i kolone. Redovi su oznaavani
brojevima od juga prema sjeveru visine
15 km. Kolone su oznaene slovima od
istoka prema zapadu irine 22,5 km.

Polje irine 22,5 km a visine 15 km naziva se trigonomterijska sekcija. Sadri 50 karata


mjerila 1:5 000.
Ovaj nain omoguava jedinstvenost
oznaavanja karata:

1
11

5
6

21

B11
B11

23
23

31
41

50

broj

broj
red
ODK 5000 pokriva podruje 2,25 x 3 km odnosno 45 cm
x 60kolona
cm, korisnog
prostora.
zone
karte

17

18

Karta 1 : 1 000 ima nomenklaturu:


5 B11 23 6
Broj karte u ODK 5 000.
Plan (karta) 1 : 1 000 pokriva podruje
75 x 50 cm korisnog prostora lista ili 750
x 500 m.

16

GEODETSKA OSNOVA
Zadatak geodezije je izrada planova i karata i kontrola objekata na terenu, pomou mjerenja
na terenu. Jedini nain je da izvedemo mjerenje te ucrtamo ih na planove je taj da mjerenja
izvedemo s geodetskih poznati toaka (osnove) a zatim ta ista mjerenja ucrtamo na kartu s
poznatih toaka ucrtani na kartu.
Geodetska toka na terenu mjerenje geodetska toka poznata po koordinatama raunanje
Geodetska toka na terenu ucrtavanje
Na starim planovima ucrtavanje novih objekata se izvodilo uklapanjem, a mjerenje se izvodilo
sa starih objekata. U modernom shvatanju geodezije uspostavljaju se stalne geodetske toke
kao geodetska osnova.
STALNE GEODETSKE TOKE SU POZNATE PO KOORDINATAMA,
STABILIZIRANE I OZNAENE NA TERENU I UCRTANE U PLANOVE ILI
KARTE.
Na stalne geodetske toke veu se sva geodetska mjerenja. Da se smanje pogreke mjerenja i
raunanja geodetske toke su grupirane u redove po tonosti. Budui da se posebno raunaju
mjerenja koja se odnose na situaciju (x, y) a posebno na konfiguraciju (z) geodetske povrine
se dijele na:
1. SITUACIONE GEODETSKE TOKE to su trigonometrijske i poligonske toke,
2. VISINSKE GEODETSKE TOKE ili REPERI
Na poetku premjera teritorija (npr.: R Hrvatska) potrebno je izmjeriti manju koliinu toaka
(20 30) koje e pokriti cijeli teren i zajedniki izraunati koordinate navedenih toaka. To su
8

najpreciznije izraunate toke a pokrivaju najvei teritorij. To su trigonometrijske toke prvog


reda i postavljaju se na udaljenostima d >20 km. Zatim se toke proguaju s tokama drugog
reda koje pokrivaju manji teren pri raunanju se oslanjaju na toke prvog reda koje se
smatraju apsolutnim. Trigonometrijske toke dijele se po principu IZ VELIKOG U MALO
na trigonometrijske toke:
1.REDA
2.REDA 2.POPUNJAVAJUEG
3.REDA 3.POPUNJAVAJUEG
4.REDA
Udaljenost izmeu toaka etvrtog reda je 1 do 4 km.
A
d1

MJERENJE
TRIGONOMETRIJSKIH
TOAKA

Trigonometrijske toke zatavaraju mreu trokuta. Mjerenjm kutova u trokutima odreuje se


oblik mree, a mjerenjem minimalno jedne duine mjerilo mree. Da bi se odredile koordinate
toaka potrebno je izraunati koordinatu barem jedne toke. Koordinate se odreuju
astronomskim mjerenjem zvijezda. Cijelu mreu je mogue rotirati oko jedne poznate
koordinate te je potrebno odrediti A (azimut). AZIMUT je kut to ga zatvara izabrana duina s
pravcem merdijana. Odreuje se astronomski. Raunanje koordinata trigonometrijskih toaka.
Raunanja se izvode na osnovu mjerenja kutova u trokutu odkud je i dobio naziv
trigonometrijske toke. Danas se sve ee mjere stranice trokuta. Takva mjerenja se nazivaju
TRILATERACIJSKA MJERENJA. Kod mjerenja duina do pojave elektronikih
daljinomjera trebalo je runo izmjeriti baze TRIANGULACIJE.
1

0 km
d=2

b= mjerena baza, b= 4-6 km


na osnovu kutova posredno se raunala
baza

OZNAAVANJE I SIGNALIZIRANJE TRIGONOMETRIJSKE MREE


Zbog zakrivljenosti Zemlje potrebno je trigonometrijske toke izabrati na vrhovima brda
(uka). U ravniarskim podrujima trigonometrijske toke se biraju na vrhovima tornjeva ili
zvonika. Ako su toke u nizini, signalizacija se izvodi sa tornjevima do 10 m visine
(ekstremno do 30m). Stabilizacija trigonomterijskih toaka se izvodi s dva podzemna i
nadzemnim centrom.Za 1.red
ZA1.RED
(d)
d=110 cm

30-70 cm

d=40 cm

2.REDA 25 x 25 x 75 cm
3.REDA 20 x 20 x 60 cm
4.REDA 15 x 15 x 60 cm

10 cm
70 cm
10 cm

Za svaku izraunatu trigonometrijsku toku izrauje se formular sa skicom trigonometrijske


toke trig.for.27 gdje je navedeno vrijeme opaanja, nain stabilizacije i signalizacije te
skica za lake pronalaenje na terenu.

10

3. GEODETSKE PODLOGE ZA PROJEKTIRANJE


Podloge za projektiranje su:
- geodetski planovi
- topografske karte
Topografske karte su izraene u sitnijem mjerilu. Geodetski planovi se izruju u krupnijem
mjerilu. Topografske karte pokrivaju veu zemljinu povrinu. Geodetski planovi pokrivaju
manju povrinu.
Karte su deformirana slika povrine,
planovi su nedeformirani.
Planovi zemlja ravna
Karte zemlja rotacioni elipsoidi
Pojam mjerila
Izmeu duine na planu (karti) stvarne veliine te duine u prirodi .
Krupno mjerilo krupan detalj
Sitno mjerilo sitan detalj
Planovi su izraeni u krupnim mjerilima
Karte su izraene u sitnijm mjerilima
1: 1 000 1 : 1440 1'=20
1: 2 000 1 : 2880 1'=40
1: 5 000
OSNOVNA DUINA KARATA (ODK)
Na svim planovima iscrtana je situacija na ODK 5 000 situacija i konfiguracija.
Slubene fotografske karte RH:
1: 25 000 TK 25
1: 50 000 TK 50
1: 100 000 TK 100

Na kartama su iscrtane situacija i konfiguracija


POJAM RAZLUIVOSTI

Razluivost je mogunost prepoznavanja i mjrenje detalja na karti ili planu.


Vea razluivost krupnije mjerilo
Manja razluivost sitniji detalj sitnije mjerilo
Ovisno o tipu projekta izabire se karta ili plan kao podloga projektiranja.
Idejni projekt karta sitnijeg mjerila
Glavni projekt plan krupnijeg mjerila
S kojom tonou se moe oitati koordinata (x,y) detalja s karte/plana. Tonost ovisi o:
1. mjerilu,
2. tonosti oitanja.
11

Tonost oitanja je empirijska vrijednost. Procjenjuje se da tonost oitavanja 0,2 mm


Grafika tonost plana je 0,2 mm x M
1: 1 000 0,2 m
1: 5 000 1,0 m
1: 25 000 5,0 m

Vrijednosti se odnose na situaciju (x,y)

GRAFIKA TONOST PLANOVA ZA KOORDINATU VISINE


Tonost oitanja visina je 50% loija od tonosti oitanja situacije.Tonost oitanja ovisna je
od:
1. gustoe slojnica
2. ekvidistanci
EKVIDISTANCA (e) je visinska razlika izmeu susjednih slojnica.
e (ODK) = 5 m
e (ODK) = 10 m

10
20

DEFORMACIJE TOPOGRAFSKIH KARATA / PLANOVA


Medij na kojem je iscrtan plan / karta je podloan promjenama veliine usljed:
-

temperaturnih razlika
promjena vlanosti zraka

Deformacija papira / folije uslijed navedenih razloga naziva se USUH.


x Deformacija po x

T T.
T'

y Deformacija po y
y
T'
x
T

USUH OVISI OD:


1. Medija (papir, folija)
2. kavliteti medija
3. promjenama okoline

12

KOREKCIJA USUHA
1: 1 000 100 m
1: 5 000
50 m
1: 25 000 40 m

krizevi
koordinatne
mreze

x'1

x'2

y'2

y '1 y ' 2 99,0


100
y '1 y1
99

800

700

y'1

AURNOST PLANOVA
Osim geometrijske tonosti planovi / karte trebaju odraavati stvarno stanje u prostoru.
Kvaliteta planova se procjenjuje na osnovu navedenih parametara. Godina izdavanja karte je
otisnuta izvan okvirnog prostora karte kao i izvornik karte, te godina snimanja i metoda
snimanja.
SADRAJ PLANOVA / KARATA
Svaji plan/karta sastoje se od:
1.
2.
3.
4.

KOORDINATNI MREA (GEOMETRIJSKI)


GEOMETRIJSKI OBLICI (GRAFIKI)
ANOTACIJE (TEKST)
KARTOGRAFSKI ZNAKOVI (SIMBOLI)

Oblici i objekti terena na kartama se predstavljaju usvojenim kartografskim znakovima.


Kartografski znaci su osnova za itanje karte ili plana. Na planovima u krupnijem mjerilu
kartografski znakovi se iscrtavaju u mjerilu karte.
ZNAKOVI ISCRTANI U
MJ ERILU

Na kartama u sitnijem mjerilu simboli se ne mogu iscrtati unutar geometrijskog oblika i


mjerila te se geometrija naruava a pojedini geometrijski oblici GENERALIZIRAJU.

13

Cesta u mjerilu 1 : 25 000


Nacrtana 1 mm irine u stvarnosti 7 8 m
ZNAK ISCRTAN
IZVAN MJ ERILA

Izuzetak su karakteristini objekti koji moraju prikazati na palnovima neovisno o mjerilu


(usamljeno stablo i sl.)
IZVANOKVIRNI SADRAJ KARATA
Sve karte izvan svog okvira sadre:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

NAZIV KARTE
GODINA IZDAVANJA KARTE
IZVORNICI
TUMA KARTOGRAFSKIH ZNAKOVA
MJERILO KARTE
NOMENKLATURA KARTE
PROJEKCIJA KARTE
EKVIDISTANCA
METODE SNIMANJA IZVORNIKA

NOMENKLATURA KARTE je usvojena metoda po kojoj se odreuje poloaj karte u sustavu


slubenih karata.
DIGITALNA KARTOGRAFIJA
PREDNOSTI:
-

ubrzanje izrade (aurnost)


pojeftinjenje izrade
poboljanje kvalitete karata
nove mogunosti izrada (npr.: preklapanje sadraja karte razliitih projekcija)
povezivanje geodetskih mjerenja s drugim znanstvenim disciplinama
direktni unos podataka s terena (integracija GPS i GIS-a)

NEGATIVNOSTI:
-

poznavanje vie disciplina, znanje (HW, SW, periferija, baza podataka, opa
informatika)
VRSTA KARTOGRAFSKIH PODATAKA

OPENITO:
1. toke
2. linije (polilinije i linije)
3. povrine, regije
14

TIP PODATAKA
1. geometrijski podatci
2. grafiki podatci
3. opisni podatci
Geometrijski podatci su toke, linije i povrine (poligoni). Oni mogu biti u vektorskom i
rasterskom obliku.
VEKTORSKI GEOMETRIJSKI PODACI
To su podaci koji su opisani karakteristinim tokama poznatim po koordinatama.

T2(x2,y2)
T1(x1,y1)

T4(x4,y4)
T3(x3,y3)
T2(x2,y2)
T1(x1,y1)

linije su niz toaka definirane poetnom i zavrnom tokom i tokama preloma


poligoni (povrine) su definisane zatvorenim linijama

Rasterski geometrijski podatci to su podatci zasnovani na povrinama. Osnovni element je


povrina PIKSEL (picture element slikovni element). Poloaj svakog piksela odreen je
redom i stupcem u slikovnoj matrici.

Grafiki podatci kartografskog prikaza su podatci o prikazu npr. tip linije, debljina i boja
linije ili toke, rafure, kartografski znaci.
OPISNI PODATCI (ATRIBUTI)
To su svi negeometrijski podatci i tekst, brojke, svojstva, nazivi (npr. kuni brojevi, vlasnici)

15

STROJNA OPREMA (HW)


Strojna oprema sastoji se od:
-

raunala
digitalizator
ploteri
skaneri

1. DIGITALIZATOR je ureaj za pretvaranje grfikih orginala (analogni podaci) u


digitalni oblik runim unosom. Sustav mjerenje sastoji se od guste mree meusobno
okomitih ica u smjeru x i y. Klikom na pokazivau se odreuje pozicija x i y u
koordinatnom sustavu digitalizatora,unosi u memoriju raunala kao vektor toaka.
Unutranja tonost digitalizatora mora biti vea od 0,2 mm.

PLOHA
SA
NAREDBAMA

PACK POKAZIVA

PLOHA
ZA
DIGITALIZACIJ U

2. SKANERI ili automatski digitalizator je rasterski digitalizator jer je rezultat skaniranja


rasterska datoteka.

A/D
PRETV.

LO
A
D
LE
G
O

OPTIKA

DOKUMENT

Vea koliina celova po povrini vea rezolucija je definirana s DPI.


Kolika je rezolucija dovoljna za topografske karte?

16

Skaneri se dijele na:


-

jednobojni (C/B i siva skala) skeneri


kolor skaneri

Tipovi skanera: STOLNI, ROTACIJSKI, RUNI, VIDEO KAMERE


PLOTERI:
Dijele se na:
-

vektorske (zastarjeli) plotere


rasterske plotere

Rasterski ploteri:
-

laserski
ink jet

Kartografski ispis (4 boje) A1 ili A format. Koriste se ink jet ploteri.


PROCESI:
1.

KARTA / PLAN

SKANIRANJ E
RASTER

VEKTORIZACIJ A NA
EKRANU VEKTORI + DB

2.

DIGITALIZACIJ A + DODATNA OBRADA


VEKTORI + DB

Skaniranjem se generiraju rasterske datoteke formata TIF, GIF, JPEG. Veliina karte 45 x 60
cm (ODK) u TIF nekompresiranom formatu s 400 DPI i 256 boja je 40MB, ista karta C/B
RLC formata 400 DPI 3 MB. Pohrana rasterskih datoteka na CD ROM medijima. Za
ODK Hrvatske potrebno je 500 CD ROM-ova; DVD medij ???
Vektorizacija smanjuje memorijske zahtjeve. Proces pretvorbe ovisan je o ljudskom radu.
Potrebno je priblino 10 radnih dana za vektorizaciju ODK.

17

OBRADA RASTERA
Rasterska datoteka se treba transformitrati iz koordinatnog sustava skanera u zemljini
koordinatni sustav.

- PASERI
- TIC-ovi
- KRIEVI KOD MREE

3,24

1,15

3,15

5543321, 5004231

Za prikaz vie karata istovremeno, potrebno je iz datoteke izrezati izvan okvirni sadraj.
Postupak se naziva GEKODIRANJE KARATA.

1. TRANSFORMACIJA RASTERSKIH U VEKTORSKE PODATKE

1. RUNO S EKRANA
2. POLUAUTOMATSKI
3. AUTOMATSKI
(TEORIJA)
Potrebno je s ekrana
odgovarajue vektore.

iscrtati

18

Programski alati koji se koriste su:


-

AUTOCAD + CAD OVERLAY


+ TRACER
MICROSTATION + (RAS B )/RAS C
ARC VIEW
ARC INFO

2. VEKTORSKI CRTE TRANSFORMIRATI U KARTOGRAFSKU PROJEKCIJU


3. DODATI ATRIBUTE OPISNE PODATKE GEOMETRIJSKIM VEKTORSKIM
PODACIMA

4. GEODEZIJA
GEO ZEMLJA
DEZIS DIJELITI
Znanost u dananjem smislu pojma znanosti definira se tijekom 18.stoljea odreivanjem
oblika zemlje. Geodezija se bavi:
- odreivanjem oblika Zemlje kao planete,
- premjeravanjem svih umjetnih i prirodnih oblika na povrini zemlje
- prouavanjem metoda premjera
- prouavanjem instrumentarija vezanog uz premjer
- prenoenje na teren projekata i njihovo praenje eksploatacije
Na osnovu navedenog geodezija se dijeli na:
- viu geodeziju
- praktinu geodeziju
- fotogrametriju
- kartografiju
- inenjersku geodeziju
- geoinformatiku
Znanosti na koje se geodezija oslanja su:
1. matematika
2. trigonometrija
3. astronomija
4. fizika i geofizika
5. statistika
6. optika
7. elektronika
8. i telekomunikacije

19

GEODETSKA DJELATNOST U RH
Sve slubene karte i planovi RH se izrauju ili ovjeravaju od dravane geodetske uprave
(tijelo vlade RH) odnosno ispostava DGU. Npr. podruni ured za kataster Rijeka PUK
Opatija, PUK Pula itd.
Podruni uredi za katastar vode i izrauju katastar nekretnina. Katastar nekretnina je grafika
baze zemljine knjige. Za sve projekte (graevinske, arhitektonske, prometne, i dr.) kao
podloga se uzimaju slubene geodetske karte koje uva i odrava DGU.
KOLSTVO
Geodezija se studira na geodetskom fakultetu u Zagrebu.
SLOVENIJA GRAEVINSKI FAKULTET
BiH GRAEVINSKI FAKULTET
SRBIJA _ GRAEVINSKI FAKULTET
AUSTRIJA TEHNIKI FAKULTET (BE, GRAZ)
Kao poseban predmet geodezija se izuava na arhitektonskom fakultetu, umarskom,
poljoprivrednom, rudarskom naftnogeolokom i graevinskom fakultetu u Splitu, Osijeku i
Rijeci.
POSLOVANJE
Geodetska poduzea, da bi mogla izvoditi geodetske radove moraju imati zaposlenog
ovlatenog inenjera geodezije koji potpisuje ispravnost geodetskog posla. Ovlateni
geodetski inenjer je ulanjen u Komoru inenjera, ima poloen struni ispit i minimum
3.godine iskustva.
POVJEST GEODEZIJE
-

PITAGORA oko 550. godine p.n.e. zakljuuje da je Zemlja okrugla,


ARISTOTEL oko 350. godine p.n.e. zakljuuje da je Zemlja kugla,
ERATOSTEN iz Aleksandrije 276-195. godina p.n.e. pokuaj odreivanja radijusa
kugle

AL
R=?

AS

AS - ASUAN
AL - ALEKSANDRIJ A
R=?
D=5 000 ______

D 180 O

20

NIKOLA KOPERNIK 1473-1543 ''Otkrie vrtnje nebeskih tijela'',


ISAC NEWTON 1643-1727 zakljuuje da Zemlja mora imati oblik elipsoida (zbog
rotacije mase)

Prva topografska karta na osnovu egzaktnih matematikih modela i metoda mjerenja


je TK Francuske, raena od 1750 1818.godine u mjerilu 1 : 86 400 voditelj
mjerenja obitelj Cassini.

1816.godine Austrougarska monrahija poinje katasterski premjer. 1869.godine


potpuno zavren premjer. 1869.godine Austrija prelazi na metarski sustav.
MJERE ZA DUINE

U geodeziji se duine mjere u metrima: 103,43 sto tri metra i etrdeset tri centimetra.
Osim metarskog sustava koristi se jo i stari Austrougarski sustav:
1=1,896 m
ZA DUINE

1' = 0,316 m
1''=2,63 cm

ZA POVRINE

1 HV=3,59 m
1 Jutro=1600 HV

DEKADSKE MJERE ZA POVRINE


1 MCom
bin
1 Ha
1 Ar
1 kmCom
bin

ENGLESKE MJERE ZA DUINE

= OSNOVNA MJERA
= 100 x 100 MCom
bin
= 10 x 10 MCom
bin
= 1000 x 1000 MCom
bin

1 INCH
1 INCHA
3 FT

= 2,54 cm
= 1 FT
= 1 YARD

MJERE ZA KUTOVE
1
1'
1 ''
360

STUPANJ
MINUTA
SEKUNDA
PUNI KRUG

SEKSAGEZINALNI
SUSTAV MJERA

21

OBLIK I VELIINA ZEMLJE


Zadatak geodezije je premjeravanjem odrediti uzajamni poloaj pojedinih toaka Zemljine
povrine te preslikavajui ih na plan. Stvoriti sliku premjeravannog podruja. Toke premjera
imaju tri koordinte (x,y,z) situacioni planodreuje se x,ykoordinate. Konfiguracija terena je
visinska predstava terena. Da bi se mogle toke na terenu egzaktno prenjeti na plan potrebno
je definirati Zemlju kao nebesko tijelo. Zemlja je fizikalno tijelo geoid.
Geoid je tijelo zatvoreno (definirano) nultom nivo plohom potencijala sile tee. Nulta nivo
ploha potencijala sile tee je nulta nivo ploha mora (aproksimativno)
Od nulte nivo plohe mora odreuje se visine odnosno z koordinata.
Na geoidu nije mogue izvoditi jednostavne matematike operacije te se geoid aproksimira
referentnim rotacionim elipsoidom, a koordinate x i y su elipsoidne koordinate.......
OTKLON TEINICE

D
OI
GE

UNDULACIJ A GEOIDA_u

ID
SO
IP
EL

Max. u = 120 m u Indijskom oceanu u rijekoj luci 4m.


Oblik geoida se odreuje gravimetrijskim mjerenjima
na pojedinim tokama na Zemlji. Referentni elipsoid za podruje A u monarhija izraunao je
Bassel 1841.godine (vrijeme katasterskog premjera).
a=6 377 397,155 m
b=6 356 078,963 m
za jednostavnija mjerenja rauna se radijus kugle: R

aab
6370291m
3

KOORDINATNI SUSTAVI
-

geografski
geodetski elipsoidni
sferni
ravninski

KARTOGRAFSKE PROJEKCIJE
a. po toki preslikavanja
b. po deformacijama
22

5. GPS
SATELITSKA METODA ODREIVANJA PLOAJA TOAKA GLOBALNI POZICIJSKI
SUSTAVA
1957.godine lansiranje prvog umjetnog satelita na osnovu gibanja umjetnog satelita bilo je
mogue izraditi model geoida za Zemlju.
Sjeverni pol +19 m
Juni pol 26 m

1973.GODINE NAVIGATION SYSTEM AND RANGING (NAVSTAR) PROJEKT US


NAVY I US AIR FORCE.
Iz NAVSTARA je nastao GPS. To je sustav satelita za odreivanje ploaja, smjera kretanja i
vremena tj. za navigaciju brodova na moru, aviona u zraku i vozila na kopnu.
Prvenstveno je to vojni sustav koji slui u civilne svrhe.
Globalni pozicijski sustav se sastoji od:
- SVEMIRSKOG SEGMENTA
- KONTROLNOG SEGMENTA
- KORISNIKOG SEGMENTA

2
3

3
2

4
6

SVEMIRSKI SEGMENT
GPS sateliti (24 aktivna + 3 rezervna) krue na udaljenosti 20 200 km od povrine Zemlje.
Obilazak Zemlje traje 12h.
Orbite GPS satelita lee u 6 ravnina koje zatvaraju kut s ravninom EKVATORA i=55
Sustav je planiran na nain da se u bilo kojoj toki na Zemlji iznad horizonta mora nalaziti
minimalno 4 satelita istovremeno.
Na satelitu se osim sustava za kontrolu putanje, visine, brzine, topline, napajanja, nalaze:
Odailja poruka na Zemlju; prijemnik poruka sa Zemlje; atomski satovi tonosti 10 13 u
intervalu 1 sata.
Sateliti emitiraju poruke na frekvenciji: l1 1575,42 MHz i l 2 1227,60 MHz

23

KONTROLNI SEGMENT
-

kontinuirano opaa gibanje GPS Satelita i unaprijed odreuje putanju (orbitu) Satelita
tzv. PREDICIRANJE PUTANJE,
prati rad satelitski satova i predvia hod unaprijed
odailja na GPS Satelite prediciranu putanju i predvieno ponaanje sata satelita

KONTROLNI SEGMENT se sastoji od:


- 5 opaakih stanica (rasporeenih ravnomjerno blizu Ekvatora),
- 1 glavna kontrolna stanica (COLORADO SPRINGS)
- 3 zemaljske antene
Opaake stanie prikupljaju podatke sa Satelita iznad njihovih horizonata i alju u glavnu
opaaku stanicu. Glavna opaaka kontrolna stanica na osnovu podataka iz 5 opaakih
stanica rauna efemeride i hod sata za svaki satelit.
Zemaljske antene alju Satelitima izraunate efemeride i hod sata pomou radio veze.
Uobiajeno podaci se alju svakih 8 sati. Sateliti mogu bez novih podataka letjeti 14 dana.
KORISNIKI SEGMENT
To su svi civilni i vojni korisnici koji pomou GPS prijemnika primaju signale odaslane s
GPS satelita i pomou njih odreuju poloaj, brzinu, smjer kretanja i vrijeme.
GPS prijemnik sastoji se od:
.1 ANTENE primaju GPS signale
.2 RADIOFREKVENTNI DIO obrauje signal
.3 RAUNALO
.4 KORISNIKO SUELJE
.5 MEMORIJA
.6 IZVOR NAPAJANJA ENERGIJOM
GPS prijemnici se po kvaliteti dijele u razlici radiofrekventnog dijela. Radio signali odaslani
sa Satelita, budui da prijemnici istovremeno primaju signale sa vie satelita svaki satelit ima
osobni kod.

24

OSNOVNA FREKVENCIJA
f0=10,23 MHz

m
*154

L1
f1=1575,42 MHz

cm

*120 L2
f2=1227,60 MHz

cm

fp=fo
P KOD
fp=10,23 MHz

fp=fo
P KOD
fp=10,23 MHz

Na noseu frekvenciju f\s\up 6( mnoenjem s 154 odnosno 120 generiraju se L\s\up 6( i L\


s\up 6( valovi na koje se ugrauje pogreka P kod.

t
f0
f1
PRN SEKVENCA
P KOD 267 DANA
FAZNA MODULACIJ A
GPS SATELITA
FORMAT PORUKE
GPS poruka je formatirna u frames od 1500 bita. Brzina emitiranja 50 b/s.
METODE MJERENJA
GPS mjernjem se izraunavaju koordinate toke u svjetskom geocentrinom sustavu WGS 84.

25

T
T
h

elipsoid
N
genoid

h
H

GPS mjerenjem odreena je elipsoidna visina h, N geoidna undulacija; H ortometrijska


visina
Ako se GPS toka eli ucrtati na slubene karte R Hrvatske (HDK 5 000, TK 25, TK 50)
potrebno je koordinate WGS 84 transformirati u Gauss-Krger-ovu projekciju, odnosno
BASSE-ovu elipsoidu.
GPS mjerenjem mogu se odrediti:
1. apsolutne koordinate u WGS 84 ishodite u teitu Zemlje. Mogu se odrediti s
jednim GPS prijemnikom.
2. Koordinatne razlike tj. relativni poloaj toaka istovremenim mjerenjem na dvije ili
vie toaka. DIFFERENTIAL GPS DGPS. DGPS je vrlo precizna metoda. Ako se
dva GPS ureaja poveu radiovalovima mogue je dobiti precizna mjerenja u realnom
vremenu tzv. RTK METODA.
REFERENTNE GPS STANICE
Se postavljaju na geodetske toke poznate po koordinatama koje kontinurano alju internetom
ili radio vezom korekcije GPS signala.
NAIN RADA
1. STATINI GPS prijemnici su nepomini
2. KINEMATINI GPS se gibaju tijekom opaanja

GPS MJERENJA SE DIJELE NA:


1. MJERENJA VREMENA
2. MJERENJA FAZNIH RAZLIKA
Mjerenje vremena (pseudoudaljenosti) koristimo za odreivanja pozicije GPS prijemnika
26

S1

d1

d2

S3
d3

Lunim presjekom 3 udaljenosti moe se odrediti x,y,z toke T (tri dimenzije)


d i c t

t (t p t s )

C= brzina irenja elektromagnetnog vala t - vremenski interval od slanja do primanja


poruke na GPS prijemniku t p vrijeme primanja nije dovoljno tono odreeno (manje toni
satovi na GPS prijemnicima)
Potrebno je izraunati korekciju sata i 3 koordinate.
4 nepoznanice 4 Satelita iznad horizonta, pozicija svakog Satelita u trenutku slanja poruke
mogue je odrediti na osnovi efemerida.

D N
2

MJERENJE POMOU FAZNIH RAZLIKA

gdje je:

N broj cijelih valnih duljina;


fazna razlika * valna duljina
2

Odasalni val podlijee pomaku frekvencije time se mijenja valna duljina. Jednadba opaanja:
ij (t )

1 i
p j (t ) N ij f j (t ) f i (t ) ATM

ij - mjerena faza

- valna duljina
p ij - udaljenost S P
N ij - poetni broj valnih duljina
f - frekvencija odasalnih valova
i - odstupanje sata satelita
j - odstupanje sata prijemnika
ATM - promjena faze uzorkovana atmosferom

i SATELIT
j PRIJEMNIK
Do cijelog broja valnih duljina N moe se doi raunanjem faznih razlika:
1. Faznom razlikom eliminiraju se pogreke sata Satelita

27

2. Faznom razlikom eliminiraju se sati prijemnika


3. Faznom razlikom eliminira se cijeli broj valnih duljina

Na ovaj nain se KOD relativnog GPS-a DGPS-a odreuje koordinata jedne toke. Jedna
toka je poznata po koordinatama.

28

6. LIBELA
Libela je instrument kojim se pravac ili ravnina dovodi u horizontalni poloaj. Libelama je
TENDOLIT horizontalni krug dovodi u horizontalni poloaj.
Libele se po konstrukciji dijele:
- cijevne
- dozne

MJ EHUR
LIBELE

MARKA LIBELE

Libele su staklene posude u obliku doze ili cijevi ispunjene tekuinom. Mjehur libele je dio
posude bez tekuine. Pars je mjera za duljinu 2 mm udaljenosti izmeu oznaka je 1 Pars.
Osjetljivost libele kut pomaka libele da se mjehur libele pomakne za pars >2'' i <2'.
Uobiajno je =30''
Osjetljivost libele je vea to je manji. Osjetljivije libele precizniji instrument ispitivanja
libele.

1. POLOAJ

Da bi se mogao horizonti za
teodolit potrebno je ispitati
teodolitne (alhidadne) libele
ispitivanjem u < poloaja
razliitih za 180.

REKTIFIKACIJA TEODOLITA
K

Provjeravanje unutranje ispravnosti teodolita i


ispravljanje pogreaka naziva se Rektifikacija
teodolita. Ako postoje greke u odnosima
izmeu osa (osi) teodolita pri mjerenjue se
pojavljivati sistematske pogreke. Teodolit se
moe pojednostaviti zamisliti 3 osi VV
vertikalna os, HH horizontalna os i KK
kolimaciona os.

29

Unutranji uvjet je teodolit je mora zadovoljavati:


1. VV LL
2. HH VV
3. KK HH
- OS ALHIDADNE LIBELE (pomona os).
____ uvjet se ispunjava tako da tangentu na alhidadnim libelama dovedemo u horizontalni
poloaj. Tada horizontalni krug je horizonta N u prostoru. Istovremeno je vertikalna __
vertikalna u prostoru. Ovaj postupak se naziva horizontiranje teodolita a postupak se provodi
u tri koraka:
1. korak alhidadna libela se dovodi u smjer paralelan s dva podnona vijka vrhuni
2. korak - okrene se alihidada za 180 i zatim se provjeri da li libela vrhuni, ako libela ne
vrhuni tada treba rektificirati libelu
3. korak alhidada se okree za 90 tako da libela doe u smjer 3. podnonog vijka i na
vrhuni se.

1. KORAK

2. KORAK

3. KORAK

Provjera 1. uvjeta odnosno horizontalnosti horizontalnog kruga izvodi se tako da se alhidadna


libela okrene u proizvoljnom smjeru i provjeri da li vrhuni.
POGREKA VIZURNE ILI KOLIMACIONE OSE
Instrument se horizontira i vizira na toku min. 100 m od stajalita. Oitamo kut s mikroskopa
u 1. prvom poloaju instrumenta. Poloaj je poloaj durbina desno od vertikalnog kruga. 2.
poloaj je poloaj lijevo od vertikalnog kruga
Viziramo u istu toku u 2. poloaju instrumenta (180) i oitamo kut. Ako je razlika dvaju
oitanja razliita od 180 kolmimaciona os opisuje stoac umjesto O1 O2 180 2 k

O2-O1=180

H2

H1

O2

O1

O1

O2

O1

O2
O2

H1

O1

H2

Ako
postoji
neokomitost
izmeu
horizontane
i
kolimacione osi ona se e se
duplicirati pri oitanju na istu
toku iz dva poloaja durbina.
Ova sistemska pogreka se
eliminira iz mjerenjapromjenom
metode mjerenja kutova.
POGREKA
HORIZONTALNE OSI
30

Pogreka je nagnutosti horizontalne osi u odnosu na vertikalnu os. HH VV .


- Pogreka HH provjerava se sputanjem
okomice s visoke toke na horizont. Ako je
VV HH tada =. Ako je VV < HH tada je
u dva poloaja teodolita dobije se 2. Ova
pogreka je vrlo rijetka kod dananjih
instrumenata i ispravlja se u servisu.

POSTAVLJANJE
CENTRIRANJE

TEODOLITA

HORIZONTIRANJE,

VIZIRANJE

MJERENJE,

Teodolit se postavlja na geodetske stalne toke. Te toke se kod mjerenja kutova naziva
stajalita instrumenata.
Za postavljanje instrumenata na toku slui stativ ili tronoac. Stativ se sastoji od tri noge i
glave stativa. Glava stativa se sastoji je ravna ploa. Teodolit se postavlja na glavu stativa .
Prije postavljanja instrumenta na stativ
potrebno je dovesti da glava stativa bude u
horizontalna i sredinji vijak da pogaa
H
H
vizuelno toku T. Nakon to e se postaviti
instrument na stativ instrument se horizontalno
centrira.
Horizontiranje i centriranje su dvije povezane
V T
radnje i meusobno utjeu jedna na drugu.
Horizontiranjem se vertikalna os teodolita
dovodi
u
smjer
vertikale.
Postupak
horizontiranja se izvodi u 2 poloaja alhidalne libele ako je libela ispravna.

1. POLOAJ

2. POLOAJ

CENTRIRANJE TEODOLITA
31

Vertikalna os teodolita treba prolaziti centrom toke stajalita instrumenta (i istovremeno


instrument mora biti horizontalan) Postupak se izvodi pomou obinog viska ili optikog
viska.

VIZIRANJE TOKE DETALJA


Viziranjem dovodimo sliku nitog kria na toku (cilja) detalja. Viziranje moe biti grubo i
precizno. Kod viziranja potrebno je obratiti panju na slijedee: vizirati to nie (blie)
detalju, vizirati isto mjesto, precizno diptrirati i fokusirati durbin.

d - POGREKA
VIZIRANJ A

d
MJERENJE KUTOVA
Postoje niz metoda no u upotrebi su veinom:
- prosta metoda
- girusna metoda
Mjerenje kutova prostom metodom sastoji se u tome da se mjerenje kutova izvede u jednom
poloaju instrumenta.

Nema kontrole prekobrzog mjerenja


osim zatvaranja punog kruga.
Provjerava se pomak instrumenta.

A
E

O4

O1
O2
O3

NI
ET

PO

AC
AV
PR

GIRUSNA METODA

32

O2 O1
O3 O 2
O 4 O3

Postupak mjerenja je takav da se opaaju svi pravci u oba poloaja durbina.


Izabere se poetni pravac i zatim se u smjeru kazaljke na satu opaaju sve toke detalja. Za
kontrolu pomaka instrumenta opaa se ponovo na kraju poetni pravac. To je tzv. 1. polugirus
okrene se alhidada i durbin za 180, vizira se na poetnu toku i u smjeru obrnutom od
kazaljke na satu. Opaaju sve toke i na kraju ponovo poetna toka to je tzv. 2.polugirus.
Zajedno 1.PG i 2.PG ine jedan girus mjerenja horizontalnim kutova mjerenja se izvode
ovisno o tonosti u 1 ili vie girusa. Pomak limb (P=180/N, N je broj girusa) se izvodi tako
da se vrijednosti poetnog oitanja budu razliite (tonije opaanje).
Elminacija kolimacione pogreke (sistemska p.)
Eliminacija grubih pogreaka (prekobrojno mjerenje)
Ostale metode: REPTICIONA, SRAIBEROVA ITD.
PRINCIP RADA ELEKTRONIKOG TEODOLITA
Elektroniki teodolit mjere kutove (H2 i V) u digitalnom formatu i prikazuju ih na displeju
(ekranu9 (nema mikroskopa, skale i sl.) zapisuju podatke u ASCI obliku na memorijskoj
kartici (PCMCIA) i tako omoguavaju neprekidni tijek informacija (AOP) i njihovu obradu.

CD-ROM
INTERNET
HTML

PRINTER

PLOTER
MODEM

DATA LOGER

PC

SERVER

Poveanje tonosti instrumenta jer:


- nije potrebno zapisati podatke,
- nije potrebno oitanje na mikroskopu,
- nema pogreke horizontiranja (SW)
- pogreke instrumenta svedene na min. (SW)

33

Mjerenja je mogue na terenu obraditi te uoiti pogreke na mjerenjima. (brzina rada)


Efikasnost mjrenja se poveava.
Elektroniki teodoliti se u osnovi razlikuju od optikih u formatu (obliku horizontalnog i
vertikalnog kruga). Postupak registracije kutova kod digitalnih teodolita je apsolutno,
relativna ili dinamika.

APSOLUTNO MJERENJE

KODIRANI
KRUGOVI

DINAMIKO MJERENJE

To

T
n x

R
T

Detektor S je fiksan (statian)


Detektor R je pomian (rotira se) zajedno s alhidadom.
L R LS ; T n TO T
TO - vrijeme prolaza (rotacije) jednog inkrementa, horizontalni krug se rotira kod T 2000
okr/s:
n O

mjeri se vrijeme.

: O T : TO

O
T c T
TO

34

na krugu imamo 512 crnih i 512 bijelih polja nako to A/D konverter prebroji inkremente
n O i detektira T . T - treba oitati s 10 7 s za oitanje 0'',5.

6. MJERENJE DUINA
Duine se mogu mjeriti:
- direktno pomou vrpce, lanca (d=20 m, 50 m)
- direktno pomou optikih daljinomjera
- direktno pomou elektronikih daljinomjera
- indirektno raunanjem na osnovu mjerenja kutova
35

MJERNE VRPCE
Duljina vrpce 10 m, 20 m, 50 m, irina 10 mm eline vrpce (lanci) koriste se za mjerenja
veih duina d>50 m.

BROJ A

t=20

F - Sila
zatezanja

eline vrpce su osjetljive na temperaturu i silu zatezanja. Klinovi brojai zateu lanac i
ubadaju se u teren na kraju lanaca, ujedno slue za odreivanje broja punih duljina lanca.
Kada se toke na kraju duine ne dogledaju potrebno je okom ili durbinom utjerati pravac
lanca.

1'
d1

D=d1+d2+d3+d4

d4

d2

3'

d3

2'

Nastaje pogreka utjerivanja u pravac kada se toke A i B (krajevi duine) ne dogledaju


odreuje se pomone toke koje lee na pravcu mjeri se (ili rauna) horizontalna duina.

D'

C'

D''
D'''
A

D''''

C''
C'''

Pogreke kod mehanikog mjerenja duina pomou vrpce ili lanca:


36

1.
2.
3.
4.

uslijed utjecaja temperature,


uslijed utjecaja zatezanja lanca,
uslijed utjecaja visinske razlike,
neutjerivanje u pravac uslijed lananice, nesvoenja na nultu nivo plohu. Netona
nominalna duljina vrpce

B
D K D H D

DK

A K

DH DK

DH

h 2
2DK

OPENITO:
d d 1 d 2 d 3 .... d n
m d m12 m 22 m32 .... m n2

ako

je m1 m 2 m n ; tada m d m n
md m d / e

d m d const. d

pogreka mjerenja duina mehaniki poveava se duljinom duine.


MJERENJE DUINA POMOU OPTIKIH DALJINOMJERA
Prvi optiki daljinomjer 1810.godine konstruisao Reincenbach
Preincip mjerenja d b

sin b
sin

Ako je baza kut nasuprot bazi je daljinomjerni (paralaktiki) kut


b d ctg
B=90
b

Ovisno o konstrukciji, instrumenata, baza ili paralaktiki kut mogu biti fiksni ili promjenljivi.
Optiki daljinomjeri dijele se na daljinomjeres:
1. promjenjivu bazu, fiksni daljinomjerni kut
2. fiksna
baza,
promjenljiv
paralaktiki (daljinomjerni kut)
D1

b1

D2

D3

Daljinomjer s promjenljivom bazom na


stajalitu paralaktiki kut konstantan.
1 2 3 DALJINOMJERNI KUT

b2
b3

REINCENBACH DALJINOMJER DALJINOMJER S TRI NITI


37

D f d

f
f
n f
d e D f e
e d
n
n
f - adiciona konstanta

f
- multiplikaciona konstanta
n

D R K e

ako je R D K e ;

f
e
n

tg

K=100

1
1 u

2
2 f

1
d
2

e
tg

x
2

1 n
x
tg
2 f
2

d 100
1

100 ctg 34'22' ' ,65


e
1
2
2
_ ___

DK

e'
B

A'

A
e/ 2
B'

e'/ 2

na letvi se ita A'B' potrebno je AB


AB C A' B ' cos e' cos

D K K e' cos D K - kosa duina


D H D K cos ; D H K e' cos cos

D H K e' cos 2

DH
DK
H

za oitanje horizontalne duine potrebno je oitati

DH

visinski kut

38

s Reincenbach-ovim daljinomjerom mogue je izmjeriti i < H:

H h i s

i visina instrumenta
s visina signala

h K e' cos sin

1
sin 2 ;
2
1
H K e' sin 2 i s
2
h K e'

tonost mjerenja duina ako je oitanje na letvi.


G=0913
D=0998
e'=168 mm x 100
D=1081
D\s\up 6( =16,8 m
Pogreka oitanja niti je

10

m e m 2 1,4mm

m D 100 1,4mm 14cm

Na tonost uitanja duina bitno utjee nagnutne


vertikalne letve i visinski kut.

=kut otklona od vertikale


=2 (procjena okom) =10 m\s\up 8( =60 cm
=2 (procjena okom) =20 m\s\up 8( =1,3 m
Autoredukcioni daljinomjeri_________________
D H K e' cos 2
h K e'

1
sin 2
2
1
2

Funkcija K cos 2 i funkcija K sin 2 nanesu se na staklenu ploicu kao dijagram

39

cos2
-10
+10
+20
+50

-20
-50

SLIKA U DURBINU
NITNI KRI

ELEKTRONIKI DALJINOMJERI
Elektroniki (elektrooptiki) daljinomjeri mjere duljinu emisijom vidljive ili nevidljive
svjetlosti. Nuno je optiko dogledanje instrumenta i toke cilja. Na cilju se postavlja
reflektor. Elektrooptiki daljinomjeri se dijele na:
- implusne daljinomjere
- fazne daljinomjere
IMPLUSNI DALJINOMJERI
IMPLUSNI
DALJ INOMJ ERI
MODULATOR
GENERATOR
IMPLUSA

MJ ERA
VREMENSKOG
INTERVALA

ODAILJ A
REFLEKTOR

IZVOR ZRAENJ A

OSCILATOR

PRIJ EMNIK

BLOK SHEMA IMPLUSNOG DALJ INOMJ ERA

DIGITALNI
MJ ERA
VREMENSKOG
INTERVALA

LASER
REFLEKTOR

ATOMSKI SAT

FOTO PRIJ EMNIK

Kod implusnih daljinomjera mjeri se vrijeme od odaslanog vala do primljenog vala.


2 D c t D

1
c t
2

Potrebno je odrediti radnu brzinu svjetlosti


C
c 0
n indeks loma zraka, je ovisan o temperaturi T tlaku zraka p i vlanosti zraka e
n

40

MJERENJE VREMENSKOG INTERVALA

REFLEKTOR

PROFERENTNI
SIGNAL

ODAILJ A

MJ ERNI SIGNAL

PRIJ EMNIK

Mjerenje se izvodi tako da se


signal odaslan s odailjaa
odvaja na mjeri signal i
referentni
signal.
Kod
implusnog
daljinomjera
direktno se mjeri vrijeme.
t t R t S

Relativna pogreka mjerenja


vremena odreuje i relativnu
pogreku duine.
D=500 m t 0,3 10 5 s ako
je mt 0,1 ns tj. 10 10 s
m d 1,5cm . Dananji satovi m t 10 12 s 0,1 mm/km , pogreka je proporcionalna
duljini.
FAZNI NAIN MJERENJA DULJINE
Kod faznog naina mjerenja posebno se mjeri vremenski interval na osnovi mjerenja fazne
razlike odaslanog i primljenog signala.

fA

fB

2D
; 2D

N 2

2
; c T

2 D N N ;
N 2

2D

2
2

D ( N N )

t NT Nt ;

2 D c t c T ( N N )

IZVOR ZRAENJ A

MJ ERA FAZE

OSCILATOR

DETEKTOR
MODULACIJ E
FREKVENCIJ E

PRIJ EMNIK
MODULARNOG
VALA

ODAILJ A OPTIKA

OPTIKA
PRIJ EMNIK

MODULARNI VAL
PREMA
REFLEKTORU

MODULARNI VAL
OD REFLEKTORA

41

BLOK SHEMA FAZNOG DALJINOMJERA

ostaje nepoznata veliina N.


2
Problem se rjeava mjenjanjem frekvencije tj. valne daljine.
Npr.:

Mjerenjem fazne razlike odreuje se N

f 1 150 kHz

2000 m

f 1 1,5 MHz

/ 2 1000 m

f 1 15 MHz

/ 2 100 m
/ 2 10 m

479 m
2

N 81,9 m
2

N 2,03 m
2
N

Rezultat 482,03 m
DIGITALNIM MJERENJEM MJERI SE FAZNA RAZLIKA

ODASLANI VAL
PRIMLJ ENI VAL
SIGNAL IZ SCHMITT-ovog TRIGERA 1.
SIGNAL IZ SCHMITT-ovog TRIGERA 1.
IZLAZ IZ BISTABILA
IMPLUSI IZ OSCILATORA
DISTOMAT
LEKA DISTOMAT DI 1000
865 ns (10 9 m) f= 15 MHz
DALJONOMJER FAZNI
- S 1 PRIZMOM 500 m
- S 3 PRIZME 800 m
m d 5mm 5 ppm

42

MODULIRANJE ELEKTROMAGNETNOG VALA PO AMPLITUDI

2
2
MODULIRANJ E ELEKTROMAGNETSKOG VALA PO FREKVENCIJ I
20 Hz
6 Hz
20 Hz

7. MJERENJE VISINSKIH KUTOVA

Visinski kut je kut to ga zatvara vertikala (vertikalna os instrumenta-teodolita) i kolimaciona


os instrumenta odnosno horizontalna ravnina
i kolimaciona os teodolita.
V Z
z

M
V N

U prvom sluaju visinski kut naziva se


zenitski kut (z), u drugom sluaju naziva se
vertikalni kut ().
Zenitni kut ima raspon od O do 18O. Kada
je z=O tada je vizurna toka u zenitu,
odnosno kada je z = 180 vizurna toka u
nadiru. Vertikalni kut se mjeri od horizonta

43

prema zenitu,tada je pozitivan (elivacioni) kut odnosno od horizonta prema nadiru, tada je
negativan (depresioni) kut.
z 90

z 150 60 ,

z 50 40 ,

Usporedba horizontalnih i visinskih kutova. Horizontalni kut je definiran s tri (3) toke. S
(stajalite), T\s\up 8( i T\s\up 8( (toke opaanja). Vertikalni kut je definiran s dvije (2)
toke: S (stajalite), T\s\up 8( (toka opaanja). Horizontalni kut je ortogonalna projekcija na
horizontalnu ravninu prostornog kuta to ga zatvaraju pravci SV\s\up 8( i SV\s\up 8( .
Visinski (vertikalni, zenitni) kut je kut to ga zatvarna vizurna os (pravac) i horizontalna
ravnina.

Visinski kut mjeri se teodolitom koji ima vertikalni krug ( LIMB ). Vertikalni krug je fiziki
vezan uz durbin tj. rotira se oko horizontalne osi zajedno s durbinom. Indeks za oitanje
vertikalnog ili zenitnog kuta je
nepomian i horizontalan.

K korekcioni vijak libele

V vijak libele vertikalnog kruga

N\s\up 8(
i N\s\up 8( - linija
indeksa za oitanje vertikalnog kuta

18

L L tangenta na marku libele

Da bi se ispravno izmjerili vertikalni (zenitni) kut potrebno je :


1. spojnica 0- 180 ili 90- 270 paralelna s KK
2. L L- paralelna s linijom indeksa oitanja
1. POLOAJ DURBINA
z

2. POLOAJ DURBINA

N2

N1

N2

18

90

18
0

N1

27

27

44

1 90 1 2

2 270 1 2

RAZLIKA OITANJA
360 O 1 360 90 O 1 2
2 270 1 2
/ (-)
360 O 1 2 180 2
2
180 1
z
2

ZBROJ OITANJA

/ (:2)

1 2 360 2 1 2 2

360 O ( 1 2 ) 2( 1 2 )

POSTUPAK OPAANJA
Visinski kut se opaa s horizontalnim nitima nitnog kria. Opaa se gornja, srednja i donja nit
u prvom i drugom poloaju durbina.
ST.
KL
KD
KL+KD
2Z
A
D 73 46 00 286 47 00 359 59 00 146 59 00
i=1.47
73 28 54 286 30 00 359 58 54 146 58 54
S=0.00
73 11 48 286 13 00 359 58 48 146 58 58
Z=7329'27''

SNIMANJE TERENA
Osnovni zadatak je geodetskim snimanjem terena dati matematiki tonu predodbu
snimljenog terenu kao digitalnu ili analognu kartu.
Osnova snimanja je geodetska mrea stalnih toaka. Detaljne toke koje reprezentiraju objekt
snimanja ovise o mjerilu snimanja. Pravilne linije snimaju se u tokama gdje mijenjaju
obiljeje. Krivulje- kruni lukovi krivina snimaju se i prikazuju kao niz izlomljenih duina.

2
mm
0,2
d<

d=200 m

3
1

xM

2 3 4 5
e < 50 m

45

Openito, potrebno je snimiti sve detalje terena od interesa naruioca (katastarski plan ne
treba visinsku predstavu).
Metode snimanja ( s terena ):
o ortogonalna (linijska)
o polarna tahimetreija
ORTOGONALNA METODA

Ortogonalna metoda snimanja


detalja zasniva se mjerenje
pravokutnih koordinata detaljnih
toaka u lokalnom koordinatnom
sustavu. Os y je definirana
poligonskom stranom os x je
okomica na y.

1
12
.1
7

10

48
.0
9
10
23
.9
2
.0
9
2
.
01
20
.
16 07
.1
1

12
.6
3

5
13
.1
4

29
.4
7

11

8.00

KONTROLA opaanja koordinatnih


odsjeaka provjerava se frontovima,
kosim odmjeranjima
Frontovi su duine izmeu dvije
karakteristine detaljne toke.

11.9
2

10.00
FRONTOVIMA

KOSIM ODMJ ERANJ IMA

23
.0
2

Kosa odmjeranja
mjerenja od proizvoljno izabrane obino okrugle vrijednosti na apcisi.

45.00

13.9
2

14
.85

30.00

11
.29

kontrolna

4
2
15.0

15.00

9
11.8

19

2
0
.0
13

10
.11

su

20

Mogue je linijskim mjerenjima presjekom naprijed izbaciti postavljanje okomica i ubrzati


postupak. Za sputanje okomica koristi se trostrana ili peterostrana prizma.

46

T3
45

1 1

T1

2
2

T2

112.5

112.5

T3
T1
T2

PREDNOSTI ORTOGONALNE METODE


Tona, brza, jednostavna metoda
NEDOSTACI METODE:
-teko se izvodi na nehorizontalnom terenu
-nije pogodna za rijetke detalje
-nije prenosiva u digitalni format

POLARNA METODA SNIMANJA DETALJA

47

PT11

PT11

PT11 A

PT101

d2

PT12

d1

A'

PT14

Polarna metoda ili fahimetrija ( brzi premjer ) kao os x uzima poligonsku stranicu.
Mjeri se horizontalni kut od poligonske stranice do detaljne toke < PT11, PT12, PT14
Horizontalna duina d1 i visinski kut 1. (ako je poznata visina stajalita PT12 ). Mjerenja se
izvode univerzalnim instrumentom optikim tahimetrima (DHALTA-010, 020)
Elektronikim tahimetrima (ELTA, WILT TS 1600). Kao kontrolna mjerenja odmjeravaju se
frontovi.
PREDNOSTI POLARNE METODE
Snimanja detalja
-Brzina snimanja
-Tonost ovisna o preciznosti tahimetra-(TAHIMETAR je optiki teodolit s optikim
daljinomjerom). Ili totalne mjerne stanice
(Totalna mjerna stanica je elektroniki tahimetar, digitalni teodolit i digitalni daljinomjer i
data kolektor)
-Neovisnost rada o konfiguraciji terena
-Mogunost neprekinutog tijeka informacije
MJERENJERAUNANJEDODATNA OBRADAPLAN
Primjer ASCI datoteke elektrnikog tahimetra
ST i
H.K.
V.K.
K.D. V.P V.S
111 0112 131-21-01
0110 207-22-04
1
135-04-07 100-22-11 43.21 1.6. 1.64
2
137-07-19 90-11-14 13.18 1.4. 1.64
3
H.K.
V.K.
K.D.
V.P.
V.S.

horizontalni kut
visinski kut
kosa duina
visina prizme
visina stajalita

48

MJ ERENJ E

PARALELNI PORT

RS 232 PORT

D.C.

SERIJ SKI KABAL

RAUANJ E +
DODATNA

PLOTER

Kod digitalnog zapisa problem je skica mjerenja koja se vodi tijekom mjerenja, koja se vodi
na papiru.

PALM PILOT

Umjesto DATA kolektora koji ima mo pohranjivanja alfa numerikih znakova koristi se neki
od ureaja koji podravaju da na ekranu moe se vidjeti karta ili vektorska datoteka.
Skica mjerenja i zapisnik mjerenja se vodi na terenu na raunalu.
TRIGONOMETRIJSKO MJERENJE VISINSKIH RAZLIKA
Mjerenjem kose duine od stajalita do objekta vertikalnog kuta moe se izraunati visinska
razlika od stajalita do objekta primjenom trigonometrije.
h d tg d ctgz

h d K sin d K cos z

dK

dH

B l h
H

l visina signala
i visina instrumenta
H h i l

Trigonometrijsko
mjerenje
visinskih razlika koristi se u
ininjerskoj geodeziji kod praenja
objekata, kod odreivanja visina
49

nedostupnih toaka, za odreivanje visine objekata, u tahimetriji za odreivanje visine


detaljnih toaka.
Kod elektronikih daljinomjera visoke preciznosti i teodolita visoke preciznosti, mogue je
izraunati vrlo tono visinsku razliku. Mjeri se s jednog stajalita uz mogunost automatske
registracije podataka.
H h i l

Formula je tona kod odreivanja visina


detaljnih toaka jer se ne rauna utjecaj
zakrivljenosti zemlje.

H'

H H 'U Z

U2

D
R

UZ ? ; R UZ
UZ

Razvoj u Taylor-ov red:

R
cos

R
R Rscc R
cos

1 2 1 4
.....
2
4
1
1
l
1 l2
l2
U Z R (1 2 ) R 2 R U Z
.
R

2
2
R
2 R2
2R
scc 1

Uvrtenjem u formulu:
d H2
H d H tg i s
2R
Utjecaj refrakcije vizurne na trigonometrijsko mjerenje visinskih razlika. Na precizno
mjerenje vertikalnog kuta potrebno je uzeti u obzir refrakciju vizurne linije.
PRIVIDNA VIZURA
PRAVA VIZURA

' oitanje na vertikalnom krugu


pravi vertikalni kut

Vizurna linija je krunica te se analogno


izrazu za zakrivljenost Zemlje moe
pisati:
d H2
UR k
2R
d2
Efrakcioni kut ' k H
2R

Na osnovu empirijskih istraivanja k=0.13, formula za T.O.V.R


d H2
d H2
H d H tg i s
R
2R
2R
H d H tg i s (1 k )

d H2
2R

50

UTJECAJ REFRAKCIJE I ZAKRIVLJENOSTI ZEMLJE


d KM

0,4
0,6
1,0
2,0
5,0

(1 k )

d2
2R

1 cm
2 cm
7 cm
27 cm
170 cm

UTJECAJ REDUKCIJE NA NIVO PLOHU MORA

B
hA+
h
hA B

5 000 m
h 100 m 1 cm
200 m 2 cm
500 m 4 cm
hm

Ako raunamo visinsku razliku toaka


poznatih koordinata:
h
h hB
; dm d d m
hm A
2
r
h
d2
H (d d m )tg i s (1 k ) H
R
2R
Potrebno je uzeti obzir korekciju za
utjecaj redukcije na nivo plohu mora:

1 000 m
2 cm
5 cm
8 cm

Tonost odreivanje visinskih razlika ovisiti e o duljini stranice i utjecaju refrakcije.


Potrebno je mjeriti stranice (kutove) obostrano, kada je najmanji utjecaj refrakcije.

51

GEODETSKI INSTRUMENT ZA MJERENJE VISINSKIH RAZLIKA TOAKA


GEOMETRIJSKIM NIVELMANOM
Provjeravanje ispravnosti nivelira (rektifikacija )
Potrebno je provjeriti 3 uvjeta :
1. KK ili LL (radni ili glavni uvjet)
2. VV + LL
3. Horizontalna nit nitnog kria durbina treba biti horizontalna u prostoru.
Provjeravanje 1. Uvjeta metodom ''iz sredine'' i ''s kraja''
Provjeravanje 2. Uvjeta ili uvjet vertikalne osi nivelira identian je istom uvjetu teodolita.
Krene alhidadna libela u smjer 2 podnonjaka, libela se navrhuni, okrene se alhidada za
180%, provjeri se da li libela vrhuni, ako vrhuni okrene se alhidadna libela u smjeru ----eeg
podnonog vijka i navrhuni. Tada je VV okomito LL u prostoru. U sluaju da libela ne
vrhuni kada je postavimo u 2. Poloaj polovicu otklona mjehura otklanjamo sa korekcijom
vijcima na libeli a drugu polovicu elevacionim vijkom.
Provjeravanje 3. Uvjeta horizontalnosti nitnog kria ( horizontalnosti horizontalne niti ) na
udaljenosti 80-120 .

Izabere se karakteristina toka uvizira s te se


tako da dodiruje horizontalnu nit . Nivelir
zakoi, te se vijkom za fini pomak alhidade
pomie gura. Ako toka prati horizontalnu nit 3.
Uvjet je ispunjen.

NIVELIRI S AUTOMATSKIM HORIZONTIRANJEM VIZURE

njihalo s
prizmom

njihalo s
ogledalom
kompezator

Niveliri kod kojih se vizurna os (linija ) automatski postavlja u horizontalni poloaj sa


automatski niveliri. Instrument mora biti priblino horizontiran ( =15' ili =10') to se
postie doznom libelom.
52

Prve konstrukcije automatskih nivelira imale su okomiti durbin to je uzrokovalo osjetljivost


na vjetar. Danas se izrauju horizontalni durbini s kompezatorima.
Ispitivanje rada kompezatora se izvodi prije opaanja tako da se lagano kucne po niveliru
kada je priblino horizontiran. Nitni kri se treba lagano zatresti. Niveliri se osim po tonosti i
namjeni mogu dijeliti na analogne i digitalne.
Digitalni niveliri su oni niveliri koji omoguuju zapis u digitalnoj formi te prenos na
raunalo. Da bi se to omoguilo nivelmanska letva ima naneen barkod, tkz. Kodirane letve.
Umjesto opaanja okom, niz fotodioda oita barkod. Fotodiode pretvaraju barkokod u
digitalne signale.
DIO
KODIRANE
LETVE

DIO LETVE KOJ I SE


INTERPRETIRA
POMOU FOTODIODA

LASERSKI
NIVELIRI

DETEKTOR
LETVA

Radijametralnim stranama glave nivelira proputaju se polarizirane zrake lasera. Na


referentnoj ravnini koja ne mora biti horizontalna vididjeti e se implusi oba snopa tj. Zraka
lasera. Iz referentne ravnine vidjeti e se niz svjetlosnih impulsa pomou detektora
(svjetlosnog ili zvunog) oitava se vizura.
Rotacijski laser se koristi u graditeljstvu navoenje graevinskih strojeva. (kada postigne
vizuru detektor se oglasi).
NIVELMAN
Nivelman je niz metoda kojima cilj odrediti apsolutnu ili relativnu visinu toke. Apsolutna ili
nadmorska visina je udaljenost od nulte nivo plohe mora (geoid).
Za odreivanje nulte nivo plohe koriste se : mareografi. Mareograf je instrument koji biljei
promjene visine mora u vremenu. Na osnovu visine mora rauna se nulta nivo ploha na koju
se vee nulti reper (nulta stalna geodetska toka poznata po visini) s koje se razvija mrea
nivelmanskih vlakova.
Nivelman se dijeli na
o Trigonometrijski
o Barometrijski
o Hidrostatski
o Gometrijski
Trigonometrijski nivelman je najtonijinain odreivanja visinskih razlika.
53

N.N.P.M.

eA

AB

eB

Za toke na veim udaljenostima


n

H hi

H h1 h2 ..... hn

e2
P

e1
eA

e1

e3

eB

e3
B

e2

3
2

1
A

H AB (e1 e E ) (e 2 e1P )........


Da bi se teren prikazao u visinskom smislu potrebno je snimiti geometrijskim nivelmanom
sve karakteristine toke s toaka koje su stabilizirane i poznata im je visina (snimljene su
prije). Po vrsti toaka za koje se visine odreuje geometrijski nivelman se dijeli na:
1. Detaljni nivelman koji slui za dobivanje vertikalne predstave terna
2. Generalni nivelman koji slui za odreivanje visina stalnih visinskih toaka (repera)

54

STABILIZACIJA NIVELMANSKOG REPERA

Reperi se ugrauju u stabilne objekte javne


upotrebe. Reperi se uobiano ugrauju na visini od
priblino 0,5 m od tla. Na reper se direktno
postavlja nivelmanska letva. Za svaki reper
zapisnik s poloaja opisom repera, situacijom i
skicom objekta na kojemu je reper nain
stabilizacije visina repera.
GENERALNI NIVELMAN
Se dijeli na:

Nivelman visoke tonosti


Tehniki nivelman

Nivelman visoke tonosti 1.red precizni nivelman visoke tonosti i precizni nivelman.
Potrebno je postii tonost od 1 2 mm na kilometar vlaka.
___________________________
Tonosti (3.red) i tehniki nivelman imaju max. Dozvoljenu 1 : 200 000 odnosno 1: 125 000.
Raunanje nivelmanskog vlaka:

RA

R1

R2

R3

( H B H A ) hi f h

hi ( H H H A ) ima=treba;

f h h

RB

f h pogreka

v hi

f h
di
d

hi h'1 v h1

h2 h' 2 v h 2

........................
h H H H A

h 32 D 0,06 D 2 za vlak 4.reda

55

vorna toka nivelmanskog vlaka:


H ' H H A h ' A

RA

RB
RH

H ' ' H H B h' B


H ' ' ' H H C h' C

H 'P1 H ' 'P2 H ' ' 'P3


P1 P2 P3

PI

di

Visina vorne toke odreuje se


opom aritmetikom sredinom.
Teina je ovisna o duini
nivelmanskog vlaka.

RC

DETALJNI NIVELMAN
Je visinski premjer terena.
Ovisno o ternu, nivelman dijelimo:
- Ploni nivelman
- Nivelman profila,
Ploni nivelman se primjenjuje kao nadopuna ortogonalnoj metodi ili kod snimanja velikih
ploha mreom kvadrata ili po profilima.
1. Metoda razbacanih toaka
2. Metoda mree kvadrata
3. Metoda usmjerenih profila
2

10
8

R1

3
11
4

5
7

12

R2

a
1

(15)

13

9
b

15

14

56

R1

16

17

24

10

15

18

23

a11

14

19

22

12

13

20

21

121

R1

II

1
2

6
7

138 5

III 122IV

10 17
11 16

12 15

R2

VI

123

18 25
19 24

13 14

20 23

R2

21 22

139

141

140

Skica ortogonalnog snimanja, toke a i b su vezne toke


NIVELMAN UZDUNIH I POPRENIH PROFILA
LINIJSKI NIVELMAN

b
KK

PK

R2

3+
40

c
1+
80

R1

1+
60

SK

PK

SK

Linijski nivelman je metoda snimanja visina toaka koje predstavljaju trasu (liniju)
projektiranog objekta ili izgraenog objekta kao to su ceste, vodotoci, naftovodi i sl.
Ako je objekt izgraen metodom uzdunog profila snima se os objekta. Ako je projektiran
potrebno je os trase prenjeti na teren, te snimiti stacionae objekta.

57

h
UZDUNI PROFIL
TERENA

0+80

0+60

0+40

0+20

0+00

UZDUNI PROFIL
PROJ EKTIRANOG
OBJ EKTA

Poprene profile snimamo okomito na os trase u tokama uzdunog profila.

2+20

PROJ EKTIRANA TRASA


OBJ EKTA

KK

7
3

4 5

1+20

1
8
POPRENI PROFIL
TERENA

4 5

1+40

6 7

Snimanjem poprenih i uzdunih profila raunaju se povrine usjeka i nasipa kubatura iskopa
i nasipa projektiranog objekta.
Raunanje kota detaljnih toaka
Dozovljeno odstupanje (pogreka): h 36 d ( km )

eR
R

k.v
e1
1

e2 e3
2

KV H R e R
H 1 KV e1
H 2 KV e 2

......................
58

H n KV e

- kontrola mjerenja
POGREKE KOD MJERENJA VISINA

Pogreka nevertikalnosti nivelmanske letve

e1

e1 e'1 cos
P e'1 e1 e'1 (e'1 cos )

e'1

P=? 0,5 0
1

POGREKA NEHORIZONTALNOSTI VIZURNE LINIJE

P e '1 e

e1

e'1

15 0
d=50 m
P=3,6 mm

9. NIVELIR
Instrument za mjernje visinskih razlika metodom geometrijskog nivelmana.
Sastavni dijelovi su:
1. Durbin
2. Ureaji za horizontiranje vizurne osi
Nuni dijelovi opreme za mjerenje:
1. Nivelmanske letve
2. Stativ
Ureaj za horizontiranje vizurne osi moe biti:
1. Cijevna libela i elevacioni vijak, 1908.g. Wild h. Nivelir s libelama
2. Kompenzacijski ureaj, 1950 niveliri s kompenzatorima
Niveliri se po tonosti dijele na:
1. Niveliri najvie tonosti 0,5 mm/km
2. Niveliri visoke tonosti 1. Mm/km
3. Niveliri vie tonosti 3 mm/km
4. Niveliri srednje tonosti 8 mm/km
5. Jednostavni niveliri 8 mm/km

59

Ili niveliri:
- Precizni
- Ininjerski
- Graevinski
L

L
K

P - PODNONI VIJ CI
A - VIJ AK ALHIDADE

E
E - ELEVACIONI VIJ AK
A

KL - VIJ AK LIBELE
(KOREKCIONI)
LL - OS LIBELE
P

KK - KOLIMACIONA OS
V

NIVELIRA S ELEVACIONIM VIJKOM


Instrument mora zadovoljiti slijedee uvjete:
1. Paralelnost kolimacione osi i tangente nivelacijske libele
2. Vertikalnost vertikalne ose alhidade
3. Horizontalnost horizontalne osi nitnokria
Prvi uvjet tzv. Radni uvjet provjerava se niveliranjem iz sredine i iz kraja.

L
VA

eA

VB

eB

A
DA

DB

D A DB
h e A e B
V A VB V
h e A V e B
h e A e B

Mjerenju iz sredine u
sluaju da vizura ___
paralelna s tangentom
libele
pogreka
u
oitanju v\s\up 6( i v\s\
up 6( je jednaka jer je
d\s\up 7( =d\s\up 8(
uitanje
visine
60

izmjereno iz sredine je ____ v\s\up 6( i v\s\up 6( se ponitavaju. U drugom koraku


provodimo mjerenje s kraja da mjerenja otklonimo pogreku neparalelnosti.
LA e A V A eB

2V

L B e B 2V
eB

h LB L A

2D

10. POLIGONOMETRIJA
Pri geodetskom mjernju bilo parcela ili nekog drugog mjerenja potrebno je:
- mjeriti detalj
- mjeriti mreu (framework)

Polgonometrija je mjerenje (i raunanje) poligonske mree.


Toke 1 do 7 su toke detalja a toke
3
D
A,B,C,D su poligonske toke duine d\s\up
x2
7
6( , d\s\up 6( , d\s\up 6( , su poligonske
y2
strane (mjere se horizontalne duine). 1 i
6
C
x1
2 su poligonski prelomni kutovi (mjere
5
X

y1

4
B

se u smjeru kazaljke na satu).

3
KA
JE
I
R

PODJELA POLIGONSKIH VLAKOVA


61

1. slijepi poligonski vlakovi (open traverse)


2. prikljuni poligonski vlakovi
3. zatvoreni poligonski vlakovi
Slijepi poligonski vlak je prikljuen na poetku poetna toka i toka iz poetne su poznate
koordinatama. Priklueni poligonski vlak je prikljuen na poetku i na kraju. Poetna, druga,
predzadnja i zadnja toka su poznate __________ koordinatama.
Zatvoreni poligonski vlak ima poetnu i zavrnu toku istu.
2. ZATVORENI POLIGONSKI
VLAK

1. SLIJ EPI POLIGONSKI VLAK

d3

d8
10 d10

TOKE A I B POZNATE PO
KOORDINATAMA

4. PRIKLJ UENI POLIGONSKI


VLAK

d9

TOKE A POZNATA PO
KOORDINATAMA

3. ZATVORENI POLIGONSKI
VLAK

d1
dg

TOKE A I B POZNATE 1 I 2
NEPOZNATE PO KOORDINATAMA

d6

6
d7

d1

d5

B 1

d2

d2

3 d4 4

d1 1

d2

C
d3

TOKE A,B,C,D POZNATE PO


KOORDINATAMA

62

6.

5. PRIKLJ UENI POLIGONSKI


VLAK

.
P.S

B
B

d1
1

P.S.Z.S

d2

d3

TOKE A I B POZNATE PO
KOORDINATAMA

d4

d5
4

d1

d2

Z.S
.

d3

d5
d4

TOKE A, B I C POZNATE PO
KOORDINATAMA

Po principu mjerenja iz veeg u manje poligonski vlakovi se dijele na redove 1,2,3,4 red. Vie
vlakova ine poligonsku mreu. Kada se u jednoj toki sjeku tri ili vie poligonskih vlakova,
takva se toka naziva vorna toka.
POSTAVLJANJE POLIGONSKE MREE (TOAKA)
Poligonske toke se postavljaju tako da zadovolje matematike uvjet:
1. poligonski vlakovi trebaju biti isprueni 180
2. poligonske stranicce trebaju biti sline duljine
Ako su navedeni uvjeti ispunjeni utjecaj pogreaka u mjerenju kutova e biti minimalni.

STABILIZACIJA POLIGONSKIH TOAKA


Ako se poligonska toka uvodi u popis stalnih ____ tada se stabilizacija izvodi betonskim
stupovima 15x15x60 cm. U gradovima se stabilizacija izvodi eljeznom bolcnom.
STALNA
20 cm
TOKA
10 cm

MJERENJA POLIGONSKIH VLAKOVA


Kutovi se mjere u jedan ili dva girusa. Pogreka koja moe utjecati na tonost kutova je
EKSCENTRICITET VIZURE. Ovdje se vidi i utjecaj kratke strane.

63


e=2 cm

''

'

50 m

Duine se mjere
1. direktno
2. indirektno

DK

DH

Direktno mjerenje moe se obavljati horizontalno


ili koso po terenu. Uobiajno se duine mjere koso
po terenu, obavezno tamo i natrag. 2x. Kontrola
mjere koso izmjerna duina se mora svesti na
horizontalu.
dH

h 2
2d k

D K2 h 2 d K 1

h 2
h 2

K
2d K
d k2

d K d H - redukcija

Kada je mogue mjeriti (visinski kut) redukcija=h tg /2.


Indirektna mjerenja duina se koriste kada nije
mogue direktno mjeriti duinu.
A
1 i 2 se raunaju

d1

d2

C
d3

d 1 se rauna 2x

B prelomni kut se direktno mjeri

RAUNANJE POLIGONSKOG PRIKLJUENOG VLAKA

64

T1


T2

d1 1

d4
d2 2 d3 3

4 d5

T3 d6

T4
y

Mjereno na terenu: 1 , 2 , 3 , 4 , 5 , 6 - kutovi


d 1 , d 2 , d 3 , d 4 , d 5 , d 6 - duine
Vlak u poetku i na kraju je prikljuen na mreu stalnih geodetskih toaka. Poznate su od
prije po koordinatama T1 , T2 , T3 i T4 potrebno je izraunati koordinate 1,2,3,4
poligonskih toaka. Postupak rauanja koordinata poligonskih toaka u poligonskom vlaku
moe se izvesti po priblinoj metodi i po uvjetnoj metodi izjednaenja. Priblina metoda
rauanja koordinata P:T: razni mjerenja i prvo rauna (izjednauje9 kutna mjerenja, zatim
duinska mjerenja.
Prethodna raunanja, raunanje smjernog kuta

Smjerni kut je kut to ga zatvara paralela osi x koordinatnog sustava i pravca dvaju stalnih
geodetskih toaka. Oznaava se s _____ izmeu T1 , T2 postoje ____ i ___ koji se _____.

YT2
T2

YT1
XT2

XT1

yT 2 yT 1 y

xT 2 xT 1 x
y
x
sin TT12
cos TT12

D
D
y
x
D

T2
sin T 1
cos TT12
Ako je poznato T1 ( y1 , x1 ) i T2 (
y 2 , x 2 ) a da se po 1. geodetskom
tg TT12

zadatku rauna TT12 i DT 1,T 2

Po obrnutom geodetskom zadatku rauanaju koordinate toke T2 ako su poznate koordinate


T1 ( x1 , y1 ) i TT12 i DT 1,T 2
y
y D sin TT12
D
x

x D cos TT12
D

sin TT12

y T 2 y T 1 y

cos TT12

xT 2 xT 1 x

Kako u geodeziji ne rauna se s


negativnim kutovim za II kv.
vrijedi 180 0 TT34 za III i IV
T6
T8
kv. vrijedi T 5 ili T 7

POPRAVKA MJERENIH KUTOVA

65

vB

f3
f
T' 2 TT12 ( 1 3 ) 180 0
n
n
f
TT34 iT 3 ( i 3 ) 180 0 - treba kontrola raunanja
n

RAUNANJE KORDINATNIH RAZLIKA


Pomou izjednaenih smjernih kutova i mjerenih duina:
y1 d1 sin TT12

x1 d 1 cos TT12

y 2 d 2 sin TT12
x 2 d 2 cos TT12
:::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::
yT 3 d 5 sin 4T 3
xT 3 d 52 cos 4T 3
_______________________________________
n

y = ima

x = ima

xT 3 xT 2 = treba
f x = treba ima

yT 3 yT 2 = treba
f y = treba ima

T1

T1

y1
xT2

y2

y3

y4

yT3

T2

xT3

yT2

ukupna linearna pogreka:

T3

T4

T3 f y

y1

T2
d1

fe

fx
T3'

yT3

f e 2 f y2 f x2

doputeno odstupanje: l e 0,5

d 0,3 d 5
i

cm

fe e

LINEARNA POGREKA MORA BITI MANJA OD DOZVOLJENOG ODSTUPANJA


POPRAVKE KOORDINATNIH RAZLIKA RAUNAJU SE PO FORMULI:
fy
f
v xi x d i
v yi
di
d
d
definitivne koordinate se raunaju po formulama:

66

fy
y1 yT 2 y1
d1

f
x1 xT 2 x1 x d1

Kod.razlike

di

koordinate
y

Br.toke

Br.toke

Br.vlaka

koordinate poligonskih toaka u poligonskom vlaku raunaju se u trigonometrijskom


formularu:

d y x

fy
fe

fx

RAUNANJE KOORDINATA VORNE TOKE


T5
7

3
8
T1
9
T1

T4
5

2
1

T3

3
4
1

ZAJ EDNIKA
STRANICA

1 TT12 5 180 0

67

2 TT34 3 180 0

3 TT35 5 180 0

p11 p 2 2 p3 3
p1 p 2 p3

n- broj

1
n

u vlaku

po istom principu raunanja se koordinatne razlike:


y1 yT 2 y1

x1 xT 2 x1

y 3 yT 5 y 3

x3 xT 5 x3

y 2 yT 4 y 2

x 2 xT 4 x 2

p1 y1 p 2 y 2 p3 y 3
p1 p 2 p3

pi

1
di

p1

1
d1

p1 x1 p 2 x 2 p3 x3
p1 p 2 p3

p2

1
d2

p3

1
d3

68

11. POLIGONSKE TOKE


Poligonske toke su stalne geodetske toke i postavljaju se tako progutuju trigonometrijske
mree IV reda. Postavljaju se i raunaju tako da niz toaka ini vlak koji na poetku i/ili na
kraju ima poznate toke po koordinatama. Niz vlakova ini poligonsku mreu.
Poligonske toke / vlakovi se po tonosti dijele na vlakove 1., 2., 3., i 4. reda.
I
III
poligonske
toke

I
II

Poligonske toke i trigonometrijske toke namijenjene su za snimanje situacije (x, y ) dok za


snimanje konfiguracije (z ) postavljaju se, stabiliziraju, signaliziraju i raunaju visinske stalne
geodetske toke-reperi.
NIVELMANSKI VLAKOVI

PRINCIP POSTAVLJANJA I RAUNANJA repera odgovaratrigonometrijskim i


poligonskim tokama. Princip iz velikog u malo reperi se po tonosti dijele na :
1. red reperi PNVT
2. red reperi PN
3. red reperi TNPT
4. red reperi TN
GPS TOKE
GPS toke mogu se postavljati i ukljuiti u mreu stalnih geodetskih toaka.
69

Razlika izmeu GPS toaka i drugih stalnih geodetskih toaka je to su GPS toke
trodimenzionalne (istovremeno se rauna x,y i z koordinate ).
U R Hrvatskoj je 1996. godine izvedena karta snimanja GPS toaka EUREF 96 ( 20- AKT)
koje su kasnije proguavane. EUREF je evropska kampanja. Na taj nain su se povezale
koordinate evropskih drava u jedinstvenu mreu.

12. OSNOVE TEORIJE POGREAKA


Sva mjerenja koja se izvode su opterena pogrekama. Mjerei ravnalom stranicu stola vie
puta dobiti emo razliite rezultate. Razliiti rezultati su posljedice pogreaka. Izvori
pogreaka mogu se podijeliti na
1. pogreke instrumentarija
2. pogreke metode mjerenja
3. pogreke opaaa ( oka )
4. pogreke uslijed vanjskih prilika
Po nainu nastanka dijele se na:
--sistematske ( konstantne eng.)
--sluajne (random )
Neke od sluajnih pogreaka se mogu prepoznati i eliminirati iz mjerenja. To su grube
pogreke. Grube pogreke su posljedica nemara i neznanja operatora. Sistematske pogreke
(konstantne eng.) takoer se mogu eliminirati iz mjerenja (ako se poznaje uzrok)
promijenjenom metodom mjerenja ili rektifikacijom instrumenata.
Grube pogreke se mogu uoiti samo u ponovljenim mjerenjima prekobrojna mjerenja.
Granica izmeu sluajne i grube pogreke naziva se dozvoljena odstupanja. Mjerenja izvan
dozvoljenih odstupanja odbacuju se.
SISTEMATSKE POGREKE
Nastaju zbog nesavrenosti instrumenata i vanjskih neprilika. Konstantne ili sistematske
pogreke se ne mogu uoiti ponovljenim mjerenjima, sa istim priborom.
Sistematske pogreke su po iznosu male vrijednosti a po predznaku uvijek iste. Vanjski
utjecaji koji utjeu na na sistematske pogreke
--temperatura
--vlanost zraka
--tlak zraka
Sluajne pogreke su one pogreke koje ne moemo eliminirati iz mjerenja jer ne poznamo
uzrok nastajanja. One su po veliini male vrijednosti unutar dozvoljenih odstupanja a po
predznaku su razliite.
> dozvoljeno odstupanje

- prava pogreka istinitna
U teoriji izjednaenja mjerenja smatra se da je mjerenja odnosno
aritmetika teina teiti e p e
e- mjerenje - pogreka
e1=105,3 e4=105,4
70

e2=105,6 e5=105,4
e3=105,2
X=105,4

105
105
105
105
105
105
105
105

GAUSS-OVA KRIVULJA
RAZDIOBE
POGREAKA

Je funkcija gustoe vjerojatnosti mjerenja (zvonolika krivulja ).

lim
n

Kriteriji mjerenja
1. tonost

2. preciznost
3. sigurnost
Tonost je mjerenja stupanj priblienja pravoj vrijednost mjerenja. Preciznost mjerenja je je
stupanj priblienja ponovljenih mjerenja. Sigurnost mjerenja je interval u kojem oekujemo
da e se pojaviti pogreka mjerenja.

66%
97%
99%

Ako se uzme vea tolerancija pogreke vea je sigurnost mjerenja ( ne treba ponavljati
mjerenja )
OSNOVNI POJMOVI
71

A= Li + i iprava pogreka
X= Li + Vi najvjerojatnija pogreka

najvjerojatnija vrijednost mjerenja Li mjerenje


PROSJENA POGREKA
S

Je ocjena tonosti gdje se sve istinite pogreke uzimaju apsolutnom iznosu


SREDNJA POGREKA
m

=
2

v
2

n 1

Je ocjena tonosti koja se koristi kod ogranienog broja mjerenja


RELATIVNA POGREKA
Je omjer srednje pogreke i mjerene veliine
m
r L izraava se 1 : n
L
Dozvoljena pogreka je granina vrijednost koja se u geodetskim mjerenjima uzima kao prag
sluajnih i grubih pogreaka. Uobiajno se uzima =3m, tada je P = 0,9973 (sigurnost )
vrijednosti vee od 3m su grube pogreke. Kod preciznijih i tonijih mjerenja moe se =2m
ili tonije.

72

TEORIJA POGREAKA
RAUN IZJEDNAENJA
Zakon o prirastu pogreaka
y F (e1 , e 2 ,....e n )

y traena veliina
e1 , e 2 ,....e n - mjerene veliine
ei - mjerenje
mi - srednja pogreka mjerenja
funkcija
yec
c konstanta
y m y ( e m) c

m y m

y e1 e 2
y m y (e1 m e1 ) (c 2 m e 2 )

mY me1 me 2 - neodreeni izrazi

mY me 21 me 2 2 -- formula vrijedi i za oduzimanje


PRIMJERI:

4517'28''
8716'24''

?
m ?

m 6''
m 10''

OPENITI IZRAZ
y F (e1 , e 2 ,....e n )
y m y F (e1 m1 , e 2 m 2 , e3 m3 ,......) uz pretpostavku m1 , m 2 ,....m n male veliine

F razvijamo u Taylor-ov red:


y m y F (e1 , e 2 , e3 ,......)

F
F
F
m1
m2
m3 .......... - lanovi viih redova se
e1
e 2
e3

F
m1
zanemaruju mY

e1

PRIMJER 2.:

a= 214,550,07 m

m 2

e
2

..........

trai se stranica b u trokutu i mb


73

5342'52''15''

7045'48''15''

ba

sin
;
sin

b sin

a sin

b
b
b ctg
b ctg ;

mb =

VRSTE MJERENJA
Prema teoriji najmanjih kvadrata najvjerojatnija vrijednost mjerenja je ona za koju vrijedi da
je suma kvadrata odstupanja mjerenih veliina od izabrane jednaka minimumu. Izjednaenje
je pronalaenje veliine za koju vrijedi gornja definicija.
Mjerenja se dijele na:
- direktna
- indirektna
- uvjetna
izjednaenje direktnih mjerenja:
v1 l e1

v12 l 2 2le1 e12

v2 l e2

v 22 l 2 2le 2 e 22

v 3 l e3

v 32 l 2 2le3 e32

::

vv min

v n l 2

2l e ee

vv - e biti minimum ako prva derivacija bude = po najvjerojatnijoj vrijednosti.


vv
e
2nl 2 e = ;
l
nl=[e] ;
- prosta aritmtika sredina
l
n
srednja pogreka aritmetike sredine je srednja pogreka najvjerojatnije vrijednosti mjerenja.
l

e
n

l ml

m1 , m 2 ,....m n =m

e1 m1 e 2 m 2
;
n

; Ml

m
n

Ml

m1 m 2 ....
n

vv

n n 1

PRIMJER 3.:
e1 204,27

,32
,24
,26
,35
,30

l=?
m=?
M=?

74

TEINA MJERENJA
RAUNANJE S TEINAMA
Kada mjerenja nisu izvedena pod jednakim uvjetima imati e razliiti utjecaj na konane
rezultate tj. teina pojedinih mjerenja ovisiti e utjecaju na rezultat najvjerojatniju vrijednost
mjerenja.
p- teina mjerenja
p

1
- teina je reciprona srednjoj pogreci mjerenja.
m

p1 e1 p1 e1 ............... p n e n pe

p
p1 p 2 p n

po teoriji najmanji kvadrata:

pvv min
M

mI

mo

pvv
p (n 1)
mo
pi

pvv
n 1

srednja pogreka jedinice teine

- srednja pogreka ope aritmetike sredine


- srednja pogreka relativnog mjerenja

PRIMJER 4.:
13712'36''
13712'42'
13712'47''

3G
6G
8G

m0 ?

m1 ?
m2 ?

M=?

m3 ?

l=?

MJERE HORIZONTALNIH KUTOVA

h
A

'

h
B

Prostorni kut koji je definiran s


tokama SAB odnosno pravcima
SA i SB se projecira na
horizontalnu ravninu i oitava se
kut u horizontalnoj ravnini.
Da bi se ispravno oitao ugao
<SAB potrebno je zadovoljiti
uvjete:
- instrument
mora
biti
centriran
- instrument
mora
biti
horizontiran

Instrument kojim se mjere horizontalni kutovi ( i visinski) zove se TEODOLIT.


TEODOLIT
Dijeli se po tonosti opaanja:
- visoka tonost 1''
75

srednja tonost 6''


manja tonost 25''

Po nainu izrade teodoliti se dijele na: mehanike, optike i elektronike


Osnovni dijelovi teodolita:
- podnoni dio s tri podnona vijka i centralnim vijkom. Centralni vijak slui za
uvrivanje teodolita na stativ. Podnoni vijci slue za horizontiranje instrumenata.
- Na podnonom dijelu lei horizontalni krug (LIMB) i alhidada. Uz horizontalan krug
je smjeten REPETICIONI ureaj koji oslobaa ili blokira okretanje horizontalnog
kruga.
- Alhidada je okretni dio teodolita sadri:
o alhidadne libele
o vertikalna osovina
o horizontalna osovina
o nosai durbina
o durbin
o (vertikalni krug)
o (libela vertikalnog kruga)
o konica za pomicanje alhidade
o konica za pomicanje durbina
o vijke za fino pomicanje
o optiki visak
o mikroskop za oitanje horizontalnog i/ili vertikalnog kruga
Alhidadne libele (dozna i cijevna) dovode alhidadu i horizontalni krug u horizontalni poloaj.
Vertikalna osovina je fizika osovina oko koje rotira alhidada. Vertikalna os je simetrala
vertikalne osovine.
Durbin je fiziki spojen sa horizontalnom osovinom, koja se rotira na nosaima durbina.
Simetrala horizontalne osovine i horizontalna os teodolita. Durbinom se vizira toka detalja
koja se mjeri. Durbinom prolazi vizurna ili kolimaciona os teodolita. Konice i vijci, fini
pomak alhidade i durbina koriste se precizno viziranje na toku detalja. Optiki visak durbin
kroz kojeg se zrake svjetla lomi pod 90. Optikim viskom teodolit centrira odnosno dovodi
iznad toke opaanja. Mikroskom ili lupa je optiki sistem kojim se oitavaju vrijednosti s
horizontalnog ili vertikalnog kruga. Horizontalni/vertikalni krug je metalna ili staklena
okrugla ploa s podjelom u stupnjevima ili gradima.
DURBIN
Durbin je optiki instrument koji slui za poveanje vidnog puta. Durbini se dijele na:
- reflektore i
- refraktore
Durbini na teodolitu su refraktori. Postoje dva tipa refraktora:
- astronomski durbin (Ketler-ov)
- Galilejev durbin
Durbini na teodolitu su astronomski durbini jer astronomski durbini omugoavaju ugradnju
nitnog kriza (oznake kojima viziramo detalj) u durbin.
Oblici nitnog kria:

76

Vizurna os je definirana sreditem nitnog kria i sreditem objektiva durbina.

Stvaranje slike u durbinu

UVEANA SLIKA
REALNA SLIKA
UMANJ ENA
F1

F2

OBJ EKTIV

OKULAR

Obrnuta realna umanjena slika predmeta mora pasti na nitni kri. Ako to nije sluaj nije
pravilno izvreno fokusiranje tj. slika je mutna. Okular je povealo. Da bi se uveana
virtualna slika otro vidjela u oku, potrebno je dioptrirati okular.
Svojstva durbina:
- povenje 24 - 32 x
- svjetloa
- veliina vidnog polja.
v

d
1-3
f1

f 1OB
f 1OK

MIKROSKOP ZA OITANJE LIMBA HORIZONTALNOG/VERTIKALNOG


KRUGA
Dijelimo ih na:
- mikroskop s crtom
- mikroskop s nonijusom
- mikroskop sa skalom
- mikroskop s optikim mikrometrom
Mikroskop s crtom (indeksom)

11 12

oitanje 11'32'' procjenjuju se sekunde 1-9

77

Mikroskop sa skalom ima umjesto indeksa skalu


- oitanje 3433'

0 5 43 21 0

33 34

35
MIKROSKOP S OPTIKIM MIKROMETROM

Koriste se kod vrlo precizni mikroskopa, kao ureaj za mjerenje koristi se plan paralelnih
ploa.

93

indeks

94
5 43 21 0

2'40''

9412'45'' - oitanje

2'60''

78

79