You are on page 1of 3

Vaz Hasan El-Basrija o svojstvima pravog muslimana II dio

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je
ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog
Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one
koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo u imanu i Islamu, cijenjene sestre, djeco i omladino,

Nakon što sam na prošloj hutbi govorio o najpoznatijem tabiinu Hasan El-Basriju, danas ću započeti
govoriti o njegovom vazu kojeg je održao prije više od 1300 godina okupljenim vjernicima u džamiji
nakon džume namaza.

Pripovijeda Seleme ibn Amir: «Jedanput smo klanjali džumu sa Hasanom, pa pošto završismo,
okupismo se oko njega, a on zaplaka.» Zašto plačeš? Rekosmo mu mi, a on još više zaplaka , zatim poče:

«A kako i ne bih plakao? Kada bi nam se na vrata ove džamije pomolio jedan od drugova Božijeg
Poslanika a.s., ne bi od Islama među nama poznao ništa osim ovu našu kiblu, kuda se u namazu
okrećemo...»

Zastaćemo malo kod ovih riječi kako bi ih proanalizirali. Hasan El-Basri se obraća poslije džume
namaza onima koji su sa njim klanjali namaz. Zatim, obraća se generaciji koja dolazi odmah poslije
ashaba i njima govori da ashabi ne bi prepoznali od njihovog Islama ništa osim kible prema kojoj se
okreću. Kada je takvo stanje sa njima šta onda reći za nas? Šta bi ashabi prepoznali od našeg Islama?
Možda bi poznali samo imena i ništa više. A kako li je tek stanje sa onima koji čak nemaju ni kible, koji se
ne okreću ka njoj niti ikako klanjaju.

Da bi nam bilo što jasnije ovo njegovo alarmantno obraćanje poslušajmo dalje šta on kaže.

«Oh, oh! Prazne želje su uništile svijet. Govora ima, ali djela malo; znanja ima, ali strpljivosti nema;
vjerovanje postoji, ali čvrstog uvjerenja nema...»

Sada nam je malo jasnije zašto Hasan ovako govori, jer ono čega nije bilo u njegovo doba jesu djela,
bilo je onih koji puno pričaju, ali koji nisu radili ono što govore. Bilo je čak i onih koji su znali, ali pored
znanja nisu imali sabura. Kao što je bilo onih koji su bili vjernici samo na jeziku, a na djelu ih nije bilo
nigdje. Ovaj fenomen koji je još više prisutan u našem vremenu Hasan objašnjava na sljedeći način.

«Šta je to? Ja vidim ljude, ali ne vidim pameti. Čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj svijet je unišao u
vjeru, pa izašao. Znaju šta je dobro, ali ga djelom niječu. Znaju šta je haram, ali ga djelom dozvoljavaju.
Vjera im je samo na jeziku. Upitaš jednog od njih da li vjeruje da će za djela račun polagati, a on ti odmah
odgovori da vjeruje. Kunem se Gospodarom Sudnjeg dana, da laže...»

U današnje doba ćemo naći mnogo onih koje Hasan spominje, jer doista ima mnogo onih koji tvrde
da su vjernici, da će pred Allahom račun polagati, ali pored svega toga njihova djela govore suprotno.
Kaže da vjeruje u Allaha, a nema namaza. Kaže da voli Allaha a ne posti Ramazan. Kaže da žudi za
Džennetom, a ne priprema se za njega, ne čini dobra djela koja će ga u njega uvesti. Kaže da je smrt
istina a ne priprema se za rastanak sa ovim svijetom. Šta reći drugo za takvoga nego isto ono što je rekao
Hasan El-Basri a to je da laže. Laže samog sebe i obmanjuje, a Allaha ne može prevariti. Ako čovjek
ispravno vjeruje u Allaha onda taj njegov iman mora dati svoje lijepe i ukusne plodove, onda se vjernik
okiti svojstvima koje Hasan El-Basri navodi u svom vazu kao svojstva pravog muslimana. Poslušajmo
dalje šta on kaže u pogledu ovoga.

«Od svojstva pravog muslimana je: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto
uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu,
umjereno vladanje u bogatstvu, milost prema potištenu, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz
ustrajnost».

Pravi musliman treba da bude snažan i odvažan, a izvor toj njegovoj snazi treba da bude njegova
vjera. Hazreti Omer je rekao: «Mi smo narod koje je Allah uzdigao, učinio snažnim, putem Islama, i ko
god bude tražio tu snagu, ugled i čast u nečem drugom mimo Islama. Allah će ga poniziti. Ovo nam
objašnjava današnje stanje Ummeta. Islamski Ummet nema snage jer nema istinskog Islama koji daje tu
snagu. Nema istinskih, pravih mu'mina koje krase navedena svojstva. Veliki broj današnjih muslimana
nema istinskog imana, nema znanja, nema blagosti, nema otmjenosti u siromaštvu niti pozna granice
rasipništva u bogatstvu, i što je najgore ponestaje pravednosti pa čak i u islamskim zemljama. Dalje
nastavlja Hasan te kaže:

«Musliman pravi neće učiniti nasilje ni onome koga mrzi, niti će se ogriješiti pomažući onoga koga
voli. Musliman pravi ne ogovara, ponižavajući drugog ne namiguje; ne istražuje mahana; u besposlicu ne
govori; bez svrhe se ne zabavlja i ne igra; ne prenosi riječi; ne traži ono što nije njegovo; ne poriče istine,
makar se i njega ticalo; ne prelazi granice u isprici; ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi; niti se veseli
kad neko nešto pogriješi».

Pravi musliman neće učiniti nasilje ni onome koga mrzi, a kako tek onda da učini nasilje onome koga
voli i poštuje. Prisjetimo se Allahova Poslanika s.a.v.s., koji nikome nije nasilje činio, čak je i onom židovu
koji mu je svaki dan bacao trnje i smeće po putu kada bi išao u džamiju došao i posjetio ga kada se ovaj
razbolio. Mogao je da zadovoljno protrlja ruke i da se smije njegovoj nesreći, međutim Poslanik to nije
učinio, nije se svetio kada nekoga nesreća pogodi. Jesmo li mi takvi? Kamo sreće da jesmo. Kod nas
možemo više naći negativnih nego li pozitivnih primjera. Tako ako nekoga nesreća zadesi, a mrzimo ga
mnogi kažu: E neka mu je tako, to je i zaslužio. Radujemo se tuđoj nesreći čak više nego sopstvenoj sreći.
Ako ovako postupamo to ukazuje da svoj ahlak još nismo usavršili. Kakav treba da bude pravi musliman?
Hasan El-Basri nam dalje kazuje:

«Pravi musliman je ponizan i skrušen, kad je u namazu, on žuri da se Bogu klanja. Riječi njegove su
pravi lijek; stpljivost njegova je pobožnost; šutnja njegova je razmišljanje; razmatranje njegovo je pouka.
Druži se sa učenim ljudima da nauči, među njima šuti da ne pogriješi, a kada govori, govori da se okoristi.

Ako pravi musliman učini nešto što je dobro, on se veseli, a ako pogriješi, traži oprosta; ako ga pak
prekori, on opet od njeg zadovoljstvo traži. Ako ga neko ludo ispsuje i izgrdi, on se opet blagim pokaže.
Kad mu se nasilje učini on se strpi i opet pravedno postupa. Ne utječe se drugom osim jedinom Allahu,
ne traži pomoć osim od jedinog Allaha. Pravi je musliman među ljudima dostojanstven, a u osami sa
Allahom zahvalan. Zadovoljava se nafakom, zahvaljuje se na udobnosti, a strpi se u muci. Ako sjedne sa
onim, koji su zaboravili Allaha, on se Allaha sjeća, a ako sjedne sa onima koji se Allaha sjećaju, on traži
oprosta za svoje grijehe.

Zatim je Hasan rekao: «Ovakvi su bili Alejhisselamovi drugovi jedan po jedan sve dok nisu pomrli. Ovakvi
su bili vaši dobri preci. Vaše stanje se izmjenilo zato što ste vi svoj postupak promijenili. Zatim je proučio
ajet:

«Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj postupak, a kad Allah
htjedne jedan narod (radi grijeha) kazniti, niko te kazne ne može odbiti i niko im ne može osim Allaha
pomoći».

Draga braćo i cijenjene sestre, ovaj vaz iako je održan prije 1300 godina i danas je vrijedan i
savremen. Za nas je danas još vredniji, jer smo mi kudikamo više zaostali iza onih muslimana kojima je
bio namijenjen. Treba iz duše biti musliman. Treba vršiti vjerske dužnosti, kojima je svaki musliman
zadužen, a ne samo pričati, jer od prazne priče nema ništa. Treba raditi i svojim djelima pokazati Islam,
živi Islam u praksi. Islam u našoj svakodnenici, a ne samo pokazati Islam u džamiji.

Trebamo se truditi da se okitimo svim navedenim pozitivnim svojstvima pravog muslimana, i svim
silama se truditi da eliminišemo iz svojih srca sve ono što je negativno i što Allah Uzvišeni ne voli.

Ako tako učinimo onda se možemo nadati pomoći od Allaha koju je obećao muslimanima rekavši:

«Dužnost je moja da pomognem prave vjernike».

Gospodaru naš, ti popravi nas i naše stanje, popravi stanje naše djece i omladine, stanje naših majki i
sestara, uputi nas ka pravom putu, putu Islama, sačuvaj nas zablude, grijeha i svega onoga s čim Allah
nije zadovoljan. Amin.

You might also like