You are on page 1of 6

Doba pozitivima: realizam, prerafaeliti

Doba pozitivizma, odnosno na području umjetnosti realizma se obično datira od 30-ih
godina 19.stoljeća pa do 90-ih godina istoga stoljeća. Nastavlja se kao svojevrsni odgovor nove
generacije na zanesenost romantičara u umjetnosti i idealista u filozofiji. Također je bitno
obilježen kritikom društva i donošenjem realne slike stvarnosti. Naime, razdoblje razvijenog
realizma slijedi nakon narodnih revolucija 1848. godine i zanosa naroda Europe idealima
jedinstva i narodnosti, ljubavi i egzoičnosti.
U filozofiji nestaje idealizma, panteizma, ideje duha i filozofije religije koje su
propagirali Hegel, Schellig i Fichte. Njega, uvjetovan razvojem prirodnih znanosti, zamjenjuje
pozitivizam. Njemu s druge strane stoje Kierkegaard, Schopenhauer i Nietzsche koji se bave
problemom čovjeka u dehumanizirajućem svijetu. Napuštaju se traganja apsolutnog što nabolje
izriče Kierkegaard riječima:”Ono što opstoji, uvijek je pojedinac, apstraktno ne opstoji.”1 Naime
Kierkegaard egzisteniju čovjeka počinje tumačiti kao tjeskobu, strah, nemir. Schopenhauer
govori o pesimizmu i bezumnoj volji čije je sam svijet očitovanje. Nitsche se doiče kulture.
Sokrata optužuje za remećenje dionizijevskog i apolonskog elementa u umjetnosti te stvaranje
mentaliteta stada kojemu suprostavlja svog Uebermenscha. Pozitivizam kao filozofija isključuje
svaku metafiziku i filozofiju oblikuje metodom pozitivnih znanosti te isključuje mogućnost
spoznaje onoga što empirijski nije provjerljivo2 tako utemeljitej Comte kaže: “Odsada ljudski
duh napušta apsolutna traganja.” Svo znanje ima određenu funkciju ovladavanja životom kako
bi se predvidjelo i djelovalo.3
Ovakav pogled u filozofiji svakako se mora razumjeti iz ondašnje povijesti. Nakon
zanosa narodnosti i borbe za građanske države i demokracije dolazi do određenog smirivanja
revolucija, ali društvo se počinje razvijati gospodarski i sve više država su ili monarhije poput
Austor-Ugarske i Rusije ili pak kapitalističke zemlje kao Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. 4
1 Boris KALIN, Povijest filozofije, Zagreb, 2010., 319.
2 Isto 314-327.
3 Isto 334-335.
4 Penelope J. E. DAVIES – Walter B. DENNY i drugi, Jansonova povijest umjetnosti. Zapadna tradicija,
Zagreb, 2013., 861.

Oba modela muči pitanje radnika. nego djelovanje i spoznaja. Odtada umjetnici nisu više samo grofovi ili njihovi plaćenici. U književnosti tako realizam pokušava donijeti objektivnu sliku stvarnosti. Glavni teoretičari su Champfleury i Stendhal koji svojim romanom Crno i crveno kroz priču mladog Juliena. Čitanka iz stranih književnosti. što je najbolje vidljivo u Zolinom Geminalu ili Therese Raquen. 129-178. do demokratizacije (naravno u smislu da umjetnost biva dostupna širim slojevima). gdje nema gotovo pozivine strane života.5 U glazbi su prisutni slični trendovi kao u književnosti: Musorgski sklada Borisa Godunova i opisuje sudbinu ruskog naroda pod carskim režimom i izrabljivanjem. Usput opisuje teške živote studenta Eugena ili gospođe Vaquer. Obrazovani žele mijenjati svijet kao i umjetnici. Idealna vrsta za ovakav pristup je roman. Dakako. nego sve više prosječni ljudi ne-plemićkog prodrijetla koji se interesiraju za problem čovjeka radnika ili pak izgubljenih pojedinaca u društvu. Nema više egzotičnosti ili mitologije. a koje ga se jedva sjete. kao i na području obrazovanja. 5 Nevenka KOŠUTIĆ-BROZOVIĆ. znači dolazi do procvata estetike ružnoga. 1978. afirmira sve gore navedene karakteristike književnosti realizma. Balzac piše svoj roman o čiči Goriotu. Slične teme imaju Verdi i Bizet. a svakodnevnica je obilježena nestabilnim političkim prilikama te niskim životnim standardom većine stanovništva. . Tako cilj umjetnosti nije više oponašanje. Kasnije su realisti u pokušajau realnog dočaravanja stvarnosti u objektivnom pogledu spram romantičkog idealizma otišli u naturalizam koji je obilježen onim životnjskim u čovjeku i pesmizmom egzistencije. koji sve razdaje svojim kćerkama. U umjetnosti dolazi. Nove teorije odnosa pojedinca i društva utemeljene su na idealima slobode i ravnopravnosti prosvjetiteljstva. dolazi do demokratizacije obrazovanje. Tolstoj piše o Ani Karenjini koja je kao plemkinja u sukobu sa svojom okolinom. u Idiotu se bavi knezom Miškinom u kontekstu viskog ruskog društva sputanog konvencijama. odnosno sve više ljudi dolazi u mogućnost obrazovati se na viskokoškolskim i sveučilišnim ustanovama. Zagreb. Sve su ove odlike vidljive su u romanima i likovima razvijenog i viskog realizma: Dostojevski se bavi pitanjem siromašnog studenta u Zločinu i kazni. koji se želi probiti u visoko društvo. Najveći dokaz ove demokratizacije obrazovanja je činjenica da su studenti sve važniji faktor u društvenim zbivanjima. nego je očito promatranje pojednica pod psihološko-socijalnim vidom.

Ford M. E. 2004.”7 Iz ove rečenice Umberta Eca najbolje je vidljiva slika slikarstva u realizmu. Jansonova povijest umjetnosti. Prvi je poznat po svojim Tucačima kamena. 864.8 Jean-Francois Millet je poznat po svojim slikama Angelus i Sijač. neorenesansu i neoromaniku. 11 Isto. Povijest ljepote.”11 Predstavnici ove škole su: Wiliam Holman Hunt. skromni likovi seljaka. Pogrebu u Ornansu i Stvarnoj alegoriji. 8 Penelope J. DENNY i drugi. a dok traje još nisu isčeznula mitološki i egzotično obojen stil romantičara. teške i turobne. DAVIES – Walter B. 867. . Millais. Iza 1848. 9 Isto. umor.6 U slikarstvu “se uobličuje dekadentni senziblitet.. u kojima pokazuje teškoću svakodnevice seljaka. ali “njegove slike su realistične teme također združene sa snažnim suosjećanjem svojstvenim romantičarima. Glavni predstavnici su već spomenuti. Brown.U arhitekturi i kiparstvu u povijesti umjetnosti nije poznat stil realizma. U arhitekturi prevladava historicizam. DAVIES – Walter B. 7 Umerbto ECO. koji je uz vrsne karikature Gargantua i Victor Hugo. Zanimljivo je da je ova škola sebe smatrala duhovnijom i moralnijom 6 Penelope J. John E. Zagreb. slikari poput Courbeta i Milleta još uvije se okreću pream realističnoj interpretaciji ljudske stvarnosti i prirode. njihove slike su motivirane feudalnim sustavom Carstva koje izrabljuje svoje seljake. koja svu umjetnost nakon ranog Rafaela smatra dekadentnom i da su cijenjena “artifecijalna formalna obilježja.”10 Uz ove slikare vrijedi spomenuti peredvižnjevce u Rusiji koji se bave također socijalnom tematikom. 9 Vrijedno je još spomenuti Honorea Daumiera. Realizam nije dugotrajan i apsolutno prihvaćen stil i ubrzo ga zamjenjuje impresionizam i ostali stilovi. 862. Po samamom naslovu djela vidjljivo je da je riječ o socijalnoj tematici i da se prikazuje život onih s margina društva. naslikao Vagon trećeg razreda. godine arhitektura se okreće materijalima poput stakla i raznih metala. 898. U Velikoj Britaniji se javlja škola prerafaelita.338. 10 Isto. demokratizirajući romantični krajolik i svodeći ga na svakodnevicu koju tvore rad. Gustave Courbet i Jean-Francosi Millet. Jansonova povijest umjetnosti. DENNY i drugi. E. 882. stil koji reaktualizira stare stilove kroz neobarok. neogotiku.

On posebno književnost. Glavna obilježja njihovih slika su jarkost boja i jasnoća prikaza. nova stujanja u filozofiji napuštaju apsolutno i idealno i okreću se onom pojedinačnom. Sve je ovo razumljivo jer tada se javljaju sociologija i psihologija. .12 Iz svega ovoga prikaza može se zaključiti da je realizam stil u umjetnosti bitno obilježen ondašnjim društvenim stanjem. posebno umjetnost 20. život postaje ubrzaniji i sve promjenjiviji. stoljeća. ali i slikarstvo i karikaturu približava novinarstvu jer se bavi pitanjima društva. niti je okrenut u potpunosti onom dubinskopsihološkom kao smjerovi nakon njega. 12 Isto. Realizam je u biti prvenstveno smjer koji je stavio pojedinca u prvi plan i njegov položaj u društvu. Realizam je možda najvjernije prikazao duh vremena kroz umjetnost jer on nije kao romantizam zadržan u okvirima onog posebnog i idealnog. s izrazito izraženom namjerom kritike društva i usmjerenjem interesa na ono tipsko i objektivno.od ostalih umjetnika pa se okrenula slikanju biblijskih događaja. pravde i pravednošću.

Gustave Courbet. Pogreb u Ornansu. 1849.. Tucači kamena. Dresden Gustave Courbet.. 1849. Gemaeldergalerie. Museee d’ Orsay. Paris .

SIjač... Tate Gallery.-1865. Vagon trećeg razreda.-1850. The Metropolitan Museum.Jean-Francois Millet. 1849.. 1863. London . New York John Everett Millais. Museum of Fine art. Boston Honore Daumier. Krist u drvodjelskoj radionici. Oko 1850.