“…Na Bliskom Istoku razne nacije, vjere i rase uče lekcije o međusobnoj toleranciji, poštivanju, razumjevanju; jednom rječju

, usvajaju praksu&spoznaju dobrosusjedskih odnosa "poštuj svoje, ali tuđe štuj još više"; to je teška lekcija za ljudske skupine kod kojih svojih moćnim uticajem vlada svijest koncentrirana u čakrama ispod srčane; izuzetno jaka osviještenost "pripadnosti" "svojoj" krvi, kulturi, vjeri, svjetonazoru, sustavu vrijednosti, zemlji, običajima itd.; istovremeno se sve "drugačije" smatra potencijalno "opasnim&ugrožavajućim"; ideja "granice" snažno je usađena u svijest takvih ljudi. Ali, takve lekcije neophodno je savladati na putu ostvarenja ideala "ujedinjenog čovječanstva" "prvo smo stanovnici Svemira i ljudi Zemlje, a tek onda sve ostalo". Pred nama je još dugi put za prijeći. Jer istinski čovjek dijete je Neba&Zemlje, stoji u sredini u svom drevnom imenu IAO, duh obučen u materiju, bog u čovjeku, pehar ispunjen svjetlošću, trojstvo boga, čovjeka i zvijeri uravnoteženo u istini. I dokle god savršena ravnoteža tog trojstva ne bude uspostavljena, vječna borba će trajati…”
Quote:

mandragora kaže: očito je, kada ne bi postojala potreba za različitim mišljenjima, da bi nobie slobodno uživao na svom forumu okružen isključivo istomišljenicima. A mene zanima: da li mislite da itko sebe može smatrati borcem za pravdu, slobodu istinu i bolji svijet, ako bez ikakve rezerve prihvati neku teoriju zavjere, samo zato što je teorija izvan mainstreama - bez da temeljito preispita njene namjere i smisao? Najočiglednije je da se svi ratni sukobi vode radi novca, i da je u konačnici bilo koji narod, američki, izraelski ili hrvatski samo žrtva - topovsko meso. Najgore je to što upravo propaganda uvijek i iznova uspijeva postići da se produbi mržnja između ovih i onih, propaganda uvijek cilja koristeći iracionalna sredstva, pripisujući narodima i religijama ova ili ona svojstva kako bi ih što lakše uvukao u međusobnu mržnju. Kombinacija osiromašivanja i propagande - to uvijek djeluje. Što apsurdnija teorija - to bolje. Ima li netko garancije da neke od teorija urota nisu dio (početak) propagandnog rata i da njihov cilj možda nije otvaranje očiju, već upravo suprotno?? Upravo zato je nemoguće isključivo razumom prodrijeti kroz veo očitog i dovinuti se do spoznaje izvornog uzroka; nevidljive ruke koja pokreće cikluse, koji se sastoje od ogromnog broja međusobnih interakcija koje pokreću lančane reakcije; koje svojom moćnom silinom u svoj žrvanj uvlače cijele narode, rase, vjerske i ine skupine. Tu kovitlajuću svastiku pokreće Bog; ali mi svojim izborima i djelovanjem uzrokujemo "vidljive" rezultate tog kovitlanja. Sve je to škola; i iako je "školski sat" u svojoj vanjskoj vidljivoj manifestaciji za sve jednak (npr. rat); lekcija koju treba savladati (kako svaki pojedinac sam za sebe (u skladu sa svojim životnim putem), tako i cijele rase i narodi u okviru onog djela njihove svijesti koja im je zajednička) je individualna. Npr., narodu je "teško"; a živi u demokratskoj državi gdje je vlada legitimno izabrana; koja je pouka? Narod je sam odgovoran za situaciju u kojoj se nalazi; jer je tu vladu sam izabrao; on je sam svojim odabirima i postupcima dopustio da se društvo rasloji; da se uspostave pretjerano velike razlike između pojedinih "klasa"; da "politička" klasa postane manje-više nedodirljiva; narod je sam dopustio njihovo "ustoličenje" podržavajući njihovo učvršćivanje

na vlasti putem "pobočnika" kapitala&religije; gdje religija "uzgaja" obezglavljene ljude koji su primjereni potrebama kapitala; kapital (svi njihovi poglavari su "javno" vjernici) zauzvrat podržava religiju; vlade su samo "frontmeni" kapitala (jer rade za kapital a ne za narod); i normalno, u uskoj sprezi sa religijom (zakletva "tako mi Bog pomogao"; ali ona nije dana u gnostičkom, već u religijskom smislu). Problem je u tome što pojedinac smatra da je nemoćan, da ne može ništa promijeniti; nije svjestan svoje duhovne suštine, svoje božanstvenosti (on eventualno "vjeruje" u Boga, ali NIJE Bog); ne vjeruje sebi niti u sebe (svoje kapacitete i potencijale); u svoju inteligenciju, sposobnosti i talente; svoju kreativnost; stoga ne preuzima na sebe u cjelosti odgovornost za svoj život; već dio (onaj navažniji dio) te odgovornosti predaje drugima (religiji&vladi); pretpostavljajući da će oni znati što je najbolje za njega. Da su religija&vlada zaista posvećeni narodu; tj. da su upućeni jedino na njegovu&opću dobrobit; šteta bi bila svedena na najmanju moguću mjeru; no, oni rade za kapital; i stoga je šteta enormna. Stoga narod samo "žanje ono što je sam posijao", i u toj situaciji mora naučiti kako da se sam izbori za sebe; da vjeruje sebi i u sebe; u izbore svoga srca&uma; da sljedi boga u sebi umjesto da sljedi boga u drugome (bilo da je to osoba ili institucija); da vlada&religija nisu svemoćni (usprkos svim zakonima&aparatima koji ih štite); jer kao što su im oni i dali tu moć; na isti je način mogu i oduzeti (ako njima nisu zadovoljni); da njihov glas&mišljenje itekako vrijede; i da ih mogu bilo kada slobodno&bez straha javno iskazati. Što mislite, kakva će biti sudbina hrvatskih radnika&seljaka; ako uđemo u Europu bez istinski jakih&moćnih sindikata i komora srednjih&malih poduzetništva&gospodarstava? Vlade, ako budu istinski pritisnute konačno će se morati zapitati "kome pehar služi?"; i ako njihove fotelje budu neprekidno u plamenu; dobro će promisliti prije nego što se nekome priklone ili donesu neku odluku ili potroše neku kunu (ma i svaku lipu će pažljivo, i po tri puta, u svojim rukama preokrenuti). Batina je za neke zaista iz raja izašla; a ni giljotina nije baš tako bezvezan izum. Stoga, nijednom čovjeku neće ni pasti na um (osim ako nije zaista umobolan) da se petlja u politiku; osim ako ga prema tome zanimanju ne vuče istina u njegovom srcu. Zato je to situacija u kojoj svi uče; a teška razdobolja svjedoče o istini da većina ljudi "uči" jedino kada je na "učenje" prisiljena; i "mijenja" se jedino kada nema drugog izbora; kako ljudi (kroz vrijeme) budu postajali sofisticiraniji&profinjeniji (te svojevoljno skloni promjeni); tako će i uvjeti pod kojim "uče" postati manje "stresni". Bili mi toga svjesni ili ne; svi smo mi oruđe u božjim rukama; i na taj način podučavamo jedni druge; i bilo da svoje poduke primamo putem poljubaca ili udaraca; sve je to milost božja. Kao što je Mandragora pronicljivo uočila, u pozadini svih ratova je "vidljivi" uzrok kapital; koja je pouka? Većini nas cijeli se život vrti oko kapitala; stoga i mi sami uzrokujemo te ratove; ako nam se životi vrte oko nacionalnosti ili vjere, također smo mi i uzrok sukoba te vrste; i tako sa svim stvarima; kako "malim" tako i "velikim". Ako iz fokusa naših života uklonimo kapital, nacionalnost, vjeru itd.; kakve će to posljedice imati na situaciju na planeti zemlji?

Ako je netko ili nešto tiranin ili diktator; koja je pouka? Pouka je, da bi postojao tiranin mora postojati i žrtva; tko ili što se "igra" žrtve? Dok jedan zloupotrebljava moć Volje, drugi je uopće ne koristi ili je nije svjestan; tiranin pomaže žrtvi da se probudi; probuđena žrtva tiraninu da se uravnoteži; ista ideja se nalazi u uzroku svih borbi i sukoba; sve sukobljene strane nešto uče; i uvijek se radi o izgrađivanju viteškog karaktera, stvaranju istinskog čovjeka na njegovom putu prema božanstvenosti.

“…Zar nije Venera i simbol Ljubavi? Interpretirate ideju Lucifera (i njegov simbol) u "svjetlu spoznaje" koju su svekolikom pučanstvu nametnule religijske institucije, prvenstveno Vatikan (barem što se tiče nas koji živimo na ovim prostorima); nakon što su prevashodno izvršili holokaust&genocid nad Templarima, Katarima; i mnogim drugim skupinama&pojedincima; koji su poznavali&podučavali "Istinu" koja je bila drugačija od njihove "službene"; okrutno&bez skurpula, sustavno&ustrajno;iz stoljeća u stoljeće; uklanjali su sve "Istine" (i njihove nosioce&čuvare); sve dok nije preostala "jedna&jedina Istina" "njihova verzija Istine". Što se tiče Zeitgeista; namjera autora nije bila "udariti" na bilo koju vjeru; već na RELIGIJSKU INSTITUCIJU VJERE; koja se (tokom vremena) nametnula kao neophodni posrednik između Boga&Čovjeka; ukidajući Gnozu (direktnu spoznaju) i uspostavljajući Religiju. Taj čin je nepovratno oskrnavio svetost nebeskog braka između Boga&Čovjeka; jer je Crkva preuzela ulogu "crnogorskog kuma". "...Prema ovom mišljenju, moć Kristove poruke kojom se udjeljuje vječni život, kršćanstvu je ukrala korumpirana elita. U pokušaju da onemogući posve prirodnu težnju ljudi da budu "Djeca Božja" već sada&ovdje, na Zemlji - naime, da se vrate svom Stvoritelju/Božanskom roditelju, ovo istinsko vino drevne tradicionalne vrijednosti koju je propovijedao Isus, neke su posve zemaljske snage i moćnici pretvorile u običnu vodu. Zagovornici ezoteričnog kršćanstva naglašavaju da je Biblija, kakvom je trenutno poznajemo, zapravo rezultat crkvenih koncila na kojima su se razriješavali razni postojeći prijepori ranog kršćanstva. Koncil u Niceji, koji se održao 325-te godine e.v.; sazvao je Car Konstantin I, tek pokršteni bizantski car. Glavna točka dnevnog reda bila je tzv. Arijeva hereza. Sukob između dviju suprotstavljenih strana vodio se oko pitanja Isusa kao Boga, i to između gnostika (ili arijanaca) i nikejanaca. Gnostici su zahtijevali da se uvede izravno&osobno spoznavanje Boga (gnosis), te su vrlo ozbiljno shvaćali takve Isusove poruke kakva je bila "Zar vi ne znate da ste bogovi?" ili "Kraljevstvo Nebesko je u vama.". S druge strane, nikejanci su Isusa vidjeli kao apsolutno nužnog posrednika između Boga&Čovjeka. Prilikom glasovanja koje je usljedilo, gnostici su bili nadglasani (živjela demokracija! ), a budući su ostali u manjini, njihova su učenja odmah potom bila izbačena iz doktrine Crkve...." Eto, to je prijelomni trenutak u kojem je ostvarena alijansa između Cara&Crkve; svjetovne&duhovne vlasti; kapitala&religije; to je povijesni trenutak početka stvaranja matrixa u kojem danas živimo; te temeljni uzrok trenutne situacije na Planeti; svog "zla" koje prijeti čovjeku i nezaustavljivo juriša na njegovu slobodu. Alijansa religije&kapitala je ono na što Zeitgeist "cilja"; religija Slobodnu Volju Čovjeka drži u okovima; onemogućavajući direktni kontakt između Boga (Istinske Volje) i Čovjeka (Slobodne Volje); na taj način je Čovjek spriječen da spozna "Slobodu svoga Duha" i postigne stvaralačku kreativnost svoga Genija; to ga čini robom, sljedbenikom ili ovcom; tj. "idealnim građevnim materijalom" za potrebe Kapitala…”

“…Ubrzavanje realizacije Venusa jedino je moguće činom duhovnog buđenja što većeg broja ljudi; aktivacijom njihovih osobnih genija; to se postiže (između ostalog) praksama mistike&magike (ili nekim srodnim tehnikama). Aktivacijom genija, ljudi se iskapčaju iz trenutno vladajuće matrice "kapitala&religije"; što će reći da postaju slobodni, a tada će im njihovo duhovno vodstvo (posredstvom njihovih genija) ukazati na smjer kojim moraju krenuti (i što im je činiti). Dok nisu slobodni od iluzije "svakodnevne stvarnosti religije&kapitala" nisu osposobljeni ni za kakvu borbu; a nemaju ni akumuliranu primjerenu količinu unutrašnje moći, snage&znanja; koji su im neophodni za ovladavanje svojim životom u cijelosti…” “…Telemit-Gnostik-Adept ("On je u meni, ja u Njemu") kaže:"Moja Volja koja je i Tvoja neka se vrši!"; Vjernik kaže:"Tvoja Volja, a ne moja, neka se vrši!". Što se tiče teorija zavjere; Bog na zemlji ima dva službenika; dobrog&lošeg policajca; obojica rade za istog Šefa. Čovječanstvo se nalazi u sobi za ispitavanje (zajedno sa oba policajca); Bog gleda "igru" iza skrivenog ogledala. Čovječanstvo (ista priča vrijedi i za pojedince, narode itd.) treba naučiti određenu lekciju, proći kroz odabrana vrata, popeti se na primjerenu stepenicu. Lekcija MORA biti savladana; taj dio priče je neupitan; samo je pitanje NA KOJI NAČIN će ona biti savladana. AKo ne ide milom onda ide silom, ako ne ide ljepo onda ide ružno; najčešće se radi o raznim kombinacijama navedenog. Ljudi (kako pojedinci, tako i cijele nacije, rase ili vjerske skupine) se rijetko svojevoljno pokreću&mijenjaju; ne cijene nešto dok to ne izgube; ne poznaju vrijednost nečega dok to mukom ne zarade; ne obaziru su na probleme drugih dok ih sami ne iskuse; u bogatstvu zaboravljaju na siromaštvo, u prejedanju na glad, u opijanju na žeđ, u materijalnom obilju na duhovne vrijednosti itd.. Oni koji spavaju u slobodi koji su njihovi preci izborili, bude se u ropstvu; koji spavaju u obilju koje su očevi stvorili, bude se u oskudici. A najgore od svega; ljudi lako, PREVIŠE LAKO, zaboravljaju lekcije koje su (povijesno) već odavno trebali savladati. Neke vrijednosti su neprocijenjive; pogotovo one koje čovjeka čine čovjekom; a te vrijednosti koje cijene nemaju proizilaze iz duhovne suštine čovjeka; a ta duhovna suština je sveta veza između Boga&Čovjeka; Sveti Zavjet koji su Bog&Čovječanstvo krvlju zapečatili u trenutku utjelovljenja Čovjeka na Zemlji. Stoga se Bog neprekidno stara da Čovjek (nikada, ni u kome slučaju) ne zaboravi na Sveti Savez kojim se je obvezao da će ispuniti svrhu svojeg otjelovljenja; a kada se takav "zaborav" desi; tada "policajci" stupaju na scenu; njihova je uloga da "podsjete" čovjeka na vrijednosti koje su "istinske"; te da ga usmjere u "ispravnom" smjeru ako je sa njega skrenuo. Ovo je nevidljivi uzrok svih borbi koje su se vodile, koje se vode i koje će se voditi. Gdje god Bog primjeti manjkavost karaktera čovječanstva; neku njegovu slabost, kvarnost ili ovisnost; nečistoću u nekoj od neophodnih viteških vrlina; tada na tom mjestu "pritisne" koristeći svoja dva službenika. Vrijeme nije bitno, ishod nije bitan, žrtve nisu bitne; lekcija će se ponavljati u nedogled, s vremena na vrijeme; nakada češće nekada rijeđe; sve dok postignuće primjerene promjene&spoznaje ne bude ostvareno u cjelosti…” “…Gospodine; oprosti mi grijehe moje, kao i što ja opraštam dužnicima svojim! Cijeli život moj samo igra sudbine jest; pobjede i porazi, tuge i radosti, ushiti i patnje; iz izvora neznanog, uzroka nepoznatog; mojim postojanjem haraju; jedino me hir providnosti Tvoje, podno ili na krijest vala, postavlja. Gladan ili sit, žedan ili napojen, smijehom obasjan ili suzama oplahnut; na konak liježem uvijek jednako užasnut; jer ne znam hoće li ružičasta zora sunca mladog, donijeti mi uspon ili propast. Ne vjerujem sebi, ne poznajem sebe; da li sam anđeo ili vrag što se u liku čovjeka skriva? Da li neuko dijete ili mahnita zvijer kroz moje zjene gleda? Drhtim dok mi sjaj vina, žena i blaga oči napaja; hoće li plašt njihovog blještavila, na djetinja ili zvjerinja ramena pasti?! Pognute glave i oborena pogleda; pod i pred Tobom, kroz život kročim; pokoran sam i krotak; ali mi duša i srce hijenski zavijaju

pean; u srži svojoj željan sam i žudan, stoga me je strah bijesa i osvete tvoje. Kako da ti priđem, da spoznam Tebe; a da pri tom ne uvrijedim Te i uništim sebe? Joj, kuku, Bože moj; oprosti mi drskost goropadnu; želju moju podsvjesnu skrivenu za spoznajom i otkrivenjem Tvojim; tko sam ja da zaobiđem Gospodare tijela i duše moje; Cara i Crkvu, namještenike Tvoje?! Znam da im dugujem poslušnost svoju; da si im udjelio moć i znanje na dobrobit našu; ali zašto, o zašto; ne dopustiš i meni, slugi Tvome vjernome; da makar na tren u lice Tvoje pogleda?! Joj, opet u trenutku slabosti zgriješih protiv Tebe Gospode; oprosti mi Gospode, oprosti; otpusti grijehe griješniku i službeniku Tvojem; sada napokon naučih koje moje mjesto jest. Napokon sam spoznao kako Ti ispravno prići - Gospode; Tvoja Volja, a ne moja, neka se vrši!...”

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful