Doba pozitivima: realizam, prerafaeliti

Doba pozitivizma, odnosno na podruju umjetnosti realizma se obino datira od 30-ih

godina 19.stoljea pa do 90-ih godina istoga stoljea. Nastavlja se kao svojevrsni odgovor nove
generacije na zanesenost romantiara u umjetnosti i idealista u filozofiji. Takoer je bitno
obiljeen kritikom drutva i donoenjem realne slike stvarnosti. Naime, razdoblje razvijenog
realizma slijedi nakon narodnih revolucija 1848. godine i zanosa naroda Europe idealima
jedinstva i narodnosti, ljubavi i egzoinosti.
U filozofiji nestaje idealizma, panteizma, ideje duha i filozofije religije koje su
propagirali Hegel, Schellig i Fichte. Njega, uvjetovan razvojem prirodnih znanosti, zamjenjuje
pozitivizam. Njemu s druge strane stoje Kierkegaard, Schopenhauer i Nietzsche koji se bave
problemom ovjeka u dehumanizirajuem svijetu. Naputaju se traganja apsolutnog to nabolje
izrie Kierkegaard rijeima:Ono to opstoji, uvijek je pojedinac, apstraktno ne opstoji.1 Naime
Kierkegaard egzisteniju ovjeka poinje tumaiti kao tjeskobu, strah, nemir. Schopenhauer
govori o pesimizmu i bezumnoj volji ije je sam svijet oitovanje. Nitsche se doie kulture.
Sokrata optuuje za remeenje dionizijevskog i apolonskog elementa u umjetnosti te stvaranje
mentaliteta stada kojemu suprostavlja svog Uebermenscha. Pozitivizam kao filozofija iskljuuje
svaku metafiziku i filozofiju oblikuje metodom pozitivnih znanosti te iskljuuje mogunost
spoznaje onoga to empirijski nije provjerljivo2 tako utemeljitej Comte kae: Odsada ljudski
duh naputa apsolutna traganja. Svo znanje ima odreenu funkciju ovladavanja ivotom kako
bi se predvidjelo i djelovalo.3
Ovakav pogled u filozofiji svakako se mora razumjeti iz ondanje povijesti. Nakon
zanosa narodnosti i borbe za graanske drave i demokracije dolazi do odreenog smirivanja
revolucija, ali drutvo se poinje razvijati gospodarski i sve vie drava su ili monarhije poput
Austor-Ugarske i Rusije ili pak kapitalistike zemlje kao Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. 4
1 Boris KALIN, Povijest filozofije, Zagreb, 2010., 319.
2 Isto 314-327.
3 Isto 334-335.
4 Penelope J. E. DAVIES Walter B. DENNY i drugi, Jansonova povijest umjetnosti. Zapadna tradicija,
Zagreb, 2013., 861.

Oba modela mui pitanje radnika, a svakodnevnica je obiljeena nestabilnim politikim

prilikama te niskim ivotnim standardom veine stanovnitva. Dakako, dolazi do
demokratizacije obrazovanje, odnosno sve vie ljudi dolazi u mogunost obrazovati se na
viskokokolskim i sveuilinim ustanovama. Nove teorije odnosa pojedinca i drutva utemeljene
su na idealima slobode i ravnopravnosti prosvjetiteljstva. Obrazovani ele mijenjati svijet kao i
umjetnici. Najvei dokaz ove demokratizacije obrazovanja je injenica da su studenti sve vaniji
faktor u drutvenim zbivanjima.
U umjetnosti dolazi, kao i na podruju obrazovanja, do demokratizacije (naravno u
smislu da umjetnost biva dostupna irim slojevima). Odtada umjetnici nisu vie samo grofovi ili
njihovi plaenici, nego sve vie prosjeni ljudi ne-plemikog prodrijetla koji se interesiraju za
problem ovjeka radnika ili pak izgubljenih pojedinaca u drutvu. Tako cilj umjetnosti nije vie
oponaanje, nego djelovanje i spoznaja.
U knjievnosti tako realizam pokuava donijeti objektivnu sliku stvarnosti. Idealna vrsta
za ovakav pristup je roman. Nema vie egzotinosti ili mitologije, nego je oito promatranje
pojednica pod psiholoko-socijalnim vidom. Glavni teoretiari su Champfleury i Stendhal koji
svojim romanom Crno i crveno kroz priu mladog Juliena, koji se eli probiti u visoko drutvo,
afirmira sve gore navedene karakteristike knjievnosti realizma. Sve su ove odlike vidljive su u
romanima i likovima razvijenog i viskog realizma: Dostojevski se bavi pitanjem siromanog
studenta u Zloinu i kazni, u Idiotu se bavi knezom Mikinom u kontekstu viskog ruskog drutva
sputanog konvencijama. Balzac pie svoj roman o ii Goriotu, koji sve razdaje svojim
kerkama, a koje ga se jedva sjete. Usput opisuje teke ivote studenta Eugena ili gospoe
Vaquer. Tolstoj pie o Ani Karenjini koja je kao plemkinja u sukobu sa svojom okolinom.
Kasnije su realisti u pokuajau realnog doaravanja stvarnosti u objektivnom pogledu spram
romantikog idealizma otili u naturalizam koji je obiljeen onim ivotnjskim u ovjeku i
pesmizmom egzistencije, to je najbolje vidljivo u Zolinom Geminalu ili Therese Raquen, gdje
nema gotovo pozivine strane ivota, znai dolazi do procvata estetike runoga.5
U glazbi su prisutni slini trendovi kao u knjievnosti: Musorgski sklada Borisa
Godunova i opisuje sudbinu ruskog naroda pod carskim reimom i izrabljivanjem. Sline teme
imaju Verdi i Bizet.
5 Nevenka KOUTI-BROZOVI, itanka iz stranih knjievnosti, Zagreb, 1978, 129-178.

U arhitekturi i kiparstvu u povijesti umjetnosti nije poznat stil realizma. U arhitekturi

prevladava historicizam, stil koji reaktualizira stare stilove kroz neobarok, neogotiku,
neorenesansu i neoromaniku. Iza 1848. godine arhitektura se okree materijalima poput stakla i
raznih metala.6
U slikarstvu se uobliuje dekadentni senziblitet, slikari poput Courbeta i Milleta jo
uvije se okreu pream realistinoj interpretaciji ljudske stvarnosti i prirode, demokratizirajui
romantini krajolik i svodei ga na svakodnevicu koju tvore rad, umor, skromni likovi seljaka.7
Iz ove reenice Umberta Eca najbolje je vidljiva slika slikarstva u realizmu. Realizam nije
dugotrajan i apsolutno prihvaen stil i ubrzo ga zamjenjuje impresionizam i ostali stilovi, a dok
traje jo nisu iseznula mitoloki i egzotino obojen stil romantiara. Glavni predstavnici su ve
spomenuti. Gustave Courbet i Jean-Francosi Millet. Prvi je poznat po svojim Tucaima kamena,
Pogrebu u Ornansu i Stvarnoj alegoriji.8 Jean-Francois Millet je poznat po svojim slikama
Angelus i Sija, u kojima pokazuje tekou svakodnevice seljaka, teke i turobne. 9 Vrijedno je jo
spomenuti Honorea Daumiera, koji je uz vrsne karikature Gargantua i Victor Hugo, naslikao
Vagon treeg razreda. Po samamom naslovu djela vidjljivo je da je rije o socijalnoj tematici i da
se prikazuje ivot onih s margina drutva, ali njegove slike su realistine teme takoer zdruene
sa snanim suosjeanjem svojstvenim romantiarima.10 Uz ove slikare vrijedi spomenuti
peredvinjevce u Rusiji koji se bave takoer socijalnom tematikom, njihove slike su motivirane
feudalnim sustavom Carstva koje izrabljuje svoje seljake. U Velikoj Britaniji se javlja kola
prerafaelita, koja svu umjetnost nakon ranog Rafaela smatra dekadentnom i da su cijenjena
artifecijalna formalna obiljeja.11 Predstavnici ove kole su: Wiliam Holman Hunt, John E.
Millais, Ford M. Brown. Zanimljivo je da je ova kola sebe smatrala duhovnijom i moralnijom
6 Penelope J. E. DAVIES Walter B. DENNY i drugi, Jansonova povijest umjetnosti, 898.
7 Umerbto ECO, Povijest ljepote, Zagreb, 2004.,338.
8 Penelope J. E. DAVIES Walter B. DENNY i drugi, Jansonova povijest umjetnosti, 862.
9 Isto, 864.
10 Isto, 867.
11 Isto, 882.

od ostalih umjetnika pa se okrenula slikanju biblijskih dogaaja. Glavna obiljeja njihovih slika
su jarkost boja i jasnoa prikaza.12
Iz svega ovoga prikaza moe se zakljuiti da je realizam stil u umjetnosti bitno obiljeen
ondanjim drutvenim stanjem, s izrazito izraenom namjerom kritike drutva i usmjerenjem
interesa na ono tipsko i objektivno. On posebno

knjievnost, ali i slikarstvo i karikaturu

pribliava novinarstvu jer se bavi pitanjima drutva, pravde i pravednou. Realizam je u biti
prvenstveno smjer koji je stavio pojedinca u prvi plan i njegov poloaj u drutvu. Sve je ovo
razumljivo jer tada se javljaju sociologija i psihologija, nova stujanja u filozofiji naputaju
apsolutno i idealno i okreu se onom pojedinanom, ivot postaje ubrzaniji i sve promjenjiviji.
Realizam je moda najvjernije prikazao duh vremena kroz umjetnost jer on nije kao romantizam
zadran u okvirima onog posebnog i idealnog, niti je okrenut u potpunosti onom dubinskopsiholokom kao smjerovi nakon njega, posebno umjetnost 20. stoljea.

12 Isto.

Gustave Courbet, Tucai kamena. 1849., Gemaeldergalerie, Dresden

Gustave Courbet, Pogreb u Ornansu. 1849., Museee d Orsay, Paris

Jean-Francois Millet, SIja. Oko 1850., Museum of Fine art, Boston

Honore Daumier, Vagon treeg razreda. 1863.-1865., The Metropolitan Museum, New
York

John Everett Millais, Krist u drvodjelskoj radionici. 1849.-1850., Tate Gallery, London