You are on page 1of 34

SOCIJALNA POLITIKA I DIO

Socijalna politika je organizirana djelatnost države i drugih društvenih čimbenika koja za cilj ima:
prevladavanje socijalnih rizika, pomoć siromašnim i isključenim pojedincima i socijalnim skupinama,
izjednačavanje životnih šansi, te općenito unapređivanje socijalne dobrobiti građana
Socijalna politika u svom djelovanju polazi od društvenih vrijednosti kao što su:
1. solidarnost
2. socijalna pravda
3. jednakost
4. socijalna sigurnost
5. socijalna kohezija
Instrumenti socijalne politike su ZAKONI i drugi propisi, kao i razni programi i mjere za njenu
praktičnu primjenu. Nikad ništa ne možete uraditi bez zakona.
Postoji razlika u načelnom poimanju socjalne politike u V.B. i kontinentalnim europskim zemljama.
U anglosaksonskim i skandinavskim zemljama u istom ili srodnom značenju koristi se pojam „politika
dobrobiti“(Welfare Policy).
U Velikoj Britaniji uz pojam soc. politika se koristi i pojam „socijalna administracija“ (social administration).
Tradicionalno britansko poimanje socijalne politike je više individualističko.
U Njemačkoj je u upotrebi termin Sozialpolitik. Promiče se interes društva u cijelini i pokušava se održati društveni
sklad i kohezija.
U Francuskoj se pojam socijalna politika ( la politique sociale) koristi tek u posljednje vrijeme, pod utjecajem
europske unije. Ona je neka vrsta pojma kišobrana ( notion umbrella), za nekoliko područja javne politike. Zato se
tamo koristi i pluralni oblik – „socijalne politike“.
U SAD – je sam termin "socijalna politika" gotovo neupotrebljiv i socijalna politika ima uže značenje u odnosu na
europske zemlje. Ne poznaje pojam socijalne države. Smatra da je svaki pojedinac zaslužan za svoje stanje. Više se
govori o programima, manje o procesima i kontekstu njihova stvaranja. Koristi se pojam social welfare sistem –
sustav socijalne dobrobiti.
U BiH je socijalna zaštita a ne socijalna sigurnost. Socijalna sigurnost je u nekim europskim zemljama, gdje
zajamčenu mirovinu ima svatko, bez obzira da li je radio ili ne.

Država mora nekako prikupiti ta davanja koja daje građanima.
Izvori financiranja su :
1. doprinosi ili kontribucije (izdvajanja iz plaća (bruto plaća)),
2. porezi (socijalna politika se sve više oslanja na poreze (to je razlika od doprinosa)),
3. ostali transferi
Načini intervencije (instrumenti):
1. novčana ili naturalna davanja - naknade
2. usluge ili socijalni servisi ( sve ih je više – veliki soc. servisi su zdravstveno i obrazovanje, a manji su
starački domovi, dječji vrtići, jaslice…
3. regulacija - zakonima se reguliraju odnosi u društvu i rješavaju socijalni problemi

1

SOCIJALNA DRŽAVA (welfare state)
Socijalna država je ona država, koja je na sebe preuzela odgovornost za osiguranje osnovnih
egzistencijalnih potreba svojih građana.
U BiH, socijalna država osigurava samo egzistencijalne potrebe. Znači, samo ono najnužnije,
minimum egzistencijalnih potreba.
Termin Welfare state nastao je 40-ih godina dvadesetog stoljeća u Velikoj Britaniji. Zanimljivo je da su u SAD-u termin prvi
put upotrijebili republikanci u predizbornoj kampanji 1942, optužujući demokrate da im izborni program nalikuje programu
britanske laburističke vlade.
Anglosaksonske zemlje u socijalnoj državi provode načelo univerzalnosti, temeljem kojeg određuju socijalna prava, uz uvjet
provjere prihoda, dostupna svim građanima.
U Njemačkoj se u vrijeme Bismarckovih reformi 1880 – ih pojavio termin Sozialstaat. Označava normativnu obvezu
ostvarenja socijalne pravde i smanjenja nejednakosti u društvu, kao i jamstvo pravno kodificiranih zahtjeva pojedinca prema
državi. Bismarck je prvi donio zakone – socijalnu pravdu.
U francuskom jeziku za socijalnu državu se koristi neobičan termin „ L'etat providance“, koji je ušao u upotrebu polovinom
19 stoljeća. Doslovan prijevod je „država – providnost ili „ skrbna država“.
Danas u ustavima nekih zemalja stoji da su one „socijalne države“. U ustavu RH zapisano je da socijalna država. Prirodno je
stoga da se priklanjamo terminu soc država, a ne recimo država blagostanja, država dobrobiti …

SOCIJALNA PRAVA
Socijalna prava su prava definirana zakonima i propisima, omogućavaju zadovoljavanje socijalnih
potreba pojedinca i skupina, te promiču socijalnu koheziju i solidarnost.
Socijalna prava se odnose na socijalnu zaštitu, stanovanje i zaposlenost, zdravstvenu zaštitu i
obrazovanje. Zakoni su instrumenti soc. politike a nikad ništa ne možete uraditi bez zakona.
Postoje 3 generacije socijalnih prava :
1. građanska ( 18 st) - jamče jednakost svih ljudi pred zakonom, te zaštitu ličnosti i vlasništva
2. politička
(19 st) - omogućuju sudjelovanje svih građana u javnim poslovima u životu zajednice
i društva kojem pripadaju
3. socijalna
( 20 st) - jamče građanima zadovoljavanje temeljnih egzistencijalnih potreba,
odnosno korištenje civilizacijskih tekovina društva u kojem žive.
Građanskim i političkim pravima država štiti građanina od vanjskog ugrožavanja njegovog osobnog integriteta i
vlasništva.
Socijalna su prava instrument kojim država intervenira u privatnu sferu radi podrške pojedincu ili socijalnoj
skupini radi pomoći u rješavanju egzistencijalnih problema pojedinaca i obitelji i njihove integracije u društvo.

Građanska i politička prava su apsolutna i trenutna, a socijalna prava se ostvaruju postupno, putem
mjera socijalne politike i socijalnih programa.
SOCIJALNA PRAVDA - način na koji se distribuiraju dobra i usluge unutar društva, koji je
prihvaćen kao pravedan.
U raspodijeli resursa i šansi obično se koriste 3 kriterija socijalne pravde:
1. PRAVA – nešto što su ljudi stekli svojom aktivnošću (prava na plaću, nasljedstvo…)
2. ZASLUGE – rjeđe se koriste, ali su važne, zasluge za neku opću stvar, npr. branitelji
3. POTREBE – za socijalnu politiku najvažniji kriterij, ono što ljudima treba, ali nemaju ni pravo ni
zasluge, npr. hendikepiran (ne mogu raditi, oslanjaju se na pomoć društva).

2

John Rawls - Amerika – najpoznatiji teoretičar socijalne pravde, njegova načela:
1. načelo jednakih šansi – smatra da se ekonomske i socijalne nejednakosti u društvu mogu
opravdati jedino pod uvjetom da svi ljudi imaju jednake šanse
2. načelo diferencijacije – nejednakosti se mogu opravdati samo onda kada doprinose poboljšanju
položaja najugroženijih članova društva
SOCIJALNA KOHEZIJA
Socijalna kohezija podrazumijeva povezivanje i integraciju pojedinaca i skupina unutar društva kao
cjeline.
Ona naznačava sposobnost društva da:
1. osigura određenu razinu dobrobiti svim svojim članovima
2. smanji socijalne rizike i
3. izbjegne polarizacije
Socijalnu koheziju je moguće ostvariti polazeći od jednakosti ljudi kao temeljnog načela.
SOCIJALNA SIGURNOST, SOCIJALNA ZAŠTITA I SOCIJALNO OSIGURANJE
Socijalna sigurnost ima dva značenja:
U širem smislu podrazumijeva stanje u društvu u kojem se građani osjećaju sigurnim pred rizicima s
kojima se mogu suočiti.
U užem smislu podrazumijeva sustav održavanja dohotka i zadovoljavanja osnovnih egzistencijalnih
potreba građana.
Za socijalnu sigurnost važni su:
 zaposlenost
 obitelj
 socijalna mreža
 državna akcija
3 elementa socijalne sigurnosti:
 socijalno osiguranje – obavezno ili dobrovoljno, koje dobivaju zaposlenici kod nastupanja
socijalnog rizika
 socijalna pomoć – davanje koje od države ostvaruju građani suočeni s ekonomskim teškoćama, a
koji nemaju druga davanja ili su im ona nedostatna za podmirenje osnovnih egzistencijalnih
potreba, dodjeljuje se nakon provjere prihoda, a financira porezima
 univerzalna davanja – koja pripadaju svim građanima temeljem statusa državljanstva ili boravka u
određenoj zemlji ili se pak radi o pripadnicima posebnih , socijalno rizičnih skupina
Socijalna zaštita pokriva širi sadržaj od socijalne sigurnosti. To su mjere koje obuhvaća država s ciljem
zaštite od glavnih životnih rizika s kojima se suočavaju pojedinci i njihove obitelji. To su bolest,
materinstvo, nesreća, smrt, starost, nezaposlenost, nesigurnost…
Socijalno osiguranje je uži pojam od socijalne sigurnosti i zaštite. Obuhvaća prava na naknade i usluge
koje se stječu temeljem zaposlenosti, odnosno plaćanjem doprinosa od strane osiguranika ili poslodavaca
u fondove osiguranja određenih socijalnih rizika.
Programi soc. sigurnosti mogu se financirati ne samo doprinosima, već i porezima.

3

radi se o potrebama koje se ne mogu zadovoljiti pomoću usluga opće namjene. invalidnost). transferi 2. univerzalne temeljne mirovine. SOCIJALNA POMOĆ I OBLICI SOCIJALNE POMOĆI JAVNA SOCIJALNA POMOĆ dodjeljuje se onim građanima koji po drugim osnovama ne mogu ostvariti potrebna sredstva i uvijete za život. Socijalna pomoć je neka vrsta nasljednice milosrđa. Glavni instrumenti socijalne politike su: 1. kako se i kada one nenadano pojave. socijalna politika se ne može svesti isključivo na transfere jer se može pojaviti u vidu usluga i drugih oblika pomoći. hendikepiranim i drugim marginalnim skupinama država pomaže u ostvarivanju prava na stan kojeg oni na tržištu ne mogu realizirati. siromašnim. Osim neposrednim transferima. Razvilo se i takozvano SOCIJALNO STANOVANJE. bolovanje. Ona pretpostavlja regulaciju odnosa u socijalnoj domeni. Mladim. stambena politika. zbrinjavanje djece). institucionalna skrb. No. socijalna politika se realizira putem USLUGA koje su neka vrsta kamufliranih novčanih transfera( zdravstvena zaštita. Riječ je o transferima koje država skuplja putem doprinosa i poreza. Preciznije određenje područja socijalne politike su: socijalno osiguranje. javna ili nacionalna pomoć. davanja hendikepiranima i slično). POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA i tržište rada također imaju pomiješane elemente ekonomske i socijalne politike. Osiguranje od rizika nezaposlenosti jedan je od podsustava socijalnog osiguranja.PODRUČJA SOCIJALNE POLITIKE Pojednostavljeno rečeno. i država često intervenira s mjerama pomoći siromašnim đacima. Zdravstveno se s tim uslugama i naknadama uobičajeno izdvaja u posebni sustav javne politike. koje podrazumijeva neposrednu dodjelu stana ili subvencioniranje stambenih troškova. naknade za nezaposlenost. a potom ih raspodjeljuje. Davanje temeljem PREVENCIJE / KOMPENZACIJE nastoji se spriječiti nastupanje nepovoljne socijalne situacije zbog nekog događaja u životu građana ( dječji i drugi doplatci. Neka od područja socijalne politike se podudaraju s ekonomijom i drugim područjima: ZDRAVSTVENA ZAŠTITA se sastoji od zdravstvenih usluga i naknada u slučaju bolesti (naknade se bolovanje i neka druga s tim vezana prava). obrazovanje. sekundarne distribucije dohotka. djelovanje socijalne politike je koncentrirano oko tzv. zdravstvo i uslužni servisi. STAMBENA POLITKA se većim dijelom oslanja na tržište na kojem ljudi kupuju i prodaju stanove kao i druge robe i usluge. ali i zapošljavanje nezaposlenih podrazumijeva određene mjere socijalne politike. bilo posredne bilo neposredne. Dodjeljuje se obično uz provjeru prihoda i donosi stigmu onima koji je dobivaju. OBRAZOVANJE se uobičajeno ne uključuje u socijalnu politiku iako ima značajnu ulogu u izjednačavanju životnih šanci. pravna regulativa NAKNADA je davanje koje stječu zaposlenici u slučaju nastupa osiguranog rizika temeljem uplate doprinosa u fondove socijalnog osiguranja ( mirovine. usluge 3. 4 . OSOBNA SOCIJALNA SKRB zadovoljava odabrani broj veoma individualiziranih potreba.

Ishodišta i determinante socijalne politike treba tražiti u širim povijesnim procesima koji su bili njezin okvir pa su uzrokovali i usmjeravali državno intervenciju o soc politici. DRŽAVA ZAŠTITNICA znači da država na sebe preuzima zadatak sigurnosne zaštite pojedinca koji je ranije pripadao feudalcu. DRŽAVA – ZAŠTITNICA I SOCIJALNA DRŽAVA Moderna je država intelektualno i praktično na Zapadu nastala između 14-18 st. Socijalna politika je više reaktivna. 5 .Ona je izvedena djelatnost države. Izrasla je iz feudalne države u kojoj je kmet bio podložan feudalcu. Raste javno siromaštvo koje nadilazi mogućnost Crkve te država postupno preuzima skrb i kontrolu nad skitnicama i prosjacima. nego prospektivna. No. te s njezinim slobodama i pravima. Ona znače pravno upotpunjavanje građanskog statusa. Može se reći da je nastanak države – zaštitnice povezan s rođenjem građanske individue. Država štiti pravo na život individue i pravo vlasništva što povećava sigurnost pojedinca.a on kralju.ISHODIŠTE I DETERMINANTE RAZVOJA SOCIJALNE POLITIKE Prošireno je mišljenje da se socijalna politika kroz povijest razvijala bez cjelovite i razrađene misli koja bi se pritom primjenjivala u društvenoj praksi. širenjem socijalnih programa koji su obuhvaćali sve brojniju populaciju i doveli do sadašnjeg visokog stupnja razvijenosti socijalne politike. srednjovjekovno milosrđe se zamjenjuje pravom na državnu pomoć. Zadaci države su: proizvoditi sigurnost i smanjiti nesigurnost. Povijest je obilježena postupnim rastom socijalne politike. Proširenje državnih funkcija pojavljuje se u 19 st. više akcidentalna nego promišljena. SOCIJALNA DRŽAVA – se javlja kao proširenje klasične države zaštitnice. generacija prava uz civilna i politička. U načelnoj se razini razvijaju socijalna prava kao 3. Veze su između njih bile krhke i nestabilne. Kada se pojavilo industrijsko društvo i kada su se povećali socijalni problemi. U novoj koncepciji države. intelektualni korijeni soc države sežu u ranije razdoblje u vrijeme francuske revolucije.

Poimanje siromaštva kao vrline nalazimo u samim početcima djelovanja kršćanske Crkve – kršćanstvo je i počelo kao religija siromašnih. Dobrovoljno je siromaštvo napuštanje urbane civilizacije i odlazak na ruralnu periferiju društva. Siromaštvo samo po sebi nije vrlina već je vrlina opredjeljenje za njega kako bi se služilo Bogu i pokazivao primjer drugima. na kraju dvadesetog stoljeća. Augustin i sv. pauperitas(siromaštvo) vezano je uz humilitas (poniznost) Poniznost i slabost koji proizlaze iz siromaštva predstavljaju vrline koje se uzdižu. Važno je razlikovati prisilnu materijalnu bijedu i „smisao za siromaštvo“ kao svjestan izbor. što znači odbacivanje materijalnog bogatstva i moći. Ono što se mijenja jeste sadržaj i definicija siromaštva. stoljeća odnos prema siromaštvu se bitno mijenja i ono se tretira kao nepoželjna društvena pojava. Ono se poima kao duhovna vrijednost.SIROMAŠTVO I MILOSRĐE U SREDNJEM VIJEKU Siromaštvo je staro koliko i ljudsko društvo.razdoblje koje seže od početka drugog milenija do 16. Crkva je definirala odnos društva prema siromaštvu. Nalazimo ga u najstarijim zajednicama. skrbništva crkve i općenito blagonaklonog stava prema siromašnima. stoljeća. „FUGA MUNDI“ I ASKETSKO SIROMAŠTVO U biblijskoj terminologiji i patrističkim spisima. Pažnja je usmjerena na ASKETSKO (elitno) siromaštvo. U igri nije antinomija bogatstvo – siromaštvo. Ona ima antiurbana obilježja koja proizlaze iz srednjovjekovne doktrine. dajući tako primjer svojim učenicima i sljedbenicima. šuma. (sv. pustinja. FUGA MUNDI je značila odbacivanje socijalnih struktura svijeta. Sam Isus Krist živio je siromašno. Franjo). . tj odlaskom na njegove margine. Siromaštvo se slavi kao svjestan izbor. njemu pribjegavaju samo izabrani.   Siromaštvo se javno manifestiralo. Prva kršćanska zajednica u jeruzalemu je bila siromašna i za svoje je članove predstavljala neku vrstu slobodnog izbora. u srednjem vijeku. znak je vjere u Božju milost i konačno ispunjenje ljudske egzistencije. već moćnik – siromah. To je vrijeme milostinje. Dobrovoljno je siromaštvo praćeno napuštanjem svijeta. Siromaštvo u srednjem vijeku. u antičko doba. Bijeg od svijeta u vidu asketskog siromaštva je neka vrsta duhovne pobune protiv novog bogatstva. Počevši od 16. SIROMAŠTVO KAO VRLINA U srednjem vijeku društvom je dominirala crkva i bila je prisutna u svim porama života. 6 .

Milosrđe i dobročinstvo nisu usmjereni samo na siromašne po izboru. Prisutnost siromašnih u društvu smatra se normalnim i potrebnim za spas. DISTRIBUCIJA MILOSTINJE Postavlja se pitanje: kako se dijelila milostinja? Bio je raširen običaj kolektivne razdiobe milostinje. Siromašnima čiji se broj kretao od 300 do 1. u zapadnoeuropskoj regiji osnovano u 12 i 13 st. naročito u domeni socijalne skrbi. Milosrđe je opća obaveza. s jedne strane to je herojski život u odricanju. 2. Gerhoch von Reischersberg razlikuje: 1. Ona se obavljala prvenstveno u samostanima. davao je milostinju u svakoj od svojih rezidencija. siromašne s Petrom (pauperes cum Petro) – to su dobrovoljni siromašni. objed ili im se peru noge. Naime. 7 . Bolnice su bile rezervirane za siromašne. koji predstavljaju izaslanike Crkve i u svom su savršenstvu medijatori između ljudi i Crkve. nego i na siromašne po nuždi. 12 i 13 stoljeću. odnosno donacije. s druge strane to je obaveza pomaganja siromašnih. Ekonomija spasa – je model života koji se najviše preporučuje. Trajno opskrbljeni siromašni – pauvres pensionners.MILOSRĐE I „EKONOMIJA SPASA“ Uz siromaštvo je vezana i srednjevjekovna institucija milosrđa. S pojavom brojnije građanske klase milostinja se dijeli individualno. a istovremeno i sredstvo otkupa grijeha. Pored toga. vladari imaju običaj da milostinju dijele u vrijeme blagdana. spas duše na drugom svijetu traži se kroz milosrđe i dobra dijela namijenjena Crkvi. stoljeća u svom testamentu izražava želju da se iz njegove imovine podijeli pomoć na četiri tisuće siromašnih koji žive u različitim kvartovima Pariza i to prema sačinjenoj listi. etika siromaštva u kršćanstvu podržava dva antinomička ponašanja: 1. Jedan broj siromašnih dobiva stalnu pomoć od strane samostana. Aktivnost Crkve se sastojala u distribuciji dijela crkvenog bogatstva. I danas Crkva ima značajnu ulogu u izgradnji i funkcioniranju institucija civilnog društva. Dogadaji uz koje se veže masovna podjela milostinje jesu sahrane vladara. Uloga Crkve je u zbrinjavanju siromašnih. velikaša i bogatih gradana. bogati su se liječili kod kuće. Francuski kralj Robert Il. Siromašne s Lazarom (pauperes cum Lazaro) – obični ljudi koji trpe od neimaštine. Jedan pariški buržuj iz 15. Nije slučajno da je većina bolničkih institucija. u upravljanju imovinom koja je prikupljena kroz dijela dobročinstva.000. dijelio se kruh i vino. Početak milenija vrijeme je procvata kolektivne distribucije milostinje. kao posljedica dobročinstva bogatih ljudi. Milosrđe i dobročinstvo cvjetaju u 11. Na bogatstvo se više ne gleda kao na nešto loše ako se dijeli sa siromašnima. 2. oni ne mogu raditi i Crkva ih je dužna pomagati. određuje se stalna grupa siromaha kojoj se daje prenoćište. Količina milostinje bila je tolika da se normalno doba siromaštvo moglo održavati kao način života. no u vrijeme katastrofa ta pomoć nije bila dovoljna.

U 11. obvezna je torba i štap koji su simbol hodočasnika. Sveti Toma Akvinski osuduje svakog tko traži pomoć. Skrb i nadzor nad njima počinju preuzimati svjetovne vlasti koje su se do tada držale po strani smatrajući da je pomoć siromašnima u crkvenoj nadležnosti. Kada je riječ o uzrocima. Počinje se razvijati manufaktura i obrtništvo. obično dronjci i bez obuće. sirotištima koje se grade kraj samostana. tj djelatnosti kojima treba stalna radna snaga. Tijelo mora biti bolesno. crkvi i katedrala. starci). stoljeću. odjeća. sviraju razne instrumente. Siromah treba pomoć zaslužiti. i 12. a koja se prije svega regrutira od skitnica i prosjaka. Institucije osiguravaju stalnu brigu i pomoć bolesnima. stoljeću utemeljuju se institucije kojima je cilj zbrinjavanje siromaha. poznata srednjovjekovna knjiga. protjeranih seljaka kojih su do tada bile prepune sve europske zemlje. izmučeno starošću i bijedom. otpuštenih slugu. navodi 28 vrsta prosjaka u Njemačkoj i Svicarskoj. pjevaju. dogodile su se ključne promjene u odnosu društva prema siromašnima. imaju svoj specifičan jezik – argot. druge su mjesto za prehranu. a "II vagabundo" 23 vrste u Italiji i Španjolskoj. a uz to iskazuju vrlinu poniznosti 2.DOSTOJNI I NEDOSTOJNI SIROMASI Razlikovanje pojedinih kategorija siromaha stalno je prisutno. treće više služe za prijem staraca. Prosjak je dužan moliti za svog dobročinitelja. pričaju priče. starima i siromašnima. Djeca su efikasan instrument prošnje jer izazivaju najviše suosjećanja. ubožnicama. nedostojni su oni koji mogu raditi. veliki pisac siromaha. Pjesma i glazba spadaju u umjetničku reprodukciju prosjaka. "Liber Vagatorum". Siromasi i prosjaci razrađuju metode svog djelovanja – bitan je izgled. 8 . s namjerom da pomogne. 1. djeca. stoljeću. a da nije u iznimno teškoj situaciji. onda na prvom mjestu treba spomenuti silan demografski poremećaj koji se desio već u 14. od srca. a onaj koji je daje treba davati bez interesa. S demografskim je poremećajem u svezi nestašica radne snage i veliki porast radničkih najamnina u svim zapadnoeuropskim zemljama. Victor Hugo. Radi se o bolnicama. navodi 14 vrsta prosjaka u Francuskoj. četvrte imaju funkciju sirotišta za napuštenu djecu. azilima. Jedne su namijenjene siromašnim i hodočasnicima. dostojni su oni koji su nesposobni za rad (bolesni. REPRESIJA NAD PROSJACIMA I SKITNICAMA I GRADSKE REFORME U 16. ali su se odali skitnji i prosjačenju jer su lijeni i pokvareni Milostinja koje se daje lošem siromahu škodi i njemu i onome tko je daje.

stoljeću Europa je doživjela nekoliko teških tragedija koje su poremetile njen dotadašnji red U Europi je vladalo sedam zala: 1. rat – 1337-1453 – stogodišnji rat koji se vidio između Francuske i Engleske je poharao zapadne dijelove.. Represija je prvo počela u Engleskoj. buna 7. Zahtjevi za većim nadnicama bili su najveći potres nakon kuge. no i neki bogati i slavni. Ipak. kada je kriza prošla ljudi se vraćaju i zasijavaju polja. loša uprava 5. Donijeli su je mornari u Siciliju 1347 godine iz Kefe s Krima. porezi 4. Bila je to žljezdana bolest koja je napadala krvni sustav i pluća. Taj obrat u odnosu prema prosjacima i skitnicama historičari locira ju u 1350. a onda se proširila na ostale zapadnoeuropske zemlje. Edvard VI.. "Trećina je svijeta pomrlo". raskol u Crkvi ( dva pape – Rim i Avignon) NESTAŠICA RADNIKA I REPRESIJA NAD SKITNICAMA Posljedice kuge su bile brojne.. 3. dolazi do poremećaja u zalihama hrane. a potom odredi njihov maksimalan iznos. Ljudi odbijali raditi i radije su se odavali prošnji i skitnji. europski vladari reagiraju raznim mjerama blokiranja plaća i represijom nad prosjacima i skitnicama. porasle su cijene žita. Elizabeta I. a skitnja postaje delikt koji se progoni i kažnjava.DEMOGRAFSKA KATASTROFA U 14 ST U 14. Osnovni cilj je bio da se dođe do jeftine radne snage. Suočivši se s porastom cijena. nastupilo je zlatno doba radničkih nadnica. da bi se preselila u Rusiju. Radno se sposobne skitnice prisiljavaju na rad. U Francuskoj Ivan II Dobri – 1351. kuga – nekoliko je epidemija bolesti no kuga je bila najjača – zvali su je kuga ili crna smrt. nadnica i nestašicom radne snage uzrokovanom smanjenjem broja stanovnika. godinu. Represija nad skitnicama trajala je više od tri stoljeća. Na drugoj strani kontinenta – Turska osvajanja na Balkanu. U Francuskoj su slali na galije. kojom svima sposobnima do 60 godina nameće obavezu rada.. Moraju prihvatiti plaću iz 1325 . što bi značilo da je kuga pokosila 20 milijuna ljudi 2. zato što rad tada nije predstavljao najbitniji element života čovjeka kao što je to slučaj u današnje vrijeme. Rigorozne mjere protiv prosjaka i skitnica primjenjivali su engleski kraljevi Henrik VII. Najviše su umirali siromašni.razdoblje prije kuge. objavljuje naredbu. Slično radi i Portugalski kralj Alfons IV. izdaje naredbu kojom se osuđuju skitnice koje odbijaju raditi i prihvatiti raniju plaću. U Engleskoj – Edward II 1349. 1350 se zaustavlja. Skitnice postaju javni neprijatelji. a vrlo je brzo odvodila u smrt. razbojništvo 6. Španjolska je jedina zemlja koja nije zabranila prosjačenje. dakle u vrijeme prestanka epidemije kuge. Živi se od žetve do žetve. osniva posebno povjerenstvo koje ima zadatak da proučava plaće zaposlenika. Henrik VIII. Najviše su stradale male ruralne i urbane zajednice. 9 . i tamo ostavila pustoš. a odbijanje rada od strane zakonodavca tretira se kao delikt. U Španjolskoj – kralj Petar II Aragonski 1349.

godine u cjelini u nadležnosti suda. Mjere prema siromasima ocijenjene su kao stroge. U debati koja je trajala 1525 godine bilo je raznih prijedloga. institucija za pomoć siromašnima. godine otvaraju se azili u koje moraju svi prosjaci. 1528. u strahu od optužbe za luteranizam koji se u to vrijeme širio u susjednoj Njemačkoj. protjerivanje skitnica. Pariz: Nakon velikih nevolja s epidemijama. stoljeća gradi se centralno sirotište za sve prosjake Ypres: Riječ je o nizozemskom gradu u kojem se proizvodilo platno. godine ovdje je zavladala velika glad. što predstavlja veliki korak prema socijalnom programu. a onda ih se vraća. međutim. Osnovno imje obilježje centralizacija pomoći siromašnima i bezuvjetna zabrana prošnje. ali ne smiju prositi. Nema centralizacije pomoći.organizira se podrška siromašnim invalidima. podjelu siromaha na sposobne i invalide.uvodi se "porez za siromašne". Godine 1525. a represivne mjere određuje parlament. nego su parohije odgovorne za svoje siromahe.  . godine crkveni redovi u gradu pobunili protiv ove reforme optužujući gradske vlasti da tako potiču herezu. Istovremeno se utemeljuje "Au mone generale". Godine 1529. godine Venecija: Početkom 16. dešava se velika socijalna reforma koja donosi zabranu prosjačenja. Imenuju se 4 funkcionara u svakoj parohiji. na osnovi spiskova počinje distribucija pomoći iz koje su isključeni sposobni za rad. Glavni argument u prilog reforme bila su promijenjena vremena koja traže nove pristupe. Godine 1554. izbjegavaju azile. a nesposobni imaju pravo na stalnu pomoć. On sadrži zabranu ulaska u grad. Verdikt je dao za pravo municipalitetu.  .GRADSKE REFORME I KONTROLA SIROTINJE Gotovo istovremeno u nekoliko europskih gradova javlja se nova politika prema sirotinji koju definiraju svjetovne vlasti. ali u skladu s Evanđeljem. Javna se prošnja zabranjuje. Siromasi. zatražile arbitražu pariških teologa koji su u Crkvi imali najveći autoritet. gradske vlasti shvatile kakvu opasnost predstavlja koncentracija skitnica i prosjaka. na kraju 16. Za održavanje azila župnik skuplja posebni porez. Siromahe koji dođu u grad drži se do žetve. No 1527-29. Gradska uprava stvarno preuzima svu odgovornost. Ta je pomoć od 1544. institucije koja je izdanak socijalne politike čiji su temelji nastali 1525. stoljeća Venecija doživljava procvat. Njegove su glavne točke bile sljedeće:  . Tako počinje rad "Velikog ureda za siromašne". tj. Sposobni idu na brodove. a glasa se o uvođenju dobrovoljnog poreza. Zanimljivo je da su se 1530. Skrb za sirotinju ipak nije sekularirizana. jer je u njima bijedan život i velika smrtnost. 10 . Ipak. Za vrijeme gladi šire se nemiri koji otkrivaju razmjere opasnosti od prosjaka i skitnica. osnivan je kase za financiranje administracije koja brine o sirotinji. organiziranu pomoć "stvarno siromašnima". Gradske su vlasti. na snazi je drugi zakon o siromašnima. koje su pogodile grad. S tim u svezi razvila se velika debata oko dužnosti kršćana i nadležnosti Crkve i svjetovne vlasti.siromasi se zapošljavaju najavnim radovima.

. a njima zabranjuje promjenu boravišta. inzistira se na mnogo strožoj selektivnosti. godine predstavlja ključnu kariku u razvoju britanskog kapitalizma. godine ukinuti princip teritorijalizacije i domicila za siromahe. Taj je zakon omogućio formiranje konkurentskog tržišta rada i nastanak mobilnog proletarijata prisiljenog da prodaje svoju radnu snagu kako bi preživio. a daju posla sposobnima. Od građana se traži da dobrovoljnim prilozima prikupe sredstva za pomoć siromašnima. u kojima se okupljaju radno sposobni siromasi. Elizabeta I. 11 . (Act of Settlement). Radi toga zakon iz 1834. a radno sposobni siromašni trebaju raditi pod kontrolom lokalnih vlasti. Pomoć je organizirana u lokalnoj zajednici. naručuje popis siromašnih. donosi poznati:  Poor Law – Zakon za siromašne. Oni dobivaju dozvolu za prošnju na određenom teritoriju. Djeca prosjaka se šalju kao šegrti u zanatske radnje. Paralelno se afirmira i pravo na pomoć i obaveza rada. Tek će New Poor Law (Novi Zakon za siromašne) iz 1834.BRITANSKI ZAKONI ZA SIROMAŠNE Za razliku od drugih zemalja. Osnivaju se "domovi za rad" (Workhouses). određuje teritorijalnu organizaciju sustava i zabranjuje lokalnim vlastima da se oslobađaju svojih siromaha.. Djeca i invalidi dobivaju novčanu pomoć. Statut iz 1535. a zasniva se na posebnom porezu. u Engleskoj reforme provodi centralna vlast a na inicijativu gradskih uprava. Izvan organizirane pomoći milostinju mogu dati samo plemići i samostani. nesposobni i djeca.. određuje da lokalne vlasti zbrinjavaju nesposobne siromahe. Pravila određuje kraljevski Tajni savjet i upućuje ih lokalnim vlastima. Henrik VIII – 1531.. stvarno nesposobnih za rad. No. Svi radno sposobni se kažnjavaju kao i oni koji im daju milostinju. koji regulira položaj 3 klase siromašnih – sposobni. nalaže obvezu plaćanja poreza za siromahe i 1601. ZAKON O BORAVIŠTU iz 1662. Zato je reforma provedena efikasno i koherentno.

U početku su imale 2 funkcije: asistencijalnu i revandikativnu. Udruge su imale od nekoliko desetaka do nekoliko stotina članova. Glavni izvori prihoda su pristupni ulozi. Za sindikalni preobražaj bila je bitna financijska situacija. generacijsko separiranje dovodi do propasti udruga  prostorije.. Dolazi do snažnog poleta političkih partija i sindikalizma koji u prvi plan stavlja revandikativnu funkciju radničkih slojeva. PREDNOSTI I NEDOSTATCI UDRUGA PREDNOSTI – demokratska struktura i međusobno poznavanje. i socijalno (razna udruženja).MUTUALIZAM ILI ORGANIZACIJE UZAJAMNE POMOĆI MUTUALIZAM – pokret među radnicima koji je u 18 i 19. pa obveza nije bila previše opterećujuća. Često je bio presudan etički ili religiozni kriterij. Njihovo je polazište bilo religiozno – karitativno (kao u slučaju bratovština). dovela je do pokreta mutualizma. članarine. PRVA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA koju prati nagli razvoj gradova. bratovštine). Mutualističke udruge su bile preteče države organiziranog socijalnog osiguranja. DRUGA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA pred kraj 19 st. pokloni. ponašanje blagajnika  udruge su bile osjetljive na gospodarsku konjukturu ( nezaposlenost)  prostorne restrikcije ( ako bi se član odselio. Neutrošeni dio prikupljenog novca dijelio se svim članovima za vrijeme blagdana. Uplaćivao se tijekom godine. U slučaju da se članu udruge dogodila nesreća dobivao je pomoć iz zajedničkog fonda udruge. držanje novca. Uvodi mase koje se politički organiziraju. Mutualistička se udruženja javljaju kao forme profesionalnog i građanskog solidarizma. Na razlikovanju mut i sindikalnih organizacija inzistirala je država nastojeći da se solidarnost radnika ne iskoristi u borbi protiv vlasnika i poslodavaca. ako je nekome bila na teret. što je omogućivalo socijalnu kontrolu članova NEDOSTATCI – članovi su bili iste struke pa su bili izloženi istim rizicima  dob članova ( sve je bilo dobro dok su članovi bili mladi). tj u vrijeme kada su pojedina udruženja djelovala na humanitarnom i socijalnom planu dopunjujući aktivnosti Crkve koja je bila glavni nosilac socijalne skrbi. koja ne zna dali da ih tolerira ili da ih zabranjuje. donacija i drugih oblika prihoda. za članstvo su bili važni spol i dob. U početku prema njima postoji ambivalentan stav države. brzo se mogla prekinuti. doveo do stvaranja organizacija uzajamne pomoći (mutualne udruge. ČLANOVI: radilo se o radnicima iste profesije koji su živjeli na određenom području pa su se uzajamno poznavali. mijenja strukturu radničke klase. st. gubio bi prava koja je imao u udruzi i nije ih mogao prenijeti na drugo mjesto) 12 . Mutualističke udruge su formirale fondove uzajamne pomoći novcem prikupljenim od članarina radnika. IZVORIŠTA MUTUALIZMA Korijene mutualističkih udruga nalazimo u srednjem vijeku. Bio je posebno prisutan među radnicima opasnih profesija kao što su bili rudari i željezničari. ekonomsko(gilde i cehovi). subvencije. Prvi oblici mutualističkih udruga bili su vezani uz bolesti i sahrane.

Ranije je rečeno da je država u početku zauzimala amibalentan stav u odnosu na mutualistički pokret. . Osnovni cilj sindikata bila je revandinacija boljih radnih uvjeta. pa su služile kao sredstvo pritiska na radnike. a aktivan znači direktno nuđenje socijalnog osiguranja i preuzimanje funkcija koje su obavljale mutualističke udruge. Slabost ovih kasa bila je u tome što su u potpunosti bile pod kontrolom poslodavaca.INTEGRIRAJUĆI – Britanski zakon o socijalnom osiguranju 1911. što znači potiskivanje mutualizma. ona u odnosu na mutualističke udruge može biti negirajuća ili integrirajuća. DRŽAVA I MUTUALIZAM Važno je koju je poziciju u odnosu na mutualističke udruge zauzimala država. a obično su i radnici participirali sa svojim uplatama. Kasnije se taj stav mogao okarakterizirati ili kao pasivan ili aktivan. Glavninu sredstava u kasu davalo je poduzeće. kada se u nekim područjima država više miješa.  Druga konkurentska institucija bile su kase u poduzeću. 13 .KONKURENTSKE ORGANIZACIJE  Prvi konkurenti mutualističkih udruga bile su sindikalne organizacije. godine koji uvodi obavezno osiguranje primjer je integracije državne socijalne akcije i postojećih mutualističkih udruga Bisniarckovo zakonodavstvo iz osamdesetih godina prošlog stoljeća ustanovljava obavezu države da uvede socijalno osiguranje. Može postojati i kombinacija ovih dvaju pristupa. Kada je riječ o aktivnoj ulozi države. Njihova je osnovna namjena u tome da povećaju privrženost radnika poduzeću. No u nastojanju da ojačaju svoj položaj i utjecaj na radnike sindikati šire svoje aktivnosti razvijajući materijalno potpomaganje svojih članova. Pasivan stav znač i samo posredan nadzor nad aktivnostima udruge.NEGIRAJUĆI – kao slučaj negiranja može se navesti jakobinska diktatura nakon Francuske revolucije koja je raspustila mut udruge. Naročito su prema mutualnim udrugama bili represivni fašizam i komunizam. u Njemačkoj se u vrijeme kancelara Biscmarcka vodila indirektna borba spontano stvorenih radničkih blagajni HILFKASSEN i obveznih blagajni ZWANKASSEN . dok druga područja prepušta samoorganizaciji građana.

3. ujedinjena u Kodeks Socijalnog osiguranja. osiguranjem je obuhvaćeno 18 milijuna osoba – proširen je na sve zaposlene. Preko austrougarskog zakonodavstva taj je model stigao i u Hrvatsku. 1881. poduzetničke blagajne: 3-4% doprinosa koje su plaćali radnici 2.Bismarckovi su zakoni uhvatili korijen. U slučaju smrti na poslu. a istodobno nadzire cijeli sustav. BISCMARCKOVI ZAKONI Nakon ujedinjenja. 1883 – Uveden je Zakon o obveznom osiguranju za slučaj bolesti. naročito u srednjoj Europi. Razvio se i njemački radnički pokret. jer ih je potakao tadašnji njemački kancelar. i 15% za svako dijete. došlo je do ujedinjenja radničkih partija.5 – 2% doprinosa koje su plaćali radnici 2. no ipak je uloga države bila značajna. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Fondovima su upravljale nezavisne institucije. U savjetima fondova je bilo 2/3 radnika. 14 . socijalna davanja su bila niska da bi im bila privlačna . a smo 1/3 poslodavaca. profesionalne blagajne: 3-4% doprinosa koje su plaćali radnici 3. – Carski proglas Vilheima I. Njemačka je država. komunalne blagajne: 1. morali su plaćati doprinose na koje nisu bili naviknuti 2. na Kongresu u Goti.Uvedeno je obvezno zdravstveno osiguranje. a poslodavci 1/3 doprinosa. iz 2 razloga: 1. Bismarckove su reforme postale kanon socijalne politike. U početnom razdoblju nije bilo državnih financijskih subvencija. i 1886. pod željeznom rukom kancelara Otta von Bismarcka. Reforme su nazvane Bismarckovim. Sva tri zakona su 1911. Taj je sustav imao velikog utjecaja. 1884 – izglasan je Zakon o nesreći na radu. Radnici su bili za socijalno osiguranje. 1889. Poslodavci su bili obavezni plaćati u zajedničke korporativne blagajne iz kojih su isplaćivane naknade za invaliditet nastao zbog nesreće na radu. ali koje su bile pod kontrolom države. ali samo za industrijske radnike čiji godišnji prihod nije prelazio 2000 maraka. ujedinitelj Njemačke. kojim se najavljuje socijalno zakonodavstvo prijedlog zakona o nesreći na poslu – najavljen je zakon kojim se htjelo obavezati poslodavce da osiguraju svoje zaposlene za slučaj nesreće na poslu. Poslodavci bi po tom prijedlogu zakona trebali plaćati doprinos osiguranju kojim upravlja država i koje ona subvencionira. Tri godine nakon toga Vlada je zabranila socijaldemokratske novine i uhitila socijaldemokratske prvake 1878. udovica je dobivala 20% njegove plaće. Najveći iznos je bio 60% od plaće. Ovaj je zakon 1885. Ona je obvezivala na osiguranje radnika. njemačkom parlamentu. .NJEMAČKA: BISMARCKOVE REFORME Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj su usvojeni prvi zakoni iz socijalnog osiguranja koji su označili početak modeme socijalne politike. godine. godine proširen je na većinu zaposlenih. U mirovinske fondove polovinu novca plaćali su radnici. Godine 1875. gdje je obilježio razvoj socijalnog osiguranja SOCIJALNA POLITIKA POSLIJE BISCMARCKA . Radnici su morali plaćati 2/3. uključujući i poljoprivredne radnike Fondovi su imali 3 oblika: 1. Iz njih je izrastao koherentan sustav socijalnog osiguranja zasnovan na obveznim doprinosima radnika i poslodavaca i pod kontrolom i subvencijama države.1913. Radnik koji je postao potpuni invalid dobivao je rentu u visini dvoje trećine plaće. Tri Bismarckova zakona: 1. ali ne i za Biscmarckove zakone. a polovinu poslodavci. ubrzala industrijalizaciju i ukupan gospodarski razvoj. TRIPARTIZAM – oznaka Biscmarckovog sustava. a ne samo na siromašne. Bio je to prvi zakon o obveznom mirovinskom osiguranju u svijetu.

koji su obvezni raditi. kronično bolesni.  Druga je etapa tzv. kada je vladala Elizabeta I. propisivale vrste i način pomoći nesposobnim siromašnima te obvezu rada onima koji su bili sposobni. Gilbert's Act iz 1782. razvrstavale ih u kategorije. Nadalje. Novog zakona za siromašne (New Poor Law). dakle. radne domove ( workhouses). Prema puritanskom shvaćanju rad je dobar za pojedinca i za naciju. OLD POOR LAW 1601. Obvezni rad se organizira: 3. stoljeća u Velikoj Britaniji se javljaju novi socijalni slojevi koji su vezani uz narastajuću trgovinu i manufakturu. Jedna od opasnosti koja ugrožava centralizaciju i funkcioniranje države jesu prosjaci i skitnice čiji se broj znatno umnožio nakon epidemije kuge u 14. godine. Britanske su vlasti u razdoblju od početka 17. počevši od 16. a koja traje od 1601. osim onog koje se odnosilo na obvezni domicil. godine. stoljeća donijele nekoliko zakona o siromašnima (poor laws). izvan institucija. 15 . a ako ta metoda nije uspijevala išli su u 4. Milostinja prosjaka zadržava u bijedi. Puritanci milostinju smatraju lošim djelom. usvojen je 1601. Sličan status imaju siromašna djeca dok ne odrastu i postanu sposobna za rad. Tim aktom parohijama je zabranjeno da se oslobađaju siromašnih koji su živjeli na njihovu teritoriju. stoljeća doneseno još nekoliko zakona kojima se dopunjavao i korigirao stari elizabetinski zakon iz 1601. godine (Act of Settlement). određivale im domicil i kretanje. Smatra se da je kraljica Elizabeta I. U tom dokumentu sadržane su precizne definicije pojedinih kategorija siromašnih kao i način kako s njima postupati. Starog zakona za siromašne (Old Poor Law) i akata kojima je on dopunjavan. koji je donekle ublažio stroga pravila kontrole siromaha.   Zakon o domicilu iz 1662. pa je treba suzbiti radom ili socijalnom pravdom. popravne domove ( almhouses) Kasnije je tijekom 17. uglavnom pojavljivali kao prosjaci i skitnice. tada već mnogobrojni. Za njih je predviđena pomoć u ubožnicama. Tako se definiraju nemoćni siromašni. slijepi i umobolni. do 1834. nije prirodna. GODINE U šesnaestom i sedamnaestom stoljeću Velika Britanija se konstituirala kao država-nacija. a nerad i lijenost su štetni i nedopustivi. i 18. Dugo razdoblje vladavine zakona za siromašne moguće je podijeliti u dvije etape:  Prva je etapa tzv. pa ti domovi postaju neka vrsta azila za siromašne i nesposobne stanovnike. stoljeću. nije zadovoljavao potrebe sve većeg broja siromašnih ljudi kojih je bilo posvuda u zemlji. Ovaj je zakon omogućio je da se u "radne domove" mogu primiti djeca i invalidi. godine. 2.. Oni su se u srednjem vijeku. a njemu treba pomoći da iz nje izađe. kojeg je u srednjem vijeku prakticirala crkva. kojima su regulirale njihov status. Pokazalo se da stari način zbrinjavanja sirotinje putem milostinje. koji je propisivao teritorijalnu primjenu sustava kontrole i zaštite siromašnih. a ako bi pobjegli dospijevali su u 5.VELIKA BRITANIJA – OD ZAKONA ZA SIROMAŠNE DO LABURISTIČKIH SOCIJALNIH REFORMI Velika Britanija je prva zemlja na svijetu u kojoj je državna vlast organizirala sustavnu politiku prema siromašnima. Bijeda. Drugu kategoriju čine radno sposobni prosjaci i skitnice. godine kada je donesen zakon o mirovinama starim ljudima. do sredine 19. 1. jer se bojala socijalnih nemira koje su oni. prvi zakon za siromašne uvela upravo iz straha od prosjaka i skitnica . a traje od 1834.g. Ako on to neće učiniti. treba ga kazniti. u koje spadaju stari. a potom i neki drugi zakoni koji su označili faktični kraj zakona za siromašne. nego je rezultat grijeha lijenosti. "Old Poor Law" (Stari zakon za siromašne). mogli izazvati. do 1908.

bolesti. Situacija siromašnih morala je po slovu zakona biti nepovoljnija nego što je bila situacija radnika. Isto tako. Uoči Drugog svjetskog rata izabran je kao liberalni poslanik u Donji dom britanskog parlamenta. a postala je i selektivnija. Građanima je tako ostavljeno dovoljno prostora da u skladu sa svojim mogućnostima na tržištu "kupuju" dodatnu socijalnu sigurnost. načelo univerzalizma. Godine 1941. što znači da se jednim doprinosom pokrivaju svi socijalni rizici. gdje su smješteni "radni domovi". Izvještaj lorda Beveridgea počinje razotkrivanjem pet velikih zala britanskog društva: prljavštine. Beveridge predlaže koncept kojeg obilježavaju četiri načela. prilike u "radnim domovima" postale su teže nego što su do tada bile. Važno je istaknuti da je za Beveridgeov koncept socijalne sigurnosti ključna politika pune zaposlenosti. tim je zakonom uspostavljen centralizirani sustav kojim je pomoć siromašnima unificirana.. Kao socijalni rizici tretiraju se svi oni događaji koji predstavljaju opasnost za redovan prihod pojedinca. Cilj je sustava socijalne sigurnosti da "čovjeka oslobodi nužde" tako da mu jamči sigurnost prihoda. Naime. Važno je reći da su predviđene socijalne naknade bile relativno niske i da su se zadržale na granici egzistencijalnog minimuma. materinstvo i nezaposlenost. objavljen je u 750 tisuća primjeraka izvještaj povjerenstva kojeg je napisao lord Beveridge pod naslovom Social Insurance and Allied Services. znači da je sustavom socijalne sigurnosti obuhvaćena cijela populacija. 1. Siromašnima se upravlja u većim regijama. starost. Nadalje. 16 . godine. 3. Beveridgea. U njemu se predlažu rješenja putem kojih se Velika Britanija tih zala može osloboditi.NEW POOR LAW 1834. 2. Četvrto se načelo odnosi na centralizaciju cijelog sustava. nesreća na poslu. postavljen je na čelo parlamentarnog povjerenstva koje je trebalo pripremiti prijedlog reforme britanskog sustava socijalne sigurnosti. a koji je postao temelj kasnijeg britanskog sustava socijalne sigurnosti. neznanja. kada je Velika Britanija bila u totalnom ratu s nacističkom Njemačkom. Beveridge predočava novo poimanje socijalnog rizika i uloge države u njegovu prevladavanju. nakon što im je država zajamčila osnovne uvjete egzistencije. besposlice i siromaštva. Novi zakon za siromašne (Poor Law Amendment Act) donesen je 1834. Cilj je bio da se siromašni ljudi prisile da sami traže posao i zarađuju za život. zdravstvena zaštita i manji dio socijalnih davanja financirani su putem poreza. a to su: bolest. što znači da se nagovještava stvaranje jedinstvene javne službe. 4. On je ukinuo načelo obveznog teritorijalnog domicila. koje znači da su socijalna davanja svima jednaka bez obzira na socijalni status i zarade korisnika. Kao rezultat jednogodišnjeg rada godine 1942. koje je priječilo pokretljivost radne snage. što. IZVJEŠTAJ LORDA BEVERIDGEA I LABURISTIČKE REFORME Najznačajnija britanska socijalna reforma nastala je tijekom Drugog svjetskog rata i vezana je uz ime lorda W. načelo jednostavnosti i jedinstvenosti. načelo uniformnosti.

Amandmanom na SOCIAL SECURITY ACT iz 1939. stupa na snagu NATIONAL INDUSRIAL RECONSTRUCTION ACT koji predsjedniku daje pravo da za svaku industriju donese kodeks lojalne konkurencije. bilo ih je 17 milijuna. Taj je sustav jače obilježen idejom liberalizma. Proizvodnja je pala za 1/3. 4. U SAD – u su i prije velike krize postojali zahtjevi za od države organiziranim socijalnim osiguranjem. Obveznom socijalnom osiguranju suprotstavljaju se poslodavci i radnički sindikati koji se boje obveznih nameta i slabljenja radničke solidarnosti koju su sami razvili. određuje se minimalna plaća. godine 106 milijuna. Doseljavanje Europljana na područje današnjih SAD i Kanade ozbiljnije je krenulo u 17. poljoprivrednici i uslužni radnici te privremeni radnici. 3. ograničeno trajanje rada. U prvom planu tih potreba bile su nesreće na poslu. uglavnom poznat pod nazivom NEW DEAL. SAD su imale nešto manje od 4 milijuna stanovnika. Filantropske donacije gotovo su iščezle jer su i pripadnici srednje i više klase materijalno nazadovali. dok se donekle zapošljavaju socijalne reforme koje je on uveo. god.SAD – VELIKA ZEMLJA MIGRACIJA Sustav socijalne sigurnosti u SAD-u se bitno razlikuje od onog u europskim zemljama. Nastojanja za obveznim socijalnim osiguranjem slabe u prosperitetnim 20-im godinama kada Amerika ulazi u Veliku krizu. 1860. Iznosi mirovina su mali. Odgovor na veliku krizu dao je predsjednik F. a 1920. 1. prvo federalne. Kriza je zahvatila sve sektore djelatnosti. nastojao je zaposliti nezaposlene. pa i poljoprivredu. Umjesto da uvede britanski sustav osiguranja od nezaposlenosti. stoljeću.D. Zabrana rada djeci ispod 16 godina. usvojen je SOCIAL SECURITY ACT koji sadrži odredbe o starosnim mirovinama te osiguranju za slučaj nezaposlenih onih koji su radili u industriji i trgovini. Početni oblici socijalnog osiguranja uvode se za državne službenike. osiguranje se proširuje na uzdržavanje supruge i djece. Radilo se o relativno malom broju osiguranih osoba. Iz mirovinskog su sustava isključeni samozaposleni. Pokret za socijalno osiguranje početkom stoljeća vodila je jedna privatna skupina za pritisak pod nazivom AMERICAN ASSOCIATION FOR LABOR LEGOSLATION. 2. ROOSEVELTOVE SOCIJALNE REFORME: SOCIAL SECURITY ACT 1935. Formira se CIVILIAN CONSERVATION CORPS koji angažira desetine tisuća mladih ljudi na pošumljavanju i izgradnji cesta.Roosevelt. pa po pojedinim državama. financirana je porezima na plaće s jednakim udjelom zaposlenih i poslodavaca. 31 milijun. a broj nezaposlenih narastao je na 15 milijuna. isticanjem individualne odgovornosti i regionalizmom. malom intervencijom države u socijalnu sferu. Godine 1840. workers compensation. 1935. krajem 18 stoljeća. tzv. priznanje kolektivnih ugovora. 1933. Glavna slabost ovih reformi je što nisu ništa bitno novo donijele u pogledu zdravstvenog osiguranja i obiteljskih dodataka. U vrijeme stjecanja nezavisnosti. poduzetništvom. vezani su za iznos plaća. 17 . Pokrenuo je seriju mjera kojima je bio cilj zapošljavanje.

tolerancija i jednakost vladaju. raspored dužnosti. i početkom 20 st. 18 . nisu vladali jedni drugima 3. Liberalno orijentirani farmeri su smatrali kako je poljoprivreda manje rizična od industrijskih profesija. koji u svakoj od tih zemalja ima svoje specifičnosti. Taj zakon je usvojen 1891. Začetke nalazimo na kraju 19 st. a zatim Švedska. ne postoje titule. Djelovalo je više čimbenika sa različitim ponderom važnosti koji su rezultirali onim što je danas nazivamo skandinavskim tipom socijalne države. nije postignut u svezi osiguranja nesreća na poslu. tražili su subvencije države i olakšice već postojećih fiskalnih nameta.. Nije riječ o svim starim ljudima. crveno (radnici) – zelena (seljaci) koalicija. važna za usvajanje socijalnih zakona. GODINE Krajem 19 stoljeća. Kao izvoznici nisu mogli troškove prebaciti na strane potrošače. Povijesne pretpostavke skandinavske socijalne države: 1. malobrojne homogene populacije – protestantska. slabo ukorijenjen feudalizam i egalitarne socijalne strukture. dugo izvan europskih ratova. rano je uvedeno osnovno školovanje. Dobro su se nosili s velikom agrarnom krizom. koja je 30-ih godina preuzela vodstvo u socijalnom razvoju. na sjeveru Europe. Prve socijalne reforme provodi Danska. već onima koji su i prije primali socijalnu pomoć. reformacija i jaka uloga države.SKANDINAVIJA: IZVORI SOLIDARIZMA I SOCIJALDEMOKRACIJSKE REFORME Skandinavska socijalna politika intervenira u prilog svih građana. neprivlačan teritorij. Švedska i Norveška su se podijelile bez ratova 2. Glavni su izvor financiranja socijalnih izdataka porezi a ne doprinosi.1814 Švedska – zadnji rat .Zakon o mirovinama za stare siromašne ljude. država je rano preuzela odgovornost (slično kao u njemačkoj ali bez hijerarhija). dugo je zima . nazivaju ih društvom drvosječa i dabrova. za razliku od poljoprivrednika u drugim europskim zemljama. godine. socijalna su davanja relativno izdašna i u polazištu jednaka. luteranska društva u kojima se poštuje država. Rješenje se našlo u novim porezima za pivo.1905. Krajem 19 st danski su farmeri već bili izvozno orijentirani. prvi koraci u stvaranju nove socijalne politike. 5. Strateg je bio Marcus Rubin – odbacio je Biscmarckovski model jer su plaće u Danskoj bile male. predložio je uz socijalnu pomoć i uvođenje mirovina ljudima starijim od 60 godina koji su sromašni. Treba ih smjestiti u kontekst političke borbe između stranke konzervativaca i stranke liberala koju su podržali farmeri s druge strane. populacija je bila obrazovanija 4. . iz poreza za pivo. feudalizma i kmetova nije bilo. Reguliralo se osiguranje radnika kod malih poduzetnika i radnika u sektoru krupnog biznisa. DANSKA: MIROVINE SIROMAŠNIM STARIM LJUDIMA 1891. Tražili su reforme socijalne pomoći siromašnima koja je do tada bila na teret lokalnim zajednicama – pretežno seljacima. Konsenzus u Danskoj sličan ovom oko mirovinskog osiguranja. djeluju sami. ali surađuju. ima razvijene usluge.

nezaposlenost. dobro društvo. pobačaj je također bio slobodan (prvi ga legaliziraju). OBITELJSKA POLITIKA: KONCEPT BRAČNOG PARA MYRDAL Švedska se politika prema obitelji naslanja na liberalističku tradiciju. nesreća na poslu i siromaštvo. potpore samohranim majkama. ženidbene potpore. dok je za nezavisne poslodavce (farmeri) uveden poseban sustav osiguranja na načelu mirovina iz 1891. stanovanje) te univerzalnim davanjima i zaštitu od glavnih socijalnih rizika kao što su starost. ali bilo je značajno)..st. Uvedena je podjela u 3 mirovinske klase. STOLJEĆA Tri ideološka načela koja definiraju polazište švedske državne dobrobiti: 1. diferencirano s obzirom na plaće i statuse te ograničeno na radnike i državne činovnike. društvo mora biti kao dobra kuća u kojoj vlada jednakost. bolest. nego i na druge socijalne slojeve s kojima su u savezu 3. odnosi se na narodnu kuću Folkhemmet.Krupna industrija. U Švedskoj je državna birokracija bila razvijenija. proizašla iz koncepcije Myrdalovih . Švedska je administracija favorizirala socijalno osiguranje biscmarckovskog tipa. ŠVEDSKA: PRODUBLJIVANJE SOCIJALNOG SOLIDARIZMA 30-IH GODINA 20. najamnine prema veličini obitelji. Mirovine se nisu u potpunosti financirale iz poreza. nego je mali dio prikupljen iz doprinosa. Švedski pronatalizam je prihvatio parolu da svako dijete mora biti željeno dijete. a liberalizacija razvoda braka uvedena je 1920. morala je na sebe preuzeti financiranje te vrste osiguranja. 19 . Između dva svjetska rata (30-ih) Švedska je dospjela do najniže stope fertiliteta u Europi. za koje su propisani obvezni doprinosi u postotke ostvarenog prihoda. ideja solidarnosti znači smanjenje nejednakosti. Izvanbračna djeca izjednačena su sa bračnom 1917. podrazumijeva:        besplatnu porodnu njegu.  Zakon o narodnim mirovinama usvojen je 1913 godine. univerzalizam – govore o narodu.. osigurava dobre socijalne usluge (školstvo. sposobnija i otpornija nego u Danskoj. obuhvatile su sve ljude iznad 60 godina (nije ih bilo puno. zaštitu zaposlenosti za majke. a u socijalnoj politici ogleda se kroz univerzalna i jednaka socijalna davanja svim građanima Švedska je socijalna država koja inzistira na punoj uposlenosti. posebne stambene aranžmane. zdravstvo. Mirovine su bile obvezne. ŠVEDSKA: NARODNE MIROVINE 1913. dječje dodatke. Švedski je sustav prvi u svijetu uveo obvezne mirovinske fondove. obzirnost. suradnja i pomoć 2. GODINE Put do univerzalističkog mirovinskog osiguranja u Švedskoj bio je nešto duži i drugačiji nego u Danskoj.. Za starosne se mirovine postiglo univerzalno. Obiteljska politika 30-ih godina 20. a za nesreće na poslu socijalno diferencirano rješenje. ne misle samo na radničku klasu. u kojoj su radnici bili najviše izloženi rizicima od nesreće na poslu.

u Hrvatskoj je potrošeno na njega oko 36 milijardi kuna u 2010. država prisiljava građane da dio svoje zarade ostavljaju za osiguranje starosti. umirovljenici s ovisnim članovima. Na prvom mjestu je i važan je zato što se tiče svih ljudi i zbog toga što je vrlo skup. Posljednjih desetljeća. Mirovinski sustav definiramo kao skup pravnih normi. 3. Udio sredstava za umirovljenike porastao je u društvenom bruto proizvodu u mnogim zemljama (u zemljama EU oko 10% a u Hrvatskoj oko 14%). pojedinačna i kolektivna štednja . invaliditeta i uzdržavanja članova obitelji. 2. U Italiji oko 14%. b) horizontalna redistribucija: u prilog onim umirovljenicima koji su u posebnoj životnoj situaciji.mirovine su ključna kategorija štednje koja utječe na individualno i kolektivno blagostanje. dakle i priljev mlađih generacija. bolesti. Italija. Godini. Veliki je interes ljudi i javnosti za stanje i funkcioniranje mirovinskog sustava. Povećan je indeks ovisnosti umirovljenika u odnosu na zaposlene stanovnike. hendikepiranim. uvedena su univerzalna dječja davanja. preraspodjela potrošnje tijekom cijelog životnog vijeka – zasnovanu na svojevrsnom međugeneracijskom sporazumu. Umirovljenici čine značajan dio biračkog tijela. opala je i stopa fertiliteta. Švedska danas ima najvišu stopu nataliteta u Europi (liberalizam). Funkcija Mirovinskog sustava: 1. u većini zemalja je znatno poremećen brojčani odnos mlađeg i starijeg kontingenta stanovništva. invaliditeta i gubitka hranitelja. invalidnost i smrt hranitelja. pr. Važnost mirovinskog sustava temelji se na činjenici da se njime osiguravaju najrašireniji i najznačajniji socijalni rizici kojima su izloženi građana: starost. Pored toga. DEFINICIJA I FUNKCIJA MIROVINSKOG SUSTAVA Prvi veliki sustav socijalne politike jeste MIROVINSKI SUSTAV. socijalno-integrativna funkcija mirovina – vrši se: a) vertikalna redistribucija dohotka: prelijevanje od bogatijih prema siromašnijim kategorijama umirovljenika unutar jednog sustava i tako smanjuje nejednakost u društvu.1948. s druge strane tradicionalna / konzervativna kršćanska društva danas imaju nizak natalitet. administrativnih i financijskih institucija kojima se regulira osiguranje rizika starosti. II DIO I. imaju dodatne troškove pa su im stoga potrebna veća sredstva za život (npr. ili s brojnim obiteljima) 20 .

Ova pretpostavka se međutim ne mora ostvariti. NEDOSTATCI: izloženi su tržištu kapitala i rizicima koje snose osiguranici 3. u kojoj pojedinac više neće biti sposoban privređivati.temeljni smisao mirovinskog sustava je odgađanje potrošnje kako bi se omogućila potrošnja u budućnosti. NEDOSTATCI: ugrožava ih smanjenje nataliteta i starenje stanovništva. definirana davanja – definirani doprinosi 4. Utemeljiteljem ovog tipa mirovinskog osiguranja smatra se Bismarck b) model univerzalnih mirovina: podrazumijeva mirovinska davanja starim ljudima iznad određene dobi ili pak invalidima. Osiguranici iz fondova dobivaju mirovine kad prestaju raditi. prikladniji su za društvo pune i stabilne zaposlenosti. tekuća raspodjela – kapitalizacija ( kapitalizirana mirovinska štednja) 3. odnosno doprinose koje osiguranici plaćaju tijekom radnog vijeka. Dakle. mirovine osiguranja – univerzalne mirovine 2. takvi se sustavi mogu brzo izgraditi. PREDNOSTI: prikladnija su zaštita protiv inflacije i tržišnih oscilacija. Fondovi mogu biti javni ili privatni.stariji model od tekuće raspodijele i oni podrazumijevaju kapitalizaciju mirovina. mirovine osiguranja – univerzalne mirovine: a) model osiguranja: mirovine su vezane uz plaće. PREDNOSTI: s tim se fondovima racionalnije upravlja. javno upravljanje – privatno upravljanje 5. mirovine su unaprijed određene a formule prikupljanja doprinosa se prilagođavaju tome. Danas ovu formu ima većina javnih mirovinskih sustava u svijetu. pojačavaju odgovornost pojedinca za vlastitu sudbinu u starosti.MODELI MIROVINSKOG OSIGURANJA Definiraju se temeljem 5 osnovnih dehotomiziranih kriterija: 1. Dakle.  država nije obavezna plaćati mirovine na temelju plaćenih doprinosa  pod pretpostavkom rasta ekonomije – svaka generacija dobiva više nego što je uplatila. Financiraju se porezima. smanjuju odgovornost države. često naziva PAYG: "plati kako stigne". mirovine se izračunavaju na temelju raspoložive sume prikupljenih doprinosa. a u mirovine se uračunava ostvarena dobit na uložena sredstva. tekuća raspodjela – kapitalizacija . Dva su načina prikupljanja / raspodjele sredstava za mirovinu: a) tekuća raspodjela mirovina na temelju međugeneracijske solidarnosti. odnosno generacijska neravnoteža. obvezno sudjelovanje – dobrovoljno osiguranje 1. definirana davanja – definirani doprinosi a) definirana davanja. visina mirovina se prilagođava prikupljenoj sumi doprinosa iz plaća. građane ne stimuliraju na racionalno ekonomsko ponašanje. 2. radi ostvarivanja dobiti. bez obzira jesu li oni ili nisu bili formalno zaposleni i jesu li uplaćivali doprinose. b) kapitalizirani fondovi: . Radi se o državnoj shemi da generacije zaposlenih svojim doprinosima plaćaju generacijama umirovljenika. Uvjet za dobivanje mirovina je status građanina. Mirovinsko osiguranje je obvezno za sve zaposlene. riječ je o štednji. Načelo: osiguranici izdvajaju doprinosi za svoje mirovine. Dva načina na koje se mogu prikupljati doprinosi: proporcionalno plaćama ili za sve u jednakom iznosu b) definirani doprinosi. Glavnim promotorom ovog sustava smatran se lord Beveridge. 21 . ulažu u fondove. Osnovna su načela PAYGA – sustava sljedeća:  država ne akumulira sredstva nego se postojeće radne generacije oporezuju kako bi se platile mirovine postojećih umirovljenika. omogućuju realno povećanje mirovina ovisno o gospodarskom rastu. a kao protuuslugu dobivaju jamstvo da će i oni jednoga dana tako dobivati. Visina mirovine vezana je za dužinu uplaćivanja i visinu plaće.

Uzroci krize Mirovinskog sustava: Profesor Puljiz navodi: da su najvažniji uzroci krize Mirovinskog sustava: starenje. povećanje minimalnog radnog staža. Produženo školovanje. demografski uzroci: . Mirovinski su sustavi rezultat ekonomskog i socijalnog intervencionizma države. u različitim oblicima uslijedio nakon rata. oni koji raspolažu s kapitalom mogu vršiti pritisak na državu s ciljem na smanjenje socijalnih troškova. 4. a broj umirovljenika bio je relativno malen. Globalizacija donosi veliku pokretljivost kapitala. 5.Mirovinsku krizu produbila je povećana nezaposlenost. obvezno sudjelovanje – dobrovoljno sudjelovanje UZROCI I KRIZE JAVNIH MIROVINSKIH SUSTAVA Sustavi mirovinskog osiguranja. kao i druga socijalna prava.)  prilagodbe mirovina indeksacijom 2. i za žene i muškarce. – Čile je u doba vladavine generala Pinocheta 1981. Starenje populacije posljedica je dvaju faktora: . 22 . sazrijevanja mirovinskog sustava – nakon rata kada su se obuhvatni mirovinski sustavi konstruirali. Stoljeću. Reforme mirovinskih sustava U osnovi možemo razlikovati dva tipa mirovinskih reformi: 1. promjena strukture rada i visoki troškovi mirovinskog sustava. Za oko 30 godina se produljio životni vijek u 20. 5.. doživjeli su snažnu ekspanziju nakon 2. porast mirovinskih troškova u BDP-u 3. povećana nezaposlenost te promjene u strukturi rada:.opadanje stope fertiliteta. starosna granica 65 godina. rađa se sve manje djece – starenje odozdo 2.. Kada su mlade generacije dospjele u dob za mirovinu trebaju ih plaćati nove generacije kojih je malo. rata. Od 70-ih godina.. masovno su se zapošljavali mlade generacije. prešlo se sa sustava tekuće raspodijele na sustav potpune kapitalizacije i privatizacije mirovina. koji je u svim europskim zemljama. poremećene su osnovne pretpostavke na kojima je počivala poslijeratna socijalna država. Primjeri mirovinskih reformi: . kao i napuštanju sustava tekuće raspodijele (Payg) u korist kapitalizacije mirovina.produžava se prosječni životni vijek – starenje odozgo . povećanje indeksa ovisnosti starijih o radnom kontingentu. radikalne reforme mirovinskog sustava usmjerene na privatizaciju i fondovsku kapitalizaciju – mijenjajući temeljna načela na kojima su bili izgrađeni stari mirovinski sustavi.starenje stanovništva. sv. 20 stoljeće. Neke mjere:  podizanje dobi odlaska u mirovinu. proveo najradikalniju mirovinsku reformu. u nekim zemljama i do 67 godina. 1.  redukcija raznih mirovinskih stopa (smanjenje koeficijenata naknade za godine rada. to znači da će kapital ići tamo gdje će se najbolje moći oploditi. Te se reforme sastoje u potpunom ili djelomičnom pretvaranju javnih u privatne mirovine. pa im je bilo lako plaćati relativno visoke mirovine.4. Porastom udjela populacije starije od 80 godina. povećali su se javni mirovinski troškovi. javno upravljanje – privatno upravljanje a) javno – ovdje država određuje uvjete i daje jamstva b) privatno – dobrovoljno osiguranje koje se obavlja na financijskom tržištu. fenomen tzv. Mlado doba mirovinskog sustava bilo je povoljno za umirovljenika dok je zrelo doba sustava za njih nepovoljno. i sada svi traže rješenje. ostat će zapamćeno po nevjerojatnom porastu očekivanog trajanja života. mladi ljudi počinji kasnije raditi.Čileanska i argentinska reforma. te promjene u strukturi rada: fleksibilizacija zaposlenosti. koje su plaćale doprinose za mirovine. prilagodbu javnih mirovinskih sustava novim okolnostima pomoću raznih mjera redefiniranja mirovinskih davanja i kontrole mirovinskih troškova. proces globalizacije i liberalizacije svjetskog tržišta kapitala: smanjena je kompetencija nacionalne države.

Dakle i ovo je fenomen vezan uz industrijalizaciju... ZDRAVSTVENA POLITIKA – DEFINICIJA I STRUKTURA BOLESTI Zdravstvo – vrlo važno. po važnosti odmah iza Mirovinskog sustava.. 23 .st. u sklopu uvođenja socijalnog osiguranja. ali i socijalnih rizika.st. II. Začetke zdravstvenih sustava u suvremenom smislu nalazimo krajem 19. ide i poboljšanje ukupnog zdravstvenog stanja u razvijenim zemljama:  smanjenje smrtnosti dojenčadi  povećanje očekivanog trajanja života Ali – povećanje očekivanog trajanja života kombinirano sa smanjenjem nataliteta stvara velike probleme. Švedska. Sustavi zdravstvene politike u središtu su kontinuiranog interesa javnosti. Demografsko-epidemiološki trendovi Paralelno s povećanjem izdataka za zdravstvo tijekom 20. Njemačka Reforme u postsocijalističkim zemljama Glavni zagovornik privatizacije i kapitalizacije mirovina je Svjetska banka. posebice stoga što je riječ o području života i smrti u najdoslovnijem smislu riječi. već i područje posebne socijalne brige države. kao jedan od glavnih životnih. ne samo prioritetno područje medicinske ili javno zdravstvene intervencije. Bolest je.- Reforme u Zapadnoj Europi: Italija.

Zbog toga je velika prednost općeg zdravstvenog sustava.. Francuska. različitom pristupu medicinskoj skrbi i različitom načinu upravljanja sustavom: 1. Financiran iz bruto plaća. Njemačka.ovaj se temelji na obaveznom. prepušteni su sami sebi. model zdravstvenog osiguranja – bismarckovski model 3. 24 . sustav je dobio univerzalne karakteristike. Temelj mu je nacionalna zdravstvena služba.sve veći udio građana – participacija.Modeli zdravstvenog osiguranja i načini financiranje zdravstva Najčešće se razlikuju 3 osnovna sustava organizacije zdravstvenih sustava. model nacionalnog zdravstva – beveridgeovski model 2. a koji se razlikuju po načinu financiranja. Švicarska.tržišni model zdravstvenog osiguranja . odnosno članove njihovih obitelji.Naglasak je na tržištu. Španjolska. 3. Trendovi u financiranju zdravstva u Europi: . Ljudi se mogu privatno osigurati ali ih nitko na to ne obvezuje. privatnom osiguranju i osiguranim rizicima.sv. rata. Italija. Financiranje ide iz poreza. oko 50 milijuna ljudi u Americi nema nikakvo osiguranje. univerzalnom socijalnom osiguranju za zaposlene osobe. Primjer: V. Belgija.Bismarckovski model . na osnovi načela lorda Beveridgea. 2.Nastaje u Velikoj Britaniji nakon 2. racionalizaciji i strožoj kontroli troškova. Zdravstvene ustanove su u državnom vlasništvu a medicinsko osoblje je plaćeno poput državnih službenika. liberalno – tržišni model – američki model MODEL Beveridgeovski Bismarckovski Američki POKRIVENOST Univerzalna Univerzalna Djelomična FINANCIRANJE Porezno Soc osiguranje Privatno osiguranje KONTROLA Javna Kombinirana Javna STATUS Soc usluga Soc pravo Osigurani rizici Tri osnovna modela zdravstvenog osiguranja: 1. skandinavske zemlje. Model zdravstvenog osiguranja . Ovo je karakteristično za SAD. Irsku te zemlje Latinske Ameriku. Karakterističan je za zemlje kontinentalne Europe. Grčka. Portugal. Usprkos različitim modelima. Proširenjem zdravstvenog osiguranja na sve radnike. u posljednjih 10 godina po svuda postoji trend prema privatizaciji. Austrija. Model nacionalnog zdravstva ili Beveridgeovski model . Nizozemska.B. Liberalno . Troškovi su toliko visoki da država ne može sama podnijeti te troškove.

ima pravo na godišnji odmor. zdravstveno osiguranje. stope zaposlenosti – udio zaposlenih u aktivnoj populaciji 3. rizika PROMJENE NA TRŽIŠTU RADA 1. korporacijski: zanatski i trgovački i 2. mirovinsko. zapošljavanje žena – jedino uspješno u skandinavskim zemljama 4.promjene u strukturi obitelji.organizacija tržišta rada razvijena u 1980-im godinama u kojoj su sadržaji rada. I početak 20. ne doprinose fondovima socijalnog osiguranja. globalizacija i formiranje gospodarskih zona u svijetu s niskim proizvodnim troškovima.utjecaj na mirovinske i zdravstvene troškove . trend ranijeg napuštanja tržišta rada od strane starijih radnika FLEKSIBILIZACIJA RADA: . 2.Preobrazba rada u zaposlenost 1. može biti dugotrajan i stabilan . faza: salarijat – rad kao socijalni status – kraj 19. Zapošljavanje u uslugama povezano je s porastom nejednakosti dohotka te su uzrok novog siromaštva. degradiran rad. stope nezaposlenosti – udio nezaposlenih u aktivnoj populaciji ( koju čine zaposleni i oni koji aktivno traže posao. 2. pogoršavaju ionako nepovoljan omjer između zaposlenog i ovisnog stanovništva. pojava atipičnih oblika zapošljavanja – .rad na određeno vrijeme – nekvalificirani. mali broj sati. prijelaz na postindustrijsku ekonomiju. Zbog opasnosti od bijega kapitala. slabljenje obiteljske solidarnosti što znači povećanja soc. 3. mladi se kasnije zapošljavaju – ili zbog školovanja ili zbog nemogucnosti pronalaska posla. minimalnu plaću. mladi . zapošljavanje u uslugama gdje se ne može povećati proizvodnost rada. Tri komponente društvenih promjena od 70-ih god 20-st koje su utjecale na tržište rada i odnos prema nezaposlenima: 1. nepokrivenost socijalni osiguranjem. u statusu zaposlenog ima niz prava. trajanje radnog odnosa te razina plaće promjenjivi. stoljeća.u gradu dvije vrsta rada: 1 . ima socijalna prava.djelomična – part time zaposlenost – uglavnom žene.Značenje i poimanje rada Koncepti rada i zaposlenosti  Predindustrijski rad . faza: proleterski rad 2.  Industrijski rad . država je prisiljena smanjivati troškove rada i socijalne troškove. od 15-64) 2. A radno – zakonska regulativa manje rigidna. Mnogi nezaposleni mladi ljudi nisu pokriveni osiguranjem od nezaposlenosti. faza: fleksibilni – društveno integrirani rad.u seljačkim društvima srednjeg vijeka . fluidni. 25 . demografska struktura: .neovisni rad – nekad je dominirao u poljoprivredi. 3. radno vrijeme.rad integriran u ukupne uvjete življenja .povećava se udio starog stanovništva . danas predstavlja marginalnu kategoriju Kriza nezaposlenosti u zadnja tri desetljeća uzrokovala je redukciju radne snage na 2 kraja radnog kontingenta: 1.

stoljeća. stari. mladi. a koji je u razvijenim zemljama konačno prevladao u 20. koji se nastoji zaposliti unutar određenog referentnog vremenskog razdoblja Tijekom 20. nezaposlen je onaj čovjek koji je bez plaćenog rada 2. zaposlenost na nepuno radno vrijeme. imigranti. stoljeću.Cilj je fleksibilnosti rada omogućiti uspješnije poslovanje tvrtki na dinamičnom i kompetitivnom tržištu. III. invalidnost. žene. Nezaposlenost je stoga neprirodna. Tri su temeljna kriterija nezaposlenosti: 1. osiguranje starosti. Uzrok nezaposlenosti može biti opća ekonomska kriza. Fleksibilnim oblicima rada smatraju se ponajprije privremena zaposlenost. propast poduzeća. osiguranje od nezaposlenosti Nezaposlenost je za radnika ogroman socijalni rizik oko kojeg se koncentrira mnogo problema. st. koji je spreman raditi 3. marginaliziran. Nezaposlenost je stanje u kojem se nalazi radno sposobna osoba koja nema nikakvog zaposlenja a koja aktivno traži posao. starost. nezaposlenost je specifičan. Vlado Puljiz – socijalna politika i (ne)zaposlenost POJAM NEZAPOSLENOSTI Pojam "nezaposlenost" vezan je uz nastanak masovnog plaćenog rada (salariat) pred kraj 19. NEZAPOSLENOST KAO SOCIJALNI RIZIK Osiguranje od nezaposlenosti u zapadnim je zemljama uvedeno kao posljednji od 4 sustava socijalne sigurnosti. koji je stoga u središtu mnogih socijalnih i političkih sukobljavanja. rad izvan radnog mjesta te neki oblici samozaposlenosti. poštivanje radnih normi ali i socijalnu zaštitu radnika putem socijalnog osiguranja. Biti bolestan i star u neku je ruku prirodno. društveno uzrokovan rizik. No biti nezaposlen znači biti odbačen od društva.: osiguranje od nesreće na poslu. U početku je osiguranje nezaposlenih obuhvaćalo samo neke profesije i slučajeve. nezaposlenost se tretira se kao problem socijalnog osiguranja pa se izjednačava s klasičnim socijalnim rizicima kao što su: bolest. podređenost poslodavcu. Salarijat podrazumijeva plaćeni rad. 26 . Nezaposlenost je veći rizik za one koji imaju slabiji položaj na tržištu rada: niskokvalificirani. osiguranje bolesti. Drugim riječima. U slučaju masovne nezaposlenosti (velikog smanjenja broja radnika koji plaćaju doprinose) financijski je doista teško uvesti shemu osiguranja nezaposlenih. nezaposlenost se počinje shvaćati kao incident uzrokovan ekonomskim faktorima. ali i individualno ponašanje. Istovremeno.

Pasivna politika je kada se nezaposlenima daju naknade. rata. U politici prema nezaposlenima. uz plaću. pravo na naknadu troškova tijekom obrazovanja.sv. neposredno stvaranje radnih mjesta. Može se govoriti o Tri osnovne mogućnosti u određivanju doprinosa i naknada: 1. Aktivna politika podrazumijeva tri temeljne vrste državne intervencije na tržištu rada: 1.OBILJEŽJA SUSTAVA OSIGURANJA NEZAPOSLENIH Četiri osnovna obilježja prema kojima se razlikuju sustavi osiguranja nezaposlenih: 1. dužinom razdoblja čekanja na početak primanja naknade i diskvalifikacijskim razdobljem. vertikalna redistribucija – naknada među nezaposlenima važna je za ocjenu karaktera sustava. Naknada je u pravilu puno manja od plaće. itd. novac. Nakon 2. pravo na naknadu putnih i selidbenih troškova. Različite zemlje imaju različite naknade ali su uglavnom manje od plaće i traju određeno vrijeme. država. Radi se o tome na koji se način prikupljeni doprinosi kroz naknade raspodjeljuju osiguranicima s obzirom na njihov socijalni status. poslodavci.ostvaruje se definiranjem uvjeta primanja naknade. dodatnu izobrazbu ili prekvalifikaciju te stvaranje radnih mjesta. Te su politike dobro razvijene u skandinavskim zemljama. pravo na dječji doplatak. u mnogim se zemljama razvijaju kompleksne aktivne politike na tržištu rada s ciljem zapošljavanja nezaposlenih. bitno je uspostaviti ravnotežu između aktivne i pasivne politike. pravo na mirovinsko osiguranje.prekvalifikacija 3. jednaki iznos naknade 3. vezana je uz staž. određeni postotak plaće 2. Pasivna politika pomaže nezaposlenim osobama raznim vrstama pomoći. To u velikoj mjeri ovisi o izdacima za nezaposlene i njihovim učincima na tržištu rada. posredovanje kojem je cilj usklađivanje ponude i potražnje na tržištu radnih mjesta – Zavodi za zapošljavanje 2. Pasivna politika Cilj pasivne politike je poboljšavanje i zaštita materijalnog statusa nezaposlenih. odnosno plaću koju su kao zaposleni primali. 3. obrazovanje za tržište rada kojem je cilj unapređenje i prilagodba znanja i vještina tražitelja zaposlenja . kontrola nezaposlenih .Važan je i način financiranja osiguranja: da li su to zaposlenici. Razlika između aktivne i pasivne politike? 27 . obrnuti postotak s obzirom na plaću Aktivna politika Paralelno s pasivnom. poput: prava na novčanu pomoć. bilo u javnom sektoru ili sufinanciranjem u privatnom sektoru. razvila se i aktivna politika prema nezaposlenima. U raznim oblicima se aktivna politika prema nezaposlenima razvila i u drugim europskim zemljama. izdašnost – se iskazuje kroz visinu naknade u odnosu na prethodnu plaću osiguranika te dužinu plaćanja naknade 2. koja podrazumijeva različite akcije i mjere usmjerene na uključivanje nezaposlenih u svijet rada. U prvom planu aktivnog pristupa je: preventivna politika sprečavanja nezaposlenosti. kombinacija 4. pravo na jednokratnu novčanu pomoć. utjecaj države – određen je samim tipom osiguranja nezaposlenih (obvezno ili dobrovoljno osiguranje). ona se dobiva određeno vrijeme. Cilj je aktivnih mjera poticanje zapošljavanja a to se čini kroz posredovanje.

hendikepirane i stare. Uvedena je obveza da korisnici socijalne pomoći. bilo je uvođenje tzv. pravo na mirovinsko osiguranje. izgradnja cesta. socijalna pomoć države treba biti druga šansa. nesposobnosti europskih država da se priklone novoj socijalnoj i ekonomskoj politici. Najznačajnija mjera restrikcije naknada. a ne milostinjom jer milostinja siromašne zadržava u bijedi.B. B. a nezaposleni se stimuliraju na prihvaćanje slabije plaćenih poslova. ono je rezultat lijenosti koju treba suzbiti radom. organizirala je javne radove za 3 milijuna nezaposlenih (pošumljavanje. pravo na naknadu troškova tijekom obrazovanja. obuhvaća programe tzv. Temeljno polazište te nove politike je da izdašne i dugotrajne naknade destimuliraju zapošljavanje i ugrožavaju ekonomski rast i povećavaju socijalne probleme. ali su uz to uvedeni i razni programi javnog zapošljavanja. Cilj pasivne politike je poboljšavanje i zaštita materijalnog statusa nezaposlenih. poduzeta je na lokalnoj i regionalnoj razini a cilj im je suzbijanje siromaštva u najnerazvijenijim područjima.workfare politiku počele primjenjivati 80-ih godina.: . Općenita je ocjena da je workfare-e politika dovela do relativno niske razine nezaposlenosti u SAD-u. takvu je politiku promicao i Clinton 90-ih. hidrocentrala.Aktivna politika podrazumijeva različite akcije i mjere usmjerene na uključivanje nezaposlenih u svijet rada . počinje ozbiljno sufinancirati. u doba predsjednika Reagana. pa to neki autori smatraju glavnim uzrokom "euroskleroze. Zato se poduzimaju mjere redukcije naknada i njihovo transformiranje u poticaje zapošljavanja. a cilj im je integracija tih skupina u svijet rada. Značajan pomak .V. Poslodavci se stimuliraju na zapošljavanje. Usvojeno je više mjera kojima je cilj uskladiti zaposlenost i obiteljske obveze. U Engleskoj se skitnice i prosjake angažiralo na javnim radovima. – POVIJEST . U takvoj politici prema nezaposlenima prednjače anglosaksonske zemlje. Veće značenje je dano mobilizaciji nezaposlenih. umjesto welfare (pomoći) nastoji se uvesti workfare. dok evropske zadržavaju ili pak sporije uvode redukciju socijalnih prava.država nastoji pronaći posao i nastoji pomoći da se zaposle nezaposleni. U kontekstu američke nove socijalne politike. Četiri primjera workfare programa: SAD – POVIJEST: u širim razmjerima aktivna politika je prvi put primijenjena u New Deal. poput: prava na novčanu pomoć. • . Javna pomoć. pravo na jednokratnu novčanu pomoć. pa i slabije plaćene poslove. Programi Aktivne politike prema nezaposlenima : workfare umjesto welfare U mnogim se zemljama u posljednje tri decenije promijenila politika prema nezaposlenima.B. • Danska: .uvedena je obveza rada nezaposlenima da traže posao. moraju prihvaćati razne. nakon one koju nudi tržište rada. Puritanci siromaštvo smatraju grijehom. njihovu obrazovanju i prilagodbi tržištu rada a manje redukciji socijalnih davanja. podrazumijeva obvezu rada i tek tako se siromašni građani mogu izvući iz "zamke siromaštva". 28 . New Deal za mlade.u SAD-u. • SAD: . 1997. Danski model poticanja zapošljavanja temelji se na kombinaciji fleksibilnosti rada i socijalne sigurnosti – flexicurity – model. brana). Job seeker´s Allowance. koji ponekad donose zaradu ispod razine socijalne pomoći. Najveća promjena u uslugama za obitelj. Druga skupina mjera. 1996. – Rooseveltova WPA.uvedene su iznimno niske naknade za nezaposlene i uvedena obaveza nezaposlenima da traže posao. koje država. Workfare pristup je izvučen iz svog neoliberalnog konteksta i smještena u univerzalistički model. V. Ovdje je također smanjeno trajanje i veličina naknada nezaposlenima. pravo na naknadu putnih i selidbenih troškova. kao i stimulacije u traženju posla. pravo na dječji doplatak.ovdje je izveden nekakav kompromis između workfare i welfare.Represija nad prosjacima i skitnicama u srednjem vijeku bila je najizraženija u V. kao i obaveza aktivnog traženja posla. Pasivna politika za razliku od aktivne ne potiče zapošljavanje. Treća skupina mjera. tj. . prema njihovom uvjerenju. Primanje socijalne pomoći ne smije postati načinom života. nakon velike ekonomske krize 1930. U nešto izmijenjenom obliku.laburistička vlada Tonya Blaira. nego se nezaposlenima daju naknade pomaže se nezaposlenim osobama raznim vrstama pomoći. Poduzete su reforme kojima je cilj poticanje na plaćeni rad.

. provjera radne sposobnosti: . 29 . opća socijalna pomoć – namijenjena svima onima čiji su prihodi ispod određenog minimalnog standarda. Socijalna pomoć - SIROMAŠTVO I SOCIJALNA POMOĆ Siromaštvo je fenomen koji se pojavljuje u cijelom svijetu.definirano kriterijima pojedine zemlje ili sredine / mjere relativnog siromaštva: ako netko ima ispod 60% prosječnog relativnog dohotka u zemlji – on prelazi u siromašne. kada ljudi nemaju dovoljno resursa za život. Država daje određeni. odijevanje. temeljno pravo čovjeka da živi od svog rada. IV. Odbijanje ponuđenog posla može dovesti do reduciranja naknade ili njenog ukidanja. Načela / Kriteriji ostvarivanja socijalne pomoći: 1.. ali ne i dovoljan uvjet za socijalnu pomoć: socijalnu pomoć se dobiva tek ako su iscrpljene sve druge mogućnosti.odnosno dohotka i imovine 2. (u zemljama trećeg svijeta 1.. kategorijalna socijalna pomoć – pomoć u posebnim okolnostima. obuća i sl. pomoć kod kuće. siromaštvo je nužan. siromaštvo smatraju grubo rečeno „bolešću”. relativno siromaštvo: .. onda su siromašni. Američka teorija: za siromaštvo je kriv pojedinac. apsolutno siromaštvo..izbjeći stanje materijalne oskudice . Francuska: 1988. on je odgovoran za svoju situaciju.• . supsidijarnost: . On podrazumijeva neku vrstu ugovora između pojedinca i države. Socijalna pomoć ima dvije osnovne funkcije: . udomiteljska. starački domovi) Oblici socijalne pomoći: (Gough) 3 kategorije: 1. Razlikujemo: 1. Dvije terije o uzrocima siromaštva: 1.savjeti kako izaći na kraj sa siromaštvom d) Usluge: . 3.osim u slučajevima kad je osoba mentalno ili fizički hendikepirana. provjera resursa i prihoda: . Ovaj princip ima posebno mjesto u Njemačkoj.odjeća. Klasična europska teorija: društvo je krivo za siromaštvo i društvo je odgovorno! 2. c) savjeti i stručna pomoć: .5$ po stanovniku u Zemljama trećeg svijeta nemaju 1. u Hrvatskoj 500 kuna.spriječiti marginalizaciju i socijalnu isključenost Oblici / Sadržaj socijalne pomoći: a) novčani transferi: – najčešći oblik pomoći u modernim sustavima b) davanja u „naturi“: . Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – svi su se složili da je javna pomoć "sveti dug" društva prema svakom pojedincu ali je istaknuto da je pored prava na pomoć. namijenjena specifičnim skupinama korisnika: starim. To znači da se radno sposobni pojedinci moraju službeno registrirati kao nezaposleni te prihvatiti odgovarajući ili bilo koji tip zaposlenja.siromaštvo na osnovi individualne procjene ljudi – nema objektivne crte. U Europi = 4$ po stanovniku je granica za apsolutno siromaštvo. siromaštvo je „začarani krug” – ako je pomoć visoka. hendikepiranima. minimalni dohodak nezaposlenom pojedincu koji nema sredstava za život a on je zauzvrat dužan tražiti posao ili se obrazovati ili obavljati neke druge korisne poslove. 2. zadovolje se svojom situacijom. uveden je program uključivanja. .5$ po st.u institucijama i izvan njih.Francuska –POVIJEST u vrijeme Francuske revolucije. Obično se financiraju iz poreznih prihoda i temelje na provjeri dohotka ili ukupne mirovine.Siromaštvo je definirano osnovnim egzistencijalnim potrebama: nemaju za najosonovnije egzistencijalne potr ebe: hrana. 3. Socijalna pomoć je skup naknada i usluga koje trebaju jamčiti egzistencijalni minimum ljudima u potrebi a polazeći od provjere dohotka i/ili imovine.) 2. stanovanje. subjektivno siromaštvo: . ljudi neće tražiti posao. Na izgradnji kanalizacije i uređenja obale Seine angažirali su se brojni siromašni građani.država će pomoći ali prije toga vam mora pomoći obitelj ili netko iz primarne grupe.

Obiteljska politika Obitelj se u užem smislu definira kao obiteljski nukleus koji čine osobe u privatnom ili institucionalnom kućanstvu. izvanbračne zajednice. ako je pomoć velika ljudi neće tražiti posao. Kućanstvo može činiti i samo jedan član. kao i socijalna politika. Naime. Prosječna veličina obitelji (3. Značenje obitelji: Obiteljska politika. primjena načela supsidijarnosti 2. opadanje i starenje stanovništva. odnosno njenih članova. naviknu se na to.3. pod snažnim je utjecajem promjena koje se dešavaju u društvu. zamka siromaštva: Amerikanci: ljudi koji su u siromaštvu dobijaju socijalnu pomoć pa se ne žure da traže posao.2) i kućanstva (3. zdravstvenog. samačka domaćinstva sve više dominiraju u obiteljskoj strukturi. Ipak – ove dvije politike su i međusobno tijesno povezane i u velikoj mjeri se preklapaju. vode. zadovolje se svojom situacijom. 30 . V. poboljšanje demografske strukture. štite trudnice i djecu. koje su u međusobnom odnosu muža i žene ili kao roditelji neoženjene (neudate) djece bilo koje dobi. Moderna socijalna politika: usklađivanje obiteljskog i vanjskog rada. stide se. obilježeni. Europska i hrvatska istraživanja pokazuju da je Obitelj i dalje prva vrijednost koju svi žele i navode ali je brak kao komponenta obitelji sve nestabilniji. kojima država djeluje u korist obitelji. Problemi korisnika: 1. vezana socijalna pomoć – predstavlja vid novčane ili nenovčane pomoći koja pruža pristup specifičnim dobrima i uslugama: plaćanje struje. obiteljska politika djeluje na strukturu i socijalni položaj obitelji. Postupno se mijenja i pluralizira obiteljska struktura. ublažavaju financijski teret što ga predstavljaju djeca. Bolje je ljude poticati da traže posao. Obiteljska politika je skup mjera.g). 3. socijalnog. posebno obitelji s djecom a usmjerena je na poboljšanje kvalitete života obitelji. To je posljedica sve raširenijeg uvjerenja da je zapošljavanje žena i dvoroditeljski model danas najprihvatljiviji za većinu obitelji – stvaranje „obitelji prijateljske okoline“.1) u Hrvatskoj (2001. prije svega u korist obitelji s djecom. ogrijeva – sredstva se ne mogu koristiti za nešto drugo. Već je duže vrijeme na djelu demografska recesija koju indiciraju smanjene stope fertiliteta. Kućanstvo se može sastojati od obitelji i drugih članova. Kućanstvo se definira kao ekonomska zajednica ljudi koji žive zajedno. U posljednje vrijeme je u središte Europske obiteljske politike dospjelo usklađivanje obiteljskih i vanjskih obveza vezanih uz zaposlenost. a populacijska je politika usmjerena na određene ciljeve vezane uz kretanje i strukturu stanovništva. dok obitelj ne može biti jednočlana. neuzimanje pomoći – stigma. Razlika između populacijske i obiteljske politike Populacijska (demografska) politika je skup mjera usmjerenih na postizanje demografskih ciljeva: povećanje broja stanovnika. Te im mjere pomažu u problematičnim situacijama ekonomskog. kao što su jednoroditeljske obitelji. Obiteljska politika je cjelovit i sustavan skup mjera koje djeluju u korist obitelji. omogućavaju usklađivanje obiteljskih i radnih obveza. Nekad marginalni obiteljski oblici. stambenog i sličnog karaktera.

Dva temeljna cilja obiteljske politike: 1.) i posredni -oportunitetni (zbog djece izgubljena zarada). 1. nalazimo u Švedskoj. vrijeme (dopusti). vanjske institucije koje pomažu obitelji – Razlog: usklađivanje radnih i obiteljskih obveza. Novčane potpore i olakšice:  dječji doplatci – najvažniji oblik državne pomoći kod povećanih troškova djeteta. prije svega majka. pomoć u obitelji. a najvažniji su dječji doplatci. Ti troškovi mogu biti neposredni (hrana. odjeća. U ovom tipu obiteljske politike ženama je prvenstveno namijenjena uloga supruge i majke. a bliska mu je i Njemačka. kako bi oni prilagodili svoje profesionalne i obiteljske obveze. na njima je sada veći naglasak nego na novčanoj potpori. U Skandinavskim zemljama (Švedska) naglasak na uslugama obitelji. Novčani transferi mogu biti različiti. uče se novim tehnologijama. Primjer je takve politike Velika Britanija i Irska. odnosno uzdržavane članice obitelji. suvremena obitelj ima potrebu za raznim vrstama usluga: servisi. stanovanje. novac – novčana davanja i naknade 2. a mogu se koristiti i u drugim prilikama. bolje za život i svijet. Veliki je naglasak na uslugama iz dva razloga: 1. stoga što one više pogoduju imućnijim slojevima jer su porezi veći na veće plaće. usluge (skrb i podrška djeci i obitelji) 3.  Institucije namijenjene djeci predškolske dobi ( jaslice i vrtići i razne druge institucije)  Druge institucije za pomoć obitelji: centri za djecu. koje se stavlja na raspolaganje zaposlenim članovima obitelji. druže se. Usluge: moderni oblik obiteljske politike.  porodni dopusti – pravo koje pripada zaposlenoj majci  roditeljski dopusti – slijedi nakon porodnog dopusta.  ostala davanja (za hendikepiranu djecu i sl.  Obiteljska “dvaju hranitelja” (ili mekog muškog hranitelja). veoma važni za usklađivanje obiteljskih obveza i vanjskog rada. potpora obitelji s djecom 2.  porezne olakšice – smatraju se nedovoljno pravednim instrumentom pomoći obiteljima. Dopusti – koje roditelji. dobiva radi skrbi o djeci. odnosno u nordijskim zemljama. Norveškoj i Luksemburgu. usklađivanje radnih i obiteljskih obveza 2. Tipovi ili Modeli obiteljske politike (Lewis):  Obiteljska politika “jednog muškog hranitelja”. mogu ga koristiti oba roditelja  ostali dopusti – u slučaju bolesti djeteta 3. djeca se u tim ustanovama socijaliziraju. Osnovna je značajka takve politike da ona podržava 31 . jednakost muškaraca i žena na tržištu rada i u obitelji Mjere obiteljske politike Tri osnovna instrumenta kojima država i društvo mogu pomoći obitelji: 1. koja ovisi o plaći muža-hranitelja.) 2. koji se u većini zemalja dodjeljuju svoj djeci ali visina i način njihove dodijele variraju. Najizdašniji su u Belgiji. Noviji instrument obiteljske politike. starački domovi i sl. zabava i sl.

U Hrvatskoj 21-22% razvoda.8%. Slijedili su i drugi negativni demografski trendovi. U svim su Europskim zemljama smanjene stope nupcijaliteta (broj sklopljenih brakova na 1. patrijarhalnoj obitelji. – iznosila 2.24. iznosila je 1.kombiniranje plaćenog vanjskog i neplaćenog obiteljskog rada. nupcijalitet. građanskoj obitelji.6% izvanbračne djece.sv. što znači negativnu stopu prirodnog priraštaja. Samačka kućanstva. divorcijalitet Socijalno-demografske promjene i nove obiteljske strukture Za obiteljsku su politiku bitni demografski indikatori. U prva dva desetljeća nakon 2.1% djece a 1993. Europa je doživjela veliki demografski uzlet. u Švedskoj 55. već o konjugalnoj. A 1994/5. Danas se u nekoliko Europskih zemalja razvodi svako drugi brak. Moderna obiteljska politika: . Formiranje obitelji . Na opadanje fertiliteta i druge demografske promjene presudno je utjecalo zapošljavanje žena. U 60 – im godinama. Paralelno s opadanjem fertiliteta desilo se starenje stanovništva. rodilo 44. izvan braka se rađalo 5. U Danskoj se 2000.smanjiti nezaposlenost a pri tome povećati zaposlenost žena (model 2 hranitelja) 32 .5%. oko 30%. a smanjio udjel mlađeg i radnog kontingenta stanovništva.72.3%. Najniže stope nupcijaliteta imaju postsocijalističke zemlje u kojima je došlo do pravog demografskog sloma. kontrola fertiliteta. a oni pokazuju velike promjene u kretanju i strukturi stanovništva u posljednjim decenijima.6%. Država podupire ženu i kao majku i kao zaposlenicu.000 stanovnika).. a na Islandu 65. u Norveškoj 49. Posvuda je totalna stopa fertiliteta pala ispod 2. jednoroditeljske i drugi oblici obitelji trebaju širu potporu države. deinstitucionalizaciju braka te na pojavu novih obiteljskih oblika. rata. Ovi procesi multipliciraju socijalne rizike. Osjetno su porasle i stope divorcijaliteta (odnos broja razvedenih u odnosu na broj sklopljenih brakova). Totalna je stopa fertiliteta u zemljama Europske Unije 1965. Svugdje se povećao udjel starijeg. Njega je pratila obnova obitelji i plima familizma. obrazovanje i zapošljavanje žena. koja je u novom industrijsko – urbanom društvu pronašla svoje mjesto i ravnotežu. Veće se značenje pridaje uslugama nego transferima. (dostupnost kontracepcijskih sredstava) 2. koje je ranije rješavala sama tradicionalna obitelj a sada ih društvo treba rješavati. Tako je sredinom 60-ih godina stopa divorcijaliteta u zapadnim zemljama iznosila oko 10% a 80-ih. Nije se radilo o povratku tradicionalnoj. sve zastupljeniji model dvaju hranitelja) Demografske promjene i zapošljavanje žena utjecali su na tzv. Od sredine 1960-ih – promjena ovog trenda. – 21. Dva osnovna čimbenika u objašnjavanju ovih trendova: 1.

uskladiti zaposlenost i obiteljske obveze povećati usluge obitelji preraspodijeliti uloge unutar obitelji – Stambena politika Stambena politika je najmlađe područje u okviru socijalnih politika. uređuje subvencioniranje kamata na stambene kredite ili davanje premija za stambenu štednju i sl. puno kvalitetniji. Središnji program svake stambene politike je socijalno stanovanje.- VI. uže gledano. 3. Tipovi stambenih politika Sustavi stambenih politika se u potpunosti oblikuju tijekom 1950-ih i 1960-ih. javna poduzeća ili neprofitne organizacije koje se bave stanovanjem.Socijalni stanovi se mogu podijeliti u 2 skupine: stanovi u središtu grada. Socijalne stanove najčešće grade i njima upravljaju jedinice lokalne samouprave. 2. u njima stanuju marginalne skupine i stanovi u novim gradskim naseljima. Tri aspekta socijalnog stanovanja: 1. subvencije – država određenim ciljanim skupinama na osnovi provjere prihoda i imovine subvencionira troškove stanovanja. Stambene politike u razvijenim zemljama se dijele na dva tipa: 33 . Socijalni stanovi se dijele na osnovi provjere prihoda i imovine pojedine obitelji. Definicija socijalnog stanovanja Pojam stambene politike je širok pojam i odnosi se na intervenciju države u stambenu potrošnju. Osnovni cilj u prvom razdoblju = povećanje i obnova stambenog fonda koji je uništen u ratu.Socijalni stanovi se mogu podijeliti u 2 skupine: stanovi u središtu grada. u evropskim zemljama većinom na vlasti bile socijaldemokratske stranke. Pritom je najčešće riječ o dugoročnom najmu. slabe kvalitete. Većinom su to jeftiniji stanovi i sagrađeni po skromnijim standardima. Socijalno stanovanje. Stanovanje u socijalnom stanu obilježava njihove stanare. Gradnja socijalnih stanova redovito se planira za određeno vremensko razdoblje. Socijalni stanovi se mogu podijeliti u 2 skupine: stanovi u središtu grada. podrazumijeva gradnju i dodjelu socijalnih stanova ciljanim skupinama stanovnika. propisi kojima se uređuje tržište stanova i stambena politika – dakle ovdje država regulira visinu stanarine u privatnim stanovima. Prilikom gradnje stanova vodi se računa o cijeni. stambena opskrba – gradnja socijalnih stanova za određene ciljane skupine stanovnika. Ovo je velikim dijelom vezano i uz činjenicu da su u to doba.

Značajne prednosti u odnosu na vladine organizacije i privatne komercijalne tvrtke: 1. kao značajan čimbenik razvoja modernih socijalnih politika – javlja se privatni i neprofitni sektor koje se različito razvijao u pojedinim zemljama. različiti izvori financiranja 34 . Francuska. SAD). altruizam 3. Zahtjevi za privatizacijom socijalnih usluga idu u prilog razvoja neprofitnih organizacija.Crkva i crkvene organizacije (Caritas) ulaze u krug tih organizacija. imaju vlastitu upravu 5. organizirane su i institucionalizirane ( udruge i zaklade) 2.religijske i političke neprofitne organizacije ne ubrajaju se u ovaj krug organizacija. zaštitom okoliša I sličnim područjia kojima se kontroliraju vlasti. Glede poreznog statusa one se tretiraju i kao neprofitne organizacije.ovdje je djelokrug vlade ograničeniji. dodatna . izboru usluga i privatnosti za izazove koji nastaju u okolini. ULOGA NEPROFITNIH ORGANIZACIJA U SOCIJALNOJ POLITICI Socijalne službe. ne raspodjeljuju dobit 4. nisu birokratizirane 2. učinkovitije su. Danas se ovaj pojam koristi za označavanje rada organizacija koje se bave ljudskim pravima. Nevladine organizacije – privatne neprofitne organizacije koje su izvan vladinog utjecaja Pojam nevladine organizacije ušao je u upotrebu 1950-ih i povezan je s radom agencija Ujedinjenih naroda u zemljama trećeg svijeta u postkolonijalnom razdoblju.ovdje država preuzima brigu za podmirivanje stambenih potreba cijelog stanovništva. Opsežna stambena politika znači usmjeravanje nacionalnih resursa u područje stanovanja tako da se maksimalizira blagostanje cjelokupne populacije. Njemačka) 2. a i programi su djelotvorniji 4. odvojene od vlade. Rješavaju se prije svega posebne potrebe i specifični stambeni problemi – intervencijom u sustav koji funkcionira na tržišnim principima (Velika Britanija. VII. Obilježja nevladinih organizacija: 1. koriste sredstva iz više izvora 3. privatne su. S krizom i reformom socijalne države u razvijenim zemljama dobiva se posebna uloga u kombiniranom modelu socijalne politike. .1. opsežna . postale su ograničenje učinkovitim i djelotvornim socijalnim programima. Ovdje se polazi od odgovornosti države da svim građanima osigura pristojan stan (Švedska. SOCIJALNA POLITIKA I NEPROFITNI SEKTOR Osim institucija države i tržišta. organizirane preko vladinih organizacija. uključuju volontere na rad .