You are on page 1of 14

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU,OPATIJA

RAČUNOVODSTVENI PROPISI
SEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Računovodstvo Student: Romana Maružin


Mentor: prof.dr.sc. Milena Peršić Matični broj:20434 /09
Serijski broj: 006146 R - 18
Smjer: Menadžment u turizmu

Opatija, ožujak 2010.godina


SADRŽAJ:

UVOD.......................................................................................................................................2
1. POJMOVNO RAZMATRANJE I POVIJESNI RAZVOJ RAČUNOVODSTVA................3
1.1. Računovodstveni sustavi................................................................................................4
1.2. Računovodstvena načela, standardi i politike ..............................................................6
2. RAČUNOVODSTVENI PROPISI.........................................................................................8
1.3. Zakon o računovodstvu..................................................................................................8
1.4. Međunarodni računovodstveni standardi.......................................................................9
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................11
Literatura..................................................................................................................................12
1. Anthony, R. N., (2004): Računovodstvo: Financijsko i upravljačko računovodstvo, Zagreb,
RRiF - plus, Zagreb ..................................................................................................................12
2. Belak, V., (2006): Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim
propisima, Zgombić & Partneri, Zagreb...................................................................................12
3. Crnković, L.,(2006): Organizacija i primjena računovodstva, Ekonomski fakultet, Osijek. 12
4. Greuning, H., Koen, M., (1999): Međunarodni računovodstveni standardi, Hrvatska
zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb ...........................................................12
5. Grupa autora, (1993), Računovodstvo poduzetnika, RriF – plus, Zagreb............................12
6. Grupa autora, (1995), Računovodstvo, Hrvatska zajednica računovođa i ifnancijskih
djelatnika, Zagreb......................................................................................................................12
7. Međunarodni računovodstveni standardi, (1996), RRiF – plus, Zagreb...............................12
8. http://www.propisi.hr/index.php?page=g_law&g_id=90, (04.03.2010)..............................12
9. http://www.rrif.hr/, (04.03.2010)..........................................................................................12
10. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329423.html, (04.03.2010)...........................12

I
UVOD

Računovodstvo se temelji na sustavu načela, politika, standarda, tehnika i propisa koji


omogućuju da ekonomske aktivnosti budu razumljive računovodstvenim korisnicima. Da bi
se postiglo međusobno razumijevanje moralo se nekako uskladiti sva ta načela, propise,
zakone, standarde, a to se je sve objedinjeno u nazivu „računovodstveni propisi“. Stoga se u
ovom radu objašnjavaju pojmovi računovodstva, njegovih sustava, načela i politika.
Svrha ovog seminarskog rada je da se ukaže na kompleksnost samog računovodstva te
na njegov ustroj i podjele, u cilju boljeg shvaćanja i razumijevanja računovodstva, te potrebe
za Zakonom o računovodstvu i Međunarodnih računovodstvenih standarda. U obradi teme
korištene su metode, osim dostupne literature i članaka, analize i sinteze, komparacije te
istraživačka metoda.
Seminarski rad je, osim uvoda i zaključka, podijeljen u dvije glavne cjeline. U prvoj
cjelini pod nazivom „Pojmovno razmatranje i povijesni razvoj računovodstva“ obrađuje se,
kao što sam naslov kaže, pojam računovodstva, njegov razvoj kroz stoljeća, računovodstveni
sustavi s naglaskom na računovodstvo poduzeća, računovodstvena načela, standardi i politike,
koja su uvod u drugu cjelinu.
„Računovodstveni propisi“ su glavni naslov drugog poglavlja gdje je najviše
pozornosti usmjereno na Zakon o računovodstvu i Međunarodne računovodstvene standarde s
ciljem interpretiranja zakona i standarda te njihove svrhe i potrebe.

2
1. POJMOVNO RAZMATRANJE I POVIJESNI RAZVOJ RAČUNOVODSTVA

Razvoj računovodstva datira još od početka ljudske djelatnosti. Onog trenutka kada je
čovjek počeo razmjenjivati višak dobara koja je sam proizveo za dobra koja su mu
nedostajala, nije se isključivo oslanjao na svoje pamćenje već je tražio način u fizičkom
obliku za evidentirati i zapamtiti sve te promjene. Arheološkim istraživanjima došlo se do
saznanja da su se urezivanjem u drvene, kamene i glinene pločice bilježili podaci o ljudskoj
djelatnosti. Takve bilješke, s područja Mezopotamije, potječu iz vremena 4 000 godina prije
Krista. Prema tim bilješkama, odnosno dokazima, došlo se do zaključka za je tada započeo
razvoj računovodstva.
Računovodstvo se zapravo temeljilo na vođenju, odnosno evidentiranju računa u
knjigama, pa odatle nastaje i naziv za „knjigovodstvo“, ovisno o tome je li naglasak bio na
„računu“ ili na „knjizi“. Tada nije bilo neke pretjerane razlike između ta dva pojma, dok
danas prevladava shvaćanje kako je knjigovodstvo sastavni dio računovodstva. Knjigovodstvo
se definira kao sustav koji na temelju dokazivih isprava prati gospodarske procese i
financijske tokove, te vremenskim slijedom bilježi u poslovne knjige nastale poslovne
promjene imovine, kapitala, obveza, rashoda, prihoda i financijskog rezultata poslovanja. 1
Ono je usmjereno na prošle događaje poslovanja, dok za razliku od njega računovodstvo je
usmjereno na buduće poslovne događaje.
Računovodstvo podrazumijeva opisivanje, mjerenje i tumačenje ekonomskih
aktivnosti subjekta, odnosno to je „vještina bilježenja, razvrstavanja i skraćenog prikazivanja
u novčanim iznosima izraženih poslova i događaja koji su barem djelomično financijske
naravi i interpretiranje iz toga proizašlih rezultata.2 Polazeći od izloženog, računovodstvo se
može definirati kao zaokruženi sustav znanstvenih metoda i tehnika evidentiranja i
količinskog iskazivanja ekonomskih transakcija, svojevrsnog planiranja, nadziranja te
analiziranja stanja i kretanja imovine, dugova (obveza), kapitala, prihoda i rashoda, kao i
utvrđivanje financijskog rezultata poduzeća i sastavljanje financijskih izvještaja.3
Računovodstvo se temelji na sustavu načela, politika, standarda, tehnika i propisa koji
omogućuju da ekonomske aktivnosti budu razumljive računovodstvenim korisnicima. U
odnosu na ostale sustave računovodstvo ima prednost što može u sažetom obliku sa točnošću
opisati ekonomske aktivnosti i njihove rezultate. Zbog toga sve države donose propise o
obveznom vođenju računovodstva te o načinu vođenja iz razloga ekonomske aktivnosti i
kontrola zakonitosti tih aktivnosti. Zahvaljujući računovodstvu koje vode poslovni subjekti
državni organi kontroliraju odvijaju li se te aktivnosti u skladu s propisima i zakonom. Cilj
državnog nadzora i kontrole je osiguravanje državnog prihoda, te zaštita vjerovnika i
dioničara.
Računovodstvo, osim već navedenog, bavi se prognoziranjem i planiranjem budućih
ekonomskih događaja, te procjenu mogućih rezultata. Stoga, u tom smislu, obuhvaća i
različite metode i tehnike analiza, procjena, prognoza i planova. Na taj način razvila su se
nova područja računovodstva, poput menadžerskog, troškovnog, upravljačkog, računovodstvo
protoka i odgovornosti, međutim, propisi o obveznom vođenju računovodstva najčešće se
odnose na financijsko računovodstvo koje se temelji na knjigovodstvu.
Propisi i način vođenja knjigovodstva i računovodstva nisu isti za sve subjekte. Zbog toga
se računovodstveni sustav dijeli na zakonski regulirana četiri temeljna sustava:
• Računovodstvo neprofitnih organizacija (fondovsko računovodstvo)

• Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika


1
M. Safret: Knjigovodstvo s bilanciranjem 1, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 9.
2
Grupa autora, Računovodstvo, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika Hrvatske, Zagreb,
1995., str. 13.
3
Ibidem, str. 14.
3
• Računovodstvo obrtnika i slobodnih zanimanja

• Računovodstvo poduzeća.4

1.1. Računovodstveni sustavi

Formalni računovodstveni sustavi koji se primjenjuju u Hrvatskoj međusobno se razlikuju


prema načinu priznavanja prihoda i rashoda, prema načinu utvrđivanja financijskog rezultata,
prema načinu obračunavanja poreza te obvezatnosti primjene kontnog plana.
Računovodstvo neprofitnih organizacija (fondovsko računovodstvo) – Svrha
neprofitne organizacije nije ostvarivanje dobiti već razlog njenog postojanja je neke druge
prirode. Fondovsko računovodstvo vode neprofitne organizacije kao što su udruge građana,
razni sindikati, športski klubovi, odnosno sve neprofitne organizacije koje se financiraju same
temeljem donacija i sponzora, a nisu financirane iz proračuna. Organizacije koje se
financiraju iz proračuna, poput jedinica lokalne samouprave i uprave, državne zdravstvene i
obrazovne institucije i slično, iako su neprofitne moraju voditi proračunsko računovodstvo.
Najvažniji propisi na kojima se temelji računovodstvo neprofitnih organizacija u RH jesu:
• Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija („Narodne novine“ br. 109/07) koja
se primjenjuje od 1. siječnja 2008.

• Pravilnik o knjigovodstvu i računskom planu neprofitnih organizacija („Narodne


novine“ br. 20/94 i 40/94).

Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika – obuhvaća planiranje,


prikupljanje i raspoređivanje sredstava, upravljanje tim sredstvima i kontrolu prikupljanja i
trošenja sredstava i to na razini državne riznice, nadležnih ministarstava, agencija i
proračunskih korisnika.5 Proračunskim korisnicima smatraju se one ustanove i institucije koje
se financiraju iz proračuna, kao što su zdravstvene ustanove (Dom zdravlja), školske
ustanove, državni organi i slično. Propisi o računovodstvu proračuna i proračunskih korisnika
temelje se na:
• Zakonu o proračunu ( „Narodne novine“ br. 087/2008)

• Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog


proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja registra proračunskih i
izvanproračunskih korisnika („Narodne novine“ br. 128/2009).

Računovodstvo obrtnika i slobodnih zanimanja temelji se na Zakonu o porezu na


dohodak („Narodne novine“ br. 177/2004) i na zakonu o izmjeni Zakona o porezu na dohodak
(„Narodne novine, br. 073/2008).
Računovodstvo poduzeća - vode poduzetnici koji nisu banke, druge financijske
institucije i osiguravajuća, te reosiguravajuća društva uključujući i sve fizičke osobe koje su
obveznici plaćanja poreza na dobit. Ovisno o tome obuhvaća li svu imovinu ili samo jedan
njihov dio, ili pak pojedine dijelove poduzeća sa stajališta poslovanja računovodstvo
poduzeća najčešće se dijeli na:
• Financijsko računovodstvo

• Računovodstvo troškova

4
V. Belak: Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zgombić & Partneri,
Zagreb, 2006., str. 15.
5
Ibidem, str. 26.
4
• Upravljačko računovodstvo6

Budući da kontni plan za vođenje računovodstva nije propisan zakonom i da se poduzeća


mogu odlučiti za bilo koji kontni plan koji im osigurava podatke za njihove pozicije u
financijskim izvještajima, računovodstvo poduzeća još se dijeli i na:
• Računovodstvo proizvodnih djelatnosti

• Računovodstvo djelatnosti trgovine

• Računovodstvo usluga i

• Računovodstvo proizvodnih usluga7

U nastavku ovog seminarskog rada posebnu pažnju posvetiti će se financijskom


računovodstvu zato što se propisi o vođenju računovodstva odnose upravo na njega.
Financijsko računovodstvo odnosi se na cjelinu poduzeća ili na cjelinu ekonomskih
transakcija, uključujući i njihove rezultate izražene u novčanima pokazateljima. Ono
obuhvaća odgovarajući dio svih računovodstvenih funkcija i predstavlja jednu sustavnu
cjelinu: knjigovodstvo, računovodstveno planiranje, računovodstveni nadzor i
računovodstvenu analizu imovine, dugova, kapitala, odnosno financijskog rezultata
poduzeća.8 U obliku bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanim propisima i
bilješkama uz financijske izvještaje financijsko računovodstvo daje obrađene podatke
iskazane financijskim izvještajima. Ciljevi financijskog izvještavanja jesu:
Pružanje informacija o financijskom položaju (bilanca), uspješnosti poslovanja
(izvještaj o dobiti) i promjenama financijskog položaja subjekta (izvještaj o novčanom toku),
što je korisno širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka;
Financijski izvještaji pokazuju rezultate upravljanja ili odgovornosti menadžmenta za
povjerene im resurse. Korisnici informacija trebaju financijske izvještaje zbog ocjene
efikasnosti menadžmenta kao i ocjene njihove odgovornosti;
Financijski izvještaji služe za donošenje odluka, npr. treba li ulagati u neke poslovne
subjekte, prodati ulaganje (dionice, udjele) subjekta ili ih zadržati, da li dati povjerenstvo
menadžmentu poslovnog subjekta ili ga zamijeniti novim menadžmentom, itd.
Korisnici financijskih izvještaja jesu primarno vanjski korisnici kao i interni
menadžment. Prema tome, najvažniji korisnici financijskih izvještaja jesu: sadašnji i
potencijalnu ulagači, zaposlenici, zajmodavci, dobavljači i ostali vjerovnici, kupci, država i
njezine agencije te opća javnost.
Investitori i vjerovnici trebaju informacije o budućem novčanom toku iz nekoliko praktičnih
razloga. Investitori su zainteresirani hoće li vratiti uloženi iznos u budućnosti iz dividendi ili
udjela ili kamata, i slično, a vjerovnici su zainteresirani za povrat plasiranih sredstava ili za
naplatu potraživanja. Međutim, da bi se poduzeća mogla međusobno ocjenjivati i
uspoređivati, te da bi država imala kontrolu nad ekonomskim aktivnostima i njihovim
zakonitostima potrebno je bilo uspostaviti određenu razinu zajedništva, odnosno usuglašenost
u poslovnim rezultatima iskazanim upravo u financijskim izvještajima.

6
Grupa autora: op.cit. pod 2., str. 17.
7
V., Belak: op.cit. pod 4., str. 17.
8
Grupa autora: op.cit. pod 2., str. 18.
5
1.2. Računovodstvena načela, standardi i politike

Računovodstvena načela nastala su s namjerom ujednačavanja računovodstvenih


pravila i postupaka u iskazivanju stanja imovine i njenih izvora, te prihoda, rashoda i
financijskog rezultata na međunarodnoj razini. Računovodstvena načela određuju koncepciju
računovodstva. Ta načela odnose se ponajprije na računovodstvo poduzetnika, odnosno na
podsustav računovodstva poduzetnika – financijsko računovodstvo. Daljnjim razvitkom
računovodstvenih načela dolazi se do računovodstvenih standarda koji su postali temelj
međunarodnih standarda.
Računovodstvena načela i računovodstveni standardi se razlikuju po tome što
računovodstvena načela određuju koncepciju računovodstva i razrađuju njegove osnovne
karakteristike te formuliraju osnovicu za računovodstvenu politiku. Računovodstvena politika
odnosi se na računovodstveni sadržaj ekonomskih kategorija i na njihovo iskazivanje i
interpretiranje.9 Kada se to sintetizira, može se reći da zapravo računovodstvena politika
obuhvaća načela, metode, konvencije, pravila i postupke prilikom izrade i prezentiranja
računovodstvenih izvještaja. Računovodstveni standardi predstavljaju razradu
računovodstvenih načela u pogledu metoda obuhvaćanja i obrade računovodstvenih podataka,
formiranje računovodstvenih informacija, prezentiranja i čuvanja računovodstvenih podataka i
informacija.10
Prema međunarodnim računovodstvenim određenjima, računovodstvena se načela mogu
podijeliti na:
• Temeljna računovodstvena načela:

• načelo kontinuiranosti

• načelo dosljednosti

• načelo razgraničenja ili priznavanja ekonomskih promjena u trenutku nastanka;

• Načela računovodstvenih politika:

• načelo opreznosti,

• načelo prevage suštine nad formom,

• načelo materijalnosti;

• Ostala računovodstvena načela:

• načelo izražavanja u novcu,

• načelo stabilnosti novčane jedinice,

• načelo vrijednosnog i vremenskog utvrđivanja promjena,

• načelo različitih razina izvještavanja,

9
Ibidem, str. 27.
10
Ibidem
6
• načelo relativnosti izvještajnih kategorija.11

Temeljna računovodstvena načela su osnova za sastavljanje računovodstvenih izvještaja.


Načelo kontinuiranosti ili neprekidnosti govori o tome da je poslovna aktivnost trajna i da se
obavlja u neprekidnom vremenskom slijedu, odnosno da neće prekinuti sa poslovanje. Načelo
dosljednosti podrazumijeva da se računovodstvene politike dosljedno prikazuju u svakom
obračunskom razdoblju, odnosno da poduzetnik na ujednačen način vodi poslovne knjige u
skladu s računovodstvenim politikama. Načelo razgraničenja ili priznavanja ekonomskih
promjena u trenutku nastanka, odnosno kraće, načelo nastanka događaja podrazumijeva da se
učinci transakcija i ostalih događaja priznaju kada nastanu, a ne kada se primi ili isplati novac
ili njegov ekvivalent.
Načelima računovodstvenih politika uređuje se sve ono što nije dovoljno precizno
određeno međunarodnim računovodstvenim standardima i zakonom, ili je namjerno
ostavljeno slobodnoj volji poduzeća. Načelo opreznosti proizlazi iz nesigurnosti poduzeća jer
je u okolini koja se neprestano mijenja, i iz tog razloga poslovni rezultati se iskazuju tek kad
su sigurni i potvrđeni. Poslovne promjene moraju se prezentirati u skladu sa njihovim
stvarnim sadržajem, i time se objašnjava načelo prevage suštine nad formom. Načelo
materijalnosti zahtjeva da računovodstveni izvještaji pruže objašnjenje svih materijalnih
stavki koje su utjecale na odlučivanje i donošenje poslovnih odluka.
Načelo izražavanja u novcu zahtjeva da izvješća budu iskazana u novčanim jedinicama,
ali to ima jedan veliki nedostatak. Kupovna moć novca nije fiksna, već je promjenjiva, a
računovodstveni izvještaju moraju prikazivati stvarno stanje stvari, i time se bavi načelo
stabilnosti novčane jedinice. Načelo vrijednosnog i vremenskog utvrđivanja promjena po
računima uspjeha podrazumijeva određivanje kojom metodom će se obračunati rezultati, te za
koje razdoblje se obavlja obračun. Načelom različitih razina računovodstvenog izvješćivanja
moraju se prethodno odrediti subjekti o kojima će se izvještavati, zatim za čije potrebe se
izvještava i razine organiziranosti poduzeća koja se obuhvaćaju izvještajem. Iz načela
kontinuiteta proizlazi načelo relativnosti izvještajnih kategorija, a ono pretpostavlja da u
budućem obujmu poslovanja neće doći do nekih bitnih promjena.

11
Ibidem, str. 28 – 29.
7
2. RAČUNOVODSTVENI PROPISI

Računovodstvo je znanost i ukupnost knjigovodstvenih znanja i spoznaja do kojih je


znanost došla iskustveno u dugom razvoju poduzetničkih aktivnosti otkrivanjem,
promišljanjem i postavljanjem pravila procjenjivanja i bilanciranja, iz čega su proistekli,
računovodstveni standardi, financijsko izvješćivanje te utvrđivanje zakonitosti po kojima
nastaju. Međuovisnost gospodarskih sektora, njihovih entiteta i država zahtjeva međusobno
razumijevanje i sklad, pa su stoga donesena pravila koja se moraju poštivati da bi cijeli sustav
mogao funkcionirati.

1.3. Zakon o računovodstvu

Zakonom o računovodstvu uređuje se računovodstvo poduzetnika, razvrstavanje


poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjena
standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja,
godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, revizija
godišnjih financijskih izvještaja, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih
financijskih izvještaja, registar godišnjih financijskih izvještaja, te obavljanje nadzora.12
Od trenutka stupanja na snagu, odnosno od 01. siječnja 2008. ovaj zakon postao je
pravo važeći za sve poduzetnike, a njima se smatraju sve fizičke i pravne osobe koje uz rizik
ulažu svoju imovinu u gospodarsku aktivnost radi postizanja dobiti. Poduzetnici u smislu
ovog Zakona razvrstavaju se na male, srednje ili velike ovisno o uvjetima koje ispunjavaju.
Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju
knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje
godišnjih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi pripreme i
sastavljanja godišnjih izvješća, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.
Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne
knjige te sastavljati financijske izvještaje sukladno Zakonu i na temelju njega donesenim
propisima, poštujući pri tome računovodstvene standarde i temeljna načela urednog
knjigovodstva.
Također, poduzetnik je dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih
isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja na način da
je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja
poduzetnika.13
Knjigovodstvene isprave su dokumenti o nastalom poslovnom događaju, moraju se
sastaviti na mjestu i u vrijeme nastanka toga događaje, te moraju nedvojbeno i istinito
sadržavati sve podatke o njemu. Također, isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena
na način da osigurava pravovremeni nadzor, u Zakonu se još nalaže i njeno čuvanje.
Zakon o računovodstvu određuje koje poslovne knjige (dnevnik, glavna knjiga i
pomoćne knjige) mora voditi poduzetnik i na koji način. Određuje na temelju kojih isprava se
moraju voditi poslovne knjige, te kada se otvaraju i na koji način, kada se zaključuju i na koji
način, te se utvrđuju rokovi u kojima se poslovne knjige moraju čuvati.
Zakonom je definiran odbor za standarde financijskog izvještavanja koji ima
nadležnosti da analizira i prati razvoj računovodstvene teorije i prakse, donosi Hrvatske
standarde financijskog izvještavanja (HSFI) i njegova tumačenja, te da priprema i objavljuje
HSFI.
Zakonom je propisano da je poduzetnik dužan sastavljati godišnje financijske, te
navodi se što su godišnji financijski izvještaji te kada se sastavljaju i način sastavljanja te
rokovi i oblik u kojima se čuvaju godišnji financijski izvještaji. Do dana prijema Republike
Hrvatske u članstvo u Europskoj uniji, poduzetnici moraju primjenjivati Međunarodne
12
Zakon o računovodstvu, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329423.html, 03.03.2010.
13
Ibidem
8
standarde financijskog izvještavanja koji obuhvaćaju Međunarodne računovodstvene
standarde (MRS), njihove dopune i povezana tumačenja i Međunarodne standarde
financijskog izvještavanja (MSFI), njihove dopune i povezana tumačenja.
Također, Zakonom o računovodstvu propisane su kazne i sankcije u slučaju njegovog
kršenja i nepridržavanja.

1.4. Međunarodni računovodstveni standardi

S ciljem ujednačavanja računovodstvenih propisa na međunarodnoj razini razvijeni su


Međunarodni računovodstveni propisi (MRS). Računovodstvena usklađenost je proces koji je
usko vezan uz procese globalizacije koji snažno utječe na suvremene teorije međunarodnog
računovodstva. Računovodstveni znanstvenici, kao i praktičari i korisnici računovodstvenih
informacija intenzivno raspravljaju o prednostima i nedostacima u računovodstvenih
standarda u odnosu na nacionalne međunarodne standarde, te na njihovu provedbe u Europi i
šire. Međunarodni računovodstveni standardi utvrđuju koncepcijski okvir unutar kojeg se
moraju naći nacionalni računovodstveni standardi. Nacionalni standardi sigurno će bolje
zadovoljiti potrebe lokalnih poduzeća od međunarodnih, s obzirom na specifičnosti zemlje -
specifične kulturne, povijesnih, političkih, socijalnih, pravnih, ekonomskih (osobito tip tržišta
kapitala i porezni sustav), te druge čimbenike koji uzrokuju razlike u financijskim
izvješćivanjima i računovodstvenim praksama među zemljama.
S druge strane, međunarodni računovodstveni standardi prihvaćeni su širom svijeta što
omogućavajući usporedivost više zemalja, uzajamno razumijevanje doprinoseći na takav način da se
razmjena kapitala i robe odvija bez prepreka.
Opće prihvaćanje međunarodnih računovodstvenih standarda krajnji cilj harmonizacije,
odnosno usklađenosti računovodstvenih procesa koji se mogu smatrati kao rezultat globalizacije
tokova, ali u isto vrijeme doprinijeti njihovom razvoju. Hrvatska je doživjela prvu primjenu
Međunarodnih računovodstvenih standarda početkom 1990-ih, međutim, u 2004. Počinju se razvijati
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI). Do sad je doneseno 7 MSFI i to:

MSFI 1 – Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja


MSFI 2 – Isplata s temelja dionica
MSFI 3 – Poslovna spajanja
MSFI 4 – Ugovori o osiguranju
MSFI 5 – Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja
MSFI 6 – Istraživanje i vrednovanje mineralnih resursa
MSFI 7 – Financijski instrumenti: Objava

U MSFI uključeni su i sljedeći Međunarodni računovodstveni standardi:

MRS 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja


MRS 2 – Zalihe
MRS 7 – Izvještaj o novčanom toku
MRS 8 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške
MRS 10 – Događaji nakon datuma bilance
MRS 11 – Ugovori o izgradnji
MRS 12 – Porez na dobit
MRS 14 – Izvještavanje po segmentu
MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema
MRS 17 – Najmovi
MRS 18 – Prihodi
MRS 19 – Primanja zaposlenih
MRS 20 – Računovodstvo državnih potpora i državne pomoći
MRS 21 – Učinci promjena tečaja stranih valuta
MRS 23 – Troškovi posudbe

9
MRS 24 – Objavljivanje povezanih stranaka
MRS 26 – Računovodstvo i izvještavanje planova mirovinskih primanja
MRS 27 – Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji
MRS 28 – Ulaganja u pridružena društva
MRS 29 – Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim privredama
MRS 30 – Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka i sličnih financijskih ustanova
MRS 31 – Udjeli u zajedničkim pothvatima
MRS 32 – Financijski instrumenti: Objavljivanje i prezentiranje
MRS 33 – Zarade po dionici
MRS 34 – Financijsko izvještavanje za razdoblja tijekom godine
MRS 36 – Umanjenje imovine
MRS 37 – Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina
MRS 38 – Nematerijalna imovina
MRS 39 – Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje
MRS 40 – Ulaganje u nekretnine
MRS 41 – Poljoprivreda14

Hrvatski računovodstveni standardi uvedeni su 2008. od strane novog Zakon o računovodstvu


(Narodne novine, broj 109/07), koje moraju koristiti sve fizičke i pravne osobe, osim velikih društva
koja su obvezna koristiti Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI).

14
V., Belak: op.cit. pod 4., str. 40.
10
ZAKLJUČAK

U suvremenim tržišnim uvjetima poslovanja nemoguće je zamisliti poslovanje trgovačkog


društva bez kvalitetno vođenog računovodstva. Da bi poduzetnik osigurao opstanak i razvoj
trgovačkog društva na tržištu, mora neprestano kontrolirati i upravljati svojim poslovanjem, a
to nije moguće bez adekvatne informacijske podloge. Veći dio takvih informacija nastaje u
računovodstvu i zapisan je u računovodstvenim izvještajima. Računovodstvo je posebno
važno jer sagledava stanje imovine trgovačkog društva, izvore te imovine, prihode, rashode te
financijski rezultata i na taj način omogućuje kontrolu rada i upravljanja imovinom. Na
osnovi adekvatne evidencije u računovodstvu mogu se izvršavati obveze trgovačkog društva
prema državi, utvrditi slabosti u poslovanju, donositi korektivne mjere itd.
Zakon o računovodstvu (Narodne novine, br. 146/05) uređuje obveznike primjene,
knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, popis imovine i obveza, financijske izvještaje,
klasifikaciju obveznika, standarde financijskog izvještavanja, Odbor za standarde financijskog
izvještavanja, javnu objavu financijskih izvještaja i kaznene odredbe. Sve te poslove trebaju
obavljati osobe s potrebnim znanjem i praksom jer je računovodstvo poduzetnika važno ne
samo za odnos s državom, nego i u nadzoru te odlučivanju o poslovanju. Poduzetnici imaju
slobodu izbora da sami ustroje poslove računovodstva i odaberu računovođu ili da poslove
računovodstva i vođenja poslovnih knjiga provjere računovodstvenim tvrtkama, što je i
najčešći slučaj kod malih poduzetnika.
Zadaci računovodstva su prikupljanje, obrada i prezentiranje računovodstvenih
informacija. Te se informacije odnose na poslovanje trgovačkog društva dostavljaju se
zainteresiranim korisnicima. Predmet evidencije računovodstva su poslovni događaji odnosno
transakcije koje nastaju u samom trgovačkom društvu ili između trgovačkog društva i
vanjskog svijeta, a izazivaju promjene na ekonomskim kategorijama (imovini, izvorima
imovine, prihodima i rashodima), mogu se izraziti u novcu i dokumentirani su. Iz toga
proizlaze osnovne računovodstvene kategorije koje su predmet evidentiranja i u koje se
ubrajaju imovina, kapital i obveze (izviri imovine), prihodi i rashodi.
Prema Međunarodnim računovodstvenim standardima imovina je resurs koji kontrolira
trgovačko društvo kao rezultat prošlih događaja i iz kojeg se očekuje priljev budućih
ekonomskih koristi u trgovačkog društva.
Financijski su izvještaji završna etapa računovodstvene obrade podataka, a daju
informacije o financijskom položaju, uspješnosti, novčanom tijeku društva za jednogodišnje
poslovanje, vlasnicima, menadžerima, poslovnim partnerima i državi.
Međunarodni računovodstveni standardi jesu jedno od najznačajnijih područja suvremene
teorije međunarodnog računovodstva zahvaljujući globalizacijskim procesima i pritiscima u
pravcu postizanja računovodstvene ujednačenosti diljem svijeta. Mnoge su različitosti u
institucionalnim i drugim elementima okruženja koje predstavljaju prepreku dostizanju
harmonizacijskih ciljeva, ali također postoje i interni čimbenici pri poslovnim subjektima koji
utječu na usklađenost sa međunarodnim standardima.
U Republici Hrvatskoj primjenjuju se Međunarodni standardi financijskog izvještavanja
(MSFI) za sljedeće obveznike primjene Zakona o računovodstvu: za velike i za obveznike čiji
vrijednosni papiri kotiraju na burzama ili se spremaju za uvrštenje u burzovnu kotaciju u
Hrvatskoj na službenim tržištima te na kotaciji za javna dionička društva sukladno
odgovarajućim odredbama Zakona o tržištu vrijednosnih papira.
Obveznici koji ne ispunjavaju navedene uvjete mogu odabrati primjenu MSFI u cijelosti ili
standarde financijskog izvještavanja koje donosi Odbor za standarde financijskog
izvještavanja sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. MSFI i
standarde financijskog izvještavanja objavljuje Odbor za standarde financijskog izvještavanja
u Narodnim novinama

11
LITERATURA

1. Anthony, R. N., (2004): Računovodstvo: Financijsko i upravljačko računovodstvo,


Zagreb, RRiF - plus, Zagreb
2. BELAK, V., (2006): PROFESIONALNO RAČUNOVODSTVO PREMA MSFI I
HRVATSKIM POREZNIM PROPISIMA, ZGOMBIĆ & PARTNERI, ZAGREB
3. Crnković, L.,(2006): Organizacija i primjena računovodstva, Ekonomski fakultet,
Osijek
4. GREUNING, H., KOEN, M., (1999): MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI
STANDARDI, HRVATSKA ZAJEDNICA RAČUNOVOĐA I FINANCIJSKIH
DJELATNIKA, ZAGREB
5. GRUPA AUTORA, (1993), RAČUNOVODSTVO PODUZETNIKA, RRIF – PLUS,
ZAGREB
6. GRUPA AUTORA, (1995), RAČUNOVODSTVO, HRVATSKA ZAJEDNICA
RAČUNOVOĐA I IFNANCIJSKIH DJELATNIKA, ZAGREB
7. MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI, (1996), RRIF – PLUS,
ZAGREB
8. HTTP://WWW.PROPISI.HR/INDEX.PHP?PAGE=G_LAW&G_ID=90, (04.03.2010)
9. HTTP://WWW.RRIF.HR/, (04.03.2010)
10. HTTP://NARODNE-NOVINE.NN.HR/CLANCI/SLUZBENI/329423.HTML,
(04.03.2010)

12
2