You are on page 1of 235

MODELIRANJE U HIDROTEHNICI

Goran Lonar

PREDGOVOR
Intencija ovog kolegija nije detaljna razrada numerikih shema implementiranih u
izvornicima programskih rjeenja. Zbog toga se u ovoj skripti uestalo poziva na reference u
kojima svi zainteresirani mogu nai iscrpna objanjenja. Isto tako, vei dio referenci na
raspolaganju je u pdf formatu a koje polaznici kolegija mogu dobiti od autora ove skripte.
Osnovna ideja kolegija je da se sluai upute u modelske jednadbe procesa, upotrebu
odgovarajuih poetnih i rubnih uvjeta modela te da se skrene panja na pojednostavljenja,
pretpostavke i prilagodbe koritene u uspostavi modela.
U svakom poglavlju ove skripte na poetku se iznosi odgovarajua teoretska podloga za
nastavno uspostavljeni model, pogodan za daljnju numeriku implementaciju.
Na kraju skripte dani su ogledni rijeeni zadaci, koji se u slinoj formi zadaju i polaznicima
kolegija za rjeavanje u sklopu predvienih vjebi. U svim zadacima predviena je usporedba
modelskih rezultata s rezultatima dobivenim mjerenjem ili teoretskim modelima.
Suplement ovoj skripti su i priloena 4 primjera s obradom tematskih jedinica iz skripte, no
na sloenijoj razini razrade. Primjeri trebaju posluiti za uvid u mogunosti modernih
modelskih rutina.
Poeljno je da polaznici kolegija imaju solidno znanje iz svih prethodno odsluanih
hidrotehnikih predmeta te iz matematike 3 u kojoj je provedbenim programom predviena
razrada numerikih shema za obine i parcijalne diferencijalne jednadbe (hiperbolne,
eliptike i parabolike).
Skripta je podijeljena u 4 cjeline: Prva cjelina se odnosi na modeliranje kontinuirane
akvatike sredine (mora, jezera rijeke). Druga cjelina obuhvaa modeliranje strujanja i
pronosa u stijeni meuzrnske poroznosti. Trea cjelina rezervirana je za modeliranje procesa
u eko sustavu, kao bitne sastavnice u modelima iz prve ili druge cjeline. U etvrtoj cjelini
dana je razrada modela valnog generiranja uslijed djelovanja vjetra a u petoj cjelini opisane
su osnove modeliranja za sustave pod tlakom.

SADRAJ:
A- MODELIRANJE STRUJANJA I PRONOSA U KONTINUIRANOJ AKVATIKOJ
SREDINI
1. OSNOVNE JEDNADBE STRUJANJA TEKUINE I TRANSFERA TOPLINE
1.1. Zakon ouvanja mase u tri dimenzije
1.2. Jednadba ouvanja koliine gibanja u tri smjera
1.3. Jednadba ouvanja energije u tri smjera
1.3.1. Jednadbe stanja
2. NAVIER-STOKES JEDNADBA ZA NEWTON-OVU TEKUINU
2.1. Konzervativni oblik jednadbi strujanja tekuine
3. DIFERENCIJALNA I INTEGRALNA FORMA OPE JEDNADBE PRONOSA
4. KLASIFIKACIJA PO FIZIKALNIM KARAKTERISTIKAMA
5. MODELI TURBULENCIJE
5.1. Reynolds-ovo osrednjavanje Navier-Stokes jednadbi za nestiljive tekuine
5.2. Proraun turbulentnih tokova
5.3. RANS mixing length model turbulencije
5.4. RANS k- model turbulencije
6. MODEL TRODIMEZIONALNOG STRUJANJA U OTVORENOM VODOTOKU
7. MODEL DVODIMENZIONALNOG STRUJANJA U OTVORENOM VODOTOKU
8. TOPLINSKA IZMJENA S ATMOSFEROM ZA 2D I 3D MODEL

B- MODELIRANJE
POROZNOSTI

STRUJANJA

PRONOSA

STIJENI

MEUZRNSKE

1. UVOD
2. OSNOVNI ZAKONI I JEDNADBE PROCESA
2.1. Zakon ouvanja mase
2.2. Komponente pronosa
2.3. Generalizacija Fickovog zakona
2.3.1. Difuzija
2.3.2. Disperzija
2.4. Jednadba pronosa
2.5. Poetni i rubni uvjeti
3. REAKTIVNI PROCESI
3.1. Utjecaj odumiranja i razgradnje
3.2. Izmjena tvari izmeu krute i tekue faze
3.3. Retardacija
4. MODEL STRUJANJA I PRONOSA U STIJENAMA MEUZRNSKE POROZNOSTI

II

C- MODELIRANJE PROCESA U EKO SUSTAVU


1.
2.
3.
4.

UVOD
POPULACIJSKI MODEL
MICHAELIS-MENTEN KINETIKA
MODEL EKOSUSTAVA
4.1. Ekosustav sa dva lana (predator plijen)
4.2. Ekosustav sa tri lana (NPZ)
4.3. Ekosustav sa etiri lana (NPZD)
4.4. Poveznica s hidrodinamikim modelom konvektivne disperzije

D- MODELIRANJE VALNOG GENERIRANJA


1. UVOD
2. FORMULACIJA PROBLEMA VALNOG GENERIRANJA
2.1. Mehanizam generiranja valova vjetrom
2.1.1. Teorije prijenosa energije vjetra na valove - Milesova teorija
2.1.2. Modelska implementacija
2.2. Nelinearno meudjelovanje valova
2.3. Spektralna disipacija u dubokovodnom podruju
2.3.1. Disipacija uslijed loma valova
2.4. Nelinearno meudjelovanje u plitkovodnom podruju
2.4.1. Disipacija na dnu
3. MODEL VALNOG GENERIRANJA

E- MODELIRANJE SUSTAVA POD TLAKOM


1. UVOD

III

Vjeba 1 3D model strujanja u otvorenom vodotoku


Vjeba 2 2D model strujanja u otvorenom vodotoku
Vjeba 3 2 model strujanja u stijeni pukotinske poroznosti
Vjeba 4 model eko sustava s dvije varijable
Vjeba 5 model valnog generiranja
Vjeba 6 model sustava pod tlakom
Primjer 1 3D model strujanja i eko sustava u otvorenom vodotoku
Primjer 2 2D model strujanja u otvorenom vodotoku
Primjer 3 3D model strujanja u stijeni pukotinske poroznosti
Primjer 4 model valnog generiranja

IV

Numeriki (matematiki) modeli


Rije model ima puno definicija koje opisuju njeno znaenje i toliko je esto u upotrebi da je
ponekad teko razaznati njeno znaenje. Model je moda najjednostavnije definirati kao
priblian prikaz stvarnog sustava ili procesa. Konceptualni model je hipotetski prikaz naina
na koji neki sustav ili proces djeluju. Ta hipoteza kvantitativno se moe prikazati kao
matematiki model. Matematiki modeli na apstraktan nain prikazuju procese kroz
jednadbe, a fizika svojstva kroz konstante ili koeficijente. Karakterizacija stanja ili njihov
potencijal u sustavu se predstavljaju kao varijable.
Veina matematikih modela, koji su danas u upotrebi, su deterministikog karaktera.
Deterministiki modeli se temelje na zakonu ouvanja mase, koliine gibanja i energije te
prikazuju uzrono-posljedine veze. Temeljna pretpostavka je da postoji visoki stupanj
razumijevanja o procesima koji djeluju u sustavu te je mogue unaprijed odrediti reakcije
sustava na bilo koji skup djelovanja.
Deterministiki modeli uglavnom potrebuju rjeavanje parcijalnih diferencijalnih jednadbi.
Tona rjeenja dobivaju se analitikim rjeavanjem no analitiki modeli zahtijevaju visok
stupanj idealizacije parametara i rubnih uvjeta. Heterogenost (prostorna raznolikost)
svojstava realne sredine vodotoka ili vodonosnika predstavlja vanu znaajku i osnovna je
karakteristika svih realnih kontinuiranih akvatikih ili geolokih sustava. Stoga je uobiajeno
koristiti modele sa prostorno i/ ili vremenski varijabilnim parametrima koji omoguavaju
vjerniji prikaz realne sredine. Numerike metode rjeavanja jednadbi procesa daju priblina
rjeenja kroz prostornu i vremensku diskretizaciju. U okvirima promatrane modelske
domene promjenjiva svojstva te granice i djelovanja vezana za promatrani sustav dane su
kao pretpostavljene vrijednosti.
Broj i oblik jednadbi koje se rjeavaju odreuje se temeljem poznavanja dominantnih
procesa. Koeficijenti u jednadbama su pokazatelji svojstava, rubnih uvjeta i djelovanja na
promatrani sustav. Zavisne varijable u jednadbama su pokazatelji stanja sustava i
matematiki su odreene rjeenjem jednadbi. Kada se numeriki algoritam prikazan u
raunalnom kodu upotrijebi za rjeavanje jedne ili vie parcijalnih diferencijalnih jednadbi,
rezultirajui raunalni kod moe se smatrati generikim modelom. Kada se dimenzije
disketizacione mree, rubni uvjeti i koeficijenti filtracije odnose na odreeno geografsko
podruje, tada se dobiva karakteristikni model podruja. Sposobnost generikih modela za
tono rjeavanje jednadbi procesa se u pravilu verificira kroz primjenu
na
pojednostavljenim problemima. Ta sposobnost ne uvjetuje jednaku tonost kada se isti
model primjeni na problem sa sloenijom problematikom.
Korisnik mora biti svjestan zanemarenih detalja i usvojenih pretpostavki kako se ne bi
pojavile znaajnije nezamijeene greke.
V

U deterministikim modelima prisutna je kontrola nad svim parametrima i varijablama a


ponaanje tih modela je unaprijed predvidivo. Varijable se odnose na koordinate prostora x,
y, z i parametre vremena t. U veini modela, naroito u relativno jednostavnim primjerima,
dovoljno je formulirati problem uzevi u obzir samo podskup te etiri varijable.
U ovisnosti o broju prostornih dimenzija, govori se o 0D, 1D, 2D ili 3D modelima. 0D modeli
ovisni su o jednoj varijabli i to o vremenu t. 0D modeli podrazumijevaju homogenost sustava,
tj. da je trenutno stanje po cijelome kontrolnom volumenu nepromjenjivo. Npr. trenutna
koncentracija je u svakoj toki promatranog volumena jednaka. Kako je vrijeme t jedina
nezavisna varijabla i u stacionarnom kontrolnom volumenu, analitikom formulacijom dolazi
se do obinih diferencijalnih jednadbi, u kojima nepoznate funkcije ovise samo o jednoj
nezavisnoj varijabli. Ako je nepoznata funkcija, funkcija vie varijabli, takvu jednadbu
nazivamo parcijalnom diferencijalnom jednadbom.
Modeli koji nisu ovisni o vremenu nazivaju se stacionarni modeli, a modeli ovisni o vremenu
nestacionarni modeli. Do stacionarnog stanja dolazi se u idealiziranim modelima, a
neophodan uvjet za stacionarno stanje je taj da su vanjski procesi ili parametri nepromjenjivi
u vremenu.
1D modelima promatraju se npr. promjene u vertikalnom ili horizontalnom smjeru sustava,
primjerice vertikalni ili horizontalni pronos zagaivala ili evaporacije prema povrini. Takoer
se procesi u rijekama (maksimalne razine vodostaja ili kretanje zagaivala nizvodno) mogu
promatrati 1D modelima. Voda od povrinskog vodotoka koja infiltrira u vodonosnik moe se
opisati 1D modelom, uz uvjete da su osnovni tok i dimenzije promatranog prostora
konstantne. 1D modeli za stacionarno stanje opisuju se jednostavnim diferencijalnim
jednadbama. Modeli nestacionarnog stanja, ukljuujui barem jedan smjer u prostoru,
opisuju se parcijalnim diferencijalnim jednadbama.
2D modeli ukljuuju dvije prostorne varijable. Primjerice, horizontalni dvodimenzionalni
modeli za opisivanje procesa pronosa u kojima je horizontalna dimenzija toka dominantno
vea od dubine toka u otvorenim vodotocima ili debljine vodonosnog sloja.
3D modeli koriste se za praenje promjena po cijelome promatranom volumenu, za sve tri
prostorne varijable. 3D modeli su dosta kompleksni modeli i pogodni su za modeliranje
pronosa u okolini izvora zagaivanja koji se pretpostavlja da je uglavnom tokasti. Kod izrade
takvih modela pronosa u viedimenzionalnim stacionarnim ili nestacionarnim problemima,
koriste se numeriki algoritmi koji najee koriste metode konanih razlika, konanih
volumena ili konanih elemenata.
Uspostava modela provodi se kroz nekoliko koraka. Proces izrade od prirodnog sistema do
odgovarajueg modela sadri razliite korake, gdje svaki korak ovisi o dobro obavljenom
VI

prethodnom koraku. Glavni cilj je da se izradi konceptualni model koji se moe opisati
matematikom analizom i kojim se rjeavaju diferencijalne jednadbe. Na slici 1 prikazani su
koraci modeliranja. Prvi korak je formuliranje koncepta. Koncept se izrauje iz poznatih ili
raspoloivih znanstvenih podataka i ekspertiza, kao i iz podataka koji se dobiju
promatranjem predmetnog sustava. Koncept sadri sve procese koji su neophodni za
procjenu dinamike sustava. Izrada koncepcijskog modela ne sadri numerike podatke.
Primjerice, kod modeliranja procesa u ekologiji, moraju se ukljuiti znanstvene discipline kao
to su: kemija, fizika, biologija, geologija, ekologija, hidrologija i hidraulika.
Slijedei korak je formulacija konceptualnog modela sa matematikim izrazima. Funkcije
varijabli i parametara vremena i prostora povezane su matematikim izrazima.
Kombinacijom i transformacijom tih izraza, te koritenjem teoretskih i empirijskih zakona i
principa, dolazi se do diferencijalnih jednadbi. U jednostavnim primjerima dolazi se do
jedne jednadbe, a openito se dolazi do cijelog sustava jednadbi.
Slijedei korak u modeliranju je rjeavanje sustava jednadbi sa kojim se opisuje analizirani
proces temeljem analitikih izraza ili numerike modelske implementacije.
Povratne petlje u uspostavi modela potrebne su da bi se poboljali raniji koraci, da bi se
ispravile greke i da bi se model prilagodio u pogledu izmjerenih podataka. Na slici 2
prikazane su povratne petlje u procesu uspostave modela koje se dijele na provjeru,
podeavanje i potvrdu. Izraz provjera koristi se prilikom testiranja i razvoja proraunskog
koda za modeliranje. Kako bi se provjerio pravilan rad proraunskog koda, testiraju se
poznati sluajevi kako bi se vidjelo da model daje toan rezultat. Testiranja se mogu bazirati
na jednostavnim naknadnim provjerama, na analitikim rjeenjima i usporedbom s
rezultatima drugih modela.
Usporedba rezultata test primjera, naziva se bencmarking ili sustavno
vrednovanje/ocjenjivanje. U koracima testiranja provjerava se da li proraunato rjeenje
donosi rezultat diferencijalnih jednadbi. Izraz kalibracija ili badarenje modela koristi se za
proceduru podeavanja parametra modela za specifinu aplikaciju proraunskog koda. U
sluaju da se rezultat provjere ili usporedbe pokae kao nezadovoljavajui, podeavaju se
parametri, rade se izmjene matematikih jednadbi ili se podeava konceptualni model. Ako
se rezultatom provjere dokae da je model toan, tada se moe rei da se model ponaa kao
reprezentativni prirodni ili realni sustav. Mora se utvrditi koji se dijelovi realnog sustava
prezentiraju numerikim modelom. Kako model nije identian reprezentativnom stvarnom
sustavu, uvijek su prisutni i stvarni aspekti za koje model nije dostatan. Matematika
formulacija mora biti bazirana na dobro koncipiranom modelu i mora biti potpuna.

VII

Slika 1 Koraci izrade modela

Slika 2 Provjera, podeavanje i potvrda prikazane kao povratne petlje razliitih razina izrade
modela

VIII

A
MODELIRANJE STRUJANJA I PRONOSA U
KONTINUIRANOJ AKVATIKOJ SREDINI

1. Osnovne jednadbe strujanja tekuine i transfera topline


Osnovne jednadbe strujanja tekuina predstavljene su matematikim izrazima zakona
ouvanja polja:
- Zakon ouvanja mase;
- Zakon ouvanja koliine gibanja (drugi Newton-ov aksiom);
- Zakon ouvanja energije (prvi zakon termodinamike).
Usvojene pretpostavke:
- Tekuina se promatra kao kontinuum;
- U analizi tekuina na makroskopskoj skali (1 m i vee) molekularna struktura i
molekularna gibanja se zanemaruju;
- Opisuje se ponaanje tekuine u smislu makroskopskih svojstava, poput brzine, tlaka ,
gustoe i temperature, te njihovih vremenskih i prostornih derivacija.
Promatramo djeli tekuine sa stranicama x, y i z:

Slika 1

Za stranice se primjenjuje se nomenklatura N, S, E, W, T i B, sa znaenjem Sjever (North), Jug


(South), Istok (East), Zapad (West), Vrh (Top) i Dno (Bottom). Teite elementa je locirano
koordinatom (x, y, z).
Proraun promjena mase, koliine gibanja i energije elementa tekuine nastale strujanjem
kroz njegove granice, te ukoliko postoje izvori, kroz djelovanje ponora i izvora unutar
elementa, vodi do jednadbi strujanja tekuine.
Sva svojstva tekuine su funkcija prostora i vremena pa bi striktnim potivanjem
matematikoj formalizma bilo potrebno pisati (x, y, z, t), p(x, y, z, t), T(x, y, z, t) i u(x, y, z, t)
za gustou, tlak, temperaturu i vektor brzina.

Promatrani element je dovoljno mali da se svojstva tekuine na povrinama (licima-eng:


faces) mogu zadovoljavajue precizno izraziti s razvojem prva dva lana Taylor-ovog reda.
Primjerice, tlak na W i E licima, koja su na udaljenostima 1/2 x od teita elementa, moe
se izraziti:
p

p 1
p 1
x i p +
x
x 2
x 2

1.1.

Zakon ouvanja mase u tri dimenzije

Rata prirasta mase unutar elementa tekuine je:

( xyz ) = xyz
x
x

(1.1)

Protok mase kroz lice elementa je dan kao umnoak gustoe, povrine i komponente brzine
okomite na povrinu lica. Sumarni protok mase (dotok) u element kroz njegove granice (lica)
dan je izrazom :
( u ) 1
( u ) 1
( v ) 1

x y z u +
x y z + v
y x z
u
x 2
x 2
y 2

( v ) 1
( w ) 1
( w ) 1

v +
y x z + w
z x y w +
w xy
y 2
z 2
z 2

Strujanje usmjereno u element uzrokuje poveanje mase u elementu i ima pozitivan


predznak dok izlazno strujanje iz elementa poprima negativan predznak.
Rata promjene mase unutar elementa svedena je na sumarni protok mase kroz lica elementa
(oploje elementa).
Svi lanovi rezultantne bilancne jednadbe mase se postavljaju na lijevu stranu znaka
jednakosti te se izraz dijeli sa volumenom elementa xyz. Time se dobiva
trodimenzionalni nestacionarni oblik zakona ouvanja mase ili jednadba kontinuiteta za
toku stiljive tekuine:

Slika 2

p ( u ) ( v ) ( w )
p
+
+
+
= 0 ili
+ div ( u ) = 0
t
x
y
z
t

(1.2)

U sluaju nestiljive tekuine je konstantna pa prethodni izraz prelazi u:

u v w
+ +
= 0 ili div u = 0
x y z

1.2.

(1.3)

Jednadba ouvanja koliine gibanja u tri smjera

Rata prirasta koliine gibanja u x, y i z smjeru po jedinici volumena djelia tekuine


predstavlja se lanovima:

Du
Dv
Dw

Dt
Dt
Dt

Prisutne su dvije vrste sila na djeli tekuine: povrinske (sila tlaka, sila viskoznosti), masene
(centrifugalna sila, Coriolis-ova sila).
Uestala je praksa da se povrinske sile separiraju sa zasebnim lanovima dok se uee
masenih sila tretira kroz lanove izvora/ponora.

Stanje naprezanja elementa tekuine definira se lanovima tlaka i devet komponenti


viskoznog naprezanja. Tlak predstavlja normalno naprezanje, i notiran je sa p. Za viskozna
naprezanja koristi se oznaka .

Slika 3

Uobiajena indeksna notacija ij koristi se za indikaciju smjera djelovanja viskoznih


naprezanja. Indeksi i te j u oznaci ij ukazuju da komponenta naprezanja djeluje u j smjeru na
povrinu okomitu na i smjer.
Prvo analiziramo x-komponentu sile tlaka p i naprezanja xx, yx, zx. Sile usmjerene u smjeru
pozitivne orijentacije x osi poprimaju pozitivan predznak odnosno negativan predznak
ukoliko su suprotnog smjera. Na lica E i W imamo:

Slika 4

p 1
XX 1
p 1
XX 1


p x 2 x XX x 2 x y z + p + x 2 x + XX + x 2 x y z

p
= + XX
x
x

xyz

(1.4)

Ukupna sila na parove lica N, S i T, B su:

YX YX y x z + YX + YX y xz = YX x y z
y 2
y 2
y

(1.5)

1
1

ZX ZX z x y + ZX + ZX z x y = ZX x y z
z 2
z 2
z

(1.6)

Ukupna sila po jedinici volumena uzrokovana navedenim povrinskim naprezanjima jednaka


je njihovoj sumi dijeljenoj sa volumenom xyz:

( p + XX ) YX ZX
+
+
x
y
z
Bez detaljnijeg razmatranja masenih sila njihov utjecaj uzet je u obzir uvoenjem lana izvora
SMx u odgovarajuoj jednadbi koliine gibanja za x smjer po jedinici volumena i u jedininom
vremenu.
Izraz za x komponentu zakona ouvanja koliine gibanja dobiva se izjednaavanjem rate
promjene koliine gibanja djelia tekuine i ukupne sile u x smjeru od povrinskih sila plus
rata prirasta koliine gibanja od djelovanja izvora (za y i z komponentu dobiva se analogno) :

Du ( p + XX ) YX ZX
=
+
+
+ SMx
Dt
x
y
z

(1.7a)

Dv XY ( p + YY ) ZY
=
+
+ SMy
Dt
x
y
z

(1.7b)

Dw XZ YX ( p + ZZ )
=
+
+ SMz
Dt
x
z
z

(1.7c)

1.3.

Jednadba ouvanja energije u tri smjera

Primjenom prvog zakona termodinamike:

Izraz za ratu prirasta energije estice tekuine po jedininom volumenu ima oblik:

DE
Dt

Rata rada izvrenog na esticu tekuine u promatranom elementu putem djelovanja


povrinskih sila jednaka je umnoku sile i komponente brzine u smjeru djelovanja sile. Rad
sila koje djeluju u x smjeru dan je sa:

( XX u ) 1
( pu ) 1
( pu ) 1
1
x XX u XX x pu +
x + xxu +
x y z
pu
x 2
x 2
x 2
x 2


( YX u ) 1
( YX u ) 1
+ YX u
y + YX u +
y x z
2
2


( ZX u ) 1
( ZX u ) 1
+ ZX u
z + ZX u +
z x y
z 2
z 2

Ukupna rata rada povrinskih sila koje djeluju u x smjeru dan je izrazom:

( u ( p + XX ) ) ( u YX ) ( u ZX )
+
+

x y z
x
y
z

Komponente povrinskog naprezanja u y i z smjeru takoer imaju uee pri radu izvrenom
na esticu tekuine. Dodatna rata rada koja je izvrena na esticu tekuine kroz izvreni rad
tih povrinskih sila je:

( u XY ) ( v ( p + YY ) ) ( v ZY )
+
+

xy z
y
z
x
( w XZ ) ( w YZ ) ( w ( p + ZZ ) )
+
+

x y z
y
z
x

Ukupna rata rada izvrenog na esticu tekuine jedininog volumena od strane svih
povrinskih sila je dobivena sumacijom te dijeljenjem sa volumenom xyz. lanovi koji
sadre tlak mogu se zdruiti i zapisati u kompaktnijoj vektorskoj formi:

( up ) ( vp ) ( wp )

= div ( pu )
x
y
z

(1.8)

Time je dobiven sljedei izraz za ukupnu ratu rada izvrenog na estici tekuine putem
povrinskih naprezanja:

( u XX ) ( u YX ) ( u ZX )
+
+
div ( pu ) +

y
z

( v XY ) ( v YY ) ( v ZY ) ( w XZ ) ( w YZ ) ( w ZZ )
+
+
+
+
+
+

y
z


Vektor toplinskog toka q ima tri komponente: qx, qy i qz.

Slika 5

Ukupna rata toplinske izmjene na esticu tekuine putem toplinskog toka u x smjeru je dan
kroz razliku rate uneene topline (kroz lice W) i rate izneene topline (kroz lice E):
q X 1
q X 1
q X

q X x 2 x q X + x 2 x y z = x xy z

q
q
Y xyz (u y smjeru)
Z x y z (u z smjeru)
y
z

(1.9)

Ukupna rata topline koja je dodana jedininom volumenu estice tekuine putem toplinskog
toka kroz njegove granice (lica) je suma podijeljena sa xyz:

qx qy qz

= div q
x y
z

(1.10)

Fourier-ov zakon voenja topline povezuje toplinski tok i lokalni gradijent temperature na
nain:
8

q x = k

T
x

; q y = k

T
y

; qz = k

T
z

(1.11a,b,c)

Ili u vektorskoj formi:

q = k gradT

(1.12)

Konana forma izraza za ratu prirasta topline za esticu tekuine putem voenja topline kroz
rubove (lica) elementa glasi:

div q = div ( k gradT )

(1.13)

Potrebno je definirati pojam specifine energije tekuine E. Uobiajena je praksa da se


zbrajaju unutarnja (termalna) energija i, kinetika energija (u2+v2+w2) i gravitaciona
potencijalna energija. Takva definicija promatra element tekuine sa svojstvom sadravanja
gravitacione potencijalne energije.
Gravitacionu potencijalnu energiju moe se promatrati kao masenu silu sa doprinosom radu
na element tekuine pri njegovom kretanju kroz gravitaciono polje. U naem pristupu efekti
promjene potencijalne energije uzeti su u obzir kao lanovi izvora definirajui izvor energije
SE po jedininom volumenu u jedinici vremena.
Ouvanje energije estice tekuine uspostavlja se izjednaenjem rate promjene energije
estice tekuine sa sumom ukupne rate rada izvrenog na esticu tekuine, ukupne rate
dodane topline tekuini te rati poveanja energije putem izvora.
Odgovarajua energetska jednadba je:

( u XX ) ( u YX ) ( u ZX ) ( v XY ) ( v YY ) ( v ZY )
DE
= div ( pu ) +
+
+
+
+
+

Dt
y
z x
y
z
x

( w XZ ) ( w YZ ) ( w ZZ )
+
+
+
+ div ( k gradT ) + SE
y
z
x

(1.14)

gdje je:
E =i+

1 2 2
u + v + w2
2

Ekstrakcijom promjene (mehanike) kinetike energije dobiva


energije i ili temperature T.

(1.15)

se jednadba unutarnje

Dio energetske jednadbe koji se odnosi na kinetiku energiju dobiva se mnoenjem


jednadbe koliine gibanja u x smjeru sa komponentom brzine u i analogno za y i z smjer
(mnoenje komponentnih jednadbi koliine gibanja sa odgovarajuim komponentama
vektora brzina), te sumacijom rezultata. Time se dobiva jednadba ouvanja kinetike
energije (2):

D u2 + v 2 + w 2
2
= u grad p + u XX + YX + ZX

x
Dt
y
z


+v XY + YY + ZY
y
z
x

XZ YZ ZZ
+ w x + y + z

+ u SM

(1.16)

Oduzimanjem (1.16) od (1.15) i definiranjem novog lana izvora Si = SE uSM dobiva se


jednadba unutranje energije (1.17):

Di
u
u
u
= p div u + div ( k gradT ) + XX
+ YX
+ ZX
Dt
x
y
z

+ XY

v
v
v
w
w
w
+ YY
+ ZY
+ XZ
+ YZ
+ ZZ
+ Si
x
y
z
x
y
z

(1.17)

U sluaju nestiljive tekuine imamo i = cT (c - specifina toplina) te vrijedi: div u = 0. To nam


omoguuje reduciranje jednadbe (1.17) na oblik temperaturne jednadbe (1.18):

DT
u
u
u
= div ( k gradT ) + XX
+ YX
+ ZX
Dt
x
y
z

+ XY

v
v
v
w
w
w
+ YY
+ ZY
+ XZ
+ YZ
+ ZZ
+ Si
x
y
z
x
y
z

(1.18)

1.3.1. Jednadbe stanja


Gibanje tekuine u tri smjera je opisano sustavom od pet parcijalnih diferencijalnih jednadbi
: ouvanja mase, x,y,z-ouvanja koliine gibanja i jednadbe energije. Meu nepoznanicama
pojavljuju se etiri termodinamike varijable: , p, i te T.
Odnosi izmeu termodinamikih varijabli mogu se promatrati kroz pretpostavku
termodinamike ravnotee. Za opis stanja supstance u termodinamikoj ravnotei potrebno
je poznavati samo dvije varijable.

10

Jednadbe stanja povezuju druge varijable sa poznatim variablama. Ukoliko se primjerice


koriste i T kao varijable sa poznatim vrijednostima mogua je uspostava jednadbi stanja
za tlak p i specifinu unutarnju energiju i:
p = p ( ,T )
i = i ( ,T )
(1.19a,b)
Za savreni plin od koristi su poznate jednadbe stanja:
p = RT

i = CV T

(1.20a,b)

Usvajanjem pretpostavke o termodinamikoj ravnotei eliminira se potreba za definiranjem


izraza za sve pojedinane varijable, osim dvije.
U strujanju stiljive tekuine jednadbe stanja daju poveznicu izmeu energetske jednadbe s
jedne strane i jednadbe ouvanja mase i koliine gibanja s druge strane. Ta poveznica
pojavljuje se zbog mogue varijacije gustoe uslijed varijacije tlaka i temperature u polju
strujanja.
Kapljevine i plinovi koje struje s malim brzinama ponaaju se kao nestiljive tekuine. Bez
varijacije gustoe ne postoji veza izmeu energetske jednadbe i jednadbi ouvanja mase i
koliine gibanja. Tada je za rjeavanje strujnog polja dovoljno razmatrati jednadbe ouvanja
mase i koliine gibanja. Energetska jednadba ukljuuje se u analizirani sustav jednadbi
samo u sluaju prisustva izmjene topline.

11

2. Navier-Stokes jednadba za Newton-ovu tekuinu


U osnovnim jednadbama kao nepoznanice pojavljuju se i komponente viskoznog naprezanja
ij. Zbog toga se uvodi odgovarajui model opisa viskoznih naprezanja ij. U mnogim tokovima
viskozna naprezanja mogu se opisati kao funkcije rate lokalne deformacije ili rate
naprezanja. U trodimenzionalnom strujanju lokalna rata deformacije je sadrana od rate
linearne deformacije i volumne rate deformacije.
Svi plinovi i mnoge kapljevine su izotropni . U nastavku se usvaja pretpostavka izotropnosti
promatrane tekuine.
Rata linearne deformacije elementa tekuine ima devet komponenata u tri dimenzije. est ih
je neovisno u izotropnim tekuinama te je uobiajena primjena simbolnih oznaka sij. Tri
linearne komponente deformacija u smjeru koordinatnih osi su:

sXX =

u
v
w
sYY =
sZZ =
x
y
z

(2.1a,b,c)

Za est linearnih komponenti posminih deformacija koriste se izrazi:


1 u v
1 u w
1 v w
sXY = sYX = + sXZ = sZX = +
sYZ = sZY = +
2 y x
2 z x
2 z y

(2.2a,b,c)

Volumna deformacija je opisana sa:

u v w
+ +
= div u
x y z

(2.3a,b,c)

U Newton-ovim tekuinama viskozna naprezanja su tretirana kao proporcionalana ratama


deformacija (brzinama deformacija). Trodimenzionalna forma Newton-ovog zakona
viskoznosti za strujanje stiljive tekuine uvlai dvije konstante proporcionalnosti: dinamika
viskoznost (poveznica naprezanja i linearnih deformacija) i sekundarna viskoznost
(poveznica naprezanja i volumne deformacije). Devet komponenti viskoznih naprezanja, od
kojih je est neovisno su:
1 u v
1 u w
1 v w
XY = YX = + XZ = ZX = +
YZ = ZY = +
2 y x
2 z x
2 z y
u
v
w
XX = 2 + div u YY = 2 + div u ZZ = 2
+ div u
x
y
z

(2.4a,b,c)
(2.4d,e,f)

12

O sekundarnoj viskoznosti ne zna se puno zbog njezinog malog efekta u problemima


praktine prirode. Pokazalo se da je u analizi strujanja plinova zadovoljavajue tona
aproksimacija definirana sa: =(-2/3) .
Ukoliko se promatra sluaj nestiljive tekuine vrijedi divu = 0, a viskozna naprezanja jednaka
su dvostrukoj lokalnoj rati linearnih deformacija mnoenoj s dinamikom viskoznosti.
Supstitucijom posminih naprezanja u x,y,z komponentama jednadbe ouvanja koliine
gibanja dobiva se sustav tzv. NavierStokes jednadbi:

Du
p u
u v u w
= + 2 + div u + + + +
+ SMX
Dt
x x x
y y x z z x

p u v v
Dv
v w
= + + + 2 + div u + +
+ SMY (2.5a,b,c)
y x y x y y
Dt
z z y

Dw
p u w v w w

= + +
+ div u + SMZ
+ +
+ 2

Dt
z x z x y z y z
z

Uobiajena je manipulacija viskoznih naprezanja na sljedei nain (y,z analogno):


u
u v u w
2
+ div u + + + +

x x
y y x z z x

u u u u v w

+ + + + +
+ ( div u )
x x y y z z x x y x z x x

= div ( gradu ) + [ sMX ]

(2.6)

Kako bi se pojednostavili izrazi za ouvanje koliine gibanja, lanovi s manjim doprinosom (u


uglatim zagradama) pripisuju se lanovima viskoznog naprezanja u izvorima koliine gibanja.
Time se definira novi oblik izvora SM = SM + [sM] u NavierStokes jednadbama. Prikazana
forma pogodna je za primjenu metode konanih volumena (detaljnije objanjena u
poglavljima koje slijede):
Du
p
= + div ( grad u ) + SMX
Dt
x
Dv
p

= + div ( gradv ) + SMY


Dt
y

(2.7a,b,c)

Dw
p
= + div ( gradw ) + SMZ
Dt
z

Ukoliko se koristi Newton-ov model za viskozna naprezanja, jednadba unutranje energije


nakon nekoliko koraka sreivanja poprima oblik:
13

Di
= p div u + div ( k gradT ) + + Si
Dt

(2.8)

Efekti koji nastaju uslijed viskoznih naprezanja opisani su disipacijskom funkcijom u gornjoj
jednadbi unutarnje energije, koja nakon nekoliko koraka algebarske manipulacije, poprima
sljedei oblik:
2
2
2
2
2
2
u v w u v u w v w
2
= 2 + +
+ ( div u )
+ + + +
+ +

x
y
z y x z x z y

(2.9)
Disipacijska funkcija je uvijek pozitivna zbog kvadratnih lanova te predstavlja izvor
unutranje energija uslijed rada na deformaciji fluidne estice. Taj rad je ekstrahiran iz
mehanike energije, koja uzrokuje gibanje, i konvertiran je u unutarnju energiju topline.

2.1.

Konzervativni oblik jednadbi strujanja tekuine

Konzervativna ili divergentna forma sustava jednadbi kojom se opisuje vremenska ovisnost
trodimenzionalnog strujanja tekuine i izmjene topline stiljive Newton-ove tekuine glasi:

+ div ( u ) = 0
t
( u )
p
+ div ( uu ) = + div ( gradu ) + SMX
2. ouvanje koliine gibanja:
t
x

1. ouvanje mase:

( v )
p
+ div ( vu ) = + div ( gradv ) + SMY
t
y

3. ouvanje energije:
4. jednadbe stanja:

(2.10a)
(2.10b)
(2.10c)

( w )
p
+ div ( wu ) = + div ( gradw ) + SMZ (2.10d)
t
z
( i )
+ div ( i u ) = p div u + div ( k gradT ) + + Si (2.10e)
t
p = p ( ,T ) ; i = i ( ,T )
(2.10f,g)

Potrebno je naglasiti da pretpostavka termodinamike ravnotee nadopunjuje pet parcijalnih


diferencijalnih jednadbi strujanja sa daljnje dvije algebarske jednadbe. Uvoenje Newtonovog modela za opis viskoznih naprezanja u vidu gradijenata komponenti vektora brzine
rezultira sa sustavom od sedam jednadbi i sedam nepoznanica.
Obzirom da je na raspolaganju dovoljan broj jednadbi u odnosu na nepoznanice sustav je
matematiki zatvoren, odnosno mogue ga je rijeiti uz primjenu odgovarajuih poetnih i
rubnih uvjeta.
14

3. Diferencijalna i integralna forma ope jednadbe pronosa


Primjeuju se odreene slinosti izmeu razliitih jednadbi ouvanja. Ukoliko se uvede opa
varijabla , konzervativna forma svih jednadbi strujanja tekuine, ukljuujui jednadbe za
skalarne veliine poput temperature ili koncentracije itd., moe se pisati u slijedeoj formi
(tzv. jednadbe pronosa za svojstvo tekuine ):

( )
+ div ( u ) = div ( grad ) + S
t

(3.1)

lan rate promjene i konvektivni lan su sa lijeve strane dok su lanovi difuzije
(= koeficijent difuzije) i lan izvora na desnoj strani.
Postavljenjem jednakim 1, zatim jednakim u, v, w te jednakim i (ili T) i izborom
odgovarajuih vrijednosti za koeficijent difuzije i lan izvora, dobiva se posebna forma
jednadbi za svaku od pet PDJ za ouvanje mase, koliine gibanja i energije.
Potrebno je naglasiti da integracija jednadbi pronosa za svojstvo (jednadba 3.1) preko
trodimenzionalnog kontrolnog volumena (CV) predstavlja upravo kljuni korak u metodi
konanih volumena:
( )
dV + div ( u )dV = div ( grad )dV + S dV

t
CV
CV
CV
CV

(3.1)

Volumni integral drugog lana lijeve strane (konvektivni lan) i prvog lana desna strane (lan
difuzije) pisani su u formi integrala preko oplonih povrina (granica) kontrolnog volumena
primjenom Gauss-ovog divergentnog teorema. Primjenom Gauss-ovog divergentnog
teorema na vektor a definirana je jednakost:

div ( a ) dV = a n dA
CV

(3.3)

Fizikalna interpretacija lana n.a je ta da se promatra komponenta vektora a u smjeru


vektora vanjske normale n na segment kontrolne povrine dA. Prema tome, integral
divergencije vektora a po volumenu je jednak komponenti vektora a u smjeru vanjske
normale na element oploja volumena sa integracijom po cijeloj oplonoj povrini A.
15

Primjenom Gauss-ovog divergentnog teorema, jednadba (1) moe se zapisati na nain :

dV + ( u ) ndA = ( grad ) n dA + S dV
t CV
A
A
CV

(3.4)

Redoslijed integracije i diferencijacije promijenjen je u sluaju prvog lana lijeve strane kako
bi se ilustriralo njegovo fizikalno znaenje (rata promjene ukupne koliine svojstva tekuine
u kontrolnom volumenu).
U stacionarnim problemima lan rate promjene je jednak nuli, to vodi do integralne forme
stacionarne jednadbe pronosa:

n ( u ) dA = n ( grad ) dA + S dV
A

(3.5)

CV

U nestacionarnim problemima takoer je potrebno provesti integraciju po vremenu t kroz


mali vremena inkrement t,od t do t + t. Time se dobiva najopenitija forma jednadbe
pronosa:

dV

dt + n ( u ) dAdt = n ( grad ) dAdt + S dV dt


t
t
t A
t A
t CV
CV

(3.6)

16

4. Klasifikacija po fizikalnim karakteristikama


Koncentriramo panju na pitanja poetnih i rubnih uvjeta koji su potrebni za iznalaenje
matematikog modela strujanja tekuina. Razlikujemo dvije principijalne kategorije fizikalnih
karakteristika: situacije stacionarnog stanja (problemi ravnotee) i nestacionarnog stanja
(eng: marching problems).
Stacionarni problemi opisuju se eliptinim jednadbama. Tipian primjer eliptine jednadbe
je Laplaceova jednadba kojom se opisuje bezvrtlono strujanje nestiljive tekuine i
stacionarna stanja pronosa mase. Za dvodimenzionalni problem jednadba glasi:

2 2
+
=0
x 2 y 2

(4.1)

Jednostavan primjer problema ravnotee je stacionarno stanje raspodjele koncentracije


otopljene tvari (gdje je = c ) u izoliranoj cijevi uz odsustvo strujanja, koja na rubovima x = 0 i
x = L ima vremenski konstantne i meusobno razliite koncentracije c0 and cL.
Jednodimenzionalni problem opisan je jednadbom:

d 2c
=0
dx 2

(4.2)

Uz poznavanje odgovarajuih rubnih uvjeta raspodjelu koncentracija u x smjeru biti e


pravac (slika 4.1). Jedinstveno rjeenje za taj i sve eliptike probleme moe se dobiti
specifikacijom uvjeta za zavisnu varijablu (u ovom sluaju koncentracija ili derivacija toka
mase otopljene tvari) na svih rubovima prostorne domene rjeenja. Problemi koji zahtijevaju
poznavanje podataka uzdu cjelokupnog ruba nazivaju se problemi rubnih uvjeta.
Vana karakteristika eliptikih problema je ta da poremeaj unutar domene rjeenja (npr.
promjena koncentracije uslijed pojave izvora mase otopljene tvari sa odgovarajuom
koncentracijom) izmjenjuje rjeenje na cijelom podruju rjeenja. Poremeajni signal se iri u
svim smjerovima unutar domene rjeenja. Posljedino, rjeenja fizikalnih problema opisanih
sa eliptinim jednadbama su uvijek glatka, ak i u sluaju prisustva diskontinuiteta na
podruju rubnih uvjeta. Kako bi se osiguralo da se informacije ire u svim smjerovima,
numerike tehnike za rjeavanje eliptikih problema moraju dozvoliti da se dogaaj u svakoj
proraunskoj toki nalazi pod utjecajem svih susjednih toaka.
Tranzijentna izmjena mase ili topline, sva nestacionarna strujanja i valna fenomenologija su
opisane sa parabolikim i hiperbolikim jednadbama.

17

Parabolikim jednadbama opisuju se nestacionarni problemi koji ukljuuju znaajniji


doprinos difuzije. Primjeri su nestacionarno viskozno strujanje, nestacionarni pronos
otopljene tvari ili nestacionarno voenje topline uz odsustvo strujanja. Prototip paraboline
jednadbe je jednadba difuzije:

2
= 2
t
x

(4.3)

Za primjer se promatra tranzijentna promjena raspodjele koncentracija ( = c) uzdu


izolirane cijevi. Inicijalna raspodjela koncentracija je usvojena kao parabola s maksimumom
na polovici cijevi x = L/2 (momentalno nisu bitni razlozi takve inicijalne raspodjele). Ukoliko
se nakon vremena t = 0 na rubovima cijevi x = 0 i x = L zadravanju jednake i konstantne
koncentracije c0, adekvatan opis problema dan je difuznom jednadbom:

c
2c
=D 2
t
x

(4.4)

Konana stacionarna razdioba temperature je jednolika c = c0 uzdu cijevi (slika 4.1).


Rjeenje difuzne jednadbe je eksponencijalno zamiranje inicijalne paraboline raspodjele
koncentracije. Potrebni su poetni uvjeti za cijelu cijev i uvjeti na svim rubovima za
cjelokupni vremenski period t > 0. Takav tip problema se naziva problem poetnih i rubnih
uvjeta .
Poremeaj u toki unutar domene rjeenja (0 < x < L i vremena t1 > 0) moe utjecati jedino
na dogaaje u kasnijem periodu t > t1 (rjeenje se pomie unaprijed u vremenu te se difuzno
iri u prostoru).

Slika 4.1 Stacionarni (lijevo) i tranzijentni (desno) sluaj raspodjele koncentracija otopljene tvari u
cijevi uz zadane rubne uvjete (eliptini problem, lijevo) te poetne i rubne uvjete (praboliki
problem, desno)

Hiperbolne jednadbe dominiraju u analizi problema oscilacija. Pojavljuju se u opisu


nestacionarnih procesa sa zanemarivo malim utjecajem energetske disipacije. Tipina
hiperbolna jednadba je valna jednadba:
18

2
2
2
=K
t 2
x 2

(4.5)

Gornja forma jednadbe primjerice opisuje transferzalni pomak ( = y) napregnute ice


tijekom osilacija sa malim amplitudama ili akustike oscilacije. Konstanta K u tom sluaju
predstavlja brzinu vala (slika 4.2).

Slika 4.2 Transferzalni pomak napregnute ice u definiranju poetnih i rubnih uvjeta (hiperbolni
problem)

Rjeenje valne jednadbe i drugih hiperbolnih jednadbi dobiva se specificiranjem dva


poetna uvjeta za pomak ice y te jednog rubnog uvjeta na svim rubovima (granicama) za
vrijeme t > 0. Prema tome, hiperbolni problemi su takoer problemi poetnih i rubnih
uvjeta.
ct x
y ( x ,t ) = a cos
sin

L L

(4.6)

Rjeenje ukazuje na konstantnost amplitude, odnosno nepostojenje sile priguenja.


Odsustvo priguenja ima za posljedicu da se inicijalno prisutni diskontinuiteti zadravaju
tijekom vremena t > 0.
Poremeaj u toki utjee na rjeenje samo u ogranienom dijelu prostora. Brzina propagacije
poremeaja u hiperbolnim problemima je konana i jednaka valnoj brzini K. Za usporedbu, u
parabolinim i eliptinim problemima pretpostavlja se beskonana brzina propagacije.
Za toke vrlo bliske x osi domena ovisnosti je zatvorena sa dvije karakteristika koje imaju
izvorite u toki koja se nalazi na x osi (slika 4.3a). Karakteristike kroz toku P presijecaju
rubove (granice) problema. Domena ovisnosti o P je zatvorena sa te dvije karakteristike te
linijama t = 0, x = 0 i x = L.
Oblik domene ovisnosti u parabolikim (slike 4.3b) i eliptinim (slike 4.3c) problemima je
razliita zbog pretpostavke irenja informacija sa beskonanom brzinom. Deblje linije (rubovi
19

pojedinih domena ovisnosti) definiraju podruja za koja su potrebni poetni i/ili rubni uvjeti
da bi se omoguilo generiranje rjeenja u toki P (x,t).

Slika 4.2 Transferzalni pomak napregnute ice u definiranje poetnih i rubnih uvjeta (hiperbolni
problem)

Nain na koji promjena u pojedinoj toki djeluje na druge toke ovisi o tome da li promatrani
fizikalni problem predstavlja stacionarni ili tranzijentni fenomen te da li je brzina propagacije
poremeaja konana ili beskonana.
Navedeno rezultira sa klasifikacijom fizikalnih karakteristika i podjelom PDJ u eliptine,
parabolne ili hiperbolne.
Praktina metoda klasifikacije PDEs je izvedena za opi sluaj PDJ drugog reda u dvije
dimenzije x and y:

2
2
2

+c 2 +d
+ e + f + g = 0
a 2 +b
xy
x
y
x
y

(4.7)

Pretpostavlja se da je jednadba linearna sa koeficijentima a, b, c, d, e, f i g danim kao


konstantama. Klasifikacija PDJ je provedena u smislu ponaanja derivacije najvieg reda, pa
shodno tome promatramo samo lanove derivacije drugog reda. Klasa PDJ drugog reda moe
se identificirati putem iznalaenja mogueg jednostavnog harmonijskog (valnog) rjeenja.
Ukoliko ona postoje radi se o hiperbolikoj jednadbi. Ukoliko ne, jednadba je parabolika ili
eliptina.
Jednostavno valno rjeenje pojavljuje se u sluaju da karakteristina jednadba ima dva
realna korijena:
2

dy
dy
a b + c = 0
dx
dx

(4.8)

20

Postojanje i broj realnih rjeenja karakteristine jednadbe ovisi o vrijednosti diskriminante


(b2 4ac). Razlikujemo tri sluaja (tablica 4.1).
Tablica 4.1 karakterizacija jednadbi prema broju realnih rjeenja diskriminante (b2 4ac)
b2 - 4ac

Tip jednadbe

Karakteristike

>0

Hiperbolni

Dvije realne

=0

Parabolni

Jedna realna

<0

Eliptini

Nema karakteristika

21

5. Modeli turbulencije
Reynoldsov broj daje mjeru relativne vanosti inercionih sila (povezanih sa efektima
konvekcije) i viskoznih sila. Ekperimentalnom djelatnosti pokazalo se da strujanje pri
vrijednostima Reynoldsovog broja manjeg od tzv. kritinog Rekrit ima odlike nemijeanja
izmeu meusobnih slojeva (lamina). Taj reim se naziva laminaran. Pri vrijednostima
Reynolds-ovog broja iznad Rekrit pojavljuje se sloeni niz dogaaja koji u naelu vodi do
radikalne promjene karaktera strujanja. U konanom stadiju strujanje se ponaa kao
kaotino i sluajno. Takovo gibanje je u osnovi nestacionarno ak i u uvjetima uspostavljenih
konstantnih rubnih uvjeta. Brzina i svi ostali parametri toka variraju na nain koji je kaotian i
sluajan pa se takav reim strujanja naziva turbulentnim.

Slika 5.1 Primjer izmjerene vremenske serije brzina u toki turbulentnog strujnog polja

Sluajna priroda turbulentnog strujanja potrebuje neki ekonomian opis gibanja tekuine
svih estica tekuine. Na slici je prikazana dekompozicija stvarne brzine u(t) u nekom
trenutku vremena na stacionarnu srednju vrijednost brzine U i fluktuirajuu komponentu
u(t) te vrijedi: u(t) = U + u(t). Takav tretman naziva se Reynolds ova dekompozicija. Svi
parametri toka mogu se karakterizirati na isti nain, u smislu srednjih vrijednosti (U, V, W, P
itd.) i neke statistike karakteristike fluktuirajue komponetne (u, v, w, p itd.).
ak i u tokovima u kojima srednja brzina i tlakovi variraju samo u jednoj ili dvije dimenzije,
turbulentne fluktuacije uvijek imaju 3D karakter. Vizualizacija turbulentnog strujanja
potvrdila je rotacionu strukturu toka odnosno prisustvo turbulentnih vrtloga (eng: turbulent
eddies), sa irokim rasponom mjerila duljina. estice koje su inicijalno prostorno separirane
na relativno velikoj udaljenosti mogu se potpuno pribliiti sa vrtlonim gibanjem (i obratno).
To upuuje na prisustvo vrlo efikasnog mehanizma izmjene topline, mase ili koliine gibanja.
Primjerice, unoenje boje u nekoj toki turbulentnog toka ukazuje na rapidno disperziranje i
smanjenje inicijalnog intenziteta boje po cijelom podruju strujanja. Takvo efektivno
mijeanje upuuje na visoke vrijednosti koeficijenta difuzije za masu, koliinu gibanja i
toplinu.

22

Najvei turbulentni vrtlozi ekstrahiraju energiju iz osrednjenog toka kroz proces zvan
vrtlono rastezanje (eng: vortex stretching). Prisustvo gradijenta u profilima brzina
osrednjenog strujanja distordira rotirajue turbulentne vrtloge odnosno vrtlozi se
deformiraju zbog prisile na bre gibanje jednog dijela vrtloga od drugog.
Karakteristina brzina i karakteristina duljina veih vrtloga su istog rada veliine kao i
mjera brzine U i mjera duljine L osrednjenog strujanja. Zbog toga Reynoldsov broj za velike
vrtloge Re = / (odnos mjerila vrtloga i kinematske viskoznosti) poprima velike vrijednosti
u turbulentnim tokovima, slino kao i sam Re = UL/. Time se ukazuje i na dominaciju
inercionih efekata nad zanemarivim viskoznim efektima.
Prema tome, strujanje u zoni velikih vrtloga se zbog dominacije inercije i minornog utjecaja
viskoznosti moe shvatiti kao bezviskozno a koliina momenta ostaje konzervirana u procesu
rastezanja vrtloga. Nadalje, to uzrokuje poveanje rate rotacije i istovremeno smanjenje
radijusa poprenog presjeka vrtloga. Takvim procesom generira se gibanje na manjoj
transferzalnoj prostornoj skali i manjoj vremenskoj skali. Pri rastezanju vrtloga rad izvren od
strane osrednjenog toka na velike vrtloge tijekom opisanog procesa osigurava energiju
potrebnu za odravanje turbulencije.
Manji vrtlozi su dominantno deformirani (rastegnuti) od strane neto veih vrtloga i manje
intenzivno od strane osrenjenog strujanja. Na taj nain se kinetika energija velikih vrtloga
predaje na progresivno sve manje i manje vrtloge (tzv. energetska kaskada).
Sve fluktuirajue komponente turbulentnog toka sadre energiju u irokom rasponu
frekvencija ili valnih brojeva (= 2f/U gdje je f oznaka za frekvenciju). Primjer energetskog
spektra turbulencije za strujanje iza fine reetke prikazan je na slici 5.2.
Spektralna energija E(K) je funkcija valnog broja K=2/ ( je valna duljina vrtloga).
Spektralna energija E(K) je kinetika energija po jedinici mase za jedinini valni broj
fluktuacija oko valnog broja k.
Dijagram ukazuje na prisustvo vrne vrijednosti u podruju malih valnih brojeva, odnosno na
injenicu da veliki vrtlozi sadre navie energije. Oni primaju energiju kroz snanu interakciju
sa osrednjenim strujanjem. Vrijednost E(K) se rapidno smanjuje pri poveanju valnog broja
pa najmanji vrtlozi imaju najmanji energetski sadraj.
U tipinim inenjerskim problemima najmanja mjerila gibanja u turbulentnom toku imaju
duljine reda veliine od 0.1 to 0.01 mm i frekvencije oko 10 kHz, pri emu dominira
viskoznost. Reynoldsov broj Re za najmanje vrtloge temelji se na njihovim karakteristinim
brzinama i karakteristinim duljinama te poprima vrijednost Re = / = 1. Prema tome

23

najmanja mjerila prisutna u turbulentnim tokovima su ona u kojima i efekti inercije i efekti
viskoznosti imaju vanost.

Slika 5.2 Energetski spektar turbulencije za stujanje iza fine reetke

Ta mjerila nazivaju se Kolmogorov-a mikro mjerila, pri kojima se rad ulae u svladavanje
viskoznih naprezanja. Zakljuno, energija vezana uz gibanje malih vrtloga je disipirana
odnosno prenesena u termalnu unutranju energiju. Disipacija rezultira sa poveanim
gubicima mehanike energije u turbulentnim tokovima.
Najvei vrtlozi su izraeno anizotropni (fluktuacije su razliite u razliitim smjerovima) i
nalaze se pod snanim utjecajem rubnih uvjeta. Pri velikim Reynolds-ovim brojevima
osrednjenog strujanja najmanji vrtlozi u turbulentnom toku su izotropni.
Kolmogorov je izveo univerzalnu spektralnu karakteristiku vrtloga srednjih veliina, koji su
dovoljno veliki da doprinos viskoznosti ostaje zanemariv (kao i kod velikih vrtloga), ali
istovremeno dovoljno mali da se detalji njihovog ponaanja mogu izraziti kao funkcija rate
energetske disipacije (kao kod malih vrtloga). Odgovarajue mjerilo duljina za te vrtloge je
1/k, a njihova spektralna energija u tom inercionom podpodruju (eng: inertial subrange)
moe se izraziti s:

E ( K ) = K 5 / 3 2 / 3

(5.1)

Mjerenja su pokazala da konstanta poprima vrijednost 1.5. Na dijagramu spektralne


energije (slika 5.2) ucrtana je linija sa nagibom 5/3 a prema izmjerenim rezultatima je
razvidno da separacija mjerila nije dostatna za isto inerciono podpodruje. Preklapanje
izmeu velikih i malih vrtloga je locirano oko vrijednosti K 1000.
24

Sve varijable strujanja (komponente brzine, tlak, temperatura, gustoa itd.) iskazuju se kao
vremenski zavisne. Reynolds-ova dekompozicija (t) = + (t) definira karakteristiku toka
u toki kao sumu stacionarne osrednjene komponente i vremenski promjenjljive odnosno
fluktuirajue komponente (t) sa srednjom (osrednjenom) vrijednosti 0. Osrednjena
vrijednost karakteristike strujanja je definirana izrazom 5.2a a vremenski osrednjena
vrijednost fluktuacija izrazom 3 (5.2b):

' =

1
' ( t ) dt
t 0

1
(t ) dt
t 0

(5.2s,b)

Pri stacionarnom osrednjenom strujanju granica vremenskog intervala t trebala bi teiti


beskonanosti, no proces opisan jednadbom daje smisaone vremenski osrednjene
vrijednosti i kada je t vei od mjerila vremena najsporije varijacije karakteristike kod
najveih vrtloga.
Najkompaktniji opis osnovnih karakteristika fluktuirajuih komponenti turbulentnog
strujanja dan je u statistikom smislu. Opis primijenjen za odstupanje fluktuacije oko
osrednjene vrijednosti su varijanca i korijen srednjeg kvadrata odstupanja (eng: root
mean square - r.m.s.):
t

1
2
' =
' ( t ) dt

t 0

rms = ( ' )

1 t

2
= ' ( t ) dt
t 0

1/2

(5.3s,b)

R.m.s. vrijednosti komponenti brzine su od posebnog znaenja zbog njihovog relativno


jednostavnog eksperimentalnog registriranja te znaenja prosjenog (osrednjenog)
intenziteta fluktuacije brzina. Varijance fluktuacije brzina koriste se u Navier-Stokes
jednadbi. One su proporcionalne protocima koliine gibanja, induciranim sa turbuletnim
vrtlozima. Time se uzrokuju dodatna normalna naprezanja.
Ukupna turbulentna kinetika energija po jedinici mase k u nekoj toki definira se izrazom:
k=

1 2
u' + v' 2 + w' 2
2

(5.4)

Intenzitet turbulencije Ti je srednji r.m.s. brzine podijeljen sa referentnom srednjom brzinom


strujanja Uref te je vezan na turbulentnu kinetiku energiju k na slijedei nain:
1/2

2
k
3
Ti =
Uref

(5.5)

25

Varijanca se takoer naziva drugi moment fluktuacija. Vaan detalj strukture fluktuacija je
sadran u momentima sainjenim od para razliitih varijabli. Primjerice, promatramo
karakteristike = + i =+ sa ' , ' = 0 . Njihov drugi moment je definiran kao:

' ' =

1
' ' dt
t 0

(5.6)

Kada bi brzinske fluktuacije u razliitim smjerovima bile neovisne i sluajne njihov drugi
moment komponenti brzina u' v' ,u' w' ,v' w' bio bi jednak nuli. Turbulencija je povezana sa
vrtlonom strukturom toka a inducirane brzinske komponente su kaotine, no ne i neovisne.
Prema tome njihov drugi moment nije nula.
U vremenski osrednjenim NavierStokes jednadbama lanovi u' v' ,u' w' ,v' w' predstavljaju
flukseve (protoke) turbulentnih koliina gibanja koji su blisko povezani sa dodatnim
posminim naprezanjima koja djeluju na element tekuine. Momenti tlaka i brzine p' u' ,p' v'
itd. imaju ulogu u difuziji turbulentne energije.
Vie detaljnih informacija o strukturi fluktuacija moe se dobiti analizom odnosa izmeu
vrijednosti fluktuacija u razliitim vremenskim terminima. Autokorelacijska funkcija R ( )
definirana je izrazom:

R ' ' ( ) = ' ( t ) ' ( t + ) =

1
' ( t ) ' ( t + ) dt
t t

(5.7)

Slino tome, mogue je definirati daljnju autokorelacijsku funkciju R ( ) temeljenu na dva


mjerenje u istom terminu, na dvije pozicije sa odreenim meusobnim razmakom:

R ' ' ( ) = ' ( x ,t ) ' ( x + ,t ) =

1
t

t +t

' ( x ,t' ) ' ( x + ,t' ) dt'

(5.8)

Kada je vremenski pomak (ili prostorni pomak ) nula, vrijednost R korespondira varijanci
i poprima najveu moguu vrijednost. Ponaanje fluktuacija je kaotino u turbulentnom
strujanju pa se moe oekivati da fluktuacije pojaano gube korelaciju s (ili | |).
Stoga , vremenska ili prostorna autokorelacija gravitira nuli.
Vrtlozi u turbulenciji generiraju lokalnu strukturu u toku, pa e postojati korelacija vrijednosti
u trenutku t i nakon kraeg vremena odnosno na odreenoj lokaciji x i na malo udaljenoj
lokaciji. Proces smanjenja korelacije odvija se graduirano kroz period trajanja tipinog vrtloga
ili na udaljenosti koja odgovara duljini tipinog vrtloga. Analogno tome definira se cross26

correlation funkcija R () obzirom na vremenski pomak ili R ( ) obzirom na prostorni


pomak za par razliitih fluktuacija (zamjena drugog sa u prethodnim jednadbama
autokorelacije).
Turbulencija je generirana i odravana sa gradijentom brzina u profilu osrednjenog strujanja.
Na mjestima veih gradijenata intenzitet statistikih obiljeja turbulencije (poput r.m.s.
brzinskih fluktuacija) je vei. Raspodjela brzinskih fluktuacija je anizotropna, sa viom
razinom fluktuacija u smjeru osrednjenog strujanja . Bez gradijenta brzina ili nekog
alternativnog generatora turbulencije, turbulencija zamire i postaje vie isotropna. U
podrujima blizu krute granice turbulentna struktura je dominantno pod utjecajem trenja sa
granicom (stjenkom) a zamiranje turbulentnih brzinskih fluktuacija okomito je na tu granicu.

5.1.

Reynolds-ovo osrednjavanje Navier-Stokes jednadbi za nestiljive


tekuine (RANS)

U nastavku analiziramo posljedice prisustva turbulentnih fluktuacija u jednadbama


osrednjenog strujanja nestiljive tekuine konstantne viskoznosti. Jednakosti koje se korite u
vremenskom osrednjavanju fluktuirajuih karakteristika = + i =+ pri njihovom
zbrajanju, deriviranju i integriranju su:

' = ' = 0 ; = ;


=
;
s s

ds = ds

(5.9a,b,c,d)

' + ' = + ; = + ' ' ; = ; ' = 0

( )

div a = div A ; div ( a ) = div a = div ( A ) + div ' a' ; div grad = div grad

(5.10a,b,c,d)
(5.11a,b,c)

Razmatramo trenutne jednadbe kontinuiteta (ouvanje mase) i NavierStokes jednadbe


(ouvanje koliine gibanja) u kartezijevom koordinatnom sustavu. Vektor brzina u ima
komponente u, v, w u koordinatnim smjerovima x, y, z. Navedenim sustavom moe se
definirati svaki turbulentni tok.

div u = 0
u
1 p
+ div ( uu ) =
+ div ( grad ( u ) )
t
x
v
1 p
+ div ( vu ) =
+ div ( grad ( v ) )
t
y

(5.12a,b,c,d)

w
1 p
+ div ( wu ) =
+ div ( grad ( w ) )
t
z
27

Analiziramo efekt fluktuacija na osrednjeno strujanje primjenom Reynoldsove dekompozicije


te zamjenom varijabli strujanja u (odnosno u, v, w) i p sumom osrednjene i fluktuirajue
komponente:

u = U + u' ; u = U + u' ; v = V + v' ; p = P + p'

(5.13a,b,c,d)

Razmatranjem jednadbe kontinuiteta i primjenom pravila za vremensko osrednjavanje

div u = div U dobiva se jednadba kontinuiteta osrednjenog strujanja:


div U = 0

(5.14)

Slian tretman provodi se na x komponenti jednadbe ouvanja koliine gibanja. Pojedini


vremenski osrednjeni lanovi u toj jednadbi mogu se zapisati u formi:

u U
=
; div ( u u ) = div ( U U ) + div u' u'
t t

1 p
1 P
=
; div ( grad ( u ) ) = div ( grad (U ) )
x
x

(5.15a,b)

(5.15c,d)

Supstitucija tih rezultata daje vremenski osrednjenu x komponentu jednadbe ouvanja


koliine gibanja . Ponavljanje iste procedure na jednadbama za y i z smjer daje vremenski
osrednjene y i z komponente jednadbe ouvanja koliine gibanja:
U
1 P
+ div (UU ) + div u' u' =
+ div ( grad (U ) )
t
x

( I ) + ( II )

( III )

( IV ) +

(5.16)

(V )

lanovi (I), (II), (IV) i (V) takoer se pojavljuju u trenutnim jednadbama 5.12b,c,d i 15.
Meutim, navedeni proces vremenskog osrednjavanja dovodi do uvoenja novog lana (III).
lan (III) sadri umnoak fluktuirajuih brzina i povezan je sa konvektivnom izmjenom
koliine gibanja putem turbulentnih vrtloga. Uobiajena je praksa da se lan (III) prenese na
desnu stranu vremenski osrednjene jednadbe u cilju naglaavanja njegove uloge kao
dodatnih turbulentnih naprezanja za osrednjene komponente U, V i W (jednadbe 5.17a,b,c)
lanovi dodatnog naprezanja rezultat su pojave tih dodatnih naprezanja (tri normalne
komponente naprezanja izraene jednadbama 5.18a,b,c i tri posmine komponente
naprezanja izraene jednadbama 5.18c,d,e).

28

) (

) (5.17a)

) (5.17b)

u'v' u' w'


U
1 P
1 u'
+ div (UU ) =
+ div ( grad (U ) ) +
+
+
t
y
z
x
x

v'w'
V
1 P
1 u' v' v'
+ div (VU ) =
+ div ( grad (U ) ) +
+
+
t
x
y
z
y

) (

W
1 P
1 u'w' v'w' w'
+ div (WU ) =
+ div ( grad (W ) ) +
+
+
t
x
y
z
z

(5.17c)

XX = u' 2 ; YY = v' 2 ; ZZ = w' 2

(5.18a,b,c)

XY = YX = u'v' ; XZ = ZX = u' w' ; YZ = ZY = v'w'

(5.18c,d,e)

Navedena turbulentna naprezanja nazivaju se Reynolds-ova naprezanja. Normalna


naprezanja su ustvari varijance x, y i z komponente brzinske fluktuacije, te su uvijek vee od
nule zbog kvadrata.
Posmina naprezanja sadre druge momente povezane s korelacijom izmeu razliitih
komponenti brzina. Korelacija izmeu parova razliitih brzinskih komponenti kroz strukturu
vrtloga osigurava da turbulentna posmina naprezanja takoer ne mogu iznositi nula, te da
su u turbulentnom toku uobiajeno puno vea od viskoznih naprezanja.

5.2.

Proraun turbulentnih tokova

Postojee metode za opis efekata i utjecaja turbulencije mogu se grupirati u slijedee tri
kategorije:
a) Turbulentni modeli za RANS jednadbe
Fokus je dan na osrednjeno strujanje i utjecaj turbulencije na njegove karakteristike. Dodatni
lanovi pojavljuju se u osrednjenim jednadbama toka kroz interakciju razliitih turbulentnih
fluktuacija. Ti dodatni lanovi su modelirani sa klasinim modelima turbulencije od kojih je
najpoznatiji k. Za veinu inenjerskih problema nije potrebno razluiti sve detalje
turbulentnih fluktuacija budui da su korisnici u osnovi upueni na informacije o vremenski
osrednjenim karakteristikama toka. Kako bi se proraunalo turbulentno strujanje s RANS
jednadbama, nuna je uspostava modela turbulencije za definiranje Reynolds-ovih
naprezanja i lanova pronosa skalarnih veliina te zatvaranje sustava jednadbi osrednjenog
strujanja (jednadbe 5.14 i 5.17a,b,c).
29

RANS turbulentni modeli su klasificirani na bazi broja dodatnih jednadbi pronosa, koje je
potrebno rijeiti zajedno sa RANS jednadbama (tablica 5.1). Ti modeli formiraju bazu za
standardnu proceduru prorauna turbulencije u modernim komercijalnim CFD kodovima. Od
navedenih modela mixing length and k modeli su do sada najire koriteni i validirani.
Tablica 5.1 Klasifikacija RANS turbulentnih modela na bazi broja dodatnih jednadbi pronosa, koje
je potrebno rijeiti zajedno sa RANS jednadbama
Broj dodatnih jednadbi pronosa

Ime modela

nula

Model duljine mjeanja

dvije

k-

sedam

Reynolds sress model

b) Large eddy simulation


Ova forma prorauna turbulencije prati ponaanje najveih vrtloga. Metoda se zasniva na
prostornom filtriranju nestacionarnih NavierStokes jednadbi. Pri tome se proputaju
najvei vrtlozi te odbacuju odnosno filtriraju manji vrtlozi. Utjecaj isfiltriranih manjih
vrtloga na razluenu sliku strujanja (osrednjeno strujanje plus veliki vrtlozi) je obuhvaen
kroz primjenu tzv. podinkrementalnog modela (eng: sub-grid scale model).
c) Direct numerical simulation (DNS)
Ove simulacije proraunavaju osrednjeno strujanje i sve turbulentne (fluktuirajue)
komponente brzina. Nestacionarne NavierStokes jednadbe su rijeene na specijalnoj
proraunskoj mrei koja je zadovoljavajue gusta za razluivanje efekata na Kolmogorov-oj
skali duljina (na kojoj nastupa energetska disipacija) te sa vremenskim korakom prorauna
koji je dovoljno mali da se razlui period najbre fluktuacije.
Mixing length i k modeli su bazirani na pretpostavci postojanja analogije izmeu
djelovanja viskoznih naprezanja i Reynoldsovih naprezanja na osrednjeno strujanje. Obje
vrste naprezanja pojavljuju se na desnoj strani jednadbi ouvanja koliine gibanja, a u
Newton-ovom zakonu viskoznosti viskozna naprezanja vsu definirana kao proporcionalna
rati deformacija elementa tekuine. Za nestiljivu tekuinu navedeno vodi do izraza:

ui u j
+
x j xi

ij = sij =

(5.19)

Ako bi se pojednostavila notacija u zapisu jednadbi, koritena je tzv. sufiks notacija


(konvencija je i ili j = 1 odgovara x smjeru, i ili j = 2 y smjeru te i ili j = 3 z smjeru). Primjerice:

u1 u2
u v
+
= +
y x
x2 x1

12 = 21 =

(5.20)
30

Turbulentna naprezanja se poveavaju s porastom i rate deformacija. Boussinesq je ve 1877


predloio da se Reynolds-ova naprezanja izraze kao proporcionalna srednjim ratama
deformacije:

Ui U j
+
x j xi

ij = ui ' u j ' = t

2
k ij
3

; k=

1 2
u' + v' 2 + w' 2
2

(5.21a,b)

gdje je k oznaka za turbulentnu kinetiku energiju po jedinici mase.


Prvi lan s desne strane je analogan jednadbi 5.19 osim za novi lan koji se naziva dinamiki
koeficijent turbulentne viskoznosti t (eng: eddy viscosity) sa jedinicom koja je istovjetna
dinamikom koeficijentu viskoznosti (Pa s). Uestala je primjena i kinematskog koeficijenta
kinematske viskoznosti (eng: kinematic eddy viscosity) oznaenog sa t = t / , sa jedinicom
koja je istovjetna kinematskom koeficijentu viskoznosti (m2/s).
Drugi lan na desnoj strani osigurava da formula daje korektni rezultat za normalna
Reynolds-ova naprezanja (i = j):

XX = u' 2 ; YY = v' 2 ; ZZ = w' 2

(5.22a,b,c)

U bilo kojem toku suma normalnih naprezanja u' 2 + v' 2 + w' 2

je jednaka minus

dvostruka turbulentna kinetika energija po jedinici volumena (-2 k ) a ime je jedna


treina alocirana na svaku pojedinu komponentu normalnog naprezanja. Time se osigurava
da njihova suma uvijek ima fizikalno ispravnu vrijednost.
Turbulentni pronos mase, topline i drugih skalarnih veliina moe se modelirati na slian
nain obzirom da je pronos turbulencijom za koliinu gibanja, masu i toplinu generiran istim
mehanizmom vrtlonim mjeanjem (eng: eddy mixing).
Jednadba 5.21 pokazuje da turbulentni pronos koliine gibanja pretpostavlja
proporcionalnost gradijentima osrednjenog strujanja. Analogno tome, turbulentni pronos
skalarnih veliina je usvojen kao proporcionalan gradientima osrednjenih vrijednosti
pronoenih veliina. U sufiks notaciji navedeno se moe izraziti na sljedei nain:
u' ' = t

xi

(5.23)

gdje je t koeficijent turbulentne difuzije (eng: eddy diffusivity).

31

5.3.

RANS mixing length model turbulencije

Pretpostavlja se da kinematski koeficijent turbulentne viskoznosti t moe biti izraen


umnokom mjerila turbulentne brzine i turbulentnog mjerila duljina lt . Dimenziona analiza
pokazuje da je jedno mjerilo brzina i jedno mjerilo duljina dostatno za opis efekta
turbulencije: t = C lt gdje je C bezdimenzionalna konstanta proporcionalnosti. Dinamiki
koeficijent turbulentne viskoznosti je dan sa: t = C lt .
Najvei dio turbulentne kinetike energije je sadran u najveim vrtlozima. Stoga se
turbulentno mjerilo duljina lt smatra karakteristikom tih vrtloga koji imaju intenzivnu
interakciju sa osrednjenim strujanjem. Moemo povezati karakteristino mjerilo brzina
vrtloga sa karakteristikama osrednjenog strujanja:

= c t

U
y

(5.24)

gdje je lt je mjerilo duljina vrtloga a c konstanta.


Apsolutna vrijednost se koristi u svrhu osiguranja pozitivnosti mjerila brzina, neovisno o
predznaku gradijenta brzina.
Kombinacijom jednadbi za i t, te zamjenom dviju konstanti C i c sa novim mjerilom
duljina lm dobiva se Prandtlov model mijeanja (eng: Prandtl mixing length model):

= 2m

U
y

(5.25)

Koritenjem jednadbe 5.21a te obzirom da je U/y jedini znaajan gradijent osrednjenih


brzina, turbulentna Reynoldsova naprezanja su opisana sa:

XY = YX = u' v' = 2m

U U
y y

(5.26)

Turbulencija je funkcija strujanja. Ukoliko se ona mijenja nuno je osigurati i varijaciju lm u


modelu mijeanja.
Za kategoriju manje sloenih turbulentnih tokova (tokovi slobodne turbulencije i graninog
sloja u blizini krute stjenke) struktura turbulencije je dovoljno jednostavna da se lm moe

32

opisati putem jednostavnih algebarskih izraza (primjeri za dvodimenzionalno strujanje dani u


tablici 5.2).
Tablica 5.2 Algebarski izrazi za duljinu mjeanja u manje sloenim 2D turbulentnim tokovima (D
promjer otvora cijevi na mjestu izlaza mlaza ; y vertikalna udaljenost od krute stijenke; L - dubine
toka u otvorenom kanalu ili promjer cijevi)

5.4.

Strujanje

Duljina mjeanja

Osnosimetrian mlaz

0,075 D

Cijevi i otvoreni kanali

L (0.14-0.08(1-y/L)2-0.06(1-y/L)4)

RANS k- model turbulencije

U dvodimenzionalnim tankim slojevima sa izraenijim gradijentima u profilu osrednjenih


brzina promjene u smjeru strujanja su dovoljno spore da se turbulencija sama prilagouje
lokalnim uvjetima. U sluajevima kada konvekcija i difuzija uzrokuju znaajnije razlike izmeu
produkcije i destrukcije turbulencije, npr. u strujanju sa recirkulacijom, kompaktna
algebarska prezentacija duljine mijeanja vie nije odriva.
Daljnji korak je razmatranje je analiza same turbulencije. k model se fokusira na
mehanizam koji utjee na turbulentnu kinetiku energiju. Trenutna kinetika energija
turbulentnog strujanja k(t) = K + k je suma kinetike energije osrednjenog strujanja

K = (U2+ V2+ W2) i turbulentne kinetike energije k = u' 2 + v' 2 + w' 2 .


Standardni k model sadri dvije jednadbe, jednu za k i jednu za , bazirano na
relevantnim procesima koji uzrokuju promjene tih varijabli. Koristimo k i da definiramo
mjerilo brzina i mjerilo duljina lt koja su reprezentativna za turbulenciju makro mjerila
(eng: large-scale turbulence):

=k

1/ 2

; t =

k3 / 2

Dinamiki koeficijent turbulentne viskoznosti


bezdimenzionalna konstanta):

t = C t = C

(5.27a,b)

definiran je na slijedei nain (C je

k2

(5.28)

Standardni k model koristi jednadbe pronosa za k i kako slijedi:

33

( k )

+ div ( kU ) = div t grad k + 2t Sij Sij


t
k

(5.29)

( )

2
+ div ( U ) = div t grad + C1 2t Sij Sij C2e
t
k
k

(5.30)

Jednadbe sadre pet konstanti: C=0.09, k=1.0, =1.3, C1 =1.44 i C2 = 1.92. U


standardnom k modelu koriste se navedene vrijednosti usvojene iz bogatog
eksperimentalnog istraivanja na irokom rasponu turbulentnih tokova.
Proizvodnja (produkcija) i destrukcija turbulentne kinetike energije je uvijek blisko
povezana. Rata disipacije je velika na mjestima intenzivne proizvodnje k. Modelska
jednadba za pretpostavlja proporcionalnost lanova njene proizvodnje i destrukcije sa
lanovima proizvodnje i destrukcije iz k jednadbe. Time se osigurava da rapidno raste sa
rapidnim porastom k, te se smanjuje dovoljno brzo za izbjegavanje nastupa fizikalno
nesmislenih negativnih vrijednosti turbulentne kinetike energije pri smanjenu k.
Za proraun Reynoldsovih naprezanja koristi se ve spomenuta Boussinesqova relacija
izraena jednadbom 5.21a.

34

6. Model trodimezionalnog strujanja u otvorenom vodotoku


U ovom poglavlju opisuje se modelski sustav pogodan za analizu trodimenzionalnog strujanja
u kontinuranoj akvatikoj sredini poput mora, jezera i rijeka. U sklopu modela
implementirane su 3D Reynoldsove jednadbe uz Boussinesqovu pretpostavku o
hidrostatskoj raspodjeli tlaka po vertikali stupca analizirane tekuine. U modelu jednadba
kontinuitete definirana je sljedeom jednadbom:

u v w
+ +
=S
x y z

(6.1)

gdje je: u,v,w komponente brzina u x,y i z smjeru; S intenzitet ponora ili izvora.
Dvije horizontalne komponente zakona o ouvanju koliine gibanja glase:

u u2 vu wu
1 pa g
u
+
+
+
= fv g

dz + Fu + vtV
+ us S
t x
y
z
x 0 x 0 z x
z
z

(6.2a)

v v 2 uv wv
1 pa g

v
+
+
+
= fu g

dz + Fv + vtV
+ vs S
t y
x
z
y 0 y 0 z y
z
z

(6.2b)

gdje je: h trenutna dubina tekuine (=+d); d srednja normalna dubina; trenutno
nadvienje razine vodnog lica iznad srednje normalne dubine; f Coriolisov parametar (2 sin
; - geografska latituda); tV kinematski koeficijent turbulentne viskoznosti u vertikalnom
smjeru; pa atmosferski tlak; g gravitaciono ubrzanje; gustoa tekuine; 0 referentna
gustoa tekuine; x, y prostorne koordinate; t vrijeme; u S , vS komponente brzine u x i y
smjeru za ponor/izvor.
lanovi horizontalnog naprezanja su opisani putem odnosa gradijent-naprezanje uz
pojednostavljenje na slijedei oblik:

FU =

u u v
2t H + t H +
x
x y y x

(6.2)

FV =


u v
v
TH + + 2TH
x
y x y
y

(6.3)

gdje je: tH kinematski koeficijent turbulentne viskoznosti za horizontalne x i y smjerove.


Rubni uvjeti na povrini (z = ) i dnu (z = - d) za komponente brzina u, v, w su:

35

+u
+v
w = 0,
t
x
y
u

d
d
+ v + w = 0,
x
y

1
u v
( SX , SY )
, =
z z 0vt

1
u v
( BX , BY )
, =
z z 0vt

(na z = )

(6.4)

(na z = -d)

(6.5)

gdje je: SX, SY komponente naprezanja na povrini (uslijed djelovanja vjetra); BX, BY
komponente naprezanja na dnu.
Povrinsko naprezanje pri dnu (trenje sa dnom) definirano je jednadbama 6.6:
2

BX = 0 c f uBX uBX

bY = 0 c f ubY ubY

1
c f = 1 /
(6.6a,b,c)
ln ( z / z0 )

gdje je: uBX, uBY pridnene brzine u x i y smjeru na vertikalnoj udaljenosti z od dna; cf
koeficijent trenja uz pretpostavku vaenja logaritamskog profila brzina od dna do z;
z0 karakteristina duljina za hrapavost dna; von Karmanova konstanta.
Povrinsko naprezanje uzrokovano djelovanjem vjetra opisano je empirikim jednad. 6.7:

sx = a CD UwX UwX

sy = a CD UwY UwY

(6.7a,b)

gdje je: a gustoa zraka; CD koeficijent povlaenja vjetra; UWX, UWY komponente brzine vjetra
na 10m od povrine.
Ukupna dubina h dobiva se iz kinematskog rubnog uvjeta na povrini ukoliko je poznato polje
brzina iz jednadbi ouvanja koliine gibanja i kontinuiteta a vertikalnom integracijom
lokalne jednadbe kontinuiteta dobiva se:

h hu hv
+
+
= hS + P E
t x
y

(6.8)

gdje je: P rata oborine; E rata evaporacije; u i v vertikalno osrednjene horizontalne


komponente brzina u x i y smjeru.

hu =

udz

; hv =

vdz .

(6.9)

Tekuina se pretpostavlja kao nestiljiva zbog ega je gustoa neovisna o tlaku i ovisna o
temperaturi T i salinitetu S a to je izraeno sljedeom jednadbom:
36

= (T ,S )

(6.10)

Pronos unutranje energije i mase otopljene tvari definiran je generaliziranom transportnom


difuznom jednadbom:
T
uT vT wT
v
+u
+
+
= FT Dv + H + TS S
t
x
y
z
z z

(6.11)

S
uS vS wS
S
+u
+
+
= FS + DV + SS S
t
x
y
z
z z

(6.12)



Dh + Dh (T ,S )
x x y y

( FT ,FS ) =
Dh =

t H
T

; Dv =

(6.13)

tV
T

(6.14)

gdje je: Dh, Dv koeficijenti turbulentne difuzije za horizontalni i vertikalni smjer; H lan
intenziteta izvora putem toplinske izmjene sa atmosferom; TS, SS temperatura i salinitet u
izvoru; FT, FS lanovi horizontalne turbulentne difuzije za skalarna polja T i S; T Prantlov broj
(=0,9 empirijska konstanta k- modela).
Rubni uvjet za temperaturu i salinitet na povrini (z = ) i dnu (z = -d) definirani su kako
slijedi:

Dh

T
Q
= v UK + TpP TeE
z
0 cp

T
=0
z

S
=0
z

(za z = )

S
=0
z

(z = -d)

(6.15)

(6.16)

gdje je: QUK ukupni povrinski tok topline; cp specifini toplinski kapacitet vode (4217 J/kg 0K).
Ukoliko se ukljui toplinska izmjena sa atmosferom, lan evaporacije poprima oblik:
qE

E = 0 lv

qE > 0

(6.17)

qE 0

gdje je: qE tok latentne topline; Iv latentna toplina prelaska vode u paru.
Jednadba pronosa (kontinuiteta) za skalarna polja glasi:

37

C uC vC wC
C
+
+
+
= Fc + Dv
kpC + C s S
t
x
y
z
z z

(6.18)



Dh + Dh ( C )
x x y y

( FC ) =

(6.19)

gdje je: C koncentracija skalarnog polja u pronosu; kp linearnog rata odumiranja skalarnog
polja; Cs koncentracija skalarnog polja u pronosu na poziciji izvora; Fc lan horizontalne
turbulentne difuzije za promatrano skalarno polje.
Model turbulencije je definiran na bazi koncepta vrtlone viskoznosti uz separaciju
vertikalnog i horizontalnih smjerova. U vertikalnom smjeru primjenjuje se k- model sa
sljedeim obiljejima:

vtV = c

k2

(6.20)

gdje je: c (=0,09) empirijska konstanta k - modela.


Vrijednosti turbulentne kinetike energije k i njezine disipacije dobivaju se iz pripadnih
jednadbi pronosa:

k uk vk wk
vtV k
+
+
+
= Fk +
+P +B
t x
y
z
z k z

(6.21)

u v w
vtV
+
+
+
= F +
+ ( c1 P + c3 B c2 )
t x
y
z
z z k

(6.22)

u v
u YZ v
P = XZ
+
vtV +
z z
0 z 0 z

(6.23)

B=

vtV

N2

(6.24)

g
0 z

(6.25)

N2 =

t H



Dh + Dh ( k , ) ; Dh =
k
x x y y

( Fk ,F ) =

; Dh =

t H

(6.26)

gdje je: k (=1), (=1,3), c1 (=1,44), c2 (=1,92), c3 (=0) empirike konstante k- modela; P
produkcija posminog naprezanja; B lan produkcije uzgonskog djelovanja; N BruntVaeisalae frekvencija; Fk , F lanovi horizontalne turbulentne difuzije.

38

Rubni uvjet za turbulentnu kinetiku energiju k i ratu njezine disipacije na slobodnoj


povrini (z = ) ovisi o povrinskom naprezanju uslijed djelovanja vjetra Us :
1 2
k=
U s
c
k
=0
z

U2s
=
zS

(k
=

za

U s > 0

(6.27)

za

U s = 0

(6.28)

3/2

a h

gdje je: a (=0,07) empirika konstanta; zS vertikalna udaljenost od povrine na kojoj je


primijenjen rubni uvjet.
Rubni uvjet za turbulentnu kinetiku energiju k i ratu njezine disipacije na dnu (z = -d)
definiran je na sljedei nain:
k=

1 2
U b
c

U2b
kzb

(6.29)

gdje je: zb vertikalna udaljenost od dna na kojoj je primijenjen rubni uvjet.


Kinematski koeficijent turbulentne viskoznosti u horizontalnom smjeru tH tretiran je
Smagorinsky konceptom:

t H = cs2l 2 2Sij Sij


1 u u
Sij = i + j
2 x j xi

(6.30)
(i, j =1,2)

(6.31)

gdje je: cs Smagorinsky konstanta; l karakteristina duljina; Sij rata deformacije.

7. Model dvodimenzionalnog strujanja u otvorenom vodotoku


U ovom poglavlju opisuje se modelski sustav pogodan za analizu dvodimenzionalnog
strujanja u kontinuiranoj akvatikoj sredini poput mora, jezera i rijeka. Modelom se
definiraju procesne jednadbe za dvodimenzionalno (u horizontalnoj ravnini) stacionarno ili
nestacionarno teenje nestiljive tekuine te konvektivno diperzivni pronos otopljene ili
suspendirane tvari u jednom vertikalnom homogenom sloju uz pretpostavku hidrostatske
raspodjele tlaka. Sustav jednadbi sadri vertikalno integrirane jednadbe kontinuiteta (7.1) i
ouvanja koliine gibanja (7.2, 7.3):

39

h hu hv
+
+
= hS
t
x
y

(7.1)

hu hu huv
+
+
=
t
x
y

(7.2)

h pa gh2 SX BX 1

= f vh gh

+ ( hTxx ) + ( hTxy ) + huS S


x 0 x 2 0 x 0 0 0 x
y

hv huv hv
+
+
=
t
x
y

(7.3)

h pa gh2 SY BY 1

= f uh gh

+ ( hTYX ) + ( hTYY ) + hv S S
y 0 y 2 0 y 0 0 0 x
y

gdje je: sx,sy naprezanja na povrini; bx,by naprezanja na dnu; Txx, Txy, Tyy lateralna
naprezanja; S intenzitet ponora ili izvora; uS, vS komponente brzine u x i y smjeru na mjestu
izvora; Dx, Dy koeficijenti disperzije u x i y smjeru.
Povrinsko naprezanje pri djelovanju s dnom (trenje sa dnom) definirano je jednadbom 7.4:

bX =

gu u
C2

bY =

gv v

(7.4a,b)

C2

gdje je: C Chezyjev koeficijent (C = (1/M) h1/6 ; M -Manningov koeficijent hrapavosti);


Povrinsko naprezanje uzrokovano djelovanjem vjetra opisano je empirikim jednadbama 6.7.

Lateralnim naprezanjima TXX, TXY, TYY u jednadbama koliine gibanja obuhvaeni su utjecaji
turbulentne koliine gibanja, usrednjavanja brzina po vertikali i fluktuacija na
podinkrementalnom prostornom modelskom mjerilu temeljem formulacije efektivnog
kinematskog koeficijenta turbulentne viskoznosti E. Njime se omoguuje priguenje oscilacija
kratkih valova i reprodukcija efekata vezanih na podinkrementalno mjerilo.

TXX = E

u
1 u v
v
; TXY = E + ; TYY = E
x
2 y x
y

2
2
2

1 u v v
2 2 u
E = C sm l + + +
x 2 y x y

(7.6)

1/2

(7.7)

gdje je: l udaljenost izmeu dva proraunska vora modela a Csm modelska konstanta
koritene Smagorinski formulacije.
40

Jednadba konvektivno-disperzivnog pronosa za salinitet i temperaturu definirane su


sljedeim jednadbama:

T
T
hT +
uhT +
vhT = h DX + h DY + hH + hTS S
t
x
x
x
x y
y

(7.7)

S
S
hS +
uhS +
vhS = h DX + h DY + hSS S
t
x
x
x
x y
y

(7.8)

( )
( )

( )

( )

( )

( )

gdje je: T i S vertikalno osrednjene temperature i salinitet; TS i SS temperatura i salinitet


izvora.

8. Toplinska izmjena s atmosferom za 2D i 3D model


Toplinska izmjena sa atmosferom raunana je na temelju etiri fizikalna procesa: konvektivni
pronos topline (direktno voenje topline), evaporacija (toplina isparavanja), ukupna
radijacija dugih valova, ukupna radijacija kratkih valova.
Toplinski tok uslijed konvektivnog voenja topline , evaporacije i radijacije dugih valova
djeluje pretpostavljen je sa djelovanjem na slobodnu povrinu. Absorpcijski profil toplinskog
toka uslijed kratkovalnog zraenja usvojen je prema Beerovom zakonu prema kojem je
smanjenje intenziteta svijetla kroz vodni stupac opisano jednadbom:

I ( d ) = (1 ) I0e d

(8.1)

gdje je: I(d) intenzitet na dubini d ispod povrine; I0 intenzitet neposredno ispod vodene
povrine; veliina kojom se uzima u obzir apsorpcija dijela svijetlosne energije (infracrvene)
u blizini povrine; koeficijent svijetlosnog priguenja. Dio svijetlosne energije absorbirane
u blizini povrine je I0.
Time je ukupni povrinski tok topline definiran izrazom:
QUK = qE + qK + qKV UK + qDV UK

(8.2)

Gdje je: QUK ukupni prijenos topline kroz povrinu; qE toplina isparavanja (latentna toplina);
qK konvektivno voenje topline ; qKV-UK ukupni tok topline kroz radijaciju kratkovalnog
sunevog zraenja; qDV-UK ukupni tok topline kroz radijaciju dugovalnog sunevog zraenja.

41


U modelu je lan izvora H definirn jednadbom 8.3 u sluaju trodimenzionalnog i 8.4 u
sluaju dvodimenzionalnog modela:

qKV UK (1 )
H=
0 cp

e ( z )

(8.3)

q + qK + qKV UK + qDV UK
H= E
o cP

(8.4)

Pri tretmanu evaporacije Dalton-ov zakon definira odnose za gubitak energije kroz vodenu
paru a glasi:

qE = LC e ( a1 + b1W2m ) pareiznad povrine pare u atm

(8.5)

gdje je: L latentna toplina vodene pare (2,5x106 J/kg); Ce koeficijent smjese vodene pare
(1,32x103); W2m brzina vjetra 2m iznad povrine (m/s); pare iznad povrine gustoa vodene pare u
blizini povrine vode (kg/m2s); pare u atm. gustoa vodene pare u atmosferi (kg/m2s); a1, b1
koeficijenti.
Mjerenja pare iznad povrine i pare u atm. ne ostvaruje se direktno, no definirana je relacija izmeu
gustoe vodene pare i i tlaka vodene pare ei :

i =

0 ,2167
pi
Ti

(8.6)

U kojoj indeks i oznaava gustou vodene pare iznad vodne povrine ili u atmosferi. Tlak
vodene pare u blizini povrine vode ppare iznad povrine moe se definirati uz pomo temperature
vode a usvajajui predpostavku da je zrak u blizini povrine vode saturiran, te da ima istu
temperaturu kao i voda.

1
1
ppare iznad povrine = 6 ,11 exp K

Tk Tvode

(8.7)

gdje je: K konstanta (5418 0K) ; Tk temperatura na 0 0C (273,15 0K)


Na slian nain tlak vodene pare u atmosferi moe se definirati uz pomo temperature zraka
i relativne vlanosti R:

42

1
1
Ppare u atmosferi = R 6 ,11 exp K

Tk Tzraka

(8.8)

Zamjenom pare iznad povrine i pare u atm. sa gornjim izrazima dobivamo sljedeu jednakost za
toplinu isparavanja:

1
1
1
1
exp K
R exp K

Tk Tvode
Tk Tzraka

qE = Pv ( a1 + b1W2 m )

Tvode
Tzraka

(8.9)

gdje su sve konstante uraunate u latentnu konstantu Pv (4370 J0K/m3s).


Konvekcija (senzibilni toplinski tok) ovisi o tipu graninog sloja izmeu vodne povrine i
atmosfere. Generalno govorei, granini sloj je turbulentan a to daje sljedeu jednakost:

zrakaC zrakaCcW10m (Tvode Tzraka ) za Tzraka Tvode


qK =
zrakaCvodeCcW10m (Tvode Tzraka ) za Tzraka Tvode

(8.10)

gdje je: zraka gustoa zraka (kg/m3); Czraka specifina toplina zraka (1007 J/kg0K); Cvode
specifina toplina vode (4186 J/kg0K); W10m brzina vjetra 10m iznad povrine (m/s); Tvode
apsolutna temperatura vode (0K); Tzraka apsolutna temperatura zraka (0K); Cc koeficijent
konvekcije (1,41x10-3).
Radijacija kratkih valova od sunca sadrana je u obliku elektromegnetskih valova duljine
izmeu 1000 i 30000 A. Veina se absorbira u ozonskom omotau kroz koji do zemljine
povrine prolazi samo dio cjelokupne valne energije. Budui da je veina infracrvenih i
ultraljubiastih zraka absorbirana solarna radijacija na zemlju sadrana je od svijetlosti valnih
duljina izmeu 4000 i 9000 A. Takvu radijaciju uobiajeno se naziva radijacija kratkih valova a
njezin intenzitet ovisi o udaljenosti od sunca, upadnom kutu, latitudi, kozmikom zraenju te
oblanosti i koliini vodene pare u atmosferi.
Odnos izmeu srednje udaljenosti, r0 do sunca i trenutne udaljenosti r dan je kao:
2

r
E0 = 0 = 1 ,000110 + 1 ,134221cos ( ) + 0 , 001280sin ( )
r
+ 0 , 000719cos ( 2 ) + 0 ,000077sin ( 2 )

(8.11)

43

2 ( dn 1)
365

(8.12)

gdje je: dn dan u kalendarskoj godini.


Dnevna rotacija zemlje oko polarnih osi doprinosi promjeni solarne radijacije. Sezonska
radijacija definirana je putem solarnog upadnog kuta kao:

= 0 , 006918 0 ,399912 cos ( ) + 0 ,07257 sin ( )


0 ,006758 cos ( 2 ) + 0 , 000907 sin ( 2 )

(8.13)

0 ,002697 cos ( 3 ) + 0 , 00148 sin ( 3 )


Duljina dana Nd varira sa . Za danu latitudu (pozitivnu na sjevernoj hemisferi) duljina dana
je izraunava se na sljedei nain:
Nd =

24

arccos { tan ( ) tan ( )}

(8.14)

Kut izlaza sunca, sr je:

sr = arccos{tan( ) tan( )}

(8.15)

Intenzitet radijacije kratkih valova na povrinu paralelnu sa povrinom zemlje mjenja se sa


upadnim kutem. Najvei intenzitet je u zenitu a najnii za vrijme zalaska i izlaska sunca.
Integracijom preko cijelog dana intenzitet kozmikog zraenja u radijaciji kratkih valova na
povrinu dobiva se kao:
H0 =

24

qsc E 0cos ( ) cos ( ) ( sin (sr ) sr cos (sr ) )

(8.16)

gdje je: qsc solarna konstanta.


Dnevna radijacija uz oblano nebo H definirana je sa sljedeim izrazom (Angstromov zakon):
H
n
= a2 + b2
H0
Nd

; a2 = 0 ,1 + 0 ,24

n
Nd

; b2 = 0 ,38 + 0 ,08

Nd
n

(8.17)

gdje je: n broj sunanih sati. Crtica oznaava mjeseno osrednjene vrijednosti. Koeficijenti a2
i b2 su konstante Angstromovog zakona.

44

Prema tome, prosjena satna radijacija kratkovalnog zraenja qKV moe se pisati na sljedei
nain:

H
qKV = q0 ( a3 + b3cos (i ) )
H0

(8.18)

gdje je:

a3 = 0 , 4090 + 0 , 5016sin sr ; b3 = 0 ,6609 0 , 4767sin sr


3
3

(8.19)

Intenzitet kozmikog zraenja q0 i satni kut i su dani kao:


24 24

q0 = qsc E0 sin ( ) sin ( ) + sin cos ( ) cos ( ) cos (i )

i =

12

( 12 + korekcija zaljetno vrijeme

Et 4
( Ls LE ) lokalno vrijeme )
60 60

(8.20)

(8.21)

Vremenski meridijan Ls je standardna longituda za vremensku zonu a Le je lokalna latituda.


Et se naziva jednadba vremena i varijabilna je tijekom godine i definira se na sljedei nain:
Et = ( 0.000075 + 0.001868 ( ) 0.032077 sin ( ) 0.014615 cos ( 2 ) 0.04089 sin ( 2 ) ) 229 ,18

(8.22)
Solarna radijacija koja djeluje na vodenu povrinu ne penetrira u potpunosti ve se jedan
njezin dio reflektira odnosno gubi osim ukoliko ne dolazi do ponovnog reflektiranja od
atmosfere ili okolne topografije. Takva refleksija solarne energije naziva se albedo. Koliina
energije koja se gubi kroz albedo ovisi o kutu upada i kutu refrakcije a za glatke vodne
povrine refleksija se moe izraziti kao:
2
2
1 sin ( i r ) tan ( i r )
+

2 sin2 ( i + r ) tan2 ( i + r )

(8.23)

gdje je: i upadni kut ; r kut refrakcije ; koeficijent refleksije (5-40%)


Prema tome ukupna radijacija kratkih valova prikazuje se kao:

qKV UK = (1 ) qKV

106
3600

(8.24)

45

Tijelo ili povrine emitiraju elektromagnetsku energiju u svim valnim duljinama spektra.
Radijacija dugih valova sadri valne duljine izmeu 9000 i 25000 A. Radijacija u tom intervalu
je infracrvena i emitirana je od atmosfere i vodene povrine. Emisija od vodene povrine
prema atmosferi minus radijacija od atmosfere prema vodenoj povrini daje ukupnu
radijaciju dugih valova koja je ovisna o stupnju naoblake, temperaturi zraka, tlaku vodene
pare u atmosferi, relativnoj vlazi.
U modelu izlazna radijacija dugih valova je dana u sljedeem obliku:

n
4
qDV UK = sbTzraka
a b 10 pd c + d
Nd

(8.25)

gdje je: a, b, c, d konstante dane sa vrijednostima (0,56 ; 0,077 mb-1/2 ; 0,1 ; 0,9); pd tlak
vodenne pare na temperaturi ukapljavanja mjeren u mb; n broj sunanih sati ; Nd broj
moguih sunanih sati; sb Stefan-Botzman-ova konstanta (5,6697x10-8 W/m2K4); Tzraka
temperatura zraka.

46

B
MODELIRANJE STRUJANJA I PRONOSA U
STIJENI MEUZRNSKE POROZNOSTI

47

1. Uvod
Za uspjenu eksploataciju podzemnih voda potrebno je poznavati tokove podzemnih voda i
mehanizam pronosa u njima, ukljuujui reakcije tekuina i otopljenih tvari. Jedan od alata
pomou kojih se to moe rijeiti je uspostava modela kojim se simuliraju tokovi podzemnih
voda te se analizira pronos otopljene ili suspendirane tvari. Numeriki modeli razvijaju se od
sredine 1960-ih. Razvoj modela za simuliranje toka podzemnih voda pomou numerikih
modela odvija se usporedno sa razvojem i poboljanjem performansi i mogunosti raunala.
U ovom poglavlju obrauju se osnove modeliranja strujanja i pronosa kroz stijenu
meuzrnske poroznosti sa naglaskom na nereaktivne otopljene tvari (bez fenomenologije
pronosa viefaznih tekuina) temeljem deterministikog pristupa.
Procesi toka podzemnih voda se uglavnom opisuju jednadbama procesa opisanim
Darcyevim zakonom i zakonom odranja mase (jednadba kontinuiteta). Meutim Darcyev
zakon ima ogranienja koja se moraju uzeti u obzir kod modeliranja.
Cilj modela kojim se simulira pronos tvari podzemnim vodama je da se u konanici moe
dobiti informacija o koncentraciji otopljenih tvari u sustavu podzemnih voda na bilo kojem
mjestu u bilo kojem vremenskom trenutku. Teoretske postavke jednadbama kojima se
opisuje pronos tvari vrlo su dobro opisane u literaturi. Promjene koncentracije u dinaminim
sustavima strujanja podzemnih voda oituju se kroz etiri procesa: konvekcija, (u kojoj se
otopljena tvar pronosi samim strujanjem podzemne vode), molekularna difuzija, (u kojoj se
otopljena tvar pronosi zbog razlike u koncentraciji otopljene tvari u mediju), hidrodinamika
disperzija (kao mehaniki proces irenja u mediju) i reakcije (odreena otopljena tvar moe
se poveati ili smanjiti uslijed djelovanja kemijskih, biolokih i fizikalnih reakcija vode i u njoj
otopljenih tvari).
Realnu okolinu u kojoj se odvija strujanje podzemnih voda sainjava kompleksna,
trodimenzionalna, heterogena hidrogeoloka sredina. Takva varijabilnost uvelike utjee na
tok podzemne vode, kao i na pronos tvari. Takva sredina se moe tonije opisati samo kroz
paljiva hidrogeoloka terenska ispitivanja. Bez obzira na koliinu podataka kojom se
raspolae, uvijek postoji odreena vjerojatnost uvoenja greke u opisu rubnih uvjeta i
ostalih obiljeja podzemnih sustava. Stohastiki pristup u prikazu i opisu potpovrinskih
stijenskih sustava pokazao je prednost u opisivanju njegovih heterogenih karakteristika.

48

2. Osnovni zakoni i jednadbe procesa


Matematika formulacija je bazirana na osnovnim principima i na empirijskim zakonima.
Najvaniji su zakoni ouvanja:
zakon ouvanja mase
zakon ouvanja koliine gibanja
zakon ouvanja energije

2.1.

Zakon ouvanja mase

Budui da se masa ne stvara niti unitava mora vrijediti: masa u kontrolnom volumenu u
trenutku t+t jednaka je zbroju mase u kontrolnom volumenu u trenutku t i mase koja je
tijekom vremena t ula u kontrolni volumen minus masa koja je tijekom vremena t izala
iz kontrolnog volumena preko rubova kontrolnog volumena x, y i z. Prema tome,
promjena mase u kontrolnom volumenu tijekom odabranog vremenskog perioda jednaka je
razlici uneene mase u kontrolni volumen i izneene mase iz kontrolnog volumena tijekom
odabranog vremenskog perioda.
Na slici 2.1 prikazana je promjena mase u kontrolnom volumenu za jednodimezionalnu
situaciju. Prvo polje sadri koliinu mase na poetku vremenskog perioda, a tree polje
koliinu mase na kraju vremenskog perioda. Tijekom vremenskog perioda jai tok mase
ulazi preko lijevog ruba, a izlazni slabiji tok mase preko desnog ruba.

Slika 2.1 Grafiko objanjenje jednadbe ouvanja mase


49

Masa na poetku i na kraju perioda t i t+t dobiva se izrazom:

c(x,t) xyz i c(x,t+ t) xyz


gdje je volumni postotak analizirane faze u kontrolnom volumenu (poroznost ukoliko se
promatra tekua faza u saturiranom vodonosniku); x, y, z rubovi kontrolnog volumena; c
koncentracija izraena kao odnos masa promatrane tvari/volumen.
Promjena mase u kontrolnom volumenu u vremenu t izraena je s:

c( x ,t + t ) c( x ,t )
x y z
t

Protoci u x-smjeru dani su preko rubova kontrolnog volumena izrazom:

jX- (x,t) yz i jX+ (x,t) yz


gdje je: jX- protok mase kroz povrinu lijevog ruba kontrolnog volumena u nagativnom
smjeru x; jX+ protok mase kroz povrinu desnog ruba kontrolnog volumena u pozitivnom
smjeru +x.
U opem sluaju protoci mogu biti promjenjivi u vremenu i prostoru. Protoci su pozitivni ako
unose masu u kontrolni volumen i negativni ako iznose masu iz kontrolnog volumena.
Fizikalna jedinica za protok mase je [M/(L2 T)]. Umnoak yz oznaeva proticajnu
povrinu.

Slika 2.2 Kontrolni volumen za primjer dvodimenzionalnog toka

Bilanca protoka izraena je razlikom protoka na ulazu (lijeva strana) i izlazu (desna strana):
50

(jX- (x,t) - jX+(x,t)) yz


U jednodimenzionalnom sluaju protoci kroz ostala etiri ruba kontrolnog volumena se
zanemaruju. Promjena mase u kontrolnom volumenu u vremenu t dobiva se iz sljedee
jednakost:

c( x ,t + t ) c( x ,t )
x y z = ( j X ( x ,t ) jX + ( x ,t )) x z
t

(2.1)

Dijeljenjem s xyz i dobiva se izraz:


c( x ,t + t ) c( x ,t )
j ( x ,t ) j X ( x ,t )
= X+
t
x

(2.2)

Odgovarajua diferencijalna jednadba dobiva se prelaskom prostornog i vremenskog


inkrementa u obliku konanih diferencija x i t na infinitezimale:
c

= jX
t
x

(2.3)

Dobivena je diferencijalna jednadba ouvanja mase i vrijedi za jednodimenzionalno


strujanje uz pretpostavku odsustva izvora ili ponora. Mjesta unutar kontrolnog voluman na
kojima tekuina ulazi nazivaju se izvori, a mjesta na kojima tekuina izlazi iz kontrolnog
volumena ponori. Prikazani diferencijalni oblik jednadbe ouvanja mase slui kao podloga za
razvoj matematikih modela.
Ukoliko su prisutan izvor ili ponor potrebno je definirati i njegovu izdanost q(x,t) s jedinicom
[M/(L3 T)]. Izdanost izvora q je volumen tekuine koji u jedinici vremena ue u kontrolni
volumen. Kako se u opem sluaju izdanost moe mijenjati u prostoru i vremenu, u
jednadbu ouvanja potrebno je dodati odgovarajui integral:

q( x ,t )dtdx

x t

Iznos je pozitivan ako se masa dodaje (izvor) i negativan ako se masa ekstrahira (ponor).
Dodavanjem lana izvor/ponor u izraz (2.3) dolazi se sljedea jednakost:

= jX + q
t
x

(2.4)

51

Za trodimenzionalni sluaj potrebno je uzeti u obzir i doprinose komponente protoka u y i z


smjeru: jY- , jY+ , jZ- i jZ+ a ime se dobiva jednakost:

= j X + jY + jZ + q
t
y
z
x

(2.5)

Jednadba 2.5 je opa jednadba kontinuiteta (ouvanja mase) za trodimenzionalni sluaj.


Primjenom operatora (nabla):



x

x
= u 3D , = u 2D ,
y


y



z

u 1D
x

(2.6)

Jednadba 2.5 moe se izraziti u skraenom obliku:

c
= j + q
t

(2.7)

jX
Na desnoj strani operator se mnoi sa vektorom protoka j = jY u vidu vektorskog
j
Z
produkta. Broj komponenti u vektoru protoka i u operatoru jednak je broju prostornih
dimenzija. U dvodimenzionalnom prostoru, kako je prikazano na slici 2, vektor protoka ima
dvije komponente. Kako je gustoa nestiljive tekuine konstantna, promjena mase tekuine
u kontrolnom volumenu rezultira promjenom volumena V.

Protok mase moe se izraziti produktom koncentracije i brzine. U trodimenzionalnom


strujnom polju postoje tri komponente vektora brzine a to rezultira sa tri komponente
protoka mase:
JX=vX c

jY=vY c

jZ=vZ c

(2.8)

Koristei vektorsku notaciju dobiva se:

j = cv

(2.9)

Na desnoj strani (2.9) nalazi se skalarni produkt skalara koncentracije c i vektora brzine v.

52

2.2.

Komponente pronosa

Pronos je openit naziv za procese u kojima se utvruje raspodjela biokemijskih elemenata ili
topline u prirodnom okoliu. U ovom poglavlju pronos se shvaa u uem smislu kao
meudjelovanje fizikalnih procesa i njihovo djelovanje na pojedine komponente ili na
toplinu. Drugi procesi kao to su sorpcija, razgradnja, raspadanje i razliite vrste reakcija, nisu
koncipirani kao procesi pronosa te su detaljnije objanjeni u nastavku.
Procesi pronosa vaan su dio svih prirodnih sustava. Termin pronosa nije striktno vezan za
odreeni dio prirodnih procesa. Pronos topline ili mase uestali su fenomeni koji se mogu
nai u hidrosferi, atmosferi, u povrinskim vodama, jezerima i oceanima, u sedimentima, u
podzemnoj vodi, u tlu, te u viefaznim kao i u jednofaznim sustavima.
Postoje dvije vrste komponente procesa pronosa u uem smislu: konvekcija i
difuzija/disperzija. Konvekcija oznaava prijenos u najuem smislu: estica se pomaknula sa
jednog mjesta na drugo sa strujnim poljem. Konvekcija je pronos tvari uzrokovan
postojanjem polja strujanja a pomak estice promatrane tvari je po iznosu jednak umnoku
brzine i vremena. Difuzija i disperzija su procesi koji su vezani uz razlike koncentracija tvari u
promatranom prostoru. U svim sustavima postoji tendencija za izjednaavanjem
koncentracije na nain da se inducira pronos s mjesta veih koncentracija prema mjestu
manjih koncentracija. Pri tome se jednadba pronosa dobiva temeljem primjene jednadbe
kontinuiteta na promatranom elementarnom volumenu.
Uzimajui u obzir pronos topline nastaje diferencijalna jednadba sa temperaturom T kao
zavisnom varijablom. Jednadba se izvodi iz zakona ouvanja energije i Fourierovog zakona. S
matematikog stajalita to je jednaka diferencijalna jednadba jednadbi pronosa tvari, samo
sa drugim znaenjima koeficijenata.
Osnova zakona ouvanja je izraena openitom jednadbom kontinuiteta. Slijedei korak je
generalizacija jednadbe ouvanja mase. Ouvanje varijable B, koja moe predstavljati masu,
koliinu gibanja ili energiju i koja je ovisna o vremenu t i tri prostorne dimenzije x, y i z ,
izraava se diferencijalnom jednadbom:

B = jBX + jBY + jBZ + Q


t
x
y
z

(2.10)

gdje varijable jBX , jBY i jVZ predstavljaju protoke u trodimenzionalnom prostoru. Protoci, kao
i drugi izrazi u jednadbi kontinuiteta, ovise o nezavisnim varijablama prostora x,y,z i o
vremenu t. Varijabla Q predstavlja izdanosti izvora i ponora. Ako je iznos Q(x,y,z,t) pozitivan,
radi se o izvoru u vremenu t i na koordinatama r=(x,y,z), a ako je iznos Q(x,y,z,t) negativan
radi se o ponoru.
53

Jednadba kontinuiteta govori da je promjena mase u kontrolnom volumenu u jedinici


vremena jednaka razlici protoka mase koji je uao i izaao iz kontrolnog volumena u jedinici
vremena. Jednadba kontinuiteta je dobivena na infinitezimalno malom kontrolnom
volumenu sa rubovima x, y i z (u 3D).
U infinitezimalno malom ali konanom vremenskom intervalu t, koliina varijable B po
jedinici volumena mijenja se iz B(x,y,z,t) u B(x,y,z,t+t). Prema tome, ukupna promjena
koliine B u kontrolnom volumenu xyz, u vremenskom periodu t, iznosi (B(x,y,z,t+t)B(x,y,z,t)xyz. S druge strane, ukupna promjena koliine B u kontrolnom volumenu
xyz, u vremenskom periodu t, moe se izraziti i temeljem protoka/ponora/izvora.
U svakoj prostornoj dimenziji nalaze se po dvije povrine, preko kojih se ovisno o
odgovarajuoj komponenti protoka ostvaruju ulazi ili izlazi mase, koliine gibanja ili energije.
U x-smjeru razlika protoka kroz dva ruba je jBX(x+x/2,y,z,t) jBX(x-x/2,y,z,t) a mnoenjem s
pripadnom povrinom kontrolnog volumena yz i vremenom t dobiva se x komponenta
promjene koliine B u kontrolnom volumenu xyz kroz period t. Pri tome je usvojena i
pretpostavka da je vremenski period t mali, pa se promjene protoka/izvora/ponora u tom
vremenskom periodu mogu zanemariti.
Ukupne promjene varijable B u kontrolnom volumenu xyz, u vremenskom periodu t
moraju biti jednake to rezultira sljedeim izrazom:
(B(x,y,z,t+t)- B(x,y,z,t)) xyz = (jBX(x+x/2,y,z,t)-jBX(x-x/2,y,z,t))yzt
+ (jBY(x,y+x/2,z,t)-jBY(x,y-x/2,z,t))xzt
+ (jBZ(x,y,z+x/2,t)-jBZ(x,y,z-x/2,t))xyt + Q xyzt

(2.11)

Odgovarajua jednadba za 2D sluaj i odsustvo izvora/ponora je:


V = (jX+ - jX- )yt + (jY+ - jY- )xt.
Jednadba 2.11 moe se pojednostaviti dijeljenjem s x y z t a ime se dobiva jednadba
2.12:
B( x ,y ,z ,t + t ) B( x ,y ,z ,t ) jBX ( x + x / 2 ,y ,z ,t ) jBX ( x x / 2 ,y ,z ,t )
=
t
x
j ( x ,y + y / 2 ,z ,t ) jBY ( x ,y y / 2 ,z ,t )
+ BY
y
j ( x ,y ,z + z / 2 ,t ) jBZ ( x ,y ,z + z / 2 ,t )
+ BZ
+Q
z

(2.12)

54

Prelaskom s konanih razlika u infinitezimalne veliine xx, yy, zz, tt i


prema diferencijalnoj jednadbi 2.10 dobiva se sljedea vektorska jednadba:
B
= jB + Q
t

(2.13)

Jednadbom 2.13 opisana je komponenta konvektivnog pronosa dok se difuzijska i


disperzivna komponenta pronosa tretiraju u nastavku (Fickov zakon).

2.3.

Generalizacija Fickovog zakona

2.3.1. Difuzija
Difuzija je pronos uzrokovan posljedicama razlike u koncentraciji promatrane tvari u otopini
na molekularnoj razini. Kada u sustavu postoji podruje vee koncentracije i podruje manje
koncentracije, nastaje difuzijski protok neke komponente s mjesta vee koncentracije prema
mjestu manje koncentracije. Na molekularnoj razini, difuzija je proces nasuminog kretnja
molekula u svim smjerovima. U sustavima bez razlika u koncentracijama, zajednikim
nasuminim kretanjem molekula zadrava se jednaka razina koncentracije u svim tokama
tog sustava.
Sustav koji ima poetnu razliku u koncentracijama, difuzijom e nakon odreenog
vremenskog perioda postii konstantnu koncentraciju u svim tokama, ako nijedan drugi
proces (poput konvekcije strujanja) nije prisutan. Drugi procesi mogu stabilizirati
koncentracijski gradijent pri emu se difuzivni pronos uravnoteava procesima koji odravaju
konstantan ulazni i izlazni tok.
Pronos promatrane tvari unutar neke otopine uzrokovan difuzijom moe se opisati prvim
Fick-ovim zakonom izraenom za fazu tekuine:
j = -D c

(2.14)

gdje je: D koeficijent molekularne difuzije ili difuzivnost s jedinicom [povrina/vrijeme]


ovisan o karakteristikama tekuine u kojoj se difuzija odvija, tvari koja se unosi u tekuinu,
temperaturi, tlaku a ponekad i o samoj koncentraciji. Proizlazi da je difuzijski pronos
proporcionalan negativnom koncentracijskom gradijentu. Negativan predznak koeficijenta D
znai da proces difuzije tee iz podruja vee prema podruju manje koncentracije tvari.
Izraz 2.14, vrijedi za tekuine i plinove a u sluaju trodimenzionalanog problema vrijedi:

55

c / x

c = c / y
c / z

(2.15)

Molekularna difuzija je dominantan proces u sluajevima kad su brzine toka podzemne vode
vrlo male ili odsutne, odnosno kad nema konvekcije (npr. kod pronosa zagaivala kroz
brtvene slojeve na sanitarnim deponijama). Uobiajeno je oznaavanje koeficijenta
molekularne difuzije s oznakom Dmol dok oznake D za poopeni sluaj difuzije.
U stijenama meuzrnske poroznosti pronos tvari uzrokovan molekularnom difuzijom je
sporiji nego u samoj otopini. To je posljedica proticajne povrine sainjene od tekue i krute
faze, pri emu se pronos odvija samo kroz zakrivljene strujne cijevi s poveanom duljinom
puta.
Kako bi se izrazio Fickov zakon za viefazne sustave, kao npr. u poroznim sredinama, moraju
se napraviti dvije izmjene. U prvoj izmjeni mora se uzeti u obzir da je povrina kroz koju se
ostvaruje difuzijski pronos tvari samo dio ukupne povrine kroz koju se ostvaruje pronos.
Openito se usvaja smanjenje protjecajne povrine s koeficijentom poroznosti koji se
najee definira kao odnos volumena upljina u uzorku tla prema ukupnom volumenu
uzorka. Poroznost kod procesa pronosa definira se kao onaj dio upljina/pora kroz koji se
odvija tok podzemne vode pa je uobiajeno i uvoenje pojma efektivne poroznosti ef.
U drugoj izmjeni uzimaju se u obzir duine puta pronosa tvari uzrokovanog difuzijom, koji je
u viefaznim sustavima dulji nego u homogenim jednofaznim sustavima. Na slici 2.3 prikazan
je sluaj jednofaznog sustava u kojem je put pronosa krai nego u viefaznom, budui da ne
postoje prepreke kroz koje je onemogueno protjecanje tekuine. Produljenje puta u
pronosu opisuje se faktorom produljenja :

j=

Dmol c

(2.16)

Slika 2.3 Usporedba duina puta pronosa u jednofaznim i viefaznim sistemima


56

Neki autori koristi termin faktor krivudavosti (eng. tortuosity) umjesto faktora s
meusobnom vezom faktora = 1/ 2. Time izraz 21.16 prelazi u sljedei oblik:
j = - Dmol c

(2.17)

Time je definirana i efektivna difuzivnost :


Def = Dmol

(2.18)

Zakljuno koeficijent efektivna difuzije Def (efektivna difuzivnost) koristi se u sluaju


viefaznog sustava, dok je koeficijent molekularne difuzije Dmol (molekularna difuzivnost)
vezan uz jednofazni sustav. protjecanje. jednofazna difuzivnost se esto naziva i molekularna
difuzivnost koja se oznaava sa Dmol..
2.3.2. Disperzija
Ako je u sustavu prisutna konvekcija (pronos osnovnim tokom), potrebna je drugaija
generalizacija Fickovog zakona izraena jednadbom 2.14. Razmatra se tekuina koja
protjee kroz homogenu poroznu sredinu, difuzivnost je proporcionalna gradijentu
koncentracija i nije konstanta nego ovisi o brzini toka (strujanja). Takav proces se naziva
disperzija. Disperzija je posljedica fluktuacije brzina strujanja u odnosu na prosjenu brzinu
kod realnog profila brzina u pojedinoj strujnoj cijevi te lokalnih nehomogenosti strukture
pora (mehanika disperzija). Intenzitet disperzije bitno ovisi i o dimenzijama prostora u
kojem se pronos ostvaruje. Za 1D sluaj dobiva se:
(2.20)

D = Dmol + L v

Efektivna disperzivnost, koja se koristi u Fickovom zakonu, sastoji se od dva dijela. Jedan dio
dobiva se iz molekularne difuzije, a drugi iz toka kroz poroznu sredinu. Faktor
proporcionalnosti izmeu disperzije i srednje brzine toka v dan je koeficijentom
longitudinalne disperzivnosti L s jedinicom duljine.
U 2D i 3D problemima koncept disperzije se generalizira. Kod transverzalne putanje u
odnosu na smjer toka, osim koeficijenta L uvodi se i koeficijent transverzalne disperzivnosti
T. Koeficijent transverzalne disperzivnosti je obino za (jedan) red veliine manji od
longitudinalnog (T/L = 0,1). Time se dobiva znatno sloenija formulacija, budui da se
skalarni koeficijent Def zamjenjuje tenzorom disperzije D:
D = ( Dmol + T v ) I +

L T
v

v vT

(2.21)

57

Elementi matrice vvT sadre produkt komponenti brzina (vektorski produkt vektora stupca i
vektora retka daju matricu). Uzima se u obzir da konstante u smjeru brzine imaju razliite
vrijednosti od konstanti u transverzalnom smjeru te da je vektor brzine v promjenjiv u
prostoru i vremenu. Primjenom tenzora disperzije dobiva se konaan izraz za pronos:
j = - D c

(2.22)

Vrijednost koeficijenta transferzalne disperzivnosti uobiajeno je manja od longitudinalne


disperzivnosti. Obje vrijednosti bitno ovisi o veliini promatranog prostora u kojem se odvija
pronos. Na slici 2.4 prikazana je ovisnost longitudinalne disperzivnosti o karakteristinoj
duljini promatranog podruja pronosa.

Slika 2.4 Ovisnost o mjerilu longitudinalne disperzije u proznoj sredini, promatrano od strane
razliitih autora

2.4.

Jednadba pronosa

Uzimajui u obzir konvekcija i difuziju/disperziju, protok (pronos) u x-smjeru poprima oblik:


j x = D

c
+ vc
x

(2.23)

U koeficijentu D sadrani su utjecaji molekularne difuzije, zakrivljenosti strujnica i disperzije


na regionalnom mjerilu. Analogno za y i z smjer te sumarno za sve smjerove u vektorskom
zapisu:
58

j = - D c + vc

(2.24)

Izraz 2.24 koristi se za zamjenu termina protoka u jednadbi ouvanja mase 2.4, pa se za
jednodimenzionalni sluaj dobiva:

c c

= D vc + q
t x x

(2.25)

U sluaju konstantnih brzina dobiva se uobiajeni oblik jednadba pronosa:

c c
c
= D v + q
t x x
x

(2.26)

U sluaju kada je D konstanta odgovarajui izraz glasi:

c
2c
c
= D 2 v + q
t
x
x

(2.27)

Za viedimenzionalne probleme koristiti se operator pa za opi sluaj vrijedni jednadba:

c
= ( D c v c ) + q
t

(2.28)

Izraz 2.28 predstavlja jednadbu pronosa mase tvari, koja je vaea za razne biokemijske
tvari. Jednadba je diferencijalna jednadba drugog reda u prostoru i prvog reda u vremenu,
te pripada grupi parabolikih parcijalnih diferencijalnih jednadbi. U sluaju konstantnih
koeficijenata to je linearna jednadba. Pojednostavljenje izvedeno za 1D jednadbu moe se
upotrijebiti i za viedimenzionalne sluajeve:

c
= ( D c ) v c + q
t

(2.29)

Uobiajeno usvojena pojednostavljenja u analizama strujanja kroz saturiranu zonu


vodonosnika u poroznoj sredini stijene meuzrnske poroznosti su: Nestiljivost protjecajne
tekuine, homogenost vodonosnog sloja, jednodimenzionalnost ili dvodimenzionalnost i
stacionarnost strujanja, konstantnost koeficijenta retardacije, reakcije i disperzivnosti.
Takoer se pretpostavlja da uneeno oneienje ne mijenja homogeno polje brzina, te da je
molekularna difuzija zanemarivo mala u odnosu na disperziju.

59

2.5.

Poetni i rubni uvjeti

Prethodno su objanjeni osnovni teorijski i empirijski zakoni i kako se isti kombiniraju u cilju
izvoenja diferencijalnih jednadbi pronosa. Za veinu diferencijalnih jednadbi moe se nai
vie funkcija koje zadovoljavaju rjeenje jednadbe. Rjeenje diferencijalne jednadbe
du/ds=-u(s) definirano je analitikim izrazom u(s)=Cexp(-s) za sve vrijednosti varijable C.
Takva rjeenja zovu se opa rjeenja i sadre jednu ili vie integracijskih konstanti (C u
primjeru). Kako bi se ograniila domena rjeenja, potrebno je definirati odgovarajue
poetne i/ili rubne uvjete. Broj uvjeta, potrebnih da se dobije jedinstveno (partikularno)
rjeenje, uglavnom je odreen redom diferencijalne jednadbe. Za jednadbe prvog reda
potreban je jedan uvjet, dok jednadbe drugog reda zahtijevaju poznavanje dva uvjeta.
Izraz poetni uvjet obino se odnosi na varijablu vremena t i uvjet kada je t=0. Poetni uvjeti
primjerice predstavlja raspored potencijala u poetnom trenutku. Poetne uvjete je
potrebno definirati ako je strujanje nestacionarno. Primjerice, poetnim uvjetom c(x,t=0)
izraava se poetna vrijednost koncentracije u vremenu t=0 za svaku toku promatranog
podruja.
Rubni uvjet vezan je uz prostorne varijable x,y ili z po rubu modeliranog podruja. Njime se
opisuju znaajke granica koje omeuju promatrani prostor i njihov utjecaj na promatrani tok.
Rubni uvjet c(x=0,t)=c0 pri t>t0 izraava situaciju u kojoj je koncentracija konstantna na rubu
modeliranog podruja tijekom vremena t i nakon vremena t0.
Osnovna podjela rubnih uvjeta prikazana je u tablici 2.1. Prvi tip rubnih uvjeta naziva se
Dirichletov rubni uvjet s kojim se definira vrijednost nepoznate varijable na rubovima poput
raspodjele potencijala ili razina podzemne vode.
Tablica 2.1. Klasifikacija rubnih uvjeta
Naziv rubnog uvjeta
stanje za varijablu u(s)
Dirichlet
u = u1
Neumann
Cauchy / Robin

u /s
0 u+ 1(u/s)= j

Neumannov rubni uvjet opisuje gradijent koncentracije okomito na rub modeliranog


podruja, odnosno protok kroz taj rub (granicu). Kako je taj gradijent proporcionalan
difuznom toku, Neumanovi rubni uvjeti se mogu opisati kao specifini difuzni tok.
Trei tip je Cauchy / Robin rubni uvjet s kojim se definira ukupni protok kroz granicu tj. zbroj
konvektivnog i disperzivnog protoka. Ukupni protok je linearna kombinacija koncentracije c
na rubu i promjene koncentracije na rubu c/n te se moe izraziti jednadbama:
60

c
=j
n
T
0T + 1
= jT
n

0c +1

za pronos mase ili

(2.31a)

za pronos topline

(2.31b)

gdje je: 0, 1 zadani koeficijenti; j, jT zadani tok mase ili topline. U zadaama vezanim uz
analizu pronosa kroz porozne sredine vodonosnika, rubni uvjeti Cauchy/Robin tipa izraavaju
vrijednosti hidraulikog potencijala, tlaka, piezometarskog potencijala ili strujne funkciji.
Rubnih uvjeti mogu se opisati s konstantnim
(nestacionarnim) vrijednostima u vremenu.

(stacionarnim) ili

promjenljivim

61

3. Reaktivni procesi
3.1.

Utjecaj odumiranja i razgradnje

Organske tvari i sastojci podloni su procesima razgradnje, a ti procesi razgradnje


posredovani su bakterijama. Procesi razgradnje su kompleksni procesi i ovise o uvjetima
okolia, primarno o temperaturi i u manjoj mjeri o tlaku. Jedan od glavnih uvjeta je i
prisutnost kisika. U aerobnom okoliu dominiraju bakterije koje troe kisik odvojeno od
organske tvari a produkti takvih procesa uvijek sadre ugljini dioksid. U anaerobnom
okoliu, kada se potroi postojei kisik, druge vrste bakterije preuzimaju glavnu ulogu u
razgradnji organskih tvari.
Izrazi odumiranje i razgradnja koristi se za fizikalne ili kemijske procese koji uzrokuju
nestanak tvari ili bioloku razgradnju tvari. Izrazi su u vezi s pojmom radioaktivnog
odumiranje, a to je proces pretvorbe radionukleotida u srodne tvari. Kao posljedica
kemijskih reakcija i raspadanja, u pravilu se javlja smanjenje ukupne mase tvari prilikom
pronosa kroz sustav. Takoer je potrebno i uvesti pojam idealnog trasera koji prati gibanje
vodnih estica bez promjene (razgradnje) mase tokom vremena.
Pri opisu odumiranja i razgradnje uobiajeno se koristi izraz za gubitke q koji su
proporcionalni gradijentu koncentracije c:
q = c n

(3.1)

gdje je: n eksponent (red razgradnje); konstanta razgradnje koja ovisi o uvjetima u okoliu
promatranog sustava.
Fizikalna jedinica za ovisi o eksponentu n a za sluaj n=1 odgovarajua jedinica za je [1/T].
Diferencijalne jednadbe 2.28 i 2.29 i izraz 3.1 imaju istu fizikalnu jedinicu [M/T/L3], pa se
proirenjem tih izraza dobiva:
c
= D c v c c n
t

(3.2)

Na taj nain razgradnja je ukljuuje u jednadbu pronosa. U sluaju odsustva konvekcije i


difuzije proces razgradnje je izoliran pa se dobiva sljedea jednadba:
c
= c n
t

(3.3)

62

To je obina diferencijalna jednadba a obzirom da je najutjecajniji prvi red razgradnje (n=1)


brzina procesa razgradnje je proporcionalna trenutnoj koncentraciji. Rjeenje diferencijalne
jednadbe 3.3 poprima oblik:

c = c0e- t

(3.4)

uz poetni uvjet c(t = 0) = c0.


Eksponencijalna funkcija je dakle rjeenje za razgradnju tvari s linearnim zakonom
odumiranja. Vrijeme poluraspada t1/2, predstavlja vremenski period u kojem se poetna
koncentracija (masa) neke tvari smanjuje na polovicu poetne vrijednosti a primjenom
izraza 3.4 dobiva se odnos izmeu konstante razgradnje i vremena poluraspada t1/2 =ln(2)/.

3.2.

Izmjena tvari izmeu krute i tekue faze

Porozna sredina se sastoji od vrste faze i barem jedne tekue ili plinovite faze, a esto sve tri
zajedno. vrsta se faza moe u mnogim situacijama promatrati kao kruta, dok se u nekim
sluajevima uzima u obzir i njena deformacija. Proces izmjene tvari izmeu faza vaan je u
svim prostornim sustavima, dok se procesi konvekcije, difuzije i disperzije izraavaju posebno
sa krutu i posebno za tekuu fazu.
Pod odreenim uvjetima, povrina poroznog medija privlai estice odreenim kemijskim
procesima. Takvi procesi, kao to su elektrina privlanost i odbijanje te razne kemijske
reakcije, mogu se razluit detaljnijim prouavanjem i izraziti openitim izrazom sorpcija.
Izraz adsorpcija (eng: adsorption) je izraz za akumulacija tvari (estica) na povrinu vrste
(krute) ili tekue faze (slika 2.5). Obrnuti proces oslobaanja tvari iz krute faze naziva se
desorpcija (eng: desorption). Kada brzina adsorpcije postane jednaka brzini desorpcije
nastupa adsorpcijska ravnotea. Izraz mobilizacija za estice efluenata je izraz za esticu koja
je vrsto vezana na povrini krute faze na poetku analiziranog vremenskog perioda, a koja
se moe mobilizirati (ponovno pokrenuti) i osloboditi za procese disperzije i konvekcije u
slijedeem vremenskom periodu.
Vana relacija je odnos brzine procesa koji upravlja izmjenom tvari izmeu krute i tekue
faze, sa procesom pronosa. Prema toj relaciji govori se o brzoj adsorpciji, ako je adsorpcija
bra od procesa pronosa i o sporoj adsorpciji, ako je adsorpcija sporija od pronosa. Prema
tome karakterizacija adsorpcije ovisi o specifinim situacijama izmeu faza.

63

Slika 2.5 Prikaz procesa adsorpcije i desorpcije

Koncentraciju tekue faze oznaavamo sa c, a sa cs koncentraciju krute faze. Visoke ili niske
koncentracije u jednoj fazi su obino povezane sa visokim ili niskim koncentracijama u drugoj
fazi. Takva veza moe se izraziti funkcionalom cS (c) u kojem je koncentracija krute faze dana
u ovisnosti o koncentraciji tekue faze. Koncentracije u jednoj fazi se prilagoava
promjenama koncentracije u drugoj fazi. Ravnotea koncentracija prikazuje se adsorpcijskim
izotermama. Najjednostavniji primjer je linearna izoterma:

cs = Kd c

(3.5)

gdje je: Kd koeficijent raspodjele kojim se odreuje odnos izmeu koncentracija krute i
tekue faze.
Komponente s jakom adsorpcijom imaju visok Kd i obratno. Kd ovisi i o tekuoj i o krutoj fazi.
U glinama se primjerice moe oekivati visoka adsorpcija zbog velikog omjera povrine po
volumenu i zbog visokog elektrinog potencijala. Minerali glina imaju viak razliitih
negativnih naboja pa pogoduju adsorpciji kationa. Vrijednosti Kd istraivane su za razliite
kemijske komponente, za anorganske i organske tvari te razliite vrste efluenata a njihove
vrijednosti se pruaju preko vie redova veliina.
Adsorpcija i desorpcija se ne deavaju direktno na povrini krute faze nego na organskim
materijalima koji su vezani uz nju.
Openita jednadba za brzu adsorpciju je Freundlichova izoterma izraena sljedeom
jednadbom:

c s = F 1c F 2

(3.6)

gdje je: F1, F2 koeficijenti (F1 je obino manji od 1).


Pri F2 = 1 dobiva se linearna povezanost koncentracija u obje faze.
64

U jednadbu jednodimenzionalnog toka 2.4, adsorpcija se moe ukljuiti uvoenjem


zamjenskih izraza. Uzimajui u obzir pronos tvari uzrokovan konvekcijom i difuzijom, uz
linearnu razgradnju (prvog reda) i odsustvo izvora/ponore, dobiva se izraz za ravnoteu u
obje faze:

( c) = ( j ) c e fs
t

( b cs ) = ( b js ) bs cs esf
t

(3.7a,b)

Gdje je: c, cs koncentracije, poroznost, efs, esf koeficijenti izmjene adsorpcije.


lan izmjene sa indeksom fs oznaava gubitak odnosno prelazak iz pokretne (mobilne) u
nepokretnu fazu, a indeksna oznaka sf upuuje na obrnuti sluaj. Jednadba 4.10b opisuje
bilancu mase za krutu fazu porozne sredine. Obzirom da je koncentracija tvari na povrini
krute faze izraena kao dio mase, lan b se mora uzeti u obzir s ciljem zadovoljenja bilance
mase tvari. b [kg/m3] predstavlja volumnu gustou porozne sredine definiranu s izrazom:

b = (1 ) S

(3.8)

gdje je: S gustoa vrste faze porozne sredine bez pora.


Na desnoj strani jednadbe 4.10b js oznaava protoke u podruju krute faze. U poroznoj
sredini vodonosnika konvektivni ili difuzijski protoci u krutoj fazi mogu se zanemariti. Kako
izraz 3.7 oznaava ukupnu bilancu mase, izmjene moraju biti jednake pa u dvofaznim
sredinama ponori jedne faze predstavljaju izvore za drugu fazu. Prema tome, sve to je
dobiveno kroz proces adsorpcije u jednoj fazi mora se izgubiti u drugoj fazi pa vrijedi sustav
jednadbi:

( c) = ( j ) c e fs
t

( b cs ) = ( b js ) bs cs + e fs
t

3.3.

(3.9a,b)

Retardacija

U sluaju brze adsorpcije izrazi 3.9a,b teko se mogu kvantificirati i promjenjivi su u vremenu
i prostoru. Za analizu procesa pronosa prikladno je koristiti matematiku formulaciju kojom
se briu lanovi efs i esf . Ako se zanemari odumiranje i razgradnja, zbrajanjem izraza 3.9a,b
dobiva se:
65


( c + b c s ) = ( j ) ( b j s )
t

(3.10)

Zbrajanjem je takoer eliminirana i nepoznata varijabla cs . U sluaju brze adsorpcije koristi


se relacija za izotermu 3.5 a jednadba 3.10 se izraava u obliku:

(R c) = ( j ) ( b js ) ; R = 1 + b s
c
t

(3.11)

gdje je: R koeficijent retardacije. Koeficijent retardacije je mjera kanjenja neke tvari u
odnosu na konvektivni tok podzemne vode. Postoje i alternativne jednadbe vaee za
vodonosnike s konstantnom poroznosti, kada se koeficijent retardacije moe izluiti izvan
parcijalne derivacije po vremenu:

c = ( j) ( b js ) ; R = 1 + b s
t
c

(3.12)

U jednadbi 3.12 pretpostavljena je konstantnost parametara i b u vremenu. Ukoliko je


R=1, retardacija ne utjee na pronos, dok za R>1 utjee.
U sluaju linearne izoterme cs/c=Kd, nema razlike u koeficijentu R koji se pojavljuje u izrazima
3.11 i 3.12:
R =1+

b
Kd

(3.13)

Pri konstantnoj poroznosti koeficijent retardacije je takoer konstantan. Vrijednosti


koeficijenata retardacije se u praktinim sluajevima pojavljuju u irokom rasponu
vrijednosti, od 1 pa sve do 107.
U opem sluaju koeficijent retardacije R ovisi o koncentraciji c i poroznosti , te je
promjenjiva veliina u vremenu i prostoru. Za jednadbu izoterme tipa Freundlich dobiva se:
R =1+

b
F 1 F 2 (c) F 2 1

(3.14)

U sustavima sa prisustvom jedne stacionarne faze, kao u sluaju podzemnih vodonosnika,


izrazi 3.10 i 3.11 imaju prednost u usporedbi sa izrazom 3.9a,b. Ukoliko je kruta faza fiksirana
u prostoru (stacionarna), a procesi konvekcije i difuzije nisu prisutni (js=0), dobiva se sljedea
diferencialna jednadba za nepoznatu varijablu koncentracije c:
66

c
= ( Dc) v c
t

(3.15)

Na desnoj strani jednadbe nalaze se izrazi za difuziju, disperziju i konvekciju u tekuoj fazi,
ali nema izraza za krutu fazu. Kada se nae rjeenje jednadbe 3.15, prostorne i vremenske
promjene druge nepoznate varijable cs mogu se izraunati uz pomo izoterme. Dijeljenjem s
jednadba 3.15 poprima oblik:
R

c
= ( Dc) v c
t

(3.16)

U daljnjoj interpretaciji izraz 3.15 se usporeuje s izrazom 2.29. Kako se moe uoiti,
koeficijent retardacije R u jednadbi 3.15 ustvari produljuje vremensku skalu odnosno kao
da usporava protjecanje vrijeme u procesu pronosa. Matematiki to se moe zapisati u
obliku R /t = /(t/R). Koristei novu vremensku skalu t = t R , moe se rei da je
prostorni raspored koncentracije retardirane tvari u vremenu t jednak prostornoj
raspodjeli koncentracije trasera u vremenu t.
U sluaju retardacije, adsorpcija nema utjecaj na stacionarni raspored koncentracije. To se
moe vidjeti i iz izraza 3.15 i 3.16, gdje lijeva strana nestaje a koncentracija c se definira
temeljem rjeenja preostalih lanova jednadbe na desnoj strani na kojoj nema koeficijenta
retardacije.
U jednadbe se moe ukljuiti i lan odgovoran za razgradnju. Time jednadbe 3.10 i 3.11
prelaze u jednadbe 3.17 i 3.18:

( c + b c s ) = ( j ) c ( b j s ) b s c s
t

c
(R c) = ( j ) ( b js ) R c
;
R = 1 + b s s
c
t

(3.17)
(3.18)

Ako je konstanta linearne razgradnje u obje faze ista (to je sluaj kod radioaktivnog
raspadanja), oba R koeficijenta su jednaka, odnosno R = R . Za sluaj stacionarne krute faze
porozne sredine jednadba 3.16 transformira se u sljedei izraz:

c
= ( Dc) v c R c
t

(3.19)

67

4. Model strujanja i pronosa u stijenama meuzrnske poroznosti


Matematike jednadbe kojim a se opisuje tok podzemnih voda, kao i procesi pronosa
izvode se iz temeljnih zakona o odranju mase uz usvajanje koncepta reprezentativnog
elementarnog volumena (REV) porozne sredine. Zakon o odranju mase (jednadba
kontinuiteta) kombinirati se s drugim matematikim izrazima procesa za potrebe dobivanja
diferencijalnih jednadba toka podzemnih voda i pronosa u njima.
Strujanje vode kroz poroznu sredinu (sa meuzrnskom poroznou) povezano je sa
svojstvima vode, svojstvima porozne sredine i razlikom potencijala, to se moe prikazati
Darcyevim zakonom:

qi = Kij

h
x j

(4.1)

gdje je: qi specifini protok; Kij tenzor (drugog reda) koeficijenta filtracije porozne sredine;
h potencijal (piezometarska razina); xj koordinate u Kartezijevom koordinatnom sustavu.
Opi oblik jednadbe koja opisuje tok blago stiljivog fluida u nehomogenom anizotropnom
vodonosniku moe se dobiti kombiniranjem Darcyevog zakona sa jednadbom kontinuiteta.
Opi oblik jednadbe strujanja napisan u obliku Kartezijevog tenzora glasi:

h
K ij
xi x j

h
+ W*
= SS

(4.2)

gdje je: SS koeficijent specifinog uskladitenja; t vrijeme; W* volumetrijski protok po jedinici


volumena (pozitivan za iznoenje, negativan za unos).
Jednadba 4.2 openito se moe primijeniti ukoliko prevladavaju izotermalni uvjeti, ako se
porozna sredina deformira samo u vertikalnom smjeru, ako voluman pojedinih estica
sredine ostaje konstantan tokom deformacije, ako se moe primijeniti Darcyev zakon (razlika
u potencijalima je jedina pokretaka sila) te ako su karakteristike fluida (gustoa i viskoznost)
homogene i konstantne veliine. Karakteristike vodonosnika mogu prostorno varirati, a
volumetrijski protok (W*) moe varirati u vremenu i prostoru.
Ako je vodonosnik relativno tanak u odnosu na lateralno (horizontalno) prostiranje, mogue
je pretpostaviti da se strujanje odvija u dvije dimenzije (Dupuitova hipoteza). Ova
pretpostavka omoguava da se trodimenzionalna jednadba toka zamijeni na
dvodimenzionalno prostorno strujanje, za koje je mogue uvesti niz pojednostavljenja.

68

Jednadba kojom se opisuje dvodimenzionalno prostorno strujanje homogene tekuine


(kapljevine) u vodonosniku pod tlakom slina je jednadbi 4.2 i glasi:

h
Tij
xi x j

h
= S + W
t

(4.3)

gdje je: S koeficijent uskladitenja; Tij tenzor transmisivnosti; Tij=Kijb; b debljina saturiranog
vodonosnog sloja; W= W*b volumenski protok po jedinici povrine.
Kada se jednadba 4.3 primjeni na vodonosnik s slobodnim vodnim licem, podrazumijeva se
usvajanje Dupouitove pretpostavke: teenje je u horizontalnom sloju, ekvipotencijale su
vertikalne linije, horizontalni hidrauliki gradijent je jednak nagibu vodnog lica. Treba
napomenuti da se u vodonosniku sa slobodnim vodnim licem debljina zasienog sloja mijenja
sa promjenom razine slobodnog vodnog lica. Stoga se i transmisivnost moe mijenjati u
prostoru i vremenu (npr., Tij= Kijb, gdje je b(x,y,t)= h-hb, hb je geodetska razina dna
vodonosnika).
lanovi vektorskog produkta tenzora koeficijenata filtracije nestaju kada se koordinatne osi
poklope sa glavnim koordinatnim osima tenzora. To znai da je Kij= 0 kada je i j . Prema
tome, jedini lanovi tenzora koeficijenta filtracije koji imaju vrijednost razliitu od nule su KXX
i KYY. Pod ovom pretpostavkom, jednadba 4.3 se pojednostavljuje u oblik koji odgovara
dvodimenzionalnom toku:

h
h
h
= S + W
TXX
+ TYY
x
x x y xy
t

(4.4)

U nekim sluajevima, svojstva tekuine, kao to su gustoa i viskoznost, mogu znaajno


varirati u vremenu i/ili prostoru. Varijacije se mogu oekivati na mjestima znaajne promjene
temperature ili koncentracije otopljene tvari. Kada tekuina ima heterogena svojstva
poveznice izmeu razine vodnog lica, hidraulikih tlakova i brzina toka, nisu toliko jasne. U
takvim sluajevima jednadbu toka nije mogue rjeavati temeljem potencijala
(piezometarske razine), ve je jednadbu toka potrebno referencirati na tlak tekuine,
gustou tekuine i propusnost porozne sredine kao:

( S0P )

p p
+

t t xi

kij p
z
+ g


x j
x j

= QP

(4.5)

gdje je S0 specifino tlano uskladitenje; gustoa tekuine; p tlak tekuine; QP maseni


ponor ili izvor; kij propusnost unutar porozne sredine (tenzor drugog reda); dinamika
69

viskoznost tekuine; g gravitaciono ubrzanje; udio utopljene tvari. Specifino


uskladitenje pod tlakom povezano je sa specifinim koeficijentom uskladitenja temeljem
izraza: SS = g S0P .
Strujanje podzemnih voda glavni je uzrok transporta i mijeanja tvari otopljenih u podzemnoj
vodi. Specifini protok izraunat u jednadbi 4.1 naziva se Darcy-eva brzina. Takav naziv
moe navesti na krivi trag, budui da qi ne predstavlja stvarnu brzinu gibanja vode nego
volumetrijski protok po jedinici povrine poprenog presjeka. Da bi se izraunala stvarna
brzina procjeivanja potrebno je specifini protok qi podijeliti sa efektivnom poroznou
karakteristinom za promatranu poroznu sredinu :
Vi =

qi

K ij h
x j

(4.6)

gdje je: Vi stvarna brzina procjeivanja.


Za protok tekuina razliitih gustoa, stvarna brzina je dana kao:

k p
z
Vi = ij
+ g

x j
x j

(4.7)

Jednadba koja opisuje pronos otopljenih tvari u toku podzemnih voda moe se dobiti iz
jednadbe kontinuiteta uzimanjem u obzir svih utjecaja u i na reprezentativni elementarni
volumen. Poopeni izraz jednadbe pronosa uz obuhvat reakcijskih procesa otopljene tvari
glasi:

( c )
c
=
Dij
t
xi
x j


( c Vi ) c*W* + REAK

xi

(4.8)

gdje je: c volumetrijska koncentracija (masa otopljene tvari po jedinici volumena tekuine);
Dij tenzor koeficijenta hidrodinamike disperzije; c* koncentracija otopljene tvari u izvoru;
REAK reakcijski proces (u sluaju linearne razgradnje REAK=c).
Koeficijent hidrodinamike disperzije Dij definiran je kao suma mehanike disperzije i
molekularne difuzije:

Dij = ijmn

VmVn
+ Def
V

i, j, m, n = 1,2,3

(5.11)

70

gdje je: ijmn disperzivnost porozne sredine (u opem sluaju tenzor etvrtog reda); Vm, Vn
komponente stvarne brzine u m i n smjerovima; Def efektivni koeficijent molekularne
difuzije; V apsolutna vrijednost vektora brzine strujanja V = VX2 + VY2 + VZ2 ).
Mehaniku disperziju treba gledati kao funkciju unutarnjih obiljeja porozne sredine, kao na
primjer, heterogenost koeficijenta filtracije i poroznosti. Izotropnost porozne sredine
obuhvaa se konstantama longitudinalne i transverzalne disperzivnosti L i T koje su
linearno povezane s koeficijentom longitudinalne i transverzalne disperzije odnosima:
DL = L V i DT = T V .

71

C
MODELIRANJE PROCESA U EKO SUSTAVU

72

1. Uvod
Oko 1 500 000 vrsta obitava na zemaljskoj kugli i sve su meusobno povezane. To zasigurno
zahtijeva sustavno modeliranje. Ipak postoje karakteristini ekoloki sustavi u kojem ivotne
zajednice imaju neki oblik autonomije od vrsta koje obiljeavaju neki drugi ekoloki sustava.
Primjerice vrste koje obitavaju na kopnu i u vodi. Potonje moemo podijeliti na
fitoplanktone (biljke) i zooplanktoni. Dalje zooplanktone koji su herbivori ili karnivori itd...
Definiranjem interakcijskih odnosa izmeu takovih, veih cjelovitih grupa, kao i njihove
odnose sa okolinom predstavlja okosnicu ekolokog modeliranja.

2. Populacijski model
Ekoloki sustav obuhvaa meusobno povezene ivotinje, biljke, nutrijente i metabolike
produkte. Najjednostavniji ekoloki model opisuje samo jednu varijablu-vrstu i to temeljem
jedne jednadbe poput:
dP
P

= rP 1
dt
K

(2.1)

gdje je: r, K konstante; P populacija (broj jedinki) analizirane varijable odnosno vrste.
Gore navedena jednadba zove se logistika u kojoj konstanta r predstavlja brojevni
kvantifikator kojim se definira brzinu prirasta od P a konstanta K je potencijalni kapacitet
vrste odnosno maksimalni broj jedinki vrste P koji se moe razviti. Ukoliko K poprimi
vrijednost P dolazi do trenutnog prekida rasta i stacioniranja procesa koji se u realnosti
ustvari nikada ne ostvaruje.
Primjer rezultata koritenja jednadbe 1 u sluaju poveanja broja stanovnika u SAD dana je
u tablici 2.1. te na slici 2.1. Oigledno je da bliskost sa logistikom jednadbom predvienog i
izmjerenog broja stanovnitava ima zahvaliti dobrom izboru konstanti r i K. Vrijednosti tih
konstanti dobiveno je temeljem badarenja temeljem veeg niza podataka o broju
stanovnika iz prethodnih godina.
Ukoliko se primjerice usvoji vrlo velika vrijednost za konstantu K jednadba 2.1 poprima oblik

P = P0 e r t

(2.2)

gdje je: P0 broj jedinki u trenutku t0.

73

Oigledno je da e vrijednost P nakon velikog broja godina t poprimiti vrlo veliku i intuitivno
nerealnu vrijednost. Prema tome koeficijentom K uzet je u obzir cijeli niz imbenika koji su
zasigurno utjecali na razvoj P kroz analizirani period, poput svjetskih ratova, otkria
kontracepcijskih pilula itd. Nemogunost opisivanja, a u realnosti postojeeg, velikog broja
interakcijskih veza unutar realnog ekolokog sustava, otvara vrata upravo ovakvom
jednostavnom matematikom modeliranju.

Slika 2.1 rezultati koritenja logistike jednadbe 2.1 u analizi poveanja broja stanovnika u SAD
Tablica 2.1 - rezultata koritenja jednadbe 1 u analizi poveanja broja stanovnika u SAD
Godina
1900
1910
1920
1930
1940
1950
1960
1970
1980
1990
2000
2010
2020

t
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
120

P(t)- model
76.1
89
103.64
120.97
138.21
159.32
179.96
203
227.12
251.9
276.9
301.6
325.6

P(t) - mjereno
76.1
92.4
106.5
123.1
132.6
152.3
180.7
104.9
226.5
259.6
281.4
?
?

Oigledno je da e vrijednost P nakon velikog broja godina t poprimiti vrlo veliku i intuitivno
nerealnu vrijednost. Prema tome koeficijentom K uzet je u obzir cijeli niz imbenika koji su
zasigurno utjecali na razvoj P kroz analizirani period, poput svjetskih ratova, otkria
kontracepcijskih pilula itd. Nemogunost opisivanja, a u realnosti postojeeg, velikog broja
interakcijskih veza unutar realnog ekolokog sustava, otvara vrata upravo ovakvom
jednostavnom matematikom modeliranju. Logistika jednadba 2.1 rjeava se separacijom
varijabli sa konanim rjeenjem
74

P(t ) =

P0

(2.3)

P0
+ e rt
K

Mogui su i sloeniji oblici logistike jednadbe koji su optereeni sa jo vie konstanti sa


kojima se omoguuje dodatno poboljanje u koreliranju izmjerenih i upotrebom jednadbe
dobivenih vrijednosti. Primjerice:

dP
P(t T
= rP + P(t T ) + 1

dt
K

(2.4)

gdje je: r rata odumiranja; , , koeficijenti modela.


U numerikoj implementaciji jednadbe 2.4 potrebno je paziti na eksplicitne uvjete
nepostojanja negativne vrijednosti jedinka te da se nakon postizanja vrijednosti P = 0 ta
vrijednost mora zadrati.

3. Michaelis-menten kinetika
Michaliss-Mentenov izraz kojim se izvorno opisuje kinetika enzimske reakcije vrlo je rairene
primjene u ekolokim modelima zbog ega se na nju skrei i posebna panja. Autori su doli
do spoznaje da se krivulja rate inicijalne reakcije nasuprot molekularne koncentracije
poprima uvijek jedan te isti oblik. U njihovom eksperiment koliina enzima je drana
konstantnom a koncentracija supstrata (odreeni set molekula) je graduirano poveavana.
Rezultati eksperimenta su pokazivali poveanje brzine reakcije sve do asimptotskog
postizanja maksimuma (slika 2.2).

Slika 2.2 Michaelis-Menton-ov izraz u njegovoj originalnoj formi (apscisna os oznaava


koncentraciju supstrata a ordinatna os brzinu reakcije)
75

Izvod Michaelis-Mentenovog izraza u duhu biokemije ima slijedei smisao. Proizvodnja


produkta P iz supstrata S uz pomo enzima E ostvaruje se tek nakon fizikog kontakta izmeu
E i S te formiranja enzimsko-supstratnog kompleksa ES:
k1

k2

E + S ES E + P
k 1

(3.1)

gdje je: k1, k-1, k2 konstante za asocijaciju enzima i supstrata, disocijaciju neizmijenjenog
supstrata od enzima te disocijacija produkta (izmijenjeni supstrat) od enzima.
Opa reakcijska rata (v) je limitirana sa korakom reakcije iz ES u E+P a ovisi o vrijednosti k2 te
o koncentarciji enzima koji ima ve vezani supstrat [ES]. Uglate zagrade imaju znaenje
koncentracije. Prema tome mogue je napisati jednostavan izraz:
v = k2 [ES]

(3.2)

Potrebno je ukazati na dvije pretpostavke izloene metodologije. Beskonane zalihe


supstrata, [S] >> [E] i stacionarnost koncentracije [ES]uslijed jednake brzine razgradnje i
formiranja [ES]. Formiranje [ES] ovisi o konstanti k1 te o raspoloivosti [E] i [S]. Razgradnja
[ES] moe se odvijati u dva koraka, kao konverzijom supstrata S do produkta P ili
nereaktivnom disocijacijom supstrata S iz kompleksa ES. U oba sluaja [ES] je vrlo bitan. Zbog
toga se za sluaj stacionarnog (ravnotenog) stanja moe i pisati izraz:
k1[E][S]= k-1[ES]+ k2[ES]= (k-1+ k2) [ES]

(3.3)

odnosno,

k [E ][ S ]
= [ES ]
k1 + k2
Pri emu se sve tri konstante k1, k2 i k3 pojavljuju sa iste strane izraza. Njihovim zdruivanjem
u samo jednu konstantu, tzv. Michaellis-Mentenovu konstantu km :
k1 + k2
= km
k1

(3.4)

ime se nakon njezinog uvrtavanja dobiva izraz.

76

[E ][ S ] =
km

[ES ]

(3.5)

Ukoliko se ukupni-totalni enzim oznai sa E0 tada vrijedni jednakost:

[E0 ] = [E ] + [ES ]

(3.6)

odnosno

[E ] = [E0 ] [ES ]

(3.7)

i supstitucijom za [E] u gornjem izrazu dobiva se :

[E0 ] [ S ] =
S + km

[ES ]

(3.8)

Daljnjom supstitucijom [ES]u jednadbu za v dobiva se:


v = k2

[E0 ] [ S ]
[ S ] + km

(3.9)

Maksimalna rata koju moemo oznaiti sa vm postignuti e se kada sve enzimske molekule
imaju vezani supstrat. Uz zadovoljenje pretpostavke u kojoj je [S] puno vei od [E] razumna
je i pretpostavka da e se sav raspoloivi E nai u formi ES te da e vrijediti jednakost
[E0] = [ES]. Zamjenom vm za v te [E0] za [ES] u izrazu v = k2 [ES] dobiva se vm = k2 [E0].
Eliminacijom [E0] dobiva se i izvorni oblik Michaelis-Mentenove jednadbe :
v=

vm [ S ]
[ S ] + km

(3.10)

Ukoliko se za vrijednost v usvoji vrijednost polovice maksimalne rate vm/2 gornja jednadbe
e dati izraz:
km = [S]

(3.11)

Time se pokazalo da je konstanta km nekog enzima ustvari supstratna koncentracija pri kojoj
se reakcija odvija sa intenzitetom jednakim polovici maksimalne rate. U smislu promatranja
enzimske reakcije, km je indikator afiniteta enzima prema reakcijskom supstratu a samim tim
i stabilnosti enzimsko-supstratnog kompleksa.
77

Pri malom [S] raspoloivost supstrata predstavlja ograniavajui faktor rasta. Prema tome,
to se dodaje vie supstrata poveava se i inicijalni rast intenziteta reakcije (brza konverzija
zakljuno do produkta). Pri rati od km = [S] veza sa supstratom je ostvarena na 50%
raspoloivih pozicija. Pri poveanju [S] teoretski se postie i toka u kojoj svi raspoloivi
enzimi imaju vezani supstrat a daljnje poveanje koncentracije nee uzrokovati i daljnje
poveanje reakcijske rate (postizanje asimptotskog reima).
U irem kontekstu promatranja ekoloke fenomenologije a vezano za proizvoljni nutrijent N
Michaelis-Mentenova jednadba poprima oblik
konzumacija nutrijenata =

N
k +N

(3.12)

u kojem je maksimalni intenzitet konzumacije nutrijenata dan putem vrijednosti koja ne


moe biti prekoraena. Primjerice, to se vie apsorbira raspoloivi nutrijent od strane
fitoplanktona, to se vie poveava gustoa njegova populacije, no istovremeno se i smanjuje
intenzitet penetrirane svijetlosti kroz morski stupac a ime se usporava daljnji rast
populacije.
Dakako da primjena Michaelis-Mentonove kinetike ima punu primjenu na globalnim
relacijama kojima se obuhvaa ukupni nutrijentski sadraj a na lokalnoj razini vrijede sloeniji
relacijski odnosi karakteristini upravo za tu dubinu.
Prema tome, ukoliko se dosegne odreena koliina nutrijentata, limitirajui efekt
interpretiran putem Michaelis-Mentenovog izraza dominirati e cijelim procesom.
Michaelis-Mentenov izraz sadri dva parametra, (maksimalna odriva rata konzumacije
koja korespondira vrijednosti vm za enzime) i k (koliina nutrijenta pri kojoj konzumacija
dosie polovicu maksimuma - odgovara konstanti km) koja korespondira vrijednosti konstanti
enzimske rate km.

4. Model ekosustava
Razlikovne karakteristike u modeliranju ekosustava naspram modeliranja klasinog fizikalnog
sustava. Bitna karakteristika do sada prikazanog pristupa je raspisivanje jednadbi balansa
koji je uobiajen i u formulaciji fizikalnih zakona poput zakona o ouvanju koliine gibanja,
mase itd... No u ekologiji ne postoje tako vrsti zakoni aksiomi, ve se u njima pokuava to
bolje opisati tok energije, nutrijenata ili kemijskih varijabli poput nitrata. U posljednje
vrijeme dolo se do spoznaje da modeliranje koje se bazira iskljuivo na analizi toka energije
78

ne daje zadovoljavajue rezultate. Isto tako pokazalo se da je za opis ponaanja pojedine


komponente ekosustava potrebno definirati efekte zaslune za rast odnosno odumiranje te
komponente. Direktne veze sa drugim lanovima odnosno komponentama istog sustava te
ponori i/ili izvori takoer je uobiajeno uzeti u obzir. Pri takvom pristupu svaka komponenta
ima svoju jednadbu kojom se opisuje sam proces promjene njene koncentracije u
vremenu, generalno sa slijedeom strukturom:
Rata rasta komponte X =
= (pozitivna konstanta) * X + (negativna konstanta) * X + izvori + interakcije
Prvi lan predstavlja faktor rasta (kroz hranjenje i rast putem konzumacije i internog
metabolizma nutrijenata). Drugi lan predstavlja faktor odumiranja - razgradnje (kroz
prirodnu smrt, podlijeganje predatorima, disipacija kroz interni metabolizam. Izvori se
pojavljuju uslijed mobilnosti od X koji moe migrirati u podruje analiziranog problema ili se
kreirati putem bio-kemijskih reakcija. Zadnjim lanom se opisuje injenica da ono to se
deava drugim komponentama ekolokog sustava moe imati utjecaj i na komponentu X.
Primjerice jednadba 2.1 je jedna populacijska nula-dimenzionalna jednadba (model) sa
jednom varijablom kojom se moe opisati bujanje fitoplanktona uz istovremeno smanjenje
penetracije svijetlosti kroz morski stupac (samozasjenjivanje). Mnogi modeli ne analiziraju
prostornu migraciju analiziranih ekolokih varijabli i nazivaju se tokasti modeli ili
nuladimenzionalni modeli.
U navedenoj matematikoj formulaciji pojavljuju se i konstante za koje je potrebno odrediti
vrijednosti, primjerice putem mjerenja u naravi.

4.1.

Ekosustav sa dva lana (predator plijen)

Populacija pojedine vrste moe se razvijati na tri naina: bez ogranienja, periodiki ili se
asimptotski pribliavati nekoj vrijednosti. Logistiko ponaanje prezentirano u prethodnom
poglavlju primjer je asimptotskog pribliavanja maksimalnoj konanoj vrijednosti.
Najjednostavniji bioloki populacijski model koji sadri dva lana zove se predator-plijen
model a matematika formulacija dana je slijedeim izrazima:
dX
= aX cXY
dt
dY
rata promjene Y =
= bY + dXY
dt

rata promjene X =

(4.1)
(4.2)

79

Matematiko rjeenje ove dvije jednadbe u zatvorenoj formi je (osim trivijalnog rjeenja) :

alnY + blnX cY dX = konst.


(4.3)
Vrijednosti omjera b/d=X i a/c=Y dobivaju se u sluaju da je rast plijena i predatora jednak 0.
Za ilustraciju daje se kvantitativan komentar na razvoj biomase ili broja jedinki analiziranih
varijabli-komponenti (predator, plijen): X (plijen) se razvija kroz konzumaciju nutrijenata koji
nisu eksplicitno uvueni u prikazane jednadbe. Rata rasta definirana je konstantom a. S
druge strane, Y (predator) hrani se sa X i to dinamikom koja je kvantificirana sa konstantom
c. Ukupna rata (brzina) rasta X je voena kroz ta dva kompetativna efekta. Y (predator)
odumire sa ratom koja je kvantificirana konstantom b a razvija se temeljem hranjenja sa X i
to sa ratom kvantificiranom konstantom d. Vano je primijetiti da iako se c i d odnose na isti
proces (Y se hrani sa X), razlikuje u tom da c predstavlja efekt na plijen, a d na predator.
Ukoliko je broj jedinki predatora Y malen, broj jedinki plijena X e se razvijati sa
poveanom ratom. Paralelno sa poveanjem X, koji predstavlja hranu za Y, poveavati e
se i Y pa e doi do stagnacije rasta X i postizanja asimptotske vrijednosti Xmax.. Obzirom na
jo uvijek prisutan razvoj Y i dalje e se smanjivati X a to opet dovodi da redukcije
raspoloive hrane za Y. Zbog smanjenja raspoloive hrane, Y e poeti stagnirati u rastu, te e
nakon postizanja svog maksimuma Ymax nastaviti s padom vrijednosti Y, a to opet
omoguava regeneriranje i razvoj populacije X. Oigledno je da time ciklus ponavlja
ispoetka.
Dodatnim lanovima na desnoj strani jednadbi mogu je i sofisticiraniji opis kompleksnih
relacijskih odnosa izmeu predatora i plijena.
Nakon odreenog perioda vremena mogue je postizanje ravnotenog stanja u kojem plijen i
predator zadravaju konstantan broj jedinki ali i stabilna ili nestabilna oscilatorna stanja.

4.2.

Ekosustav sa tri lana (NPZ)

Oznake i njihovo znaenje koje je uvrijeeno u ekolokom modeliranju akvatikih sredina su:
N nutrijenti ; P fitoplankton ; Z zooplankton. Predpostavlja se logistiki tip jednadbe sa
kojom se opisuje populacijska dinamika fitoplanktona (P), koja sadri i efekt
samozasjenjivanja (jednadba 2.1).
Ukoliko se dodaje varijabla Z potrebno je uvesti i odgovarajuu jednadbu:
dP
P

= rP 1 hPZ
dt
K

(4.4)

80

dZ
= hPZ h Z
dt

(4.5)

Ove jednadbe su jednadbe prethodno prezentiranog predator plijen modela u kojem je


plijen opisan sa logistikom a predator sa linearnom varijacijom. Ovakvim modelom mogue
je postizanje dva ravnotena-stacionirana stanja. Jedno je Z = 0 i P = K odnosno fitoplankton
na maksimumu. Drugi nije trivijalan i postie se pri vrijednostima:

(P, Z) = h , 1 h
h h hK

, .

Ukoliko se gornji sustav proiri za jo jednu varijablu, primjerice karnivore (mesojede) koji se
hrane iskljuivo zooplanktonom :
dP
P

= rP 1 hPZ
dt
K
dZ
= hPZ h Z c ZC
dt
dC
= c CZ c C
dt

(4.6)
(4.7)
(4.8)

Mogue je dobiti tri ravnotena stanja, od kojih je jedno isto kao i u prethodnom primjeru
(P=K, Z=C=0) i druga dva koja su jednaka primarnoj produkciji:

C = 0, P =

C=

h
r

, Z = 1 h sa nula karnivorima (mesojedima)
h
h hK

h

1 P*
, P = P* = K 1 h , C = rP* 1 h c
K
h
c
c
hK

(4.9)

(4.10)

Alternativna navedenoj modelskoj strategiji sa pretpostavljenim linearnim funkcijama


odgovora u Z i C je pretpostavljanje samolimitirajue relacije (Michaelis-Menten) zbog
nekog kritinog kriterija (prenapuenost, nedostatak hrane, itd.). Time jednadbe za model
sa dvije varijable P, Z poprimaju oblik:

dP
P PZ
= rP 1 h
dt
K P + P0

(4.11)

dZ hPZ
=
h Z
dt P + P0

(4.12)

81

Ekosustav sa etiri lana (NPZD)


Uvodi se nova oznake sa znaenjem: D detritus. Dijagram kojim se definiraju interakcijske
veze unutar prehrambenog lanca dane su na slici 4.1.

Slika 4.1 tok nutrijenata u NPZD modelu

Strelice pokazuju procese koji se opisuju sa lanovima na desnoj strani jednadbi procesa. U
sluaju NPZD modela postoje 4 varijable odnosno 4 jednadbe procesa. Kako se sa slike 4.1
moe vidjeti , zooplnakton e dobivati na masi hranei se sa fitoplanktonom i konzumacijom
detritusa a gubiti e masu kroz metaboliku aktivnost i odumiranje a ta masa se dalje pronosi
ili kao nutrijent ili kao detritus. Fitoplnkton se razvija kroz apsorpciju nutrijenata i kroz proces
fotosinteze, a gubi masu kroz respiraciju do nutrijenata, kroz odumiranje do detrijusa i kroz
izloenost kao plijen prema zooplanktonu. Jedina strelica koja je jo ostala neobjanjena je
remineralizacija od detritusa do nutrijenata. Obzirom da taj biokemijski proces moe biti vrlo
kompleksan, potrebno ga je pojednostavljeno interpretirati u jednadbama modela.
Primjerice NPZD model prema Edwardsu (2001) sadri slijedee jednadbe:

dN
N
aP
P2 Z
=
+ 2 2 + dZ 2 + D + k(N0 N)
dt e + N b + cP + P

(4.13)

dP
N
aP
P 2 Z
=
rP 2
+ ( s + k)P
dt e + N b + cP
+ P2

(4.14)

dZ P 2 Z
= 2
dZ 2
2
dt + P

(4.15)

dD
( 1 ) P 2 Z
= rP +
( + + k)D
dt
2 + P2

(4.16)

Prvi lanovi sa desne strane jednadbi procesa za varijable N i P predstavljaju konzumaciju za


potrebe respiracije i rasta. lanovi imaju spomenutu Michaelis-Mentenovu formu sa
dodatnim konstantama a,b,c u dijelu koji se odnosi na fitoplankton. Konstantama se
82

kvantificira utjecaj zamiranja intenziteta svijetlosti kroz isti morski stupac (b) i kroz morski
stupac sa smanjenom prozirnou uslijed poveane koncentracije fitoplanktona (c).
Odnosom a/b definirana je maksimalna dnevna rata rasta. Funkcija P2/(2 - P2) naziva se
Holling tip III predatorska funkcija i uobiajena je u ekolokim modelima.

P 2 Z
Iz gornjih izraza vano je uoiti da lan 2
predstavlja ratu smanjenja fitoplanktonske
+ P2
populacije uslijed prisustva zooplanktona kao predatora. Meutim, samo frakcija sudjeluje
u direktnoj izgradnji populacije zooplanktona, dok je frakcija izluena (metabolika
aktivnost) od strane zooplanktona i trenutno regenerirana u jednadbi procesa za nutrijente.
Ostatak (1 - - ) predstavlja zooplanktonski fekaliju koji je regenerativan lan u jednadbi
procesa za detritus. lan rP je generalni lan odumiranja fitoplanktona kojim su ukljueni
faktori respiracije i prirodne smrtnosti.
Odumiranje zooplanktona u jednadbi procesa opisano je kvadratnim zakonom dZ2. Dio
odumrlog zooplanktona dZ2 ( frakcija ) nastaje metabolike aktivnosti viih lanova
hranidbenog lanca pa u jednadbu procesa za N dolazi sa pozitivnim predznakom
(regeneriranje). Preostala frakcija (1- ) predstavlja hranu za vie lanove prehrambenog
lanca koji u ovom NPZD modelu nisu obuhvaeni sa posebnom jednadbom procesa.
Konzumacija detritusa D od strane zooplanktona Z nije inkorporirana u prikazanom modelu.
Ukoliko se eli matematiki prezentirati i taj proces potrebno je uvoenje novog lana no ne
samo u jednadbama procesa za Z i D ve i za N i P. Primjerice, uvoenjem novog kvadratnog
lana u jednadbu procesa za Z u formi D2 prethodni sustav jednadbi poprima sljedei
oblik:

dN
N
aP
(P2 + D2 )Z
=
+ 2 2
+ dZ 2 + D + k(N0 N)
dt e + N b + cP + P + D2

(4.17)

dP
N
aP
P2 Z
=
rP 2
+ ( s + k)P
dt e + N b + cP
+ P 2 + D2

(4.18)

dZ (P2 + D2 )Z
= 2
dZ 2
2
2
dt + P + +D

(4.19)

( 1 )P 2 ( + )D 2 Z
dD

= rP +
( + + k )D
dt
2 + P 2 + D2

(4.20)

Ovakvi modeli uobiajeno se upotrebljevaju za analizu jednog sloja u vertikalnom smjeru (po
dubini). Dio detritusa koji potone na dno (D) moe se tretirati kao ponor a remineralizacija
je modelirana kao tok komponente D kojim se ostvaruje konverzija detritusa u nutrijente.

83

4.3.

Poveznica s hidrodinamikim modelom konvektivne disperzije

U prethodnim poglavljima prezentirana je metodologija koja moe posluiti kao osnov za


uspostavu generikog modela eko-sustava (na primarni interes je akvatiki eko sustav).
Oigledno je da se sa slinim matematikim izrazima moe simulirati i vremenska dinamika
proizvoljno odabrane otopljene/suspendirane tvari ili estica ive/odumrle materije odnosno
ekoloki procesi s interakcijskim vezama izmeu pojedinih procesnih varijabli. U analizi
odabrane procesne varijable mogu biti prostorno prijenosne kroz vezu (link) sa konvektivnodisperzivnom komponentom hidrodinamikog modela ili fiksirane u prostoru, primjerice za
dno.
U matematikim izrazima s kojima se opisuju pojedini procesi nalaze se i procesne varijable,
konstante, parametri prisile, pomone varijable.
Procesne varijable su one koje daju najbolji uvid u stanje nekog eko-sustava a modelator ih
treba sam odabrati na nain da se praenjem njihove dinamike mogu predvidjeti i budua
stanja promatranog sustava.
Konstante se koriste kao argumenti u matematikim izrazima procesa i ne mijenjaju se u
vremenu, no mogu biti prostorno varijabilne.
Parametri prisile koriste se kao argumenti u matematikim izrazima kojima se opisuju procesi
i mogu biti prostorno i vremenski varijabilni. Predstavljaju varijable kojima su obuhvaeni
vanjski utjecaji koji djeluju na eko-sustav poput temperature, solarne radijacije i vjetra.
Pomone varijable su takoer argumenti u formiranim i koritenim matematikimnumerikim izrazima procesa u eko-sustavu a neki puta se koriste samo za direktnu
specifikaciju rezultata. Tipini primjeri pomonih varijabli su faktori solarne radijacije za
dnevnu varijaciju ili relativna duljina dana.
Procesi daju matematiki opis transformacije procesne varijable a to znai da su procesi
koriteni kao argumenti u diferencijalnim jednadbama koje se rjeavaju modelom u svrhu
odreivanja stanja procesne varijable.
Opis procesnih varijabli ekosustavu je formuliran putem sustava diferencijalnih jednadbi s
kojima se proraunava brzina promjene koncentracije svake procesne varijable i bazirana je
na procesima koji se odvijaju unutar promatranog ekosustava.
U numerikoj modelskoj implementaciji mogua je upotreba takozvanih COM objekata.
Jednadbe definirane od strane modelatora prvo se transformiraju u listu instrukcija kojima
se omoguava da objekt evaluira sve definirane izraze. Za vrijeme numerike analize model
84

kroz jedan vremenski korak integrira pronos procesne varijable na bazi rjeenja modela
hidrodinamike (konvektivna disperzija). Tada se poetna ili nova koncentracija zajedno sa
deklariranim koeficijentima i konstantama unosi u numeriki objekt koji provodi evaluaciju
svih definiranih izraza te ih integrira kroz jedan vremenski modelski korak. Potom se nova
vrijednost koncentracije vraa u model hidrodinamike koji ostvaruje slijedei vremenski
korak.
U opem sluaju za svaku procesnu varijablu specificira se odgovarajua diferencijalna
jednadba kojom se obuhvaaju procesi bitni za promjene koncentracije specificirane
procesne varijable. Ukoliko pojedini proces obuhvaa vie od jedne procesne varijable ili
ukoliko postoje interakcijska djelovanja vie procesnih varijabli, jednadbe su meusobno
ovisne.
Procesi koji se interpretiraju putem matematikih izraza koriste argumente poput brojeva,
konstanti, sila prisile i procesnih varijabli a uvijek opisuju brzinu promjene. U tom kontekstu
konstante su stacionarne dok sile prisile mogu imati i nestacionarni karakter.
PC =

dc n
= procesi
dt i =1

(5.1)

gdje je: c koncentracija procesne varijable; n broj procesa koji je od znaenja za pojedinu
procesnu varijablu.
Sile prisile poput temperature mogu biti specificirane na vie naina, kako konstante u
prostoru i vremenu, konstantne samo u prostoru ili varijabilne u prostoru i vremenu. Za
vrijeme provedbe numerikih analiza sve informacije se mogu novelirati kroz spregu sa
hidrodinamikim modulom.
Dinamika pronosa procesnih varijabli izraava se transportnom konvektivno disperzivnom
jednadbom, koja u nekonzervativnoj formi poprima oblik:

c
c
c
c
c 2
c 2
c 2
+ u + v + w = Dx 2 + Dy 2 + Dz 2 + SC + PC
t
x
y
z
x
y
z

(5.2)

gdje je Sc oznaka za ponore i izvore a Pc oznaka za analizirani proces.

85

D
MODELIRANJE VALNOG GENERIRANJA

86

1. Uvod
Openito razvoj modeliranja valova moe se podijeliti na tri ere, prvu eru eru isto
empirijski temeljenih metoda, drugu eru eru poluempirijskih spektralnih modela i treu, jo
uvijek aktualnu, eru numerikog modeliranja. Poetak prve ere oznaio je Stevenson, za
kojeg bi se moglo rei da je prvi modelirao valove generirane vjetrom kada je definirao
najviu valnu visinu koja e se dostii tijekom oluje ovisno o duljini privjetrita. Takoer
postoji jo nekoliko empirijskih formula koritenih prije 40-tih godina 20.-tog stoljea.
Sverdrup i Munk (1946.) su napravili poetni korak u realnijem modeliranju valova
generiranih vjetrom ispitujui razvoj valova na temelju prouavanja energije, privjetrita i
trajanja puhanja vjetra, te uvoenjem pojma znaajne valne visine. Bretschneider (1952.,
1958.) je proirio njihova nastojanja dodatnim podacima i razvio opepoznatu SMB
(Sverdrup, Munk i Bretschneider) metodu.
Druga era zapoela je uvoenjem spektralne analize u prouavanjem valova ranih 50-tih i
formuliranjem Neumannovog spektra, Pierson i dr. 1955 razvijaju prognozu valova temeljenu
na spektralnoj analizi, PNJ (Pierson, Neumann i James) metodu. Konano, okvir za numeriko
modeliranje valova generiranih vjetrom postavio je Hasselmann (1963.) kada je postavio
zakon ouvanja energije valnog spektra koji je predstavljao bazu mogue tone teorije
dinamike valnog spektra.
Donelan (1977.) je primijetio da na stanje mora utjee trenje vjetra na povrinu te je
povezao fiziku valova s naprezanjem vjetra na povrini. Razvio je jednostavan model
prognoze valova temeljen na konceptu lokalne ravnotee koliine gibanja, a ne na ravnotei
energije. Prvi je uveo u analizu i kut otklona izmeu smjera puhanja vjetra i smjera
propagacije valova.
Proces generiranja, disipacije i meudjelovanja valova u dubokoj vodi prikazan je kroz tri
generacije formulacije problema ovisno o stupnju parametrizacije procesa.
Schwab (1984.) je unaprijedio dotadanji numeriki okvir kako bi formulirao poluempirijski
parametarski model, model prve generacije, u kojem je nelinearno meudjelovanje u
potpunosti zanemareno. Predstavnici druge generacije modela su SHALWV (shallow-water
wave) i DWAVE (deep-water wave) modeli (1981. i 1986.) koji su svojom strukturom vrlo
slini WAM modelu modelu tree generacije. Meusobno se razlikuju u tome to DWAVE
ne ukljuuje trenje s dnom. Ono to ova dva modela opisuje kao modele druge, a ne tree
generacije je njihov pristup parametrizaciji nelinearnog meudjelovanja koji je strogo ovisan
o unaprijed definiranom spektralnom obliku.

87

Prema velikoj studiji usporedbe prve i druge generacije valnih modela objavljenoj 1985. od
tima strunjaka okupljenih pod imenom SWAMP group (Ocean wave modelling) u oba
modela postojala su neka osnovna pojednostavljenja kojima su modeli gubili na realnosti u
ekstremnim uvjetima (osobito kod nagle promjene polja vjetra).
Spomenutom studijom zapoela je trea era, era numerikog modeliranja koju je oznaio
razvoj tree generacije valnih modela u kojima je etverostruko meudjelovanje valova
izraeno eksplicitno. Prototip modela tree generacije je WAM model generiranja oceanskih
valova WAMDI grupe (1988.).

2. Formulacija problema valnog generiranja


U ovom poglavlju prikazana je openito prihvaena formulacija problema modeliranja
generiranja gravitacionih vjetrovnih valova.
Za opis valnog modela u proizvoljnom sluaju, pretpostavlja se izdizanje povrine kao zbroj
velikog broja nezavisnih linearnih valnih komponenti. Time se valna prognoza temelji na
prognozi svake od tih nezavisnih komponenti zasebno, odnosno energije spektra E(f, ) svake
komponente, pri emu je f valna frekvencija i proizvoljni smjer svake pojedine
komponente. Budui je energija spektra promjenjiva u vremenu, t i prostoru, (x,y), korektan
je zapis u obliku E( f, ) = E( f,; x, y,t) .
Razvoj energije svake valne komponente (f,) moe se odrediti integracijom jednadbe
razvoja energije uslijed napredovanja brzinom grupe u smjeru vala:
dE(f,; x,y,t)
= S(f,; x,y,t)
dt

(2.1)

gdje je lijeva strana jednadbe brzina promjene energije valnog spektra, a desna strana
jednadbe predstavlja superpoziciju funkcija koje opisuju razliite fizikalne fenomene
obuhvaene analizom, u obliku S = SW + SNL + SDS + SB + SS (predstavlja izvore i ponore).
Pritom SW predstavlja snagu koja u sustav dolazi od vjetra, SNL opisuje nelinearni prijenos
energije (snage) izmeu samih valova (ovisno o plitkovodnom ili dubokovodnom podruju),
SDS disipaciju energije (snage) uslijed povrinskog loma valova, SB disipaciju energije (snage)
uslijed trenja s dnom i SS disipaciju valne energije (snage) uslijed loma valova uzrokovanog
promjenom dubine.
irenje valova, opisano lijevom stranom jednadbe (2.1), uzima u obzir poznate utjecaje
refrakcije, pliine, difrakcije i refleksije koji dominiraju promjenom valnog polja.
Konceptualno gledano, izraz (2.1) predstavlja Lagrangeov pristup. Prelaskom na Eulerovu
88

formulaciju spektar se ne odreuje samo u jednoj predikcijskoj toki nego u velikom broju
toaka simultano s jednadbom energetske ravnotee postavljenom za svaku od tih toaka.
Pri odreivanju bilance energije u tokama prema Eulerovom pristupu, uspostavlja se
proraunska mrea s reprezentativnim elijama veliine x u x smjeru i y u y smjeru.
Odgovarajua jednadba bilance energije za promatranu prostorno fiksnu eliju glasi:
promjena energije u fiksnoj eliji u jedinici vremena =
sumarni tok energije kroz eliju + lokalno generirana energija na podruju elije u jedinici
vremena

Slika 2.1

Razlika energije na kraju i na poetku vremenskog intervalat , moe se pisati u obliku:


E( f , ; x ,y ,t )
x y t =
t
E( f , ; x ,y ,t )

= E( f , ; x ,y ,t )x y +
x y t E( f , ; x ,y ,t )x y
t

(2.2)

Ukupni unos energije u eliju tijekom intervala t u x smjeru odgovara ulasku energije s
lijeve strane elije (s brzinom cg.x = c cos po irini y ) umanjenom za veliinu energije koja
izlazi iz elije na desnoj strani (s veliinom koja se razvila na duljini x ):

cg ,X E( f , ; x ,y ,t )
x

x y t =

c E( f , ; x ,y ,t )

= cg ,X E( f , ; x ,y ,t )y t cg ,X E( f , ; x ,y ,t ) + g ,X
x y t
x

(2.3)

Isto tako, unos energije u y -smjeru moe se pisati u obliku:

89

cg ,Y E( f , ; x ,y ,t )
y

x y t =

c E ( f , ; x , y , t )

= cg ,Y E ( f , ; x, y , t ) xt cg ,Y E ( f , ; x, y , t ) + g ,Y
y x t
y

(2.4)

gdje je: cg,X = dx/dt , cg,Y = dy/dt komponente brzine grupe valova u x i y smjeru pri
konstantnoj frekvenciji i smjeru u dubokovodnom podruju.
Lokalno generirana energija na podruju elije s povrinom xy tijekom vremenskog
intervala t je S( f, ; x,y,t)xyt a lanom izvora/ponora S( f, ; x,y,t) obuhvaaju se svi
efekti generiranja valova vjetrom, nelinearnog meudjelovanja valova te disipacije valne
energije u jedinici vremena i prostora.
Prema tome ukupna promjena energije za eliju xy u vremenu t definirana je izrazom:
cg ,X E( f , ; x ,y ,t )
cg ,Y E( f , ; x ,y ,t )
E( f , ; x ,y ,t )
x y t +
x y t +
x y t =
t
x
y
= S( f , ; x ,y ,t ) x y t

(2.5)

Dijeljenjem izraza 2.5 sa xyt dobiva se Eulerova jednadba ouvanja spektralne energije
za svaku valnu komponentu i svaku eliju u svakom trenutku:
E( f , ; x ,y ,t ) cg ,X E( f , ; x ,y ,t ) cg ,Y E( f , ; x ,y ,t )
+
+
= S( f , ; x ,y ,t )
t
x
y

(2.6)

U dubokovodnom podruju brzina irenja vala ne ovisi o x i y , pa slijedi:

E( f , ; x ,y ,t )
E( f , ; x ,y ,t )
E( f , ; x ,y ,t )
+ cg ,X
+ cg ,Y
= S( f , ; x ,y ,t )
t
x
y

(2.7)

Eulerov pristup modeliranju valova zapravo se svodi na jednu jednadbu ouvanja energije
2.7. Integracija ove jednadbe u prostoru i vremenu ukljuuje veliki broj toaka u prostoru i
vremenu, te veliki broj valnih komponenti a jednadbu je potrebno rijeiti za svaku
kombinaciju tih toaka i komponenti.
Mjerenja iz 1970-ih i teoretski radovi koji opisuju mehanizam generiranja valove unutar
graninog sloja rezultirali su parametrizacijom funkcije izvora valne energije od djelovanja
vjetra. Zajedno s prikazom velikog broja komponenti valnog spektra parametrizacija ima
potencijal da dovede do eljenog opisa prijenosa energije s vjetra na valove u priblino
realnim odnosima.
90

2.1.

Mehanizam generiranja valova vjetrom

Openito, vjetrovni valovi generiraju se kroz tri faze. U trenutku kada vjetar poinje puhati
nad morem, kontaktna povrina je ravna i mirna. U prvoj fazi, fazi poetne (inicijalne)
generacije javlja se rezonantni mehanizam kad turbulentno strujanje zraka inducira
pulsirajui tlak na morsku povrinu. Uslijed toga nastaju valovi na povrini mora iste
frekvencije kakvu imaju i pulzacije tlaka, pa nabori zbog rezonancije i dalje rastu (slika 2.1).
Zatim slijedi druga faza, faza valovitog strujanja zraka nad valnim profilom bez odvajanja
strujnice. Energija vjetra se na valove prenosi preko vrtloga zraka u dolu vala i preko
rezultirajueg polja tlaka koje uzrokuje porast valne visine (slika 2.2). U posljednjoj fazi dolazi
do lomljenja valova, kad se valovi malih valnih duina lome na grebenima dugih valova. U
zadnjoj (treoj) fazi nastaju i najvei valovi. Kratki val koji se slomi na dugom valu dodaje
impuls od svoje prebaene mase kinetikoj energiji orbitalnog gibanja vodnih estica dugog
vala. Poveanjem energije dugog vala raste mu i valna visina, pa se tako valna energija
prenosi s kratkih na duge valove (slika 2.2).

Slika 2.2 Osnovne faze mehanizma generiranja vjetrovnih valova (1-Inicijalna generacija, 2-Valovito
strujanje zraka, 3-Lom valova)

Razumijevanje razvoja vjetrovnih valova vrlo je zahtjevan zadatak. S teoretskog stajalita


potrebno je uoiti da se radi o izuzetno tekom problemu koji ukljuuje modeliranje
turbulentnog strujanja zraka iznad povrine mora koja se mijenja u prostoru i vremenu.

91

2.1.1. Teorije prijenosa energije vjetra na valove - Milesova teorija


U toku generiranja valova, profil brzina vjetra iznad povrine mora se mijenja. Brzina vjetra
na bregovima nastalih valova je vea, dok je u dolovima manja. To rezultira poveanjem
pritiska na brijegu valova, a smanjenjem u dolu te dolazi do porasta valova. Na odreenom
mjestu vertikalne raspodjele brzine, brzina e biti jednaka nuli. Udaljenost od mirne povrine
mora do te toke je visina kritinog sloja unutar kojeg e brzina vjetra biti reverzibilna,
odnosno smjer kretanja estica vjetra e biti suprotan u odnosu na smjer irenja vala. Kao
posljedica toga stvara se vrtlog (eng: vortex koji ekstrahira energiju iz vjetra i predaje ju
valnom polju. Phillips je razmatrao rezonanciju kontaktne povrine i turbulentnog strujanja
zraka, dok je Miles razmatrao rezonanciju izmeu valova uzrokovanih poljem tlaka iznad
slobodne povrine. Ova dva mehanizma mogu se nadopunjavati. U prvoj fazi generiranja
valova dominira rezonantno valno generiranje s linearnim porastom energije prema
Philipsovoj teoriji, dok u kasnijim fazama meudjelovanje vjetra i valova generira
eksponencijalni porast energije s fizikom procesa objanjenom u Milesovoj teoriji. Osnovni
razlog za kontroverze u Milesovoj teoriji bilo je pojednostavljenje stvarnog problema kroz
usvajanje pretpostavki o linearnosti procesa te kvazilaminarnom strujanju zraka (bezviskozno
i bez utjecaja turbulencije izvan graninog sloja). Provedeni eksperimenti u ranijem periodu
osmatranja valnog generiranja (Dobson, 1971.) pokazali su da je prijenos energije sa vjetra
na valove reda veliine vee od pretpostavljenog prema Milesovoj teoriji. S druge strane,
novija mjerenja (Hasselman i Bosenberg, 1991.) pokazala su slaganje reda veliine s
Milesovom teorijom, iako teorija i dalje predvia manji prijenos energije od mjerenih
vrijednosti. Razlika Milesove teorije i mjerenja je bila posebno izraena kod niskofrekventnih
valova s faznom brzinom priblino jednakom brzini vjetra na visini 10 m iznad povrine. U
toku generiranja valova, profil brzina vjetra iznad povrine mora se mijenja. Brzina vjetra na
bregovima nastalih valova bit e vea, a u dolovima manja to e rezultirati poveanjem
pritiska na dolu valova i smanjenjem na brijegu. Time je vremenski razvoj valnih visina brz i
prati eksponencijalni zakon prirasta. Na odreenom mjestu u vertikalnom profilu brzine
vjetra, brzina e biti jednaka nuli. Udaljenost od mirne povrine mora do te toke je tzv.
visina kritinog sloja unutar kojeg su brzine vjetra suprotnog smjera od smjera propagacije
valova. Posljedica toga je formiranje sloja u kome se ekstrahira energija vjetra i predaje
postojeem valnom polju. Belcher i Hunt (1993.) otkrili su dva sloja u strujanju zraka nad
valovima. Turbulencija u sloju bliem povrini (eng: inner region) u ravnotei je s lokalnim
gradijentom brzine. Iznad tog sloja formira se drugi sloj (eng: outer region) u kojem se
turbulencija nije uravnoteena. Kretanje valova pri manjim brzinama vjetra je sporije od
same brzine vjetra. S druge strane, poveanje brzine vjetra osim poveanja valnih visina
uzrokuje i poveanje valnih duljina odnosno brzina. Potrebno je napomenuti da se s
modelima primarno eli istraiti valna fenomenologija vezana uz najvie i najdue valove
odnosno one s brzinom istog reda veliine brzini vjetra. Naalost, za njih prethodno
navedena teorija ne vrijedi. Daljnje unapreenje teorije valnog generiranja dao je
Mastenbroek (1996.) kroz model turbulencije zraka prema teoriji drugog reda.
92

2.1.2. Modelska implementacija


lan izvora energije SW (2.1) definiran je rezultatima istraivanja u kojima se pokazalo da
intenzitet valnog generiranja ovisi o vremenu proteklom od inicijalizacije vala prema zakonu:

SW ( f , ) = E ( f , )

(2.8)

gdje je: f = / 2 valna frekvencija, intenzitet valnog generiranja.

Slika 2.2 Utjecaj lana izvora SW (vjetra) u formiranju JONSWAP spektra u dubokom (definirano
pomou formulacije inicijalne generacije prema Cavaleri i Malanotte-Rizzoli, 1981., i modelom
Miles-a, 1957., za Hm0=3,5m, Tp =7s i U10=20m/s)

Intenzitet valnog generiranja definiran je izrazom predloenim od Janssena:

Z
Z

1 ,2
4 u*
2 ln cos( w )

(2.9)

gdje je: Z, V gustoa zraka i vode, Karmanova konstanta, W smjer vjetra, smjer vala,
u brzinsko trenje od vjetra, c=/k fazna brzina vala, bezdimenzionalna kritina visina vala
definirana izrazom = k z0 exp(/m), z0 hrapavost morske povrine inducirana djelovanjem
vjetra definiran odnosom:
z
u2

z0 = CHARNOCK 1 V 2
g
Z u

1 / 2

(2.10)

gdje je: W naprezanje na morskoj povrini inducirano djelovanjem vjetra, zCHARNOCK modelska
konstanta.
93

2.2.

Nelinearno meudjelovanje valova

Nelinearno valno meudjelovanje najlake je opisati ako se zamisli veliki bazen konstantne
dubine u kojem se iz dva razliita ugla generiraju valovi razliitih frekvencija i smjerova. Na
taj nain formira se sustav koji ima svoj smjer, duljinu i brzinu, pa samim time i svoj valni broj
k. Ako na ta dva vala naie trei val iste duljine, brzine i smjera kao rezultantni od prethodna
dva doi e do njihovog meudjelovanja koje se naziva triada (eng: triad wave-wave
interaction). Pri tome dolazi do preraspodjele energije izmeu valova, ali ukupna energija
sve tri komponente u svakoj toki ostaje ista. Opisana situacija javlja se samo u plitkom
podruju.
U dubokom moe doi do meudjelovanja izmeu dva para valova ako se poklope valni
brojevi i frekvencije njihovih rezultanti. Tada dolazi do prijenosa energije sa jednog para na
drugi i to meudjelovanje zovemo quadruplet (eng: quadruplet wave-wave interaction).
Treba naglasiti da se uslijed quadrupleta spektralna energija samo preraspodjeljuje, ne gubi
se niti u sustav ulazi nova energija. Osnovna jednadba koja opisuje ovaj proces je
Boltzmanov integral (Hasselmann, 1962.; Zakharov, 1968.).
Hasselmann je ustanovio da skup od 4 vala (quadruplet) razmjenjuje energiju kada su
zadovoljeni sljedei uvjeti rezonancije k1+ k2 = k3+ k4 i 1+ 2 = 3+ 4 pri emu je 1 kutna
frekvencija, a ki vektor valnog broja. Linearna disperzija dana je izrazom 2 = gk tanh(kh) to
u dubokovodnom podruju prelazi u oblik 2 = gk , pri emu je g oznaka za gravitaciono
ubrzanje a h dubina.
lan SNL koji u numerikim modelima opisuje prijenos energije izmeu valova egzaktno je
odreen Boltzmannovim izrazom (Hasselmann, 1962.)
SNL4 ( k 4 ) =

T1 ( k1 ,k2 , k1 + k2 k4 ) E ( k1 ) E ( k2 ) E ( k1 + k2 k4 ) dk1dk2
dk 2 dk 2

E ( k 4 )

T2 ( k1 , k2 ,k4 ) E ( k1 ) E ( k2 ) dk1dk2

(2.11)

dk 2 dk 2

gdje su T1 i T2 koeficijenti prijenosa izraeni sloenim funkcijama ovisnim o vektorima valnih


brojeva. Pri tome u gornjem izrazu prvi integral predstavlja pasivni dio meudjelovanja
(nezavisan o gustoi energije E(k4)), dok drugi integral predstavlja aktivni dio
meudjelovanja. Energija valne komponente k4 ovisno o odnosu aktivnog i pasivnog dijela
raste ili pada. Prema tome val opisan valnim brojem k4 ekstrahira energiju iz sustava kroz
pasivni dio, a predaje ga sustavu kroz aktivni dio.
Od kada je izveden Boltzmannov integral napravljen je veliki napredak u razumijevanju uloge
etverostrukog valnog meudjelovanja u razvoju vjetrovnih valova.
94

Boltzmannov integral originalno je izveden za duboku vodu uz pretpostavku homogenog i


stacionarnog stanja mora i uz tono definiranu rezonanciju izmeu spektralnih komponenti.
Ovaj osnovni koncept proiren je ukljuivanjem utjecaja plitkog podruja i pretpostavkom
ravnog dna. Valjanost Boltzmannovog integrala moe se provjeriti samo koritenjem
numerike simulacije nelinearnog razvoja slobodnih povrinskih gravitacijskih valova. U
tijeku je niz istraivanja koja bi trebala potvrditi valjanost Boltzmannovog integrala za
primjenu neovisno o obliku spektra i za plitku vodu s nagnutim dnom. Razvijene su razne
egzaktne numerike tehnike za izraun Boltzmannovog integrala s velikom tonosti.
Mnogi eksperimenti, zapoevi s JONSWAP mjerenjima, potvrdili su ulogu nelinearnog
etverostrukog meudjelovanja na razvoj valova u uvjetima ogranienog privjetrita. Time se
razjasnio i mehanizam sputanja spektralnog vrha, stabilizacije spektra i direkcijske
distribuciju spektra u ovisnosti o frekvenciji. Interesantna je i uloga tog meudjelovanja u
plitkovodnom podruju te njegov utjecaj u odnosu na druge fizikalne procese kao to su
trostruko valno meudjelovanje (triada) i lom valova uslijed promjene dubine.

2.3.

Spektralna disipacija u dubokovodnom podruju

Disipacija energije u dubokovodnom podruju najslabije je shvaen dio fizike potrebne za


modeliranje valova. Postoji opi dogovor da je najvei dio te disipacije posljedica loma
valova, ali fizika procesa loma, posebno kod spektralnih valova, nije potpuno razjanjena.
Ostaju otvorena pitanja o tome koliko se energije gubi povrinskim lomom valova u kojem
djelu spektra te to uzrokuje lom valova i prestanak loma. Kao drugi bitan gubitak energije
pretpostavlja se disipacija uslijed meudjelovanja valova i turbulencije. Postoji i niz drugih
mehanizama uslijed kojih dolazi do gubitka energije u uvjetima meudjelovanja vjetra i
valova. Jednostavno, moe se rei da je fizika spektralne disipacije jo uvijek nerazluena, a
teoretska i eksperimentalna istraivanja u ovom podruju su rijetka s esto kontradiktornim
rezultatima. U nastavku se komentira samo uobiajeno dominantni izvor disipacije energije:
disipacija uslijed povrinskog loma valova.
2.3.1. Disipacija uslijed loma valova
lanom SDS u jednadbi (1-2) obuhvaa se disipacijski proces izazvan povrinskim lomovima
valova (engl.: whitecapping) Ovdje je prikazan oblik koji se koristi u treoj generaciji valnih
modela. Formulacija lana SDS izraena je sljedeom jednadbom:
m

2

k
SSD ( f , ) = Cdis
(1 ) E ( f , )
k
PM

(2.12)

95

gdje je: Cdis, , m empirijske konstante; strmost valnog polja; PM strmost valnog polja u
Pierson-Moskowitz valnom spektru; srednja kutna frekvencija; k srednji valni broj.
Matematiki najrazvijeniji i najee koriteni disipacijski model je Hasselmannov model
(1974.). Ovaj model spada u grupu modela koji analiziraju problem nakon loma valova.
Prema tom modelu, jednom kada se uspostavi sluajna raspodjela povrinskog loma valova,
razlog samog loma vala nije vie bitan. Rezultat takvog shvaanja je linearna disipacija.

2.4.

Nelinearno meudjelovanje u plitkovodnom podruju

Analogno kao i kod uvjeta rezonancije za etiri valne komponente, uvjet rezonancije za tri
valne komponente zahtjeva da zbroj frekvencija i vektora valnih brojeva dva slobodna vala
bude jednak frekvenciji i vektoru valnog broja treeg vala k1+ k2 = k3 i 1+ 2 = 3.
Ovaj zahtjev za rezonancijom nije u skladu s disperzijskim izrazom linearne valne teorije u
dubokovodnom podruju, tako da se ovaj problem javlja samo u plitkovodnom podruju. U
prijelaznom podruju ovaj uvjet moe biti priblino ispunjen, pa se javlja priblino
rezonantno stanje.
Povijesno gledano modeli u plitkom temelje se na klasinoj Boussinesqovoj jednadbi i
Korteg i de Vries teoriji konstantne dubine s kraja 19. stoljea, proirenoj na promjenjivu
dubinu (Peregrine, 1967.). U toj teoriji pretpostavlja se Stokesov (ili Ursellov) broj reda O(1),
tj. nelinearnost i disperzija su pretpostavljene kao istog reda. Originalna Boussinesqova
aproksimacija je prihvatljiva za sluaj slabe disperzije i nelinearnosti, to ograniava njenu
primjenu na jako plitko podruje. Novijim napretkom obuhvaena je puna nelinearnost (Wei
i sur., 1995.) i utjecaj disperzije vieg reda (Madsen i sur., 2003.), ime je podrana uspostava
modela za prijelazno podruje.
Hasselmannova teorija meudjelovanja etiri rezonantna vala, koja predstavlja temelj veine
dubokovodnih prognostikih modela, ograniena je na duboko i prijelazno podruje gdje je
Stokesov broj 1 (Zakharov, 1999.). Isto tako, poznato je da meudjelovanje tri vala (triada)
nije rezonantno u dubokom i prijelaznom podruju. No, uslijed napredovanja povrinskih
valova iz dubokog prema plitkom, triadno djelovanje preuzima dominantnu ulogu u dinamici
promatranog problema.
Ovaj prijelaz sa etverostrukog na trostruko meudjelovanje je rezultat promjene u
disperzijskoj jednadbi iz disperzivnog dubokovodnog reima koji ne podrava triadu
(Phillips, 1960.) do nedisperzivnog plitkovodnog reima u kojem sve valne komponente
napreduju istom brzinom. Iako je triada egzaktno rezonantna samo za monodirekcijske

96

valove u plitkom, meudjelovanja blizu rezonancije isto tako mogu imati znaajnu ulogu u
razvoju valova kroz plitkovodno priobalno podruje.
2.4.1. Disipacija na dnu
Jednadba energetske ravnotee vala eksplicitno sadri lan za disipaciju uslijed povrinskog
loma u dubokovodnom podruju. Kako valovi stiu u plitkovodno podruje, poinju
osjeati dno.
Trenje s dnom je sloeni proces u relativno tankom (u usporedbi s dubinom) i preteito
turbulentnom sloju uz dno. Ono nastaje uslijed gibanja vodnih estica uzrokovanog
povrinskim valovima. U osnovi to je prijenos energije s orbitalnog gibanja estica
neposredno iznad tog sloja na turbulentna gibanja u samom sloju. Stoga taj prijenos ovisi o
samom valnom polju i o karakteristikama dna.
Razvijena su dva tipa modela za rjeavanje ovog problema. U viskozno-vrtlonom modelu
disipativni karakter turbulentnog sloja definiran je u ovisnosti o parametrima dna (Madsen i
sur., 1988.; Weber, 1991.). S druge strane, jednostavna, ali esto koritena alternativa
navedenim modelima je Hasselmannov pristup (Hasselmann i sur., 1973.) kojim se definiraju
osnovni parametri neovisno o konkretnim svojstvima u pojedinom problemu. Ovaj pristup se
primjenjuje u veini operativnih modela i daje razumnu tonost.

3. Model valnog generiranja


U nastavku opisanim modelom omoguava se simulacija generiranja i zamiranja
gravitacijskih vjetrovnih valova i valova mrtvog mora u podruju otvorenog mora i priobalja.
Osnovna jednadba analiziranog procesa je jednadba ouvanja valnog djelovanja
N(x,y,,)=E(x,y,,)/, definiranog omjerom gustoe energije valnog spektra E i kutne
frekvencije :

(I + P )
N
+ ( cN ) =
t

(3.1)

gdje je: t vrijeme; x,y kartezijeve koordinate; c=(cx,cy,c,c) brzina valne grupe u 4dimenzionalnoj (x,y,,) domeni (cX = dx/dt, cY = dy/dt, c = d /dt, c = d /dt ); I, P lanovi
izvora i ponora, diferencijalni operator u 4-dimenzionalnoj (x,y,,) domeni; smjer
propagacije vala; kutna frekvencija izraena jednadbom linearne valne disperzije

= gh tanh(kd ) ; k = 2 /L valni broj, L duljina vala, d dubina vode.


97

lan izvora I definiran je jednadbama 2.8, 2.9. i 2.10. lanom ponora P obuhvaa se
disipacijski proces izazvan povrinskim lomovima valova (eng: whitecapping) koji je u modelu
inkorporiran temeljem jednadbe 2.12.

98

E
MODELIRANJE SUSTAV POD TLAKOM

99

1. Uvod
Modelom sustava pod tlakom uobiajeno se rjeavaju problemi vezani uz vodoopskrbu.
Modelom se u osnovi proraunavaju vrijednosti varijabli primarnog interesa, protoci u
cijevima sustava i tlakovi u vorovima na koje su cijevi prikljuene. Osim cijevi, modelima se
uobiajeno simulira i utjecaj otvorenosti pojedinih ventila i zatvaraa u mrei te utjecaj
stanja njihove otvorenosti na konanu raspodjelu protoka i tlakova u sustavu. Isto tako,
vodospreme, pumpe i turbine, kao vani elementi svakog realnog sustava vodoopskrbe,
jednostavno se ukljuuju u odgovarajui vor sustava. Za spomenute elemente sustava,
korisnik modela u veoj ili manjoj mjeri definira njihova karakteristina stanja, dok samo
model mora omoguavati detekciju eventualno uneenih konflikata, odnosno neloginosti.
Modelima se najee provode analize stacionarnog stanja u reimu maksimalne
optereenosti sustava. Osnovni uvjeti postavljaju se od strane projektanta, koji ponuenim
rjeenjem treba osigurati dobavu zahtijevanih koliina vode uz istovremeno zadovoljenje
uvjeta postavljenih na minimalne/maksimalne dozvoljene tlakove. Mnogi dostupni modeli
dananjice omoguavaju provedbu prorauna za kvazi-nestacionarni reim rada. Pod tim se
misli na mogunost prorauna niza sukcesivnih stanja vodovodnog sustava s uobiajenim
vremenskim korakom od 1 sat. Time se realna i izrazito sloena dinamika sustava aproksimira
s nizom stacionarnih stanja koja variraju od sata do sata.
Pune analize sa irim obuhvatom nestacionarnosti i nejednolikosti strujanja, poput
prorauna vodnog udara u dijelovima ili cijelom sustavu pod tlakom, uobiajeno se rjeavaju
van osnovnih modela vodovodnih sustava. Najsofisticiraniji modeli vodoopskrbnih sustava
dananjice ipak omoguuju i proraun tranzijentnih stanja tlakova/protoka u osnovnoj
modelskoj rutini, dodue samo u okviru jednodimenzionalnog opisa pojave.
Ukoliko se eli opisati lokalno polje strujanja u okvirima nestacionarnosti i nejednolikosti, u
realnijoj 3D formulaciji, potrebna je primjena puno sloenijih modela s inkorporiranim
modelima turbulencije. O takvim modelima u ovom poglavlju nee biti rije, te se u nastavku
navode podaci relevantni samo za jednostavni model stacionarnog stanja.

100

2. Proraun vodovodnog sustava pod tlakom primjenom


gradijentne metode
Opisuje se gradijentna metoda prorauna stacionarnog strujanja u vodoopskrbnom sustavu
pod tlakom (Todini i Pilati; 1987). Simultano se rjeavaju jednadbe kontinuiteta i
Bernullijeve jednadbe za cjevovodni sustav pod tlakom, sainjen od N veznih vorova i NF
vorova s fiksiranim vrijednostima (npr. vodosprema)
Odnos protoka u cijevi i razina energetske linije izmeu dvije krajnje toke cijevi na
meusobnoj udaljenosti Lij (duljina cijevi) moe se izraziti jednadbom:
Ei E j = Eij = RQijN + mQij2

(1a)

gdje je: Ei, Ej energetske razine u vorovima na poetku (i) i na kraju cijevi (j) kroz koju protie
protok Qij; Eij = gubitak mehanike energije (pad energetske linije) od vora i do vora j;
R koeficijent otpora za linijske gubitke; N = eksponent strujanja; m koeficijent otpora za
lokalne gubitke.
Doprinos pumpe, kao izvor mehanike energije, moe se interpretirati i kao negativni gubitak
energije temeljem sljedee zakonitosti:
n
Eij = 2 H0 r ( Qij / )

(1b)

gdje je: H0 energetska razina prekida rada pumpe; relativna brzina; r, n koeficijenti radne
linije pumpe.
Ukoliko se koristi Darcy - Weisbachov izraz za proraun gubitka energije, koeficijent otpora
R=(L/d) odreuje se ovisno o Reynoldsovom broju Re. Za sluaj Re < 2000 koristi se izraz za
laminarne otpore = 64/Re, dok se za sluaj Re > 4000 primjenjuje Swamee i Jain
aproksimacija Colebrook-White jednadbi:

0 ,25

5 ,74
ln 3 ,7d + Re 0 ,9

(2a)

gdje je apsolutna hrapavost; d promjer cijevi.

101

U prelaznom podruju 2000 < Re < 4000 primjenjuje se kupna interpolacija iz Moodyjevog
dijagrama:
Re
(2b)
y0 =
2000

5 ,74
y1 =
+ 0 ,9
(2c)
3 ,7d Re
5 ,74

+
y2 = 0 ,86859 ln
0 ,9
3 ,7d 4000

(2d)

0 ,00514215
y3 = y22 2

y1y2

(2e)

y4 = 7y22 y3

(2f)

y5 = 0 ,128 17y22 + 25y3

(2g)

y6 = 0 ,128 + 17y22 2y3

(2h)

y7 = y0 0 , 032 3y22 + 0 , 5y3

= y 4 + y0 ( y 5 + y 0 ( y6 + y7 ) )

(2i)
(2j)

Koeficijenti lokalnih gubitaka lok standardno su referencirani na kinetiku energiju srednje


brzine strujanja u cijevi. U programskim rjeenjima uobiajena je transformacija u kojoj se
koeficijent lokalnog gubitka vee uz protok. Meusobni odnos tih koeficijenta definiran je
izrazom:
m=

0 , 002517 lok
d4

(3)

Nadalje, sustav jednadbi kontinuiteta mora biti zadovoljen za sve vorove analiziranog
sustava:

Qij Di = 0

(4)

gdje je: Di zahtjevani protok potronje u voru i (po dogovoru protok u vor predstavlja
dotok te mu se dodjeljuje pozitivan predznak).
Nakon definiranja vrijednosti energija za fiksne vorove (vremenski nepromjenjive
vrijednosti), proraunavaju se energetske razine Ei za sve preostale vorove sustava, zajedno
s odgovarajuim protocima Qij u svim cijevima sustava.
Metoda rjeavanja zapoinje s inicijalnom procjenom protoka u svakoj pojedinoj cijevi bez
nunog uvjeta zadovoljenja jednadbe kontinuiteta. Iterativnom procedurom proraunavaju
se vrijednosti energija u vorovima na nain da se rjeava matrina jednadba:

102

AH = F

(6)

gdje je: A (NxN) Jacobianova matrica; H (Nx1) vektor nepoznatih energija u vorovima; F =
(Nx1) vektor lanova desne strane.
Dijagonalni i elementi Jacobianove matrice su:

Aii = pij

(7a)

Preostali lanovi Jacobianove matrice mogu se zapisati:


Aii = pij

(7b)

gdje je: pij inverzna derivacija energetskog gubitka na potezu od vora i do vora j temeljem
protoka Qij proraunatog na nain:
pij =

1
NR Qij

N 1

(8a)

+ 2m Qij

odnosno za sluaj pumpe:


pij =

1
n 2 r ( Qij / )

(8b)

n 1

Svaki lan desne strane sadri ukupni neizbalansirani protok za pojedini vor plus
korekcijski faktor protoka:

Fi = Qij Di + yij + pif H f

f
j
j

(9)

Zadnji lan prethodnog izraza primjenjuje se za lanove koji povezuju slobodni vor i s
vorom za koji je poznata (definirana) vrijednost energije (npr, vodosprema). Faktor
korekcije yij izraava se sljedeim jednadbama za cijevi i pumpe (sgn = 1 za x>0 i -1 za
ostalo; Qij je uvijek pozitivan za pumpu):

yij = pij R ( Qij ) + m ( Qij ) sgn ( Qij )

(10a)

n
yij = pij 2 H0 r ( Qij / )

(10b)

103

Nakon prorauna (rjeavanja) sustava 6 dobivaju se nove vrijednosti protoka u cijevima


temeljem izraza:

Qij NOVO = Qij STARO yij pij ( Ei E j )

(11)

Ukoliko je suma apsolutnih promjena protoka vea od sumarnog protoka kroz sve
prikljuene cijevi za neku definiranu vrijednost tolerancije (npr. 0,001) jednadbe 6 i 11 se
rjeavaju ponovno. Potrebno je napomenuti da rezultat prorauna jednadbe 11 ve u prvoj
iteraciji uvijek zadovoljava uvjet kontinuiteta za svaki pojedini vor.
Ventili i drugi armaturni elementi sustav mogu se opisivati do eljenog stupnja detaljnosti. Za
ventile se uobiajeno koristi obrazac u kojem se otvorenom ventilu pripisuje lokalni gubitak u
iznosu V-OT = 0,04, dok se u sluaju potpune zatvorenosti lokalno postavlja vrlo visoka
vrijednost energetskog gubitka (npr. 108Q).
Pri uspostavi modela odreenu panju potrebno je posvetiti i pumpama, kontrolnim
ventilima i vodospremama. Tijekom provedbe prorauna provodi se kontrola stanja tih
elemenata sustava, s ciljem onemoguenja pojave reverznog toka kroz pumpe i kontrolne
ventile te prekida istjecanja iz vodospreme nakon njenog pranjenja (nakon postizanja
definirane minimalne razine vode u vodospremi).

104

VJEBA 1

105

1. Uvod
Cilj ove vjebe je uspostava dvodimenzionalnog numerikog modela stacionarnog i nejednolikog
strujanja uslijed promjene geometrije proticajnog korita. Kanali su pravokutnog proticajnog profila i
horizontalnog dna. Teenje je u mirnom reimu. Analiziraju se sluajevi naglog proirenje i suenja korita
3

te naglog produbljenja i uzdignua korita. Rubni uvjeti definirani su sa protokom Q=20m /s na

ulaznoj (lijevoj) otvorenoj granici i konstantnim razinama vodnog lica na nizvodnoj (desnoj)
otvorenoj granici. Poetni uvjet definiran je horizontalnim vodnim licem na cijeloj analiziranoj
dionici. Protok na ulaznoj otvorenoj granici se linearno poveava od inicijalne vrijednosti 0m/s
do konane vrijednosti 20m3/s tijekom perioda zagrijavanja modela od 1800s. Nadalje,
varirana je horizontalna rezolucija modelske domene. Nakon postizanja stacionarnog polja
strujanja i denivelacije vodnog lica, proraunavaju se lokalni gubici uslijed nejednolikosti toka a
modelski rezultati se usporeuju s proraunatim vrijednostima dobivenim iz teoretske razrade
problema.

2. Prostorna domena problema i provedeni pokusi


Modelske domene s prostornom diskretizacijom u vidu nestrukturirane mree prikazane su na
slici 2.1. Horizontalni prostorni korak izmeu teita diskretizacijskih trokutnih elija
(proraunskih vorova) je od 3m u sluaju grublje rezolucije i 1m u sluaju finije prostorne
rezolucije. Nomenklatura provedenih analiza, zajedno s karakteristinim modelskim obiljejima
prikazana je u tablici 2.1.

Slika 2.1 Modelske domene s prostornom diskretizacijom u vidu nestrukturirane mree


(gore kanal jednolike irine 10m s naglim produbljenjem dna od -2m na -4m (x=50m) te naglim
uzdignuem od -4m na -2m (x=150); sredina - kanal s jednolikom kotom dna na -4m te naglim
proirenjem sa irine 10m na 20m (x=50m) i naglim suenjem sa irine 20m na 10m (x=150m) ; dolje
isto kao i sredina ali proraunska mrea sa finijom prostornom rezolucijom)

106

U parametrizaciji modela koritene su iste vrijednosti konstanti za sve provedene analize.


Hrapavost i Smagorinsky koeficijent u modelu su usvojeni kao prostorno homogeni s
vrijednostima 0,031 (Manningovog koeficijenta hrapavosti) i 0,28.
Tablica 2.1 Nomenklatura provedenih analiza s karakteristinim modelskim obiljejima
analiza
1
2
3

hor. rez. (m)


3
3
1

dubina (m)
2/4/2
2
2

irina (m)
10
10/20/10
10/20/10

3. Teorijski model
Energetska razina bilo koje toke uzdu strujnice kojom se aproksimira otvoreni vodotok,
promatran kao jednodimenzionalan, moe se izraziti sumom Bernoulli-jevih lanova izraenih u
visinskom obliku:

E=

V2
+y+z
2g

(3.1)

gdje je: y vertikalna udaljenost od promatrane toke do horizontalne ravnine vodnog lica; z
vertikalna udaljenost promatrane toke od referentne geodetske ravnine; V srednja brzina u
poprenom presjeku u uzdunom smjeru; E ukupna mehanika energija promatrane toke u
poprenom presjeku.
Pri strujanju realne tekuine gubi se energija u longitudinalnom smjeru pri emu dolazi do pada
energetske linije. Nagib linije energije mjera je energetskih gubitaka koji su formirani na
infinitezimalnoj dionici toka. Diferenciranjem izraza 3.1 dobiva se:

dE d(V 2 / 2g) dy dz
=
+ +
dx
dx
dx dx

(3.2)

lan lijeve strane izraza 3.2 predstavlja pad energetske uzdu vodotoka a lan desne strane
dz/dx predstavlja promjenu geodetske kote dna kanala u vertikalnom smjeru na dionici dx.
Uobiajena je upotreba zamjenskih simbolnih oznaka:
dE
= IE
dx

dz
= I0
dx

(3.3a,b)

107

Prvi lan sa desne strane izraza 3.2 predstavlja udio kinetike energije u ukupnoj energiji toke
poprenog presjeka vodotoka. Uvoenjem oznaka protoka Q i Froude-ovog broja Fr definiranih
jednakostima Q=V*A i Fr2=(Q2/gA3)*dA/dy dobiva se slijedea jednakost: (te dA/dy=B,:

d(V 2 / 2g)
Q2 dA dy
Q2B dy
dy
= 3
= 3
= Fr 2
dx
dx
gA dy dx
gA dx

(3.4)

gdje je: dA/dy=B irina presjeka vodotoka na vodnom licu.


Uvrtavanjem izraza 3.3 i 3.4 u jednadbu 3.2 dobiva se jednakost:

dy I0 IE
=
dx 1 Fr 2

(3.5)

kojom je opisana varijacija dubine odnosno razine vodnog lica otvorenog vodotoka proizvoljnog
poprenog presjeka u kome se odvija stacionarno teenje.
Razmatranje jednadbe 3.5 moe se izvesti u smislu promatranja idealne tekuine, odnosno
sluaja u kome je lan dE/dx = IE = 0. Pojednostavljenje uvida u dio pojave od primarnog interesa
dobiva se analizom kanala sa konstantnim geometrijama poprenog presjeka (pravokutni
popreni presjek konstantne irine):
U tom sluaju izraz 3.5 se pojednostavljuje u oblik :
dz
+ =0
(1 Fr ) dy
dx dx
2

(3.6)

Prema jednadbi 3.6 zadovoljenje jednakosti mogue je u sljedeim sluajevima:


a) dz/dx>0 i Fr<1 ; tada je (1-Fr2)>0 i dy/dx<0 .pad razine vodnog lica u smjeru toka.
b) dz/dx>0 i Fr>1 ; tada je (1-Fr2)<0 i dy/dx>0 .rast razine vodnog lica u smjeru toka.
c) dz/dx<0 i Fr<1 ; tada je (1-Fr2)>0 i dy/dx>0 .rast razine vodnog lica u smjeru toka.
d) dz/dx<0 i Fr>1 ; tada je (1-Fr2)<0 i dy/dx<0 .pad razine vodnog lica u smjeru toka.
Posebno interesantan sluaj jednadbe 3.6 je sluaj dz/dx=0 pri emu izraz 3.6 daje:
(1-Fr2) dy/dx=0

(3.7)

108

Gornja jednakost biti e zadovoljena u sluaju kada je dy/dx=0 i/ili Fr2=1, odnosno pri pojavi
kritine dubine (primjerice na preljevima i irokim pragovima). Ovo zadnje saznanje koristi se u
mjeriteljstvu pri izvedbi mjernih kanala za mjerenje protoka (strukture poznatih geometrija) u
kojima se formira kritina dubina (Fr2=1 h=hkr) a putem koje je i jednoznano definiran
protok.
Ukoliko se analizira utjecaj promjene irine proticajnog profila (db/dx0) uz pretpostavku
horizontalnog dna (dz/dx=I0=0) energetska jednadba 3.1 poprima naredni oblik:
E =y+z+

[q( x )]2

(3.8)

2gy 2

gdje je: q(x) specifian protok(m3/s/m). Budui da je q(x)/dx0 (zbog db/dx0) diferenciranjem
gornjeg izraza dobiva se sljedei izraz:
dE
dy dz [q( x ) ] dy q( x) d [q( x )]
=0=
+
+
dx
dx dx
dx
gy 3 dx gy 2
2

(3.9)

Usvajanjem predpostavke o konzervativnom teenju uzdu promatrane dionice vodotoka


(Q=qb= konst.) jednadba 3.9 moe se pisati i u narednoj notaciji:

d [q( x )]
db
= q( x)
dx
dx

(3.10)

Daljnjim uvrtavanjem jednadbe 3.9 u jednadbu 3.10 dobiva se:


- Fr
(1 - Fr ) dy
dx
2

y db
=0
b dx

(3.11)

Jednadba 3.11 ukazuje na etiri interesantna sluaja sa komentarom u nastavku.


a) db/dx>0 i Fr<1, tada (1-Fr2)>0 i dy/dx>0..rast razine vodnog lica u smjeru toka
b) db/dx>0 i Fr>1, tada (1-Fr2)<0 i dy/dx<0..pad razine vodnog lica u smjeru toka
c) db/dx<0 i Fr<1, tada (1-Fr2)>0 i dy/dx<0..pad razine vodnog lica u smjeru toka
d) db/dx<0 i Fr>1, tada (1-Fr2)<0 i dy/dx>0..rast razine vodnog lica u smjeru toka
Dosadanja analiza jednadbe 3.1 bazirala se na pretpostavci odsustva energetskih gubitaka
(dE/dx0). U nastavku se analizira jednadba 3.1 za sluaja prisustva energetskih gubitaka uzdu
toka dE/dx0 a uz usvajanje sljedeih pretpostavki:

109

a)

gubitak energije uzdu konanog dijela dionice jednak je onom gubitku koji bi se postignuo
u sluaju jednolikog teenja sa srednjim brzinama V i hidraulikim radijusom R na duini
promatrane dionice:

n2V 2
(3.12)
R4 / 3
b) Nagib dna kanala je relativno blag pa su dubine mjerene kao vertikalne udaljenosti od dna
do vodnog lica priblino jednake udaljenostima od dna kanala do vodnog lica mjerenim
okomito na dno kanala
c) Nema znatnijeg uvlaenja zraka
d) Distribucija brzina je konstantna ime postiemo konstantnost korekcijskog koeficienta
kinetike energije
e) Koeficient gubitaka je neovisan o dubini toka i predstavlja konstantu za analizirani raspon.
IE =

Odgovarajua klasifikacija nejednolikih tokova dobiva se slijedeom analizom jednadbe 3.5.


Pri odreenom protoku Q formira se pripadna dubina y. Pri poveanju y dolazi do smanjenja Fr i
IE. Usvajanjem predpostavke IE=I0 pri teenju sa normalnom dubinom (y=yN) za anlizu ostaju
sljedei sluajevi nejednakosti:
IE > ili < I0 ovisno o y > ili < yN
Fr > ili < 1 ovisno o y > ili < yk ( yk oznaka kritine dubine )

(3.13)
(3.14)

Prema gore navedenim nejednakostima provodi se klasifikacija u tri grupe:


a) y > yN > yc ; S0 > Sf ; Fr < 1 dy/dx > 0
b) yn > y > yc ; S0 < Sf ; Fr < 1 dy/dx < 0
c) yn > yc > y ; S0 < Sf ; Fr > 1 dy/dx > 0
Prema navedenoj klasifikaciji tokova daje se grafiki i tablini pregled moguih pojavnih oblika
vodnog lica na podruju nejednolikosti (slika 3.1 i tablica 3.1).
Provedena analiza upuuje na sljedee zakljuake :
a) Predznak od dy/dx odreuje se iz 3.13 i 3.14.
b) Pribliavanje vodne povrine normalnoj dubini asimptotskog je karaktera
c) Pribliavanje vodnog lica kritinoj dubini deava se pod velikim kutem
d) Ako je tok u nailasku na kontrolnu strukturu miran onda kritina dubina koja se postie na
kontrolnoj strukturi predstavlja rubni uvjet pri odreivanju svih uzvodnih profila.
e) Svaki od navedenih nejednolikih tokova potvruje generalni princip, da je tok u mirnom
reimu definiran i kontroliran sa nizvodnim kontrolnim profilom, dok je tok u silovitom
reimu defniran uzvodnim stanjem toka.

110

f) U kanalima sa horizontalnim dnom ili dnom suprotnog nagiba (S0 >0) pojmovi normalne
dubine nemaju smisla budui je u prvom sluaju normalna dubina imaginarna veliina a u
drugom sluaju normalna dubina poprima negativnu vrijednost.

Slika 3.1 Krivulje vodnih lica na podruju nejednolikosti

111

Tablica 3.1 Pregled moguih pojavnih oblika krivulja vodnog lica na podruju nejednolikosti

3.1.

Nagle promjene irine i denivelacije dna kanala

U sluaju naglih promjena geometrije kanala u otvorenim vodotocima dolazi do pojave lokalnih
gubitaka. Iako postoji analogija sa pojavom lokalnih gubitaka pri proirenju ili suenju u strujanju
kroz cijevi pod tlakom, u sluaju postojanja slobodne povrine ovaj fenomen je izraeniji. Kako bi
se odredili gubici energije izazvani naglim proirenjem i suenjem te produbljenjem i
uzdignuem dna koristi se jednadba kontinuiteta, zakon ouvanja koliine gibanja i Bernoullijeva jednadba. Za sluaj naglog uzdignua dna pri jednolikoj irini kanala b zakon ouvanja
koliine gibanja uz predpostavku zanemarenja linijskih gubitaka izmeu dva promatrana
presjeka moe se napisati na sljedei nain:
1
2

1
2

QV1 + gbh12 = QV2 + gbh22 + FUP

(3.15)

gdje je: Q protok kroz kanal; V1 srednja brzina u profilu prije uzdignua; V2 srednja brzina u
profilu poslije uzdignua; h1 dubina u profilu prije uzdignua; h2 dubina u profilu poslije
uzdignua; FUP sila tlaka dobivena integracijom po povrini stepenice uzdignua (pri naglom
produbljenju predznak se mijenja u -)

112

Jednadba kontinuiteta daje jednakost:

h2 2F
v12
h
h1 1 1 = h22 1 12 + UP
g h2
h2 gb

(3.16)

Usvajanjem empirijske relacije za silu tlaka koja djeluje na stepenicu uzdignua putem uvoenja
korekcijskog koeficijenta KOR:

v
1
FUP = KOR gbs [(h1 h2 ] ; Fr = 1
2
gh 1

(3.17)

Nakon nekoliko koraka sreivanja dobiva se i kvadratna jednadba vaea i za oba sluaja
uzdignua i produbljenja:

h22
s h
+ 1 KOR 2 2Fr12 = 0
2
h1 h1
h1

(3.18)

Rjeenje gornje jednadbe je:


2

h22 1
s
s
2
=
8
Fr
+
1

KOR

KOR

1
h1
h1
h12 2

(3.19)

Skree se panja na slinost prethodno izvedene jednadbe sa jednadbom odnosa dviju


spregnutih dubina u vodnom skoku.
Tonu vrijednost koeficijenta KOR mogue je dobiti samo temeljem eksperimenta. Ipak mogua
je i jednostavna procjena ukoliko se razlue komponenta hidrostatskog tlaka (vezanog na dubinu
h1) i hidrodinamikog tlaka koji otpada samo na povrinu stepenice uzdignua ili produbljenja te
ukoliko se tok aproksimira sa jednom strujnicom:
1
FUP gbs ( 2h1 s )
2
2 s / h1
(+ za uzdignue, - za produbljenje s)
KOR
1 h2 / h1

(3.20)
(3.21)

113

Za odreivanje vrijednosti lokalnog gubitka E i pripadnog koeficijenta lokalnog gubitka


UP =2gE/v22 potrebno je upotrijebiti Bernoullijevu jednadbu:

E = E1 E2 =

v12 v22
+ h1 h2 s
2g

(3.22)

Ponovnom primjenom jednadbe kontinuiteta v1h1=v2h2 te prethodno definiranog odnosa h2/h1


dobiva se jednadba odnosa lokalnog gubitka energije E i dubine h1:
E
s h 1
1 h2 / h2
= 2 Fr12 2 2 2 1
h1
h1 h1 2
h2 / h1

(- za uzdignue, + za produbljenje s)

(3.23)

a svoenjem gornje jednadbe u formu UP =2gE/v22 i konani izraz:

UP =

h22
h12

h
s

1 2

h1 h1
1 + 2
1
Fr12

(- za uzdignue, + za produbljenje s)

(3.24)

Slijed izvoenje jednadbi za sluaj naglog suenja ili proirenja slian je prethodno provedenom
izvoenju, poevi sa jednadbom ouvanja koliine gibanja:
1
2

1
2

QV1 + gb1h12 = QV2 + gb2h22 + FSP

(3.25)

1
FSP = gh1 [(b1h1 b2h2 ]
2

(3.26)

h2 h2
b
b1 2 h2
b
Fr12
+ 2 1 Fr12 = 0 ; KOR = 1
2 Fr1
b2
h1
b2 h2 / h1 1
h1 h1
b2

(3.27)

h2
h2
b1
2KOR + 2KOR = 0
h1
b2
h1

(3.28)

E
h 1
b2 / b2 h2 / h2
= 1 2 Fr12 1 22 22 1
h1
h1 2
h2 / h1

(3.29)

1 2
2
2
b2 h2
h
SP = 1 + 2 2 1 1
Fr1
b1 h1

(3.30)

114

4. Rezultati provedenih analiza


Rezultati provedenih numerikih modelskih analiza usporeuju se s rezultatima teoretskog
prorauna. Prvotno se ekstrahiraju modelom proraunate dubine, srednje brzine (u vertikali),
energetske razine (toke energetske linije) i denivelacije vodnog lica uzdu simetrale kanala.
Rezultati su prikazani na slikama 4.1-4.4.

Slika 4.1 Modelom proraunate dubine uzdu simetrale kanala

Slika 4.2 Modelom proraunate brzine (vertikano usrednjene) uzdu simetrale kanala

115

Slika 4.3 Modelom proraunata energetska linija uzdu simetrale kanala

Slika 4.4 Modelom proraunate denivelacije vodnog lica uzdu simetrale kanala

Nakon toga se proraunaju koeficijent lokalnih gubitaka (PD - naglo produbljenje dna,
UZ - naglo uzvienje dna, PR - naglo proirenje korita, SU - naglo suenje korita) temeljem
predloenih teorijskih obrazaca. Kako bi se to uinilo usvajaju se odgovarajue vrijednosti
dubina i brzina h1,v1,h2,v2 iz rezultata numerikog modela. Pri tome se za dubinu h1 i brzinu v1
(prije poremeaja) usvajaju vrijednosti sa stacionae 45m, a za dubinu h2 i brzinu v2 (poslije
poremeaja) sa stacionae 75m. Na slian nain tretira se i nizvodna promjena geometrije
proticajnog korita, pri emu se za dubinu h1 i brzinu v1 (prije poremeaja) usvajaju vrijednosti sa
stacionae 135m, a za dubinu h2 i brzinu v2 (poslije poremeaja) sa stacionae 165m.
U tablici 4.1 prikazane su vrijednosti h1,v1,h2,v2, usvojene iz rezultata numerikog modela, te
proraunate vrijednosti koeficijenata lokalnih gubitaka temeljem teoretskih izraza:
Nakon toga su proraunate vrijednosti koeficijenata lokalnih gubitaka direktnom primjenom
modelskih rezultata na nain da se oitaju razlike razina energetske linije prije i poslije
poremeaja toka odnosno na istim stacionaama kao i u sluaju prethodno provedenog
prorauna. Prema tome za uzvodni poremeaj koritene su stacionae 45m (prije promjene) i

116

75m (nakon promjene) a za nizvodni poremeaj stacionae 135m (prije promjene) i 165m
(nakon promjene). Koeficijenti lokalnih gubitaka proraunati su koritenjem izraza:

i =

E 2g
v22

(3.31)

Zakljuno, usporedba vrijednosti koeficijenata PD UZ PR SU, dobivenih na dva prethodno


opisana naina, prikazana je na slici 4.5.
Kako se sa slike 4.5 moe uoiti modelske vrijednosti koeficijenta lokalnih gubitaka su manje za
sluaj naglog produbljenja, uzdignua i proirenja. U sluaju naglog suenja situacija je obratna,
pa su teorijski dobivene vrijednosti koeficijenta manje od modelskih.
Tablica 4.1 Usvojene vrijednosti dubina i srednjih brzina h1,v1,h2,v2, iz rezultata numerikog modela i
proraunate vrijednosti koeficijenata lokalnih gubitaka temeljem teoretskih izraza
Analiza 1 - produbljenje
h1

h2

V1

V2

Fr1

2.05

4.08

0.98

0.49

0.219

PD =

0.53

Analiza 1 - uzdignue
h1

h2

V1

V2

Fr1

4.08

2.03

0.49

0.98

0.077

UZ =

0.26
Analiza 2 - proirenje

h1

h2

V1

V2

Fr1

b1

b2

2.1

2.11

0.95

0.65

0.209

10

20

PR =

2.16
Analiza 2 - suenje

h1

h2

V1

V2

Fr1

b1

b2

2.1

2.03

0.56

0.98

0.123

20

10

SU =

0.26
Analiza 3 - proirenje

h1

h2

V1

V2

Fr1

b1

b2

2.09

2.1

0.96

0.68

0.212

10

20

PR =

2.18
Analiza 3 - suenje

h1

h2

V1

V2

Fr1

b1

b2

2.1

2.03

0.55

1.03

0.121

20

10

SU =

0.29

117

Slika 4.5 Usporedba vrijednosti koeficijenata lokalnih gubitaka PD UZ PR SU, dobivenih temeljem
provedenih teorijskih i modelskih analiza

Na slici 4.6 prikazana su polja vertikalno usrednjenih brzina dobivena provedbom analiza 1 i 2.

Slika 4.6 Polja vertikalno usrednjenih brzina dobivena provedbom analiza 1 (gore) i 2 (dolje)

5. Koriteni numeriki model


Numerikim modelom Mike 21fm (www.dhigroup.com) rjeava se dvodimenzionalno (u
horizontalnoj ravnini) strujanje nestlaive tekuine u jednom vertikalnom homogenom sloju uz
pretpostavku hidrostatske razdiobe tlaka. Sustav jednadbi plitkog fluida sadri vertikalno
integrirane jednadbe kontinuiteta i ouvanja koliine gibanja (vidi poglavlje A7 i primjer 2). Za
prostornu diskretizaciju model koristi kontinuirane i nepreklopljene trokutaste elemente
(konane volumene) ime je modelska prostorna domena pokrivena nestrukturiranom mreom.
Horizontalni konvektivni lanovi su proraunati koritenjem Riemann-ovog solvera s Roe-ovom
aproksimacijom.

118

VJEBA 2

119

1. Uvod
Cilj ove vjebe je uspostava trodimenzionalnog numerikog modela strujanja za pravokutne
bazene s duljinom 5000m, irinama 500m i 5000m te s dubinama 10m i 20m. Strujanje je
inducirano homogenim poljem vjetra s brzinama vjetra od 10m/s i 20m/s. Vjetar se linearno
pojaava od inicijalne vrijednosti 0m/s do konane vrijednosti tijekom perioda zagrijavanja
modela od 3600s. Nadalje, varirana je horizontalna i vertikalna rezolucija modelske domene.
Nakon postizanja stacionarnog polja strujanja i denivelacije vodnog lica, usporeuju se vertikalni
profili brzine strujanja i kinematskog koeficijent turbulente viskoznosti dobiveni modelom i
proraunati temeljem analitikih (teoretskih) izraza.

2. Prostorna domena problema i provedeni pokusi


Modelske domene s prostornom diskretizacijom u vidu nestrukturirane mree prikazane su na
slici 2.1. Horizontalni prostorni korak izmeu teita diskretizacijskih trokutnih elija
(proraunskih vorova) je od 50-80m u sluaju grublje rezolucije i 20-30m u sluaju finije
prostorne rezolucije. U vertikalnom smjeru koriteno je 10 i 20 vertikalnih slojeva s
ekvidistantnim debljinama slojeva. Gustoa tekuine je homogena u vertikalnom i
horizontalnom smjeru. Nomenklatura provedenih analiza, zajedno s karakteristinim modelskim
obiljejima prikazana je u tablici 2.1.
Tablica 2.1 Nomenklatura provedenih analiza s karakteristinim modelskim obiljejima
analiza
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14

hor. rez. (m)


50-80
50-80
50-80
50-80
50-80
50-80
20-30
20-30
50-80
50-80
50-80
50-80
20-30
20-30

vert. rez. (slojevi)


10
10
20
20
20
20
10
10
10
10
20
20
10
10

dubina (m)
10
10
10
10
20
20
10
10
10
10
20
20
10
10

irina (m)
500
500
500
500
500
500
500
500
5000
5000
5000
5000
5000
5000

brzina vjetra (m/s)


10
20
10
20
10
20
10
20
10
20
10
20
10
20

U svima analizama vjetar pue s lijeve na desnu stranu modelske domene.

120

Slika 2.1 Modelske domene s prostornom diskretizacijom u vidu nestrukturirane mree


(gore finija proraunska mrea s prostornm korakom 50-80m izmeu teita diskretizacijskih
trokutnih elija; sredina i dolje grublja proraunska mrea s prostornm korakom 20-30m izmeu
teita diskretizacijskih trokutnih elija)

U parametrizaciji modela koritene su iste vrijednosti konstanti za sve provedene analize.


Faktori proporcionalnosti za polja turbulentne kinetike energije (TKE) i disipacije () usvojeni su
s vrijednostima 1 (TKE) i 1.3 () u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Hrapavost i Smagorinsky
koeficijent u modelu su usvojeni kao prostorno homogeni s vrijednostima 0.01m i 0.28.
Koeficijent trenja (povlaenja) vjetra usvojen je s vrijednosti 0.002425.

121

3. Teorijski model
Vjetar uzrokuje povrinsko naprezanje s s intenzitetom:

W = a CD Uw Uw

(2.1)

gdje je: a gustoa zraga (1,23kg/m3); CD koeficijent povlaenja vjetra (0.002425); UW brzine
vjetra na 10m od povrine. Uz pretpostavku da je dubina bez djelovanja vjetra d znatno vea od
denivelacije vodnog lica h uzdu simetrale bazena duljine L (uslijed djelovanja vjetra; eng: wind
set-up) ravnotea sila moe se napisati u obliku:

0 gd

h
= W
L

(2.2)

Na odreenoj udaljenosti L od lijevog ruba bazena, uzdu simetrale bazena, oekuje se izdizanje
h u odnosu na najniu kotu vodnog lica koja se pojavljuje na lijevom rubu bazena:

h =

W L
0 gd

(2.3)

Uslijed djelovanja vjetra formirati e se tzv. baroklini vertikalni profil brzina karakteriziran s
povrinskim strujama koje prate smjer djelovanja vjetra i kompenzacijskim strujama u dubljim
slojevima koje su suprotnog smjera. Profil brzina na odreenoj udaljenosti od poetka kanala po
teoretskom modelu opisan je logaritamskim zakonom:

u 1
z
= 1 + ln
u*
h

(2.3)

gdje je: u brzina strujanja na dubini z (gledano od povrine); h dubina na poziciji promatranog
vertikalnog profila; Karmanova konstanta (0,41); u*=max(u*W,u*B) brzinsko naprezanje na
povrini i dnu u*W = W / 0 ; u*B = B / 0 .
Usvajanjem logaritamskog profila brzina mogue je odrediti i vrijednosti kinematskog
koeficijenta turbulentne viskoznosti temeljem izraza:

T = u* h

z
z
1
h
h

(2.4)

122

4. Rezultati provedenih analiza


Rezultati provedenih numerikih modelskih analiza usporeuju se s rezultatima teoretskog
prorauna. Kontrolna toka KT za koju se provodi usporedba definirana je koordinatom
(x=2500m, y=250m) u sluaju ueg bazena i (x=2500m, y=2500m) u sluaju ireg bazena.
Prvo se usporeuju denivelacije povrine h za poziciju kontrolne toke KT. U tablici 4.1
prikazani su rezultati.
analiza
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14

dubina (m)
10
10
10
10
20
20
10
10
10
10
20
20
10
10

a (kg/m3)
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23
1,23

CD (1)
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425
0,002425

UW (m/s)
10
20
10
20
10
20
10
20
10
20
10
20
10
20

h (m) teor.

h (m) model

0,008
0,030
0,008
0,030
0,004
0,015
0,008
0,030
0,008
0,030
0,004
0,015
0,008
0,030

0,008
0,032
0,008
0,032

0,004
0,016
0,008
0,032
0,008
0,032

0,004
0,016
0,008
0,032

Na slici 4.1 prikazana je usporedba vertikalnih profila brzina za poziciju kontrolne toke,
dobivenih modelom i teoretskim jednadbama. Na slici 4.2 prikazana je usporedba vertikalnih
profila kinematkog koeficijenta turbulentne viskoznosti za poziciju kontrolne toke, dobivenih
modelom i teoretskim jednadbama. Prikazanim rezultatima obuhvaene su analize
1,2,3,4,5,6,7,8 (vidi tablicu 2.1).
Rezultati modelskih analiza i teoretskih prorauna su vrlo bliski. Promjena dubine nije utjecala
na odstupanje modelskih i teorijskih rezultata, kao ni promjena brzine vjetra. Promjena irine
analiziranog bazena takoer nije utjecala na rezultate. Jedino izraenije odstupanje pojavljuje se
u povrinskom djelu profila brzina iz analiza 1 i 2 (dubina bazena d=10m), u kojima se koristi
grublja proraunska mrea u horizontalnom smjeru i 10 slojeva u vertikalnom smjeru (slika 4.1
gore lijevo). Poveanjem vertikalne modelske rezolucije na 20 slojeva (analize 3,4) ili
horizontalne rezolucije proraunske mree na 20-30m (analize 7,8) smanjeno je odstupanje
rezultata modelskih i teoretskih prorauna.

123

Na slikama 4.3 i 4.4 prikazana su polja brzina za dubine 1, 3, 5, 7 i 9m, dobivena provedbom
analiza 3 i 4.

Slika 4.1 Usporedba vertikalnih profila brzina za poziciju kontrolne toke, dobivenih modelom i
teoretskim jednadbama (analize 1,2,3,4,5,6,7,8)

124

Slika 4.2 Usporedba vertikalnih profila kinematskog koeficijenta turbulentne viskoznosti za poziciju
kontrolne toke, dobivenih modelom i teoretskim jednadbama (analize 1,2,3,4,5,6,7,8)

125

Slika 4.3 Polja brzina za dubine 1, 3, 5, 7 i 9m dobivena analizom 3 (dubina 10m ; brzina vjetra 10m/s)

Slika 4.4 Polja brzina za dubine 1, 3, 5, 7 i 9m dobivena analizom 4 (dubina 10m ; brzina vjetra 20m/s)

126

5. Koriteni numeriki model


Numeriki model Mike 3fm (www.dhigroup.com) temelji se na fleksibilnom diskretizacijskom
pristupu a njegov hidrodinamiki modul numeriki rjeava 3D Reynolds-ove jadnadbe uz
usvajanje Boussinesqove pretpostavke o hidrostatskoj razdiobi tlaka u vertikalnom smjeru.
Morska razina uzima se preko sigma-koordinatnog pristupa. Za diskretizaciju jednadbi se koristi
metoda konanih volumena, bazirana na jednoj eliji i podjeli kontinuuma s nepreklapajuim
elementima. U horizontalnom smjeru koritena je nestrukturirana a u vertikalnom smjeru
strukturirana diskretizacija. Za izraunavanje konvektivnog toka koristi se priblini Riemann-ov
solver ime je omogueno raunanje i u sluajevima diskontinuiranih rjeenja. Za vremensku
integraciju se koristi polu implicitni pristup, gdje se horizontalni parametri tretiraju eksplicitno a
vertikalni implicitno. Modul turbulencije koristi k- formulaciju u vertikalnom smjeru i
Smagorinsky koncept u horizontalnom smjeru (vidi poglavlje A6 i primjer 1).

127

VJEBA 3

128

1. Uvod
Cilj ove vjebe je uspostava numerikog modela procjeivanja ispod brane, kroz stijenu
meuzrnske poroznosti. U varijantnim rjeenjima hipotetske prostorne domene zadravaju se
konstantni rubni i poetni uvjeti te se promatra utjecaj promjene irine pregradnog profila,
dubine uranjanja zagata i debljine vodonosnog sloja na brzine i ukupne protoke procjeivanja.
Koriten je 2D model u vertikalnoj ravnini, u kojem je porozna sredina modelirana dvojako, kao
izotropna i anizotropna. Razina tla i nepropusne podine usvojene su kao horizontalne. Koriten
je numeriki modeli zasnovan na metodologiji konanih diferencija. Rezultati provedenih analiza
pokazuju da anizotropija uzrokuje smanjenje procjednih koliina u odnosnu na sluaj izotropne
sredine pri istim dubinama uranjanja zagata.
Jedna od bitnih komponenti u gospodarenju vodama je i zadravanje vodnog resursa u
akumulacijskim prostorima. Obzirom na prirodne geoloke granice kojima je omeen
akumulacijski prostor esta puta je potrebna dodatna intervencija na pregradnom profilu
akumulacije u elji za smanjenjem proticajnih koliina kroz poroznu sredinu ispod pregradnog
profila. Jedna od takvih intervencija je i izvedba zagatnih stijena. Poveanjem dubine uranjanja
zagatne stijene poveava se i put estici tekuine od akumulcijskog prostora do nizvodnog
izlaznog profila a to rezultira sa smanjenjem ukupne proticajne koliine. S druge strane,
poveanje dubine uranjanja zagata uzrokuje i poveanje investicijskih trokova.
U ovoj vjebi provedi se analiza utjecaja dubine uranjanja zagata, utjecaja debljine saturiranog
vodonosnog sloja ispod akumulacijskog prostora i utjecaj anizotropije na procjedne koliine
ispod pregradnog profila akumulacije.

2. Prostorna domena problema i provedeni pokusi


Definicijska slika prostorne domene prikazana je na slici 2.1. Za dubine saturiranog vodonosnog
sloja H od dna pregradnog profila do nepropusne horizontalne podine koritene su vrijednosti
30m i 70m. Analizirani raspon dubina uranjanja zagata a je od 0 do 60m, sa prirastom od 10m.
irina pregradnog profila b je usvojena sa konstantnom vrijednosti 30m. Rubovi modela, u
smislu vertikalnih nepropusnih granica, postavljeni su 120m uzvodno od poetka i 120m
nizvodno od kraja pregradnog profila. Nomenklatura pokusa dana je i u tablici 1.
Prostorna domena diskretizirana je strukturiranom proraunskom mreom s prostornim
korakom x=2m u horizontalnom smjeru i y=0,5m u vertikalnom smjeru, uz izuzetak
x=y=0,5m u vertikali zagata.
129

Razine vodnog lica uzvodno i nizvodno od pregradnog profila su stacionarne sa meusobnom


visinskom razlikom 10m. Koeficijenti filtracije u sluaju izotropnog vodonosnika usvojene su sa
vrijednosti kX=kY=0,001 m/s, a u sluaju anizotropnog sa vrijednostima kX=0,001 m/s; kY=0,1kX. U
svim provedenim pokusima koeficijent poroznosti vodonosnika je usvojen sa vrijednosti = 0,6.
Na slici 2.1 naznaeni su i rubni uvjeti na modelskim granicama gdje je h/n=0 Neuman-ov
homogeni rubni uvjet za tretman nepropusne granice a h=10m i h=0m Dirichlet-ovi rubni uvjet
na otvorenim granicama modela.
Tablica 1 Nomenklatura pokusa
H
b
[m] [m]
30 30
30 30
70 30
70 30

Broj pokusa
1,2,3,4
5,6,7,8
7,8,9
10,11,12

a
[m]
0, 10, 20, 25
0, 10, 20, 25
0, 10, 20,30,40,50,60
0, 10, 20,30,40,50,60

c
kx/ky
[m] [/]
120
1
120 10
120
1
120 10

H dubina saturiranog vodonosnog sloja (m)


a dubina uranjanja zagata (m)
b irina dna pregradnog profila (m)
c irina dna uzvodno i nizvodno od pregradnog profila (m)
kx Darcyjev koeficijent propusnosti u horizontalnom smjeru x (l/s)
ky Darcyjev koeficijent propusnosti u vertikalnom smjeru y (l/s)
h razina vodnog lica, Dirichletov rubni uvjet (m)

h = 10 m

h=0m
h
n 0
a
y

h 0
n
h
n 0

x = 0,5 m

h
n 0
b

x=2m

y = 0,5 m
c

Slika 1 Definicijska skica prostorne domene sa varijabilnim geometrijskim obiljejima

130

3. Rezultati provedenih modelskih simulacija


Prikaz rezultata dan je grafiki prema definicijskoj slici 3.1. Na daljnjim slikama se prikazuje
raspodjela ekvipotencijala sa inkrementom od 10% obzirom na ukupnu razliku potencijala
uzvodno i nizvodno od pregrade. Prikazana raspodjela potencijala na svim slikama odnosi se na
sluaj maksimalne dubine uranjanja zagata (a=25m pri H=30m i a=60m pri H=70m). Na slikama
su prikazani i dijagrami horizontalnih raspodjela vertikalne komponente brzine istjecanja vY u
izlaznom profilu nakon pregrade. Takoer su priloeni i dijagrami ovisnosti bezdimenzionalnog
omjera i-tog protoka procjeivanja Qi (pri a =10, 20) i protoka procjeivanja bez izvedbe zagata
Qa=0 (pri a=0m) o i-toj dubini uranjanja zagata ai.

9,00E-05
8,00E-05
7,00E-05

a=0m
a = 10 m
a = 20 m
a = 30 m
a = 40 m

v y [m/s]

6,00E-05
5,00E-05
4,00E-05
3,00E-05
2,00E-05
1,00E-05
0,00E+00

100 %

a i [m]

a i [m]

a i [m]

0%
0

a i [m]

20

40

60

80

100

120

c [m]

H [m]

80 %

c = 120 m = konst.

60 %

40 %

b [m]

20 %

c = 120 m = konst.

Slika 3.1 Definicijska skica za prikaz rezultata (plave linije u podruju porozne sredine su
ekvipotencijale sa inkrementom 10% ukupne razlike potencijala)

131

1,00

7,00E-05

y = -0,1268x - 0,4255x + 0,9993

v y [m/s]

Q i / Q a=0

6,00E-05
0,75
b = 30 m
0,50

5,00E-05

a=0m
a = 10 m
a = 20 m
a = 25 m

4,00E-05
3,00E-05
2,00E-05

0,25
0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,00E-05

a i / a max

0%

0,00E+00

100 %

20

40

60

80

100

120

c [m]

20%

40% 60 %

80 %

Slika 3.2 Raspodjela brzina izlaznog strujanja na izlaznom profilu, raspodjela ekvipotencijala (10%) i
bezdimenzionalni odnosi Qi/Qa=0 prema dubini uranjanja ai/amax, ( H = 30m; b = 30m; kx = ky)

1,00

7,00E-05
y = -0,587x + 0,9986

v y [m/s]

Q i / Q a=0

6,00E-05
0,75
b = 30 m
0,50

5,00E-05

a=0m
a = 10 m
a = 20 m
a = 25 m

4,00E-05
3,00E-05
2,00E-05

0,25
0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

a i / a max
100 %

1,00E-05
0%

0,00E+00
0

20

40

60

80

100

120

c [m]

20%

40%

60 %

80 %

Slika 3.3 Raspodjela brzina izlaznog strujanja na izlaznom profilu, raspodjela ekvipotencijala (10%) i
bezdimenzionalni odnosi Qi/Qa=0 prema dubini uranjanja ai/amax, ( H = 30m; b = 30m; kx = 10 ky)

132

1,00

7,00E-05
y = 0,1258x 2 - 0,7945x + 0,9988

v y [m/s]

Q i / Q a=0

6,00E-05
0,75
b = 30 m
0,50

a=0m
a = 10 m
a = 20 m
a = 30 m
a = 40 m
a = 50 m
a = 60 m

5,00E-05
4,00E-05
3,00E-05
2,00E-05

0,25
0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,00E-05

a i / a max
100 %

0%

0,00E+00
0

20

40

60

80

100

120

c [m]

80 %

60 %

40 %

20 %

Slika 3.4 Raspodjela brzina izlaznog strujanja na izlaznom profilu, raspodjela ekvipotencijala (10%) i
bezdimenzionalni odnosi Qi/Qa=0 prema dubini uranjanja ai/amax, ( H = 70m; b = 30m; kx = ky)
1,00

7,00E-05
3

6,00E-05

- 1,3806x + 1,0013

0,75

v y [m/s]

Q i / Q a=0

y = -0,4132x + 1,0906x 2

0,50

a=0m
a = 10 m
a = 20 m
a = 30 m
a = 40 m
a = 50 m
a = 60 m

5,00E-05
4,00E-05
3,00E-05

b = 30 m

2,00E-05

0,25
0,00

0,20

0,40

0,60

a i / a max
100 %

0,80

1,00

1,00E-05
0%

0,00E+00
0

20

40

60

80

100

120

c [m]
20 %

40 %

80 %

60 %

Slika 3.5 Raspodjela brzina izlaznog strujanja na izlaznom profilu, raspodjela ekvipotencijala (10%) i
bezdimenzionalni odnosi Qi/Qa=0 prema dubini uranjanja ai/amax, ( H = 70m; b = 30m; kx = 10 ky)

133

Prikazane raspodjele vertikalnih komponenti brzine na izlaznom profilu ukazuju na generalni


trend opadanja brzine i procjednih koliina sa poveanjem dubine uranjanja zagata uz
konstantnu irinu pregradnog profila, kako kroz izotropnu, tako i kroz anizotropnu sredinu.
Odnosi smanjenja protjecanja i produljenja zagata nisu u linearnoj vezi.
Procjeivanje je intenzivnije u izotropnoj nego u anizotropnoj sredini, ukoliko se na modelu
koristi nepromijenjena geometrija i istovjetni rubni/poetni uvjeti.
Rezultati bezdimenzionalnih odnosa izmeu protoka bez izvedbe zagata Qa=0 i sa analiziranim
rasponom dubina uranjanja zagata Qi ukazuju na linearno smanjenje ukupnih procjednih koliina
za sluaj anizotropne sredine pri dubini saturiranog vodonosnog sloja od H=30m. U sluaju
izotropne sredine, pri istoj dubini H=30m, naruena je linearnost odnosa Qi/Qa=0 i ai/amax. Kod
poveane dubine vodonosnog sloja H=70m, odnosi Qi/Qa=0 i ai/amax takoer nisu u linearnoj vezi.
Prema tome, vea uinkovitost izvedbe zagatnih stijena, u smislu smanjenja procjednih koliina,
moe se oekivati u sluaju izraenije anizotropije i veih debljina vodonosnog sloja.

4. Koriteni numeriki model


U provedbi numerikih analiza koriten je 2D numeriki model ASMWIN (Aquifer Simulation
Model) namjenjen za analizu strujanja podzemnih voda i pronosa otopljene tvari. Prva verzija
ASM-a izdana je 1989. i pokretana je pod programskim jezikom MS- DOS. Od toga se ASM
kontinuirano poboljavao i unapreivao a zadnja verzija ASM 6.0 radi pod operativnom
sustavom MS- Windows. Model je baziran na metodi konanih diferencija pri emu se pronos
moe tretirati kroz klasian Eulerov pristup ili po random walk metodi. Model podrava
proraunsku mreu sa maksimalno 150 x 150 elija i do 1000 vremenskih sekvenci u sluaju
nestacionarnosti procesa. Diskretizirane jednadbe procesa rjeavaju se pomou metode
preduvjetnih konjugiranih gradijenata sa mogunou izbora dijagonalnih ili Cholesky
preduvjeta. Za rjeavanje stacionarnog toka koristiti se Marquardt- Levenberg algoritam. Model
takoer omoguava upotrebu heterogenih polja transmisivnosti i koeficijenata filtracije.

134

VJEBA 4

135

1. Uvod
Cilj ove vjebe je uspostava i badarenje numerikog modela valnog generiranja za ire
podruje Rijekog zaljeva temeljem rezultata mjerenja na valografskoj postaji. U sklopu
badarenja (parametrizacija) modela prvotno se provodi analiza osjetljivosti modelskih
konstanti te se nakon toga varijacijom najsenzibilnije modelske konstante odreuje i
njezina odgovarajua vrijednost.
U sklopu ovog primjera koriten je sljedei izvor relevantnih podataka o intenzitetu i
vjerojatnosti pojavljivanja vjetrova po analiziranim smjerovima: Hidraulika analiza valova i
nasipnih konstrukcija sjeverne obale brodogradilita 3. Maj u Rijeci, Graevinski institut,
Zagreb, 1991.
U navedenom radu su za potrebe dimenzioniranja obloge obalnog zida za tzv. sjevernu obalu
brodogradilita 3. Maj u Rijeci analizirana vjetrovalna obiljeja predmetnog akvatorija.
Analize su temeljene na podacima praenja vjetrova tijekom razdoblja 1957-1980 od strane
Republikog hidrometeorolokog zavoda SR Hrvatske, a koji su predoeni u Meteorolokom
izvjetaju za projektiranje lukobrana marine Iii. Osim toga, prikazani su i rezultati mjerenja
valova tijekom 1974. i 1975. godine sa instrumentima postavljenim na lukobran Petar
Drapin u luci Rijeka.

2. Analiza podataka o vjetrovnim obiljejima


Predmetna lokcija brodogradilita 3. Maj u Rijeci izloena je primarno valovima drugog i
treeg kvadranta (posebice SE i SSE smjera).
U tablici 2.1 prikazan je broj pojavljivanja najjaih jakih i olujnih junih vjetrova po godinama
opaanja u razdoblju 1957.-1980. za meteoroloku postaju Rijeka [1].
Tablica 2.1 Broj pojavljivamnja najjaih jakih i olujnih junih vjetrova po godinama opaanja u
razdoblju 1957.-1980. za meteoroloku postaju Rijeka [1]]
SE-SSE

SE-SSE

1957

7 bf 5X

1965

8 bf 2X

1958

7 bf 8X

1966

8 bf 1X

1959

8 bf 1X

1967

1960

8 bf 1X

1961

7 bf 1X

1962

8 bf 1X

1963

7 bf 7X

1964

9 bf 1X

SE-SSE

1973

7 bf 4X

7 bf 1X

1974

7 bf 1X

7 bf 4X

7 bf 2X

1975

8 bf 1X

1968

8 bf 1X

7 bf 1X

1976

10 bf 1X

1969

8 bf 2X

1977

9 bf 2X

1970

7 bf 3X

1978

7 bf 1X

9 bf 1X

8 bf 1X

1971

7 bf 3X

1979

8 bf 2X

7 bf 1X

7 bf 1X

1972

8 bf 1X

1980

8 bf 1X

7 bf 1X

7 bf 1X

7 bf 1X

136

Pregledom vrijednosti brzina vjetra za smjerove SE-SSE i S, prikazanih u tablici 2.1, zakljuuje
se da najjai vjetrovi nastupaju iz smjera SE-SSE te da imaju smjera veu uestalost
pojavljivanja. Obzirom da su duljine privjetrita za analiziranu lokaciju slina, za SE-SSE i S
smjer djelovanja vjatra, numerike analize provode se samo za SE-SSE smjer (nepovoljniji
sluaj oekivane vee valne visine ispred brodogradilita 3. Maj u Rijeci).

3. Analiza podataka o valnim obiljejima


Pri uspostavi numerikog modela (badarenje modela) koriteni su podaci mjerenja valnih
parametara (slika 3.1) na poziciji lukobrana Petar Drapin u luci Rijeka. Na slici 3.1 prikazan je
odnos izmjerenih znaajnih valnih visina HS i vrnih perioda TP o izmjerenim brzinama vjetra
Vvjetar, pri djelovanju vjetra iz SSE smjera sa trajanjem 12 sati [1]. Pozicija valografa (long 14,4223 ; lat 45,3266) naznaena je na slici 4.1.

Slika 3.1 Odnos izmjerenih znaajnih valnih visina HS i vrnih perioda TP o izmjerenim brzinama
vjetra Vvjetar, pri djelovanju vjetra iz SSE smjera sa trajanjem 12 sati [1]]

Rezultati mjerenja sa slike 3.1 slue kao osnov za badarnu proceduru pri uspostavi
numerikog modela valnog generiranja.

4. Uspostava numerikog modela i pristup modeliranju


Na slici 4.1 prikazano je podruje obuhvaeno s prostornom domenom numerikog modela
valnog generiranja. Na slici je prikazana i primijenjena modelska diskretizacija s konanim
volumenima. Prostorna raspodjela dubina (batimetrija), kao bitna podloga, definirana je
podacima na rasteru s korakom 7,5' u long/lat sustavu. Udaljenost izmeu numerikih
vorova, smjetenih u teite povrine svakog konanog volumena, je varijabilna i protee se
od 650 m u dubokovodnom podruju do 150 m u zoni same obalne crte.

137

Za provedbu numerikih analiza koriten je numeriki model MIKE 21/SW koji omoguuje
simulaciju generiranja, deformacija i zamiranja gravitacijskih vjetrovnih valova i valova
mrtvog mora u podruju otvorenog mora i priobalja. Koritena je puna spektralna
formulacija pri emu je direkcijski valni spektar zavisna varijabla. Modelskom
implementacijom mogue je obuhvatiti procese valnog generiranja s vjetrom, meusobnih
valnih nelinearnih interakcija, refrakcije, difrakcije i utjecaja pliine te disipacijski procesi
izazvani trenjem s dnom, povrinskim lomovima valova (eng: white capping) i lomovima
valova pri nailasku na male dubine.
Svaki od navedenih utjecaja mogue je ukljuiti ili iskljuiti iz modelskog prorauna. Ukoliko
je pojedini proces ukljuen, potrebno je definirati i odgovarajuu modelsku konstantu.
Na raspolaganju su sljedee konstante kojima se definira pojedini utjecaj:
a)
b)
c)
d)

Utjecaj interakcije mora i atmosfere (DA ili NE)


Koeficijent Gamma - utjecaj loma valova uslijed pliine
Nikuradse koeficijent utjecaj hrapavosti dna
Koeficijenti Cdis i DELTAdis utjecaj disipacije energije vala pri povrinskom lomu
valova

Odreivanje vanosti pojedinog utjecaja, a time i senzibilnost pripadnog modelskog


parametra, ostvaruje se na sljedei nain:
1.) Odabire se jedan utjecaj i njegova odgovarajua konstanta. Varira se vrijednost te
konstante, uz zanemarenje preostalih utjecaja (vrijednosti preostalih modelskih
konstanti su nule). Prvo se analizira utjecaj interakcije mora i atmosfere na nain da
provedu simulacije sa i bez interakcije. Nakon provedbe numerikih prorauna
registriraju se modelski rezultati znaajnih valnih visina HS i vrnih spektralnih perioda
TP za referentnu toku koja odgovara poziciji valografa (ispred lukobrana Petar
Drapin).
2.) Usporeuju se rezultati za dva analizirana sluaja te se prepoznaje vanost ili
nevanost ineterakcije mora i atmosfere.
3.) Nakon toga se u modelsku analizu ukljuuje i utjecaj loma valova uslijed pliine sa
izborom vrijednosti koeficijenta Gamma = 0,8 (literaturno preporuena vrijednost).
Pritom je zadrana interakcijska veza mora i atmosfere. Slijedi proraun i registriranje
modelskih rezultata.
4.) Usporeuju se rezultati za sluajeve sa i bez utjecaja loma uslijed pliine, te se
prepoznaje vanost ili nevanost tog utjecaja.
5.) Za analizu utjecaja hrapavosti dna provodi se procedura slina navedenoj pod
tokama 5 i 6. Pritom se usvaja vrijednost Nikuradseovog koeficijenta 0,04, te
vrijednosti koeficijent Gamma = 0,8 i Charnock parametra = 0,04.
138

6.) Na kraju se analizira i utjecaj povrinskih lomova valova. U modelskim proraunima


varira se samo koeficijent Cdis s vrijednostima = 1 ; 2,5 ; 4,5. Vrijednost 4,5 je
literaturno referencirana no vie za podruja otvorenog mora nego za akvatorije
ogranienih privjetrita. U ovom zadnjem setu modelskih simulacija koritene su
sljedee fiksirane vrijednosti ostalih konstanti: Nikuradseov koeficijent 0,01m ;
koeficijent Gamma = 0,8 ; Charnock parametar = 0,01.
7.) Usporeuju se modelski rezultati za analizirane sluajeve Cdis = 1 ; 2,5 ; 4,5 te se
prepoznaje vanost ili nevanost izbora te konstante i utjecaja povrinskog loma
valova.
U modelskim simulacijama pod prethodno navedenim tokama 1-7 koristi se homogeno i
stacionarno polje vjetra s brzinom 14 m/s i smjerom SSE (1570) na 10m od povrine mora.
Sumarni pregled potrebnih modelskih simulacija s odgovarajuim koeficijentima (utjecajima)
za analizu osjetljivosti dan je u tablici 4.1.
Tablica 4.1 Sumarni pregled potrebnih modelskih simulacija s odgovarajuim koeficijentima
(utjecajima) za analizu osjetljivosti dan je u tablici 4.1.
analiza
1
2
3
4
5
6
7

Charnock

Gamma

Nikuradse

Cdis

0.01
0.01
0.01
0.01
0.01
0.01

0.8
0.8
0.8
0.8
0.8

0.04
0.04
0.04
0.04

1
2.5
4.5

Valograf

Slika 4.1 Prostorna diskretizacija modelske domene s nestrukturiranom mreom konanih


volumena na batimetrijskoj podlozi

139

5. Rezultati modelskih simulacija za analizu osjetljivosti


Na slici 5.1 prikazane su modelske vrijednosti znaajnih valnih visina HS i vrnih perioda TP za
poziciju valografa prema provedenom skupu analiza iz tablice 4.1.

Slika 5.1 Modelske i izmjerene vrijednosti znaajnih valnih visina HS i vrnih perioda TP za poziciju
valografa prema provedenom skupu analiza iz tablice 4.1.

Rezultati analiza 2, 3 i 4 ukazuju na minorni utjecaj loma valova uslijed pliine (nesenzibilan
koeficijent Gamma) i utjecaj hrapavosti dna (nesenzibilan Nikuradse koeficijent). Analizirano
podruje je dubokovodno, ak i u samom priobalju, pa estice tekuine u svom gibanju
induciranom valovanjem ne osjeaju dno i nema lomova valova uslijed pliine. Stoga se
rezultati pokazuju kao logini.
Interakcija mora i atmosfere pokazala se kao bitna (analize 1 i 2). U sluaju odsustva
interakcije mora i atmosfere model daje manje vrijednosti HS od izmjerenih, te nema daljnjih
mogunosti za njihovo uveanje. Stoga je nuno uzeti u obzir spomenutu interakciju.
Nadalje, uzimanjem u obzir interakcije mora i atmosfere dobivaju se vee vrijednosti HS i TP
od izmjerenih. U tom sluaju potrebno smanjenje modelskih vrijednosti HS i TP moe se
ostvariti kroz obuhvat utjecaja povrinskog loma valova koji se parametriziran koeficijentom
Cdis (analize 5, 6 i 7). Tako primjerice modelska vrijednost HS proraunata u analizi 5, s
koeficijentom Cdis=1, odgovara izmjerenoj vrijednosti HS. S druge strane, modelska
vrijednost TP u analizi 5 premauje izmjerenu, dok je u analizi 6 vrlo bliska izmjerenoj.
Koeficijent Cdis, sa kojim se parametrizira utjecaj disipacije energije vala pri povrinskom
lomu vala, pokazao se kao senzibilan (analize 4, 5, 6 i 7). Stoga se u nastavku badarne
procedure treba fokusirati na varijaciju vrijednosti upravo tog parametra, u cilju postizanja
to veeg stupnja slinosti sa izmjerenim valnim visinama i periodama.

140

6. Badarne modelske simulacije s varijacijom najsenzibilnije konstante


Na raspolaganju su podaci o odnosu znaajnih valnih visina i vrnih perioda o brzini vjetra
SSE smjera (slika 3.1) za poziciju koritenog monitoring valografa (lukobrana Petar Drapin u
luci Rijeka). Slijed nastavka badarenja modela je takav da se u modelskim simulacijama
varira vrijednost parametra Cdis pri djelovanju homogenom polju vjetra SSE smjera s
brzinama 6, 10, 14 i 20 m/s.
Na slici 6.1 prikazana je usporedba modeliranih i izmjerenih vrijednosti HS i TP za poziciju
mjerenja (lukobran Petar Drapin u luci Rijeka). Na slici 6.1 naznaene su i usvojene
vrijednosti koeficijenta Cdis sa kojima su dobiveni prikazani rezultati HS i TP.
Na slikama 6.2 i 6.3 prikazana su modelska polja znaajnih valnih visina HS na modeliranom
podruju, pri djelovanju vjetra SSE smjera sa intenzitetima 6, 10, 14 i 20 m/s.

Slika 6.1 Usporedba modelirane i izmjerene ovisnosti znaajnih valnih visina HS i vrnih spektralnih
perioda TP o brzini djelovanja vjetra SSE smjera za poziciju mjerenja (lukobran Petar Drapin u luci
Rijeka)

Slika 6.2 Modelska polja znaajnih valnih visina HS pri djelovanju vjetra SSE smjera sa intenzitetom
6m/s (lijevo) i 10m/s (desno).

141

Slika 6.3 Modelska polja znaajnih valnih visina HS pri djelovanju vjetra SSE smjera sa intenzitetom
14m/s (lijevo) i 20m/s (desno).

Iz provedenih analiza moe se zakljuiti da je koeficijent Cdis u funkciji brzine vjetra, te da


raste sa poveanjem brzine vjetra. U sluaju djelovanja vjetra s brzinama 6m/s i 10m/s
vrijednost koeficijenta Cdis je 0, odnosno utjecaj povrinskih lomova valova je zanemariv.
Takvo stanje odgovara realnosti, budui se povrinski lomovi valova pojavljuju tek kod veih
valova koji su uzrokovani djelovanjem jaih vjetrova.
Postizanje slinosti izmeu modelskih i izmjerenih vrijednosti HS meutim ne povlai za
sobom i slinost modelskih i izmjerenih rezultatata TP. Prema rezultatima prikazanim na slici
6.1, uoava se da modelski vrni spektralni periodi TP ostvaruju bri prirast s poveanjem
brzine vjetra nego to je to sluaj s izmjerenim vrijednostima TP. Ovaj dio spektralne valne
fenomenologije se nee dodatno analizirati, iako sam model sadri elemente s kojima je
mogue provesti daljnji tretman i adaptaciju vrnih spektralnih perioda.
U nastavku je provedena i semi-empirika analiza znaajnih valnih visina temeljem GroenDorrensein metodologije. Provjera je provedena za situacije djelovanja vjetra SSE smjera.
Prvo su proraunate efektivne duljine privjetrita za smjer SSE. Proraun je proveden na
nain da se u svakom od odabranih smjerova postavi centralna zraka koja kao ishodite ima
toku ispred lukobrana Petar Drapin. Nakon toga se sa rotacijom od 6o u smjeru kazaljke na
satu (do +42o) i suprotno od kazaljke na satu (do -42o) postavljaju pravci kroz istu ishodinu
toku. Odreuju se duljine svake zrake od ishodita do prve toke obale te se proraunava
suma njihovih projekcija na centralnu zraku. Ta suma se dijeli sa sumom sinusa kuteva
centralne zrake i ostalih rotiranih zraka a ime se dobiva i vrijednost duljine efektivnog
privjetrita.
Na slici 6.4 dan je grafiki prikaz postavljanja centralne zrake kroz smjer SSE te zrake sa
korakom rotacije 6o od centralne zrake. Proraunske vrijednosti spomenutog postupka za

142

odreivanje efektivne duljine privjetrita takoer su dane na slici 6.4. Usvojena efektivna
duina privjetrita za SSE smjer je 19 km.
Na slici 6.5 prikazana je usporedba HS i TP za referentnu toku prema rezultatima mjerenja,
numerikog modeliranja i Groen Dorrenstein metodologije.

Slika 6.4 Centralne zrake kroz smjer SSE i zrake sa korakom rotacije 6o od centralne zrake (lijevo) i
proraunske vrijednosti spomenutog postupka za odreivanje efektivne duljine privjetrita za
sredinji smjer SSE (desno)

Slika 6.5 Usporedba HS i TP za referentnu toku prema rezultatima mjerenja, modelskih analiza i
Groen Dorrenstein metodologije

Vrijednosti HS proraunate Groen Dorrenstein metodologijom manje su od izmjerenih za


prosjeno 29%. Vrni spektralni periodi TP proraunati Groen Dorrenstein metodologijom
daju manje vrijednosti od izmjerenih za prosjeno 20%.
143

7. Koriteni numeriki model


Numeriki model MIKE 21/SW (www.dhigroup.com) omoguava simulaciju generiranja,
deformacija i zamiranja gravitacijskih vjetrovnih valova i valova mrtvog mora u podruju
otvorenog mora i priobalja. Modelom je omoguen izbor izmeu dvije formulacije
rjeavanja, direkcijskom nevezanom parametarskom formulacijom i punom spektralnom
formulacijom. Prva formulacija je bazirana na parametrizaciji jednadbe ouvanja valnog
djelovanja u frekventnoj domeni kroz uvoenje nultog i prvog momenta valnog spektra kao
zavisnih varijabli. Valno djelovanje N definirano je omjerom gustoe energije valnog spektra
E i kutne frekvencije . Ova formulacija je u proraunskom smislu manje vremenski
zahtjevna i primarno se primjenjuje na manjim prostornim domenama s znaajnije
ogranienim privjetritima do 50 km. Ukoliko se eli analizirati valno generiranje kroz
djelovanja vjetra, mogue je koritenje samo kvazistacionarnog moda u kojem se svaki valni
dogaaj promatra kao neovisan. Druga formulacija oslanja se na radove Komen-a i Young-a u
kojima je direkcijski valni spektar zavisna varijabla. Ova formulacija zahtjeva viestruko dulje
proraunsko vrijeme, no daje i rezultate veeg stupnja tonosti, posebice na velikim
prostornim domenama. Ukoliko se koristi direkcijska nevezana parametarska formulacija
model daje mogunost izbora jednadbe za vjetrovalno generiranje, prema Shore Protection
Manual iz 1984. godine ili prema radu Kahma i Calkoen-a iz 1994. godine.
U punom obimu, modelom se mogu modelirati procesi valnog generiranja s vjetrom,
meusobnih valnih nelinearnih interakcija, refrakcije i utjecaja pliine, interakcije valova i
strujanja, promjene morskih razi uslijed plimnih oscilacija te disipacijski procesi izazvani
trenjem sa dnom, povrinskim lomovima valova (eng: white capping) i lomovima valova pri
nailasku na male dubine. Refleksija i difrakcija ne mogu se tretirati ovim modelom u verziji iz
2007. godine.
Diskretizacija osnovnih jednadbi modela je bazirana na metodi konanih volumena s kojima
se dobiva nestrukturirana mrea u horizontalnoj ravnini modelske prostorne domene.
Vremenska integracija provodi se s frakcionalnim koracima, pri emu je za propagaciju
valnog djelovanja koritena multisekvencijalna Euler-ova eksplicitna metoda. lan-funkcija
izvora u jednadbi ouvanja valnog djelovanja tretiran je na temelju posljednje 3. generacije
u formulaciji opisa tog lana, a numerika integracija za lan izvora provodi se prema
metodologiji prikazanoj u radovima Komen-a te Hercbach-a i Jannsen-a. Konvektivni fluksevi
proraunavaju se upwind numerikom shemom prvog reda.

144

VJEBA 5

145

1. Uvod
Cilj ove vjebe je uspostava numerikog modela dinamike ekosustava prezentiranog sa dva
lana. Prvi lan predstavlja plijen-fitoplankton (prva procesna varijabla A) a drugi lan
predstavlja predator-zooplankton (druga procesna varijabla Z). Postavljene su dvije
meusobno vezane (ovisne) obine diferencijalne jednadbe temeljem kojih se prati
dinamika rasta i odumiranja kroz nekoliko karakteristinih vremenskih ciklusa. Za rjeavanje
sustava sainjenog od dvije diferencijalne jednadbe koritena je u tehnikoj praksi vrlo esto
primjenjivana metoda Runge-Kutta 4. reda.

2. Procesne jadnadbe
Poetno stanje sustava je definirano s 10 jedinki fitoplanktona koji imaju konstantu
produkcije (rasta) 2,5 te ratu razgradnje 1,5. Razgradnjom je obuhvaeno prirodno
odumiranje fitoplanktona i smanjenje broja jedinki uslijed aktivnosti predatora kojeg
predstavlja zooplankton. Poetni broj jedinki zooplanktona je usvojen s 1. Budui da
zooplankton nije primarni producent (ne moe stvoriti ivu tvar iz anorganske tvari kroz
proces fotosinteze) njegov rast ovisan je o raspoloivom plijenu odnosno koncentraciji
fitoplanktona. Brzina rasta populacije zooplanktona definirana je koeficijentom konzumacije
fitoplanktona 0,03. Brzina razgradnje zooplanktona definirana je koeficijentom -1, a kojim je
obuhvaen i proces prirodnog odumiranja zooplanktona i njegova podlonost da postane
plijen viih predatora. Time je definiran sustav od dvije procesne varijable sa meuodnosima
koji se u matematikoj formulaciji mogu izraziti s dvije obine diferencijalne jednadbe:
dA
= 2 , 5 A 1 , 5 Z A
dt
dZ
= 1 Z + 0 , 03 A Z
dt

(2.1)
(2.2)

Poetni uvjeti izraeni su jednakostima A(0)=10 i Z(0)=1.

3. Metoda Runge-Kutta 4. Reda


Diferencijalne jednadbe dijelimo na obine diferencijalne jednadbe (ODJ) i parcijalne
diferencijalne jednadbe (PDJ) ovisno o tome da li se radi o funkciji jedne ili vie varijabli. U
ovom sluaju se bavimo samo rjeavanjem obinih diferencijalnih jednadbi.
Rjeenje diferencijalne jednadbe je funkcija koja zadovoljava diferencijalnu jednadbu uz
odreene poetne i/ili rubne uvjete. Pri analitikom rjeavanju diferencijalnih jednadbi

146

obino se pronalaze openita rjeenja koja sadre proizvoljne konstante koje se zatim
izraunavaju na osnovu poetnih uvjeta. Za rjeenje diferencijalne jednadbe n-tog reda
mora biti poznato n nezavisnih uvjeta. Analitike metode su ograniene samo na linearne
jednadbe prvog reda, te linearne jednadbe s konstantnim koeficijentima ako je red
jednadbe vei od jedan.
Numerike metode nemaju takvih ogranienja. Rjeenja diferencijalnih jednadbi
numerikim metodama se dobivaju u obliku tablice vrijednosti funkcije za razliite vrijednosti
jedne ili vie nezavisnih varijabli, ali ne kao funkcijska ovisnost. Ako se promjene poetni
uvjeti potrebno je nanovo raunati vrijednosti u toj tablici.
Obina diferencijalna jednadba prvog reda veinom je zadana o obliku:
dy
= f ( x,y )
dx

y ( x0 ) = y0

(3.1)

Diferencijalnu jednadbu definiranu s:


dy
= f ( x,y )
dx

y ( x0 ) = y0

na intervalu [ x0 , xn ] moemo rjeavati tako da podijelimo interval [x0 , xn] na n jednakih


podintervala, oznaivi:
h=

xn - x 0
,
n

xi = x0 + ih ,

i = 0,1,...,n.

Sada yi+1, aproksimaciju rjeenja u toki xi+1, raunamo iz yi koritenjem aproksimacije oblika

y ( x + h ) y ( x ) + h ( x , y ( x ) , h , f )
te dobivamo rekurziju:

yi+1 yi + h ( xi , yi , h , f )

i = 0,1,..., n - 1

(3.2)

Funkciju nazivamo funkcija prirasta, a razliit izbor te funkcije definira razliite metode.
Uoimo da je funkcija f iz diferencijalne jednadbe parametar od (tj. zavisi o f).
Metode oblika (3.2) zovemo jednokorane metode (jer za aproksimaciju yi+1 koristimo samo
vrijednost yi u prethodnoj toki xi, tj. u jednom koraku dobijemo yi+1 iz yi). Da bismo
147

pojednostavili zapis, ubudue emo f izostaviti kao argument funkcije . O odabiru funkcije
ovisi i tonost metode. Najpoznatije jednokorane metode su Runge Kutta metode. Kod
njih je funkcija oblika
r

( x, y, h ) = j k j ( x , y , h )

(3.3)

j=1

a kj su zadani s:
r

k j ( x, y, h ) = f x + c j h , y + h a jl kl ( x , y , h ) ,
l=1

j = 1, 2, ... , r

(3.4)

Broj r zovemo redom Runge - Kutta (RK) metode i on oznaava koliko puta moramo raunati
funkciju f u svakom koraku. Razliit izbor koeficijenata j, cj i ajl definira razliite RK metode.
Ovi koeficijenti se najee biraju tako da red metode bude to je mogue vei. Ako je j>l,
tada metoda postaje eksplicitna, odnosno kj moemo raunati preko ki. ykj-1.
Primjer odabira koeficijenata prikazuje se na RK metodi drugog reda:
( x, y, h ) = 1k1 ( x, y, h ) + 2 k2 ( x, y, h )
k1 ( x, y, h ) = f ( x, y )

k2 ( x, y, h ) = f ( x + ah, y + ahk1 )
Razvojem k2 u Taylorov red te sreivanjem zapisa dobije se:
k2 ( x, y, h ) = f + h ( fx a + fy af ) +

h2
( fxx a2 + 2fxya 2 f + fyy a2 f 2 ) + R3
2

gdje su: fx i fy prve parcijalne derivacije funkcije f=f(x,y) po x, odnosno y, a fxx, fxy i fyy
odgovarajue druge parcijalne derivacije. Razvoj rjeenja diferencijalne jednadbe y(x) ima
oblik:
h2
h3
y ( x + h ) = y ( x ) + hf + ( fx + fy f ) + fxx + 2fxy f + fyy f 2 + fy ( fx + fy f ) + R4
2
6
Ovdje je iskoriteno da je y(x) rjeenje diferencijalne jednadbe:

y ( x ) = f ( x , y ) = f
te su koritena pravila za deriviranje:
148

y ( x ) = f ( x , y ) = f = fx + fy f

y ( x ) = f ( x , y ) = f = fxx + 2fxy f + fyy f 2 + fy ( fx + fy f )


Sada je pogreka odsijecanja diskretizacije jednaka:
y ( x + h) - y ( x )
y ( x + h) - y ( x )
- ( x, y ( x ) , h ) =
- ( 1k1 ( x, y, h ) + 2 k2 ( x, y, h ) )
h
h
1

= ( 1 - 1 - 2 ) f + h ( fx + fy f ) - 2a +
2

1 a2 1
+ h2 ( fxx + 2fxy f + fyy f 2 ) - 2 + fy ( fx + fy f ) + R3
2 6
6

Da bi metoda bila 1. reda koeficijente treba odabrati tako da se poniti prvi lan u gornjem
razvoju, odnosno da vrijedi:
1 - 1 - 2 = 0
Ukoliko je zadovoljeno i
1
- 2a = 0
2

metoda e biti 2. reda. Uvoenjem slobodnog koeficijenta t rjeenje ove dvije jednadbe
moemo napisati u obliku:
2 = t 0 , 1 = 1 - t , a =

1
2t

Moe se uoiti da se t ne moe odabrati tako da se poniti i lan uz h2 tako da metoda bude
3. reda. Ukoliko je 2 = 0, radi se o metodi 1. reda, i to upravo o Eulerovoj metodi. Za t = 1/2
dobiva se poboljana Eulerova, odnosno Heunova metoda:
1
( k1 + k2 )
2
k1 = f ( x , y )

k2 = f ( x + h, y + hk1 )

Najrairenije su metode etvrtog reda. Odgovarajue jednadbe koje moraju zadovoljavati


koeficijenti RK4 metoda su:
149

1 + 2 + 3 + 4 = 1
1
2
1
2 c22 + 3 c32 + 4 c42 =
3

2 c2 + 3 c3 + 4 c4 =

3 c2a32 + 4 ( c2a42 + c3a43 ) =


2 c23 + 3 c33 + 4 c43 =

1
6
(3.5-3.12)

1
4

3 c22a32 + 4 ( c22a42 + c32a43 ) =

1
12

3 c2 c3a32 + 4 ( c2a42 + c3a43 ) c4 =


4 c2a32a43 =

1
8

1
24

gdje je:
c1 = 0 c2 = a21

c3 = a31 + a32

c4 = a41 + a42 + a43

Uvjet 3.5 treba biti zadovoljen da bi metoda bila reda 1, uvjet 3.6 za red 2, uvjeti 3.7 i 3.8 za
red 3, dok za red 4 trebaju biti ispunjeni uvjeti 3.9-3.12. Ukupno ima 10 koeficijenata i 8
jednadbi ukoliko je metoda reda 4. Za metodu reda 3 uvrtavanjem lanova
c4 = a41 = a42 = a43 = 4 = 0
dobiva se 9 koeficijenata i 7 jednadbi. Metoda reda 4 moe postii najvie red tonosti 4, tj.
ne mogu se dva stupnja slobode iz sustava jednadbi iskoristiti da se red tonosti metode
podigne na 5.
Openito, za metode reda jedan, dva, tri i etiri, najvei mogui red tonosti odgovara redu
metode. Za metode reda 5, 6 i 7 red tonosti metode je 4, 5 i 6, dok je za metode reda 8 i
vie najvei mogui red tonosti za barem dva manji od reda metode. To je razlog to su
metode reda 4 najpopularnije. Red tonosti je 4, a da bi se poveao na 5, mora se poveati
red metode za barem 2 to poveava sloenost metode.
Najpopularnija RK 4 metoda je klasina Runge-Kutta metoda:

150

1
( k1 + 2k2 + 2k3 + k4 )
6
h
h

k1 = f ( x , y ) ; k2 = f x + , y + k1
2
2

h
h

k3 = f x + , y + k2 ; k4 = f ( x + h , y + h k3 )
2
2

Pomou jednadbi 3.3 i 3.4 definiraju se koeficijenti: 1, 2, 3, 4, c1, c2, c3, c4, a21, a31, a41,
a42, a43.
U klasinoj Runge-Kutta metodi navedeni koeficijenti imaju vrijednosti:
1
2
2
1
, 2 = , 3 = , 4 =
6
6
6
6
1
1
a21 = , a31 = 0, a32 = , a41 = 0, a42 = 0, a43 = 1
2
2
1 =

gdje je prethodno definirano:

c1 = 0 c2 = a21 =

1
2

c3 = a31 + a32 =

1
2

c4 = a41 + a42 + a43 = 1

Uvrtavanjem vrijednosti koeficijenata u jednadbe 3.5-3.12 zadovoljeni su navedeni uvjeti.

1 2 2 1
+ + + =1
6 6 6 6
2 1 2 1 1
3 1
2 c2 + 3 c3 + 4 c4 = + + 1 = =
6 2 6 2 6
6 2
2
1
2
1
1
4 1
2 c22 + 3 c32 + 4 c42 = + + 1 =
=
6 4 6 4 6
12 3
2 1 1 11
1 2 1
3 c2a32 + 4 ( c2a42 + c3a43 ) = + 0 + 1 =
=
6 2 2 62
2 12 6
6 1
2 1 2 1 1
=
2 c23 + 3 c33 + 4 c43 = + + 1 =
24 4
6 8 6 8 6
2 1 1 1 1
1 2
1
3 c22a32 + 4 ( c22a42 + c32a43 ) = + 0 + 1 =
=
6 4 2 64
4 24 12
1 + 2 + 3 + 4 =

3 c2 c3a32 + 4 ( c2a42 + c3a43 ) c4 =


4 c2a32a43 =

1 1 1
1
1=
6 2 2
24

2 1 1 1 11
1
3 1
+ 0 + 1 1 =
=
6 2 2 2 62
2
24 8
(3.5-3.12)

151

4. Rezultati provedenih analiza


Rezultati rjeavanja sustava jednadbi 2.1 i 2.2 sa postavljenim poetnim uvjetima prikazani
su na slikama 4.1. (vremenske serije za obje procesne varijable A i Z) i 4.2 (dijagram
meuovisnosti).

Slika 4.1 Dinamike populacije fitoplanktona i zooplanktona temeljem rjeavanja sustava


diferencijalnih jednadbi s metodom Runge-Kutta 4. Reda (prikazano je 7 cirklusa)

Slika 4.1 Dijagram meuovisnosti procesnih varijabli A (fitoplankton) i Z (zooplankton)

152

PRIMJER 1

153

FIZIKALNO I NUMERIKO MODELIRANJE BRZOTOKA NA HE-OMBLA


SAETAK:
Daje se pregled usporedbi numerikim modelom izraunatih i na fizikalnom modelu
izmjerenih dubina i brzina na dionici preljevnog brzotoka. Numeriki model baziran je na
metodologiji konanih volumena a fizikalni model izgraen je po naelu Froude-ove slinosti
u dvije verzije mjerila duljina (18 i 30). Analizirane su dvije tlocrtne konfiguracije preljevnog
brzotoka sa konstantnim nagibom dna od 25%. U prvoj konfiguraciji lateralni vertikalni zidovi
su parabolini a u drugoj kontura zidova je u pravcu. Analizirani su preljevni protoci Q = 60,
90 i 120 m3/s koji e se pojavljivati u periodu eksploatacije hidraulike graevine za koju je i
raen numeriki i fizikalni model. Usporedba rezultata pokazala je dobro slaganje izmeu
izmjerenih i numerikim modelom proraunatih brzina i razina uzdu zidova i osi brzotoka sa
naglaenijim odstupanjem na nizvodnoj tekuoj granici na mjestu izlaza iz preljevnog
brzotoka.

1. Uvod
Za potvrdu projektnog rjeenja sloenih hidrotehnikih graevina uobiajeno se koriste neke
od metoda modeliranja. Iz tih potreba izgraen je integralni fizikalni model HE Ombla sa svim
projektom predvienim hidraulikim elementima. Zbog racionalizacije u provedbi fizikalnog
modeliranja na tom modelu prethodno su provedena i istraivanja sa numerikim modelom i
na fizikalnom modelu veeg mjerila a sa kojim su obuhvaene samo karakteristine
hidraulike komponente (slika 1).
GORNJI (PROIRENI) DIO
VERTIKALNOG OKNA (O10.0m)

126
130
+130
+126

+117.50

+113.25
+103

ZID PARABOLA
RAVNI ZID

Slika 1 Vertikalni presjek projektnog rjeenja evakuacije velikih voda HE Ombla i dvije konfiguracije
bonih zidova brzotoka, sa ravnim zidovima i sa parabolinim zidovima

154

Projektno rjeenje evakuacije velikih voda HE Ombla predvia preljev na koti 130 m.n.m. te
raspon protoka do Qmax =120m3/s. Preljevna voda dolazi iz uspravnog okna promjera 6m i pri
vrhu se iri na promjer 10m, te se preko preljevnog praga irine 21 m preljeva u brzotok.
Brzotok se u prijelaznoj jedinici suava na irinu 4,3 m nakon ega se uvodi u okno spiralnog
preljeva s ciljem postizanja slobodnog zavojnog strujanja u preljevno okno s postojanjem
slobodne zrane jezgre (slika 1). Kako bi se smanjio broj varijantnih rjeenja u provedbi
pokusa na fizikalnom modelu velikog mjerila (1:18) na numerikom modelu i fizikalnom
modelu mjerila (1:30) prvobitno su analizirane dvije konfiguracije bonih zidova brzotoka, sa
ravnim zidovima i sa parabolinim zidovima (slika 1). U nastavku ovog rada dan je prikaz
usporedbe na fizikalnom modelu izmjerenih i numerikim modelom proraunatih brzina i
razina na podruju brzotoka.
2. Numeriki model

Numeriki model rjeava 2D Navie-Stokesove jednadbe sa Reynolds-ovim osrednjavanjem


za nestiljivu tekuinu uz predpostavku hidrostatskog tlaka. Za prostornu diskretizaciju koristi
se metoda konanih volumena sa kontinuiranim i nepreklopljenim elijama (trokutastim
elementima). Time je na podruju prostorne domena podjeljena dobivena nestrukturirana
mrea. Integralna formulacija sustava jednadbi kontinuiteta i ouvanja koliine gibanja za
2D plitki fluid u kartezijevom koordinatnom sustavu glasi (Sleigh i Gaskel, 1998; Zhao i sur.,
1998):

U
+ F ( U ) = S( U )
t

h
U = hu
hv

(1)

hu

FX = hu + gh / 2

huv

hv

FY =
hvu

hu2 + gh / 2

hS

S = gh( S0 X S fX )
gh( S0Y S fY )

(2a,b,c,d)

gdje je: U vektor konzervativne varijable; F vektorska funkcija fluksa; S vektor izvora i ponora.
Unos vode u komoru vertikalnog okna (slike 1,4) u numerikom modelu obuhvaen je samo
kroz lan izvora u jednadbi kontinuiteta a ne i u jednadbi ouvanja koliine gibanja. Oznake
S0x i S0y odnose se na nagibe dna u smjerovima x i y a S0x i S0y predstavljaju nagibe energetske
linije koje su definirane sa Manning-ovom jednadbom:
S fx =

n2u u2 + v 2
h4 / 3

S fy =

n2v u2 + v 2
h4 / 3

(3)

gdje je: n manning-ov koeficijent (u numerikom modelu usvojen sa 0,01 m1/3/s).


Integracija jednadbe 1 preko i-te elije uz koritenje Green-Gauss teorema daje:

155

Ai t d + Ai S(U)d = i ( F n)dS

(4)

gdje je: Ai povrina i-te elije, integracijska varijabla definirana na Ai, i omoeni opseg od
elije Ai, ds integracijska varijabla uzdu omoenog opsega, a n vektor jedinine vanjske
normale. Horizontalni konvektivni lanovi su proraunati koritenjem Riemann-ovog solvera
sa Roe-ovom aproksimacijom (Roe, 1981; Alcrudo i Garcia-Navarro, 1993; Toro, 1997; Causon,
1999)

Vaan element aplikacije numerikog modela je i rutina koja omoguava inicijalno suhi
model te naglo plavljenje numerikih elija a ime se one aktiviraju i u jednadbama
kontinuiteta i u jednadbama ouvanja koliine gibanja. Inicijacija pretvaranja elementa iz
suhog u mokri deava se pri postizanju dubine vode od 0,02 m.
Sa numerikim modelom provedene su inicijalne analize strujanja na dionici brzotoka bez
daljnjeg prelaska u spriralu. Diskertitzacija prostorne domene numerikog modela sa
konanim volumenima prikazana je na slikama 2 (parabolini zid) i 3 (ravni zid).

Slika 2 Diskertitzacija prostorne domene numerikog modela sa konanim volumenima


(parabolini zid brzotoka)

156

Slika 3 Diskertitzacija prostorne domene numerikog modela sa konanim volumenima (ravni zid
brzotoka)

Mrea sadri 8021 (parabolini zidovi) i 7938 (ravni zidovi) elemenata i 4248 (parabolini
zidovi) i 4190 (ravni zidovi) vorova. U provedbi prorauna koriten je vremenski inkrement
od 0,005s. Na izlazu iz brzotoka koritena je slobodna-absorbcijska tekua granica.

3. Fizikalni model
Izgraena su dva fizikalna modela prema Froude-ovom kriteriju slinosti sa dva mjerila
duljina 18 (IGH-Zagreb) i 30 (Graevinski fakultet Zagreb). Oba fizikalna modela opremljena
su sa sustavima za mjerenje protoka, brzina i razina kao i snimanje svih procesa digitalnom
TV kamerom. Protok na ulazu u modelski ulaz vertikalnog
okna mjeren je sa
elektromagnetskim mjeraem protoka Endress-Hauser, tip Promag W te sa Thompsonovim
preljevom na modelskom izlazu iz vertikalnog tunela preljeva. Mjerenja brzine izvrena su sa
SEBA aluminijskim hidrometrijskim krilom tip Mini Current meter M1 sa mjeraom broja
okretaja propelera Signal Counter Z6. Za mjerenje razina odnosno dubina koritene su
mjerne igle, ultrazvuni mjerai razine Endress-Hauser i piezoelektriki mjerai razine Wika.
Za akviziciju i analogno-digitalnu konverziju izmjerenih signala koriten je sustav Adam 5000
E (Advantech).
Na slici 4a prikazan je dio fizikalnog modela cijelokupnog hidraulikog sustava HE Ombla
izvedenog sa mjerilom duljina 18 a izgraenog u IGH-Zagreb. Prikaz sa slike odnosi se samo
na evakucijski organ velikih voda (vidi sliku 1). Fizikalni model evakucijskog organa velikih
voda izgraen je i u Hidrotehnikom laboratoriju Graevinskog fakulteta u Zagrebu ali sa
mjerilom duljina 30 (slika 4b). Na slici 4b prikazan je stacionarni preljevni protok Q = 60m3/s
kroz dionicu preljevnog brzotoka.

157

Slika 4a,b Dio fizikalnog modela cijelokupnog hidraulikog sustava HE Ombla (lijevo fizikalni
model sa mjerilom duljina 18, IGH-Zagreb ; desno - pokus sa stacionarnim preljevnim protokom Q =
60m3/s kroz dionicu preljevnog brzotoka na fizikalnom modelu sa mjerilom duljina 30, GFZ-Zagreb)

3. Rezultati modeliranja
Prostorni raspored dubina na dionici brzotoka dobivena sa numerikim modelom prikazana
su na slici 5. Na slikama su ucrtani i vektori brzina. Usporedba dubina uzdu simetrale
brzotoka za stacionarne protoke Q = 60, 90, 120 m3/s pri parabolinim i ravnim zidovima
dana je na slici 6.

158

Slika 5 Polja dubina na dionici brzotoka s parabolinim bonim zidovima (gornje tri slike) i ravnim
bonim zidovima (doljnje tri slike) dobivena sa numerikim modelom (gore Q = 60m3/s ; sredina Q
= 90m3/s ; dolje Q = 120m3/s)

159

2.5
razine (uzduna os
razine (uzduna os
razine (uzduna os
razine (uzduna os
razine (uzduna os
razine (uzduna os

h (m)

2.0
1.5

parabola) - Q60
parabola) - Q90
parabola) - Q120
ravno) - Q60
ravno) - Q90
ravno) - Q120

1.0
0.5
0.0
10

15

20

25

30

35

40

45

50

55

L (m )

Slika 6 Usporedba dubina uzdu simetrale brzotoka za stacionarne protoke Q = 60, 90, 120 m3/s pri
parabolinim zidovima i ravnim zidovima

Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih dubina i


brzina uzdu parabolinih zidova brzotoka dana je na slikama 7 i 8. Usporedba na fizikalnom
modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih dubina i brzina u osi brzotoka dana
je na slikama 9 i 10. Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom
izraunatih dubina i brzina uzdu zidova i u osi brzotoka dana je na slikama 11 i 12.
3

n.m. (parabola-zid) Q60


f.m. Lr30 (parabola-zid) Q60

2.5

f.m. Lr18 (parabola-zid) Q60


h (m)

n.m. (parabola-zid) Q90


f.m. Lr30 (parabola-zid) Q90

1.5

f.m. Lr18 (parabola-zid) Q90


1

n.m. (parabola-zid) Q120


f.m. Lr30 (parabola-zid) Q120

0.5

f.m. Lr18 (parabola-zid) Q120


0
15

25

L (m )

35

45

55

Slika 7 Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih dubina


uzdu parabolinih zidova brzotoka
16

n.m. (parabola-zid) Q60


f.m. Lr30 (parabola-zid) Q60

v (m/s)

14

f.m. Lr18 (parabola-zid) Q60


n.m. (parabola-zid) Q90

12

f.m. Lr30 (parabola-zid) Q90


f.m. Lr18 (parabola-zid) Q90

10

n.m. (parabola-zid) Q120


8

f.m. Lr30 (parabola-zid) Q120


f.m. Lr18 (parabola-zid) Q120

6
15

25

L (m )

35

45

55

Slika 8 Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih brzina


uzdu parabolinih zidova brzotoka

160

3
n.m. (parabola-os) Q60
2.5
f.m. Lr30 (parabola-os) Q60
h (m)

n.m. (parabola-os) Q90

1.5

f.m. Lr30 (parabola-os) Q90

n.m. (parabola-os) Q120

0.5

f.m. Lr30 (parabola-os) Q120

0
15

25

L (m )

35

45

55

Slika 9 Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih dubina u


osi brzotoka sa parabolinim zidovima
16

n.m. (parabola-os) Q60


f.m. Lr30 (parabola-os) Q60

v (m/s)

14

f.m. Lr18 (parabola-os) Q60


n.m. (parabola-os) Q90

12

f.m. Lr30 (parabola-os) Q90


f.m. Lr18 (parabola-os) Q90

10

n.m. (parabola-os) Q120


8

f.m. Lr30 (parabola-os) Q120


f.m. Lr18 (parabola-os) Q120

6
15

25

L (m )

35

45

55

Slika 10 Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih brzina u


osi brzotoka sa parabolinim zidovima
2

n.m. (ravno-zid) Q60


f.m. Lr30 (ravno-zid) Q60
n.m. (ravno-zid) Q90
f.m. Lr30 (ravno-zid) Q90
n.m. (ravno-zid) Q120
f.m. Lr30 (ravno-zid) Q120
n.m. (ravno-os) Q60
f.m. Lr30 (ravno-os) Q60
n.m. (ravno-os) Q90
f.m. Lr30 (ravno-os) Q90
n.m. (ravno-os) Q120
f.m. Lr30 (ravno-os) Q120

h (m)

1.5

0.5

0
15

25

L (m )

35

45

55

Slika 11 Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih dubina


uzdu zidova i u osi brzotoka sa ravnim zidovima
16

n.m. (ravno-zid) Q60


f.m. Lr30 (ravno-zid) Q60
n.m. (ravno-zid) Q90
f.m. Lr30 (ravno-zid) Q90
n.m. (ravno-zid) Q120
f.m. Lr30 (ravno-zid) Q120
n.m. (ravno-os) Q60
f.m. Lr30 (ravno-os) Q90
n.m. (ravno-os) Q90
f.m. Lr30 (ravno-os) Q90
n.m. (ravno-os) Q120
f.m. Lr30 (ravno-os) Q120

v (m/s)

14
12
10
8
6
15

25

L (m )

35

45

55

161

Slika 12 Usporedba na fizikalnom modelu izmjerenih i sa numerikim modelom izraunatih brzina


uzdu zidova i u osi brzotoka sa ravnim zidovima

Fizikalni modeli oba mjerila duljina generalno daju vee vrijednosti dubina od numerikog
modela na podruju krijeste stojnog vala. Na dijagramima priloene vrijednosti dubina
dobivene su sa mjernim iglama sa kojima su se registrirale maksimalne razine vodnog lica a
koje se nalaze u podruju naglih tranzicija u kojim se pojavljuje i mjeanje vode i zraka a to
nije obuhvaeno numerikim modelom. S druge strane brzine izmjerene na fizikalnom
modelu (mjerilo duljina 30) su generalno manje od vrijednosti dobivenih sa numerikim
modelom kao posljedica relativno malih dubina i oteanog mjerenja brzina na fizikalnom
modelu a to je i najizraenije pri najmanjim analiziranim protocima od Q = 60m3/s.
Fizikalni model mjerila duljina 18 daje vee brzine od fizikalnog modela osim na dijelu u
blizini kraja analizirane dionice brzotoka a to je posljedica trodimenzionalnog efekta
strujanja koji takoer nije obuhvaen s 2D numerikim modelom. Nadalje, na izlaznoj tekuoj
granici numerikog modela dubine su malo vee u osi nego na zidovima brzotoka dok je na
fizikalnom modelu obrnut sluaj. Ova razlika je posljedica koritenog absorbcijskog rubnog
uvjeta u numerikom modelu.
Pozicije ela stojnih valova uz zid i u osi dobro se poklapaju na svim analiziranim modelima.

4. Zakljuak
Provedena je analiza brzina i razina u podruju preljevnog brzotoka HE Ombla na fizikalnom
modelu mjerila duljina 18 i 30 i sa numerikim modelom baziranim na metodi konanih
volumena. Raspon analiziranih protoka je Q = 60, 90 i 120 m3/s a varirana je i forma
vertikalnih bonih zidova preljevnog brzotoka (ravni zid, parabolini zid). Dno brzotoka ima
konstantan nagib od 25%.
Usporedba rezultata pokazala je dobro slaganje izmeu izmjerenih i numerikim modelom
proraunatih brzina i razina uzdu zidova i osi brzotoka sa naglaenijim odstupanjem na
nizvodnoj tekuoj granici na mjestu izlaza iz preljevnog brzotoka. Fizikalni modeli oba
mjerila duljina daju malo vee vrijednosti dubina od numerikog modela na podruju krijeste
stojnog vala obzirom da se na fizikalnim modelima registrirala maksimalna razina vodnog lica
ispod kojeg se ustvari pojavljuje mjeavina vode i zraka a ne kontinuirano homegena
tekuina. Ovaj fenomen nije obuhvaen u sklopu koritenog 2D numerikog modela.
Relativna razlika izmeu izmjerenih (fizikalni model) i proraunatih (numeriki model)
vrijednosti dubina je 5,7% pri izvedbi parabolinog zida te 3,4% pri izvedbi ravnog zida. Za
izmjerene i proraunate brzine relativna razlika iznosi 2,7% pri izvedbi parabolinog zida te
2,3% pri izvedbi ravnog zida. Ukoliko se predpostavki apsolutna tonost vrijednosti
izmjerenih na fizikalnom modelu spomenute relativne razlike mogu se smatrati i relativnim
grekama vezanim uz vrijednosti numerikog modela.
Temeljem provedenih analiza i dobivenih rezultata modeliranja dobivena je potvrda o
zadovoljenju propusnosti preljevnog brzotoka i pri protocima 100 godinjeg povratnog
162

perioda od Q =120 m3/s a pri kojem nije registrirana pojava priguenja niti na jednom od
koritenih modela.
Literatura:
Abbott, M., B. (1979): Computational Hydraulics, Pitman, London.
Sleigh, D., H., Gaskel, P., H. (1998): An unstructured finite volume algorithm for predicting flow in
rivers and estuaries, Computer and Fluids, Vol 27, No. 4.
Zhao, D., H., Shen, H.W., Tabios, G.,Q., Tan, W., Y. (1994): Finite-volume two dimensional unsteady
flow model for river basins, Journal of Hydraulic Engineering, ASCE, No. 7, 120.
Roe, .P., L. (1981): Approximate Riemann solvers, parameters vectors and difference schemes, Journal
of Computationals Physics, No. 43.
Alcrudo, F., Garcia-Navarro, P. (1993): A high resolution Godunov type scheme in finite volumes for
the 2D shallow-water equation, Int. J. Numer. Methods Fluids, 16(6).
Toro, E., F., Riemann Solvers and Numerical Methods for Fluid Dynamics, Springer, Berlin, Germany,
1997.
Causon, D. (1999): Advances in calculation methods for supercritical flow in spillway channels, Journal
of Hydraulic Engineering, Vol 125, No. 10.

163

PRIMJER 2

164

Numerika analiza kvalitete mora na podruju sjevernog Jadrana

SAETAK:
Prikazani su rezultati numerike analize kvalitete mora na podruju sjevernog Jadrana
tijekom razdoblja 1997.-2001. Rubni uvjeti na otvorenoj granici modela i slatkovodni utoci
cikliki su ponavljani za polja temperature i saliniteta mora u svim analiziranim godinama.
Na kontaktu mora i atmosfere za polja temperature zraka, relativne vlage zraka, naoblake i
kratkovalnog zraenja takoer su koritene cikliki ponavljane vrijednosti. Jedino varijabilno
polje u provedenim simulacijama je polje brzine vjetra koje je u analizirano razdoblju
definirano temeljem rezultata numerikog atmosferskog modela Aladin-HR.
Provedenim istraivanjem dobiveni su rezultati koji ukazuju na vanost vjetrovne dinamike
kao stohastikog parametra na kojeg ovjek nema direktan utjecaj i na intenzitet dinamike
klorofila-a u podruju sjevernog Jadrana. Dobiveni rezultati pokazali su da se najvee
koncentracije klorofila-a pojavljuju u lipnju i listopadu, a u lipnju 2000. i 2001. godine
registrirane su poveane vrijednosti u odnosu na preostale godine iz analiziranog perioda.
Razlog ove pojave je vjerojatno due zadravanje voda bogatih nutrijentima iz slatkovodnih
utoka, primarno iz rijeke Po, u povrinskom sloju mora sjeverne Istre.
Rezultati numerikih analiza u suglasju su s rezultatima istraivanja u sklopu projekata
provedenih sa ciljem definiranja uzroka uestalog formiranja sluzavih nakupina u sjevernom
Jadranu tijekom razdoblja 1999.-2001. (Projekt MAT - Monitoring and study of processes of
mucilage formation in the Adriatic and Tyrrhenian Seas, 1999.-2002.)

1. Uvod
Na podruju sjevernog Jadrana formiranje sluzavih nakupina, koje uzrokuje cvjetanje mora,
pojavljuje se sa povratnim periodom u rasponu 10-40 godina (Fonda Umani i sur., 1989), a u
posljednje vrijeme njena uestalost je poveana. Tako je tijekom razdoblja 1997.-2001.
pojava zapaena u 1997., 2000. i 2001. godini. Fenomen generiranja sluzavih nakupina
ostvaruje se uslijed sinergijskog uinka nekoliko razliitih faktora, primjerice znaajnije
promjene nutrijentnih koncentracija i njihovih omjera (Degobbis i sur., 1999; Fajon i sur.,
1999), promjene organske frakcije ugljika pri prolazu kroz planktonski prehrambeni lanac
(Azam i sur., 1999) te prevalentnosti specifinih klimatolokih i oceanografskim uvjeta
(Degobbis i sur., 1995). More sjevernog Jadrana je produktivnije od primjerice jugoistonog
dijela jadranskog akvatorija, a u 1997., 2000. i 2001. godini u podruju priobalnog mora
sjevernog Jadrana registrirano je i formiranje sluzavih nakupina tijekom proljetnih i ljetnih
mjeseci. U obje godine su sluzavi agregati formirani tijekom svibnja i lipnja te su se zadrali
sve do prvog dijela srpnja, kada je nakon nekoliko epizoda intenzivnijeg djelovanja vjetra
dolo da rasprenja agregata uzdu morskog stupca (Precali i sur., 2005). Tijekom ostalih
165

godina iz razdoblja 1997.-2001. ta pojava nije primijeena. Vertikalni i horizontalni


termohalini gradijenti nastali uslijed zagrijavanja povrinskog sloja mora u svibnju i lipnju te
intruzije mora vee slanosti u intermedijalnom sloju, zajedno sa zadravanjem voda iz rijeke
Po, pogoduju razvoju sluzavih nakupina u akvatoriju sjevernog Jadrana (Russo i sur., 2005). S
druge strane, zapadna jadranska struja (WAC) iznosi more bogato nutrijentima iz podruja
sjevernog Jadrana (Grilli i sur., 2005) pa se u ovisnosti o razvijenosti tog strujanja u pojedinim
godinama mogu oekivati i razliiti periodi zadravanja i/ili razliite koncentracije nutrijenata
unesenih u sjeverni Jadran putem slatkovodnih utoka. Zapadna jadranska struja je bila dobro
razvijena u svim godinama sa odsustvom pojave cvata mora (Grilli i sur., 2005). Dugotrajnije
odsustvo jaih vjetrova takoer doprinosi smanjenoj dinamici mora i stabilnosti stratifikacije,
a nagli prekid morske cvatnje u 2000. godini dogodio se upravo nakon nekoliko kratkih
epizoda jakih vjetrova na poetku srpnja (Russo i sur., 2005). Osim toga, porast temperature
mora u povrinskom sloju i pojaani intenzitet slatkovodnih utoka u podruju sjevernog
Jadrana takoer imaju ulogu na razvoj sluzavih nakupina. Primjerice, poveano otjecanje
rijeke Po tijekom svibnja koincidira sa pojavom cvata mora (Degobbis i sur., 2005).
Numerike analize u ovom istraivanju provedene su sa ciljem da se prepozna zasebni
doprinos polja vjetra u dinamici mora, a time i njegov utjecaj na razvoj koncentracije
klorofila-a, kao bitnog parametra kvalitete mora, u povrinskom sloju mora sjevernog
Jadrana tijekom razdoblja 1997.-2001. Zbog toga se u modelskim simulacijama svaka
kalendarska godina (1997.-2001.) promatra kao zasebna cjelina. Stoga poetni i rubni uvjeta
imaju slijedea obiljeja:
- Analiziran je kalendarski period 1.1.-31.12. sa istom prostornom raspodjelom
temperature i saliniteta mora u poetnim uvjetima bez obzira na analiziranu godinu
- Prostorna i vremenska raspodjela temperature i saliniteta mora na otvorenoj granici
modela je definirana za iste termine (1.1., 1.4., 1.7. i 1.10.) bez obzira na analiziranu
godinu
- Koritena je ista vremenska serija za temperaturu i vlagu zraka te naoblaku pri
parametrizaciji izmjene topline sa atmosferom bez obzira na analiziranu godinu. Isto
vrijedi i za protoke i temperature slatkovodnih utoka
- Model strujanja se na kontaktu mora i atmosfere forsira sa poljem vjetra koje ima
varijabilnu dinamiku tijekom svake analizirane godine iz razdoblja 1997.-2001.

2. Numeriki model
Numerika analiza strujanja mora i dinamike bioloko-kemijskih parametara provedena je s
trodimenzionalnim numerikim modelom Mike 3fm (www.dhigroup.com). Procesne
jednadbe i numerika formulacija hidrodinamikog modula u modelu Mike 3fm detaljnije je
objanjena u Lonar i sur. (2011).
166

Modelska domena pokriva podruje prikazano na slici 1. Prostorna domena numerikog


modela Mike 3fm (metoda konanih volumena; Sleigh i Gaskel, 1998) diskretizirana je sa
nestrukturiranom proraunskom mreom koja u horizontalnom smjeru ima varijabilni
prostorni korak l od 700m u do 3200m (slika 2), a u vertikalnom smjeru sadri 20 sigma
slojeva (Song i Haidvogel, 1994).
Modelske simulacije su inicirane 1. sijenja u svim analiziranim godinama tijekom razdoblja
1992.-2001. U svim godinama koritena su istovjetna polja temperature i saliniteta mora na
standardnim oceanografskim dubinama (slika 2) iz oceanografske baze podataka Dartmouth
Adriatic Data Base DADB (Galos, 2000). Sezonska polja temperature i saliniteta mora
referencirana su na razdoblje zime (sijeanj-oujak), proljea (travanj-lipanj), ljeta (srpanjrujan) i jeseni (listopad-prosinac) (Cushman-Roisin i sur., 2007).
Na otvorenoj granici model koristi satnu dinamiku morskih razi (Janekovi i sur., 2003;
Janekovi i Kuzmi, 2005; Janekovi i Sikiri-Dutour, 2007), a polja temperature i saliniteta
mora u vertikalnom profilu referencirana su na Galos (2000) s definiranim vrijednostima u
terminima 1. sijeanj, 1. april, 1. srpanj i 1. oujak (vidi sliku 2). Istovjetan prostorni raspored
temperature i saliniteta mora cikliki je ponavljan za sve godine simulacije. Slatkovodni utoci
(slika 1) parametrizirani su s mjeseno osrednjenim klimatolokim vrijednostima protoka i
temperatura prema Raichich (1996), a salinitet je definiran s vrijednosti 0 PSU. Polja brzine
vjetra, kao rubni uvjet na kontaktu mora i atmosfere, dobivena su iz atmosfreskog modela
Aladin-HR (Members of the ALADIN international team, 1997; Courtier i sur, 1991;
Cordoneanu i Geleyn, 1998; Brzovi, 1999; Brzovi i Strelec-Mahovi, 1999; Ivatek-ahdan i
Tudor, 2004). Za analizirano razdoblje koriteni su izlazni podaci sa prostornim korakom od 4
km i vremenskim korakom od 3 sata.

167

Slika 1 Podruje obuhvaeno prostornom domenom numerikog modela Mike 3fm s ucrtanim
pozicijama ADCP i CTD postaja (zeleni kvadratii) i pozicije slatkovodnih utoka na modeliranom
podruju

Slika 2 Diskretizacija prostorne domene numerikog modela Mike 3fm s batimetrijskom podlogom
(a), poljima saliniteta (b zima, c proljee, d ljeto, e jesen) i poljem temperature mora u
vertikalnom profilu otvorene granice (f ljeto)

Model turbulencije oslanja se na k- formulaciju (Rodi, 1987) u vertikalnom smjeru i


Smagorinsky koncept (1993) u horizontalnom smjeru. Usvojene vrijednosti koeficijenata u
hidrodinamikom modulu modela Mike 3 fm su slijedee: faktori proporcionalnosti za
koeficijent turbulentne disperzije za skalarna polja temperature i saliniteta PrV-D = 0.05
(vertikalni smjer) i PrH-D = 0.15 (horizontalni smjer); faktori proporcionalnosti za turbulentnu
kinetiku energiju (TKE) i disipaciju () PrV-k = 1.3 (vertikalni smjer) i PrH-k = 1.0; hrapavost =
0.01m; Smagorinsky koeficijent = 0.2; koeficijent trenja vjetra 0.0016 (Wu, 1994); koeficijenti
u Angstromovom zakonu a = 0.25 i b = 0.52; koeficijent u Daltonovom zakonu evaporacije =
0.9; koeficijent apsorpcije svjetlosne energije u povrinskom sloju u Beerovom zakonu = 0.2;
koeficijent svjetlosnog zamiranja u Beerovom zakonu = 0.95.
Verifikacije rezultata numerikog modela provedena je temeljem rezultata mjerenja
provedenih u znanstveno-strunom projektu Program praenja stanja Jadranskog mora
(Androec i sur., 2009). Mjerenja strujanja te temperature i salinitet mora provedena su u
razdoblju 11.2007.-11.2008. Budui da je primarni interes ovog istraivanja provedba analiza
u razdoblju 1997.-2001., za koje nisu bila dostupna mjerenja strujanja, prethodno opisani
numeriki model primijenjen je i za period 1.1.2008.-15.11.2008. uz usvajanje istih poetnih i
rubnih uvjeta kao i u simulacijama iz razdoblja 1997.-2001. Podaci o varijabilitetu polja vjetra
za period simulacije 1.1.2008.-15.11.2008. preuzeti su iz rezultata numerikog modela
Aladin-HR. Mjerenje morskih struje je ostvareno sa ADCP strujomjerima na postajama S1 i S2
(slika 1). Usporedba izmjerenih i modeliranih satno osrednjenih brzina strujanja na dubini 8m
za period 15.6.2008.-15.7.2008. prikazana je na slici 3. Greka modeliranih vrijednosti satno
168

osrednjenih komponenti strujanja na pozicijama strujomjernih postaja S1 i S2 u odnosu na


izmjerene za period simulacije 1.1.2008.-15.11.2008. poprimila je vrijednosti korijena
srednjeg kvadratnog odstupanja RMSE=0.057 (za u komponentu) i RMSE=0.074 (za v
komponentu). Na slici 4 prikazana je usporedba modelske i izmjerene raspodjele
temperature i saliniteta mora u vertikalama strujomjernih postaja S1 i S2 u terminima
13.3.2008. i 27.6.2008.

Slika 3 Usporedba izmjerenih i modeliranih (Mike 3fm) satno osrednjenih brzina strujanja na
poloaju strujomjerne postaje S1 (gore) i S2 (dole) na dubini 8m

Slika 4 Usporedba modelske i izmjerene raspodjele temperature i saliniteta mora u vertikalama


strujomjernih postaja S1 i S2 u terminima 13.3.2008. i 27.6.2008.

Hidrodinamiki modul modela Mike 3fm daje trodimenzionalnu sliku strujanja potrebnu za
daljnji tijek prorauna koncentracija parametara kvalitete mora. Pri tome je koriten modul
ECOLab koji direktno iz hidrodinamikog modula preuzima informacije o dinamici strujanja i
provodi daljnji tretman konvektivno-disperzivnog pronosa sa bioloko-kemijskim reakcijama.
U analizi kvalitete mora koritena je numerika formulacija koja koncentracije varijabli
169

otopljenog kisika (DO), amonija (NH4), nitrita (NO2), nitrata (NO3), ortofosfata (PO4) i
klorofila-a (CHL) tretira kao procesne varijable. Za svaku od procesnih varijabli formira se
odgovarajua diferencijalna jednadba brzine njezine promjene, a bazira se na procesima
koji se odvijaju unutar promatranog ekosustava. Osim procesnih varijabli, u koritenom
pristupu analize upotrebljavaju se i konstante, parametri prisile i pomone varijable.
Za analizu transporta skalarnih polja koritena je 3D quickest-sharp shema koja je osobito
pogodna za sluajeve naglaenih gradijenata i pripada grupaciji tzv. CWC shema (Consistency
With Continuity). Za integraciju je koritena Runge-Kutta metoda 4. reda.
Reaeracija je proces kojim se opisuje izmjena kisika izmeu otopljenog kisika u vodi i u
atmosferi, a primijenjeni izraz ukljuuje stupanj saturacije kisika u vodi koji je ovisan o
salinitetu i temperaturi. Brzina reaeracijskog procesa ovisna je o brzini vjetra, brzini strujanja
i dubini vode. Proces fotosintetske produkcije kisika je opisan u relativnom odnosu naspram
maksimalne produkcije u podne i varijabilan je u vremenu relativnog trajanja pojedinog
dana. Za vrijednost maksimalne produkcije kisika kroz proces fotosinteze u podne usvojena
je vrijednost 1.5gO2/m2/dan. Fotosintetska produkcija kisika i respiracija autotrofa varijabilna
je po dubini zbog ovisnosti intenziteta svjetlosti o koncentraciji autotrofa. Varijacija u funkciji
dubine opisana je se Lambert-Beerovim zakonom u kojem je za koeficijent svjetlosnog
priguenja usvojena vrijednost 15m (GF, 2010). Respiracije autotrofa i heterotrofa potrebuje
kisik a u ovisnosti je i o temperaturi mora. Za ratu respiracije pri 200C primijenjena je
konstanta vrijednost u toku jednog kalendarskog dana od 0.2gO2/m2/dan. Temperaturni
koeficijent za respiraciju usvojen je s vrijednosti 1.08, a koncentracija otopljenog kisika pri
kojoj se brzina procesa reducira za 50% kao posljedica nedostatka kisika definirana je sa
vrijednosti 2mg/l. Sedimentna potreba za kisikom pretpostavljena je kao ovisna o
koncentraciji kisika i temperaturi te je koriten izraz za Michaelis-Mentenovu kinetiku sa
ratom 0.2gO2/m2/dan, Arheniusovim temperaturnim koeficijentom 1.07 i koncentracijom
kisika pri 50% saturaciji 2mg/l. Promjena kisika uslijed nitrifikacije definirana je kao proces
prvog reda obzirom na amonij i Michaelis-Mentenov proces te obzirom na kisik sa usvojenim
vrijednostima 3.42gO2/gNH4-N (potreba za kisikom za nitrifikaciju NH4 NO2) i 1.14
gO2/gNO2-N (potreba za kisikom za nitrifikaciju NO2 NO3) uz odgovarajue usvojene
vrijednosti Arheniusovog temperaturnog koeficijenta 1.088 i koncentracije kisika pri 50%
saturaciji od 2mg/l.
Bilanca amonija obuhvaa primitak amonija dobivenog iz transformacije amonija u nitrite te
konzumaciju od strane algi i bakterija. Proces transformacije amonija u nitrite je
pretpostavljen kao proces prvog reda obzirom na koncentraciju amonija sa direktnom
konverzijom, a ovisan je o temperaturi i koncentraciji kisika. Konzumacija amonija od strane
algi referencirana je na fotosintezu i respiraciju i to kao konstantna vrijednost po gramu neto
produkcije kisika. Za vrijeme noi konzumacija amonija postaje konstantna. Tijekom dana
intenzitet konzumacije je ovisan o koncentraciji amonija, a to je definirano Michaelis170

Mentenovom kinetikom uz usvajanje konstantne vrijednosti od 0.066gN/gDO za proraun


koliine NH4-N konzumirana od strane algi. Uvedena je i funkcija limitacije nutrijenata u kojoj
je koncentracija 50% saturacije za duik usvojena sa 0.05, a za fosfor sa vrijednosti 0.01.
Konzumacija amonija od strane bakterija takoer je opisana Michaelis-Mentenovom
kinetikom u kojoj je konstanta konzumacije usvojena sa 0.109gN/gDO, a koncentracija 50%
saturacije sa 0.05mg/l.
Denitrifikacija pri kojoj se nitrati transformiraju u slobodni atmosferski duik je interpretirana
kao proces prvog reda ovisan o temperaturi. Za ratu nitrifikacije pri 200C usvojena je
vrijednost 0.1 1/dan uz usvojeni Arheniusov temperaturni koeficijent 1.16. Fosfor se
konzumira u procesu fotosinteze. Uzimajui u obzir konzumaciju fosfora kroz produkciju algi
koritena bilancna jednadba koncentracije ortofosfata obuhvaa konzumaciju fosfora od
strane algi (referencirana je na fotosintezu i respiraciju) i to kao konstantna vrijednost po
gramu neto produkcije kisika. Tijekom dana intenzitet konzumacije je ovisan o koncentraciji
PO4, a to je definirano Michaelis-Mentenovom kinetikom u kojoj je koliina PO4
konzumirana od strane algi usvojena sa konstantom 0.0091gP/gDO. Konzumacija fosfora od
strane bakterija pri mineralizaciji organske tvari takoer je opisana Michaelis-Mentenovom
kinetikom sa usvojenom vrijednosti 0.015gP/gDO te koncentracijom 50% saturacije od
0.05mg/l. Produkcija klorofil-a pretpostavljena je kao proporcionalna fitoplanktonskoj
produkciji ugljika a time i produkciji kisika. Bilancna jednadba za rjeavanje dinamike
koncentracije klorofil-a definirana je temeljem omjera klorofil-a/ugljik (usvojeno
0.025mgCHL/mgC) i ugljik/kisik pri primarnoj produkciji (usvojeno 0.2857mgC/mgO). Za rate
odumiranja i sedimentacije klorofil-a usvojene su vrijednosti 0.01 1/dan i 0.2m/dan
Za poetne vrijednosti modelskih parametara koritene su prostorno homogene vrijednosti
temeljem podataka izmjerenih na oceanografskoj postaji smjetenoj na 1nM od Centra za
istraivanje mora instituta Ruer Bokovi u Rovinju (kontinuirano praenja u razdoblju
1975.-2005.). Te vrijednosti reprezentativne su za Rovinjski akvatorij i zasigurno odstupaju
od referentnih vrijednosti zapadne strane priobalja sjevernog Jadrana, no obzirom na sam
cilj istraivanja koriteni podaci su svrsishodni. Stoga, usvojene vrijednosti u poetnim
uvjetima iznose: CHL = 0.00075mg/l, PO4 = 0.0024mg/l, NO2 = 0.0002mg/l, NO3 = 0.08mg/l,
NH4 = 0.00116mg/l i DO = 7.2mg/l. Nadalje, zbog odsustva podataka o dinamici koncentracija
svih parametara na podruju otvorene granice (utjecaj otvorenog mora) tijekom perioda
simulacija takoer su koritene vrijednosti dobivene mjerenjem na oceanografskoj postaji na
1nM od Rovinja.
Koncentracije parametara na mjestu slatkovodnih utoka usvojene su sa konstantnim
vrijednostima tijekom perioda simulacije i prikazane su u tablici 1. Za rijeke Mirna, Dragonja i
Soa koritene su iste koncentracije, dobivene osrednjavanjem vrijednosti za 2006., 2009. i
2010. godinu (Hrvatske vode, 2010; 2011). Za sve preostale rijeke talijanskih slivova (slika 1)

171

koritene su koncentracije koje odgovaraju godinjim prosjecima za rijeku Po (Wit i


Bendoricchio, 2001; Palmeri i sur., 2005).
Potrebno je napomenuti da su numerike analize provedene u svrhu kvantifikacije
intenziteta razvoja klorofila-a te slue samo za komparaciju pojedinih situacija kroz razdoblje
1992.-2001. Shodno tome, analiza osjetljivosti koritenih konstanti i usporedba sa
izmjerenim vrijednostima modeliranih parametara kvalitete mora nije provedena.
Tablica 1 Koncentracije parametara DO, NH4, NO2, NO3, PO4 i CHL=0 mg/l na mjestu slatkovodnih
utoka (rijeke)
Mirna

Stella-Reno

Mirna, Dragonja, Soa

2006

2009

2010

usvojeno

usvojeno

DO (mg/l)

8.8

8.2

9.3

9.5

8.8

NH4 (mg/l)

0.083

0.024

0.029

0.074

0.045

NO2 (mg/l)

0.013

0.009

0.003

0.011

0.008

NO3 (mg/l)

1.509

1.264

0.726

2.240

1.166

PO4 (mg/l)

0.011

0.008

0.008

0.075

0.009

3. Rezultati numerikog modela


Na slici 5 prikazana su mjeseno osrednjena polja strujanja na dubini 1m za lipanj i srpanj
1997., 1999., 2000. i 2001. godine.
Na slici 5 se moe uoiti odsustvo izlazne zapadne jadranske struje u povrinskom sloju
tijekom mjeseca lipnja u 2000. godini (slika 5e) i 2001. godini (slika 5g). Najizraenije ulazno
strujanje zapaa se u 2000. godini, a neto slabije u 2001. i 1997. godini. Interesantna je
injenica da se najvea koncentracija sluzavih nakupina registrirala upravo u 2000. godini te
sa neto slabijim intenzitetom u 2001. i 1997. godini. Nadalje, u 1999. godini tijekom lipnja
(slika 5c) prisutna je dobro razvijena zapadna jadranska struja, odgovorna za iznoenje voda
bogatih nutrijentima iz akvatorijalnog podruja sjevernog Jadrana, a u toj godini nije
registrirana ni pojava formiranja sluzavih nakupina. Tijekom srpnja u svim godinama dolazi
do razvijanja izlaznog zapadnog jadranskog strujanja, to takoer koincidira sa terminom
nestanka sluzavih nakupina u 1997., 2000. i 2001. godini.
Na slici 6 prikazana su mjeseno osrednjena polja koncentracija klorofila-a na dubini 1m za
mjesec lipanj i srpanj, za 1997., 1999., 2000. i 2001. godinu.
Sa slike 6 se moe uoiti pojava maksimalnih koncentracija klorofila-a u mjesecu lipnju 2000.
godine kada se pojavljuju i najvee koncentracije u priobalju Istre. Nakon toga, tijekom
172

srpnja, dolazi do koncentriranja oblaka poveanih koncentracija u zapadnom i sjevernom


dijelu analiziranog podruja. Slian scenarij odvijao se i u 1997. i 2001. sa razlikom u poloaju
maksimalnih koncentracija te prostorne raspodjele koncentracija klorofila-a u povrinskom
sloju. Naime, u lipnju 1997. godine polje koncentracija je homogenije nego u 2001. godini, a
najvee koncentracije pojavljuju se u istonom dijelu promatranog podruja. U 1999. godini
nije zabiljeeno znaajnije poveanje koncentracija klorofila-a u sredinjem ili istonom dijelu
modeliranog podruja (sjeverni Jadran). Neovisno o analiziranoj godini, tijekom srpnja dolazi
do uspostave izlazne zapadne jadranske struje koja iznosi more iz podruja sjevernog
Jadrana te uzrokuje znaajno smanjenje koncentracija klorofila-a. Ovakvi rezultati su u
suglasju sa rezultatima monitoringa provedenog u sklopu projekta MAT.
Na slici 7 prikazane su vremenske serije modelskih koncentracija klorofila-a u povrinskom
sloju mora s mjeseno osrednjenim vrijednostima za 1999., 2000. i 2001. godinu na poziciji
mjerne postaje S2 (slika 1). Za usporedbu su prikazane i vrijednosti srednjeg sezonskog
modela koncentracije klorofila-a dobivenog temeljem kontinuiranog mjerenja na istoj poziciji
u razdoblju 1972.-2005. (Androec i sur.; www.mzopug.hr/doc/Zastita_okolisa)

173

Slika 5 Mjeseno osrednjena polja strujanja na dubini 1m za lipanj (lijevo) i srpanj (desno)
1997.(a,b), 1999.(c,d), 2000.(e,f) i 2001.(g,h) godine

174

Slika 6 Mjeseno osrednjena polja koncentracija klorofila-a na dubini 1m za lipanj (lijevo) i srpanj
(desno) 1997.(a,b), 1999.(c,d), 2000.(e,f) i 2001.(g,h) godine

Slika 7 Vremenske serije modelskih koncentracija klorofila-a u povrinskom sloju mora sa mjeseno
osrednjenim vrijednostima za 1999., 2000. i 2001. godinu na poziciji mjerne postaje S2 i vrijednosti
175

srednjeg sezonskog modela koncentracije klorofila-a dobivenog temeljem kontinuiranog mjerenja


na istoj poziciji u razdoblju 1972.-2005.

Sa slike 7 je razvidno da modelske vrijednosti prate trend srednjeg sezonskog modela


baziranog na izmjerenim vrijednostima. U 1999. godini u svibnju nije biljeen maksimum
koncentracija, ve se on pojavljuje sredinom listopada. U 2000. i 2001. godini tijekom travnja
i svibnja dolazi do naglijeg poveanja koncentracije klorofila-a. Poveane koncentracije
zadravaju se kroz mjesec lipanj a u prvom dijelu srpnja dolazi do naglog pada koncentracija
uslijed razvoja zapadnog jadranskog strujanja i openito pojaane dinamike mora. Potrebno
je napomenuti da modelski termini naglog smanjenja koncentracija klorofila-a u srpnju 2000.
i 2001. godine koincidiraju sa registriranim terminima prekida morske cvatnje u projektu
MAT (Precali i sur., 2005).

4. Zakljuak
Provedena su istraivanja utjecaja dinamike polja vjetra na dinamiku koncentracija klorofilaa u podruju sjevernog Jadrana. Istraivanje je provedeno sa trodimenzionalnim modelom
strujanja, koristei hidrodinamiki i ekoloki modul. Strujanje dobiveno proraunom s
hidrodinamikim modulom podloga je za daljnji proraun koncentracije parametara kvalitete
mora, ukljuujui koncentraciju klorofila-a. Modelski rezultati strujanja te temperature i
saliniteta mora verificirani su mjerenjima in-situ na strujomjernim i CTD postajama.
U provedbi modeliranja koriste se istovjetni i cikliki ponavljani poetni i rubni uvjeti za svaku
pojedinanu godinu iz analiziranog razdoblja 1997-2001. Jedina razlika u forsiranju modela je
prostorni i vremenski varijabilitet u polju brzine vjetra, pri emu su koriteni rezultati
numerikog atmosferskog modela Aladin-HR za razdoblje 1997.-2001.
Modelski rezultati strujanja za 1998. i 1999. godinu upuuju na dobro razvijenu zapadnu
jadransku struju, dok se u ostalim godinama primjeuje znatno oslabljeno iznoenje mora iz
podruja sjevernog jadrana sa zapadnom jadranskom strujom. Zadravanje voda iz
slatkovodnih utoka u modeliranom podruju sjevernog Jadrana posebno je prisutno tijekom
lipnja u 1997., 2000. i 2001. godini, pri emu se u lipnju 2000. godine pojavljuju i maksimalne
koncentracije klorofila-a u usporedbi sa preostalim mjesecima i godinama iz analiziranog
vremenskog raspona. Termin nastupa maksimalnih koncentracija klorofila-a, dobiven
numerikim modelom, koincidira sa terminom intenzivnog formiranjem sluzavih nakupina u
2000. godini. Stoga se moe ustvrditi da rezultati numerike simulacije potvruju hipotezu u
kojoj se polje vjetra smatra vanim imbenikom pri stvaranju uvjeta pogodnih za formiranje
sluzavih nakupina u akvatorijalnom podruju sjevernog Jadrana.

176

Literatura:
Androec, V., Beg-Paklar, G., Dadi, V., Djakovac, T., Grbec, B., Janekovi, I., Krstulovi, N., Kupili, G.,
Leder, N., Lonar, G., Marasovi, I., Precali, R., oli, M.: The Adriatic Sea Monitoring Program - Final
Report, Zagreb, 2009.
Azam, F., Fonda Umani, S., Funari, E. (1999.): Significance of bacteria in the mucilage phenomenon in
the northern Adriatic Sea, Ann. Ist. Sup. Sanita., 35, 411-419.
Brzovi, N. (1999.): Factors affecting the Adriatic cyclone and associated windstorms, Contributions to
Atmospheric Physics, 72, 51-65.
Brzovi, N., Strelec-Mahovi, N. (1999.): Cyclonic activity and severe jugo in the Adriatic, Physics and
Chemistry of the Earth (B), 24, 653-657.
Courtier, P.C., Freydier, J.F., Geleyn, F., Rochas, M. (1991.): The ARPEGE project at METEO-FRANCE,
Proceedings from the ECMWF workshop on numerical methods in atmospheric models, 193-231.
Cordoneanu, E., Geleyn, J.F. (1998.): Application to local circulation above the Carpathian-Black Sea
area of a NWP-type meso-scale model, Contributions to Atmospheric Physics, 71, 191-212.
Cushman-Roisin, B., Korotenko, K., Galos, C., Dietrich, D. (2007.): Simulation and characterization of
the Adriatic Sea mesoscale variability, J. Geophys. Res., 112, C03S14, doi:10.1029/2006JC003515.
Degobbis, D., Fonda Umani, S., Franco, P., Malej, A., Precali, R., Smodlaka, N. (1995.): Changes in the
northern Adriatic ecosystem and appearance of hypertrophic gelatinous aggregates, Sci. Total
Environ., 165, 43-58.
Degobbis. D, Malej, A., Fonda Umani, S. (1999.): The mucilage phenomenon in the northern Adriatic
Sea. A critical review of the present scientific hypotheses, Ann. Ist. Sup. Sanita., 35, 373-83.
Degobbis., D., Precali, R., Ferrari, C.R., Djakovac, T., Rinaldi, A., Ivani, I. (2005.): Changes in nutrient
concentrations and ratios during mucilage events in the period 1999.-2002. Sci. Total Environ., 353,
103-14.
Fajon, C., Cauwet, G., Lebaron, P., Terzi, S., Ahel, M., Malej, A. (1999.): The accumulation and release
of polysaccharides by planktonic cells and the subsequent bacterial response during a controlled
experiment, FEMS Microb. Ecol., 29, 351-63.
Fonda Umani, S., Ghirardelli, E., Specchi, M. (1989.): Gli episodi di mare sporco nellAdriatico dal
1729 ai giorni nostri, Regione Autonoma Friuli Venezia Giulia, Direzione Regionale dellAmbiente,
Trieste, 178 str.

177

Galos, C. (2000.): Seasonal circulation in the Adriatic Sea, M.S. thesis, Dartmouth Coll., Hanover, N.H.,
127str.
Grilli, F., Paschini, E., Russo, A., Precali, R., Supi, N. (2005.): Circulation and horizontal fluxes in the
Northern Adriatic Sea in the period June 1999. - July 2002. Part I: geostrophic circulation and current
measurement, Sci. Total Environ., 353, 57-67.
Hrvatske vode (2010.): Kakvoa povrinskih voda u RH u 2009. godini, Zagreb.
Hrvatske vode (2011.): Kakvoa povrinskih voda u RH u 2010. godini, Zagreb.
Ivatek-ahdan, S., Tudor, M. (2004.): Use of high-resolution dynamical adaptation in operational suite
and research impact studies, Meteorol. Z., 13, 99-108.
Janekovi, I., Bobanovi, J., Kuzmi, M. (2003.): The Adriatic Sea M2 and K1 tides by 3D model and
data assimilation, Geophysical Research Abstracts, 9, 203-217.
Janekovi, I., Kuzmi, M. (2005.): Numerical simulation of the Adriatic Sea principal tidal constituents,
Ann. Geophys., 23, 32073218.
Janekovi, I., Sikiri-Dutour. M. (2007.): Improving tidal open boundary conditions for the Adriatic Sea
numerical model, Geophysical Research Abstracts, 9, 203-217.
Lonar, G., Beg-Paklar, G., Janekovi, I. (2011.): Influence of density stratification on effluent plume
dynamics, Oceanologia, 53(2), 565-585.
Palmeri, L., Bendoricchio, G., Artioli, Y. (2005.): Modelling nutrient emissions from river systems and
loads to the coastal zone: Po River case study - Italy, Ecological Modelling, 3753.
Precali. R., Giani, M., Marini, M., Grilli, F., Pear, O., Paschini, E. (2005.): Mucilage events in the
northern Adriatic in the period 1999-2002: typology and distribution, Sci. Total Environ., 353, 10-23.
Rodi, W. (1987.): Examples of calculation methods for flow and mixing in stratified fluids, Journal of
Geophysical Research, 92(C5), 5305-5328.
Russo, A., Maccaferri, S., Djakovac, T., Precali, R., Degobbis, D., Deserti, M. (2005.): Meteorological
and oceanographic conditions in the northern Adriatic Sea during the period June 1999.-July 2002.:
influence on the mucilage phenomenon, Sci. Total Environ., 353,24-38.
Sleigh, D. H., Gaskel, P.H. (1998.): An unstructured finite volume algorithm for predicting flow in
rivers and estuaries, Computer and Fluids, 27(4), 479-508.

178

Smagorinsky, J. (1993.): Some historical remarks on the use of nonlinear viscosities, In: Large eddy
simulations of complex engineering and geophysical flows, B. Galperin and S. Orszag (eds.),
Cambridge University Press, 1-34.
Song, Y., Haidvogel, D. (1994.): A semi-implicit ocean circulation model using a generalised
topography-following coordinate system, Journal of Comp. Physics., 115, 228-244.
Wit, M., Bendoricchio, G. (2001.): Nutrient fluxes in the Po basin Sci. Total Environ., 273, 147-161.
Wu, J. (1994.): The sea surface is aerodynamically rough even under light winds, Boundary layer
Meteorology, 69, 149-158.
www.mzopug.hr/doc/Zastita_okolisa/Zastita_od_oneciscenja_voda_izvjesce.pdf

Dodatak A: Procesne jednadbe parametara kvalitete mora


Brzina promjene otopljenog kisika (DO) definirana je izrazom:
d ( DO )
dt

= reaeracija + fototsineza - respiracija - ( BOD )degradacija - ( SOD ) - nitrifikacijaDO (1)

gdje su BOD i SOD oznake za bioloku i sedimentnu potrebu za kisikom.


Reaeracija je proces kojim se opisuje izmjena kisika izmeu otopljenog kisika u vodi i u
atmosferi.
reaeracija = K2 (CS DO)

(2)

Izraz ukljuuje stupanj saturacije kisika u moru CS koji je ovisan o salinitetu S i temperaturi T.
CS = 14.652 0.0841S + T [0.00256S 0.41022 +
+ T (0.007991 0.0000374 S 0.000077774 T)]

(3)

Brzina reaeracijskog procesa K2 definirati e se kao ovisnost o brzini vjetra WV, brzini
strujanja V i dubini mora H u konkretnom horizontalnom sloju:
K2 = 3.93 V0.5 / H1.5+W/H
W = 0.728 WV0.5 0.371 WV + 0.0372 WV 2

(4)
(5)

179

Proces fotosintetske produkcije kisika je opisan u relativnom odnosu naspram dane


maksimalne produkcije u podne i varira u vremenu relativnog trajanja pojedinog dana:

t
1

Pmax F1 (H)cos 2 24 2 rd / , ako SD > 0

fotosinteza =

0
, inae

(6)

gdje je Pmax maksimalna produkcija kisika kroz proces fotosinteze u podne; t = sat - (12 + )
gdje je sat trenutani sat u danu, a vremenska korekcija u satima za najjau insolaciju u
odnosu na podne; rd relativna duljina dana (broj sunanih sati/24); SD Secchi dubina.
Fotosintetska produkcija kisika i respiracija autotrofa varijabilna je po dubini zbog ovisnosti
intenziteta svjetlosti o koncentraciji autotrofa. Varijacija u funkciji dubine opisana je se
Lambert-Beerovim zakonom odnosno funkcijom :
F1(H) = ekH

(7)

gdje je k koeficijent svjetlosnog priguenja (usvojeno 1.6/Secchi dubina); H dubina mora u


pojedinom horizontalnom sloju numerikog modela.
Za respiraciju biljaka je potreban kisik, a u ovisnosti je o temperaturi na slijedei nain:

respiracija = respT =

DO
resp 2(T-20) /H
DO + MDO

(8)

gdje je MDO koncentracija kisika pri 50% saturaciji za respiraciju (koncentracija otopljenog
kisika pri kojoj se brzina procesa reducira za 50% kao posljedica nedostatka kisika); resp rata
respiracije za biljke u toku 24 sata (pri 20C konstanta); 2 temperaturni koeficijent korekcije
za respiraciju;
Bioloka degradacija organske tvari je takoer proces koji potrebuje kisik, a ovisan je o
temperaturi i koncentracijama kisika i prisutne organske tvari.

( BOD )degadacija = Kd3 d3(T -20)BOD

DO
DO + HDO_BOD

(9)

gdje je Kd3 degradacijska konstanta za organsku tvar pri 20C; d3 Arrheniusov temperaturni
koeficijent korekcije za ratu degradacije; HDO_BOD koncentracija kisika pri 50% saturaciji za
BOD.
180

Sedimentna potreba za kisikom (SOD) je zbroj svih kemijskih i biolokih procesa u sedimentu
koji troe kisik. Sedimentna potreba za kisikom ovisi o koncentraciji kisika, temperaturi i
dubini. Michaelis-Menten izraz koriten je za simulaciju procesa pri uvjetima niske
koncentracije kisika.

SOD =

DO
T -20
B1_sedB1( ) /H
DO + MDO_SED

(10)

gdje je MDO_SED koncentracija kisika pri 50% saturaciji za SOD; B1_sed sedimentna potreba za
kisikom po m2; B1 Arrheniusov temperaturni koeficijent korekcije za SOD; H dubina
pojedinog sloja u numerikom modelu.
Modelom se obuhvaa i promjena (potronja) kisika uslijed procesa nitrifikacije (amonijak
nitrati). Proces je definiran kao kemijski proces prvog reda obzirom na amonij, odnosno
nitrite te Michaelis-Menten proces obzirom na kisik.
nitrifikacijaDO = y1 nitrif + y2 nitri

(11)

gdje je: nitrifikacijaDO potreba za kisikom u procesu nitrifikacije; y1 potreba za kisikom kod
nitrifikacije NH4 NO2; y2 potreba za kisikom kod nitrifikacije NO2 NO3; nitrif rata
nitrifikacije za amonij nitriti; nitri rata nitrifikacije za nitriti nitrati;

nitrif = K 4 4(
nitri = K77 (

T -20 )

T -20 )

NH4

NO2

DO
DO + HDO_NIT

(12)

DO
DO + HDO_NIT

(13)

gdje je K4 d+egradacija NH4 pri 20C; K7 degradacija NO2 pri 20C; 4 Arrheniusov
temperaturni koeficijent za amonij nitriti; 7 Arrheniusov temperaturni koeficijent za
nitriti nitrati; HDO_NIT koncentracija kisika pri 50% saturaciji za nitrifikaciju.
Koritena numerika interpretacija bilancne jednadbe amonija NH4 glasi:
d(NH4)
= BODN - nitrif - plantN - bactN
dt

(14)

gdje je BODN amonij dobiven procesom (BOD)degradacija; nitrif oksidacija amonija u nitrite;
plantN konzumacija amonija od strane morske flore i bactN konzumacija amonija od strane
bakterija.
181

Amonij dobiven procesom (BOD)degradacija dobiven je u sprezi sa bilancnom jednadbom za


BOD.
BODN = Y2d ( BOD )degradacija

(15)

gdje je Y2d [g NH4-N/g BOD] faktor otputanja amonija u procesu (BOD)degradacija.


Kao dio fotosinteze i respiracije, konzumacija amonija od strane morske flore je definirana
kao konstantna po gramu neto produkcije kisika (fotosinteza umanjena za respiraciju). Za
vrijeme noi konzumacija amonija usvojena je kao konstantna vrijednost. Tijekom dana i noi
intenzitet konzumacija je ovisan o koncentraciji amonija to je definirano Michaelis-Menten
kinetikom.
plantN =
IF
THEN
ELSE
(18)

( fotosinteza respT ) > 0.8 ( Pmax / h respT)


Nplant (fotosinteza respT) fNP
Nplant 0.8 (Pmax / h respT) fNP

NH4 + NO2 + NO3


PO4
2

NH4 + NO2 + NO3 + K SN PO4 + KSP

fNP =
NH4 + NO2 + NO3
PO4
+

NH4 + NO2 + NO3 + K SN PO4 + KSP

(16)

gdje je respT respiracija biljaka objanjena jednadbom (10); Pmax maksimalna produkcija
kisika kroz proces fotosinteze u podne; h dubina mora; Nplant koliina NH4-N konzumirana od
strane flore; fNP funkcija limitacije nutrijenata; KSN koncentracija 50% saturacije za duik,
limitacija za fotosintezu biljaka i algi; KSP koncentracija 50% saturacije za fosfor, limitacija za
fotosintezu biljaka i algi.
Konzumacija amonija od strane bakterija je integralni i konstantni dio procesa (BOD)degradacija.

bactN = Nbact ( BOD )degradacija

NH4
NH4 + HS_NH4

(17)

gdje je Nbact koliina NH4-N konzumirana od strane bakterija; HS_NH4 koncentracija 50%
saturacije za konzumaciju N od strane bakterija.
182

Heterotrofna respiracija nije uzeta u obzir.


Koritena numerika interpretacija bilancne jednadbe za nitrite NO2 glasi:
d ( NO2 )
= nitrif - nitri
dt

(18)

gdje je nitrif oksidacija amonija u nitrite; nitri oksidacija nitrita u nitrate.


Koritena numerika interpretacija bilancne jednadbe za nitrate NO3 glasi:
d ( NO3 )
= nitri - deni
dt

(19)

gdje je deni denitrifikacija.


Denitrifikacija pri kojoj se nitrati reduciraju u slobodni atmosferski duik je anaerobni proces
koji se uglavnom odvija u sedimentu. Proces je interpretiran kao proces prvog reda koji je
ovisan i o temperaturi:
deni = K 6 NO3 6(T -20)

(20)

gdje je K6 rata nitrifikacije pri 20C; 6 Arrheniusov temperaturni koeficijent za ratu


nitrifikacije.
Konzumacija fosfora se odvija u procesu fotosinteze i procesu (BOD)degradacija. U tim
procesima istovremeno dolazi i do njegovog oslobaanja u vidu ortofosfata. Uzimajui u
obzir konzumaciju fosfora kroz produkciju algi koritena bilancna jednadba koncentracije
ortofosfata PO4 glasi:
dPO4
= BODP - plantP - bactP
dt

(21)

gdje je BODP fosfor dobiven procesom (BOD)degradacija; plantP konzumacija fosfora od strane
morske flore i bactP konzumacija fosfora od strane bakterija.
Pri degradaciji organske tvari, otputanje organske komponente fosfora rezultira s
produkcijom fosfata. Primjenom odgovarajueg koeficijenta na (BOD)degradacija iz bilancne
jednadbe za BOD dobiva se koliina fosfora u organskoj tvari.
183

BODP = Y3d ( BOD )degradacija

(22)

gdje je Y3d [g PO4-P/g BOD] faktor otputanja fosfora u procesu (BOD)degradacija.


Kao dio fotosinteze i respiracije, konzumacija fosfora od strane morske flore je definirana
kao konstantna pomnoena sa neto produkcijom kisika (fotosinteza respiracija). Ovisnost
intenziteta konzumacije o raspoloivoj koncentraciji fosfora definirana je Michaelis-Menten
kinetikom.
plantP =
IF
THEN
ELSE

( fotosinteza respT ) > 0.8 ( Pmax / h respT)


Pplant (fotosinteza respT) fNP
Pplant 0.8 (Pmax / h respT) fNP

(23)

gdje je Pplant koliina PO4-P konzumirana od flore.


Konzumacija fosfora od strane bakterija pri mineralizaciji organske tvari je integralni i
konstantni dio procesa BOD degradacije:

bactP = Pbact ( BOD )degradacija

PO4
PO4 + HS_PHOS

(24)

gdje je Pbact koliina PO4-P konzumirana od bakterija; HS_PHOS koncentracija 50% saturacije za
konzumaciju P od strane bakterija.
Otputanje fosfora respiracijom pri mineralizaciji organske tvari nije uzeto u obzir.
Produkcija klorofila-a pretpostavljena je kao proporcionalna produkciji ugljika, a time i
produkciji kisika. Bilancna jednadba prilagoena za numeriko rjeavanje koncentracije
klorofila-a glasi:
d ( CHL )
= prodCH - respCH - deathCH - sediCH
dt

(25)

gdje je prodCH neto produkcija klorofila-a; respCH respiracija klorofila-a; deathCH odumiranje
klorofila-a; sediCH sedimentacija klorofila-a.
prodCH = fotosinteza K10 K11 fNP
resptCH = K10 K11 fNP respT

(26)
(27)
184

deathCH = K8 CHL
sediCH = CHL K9 / H

(28)
(29)

gdje je K10 omjer klorofil-a/ugljik, a K11 omjer ugljik/kisik pri primarnoj produkciji; K8 rata
odumiranja klorofila-a; K9 rata sedimentacije klorofila-a.

185

PRIMJER 3

186

Meuutjecaj povrinskih i podzemnih voda na primjeru Save, kanala DunavSava te crpilita Gundinci i Sikirevci
SAETAK:
Za potrebe vodoopskrbe stanovnitva u tri istonoslavonske upanije; Vukovarsko-srijemske,
Osjeko-baranjske i Brodsko-posavske se grade vodocrpilita Sikirevci i Gundinci. Nedaleko od
crpilita se za potrebe navodnjavanja predvia izgradnja melioracionog kanala. Projektima
je predvieno da se u iduim fazama izgradnje melioracioni kanal proiri i produbi kako bi
mogao sluiti i za potrebe plovidbe. Obzirom da se crpilite, kanal i rijeka Sava nalaze u istom
vodonosnom sloju na relativno maloj udaljenosti, pojavila se potreba za analizom njihovog
meudjelovanja. Istaknuta je vanost kvalitetnog opisivanja fizikalnih, kemijskih i biolokih
procesa koji se odvijaju u kontaktnom sloju izmeu vodotoka (Save i kanala) i vodonosnog
kompleksa. Hidrotehniki zahvati u vodotoku mogu utjecati na koliinu i kvalitetu vode koja
se iz vodotoka infiltrira u vodonosnik. U okviru provedenih istraivanja je izraen
trodimenzionalni numeriki model toka podzemnih voda na kojem je simuliran utjecaj
izgradnje vienamjenskog kanala Dunav-Sava (VKDS) na crpilita Sikirevci i Gundinci za
sadanje stanje izgraenosti i pri planiranim fazama proirenja zajedno sa faznom
izgradnjom VKDS-a. Sava i kanal su usjeeni relativno plitko u pokrovne slojeve a zdenci
zahvaaju cijeli vodonosni sloj pa je posebna panja posveena injenici da Dupuitova
hipoteza koja pretpostavlja horizontalni tok i hidrostatski raspored tlakova po vertikali nije u
potpunosti zadovoljena. Odnos povrinskih i podzemnih voda je vrlo sloen i relativno slabo
istraen proces te je u radu istaknuta vanost potrebe provoenja odgovarajuih mjerenja
protoka kroz prelaznu zonu kao i hidrokemijskih procesa u prelaznoj zoni hiporheinom
sloju.

1. Uvod
Za potrebe vodoopskrbe u tri istonoslavonske upanije; Vukovarsko-srijemske, OsjekoBaranjske i Brodsko-posavske se gradi Regionalni vodoopskrbni sustav. U sklopu regionalnog
sustava, se na podruju opine Sikirevci gradi crpilite te planira izgradnja ureaja za
kondicioniranje vode i centralne crpne stanice maksimalnog kapaciteta 2000 l/s. Dosad su u
pogon putena tri zdenca na crpilitu Sikirevci ukupne izdanost 375 l/s. U iduim fazama se
planira proirenje crpilita do izdanosti od 1000 l/s. Proirenjem vodoopskrbe se predvia
ukljuivanje i vodocrpilita na lokaciji Gundinci izdanosti 1000 l/s (slika 1). Obzirom da je
izgradnja plovnog puta izuzetno sloen i financijski zahtijevan projekt, u prvoj fazi se
predvia izgradnja melioracionog kanala koji je po dimenzijama manji od plovnog puta ali
prolazi istom trasom. U iduim fazama izgradnje e se melioracioni kanal dograditi kako bi
zadovoljio kriterije za plovni put.

187

Projektom predviena crpilita i vienamjenski kanal su usjeeni u isti vodonosni sloj te e


postojat hidraulika veza meu njima. Cilj istraivanja je odreivanje mogueg utjecaja
kanala na razine i kvalitetu vode na crpilitima. Dosadanja istraivanja su razmatrala
interakciju vodonosnika i crpilita (HGI, 2005; Baani, 1997; Peka i Brki, 2007) ili utjecaj
izgradnje kanala na reim podzemnih voda (Musta, 2009; Gjetvaj i sur., 2008). U ovom
primjeru istraivan je meu utjecaj dva hidrotehnika objekta koji se nalaze u istom
vodonosniku a teite je stavljeno na injenicu da su rijeka Sava i Vienamjenski kanal
usjeeni u povrinski dio vodonosnika dok zdenci zahvaaju cijeli sloj te je bilo nuno koristiti
trodimenzionalni model toka podzemnih voda i pronosa tvari.
Istraivanjem je obuhvaeno teenje podzemnih voda u irem podruje vodocrpilita
Gundinci i Sikirevci do granica rasprostiranja vodonosnog kompleksa te rijeka Sava,
melioracioni kanal i VKDS-a sa pripadajuim hidrovorom kako bi se odredio njihov
meusobni hidrauliki utjecaji u raznim stupnjevima izgraenosti. Podruje obuhvaeno
numerikim modelom je prikazano na slici 1.

Slika 1 ire podruje vodocrpilita Gundinci i Sikirevci te hidrovora Sava za koje je uspostavljen
model strujanja podzemnih voda (modelom obuhvaeno podruje je omeeno pravokutnikom
svjetlo zelene boje)

188

2. Hidrogeoloke znaajke podruja


Za potrebe ovog istraivanja je koritena postojea baza hidrogeolokih podataka. Istrani
radovi na promatranom podruju su zapoeli sredinom 1970-tih godina izvedbom 17
strukturno-opaakih buotina s ciljem dobivanja osnovnih podataka o hidrogeolokoj
strukturi vodonosnih slojeva. Pokusni zdenci na podruju Velike Kopanice i Babine Grede su
pokazali da na istraivanom podruju postoji vodonosni kompleks ija debljina mjestimino
prelazi i 70 m a ine ga dobropropusni pjeskoviti ljunci s pjeskovitim interkalacijama i
proslojcima prainastih glina. Krovina se sastoji od glinovito-prainastih naslaga s proslojcima
pijesaka (HGI, 2005).
Rezultati prvih provedenih hidrogeolokih istraivanja na podruju vodocrpilita su ukazivali
na postojanje tri vodonosna sloja, meusobno odvojena nepropusnim i neprekinutim slojem
prainaste gline. Kasnija istraivanja su pokazala da postoji veza izmeu pojedinih slojeva tj.
da se nepropusni slojevi ne prostiru kontinuirano po promatranom prostoru (Baani, 1997).
Ovakova geoloka struktura ukazuje na postojanje znaajne anizotropije unutar vodonosnog
kompleksa.
Rijeka Sava je dominantni imbenik vodne bilance u promatranom vodonosniku. Prve
procjene eksploatacijskih zaliha podzemnih voda na podruja izmeu Velike Kopanice i
Babine Grede ukazuju na mogunost zahvaanja 1000 l/s vode uz pomo osam zdenaca pri
emu usvajaju pretpostavku nestacionarnog toka u sloju koji je na sjeveru ogranien linijom
isklinjavanja ljunanih naslaga koje ine vodonosni kompleks, a na jugu rijekom Savom kao
granicom stalnog potencijala (Baani, 1997). Obnavljanje podzemnih voda u uvjetima
eksploatacije na crpilitima Sikirevci i Gundinci vrit e se dotokom iz Save i podreeno
infiltracijom oborina.
Za potrebe izrade numerikog modela je geoloka struktura vodonosnog kompleksa
usvojena koritenjem baze hidrogeolokih podataka na analiziranom podruju (HGI, 2005;
Baani, 1997). Na slici 3 je prikazan presjek u vertikalnoj ravnini (YZ- profil) kroz modelirano
podruje s grafikom interpretacijom prostorne raspodjele pojedinih slojeva. Prilikom
formiranja numerikog modela je diskretizacija u vertikalnom smjeru napravljena
usvajanjem 21 sloja sa varijabilnim debljinama (slika 3) kako bi se to bolje opisao raspored
slabo propusnih lea.
Pokrovni sloj vodonosnog kompleksa ine zaglinjene, slabo propusne naslage praha.
Istraivanje pokrovnog sloja je detaljno provedeno sa agronomskog stanovita [4,5,6].
Krovina vodonosnog kompleksa se sa hidrogeolokog stanovita moe usvojiti
vodonepropusnom.

189

Slika 2 Izostrate podine vodonosnog sloja [1,2]] sa ucrtanim poloajem karakteristinog poprenog
profila

Slika 3 Vertikalni presjek kroz modelirano podruje sa grafikom interpretacijom prostorne


raspodjele litolokih lanova prema geomehanikoj klasifikaciji tla u profilu YZ prikazanom na slici
2 (CL glina male do srednje plastinosti; GS- ljunak sa primjesama pijeska, SM pijesak s
muljem; SU pijesak uniformno graduiran)

U horizontalnoj ravnini je usvojena izotropnost koeficijenata filtracije (kx,=ky) dok je u


vertikalnom smjeru koriten koeficijent anizotropije 10 (10kz = kx,y). U modelu su usvojene
homogene vrijednosti koeficijenta efektivne poroznosti neff = 0,2 i koef. ukupne poroznosti
ntot= 0,25. Koeficijenti filtracije litolokih lanova prikazanih na slici 3 u numerikom modelu
usvojeni su sa slijedeim vrijednostima CL - kx,y = 1*10-7 m/s, kz = 1*10-8 m/s; SM - kx,y = 8*103
m/s, kz = 8*10-4 m/s GS - kx,y = 1,8*10-2 m/s, kz = 1,8*10-3 m/s; SU - kx,y = 1,3*10-2 m/s, kz =
1,3*10-3 m/s.
190

3. Izmjena vode izmeu vodotoka i vodonosnika


Povrinske i podzemne vode su u sluajevima u kojima je vodotok usjeen u saturirani dio
vodonosnika dugo vremena bile promatrane i istraivane zasebno a jedina veza je bilo
definiranje zajednikog (istovjetnog) rubnog uvjeta na njihovom kontaktu to se najee
svodilo na usvajanje jednake razine vodnog lica.
Odreivanje protoka (izmjene) vode izmeu vodotoka i vodonosnika je jo uvijek veliki izazov
za inenjere zbog heterogenosti geolokih formacija i problema osrednjavanja. Metode
odreivanja proticajnih koliina se mogu podijeliti na metode koje se zasnivaju na koritenju
trasera, direktne metode mjerenja protoka te na proraune zasnovane na Darcy-evom
zakonu i zakonu odranja mase. Analiza izmjene vode izmeu vodotoka i vodonosnika se
moe zasnivati i na praenju postojeih trasera u vodotoku kao to je na primjer
kvantificiranje koliine eutrofikanata (Eglin i sur, 1997). Posebnu panju pri odabiru
prikladnih metoda treba usredotoiti na ispravno uzimanje u obzir prostorne i vremenske
dimenzije procesa infiltracije kao i nepouzdanosti i ogranienja pri koritenju pojedinih
metoda (Sophocleous, 2002; Kalbus i sur.2006; Bereslavskii, 2006).
Kemijske, bioloke i fizikalne karakteristike povrinskih i podzemnih voda se razlikuju.
Podruje u kojem dolazi do mijeanja povrinskih i podzemnih voda se moe nazvati prelazna
ili kontaktna zona (eng: hyporheic zone). Izmjena vode kroz prelaznu zonu moe imati
znaajnu ulogu u promjeni kvalitete vode u oba ekosustava. Ova zona moe biti bioloki i
kemijski vrlo aktivna uz odvijanje niza hidrogeokemijskih procesa vezanih uz pronos,
razgradnju, transformaciju, taloenje i sorpciju raznih supstanci. Prelazna zona moe u
pojedinim sluajevima imati izraena autopurifikacijska svojstva (Carbiener i Tremolueres,
2006; Hinke i sur. 2001) isto kao to moe propustiti znatne koliine zagaivala kao to su na
primjer teki metali iz vodotoka u vodonosnik (Carbiener i Tremolueres, 2006). U cilju
odrivog gospodarenja vodnim resursima od presudnog je znaaja razumijevanje i
kvantificiranje procesa izmjene vode u prelaznoj zoni.
I u Hrvatskoj smo svjedoci da se prilikom infiltracije pojedinih povrinskih voda u vodonosnik
mijenja kvaliteta podzemnih voda to ugroava rad pojedinih crpilita. Da bi se procesi koji se
odvijaju u prelaznoj zoni mogli spoznati i na taj nain predvidjeti uinci pojedinih
hidrotehnikih zahvata u koritu, potrebno je sistematski provoditi ciljana istraivanja koja
obuhvaaju analize promjene kvalitete vode nakon pojedinih hidrotehnikih zahvata i
formiranja baza podataka te izrade i badarenja odgovarajuih hidrokemijskih modela.
Do sada se za potrebe modeliranja utjecaja vodotoka na razine podzemnih voda u Hrvatskoj
uglavnom koristio prisilni (Dirichletov) rubni uvjet u vidu zadane razine u vodotoku. Iznimno
su u sluajevima modeliranja utjecaja akumulacionih jezera koja imaju razinu vode iznad

191

kote okolnog terena i pojave vertikalnih komponenata vektora brzine definiran i prirodni
rubni uvjet.
Osim spomenutog prisilnog rubnog uvjeta se izmjena vode kroz prelaznu zonu sve ee
zasniva na analizi protoka kroz kontaktni sloj ili na primjeni jednadbe kontinuiteta pojedine
dionice vodotoka. Prvo spomenuti pristup odreivanja protoka izmeu vodotoka i
vodonosnika usvaja pretpostavku da je tok posljedica razlike potencijala u vodotoku i
vodonosniku. Protok se rauna na osnovu usvojenih razina vodnog lica u vodotoku i
vodonosniku, kote dna vodotoka, te debljini, irini i propusnosti prelazne zone usvajajui
pritom da vrijedi Darcyev zakon (Slika 4 lijevo).
Drugi pristup se zasniva na raunanju protoka kroz vodotok po pojedinim dionicama
(segmentima) pri emu se prilikom formiranja modela definira protok na ulazu u modelom
obuhvaenu dionicu vodotoka i protok na izlazu iz nje (Hantush, 2005). Razlika izmeu ulaza i
izlaza se ravnomjerno infiltrira u vodonosnik (slika 4 desno).
Niti za jedan od navedenih novijih pristupa modeliranju toka u prelaznoj zoni ne postoje
odgovarajui podaci za rijeku Savu u istonoj Slavoniji pa je u ovom istraivanju koriten
pristup raunanja protoka kroz kontakni sloj jer je u tom pristupu greka prilikom usvajanja
nepoznatih hidrogeolokih parametara manja.

Slika 4 Shematski prikaz izmjene vode izmeu vodotoka i vodonosnika

4. Numeriki model
Rijeka Sava i kanal su usjeeni u povrinski dio vodonosnog kompleksa a zdenci zahvaaju
cijeli kompleks pa Dupitova hipoteza nije u potpunosti zadovoljena. U samom vodonosniku
je izraena anizotropija kao posljedica mehanizma taloenja pojedinih estica i kao posljedica
postojanja slabopropusnih lea unutar vodonosnog kompleksa. Opisani hidrogeoloki uvjeti
ukazuju na potrebu koritenja trodimenzionalnog modela toka i pronosa.
U ovom istraivanju je koriten programski paket MODFLOW koji je prikladan za opisivanje
trodimenzionalnog strujanja, strujanja u vieslojnim sredinama kao i za opisivanja meu
192

utjecaja vodotoka i vodonosnika (Trescott, 1975, 1976) te se esto koristi za modeliranje


toka podzemnih voda u raznim hidrogeolokim uvjetima (El Yaouti i sur., 2008; Posavec i
Musta, 2009; Cho i sur., 2009). Konvektivni pronos tvari je modeliran programom
MODPATH. Model toka podzemnih voda se zasniva na rjeavanju jednadbe oblika:

h
h
h
h
kXX + kYY
+ kZZ
+ W = Ss
x
x y
x z
z
t

(1)

pri emu su: Kxx, Kyy Kzz vrijednosti koeficijenta filtracije u smjeru x,y i z koordinatne osi, h
piezometarska razina, W protok (volumetrijski) po jedinici volumena koji predstavlja ponore
i/ili izvore, Ss koeficijent specifinog uskladitenja porozne sredine, t vrijeme.
Vladajua jednadba se za zadane poetne i rubne uvjete rjeava metodom konanih
diferencija. Ovaj program se ubraja u ee koritene modele kako u svijetu tako i u
Hrvatskoj (Posavec i Musta, 2009).
U formiranom modelu je usvojena diskretizacija promatranog prostora kao ortogonalna
ekvidistantna mrea razmaka 100x100 m u horizontalnoj ravnini dok je po vertikali
vodonosnik razdijeljen na 21 segment (podsloj). Hidrogeoloke karakteristike u svakoj eliji
su definirane na osnovu usvojene geoloke strukture vodonosnika. Poetni uvjet je dobiven
na nain da je inenjerskom procjenom usvojen raspored hidroizohipsa te je simulirano
strujanje uz rubni uvjet izmjerenih varijacija rijeke Save u trajanju od jedne godine. Raspored
razina podzemne vode dobiven na opisani nain je posluio kao poetni uvjet u modelu toka
i pronosa.
4.1 Badarenje modela
U cilju odreivanja hidrogeolokih karakteristika promatranog vodonosnog kompleksa kao i
njegove interakcije sa rijekom Savom je provedeno badarenja modela. Dinamika razine
vodnog lica Save predstavlja osnovni nestacionarni rubni uvjet koriten u provedbi
badarnog postupka a model je kalibriran rjeavanjem inverznog problema metodom
pokuaja i pogreaka. Razina vodnog lica Save usvojena je kao linearno promjenjiva uzdu
modelirane dionice Save. U provedbi badarenja koriten je nivogram Save, dobiven
temeljem mjerenja na postajama Slavonski Brod i upanja, tijekom perioda 28.11.2004.28.11.2005. prikazan je na slici 5 i razine podzemne vode u piezometrima.
irina korita Save na analiziranoj dionici usvojena je sa jednolikom vrijednosti od 250m. Kote
dna Save na modeliranoj dionici su usvojene kao linearno promjenjive od kote 78,3 m n m.
na lijevom (zapadnom) rubu modela do kote 72,1 m n.m. na desnom (istonom) rubu
modela (upanja). Na svim rubovima modelske domene (slika 1) koriten je uvjet
nepropusne granice. Prilikom rjeavanja inverznog problema je simuliran i tok podzemnih
193

voda uz pretpostavka da postoji dotok iz smjera zapada i sjevera ali su koliine koje dotiu u
odnosu na doprinos rijeke Save u prihranjivanju vodonosnika zanemarive. Numerike elije
poloene juno od korita Save tretirane su kao neaktivne. Prilikom kalibracije je Sava
usvojena kao poznati rubni uvjet a mijenjane su karakteristike prijelaznog hiporheinog
sloja te je promatran utjecaj dotoka iz smjera zapada i sjevera na promjene razine
podzemnih voda.
Rezultati usporedbe izmjerenih i izraunatih nivograma za piezometar V-40 i zdenac BV-12
badareni model su prikazani su na slici 6. Analiza propmjena razina u piezometru V40
pokazuju da rijeka Sava ima jako dobar kontakt sa vodonosnikom te da se promjene razina
vode u Savi vrlo brzo i intenzivno prenose u vodonosnik. Usporedba izmjerenog i izraunatog
nivograma pokazuje da numeriki model dobro opisuje promjene razine podzemne vode
uslijed varijacija razina u rijeci Savi. Piezometar BV 12 pokazuje da su promjene razina u
podruju Velike Kopanice pod diominantnim utjecajem Save ali i da su oscilacije manje
izraene.

Slika 5 Nivogram Save na postajama Slavonski Brod i upanja tijekom perioda 28.11.04.-28.11.05. i
usvojeni nivogram Save na lokaciji lijevog ruba modeliranog podruja

Slika 6 Usporedba izmjerenih i izraunatih nivograma za piezometre na pozicijama V-40 (crpna


stanica hidrovora Sava) i BV-12 (Velika Kopanica) tijekom analiziranog badarnog perioda
28.11.04.-28.11.05.

Za potrebe modeliranja pronosa tvari nije bilo odgovarajuih podataka o koeficijentu


disperzivnosti i retardacije, kao niti podataka o razgradnji, adsorpciji i kemijskim reakcijama
moguih zagaivaa pa je za modeliranje usvojeno da se kree idealni traser.
194

4.2 Rubni uvjeti za budue stanje


Rezultati badarenja numerikog modela kao i spoznaje o rasprostiranju vodonosnog
kompleksa ukazuju da je dotok iz smjera zapadne, sjeverne i istone granice zanemarivo
mali, pogotovo u odnosu na predvienu maksimalnu izdanost regionalnog crpilita od 2
m3/s. Iz tog razloga je prilikom modeliranja budueg stanja usvojeno da je nema protoka kroz
zapadnu, sjevernu i istonu granicu modela.
Trodimenzionalnost numerikog modela je omoguila da se za svaki pojedini zdenac definira
interval u kojem je ugraen filtar odnosno dubina sa koje zahvaa vodu.
Razine vodnog lica Save na promatranoj dionici su usvojene kao nestacionarne i identine
razinama koritenim u provedbi badarenja modela, odnosno na osnovu rezultata mjerenja
na limnigrafima Slavonski brod i upanja u vremenskom periodu 28.11.04.-28.11.05 (slika 5).
Melioracijski kanal i VKDS su usvojeni sa projektom predvienim dimenzijama i razinom
vodnog lica na koti 80 m n.m. Dno melioracijskog kanala je usvojeno na koti 78 m.nm., dok je
dno VKDS usvojeno na koti 76 m n.m.
Prorauni su provedeni pod pretpostavkom postupnog poveanja izdanosti crpilita
Sikirevci od sadanjeg stupnja izgraenosti (QSIK = 3*125 = 375 l/s) do maksimalne projektom
predviene izdanosti crpilita Sikirevci i Gundinci sa po 8 zdenaca pojedinane izdanosti
125 l/s odnosno ukupno 2000 l/s (QSIK = 8*125 = 1000 l/s i QGUN = 8*125 = 1000 l/s).

5. Rezultati modeliranja toka podzemnih voda


Kao karakteristine strujne slike se mogu usvojiti strujne slike za visoke vode rijeke Save pri
vodostaju Save kod Slavonskog broda od 88.80 m n.m i za niske vode pri vodostaju Save
82.21m n.m.. Na slici 7 je prikazan detalj izraunate strujne slike u blizini crpilita i
vienamjenskog kanala za postojei stupanj izgraenosti sustava.
Analiza rezultata dobivenih numerikim modelom pokazuje da u prirodnom stanju nema
znaajnijih razlika u smjerovima toka podzemnih voda po dubini vodnosnika ali postoje
manje razlike u vrijednostima tlaka tj. raspored tlakova po vertikali nije u potpunosti
hidrostatski. Za prikaz poloaja hidroizohipsi i normiranih vektora brzina je odabrana
horizontalna ravnina na koti 77.0 m n.m. koja priblino odgovara koti dna Save jer se moe
pretpostavit da e se eventualna zagaivala iz Save zbog anizotropije i postojanja
horizontalnih slabopropusnih lea, kretati prema crpilitu dominantno kroz podpovrinske
slojeve.
Na slici 8 su prikazane strujne slike za sluaj crpljenja iz svih osam projektom predvienih
zdenaca na crpilitu Sikirevci dok su na slici 9 prikazane strujne slike za maksimalnu izdanost
oba crpilita za visoke (lijevo) i niske vode (desno).
195

Slika 7 Hidroizohipse i vektori brzina u horizontalnoj ravnini na 77 m n.m. za visoke (lijevo) i niske
vode (desno) rijeke Save za postojei stupanj izgraenosti tj. izdanost Sikirevaca QSIK = 375 l/s
(aktivni zdenci imaju svjetloplavu ispunu unutar kruga)

Slika 8 Hidroizohipse i vektori brzina za visoke (lijevo) i za niske vode rijeke Save (desno) za
maksimalnu projektom predvienu izdanost crpilita Sikirevci od QSIK = 1000 l/s

Slika 9 Hidroizohipse i vektori brzina za visoke (lijevo) i za niske vode rijeke Save (desno) za
maksimalnu projektom predvienu izdanost crpilita Sikirevci od QSIK = 1000 l/s i maksimalnu
izdanost crpilita Gundinci od QGUN = 1000 l/s

196

Sava za vrijeme visokih voda intenzivno prihranjuje a za vrijeme niskih voda drenira
vodonosnik za sve stupnjeve izgraenosti crpilita.

Slika 10 Ekvipotencijale i vektori brzina u vertikalnoj YZ ravnini modela koje prolaze kroz zdenac
ZS-2 u Sikirevcima za visoke vode rijeke Save za maksimalnu projektom predvienu izdanost
crpilita Sikirevci od QSIK = 1000 l/s i maksimalnu izdanost crpilita Gundinci QGUN = 1000 l/s

Analiza ekvipotencijala i vektorima brzina u vertikalnom presjeku kroz vodonosni sloj (slika
10) ukazuje na postojanje vertikalne komponente brzine u uskom podruju uz rijeku Savu i
djelomino uz zdence. Takoer se moe oitati da su gradijenti u uvjetima visoke Save
relativno veliki dok su gradijenti (a time i brzine) sjevernije od crpilita znatno manje.

Slika 11 Ekvipotencijale i vektori brzina u horizontalnim ravninama na 77 m n.m. (lijevo) i 62,5 m


n.m. (desno) za visoke vode rijeke Save pri QSIK = 1000 l/s i izgraen melioracijski kanal

Strujna mrea za sluaj izgraenosti melioracijskog kanala (slika 11) ukazuje na drenano
djelovanje projektom predvienog kanala. Drenano djelovanje kanala je uoljivije u sloju na
koti 77 m n.m. (slika 11 lijevo) nego u sloju na koti 62.5 m n.m. (slika 11 desno) to potvruje
da Dupuitova hipoteza u ovom podruju nije u potpunosti zadovoljena.

197

Slika 12 Razine podzemne vode na crpilitu Sikirevci za razne stupnjeve izgraenosti sustava

Izgradnja hidrotehnikih objekata uzrokuje promjene razine podzemnih voda na podruju


crpilita Sikirevci (Slika 12). Najvie razine podzemne vode su u prirodnom zateenom
stanju. Crpilite oekivano sniava razine podzemnih voda. Obzirom da je razina vode u
projektom predvienim kanalima nia od razina podzemnih voda i kanali e dodatno
sniavati razine podzemnih voda pri emu e pri niskim vodama rijeke Save i melioracioni i
VKDS kanal sniavati priblino jednako dok e pri visokim vodama rijeke Save infiltracija u
podruju predluke umanjiti utjecaj drenanog djelovanja VKDS-a. Prikazana snienja usljed
izgradnje VKDS-a nee ugroziti izdanost crpilita Sikirevci i Gundinci.
5.1 Rezultati modeliranja pronosa tvari
Iz rezultata dosadanjih istraivanja moe se utvrditi da je kakvoa voda u zdencima dobra,
osim to su kod nekih uzoraka utvrene poviene koncentracije eljeza i mangana. Planom
razvoja crpilita je predvieno da se u sljedeoj fazi izgradi ureaj za kondicioniranje vode
crpilita Istona Slavonija.
U okviru istraivanja mogueg irenja zagaivala iz melioracionog kanala,VKDS-a ili rijeke
Save prema crpilitima Sikirevci i Gundinci su modelirane i trajektorije putovanja pojedinih
estica iz smjera povrinskih voda prema zdencima. Pri tomu su koritene traserske estice,
inicijalno uputene pri dnu korita. Za ovu analizu koriteni su stacionarni rubni uvjeti Save
definirani srednjim vodostajem i shemom napredovanja estica prema naprijed.
Trajektorije pojedinih estica u uvjetima srednje razine rijeke Save i izdanosti crpilita
Sikirevci i Gundinci od po 1000 l/s (slika 13) pokazuju da pojedine estice tijekom svog puta
od vodotoka do zdenca mjestimino poniru (ute strelice), zadravaju se u istom sloju
198

(zeleno) a ponegdje i uzdiu prema povrini terena (crvene strjelice). Razmak izmeu
pojedinih sukcesivnih strelica je 50 dana pa se moe oitati da je putovanje estica od Save
do zdenaca u Sikirevcima dulje od jedne godine a do crpilita Gundinci znatno dulje. Moe se
primjetiti da e dio estica iz spojnog kanala putovati direktno u VKDS.

Slika 13 Napredovanje tvari iz Save prema zdencima crpilita u Sikirevcima i Gundincima

Vrijeme zadravanja u vodonosniku za pojedine estica koje se kreu iz Save (podruja


predluke) u zdence e se nakon izgradnje VKDS-a bitno skratiti iz dva razloga:
a) nakon izgradnje spojnog kanala izmeu prevodnice i korita Save e se bitno skratiti
udaljenost koju estica trebaju prevaliti od vodotoka do zdenca i
b) obzirom da e povrinske vode u spojnom kanalu biti na priblino istoj koti kao i u
vodotoku, skraivanjem puta estica za istu razliku razina izmeu kanala i zdenaca e
se poveati hidrauliki gradijent a time i brzine toka podzemne vode
Tijekom vremena e zbog manjih brzina u spojnom kanalu doi do procesa kolmatacije i
taloenja estica to e smanjiti koliinu infiltrirane vode te produljiti vrijeme zadravanja
estica u vodonosniku.
Temeljna injenica vezana uz porijeklo oneienja zahvaenih pitkih voda iz zdenaca
crpilita Sikirevci i Gundinci je da ista nisu antropogenog porijekla, ve iz samog vodonosnika.
199

Oneienja koja prelaze propisane maksimalno dozvoljene koncentracije u crpljenoj vodi


povezana su uz lokacije odreenih eksploatacijskih zdenaca i istranih buotina. Poto je
temeljni izvor prihranjivanja vodonosnika rijeka Sava, proizlazi da se razliita kakvoa vode
na pojedinim zdencima i piezometrima moe iskljuivo pripisati uvjetima koji vladaju u
vodonosniku.
Promjena kakvoe vode na zahvatima ne prati promjenu kakvoe u rijeci Savi kao temeljnom
izvoru prihranjivanja ve se mogu pripisati stohastikoj prirodi procesa pronosa pri emu
dominantnu ulogu ima neravnomjernost polja brzina u vodonosniku kao i njegova
nehomogenost.
Numerikim je modelom pokazano da je preteiti reim strujanja od rijeke Save prema
kanalu, to znai da je kanal prijemnik eventualnog oneienja iz vodonosnika, a ne izvor
oneienja. U uvjetima vrlo niskih razina podzemnih voda je mogue da kanal na nekim
dijelovima prihranjuje vodonosnik ali je trajanje te pojave toliko kratko da je nemogua
uspostava reima u kojem bi voda iz kanala, a s njom i eventualno oneienje, dospjeli na
veu udaljenost od kanala te nastavili napredovanje prema zdencima iz kojih se zahvaa
pitka voda.
Uz sve propisane mjere zatite vode u plovnom kanalu i/ili melioracijskom kanalu, voda iz
istih ne bi se smjela bitno kakvoom razlikovati od savske vode, to ove objekte ne izdvaja
kao posebni rizik za vodonosnik. Dugorono gledano na kakvou vode u vodonosniku moe
utjecati presudno rijeka Sava pod pretpostavkom da se njezina kakvoa bitno i trajno narui
pronosom velikih koliina nerazgradivog ili teko razgradivog, lako pokretnog oneienja
koje bi bilo u stanju promijenjeno ili nepromijenjeno svladati izuzetno povoljnu prirodnu
zatitu vodonosnika. Takvo potencijalno oneienje sigurno ne bi bilo iz kategorije
pokazatelja koji sada povremeno prelaze propisane MDK.

5. Zakljuak
Vienamjenski kanala Dunav-Sava i regionalno crpilite istone Slavonije e biti izgraeni na
maloj meusobnoj udaljenosti te e utjecat na promjene razine vode u istom vodonosnom
sloju. U ovom radu su opisana istraivanja mogueg utjecaja projektom predvienog
melioracionog odnosno vienamjenskog kanala Dunav-Sava na razine i kvalitetu podzemnih
voda sa posebnim osvrtom na regionalno crpilite istone Slavonije u Sikirevcima.
U radu je istaknuta potreba koritenja trodimenzionalnog modela toka podzemnih voda i
pronosa tvari. Vodotoci (rijeka Sava i vienamjenski kanal) su usjeeni relativno plitko u
vodonosni kompleks a zdenci zahvaaju propusnije slojeve po cijeloj dubini vodonosnog
kompleksa pa Dupuitova hipoteza o horizontalnom strujanju nije u potpunosti ispunjena to
200

su potvrdili i rezultati modeliranja. Ova injenica je od izuzetne vanosti u sluaju pojave


zagaivala u podzemnim vodama koje bi se kretalo prema zdencima i potrebe njihove
sanacije. Trodimenzionalni modeli su nuni kod modeliranja pronosa tvari koji imaju
znaajno razliitu gustou od vode (LNAPL ili DNAPL) ili se zbog izraene anizotropije kreu
samo kroz dio vodonosnog kompleksa.
Razina vode u kanalu e u veem dijelu godine biti nia od razina podzemnih voda te e
kanal drenirati vodonosnik i uzrokovat snienja razine podzemnih voda na crpilitima.
Intenzitet dreniranja nije velik jer je kanal usjeen u slabije propusne pokrovne slojeve te
snienja usljed izgradnje VKDS-a nee ugroziti izdanost crpilita Sikirevci i Gundinci.
U podruju projektom predviene predluke koja je u stvarnosti novosagraeni rukavac Save
izmeu korita za srednju vodu i prevodnice e se uspostaviti ista razina vode kao u Savi. U
tom podruju e se za vrijeme srednjih i visokih voda odvijati intenzivno prihranjivanje
vodonosnika savskom vodom. Promatrajui putovanje estica vode i eventualnih zagaivala
iz Save prema crpilitu Sikirevci se moe konstatirati da e se za neke estice vrijeme
putovanja do zdenaca nakon izgradnje VKDS-a bitno skratiti iz dva razloga:
a) nakon izgradnje spojnog kanala izmeu prevodnice i korita Save e se bitno skratiti
udaljenost koju estica trebaju prevaliti od vodotoka do zdenca i
b) obzirom da e povrinske vode u spojnom kanalu biti na priblino istoj koti kao i u
vodotoku, skraivanjem puta estica za istu razliku razina izmeu kanala i zdenaca e
se poveati hidrauliki gradijent a time i brzine toka podzemne vode
Ova zapaanja se odnose na stanje neposredno nakon izgradnje kanala. Tijekom vremena e
zbog manjih brzina u spojnom kanalu doi do procesa kolmatacije i taloenja estica to e
smanjiti koliinu infiltrirane vode i produljiti vrijeme zadravanja estica u vodonosniku.
estica vode koje se iz Save kreu prema zdencima e se i u najnepovoljnijim hidrolokim i
eksplatacijskim uvjetima relativno dugo zadravati u vodonosniku te su po tom kriteriju
ispunjeni uvjeti zatitnih zona.
Razina vode u vienamjenskom kanalu je preteni dio godine nia od razina u Savi i
vodonosniku te e kanal biti prijemnik eventualnog oneienja iz vodonosnika, a ne izvor
oneienja. U uvjetima vrlo niskih razina podzemnih voda je mogue da kanal na nekim
dijelovima prihranjuje vodonosnik ali je trajanje te pojave vrlo kratko pa je nemogua
uspostava reima u kojem bi voda iz kanala, a s njom i eventualno oneienje, dospjeli na
veu udaljenost od kanala te nastavili napredovanje prema zdencima iz kojih se zahvaa
voda za potrebe vodoopskrbe.
Uz sve propisane mjere zatite vode u plovnom i/ili melioracijskom kanalu, voda iz njih se ne
bi smjela kakvoom bitno razlikovati od savske vode, to ove objekte ne izdvaja kao posebni
201

rizik za vodonosnik. Dugorono gledano na kakvou vode u vodonosniku moe utjecati


presudno rijeka Sava pod pretpostavkom da se njezina kakvoa bitno i trajno narui
pronosom velikih koliina nerazgradivog ili teko razgradivog, lako pokretnog oneienja
koje bi bilo u stanju promijenjeno ili nepromijenjeno svladati izuzetno povoljnu prirodnu
zatitu vodonosnika. Takvo potencijalno oneienje sigurno ne bi bilo iz kategorije
pokazatelja koji sada povremeno prelaze propisane MDK.
I u Hrvatskoj smo svjedoci da se prilikom infiltracije pojedinih povrinskih voda u vodonosnik
mijenja kvaliteta podzemnih voda to ugroava rad pojedinih crpilita. Da bi se procesi koji se
odvijaju u prelaznoj zoni mogli spoznati i na taj nain predvidjeti uinci pojedinih
hidrotehnikih zahvata u koritu vodotoka, potrebno je sistematski provoditi ciljana
hidrokemijska istraivanja. Istraivanjima treba obuhvatiti mjerenja koliinu vode koja se
infiltrira (ili drenira) iz vodotoka u vodonosnik i kemijske procese koji se odvijaju o prelaznoj
zoni. U suprotnom bi se moglo provedbom nepromiljenih i nedovoljno istraenih
graevinskih zahvata smanjiti kvalitetu podzemne vode koja se koristi za vodoopskrbu.
Sistematski pristup praenju hidrogeokemijskih procesa u kontaktnom sloju i u vodonosniku
je nuan kako bi se mogli predvidjeti eventualni negativni uinci projektom predvienih
graevinskih zahvata na kvalitetu podzemnih voda i po potrebi projektirati i izgraditi
uspjene sanacije zagaenja in situ.
U ovom radu istraivani ljunkovito-pjekoviti vodonosnik se protee i juno od Save te bi
trebalo istraiti mogunost pronosa zagaivala iz bosanskog djela vodonosnika prema
predvienim crpilitima Sikirevci i Gundinci.

Literatura:
Hrvatski geoloki institut (2005): Hidrogeoloka istraivanja u cilju definiranja eksploatacijskih zaliha
podzemne vode na potencijalnom regionalnom crpilitu Gundinci-Sikirevci, Zagreb.
Baani, A. (1997): Znaajke hidraulikih granica vodonosnih slojeva na vododjelinici Savskog i
Dravskog porjeja u istonoj Slavoniji, Disertacija , Rudarsko-naftno-geoloki fakultet Sveuilita u
Zagrebu.
Bereslavskii, E.N. (2006): Groundwater Flow to a System of Drainage Canals, Water Resources, Vol.22,
No 4, pp 417-420.
Carbiener, R., Tremolueres M. (2006): The rine rift valley ground water- river interactions: Evolution
of the susceptibility to pollution, Regulated Rivers:Research &Management, Vol 5.,No 5, pp 375-389.
Cho, J., Barone, V.A., Mostghimi, S. (2009): Simulation of land use impacts on groundwaterlevels and
streamflow in a Virginia watershed, Agricultural Water Management, online, 96.

202

Eglin, I., Roeck, U., Robach, F., Tremolieres, M. (1997): Macrophyte biological methods used in the
study of the exchange between the rhine river and the groundwater, Water Resources, Vol.31, No. 3,
pp. 503-514.
El Yaouti, F., El Mandour., A., Khattach, D., Kaufmann, O. (2008): Modelling groundwater flow and
advective contaminant transport in the Bou-Areg unconfined aquifer (NE Marocco), Journal of
Hydro-environment Research, 2, pp.192-209.
Gjetvaj, G, Petoi, D., Musta.I (2008): Prediction of Water Balance Change After Construction of
the Danube-Sava Multipurpose Canal, XXIV Conference of the Danubian Countries on the Hydrological
Forecasting and Hydrological Bases of Water Management, Conference Abstracts pp. 98.
Hantush, M.M.(2005): Modeling stream-aquifer interaction with linear response function, Journal of
Hydrology, Vol. 311, pp. 59-79.
Hinke, S.R., Duff, J.H., Triska, F.J. ,Laenen, A., Gates, E.B., Bencala, K.E., Wentz, D.A., Silva S.R. (2001):
Linking hyporheic flow and nitrogen cycling near the Willamette River- a large river in Oregon, USA,
Journal of Hydrology, Vol. 244, pp157-180.
Kalbus E.,Reinstorf F., Schirmer M (2006): Measuring methods for groundwater-surface water
interaction: a review, Hydrology and Earth System Science, Vol 10, pp 873-887.
Musta, I. (2009): Modeliranje utjecaja vienamjenskog kanala Dunav-Sava na dinamiku podzemnih
voda, Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb.
Musta I., Gjetvaj G., Petoi,D.,Tomi,F. (2011): Impact of the future multipurpose Danube-Sava
Canal on Groundwater dynamics, Tehniki vjesnik (Techmical Gazette), No 2, Vol 18, pp. 211- 218.
Peka, ., Brki, . (2007): Crpilite regionalnog vodovoda Istone Slavonije rezultati
tridesetgodinjeg istraivanja, 4. Hrvatska konferencija o vodama,pp 787-796, Opatija.
Posavec, K., Musta, I. (2009): Zone sanitarne zatite meimurskih vodocrpilita, Hrvatske vode,
Vol.17, No 68, pp.113-124.
Sophocleous, M. (2002): Interactions between groundwater and surface water: the state of the
science, Hydrogeol. J., 10,52-67.
Trescott, P.C. (1975): Documentation of finite-difference model for simulation of three-dimensional
groundwater flow, U.S. Geological Survey Open-File Report 75438, 32 p.
Trescott, P.C., Larson, S.P. (1976): Supplement to Open-File Report 75438, Documentation of finitedifference model for simulation of three-dimensional ground-water flow, U.S.Geological Survey OpenFile Report 76591, 21 p.
Trescott, P.C., Pinder, G.F., Larson, S.P. (1976): Finite-difference model for aquifer simulation in two
dimensions with results of numerical experiments, U.S. Geological Survey Techniques of WaterResources Investigations, book 7, chap. C1, 116 p.

203

PRIMJER 4

204

Usporedba modeliranih i mjerenih povrinskih vjetrovnih valova na podruju


Jadrana

SAETAK:
Prikazani su rezultati numerikog modeliranja valnog generiranja, razvoja i zamiranja
gravitacionih vjetrovnih valova te valnih deformacija u akvatorijalnom podruju Jadranskog
bazena. Dinamika gravitacijskih vjetrovnih valova na istraivanom podruju dobivena je
temeljem rezultata prognostikog atmosferskog modela Aladin. Modelskim rezultatima i
mjerenjem pokriven je period 1.11.07.-15.11.08. Koriten je numeriki model Mike 21/SW
(www.dhigroup.com). Za potrebe verifikacije rezultata dobivenih numerikim modelom
koriteni su podaci s dvije mjerne valografske postaje.

1. Uvod
Vaan element u provedbi prorauna stabilnosti hidrotehnikih konstrukcija, poput platformi
na otvorenom moru ili valobrana u priobalju, je analiza dinamikog optereenja izazvanog
valovima. Zbog toga je vrlo vano omoguiti praenje vjetrovalne klime na podruju
planiranih graevinskih-hidrotehnikih aktivnosti sa to veom prostornom i vremenskom
rezolucijom. Mjerenje valova sa valografima je vremenski i financijski zahtjevno a dobivene
informacije mjerodavne su za sam lokalitet provedenog monitoringa. U novije vrijeme
valografska mjerenja obavljaju se u svrhu badarenja numerikih modela sa kojima se
omoguava prostorna interpolacija rezultata na proizvoljno detaljnim prostornim i
vremenskim skalama.
Za aktiviranje operativnog-prognostikog modela valne dinamike potrebni su i podaci u vidu
polja vjetrovnog djelovanja iznad analiziranog podruja, takoer iz operativnog atmosferskog
modela. U Dravnom hidrometeorolokom zavodu Hrvatske je trenutno operativno
funkcionalan atmosferski model ALADIN u hidrostatskoj verziji baziranoj na primitivnim
jednadbama sa numerikom implementacijom razvijenom u kooperaciji sa nekoliko
nacionalnih meteorolokih institucija. Izlazni skup podataka o brzinama i smjerovima vjetra iz
modela Aladin koriten je za numeriko spektralno modeliranje valne klime na podruju
Jadrana.
Za potrebe verifikacije numerikog modela koriteni su podaci o mjerenjima valova s dvije
valografske postaje tvrtke Datawell, tip MKIII (slika 1). Poloaj mjerne postaje V1 se nalazi na
=440 44.5' i =130 10.2', a postaje V2 na =430 29.3' i =160 27.9'. Podatci su mjereni u
periodu 1.11.2007.-15.11.2008. tijekom provedbe Programa praenja stanja jadranskog
mora - Jadranski projekt (Androec i sur., 2009). Izlazni podatci valografa sadre standardne
valne statistike za sukcesivne 30 minutne periode.
205

Slika 1 Pozicije valografskih postaja V1 i V2 koritenih za badarenje numerikog modela

2. Pristup modeliranju
Na slici 2a prikazana je prostorna domena numerikog modela valnog generiranja kojom je
obuhvaeno podruje cijelog Jadrana. Na slikama 2a i 2b prikazana je i batimetrijska podloga
bazirana na prostornoj kontinuiranoj rasterskoj mrei podataka od 7.5' (200m) u
longitudnom i latitudnom smjeru te modelska diskretizacija prostorne domene s
nestrukturiranom mreom trokutnih konanih volumena. Udaljenosti izmeu numerikih
vorova postavljenih u teitima konanih volumena su varijabilne u rasponu od 160m do
9500m. Modelska domena nema otvorenih granica, a sve krute granice su potpuno
absorbcijske (odsustvo refleksije). Usvajanjem takve pretpostavke o izuzeu otvorenih
granica, koje su oigledno prisutne u prirodi na Otrantu, unesena je inicijalna pogreka u
modelskom generiranju valova pri vjetrovima iz SE smjera. Obzirom na poloenost obalne
crte zakljuuje se da unesena pogreka prihvatljivo mala te da ima utjecaj na modelske
rezultate samo na podruju bliskom Otrantu.
U numerikom modelu Mike 21/SW koritena je puna spektralna formulacija koja se oslanja
na radove Komen i sur. (1994). Za spektralnu diskretizaciju frekvencijske domene koritena
je logaritamska skala od minimalne frekvencije 0.08Hz (valni period 12.5s) do maksimalne
frekvencije 0.95Hz (valni period 1.05s), kroz 26 diskretnih koraka. Spomenutim rasponom
osigurava se obuhvat svih relevantnih spektralnih perioda koje se mogu oekivati u
analiziranom podruju. Modelom su obuhvaeni procesi valnog generiranja s vjetrom,
meusobnih valnih nelinearnih interakcija, refrakcije i olinga te disipacijskog procesa pri
povrinskim lomovima valova. Koriteni su disipacijski koeficijenti s prostorno homogenim i
stacionarnim vrijednostima (Kahma i Calkoen, 1992). Refleksija i difrakcija su takoer
tretirane ovim modelom. Vremenska integracija provodi se s frakcionalnim koracima pri
emu je za propagaciju valnog djelovanja koritena multisekvencijalna Eulerova eksplicitna
metoda. Funkcija izvora u jednadbi ouvanja valnog djelovanja tretirana je na temelju
206

posljednje tree generacije modela, a numerika integracija iste provodi se prema DIA
(Discrete Interaction Approximation) metodi prikazanoj u radovima Komen i sur. (1994) te
Hercbach i Jannsen (1999). Konvektivni fluksevi proraunavaju se upwind numerikom
shemom prvog reda.

Slika 2a Prostorna domena numerikog modela s batimetrijskom podlogom i prostornom


disktretizacijom s trokutnim konanim volumenima

Slika 2b Detalj prostorne domene numerikog modela s batimetrijskom podlogom i prostornom


disktretizacijom s trokutnim konanim volumenima

207

Za generiranje valne dinamike potrebni su podatci o vjetru (intenzitet i smjer) u podruju


prostorne domene numerikog modela na 10m od povrine mora. Ti podatci dobiveni su iz
prognostikog numerikog atmosferskog modela Aladin-HR (Courtier i sur, 1991;
Cordoneanu i Geleyn, 1998; Brzovi, 1999; Brzovi i Strelec-Mahovi, 1999; Ivatek-ahdan i
Tudor, 2004). sa horizontalnom rezolucijom od 8km i vremenskom rezolucijom od 3 h.
Poetni uvjeti (1.11.2007.) definirani su nultim valnim spektrom, odnosno pretpostavlja se
odsustvo inicijalnog valnog gibanja na cijelom podruju modelske prostorne domene.
Rue vjetrova za period 1.11.07.-15.11.08. dobivene temeljem rezultata iz modela Aladin na
pozicijama valografskih postaja V1 i V2 prikazane su na slici 3. Na slikama 4 i 5 prikazana je
vremenska serija brzine i smjera vjetra tijekom razdoblja 1.4.08.-1.7.08. za poziciju
valografskih postaja V1 i V2.

Slika 3 Rue vjetrova za cijeli period provedenih analiza temeljem rezultata iz modela Aladin na
pozicijama valografa V1 i V2
14

ALADIN (V1)

ALADIN (V2)

brzina vjetra (m/s)

12
10
8
6
4
2
0
1.4.08.

11.4.08.

21.4.08.

1.5.08.

11.5.08.

21.5.08.

31.5.08.

10.6.08.

20.6.08.

30.6.08.

Slika 4 Vremenski niz podataka o brzini vjetra dobiven temeljem rezultata iz modela Aladin na
poloaju valografa V1 i V2 tijekom perioda 1.4.08. 1.7.08. (na 10m iznad povrine mora)

208

360

ALADIN (V1)

ALADIN (V2)

smjer vjetra ( 0)

315
270
225
180
135
90
45
0
1.4.08.

11.4.08.

21.4.08.

1.5.08.

11.5.08.

21.5.08.

31.5.08.

10.6.08.

20.6.08.

30.6.08.

Slika 5 Vremenski niz podataka o smjeru vjetra dobiven temeljem rezultata iz modela Aladin na
poloaju valografa V1 i V2 tijekom perioda 1.4.08. 1.7.08. (na 10m iznad povrine mora)

3. Rezultati provedenih analiza


Na slici 6 prikazana je usporedba izmjerene i modelirane dinamike znaajnih valnih visina,
maksimalnih valnih visina te vrnih perioda na poziciji valografske postaje V1 tijekom
analiziranog perioda (1.11.07-15.11.08).
Sa slike 6 moe se uoiti da na poziciji valografa V1 model najbolje opisuje izmjerene
vrijednosti za vrijeme djelovanja bure (NE smjer vjetra - 14.6.08.), a neto loije za vrijeme
djelovanja lebia (SW smjer vjetra - 7.4.08., 19.4.08., 22.4.08., 29.4.08., 18.6.08.). U terminu
djelovanja tramontane (N smjer vjetra - 4.4.08.) modelske vrijednosti premauju izmjerene.
Interesantna je situacija u terminima djelovanja juga (SE smjer vjetra - 11.4.08., 17.-18.5.08.,
17.6.08.), posebice u periodu 17.-18.5.08. kada modelske vrijednosti znatno podbacuju u
odnosu na izmjerene. Razlog odstupanja modelskih vrijednosti od izmjerenih vrijednosti Hs i
Hmax je vjerojatno loa prognoza intenziteta vjetra iz atmosferskog modela Aladin. Srednja
vrijednost brzine vjetra dobivena modelom Aladin tijekom perioda 17.-18.5.08. na poziciji V1
iznosi 6.2m/s. Ukoliko se pretpostavi da je ta brzina konstantna na cijelom privjetritu od
700km, te ukoliko se upotrijebi Groen-Dorrenstein dijagram, dobiva se znaajna valna visina
Hs=1m, to je vrlo blisko modelskoj vrijednosti. Na slici 7 prikazani su omjeri izmjerenih i
modeliranih Hs na poziciji valografa V1 u spomenutim terminima pri pojavi ekstrema valnih
visina. Srednja vrijednost omjera maksimalnih i znaajnih valnih visina Hmax/Hs tijekom
analiziranog perioda na poziciji valografa V1 iznosi 1.84 temeljem mjerenja i 2.0 temeljem
modeliranja. Obje vrijednosti pripadaju literaturno referenciranom rasponu Hmax/Hs = [1.6 2.0] (Goda, 2000).

209

Slika 6a Izmjereni i modelirani vremenski niz znaajnih valnih visina Hs (gore), maksimalnih valnih
visina Hmax (sredina) i vrnih perioda Tp (dolje), na poziciji valografske postaje V1 za period
(1.11.07. - 31.5.08.)

210

Slika 6b Izmjereni i modelirani vremenski niz znaajnih valnih visina Hs (gore), maksimalnih valnih
visina Hmax (sredina) i vrnih perioda Tp (dolje), na poziciji valografske postaje V1 za period
(1.6.08. - 15.11.08.)

Prema rezultatima sa slike 6 izmjerene vrijednosti Tp prosjeno su vee od modeliranih za


19%. Najizraenije relativne razlike pojavljuju se za vrijeme vjetrovnih tiina kada modelske
vrijednosti znaajnih valnih visina Hs i vrnih perioda Tp poprimaju vrijednosti bliske nuli.
Nadalje, omjeri spektralnih vrnih perioda Tp (stohastika veliina) i znaajnih perioda T1/3
(statistika veliina), u situacijama pojave ekstrema valnih visina pri djelovanju vjetrova iz
razliitih smjerova iznose 1.1 (7.4.08.: lebi), 1.14 (17.-18.5.08.: jugo) i 1.08 (14.6.08.: bura).
211

Relativno visoka vrijednost Tp/T1/3=1.14 ukazuje na injenicu da pri djelovanju vjetra iz


smjera SE (jugo) valografska postaja V1 ima karakteristiku toke u otvorenom moru, a ne
toke u podruju ogranienog privjetrita. Djelovanje vjetrova u uvjetima ogranienih
privjetrita (SW100km; NE50km) rezultira i sa smanjenjem omjera na vrijednosti
Tp/T1/3=1.1 (7.4.08.: lebi) i Tp/T1/3=1.08 (14.6.08.: bura). U situacijama izraeno ogranienog
privjetrita omjer Tp/T1/3 literaturnim referencama definiran je s vrijednosti 1.05 (Goda,
2000). Iako na valografskoj postaji V2 nije ostvarena registracija Tp i T1/3, za pretpostaviti je
da pripadajua ograniena privjetrita uzrokuju konvergenciju omjera Tp/T1/3 prema
vrijednosti 1.05.
2.50

2.02

Hs (mjereno) / Hs (model)

11.4.08. (SE)

0.76

0.89

7.4.08. (SW)

1.00

1.17 1.18
0.88

1.24

1.13

0.99

1.05

17.6.08. (SE)

1.50

14.6.08. (NE)

2.00
1.26

0.50
18.6.08. (SW)

21.5.08. (NE)

29.4.08. (SW)

21.4.08. (SW)

19.4.08. (SW)

17.-18.4.08. (SE)

4.4.08. (N)

0.00

Slika 7 Omjeri izmjerenih i modeliranih znaajnih valnih visina na poziciji valografa V1 u terminima
u kojima se pojavljuju ekstremi valnih visina tijekom analiziranog perioda

Na slici 8 prikazani su razvoji vrnih perioda Tp na poziciji valografa V1 tijekom jednog dana u
situacijama s djelovanjem lebia (slika 8a), bure (slika 8b) i tranzicije iz juga u lebi. (slika 8c).
Na dijagramima je ucrtana i promjena intenziteta vjetra tijekom vremena dobivena iz modela
Aladin. Sa slike 8a moe se uoiti da padajui intenzitet vjetra uzrokuje smanjenje modelskih
vrijednosti Tp. Meutim, na valografu V1 registrirano je postepeno poveanje Tp, vjerojatno
kao posljedica pojaanja intenziteta vjetra prisutnog u stvarnom, odnosno, prirodnom
procesu. Na slici 8b uoava se dobra korelacija modelskih i izmjerenih Tp, oigledno kao
posljedica dobre prognoze smjera i intenziteta vjetra dobivene modelom Aladin, koritene u
numerikom modelu valnog generiranja. Slika 8c ocrtava situaciju u kojoj model Aladin daje
relativno naglu promjenu u prevladavajuem smjeru vjetra, iz smjera juga (SE) u smjer lebia
(SW). Zbog skraenja pripadnog privjetrita sa 700km (SE privjetrite) na 100km (SW
privjetrite), numeriki model valnog generiranja daje naglo smanjenje vrnog spektralnog
perioda Tp sa 5.2s na 3.7s.
Na slici 9 prikazana je usporedba izmjerene i modelirane dinamike znaajnih valnih visina i
maksimalnih valnih visina na poziciji valografske postaje V2 tijekom perioda 15.11.07.15.11.08.

212

Slika 8 Razvoji vrnih perioda Tp na poziciji valografa V1 tijekom 24 sata u situacijama sa


djelovanjem lebia (a), bure (b) i tranzicije iz juga u lebi (c) te promjena intenziteta vjetra tijekom
vremena dobivena modelom Aladin

213

Slika 9 Usporedba izmjerenog i modeliranog vremenskog niza znaajnih valnih visina Hs (gore) i
maksimalnih valnih visina Hmax (dolje) na poziciji valografske postaje V2

Vrni periodi nisu registrirani zbog greke na valografu. Napominje se da su rezultantna polja
brzine i smjerova djelovanja vjetra dobivene modelom Aladin prognostikog karaktera
(rezultati su za +12h unaprijed) te ih je potrebno kritiki analizirati. Jedna od mogunosti je i
usporedba s izmjerenim incidentnim valnim smjerovima. Smislena je pretpostavka da se
prevalentni smjerovi djelovanja vjetra i propagacije vala u nekom vremenskom periodu
poklapaju ili se nalaze pod konstantnim kutem. Primjerice, pri djelovanju juga smjer valne
propagacije u podruju Brakog kanala prati uzdunu os kanala koja je poloena pod blaim
kutem od smjera djelovanja vjetra. S druge strane, valovi koji kroz Splitski kanal dolaze iz
smjera zapada difraktiraju oko rta otoka iovo te na poziciju valografa nailaze pod kutem koji
odstupa od smjera djelovanja istog zapadnog vjetra. Za vrijeme djelovanja lebia (SSE
smjer) oekuje se da smjer valne propagacije registriran na valografu odgovara smjeru
djelovanja vjetra.
Usporedbom rezultantnih smjerova vjetra dobivenih modelom Aladin na poziciji valografske
postaje V2 s registriranim smjerovima valova na valografu dobiven je skup vremenskih
intervala (situacija) interesantnih za daljnju analizu modelskih rezultata valnog generiranja
(tablica 1). Potrebno je napomenuti da su iz cjelokupnog perioda praenja 1.11.07.-15.11.08.
izdvojeni samo periodi u kojima se kontinuirano pojavljuju brzine vjetra vee od 5m/s.
Tablica 1 Situacije u kojima su brzine vjetra kontinuirano vee od 5m/s i u kojima su rezultati
smjerova vjetra iz modela Aladin verificirani s izmjerenim smjerovima valne propagacije na
valografu V2
Bura (>5m/s)

Jugo (>5m/s)

09.11.07. 21h 10.11.07. 00h

22.11.07. 12h 25.11.07. 03h

12.11.07. 09h 12.11.07. 15h

07.12.07. 18h 08.12.07. 15h

13.12.07. 09h 14.12.07. 00h

14.12.07. 12h 14.12.07. 21h

5
6
7

Lebi (>5m/s)
1

30.10.07.15h30.10.07.18h
Zapadnjak (>5m/s)

04.01.08. 12h 06.01.07. 00h

31.05.08.12h31.05.08.15h

11.01.08. 15h 13.01.08. 21h

01.06.08.09h01.06.08.15h

01.01.08. 09h 01.01.08. 18h

15.01.08. 12h 18.01.08. 00h

23.01.08. 14h 23.01.08. 21h

03.02.08. 09h 05.02.08. 06h

07.02.08. 09h 07.02.08. 24h

10.03.08. 09h 11.03.08. 09h

15.02.08. 15h 16.02.08. 00h

16.03.08. 09h 16.03.08. 21h

16.02.08. 21h 17.02.08. 00h

07.04.08. 03h 07.04.08. 18h

10

05.03.08. 06h 07.03.08. 09h

10

30.04.08. 21h 01.05.08. 12h

11

16.09.08. 06h 17.09.08. 12h

11

17.05.08. 03h 19.05.08. 06h

12

19.09.08. 18h 20.09.08. 21h

12

20.05.08. 00h 21.05.08. 12h

13

04.10.08. 18h 05.10.08. 03h

13

16.06.08. 21h 17.06.08. 21h

14

17.10.08. 18h 18.10.08. 03h

14

30.09.08. 18h 04.10.08. 03h

15

15.11.08. 00h 15.11.08. 21h

15

28.10.08. 12h 30.10.08. 00h

16

31.10.08. 12h 01.11.08. 09h

17

04.11.08. 12h 05.11.08. 09h

214

Dodatna kontrola pouzdanosti podataka iz modela Aladin provedena je i kroz provedbu


prorauna Hs temeljem Groen-Dorrenstein dijagrama. Za proraun su koriteni podaci o
brzini vjetra iz modela Aladin, s osrednjenim vrijednostima tijekom svake pojedine situacije
prikazane u tablici 1. Usvojene duljine privjetrita po smjerovima djelovanja vjetra su: 3km
(bura), 20km (jugo), 10km (lebi) i 15km (zapadnjak). Prema navedenim trajanjima pojedinih
vremenskih intervala (tablica 1) i usvojenim duljinama privjetrita trajanje vjetra nije
ograniavajui faktor u razvoju valova.
Na ovaj nain dobivena su tri skupa podataka za situacije u periodima navedenim u tablici 1.
Prvi skup vrijednosti predstavlja rezultate dobivene upotrebom Groen-Dorrenstein
dijagrama, drugi skup je dobiven numerikim modelom, a trei skup predstavlja rezultate
mjerenja. Usporedba je dana na slici 10 za situacije 1-15 pri djelovanju bure, lebia (SSW) i
zapadnjaka (W) te na slici 11 za situacije 1-17 pri djelovanju juga (prema tablici 1).
0.8
GD

MODEL

VAL

Hs (m)

0.6
0.4
0.2
0.0
1

10

11

12

13

14

15

situacija

1
1 (W) 2 (W)
(SSW)

Slika 10 Usporedba proraunatih (Groen-Dorrenstein dijagram - GD), modeliranih (MODEL) i


izmjerenih (VAL) vrijednosti znaajnih valnih visina Hs u vremenskim razdobljima pri djelovanju
bure (1-15) lebia (SSW) i zapadnjaka (W)
1.0
GD

MODEL

VAL

Hs (m)

0.8
0.6
0.4
0.2
1

10

11

12

13

14

15

16

17

situacija

Slika 11 Usporedba proraunatih (Groen-Dorrenstein dijagram - GD), modeliranih (MODEL) i


izmjerenih (VAL) vrijednosti znaajnih valnih visina Hs u vremenskim razdobljima situacija 1-17 pri
djelovanju juga

Sa slika 10 i 11 moe se uoiti da pri djelovanju juga rezultati numerikog modela bolje
korespondiraju izmjerenim vrijednostima na valografu V2 i vrijednostima proraunatih sa
Groen-Dorrenstein dijagramom nego u sluaju djelovanja bure. Prema rezultatima
215

prikazanim na slici 10 moe se zakljuiti da mahovitost bure onemoguuje razvoj valnih


visina koje bi se ostvarile u sluaju konstantnih brzina vjetra, to je i pretpostavka koritena u
sintezi Groen-Dorrenstein dijagrama. Iz tog razloga i dolazi do uestalog premaenja
vrijednosti dobivenih Groen-Dorrenstein dijagramom u usporedbi s izmjerenim
vrijednostima. Prema postavljenom kriteriju trajanja i brzine vjetra zabiljeena je samo jedna
situacija nastupa lebia (tablica 1). U toj situaciji je ostvareno potpuno podudaranje
modelskih i izmjerenih vrijednosti kao posljedica dovoljno dugakog privjetrita u kojem
nema valnih deformacija od mjesta inicijacije valnog generiranja do pozicije valografa (slika
10). Pri djelovanju vjetra iz smjera zapada pojavljuje se znaajnije premaenje modelskih
vrijednosti Hs obzirom na izmjerene na valografu V2 (slika 10). S druge strane modelske
vrijednosti i vrijednosti dobivene Groen-Dorrenstein dijagramom vrlo su bliske. Na temelju
tih injenica moe se zakljuiti da je u prirodnom procesu prisutna i difrakcija oko vrha otoka
iovo zbog koje su registrirane valne visine na valogafu umanjene. Prema rezultatima
prikazanim na slikama 10 i 11 srednje vrijednosti omjera HsGD/HsMODEL i HsGD/HsVAL iznose
1.12 i 1.25. Time se potvruje i injenica da numeriki model interpretira stanje valne klime
sa stupnjem pouzdanosti koji odgovara pouzdanosti prognostikih podataka o brzini vjetra iz
modela Aladin. Na slikama 12 i 13 prikazano je modelsko polje znaajnih valnih visina Hs u
terminima modelskih ekstrema Hs postignutih na poziciji valografske postaje V1 (12.1.08.
21:30 - djelovanje juga; 6.3.08. 00:30 - djelovanje bure).
Na slici 14 prikazana su polja znaajnih valnih visina Hs u jednom od termina pri djelovanju
lebia - 7.4.08. 8:30 (slika 14a), juga - 18.5.08. 9:30 (slika 14b) i bure - 14.6.08. 6:00 (slika
14c). Na slici su prikazani i vektori valnog djelovanja u istim terminima.

216

Slika 12 Modelsko polje znaajnih valnih visina Hs u terminu modelskog ekstrema Hs postignutog
na poziciji valografske postaje V1 (12.1.08. 21:30 - djelovanje juga)

217

Slika 13 Modelsko polje znaajnih valnih visina Hs u terminu modelskog ekstrema Hs postignutog
na poziciji valografske postaje V1 (6.3.08. 00:30 - djelovanje bure)

218

Slika 14 Modelsko polje znaajnih valnih visina Hs (regionalni model) s vektorima valnog djelovanja
u terminu postizanja ekstrema na poziciji valografa V1 a) 7.4.08. 8:30; b) 18.5.08. 9:30; c) 14.6.08.
6:00)

4. Zakljuak
Provedena je analiza dinamike znaajnih valnih visina na podruju jadranskog bazena s
numerikim modelom valnog generiranja MIKE 21/SW. Rezultati modelskih analiza
usporeivani su sa rezultatima mjerenja na valografskim postajama tijekom perioda
1.11.07.-15.11.2008. Za generiranje valova na podruju modelske prostorne domene
koriteni su podaci o brzinama i smjerovima vjetra iz prognostikog atmosferskog modela
Aladin.

219

Rezultati provedenog istraivanja s numerikim modelom pokazali su sljedee:


-

Na poziciji valografa model dobro opisuje dinamiku znaajnih i maksimalnih valnih


visina.
Upotrebom Groen-Dorrenstein dijagrama temeljem podataka o brzinama vjetra iz
numerikog modela Aladin ostvaruje se premaenje izmjerenih vrijednosti Hs na V2
za prosjeno 25%, to je vezano na injenicu da su modelske vrijednosti brzina i
smjerova vjetra iz Aladina prognostikog karaktera.
Izmjerene vrijednosti znaajnih valnih visina Hs na poziciji valografa V1 (za Hs>1m) i
V2 (za Hs>0.5m) prosjeno su vee od modeliranih za 3% i 6%, to je u okvirima
tonosti mjerenja i prognostikog karaktera ulaznih podataka o vjetru vrlo
prihvatljivo.
Izmjerene vrijednosti maksimalnih valnih visina Hmax na poziciji valografa V1 (za
Hmax>2m) i V2 (za Hmax>1m) prosjeno su vee od modeliranih za 2% i 8%, to je u
okvirima tonosti mjerenja i prognostikog karaktera ulaznih podataka o vjetru vrlo
prihvatljivo.
Vrijednosti srednje greke AE i korijena srednjeg kvadratnog odstupanja RMSE pri
promjeni najsenzibilnijeg modelskog parametra Cdis (koeficijent disipacije u
povrinskim lomovima valova, eng. white capping) u postupku badarenja poprimile
su sljedee vrijednosti:

Pri djelovanju juga rezultati numerikog modela na poloaju valografa V2 bolje


korespondiraju izmjerenim vrijednostima i vrijednostima proraunatih s GroenDorrenstein dijagramom nego u sluaju djelovanja bure. Moe se zakljuiti da
mahovitost bure onemoguuje razvoj valnih visina koje bi se ostvarile u sluaju
konstantnih brzina vjetra.

220

Literatura
Androec, V.; Beg-Paklar, G.; Dadi, V.; Djakovac, T.; Grbec, B.; Janekovi, I.; Krstulovi, N.; Kupili,
G.; Leder, N.; Lonar, G.; Marasovi, I.; Precali, R.; oli, M. (2009): The Adriatic Sea Monitoring
Program - Final Report, Zagreb.
Cordoneanu, E., Geleyn, J.F. (1998): Application to local circulation above the Carpathian-Black Sea
area of a NWP-type meso-scale model, Contributions to Atmospheric Physics, 71, 191-212.
Ivatek-ahdan, S., Tudor, M. (2004): Use of high-resolution dynamical adaptation in operational suite
and research impact studies, Meteorol. Z., 13, 99-108.
Courtier, P.C., Freydier, J.F., Geleyn, F., Rochas, M. (1991): The ARPEGE project at METEO-FRANCE,
Proceedings from the ECMWF workshop on numerical methods in atmospheric models, 193-231.
Brzovi, N. (1999): Factors affecting the Adriatic cyclone and associated windstorms, Contributions to
Atmospheric Physics, 72, 51-65.
Brzovi, N., Strelec-Mahovi, N. (1999): Cyclonic activity and severe jugo in the Adriatic, Physics and
Chemistry of the Earth (B), 24, 653-657.
Goda., Y. (2000): Random Seas and Design of Maritime Structures, Advanced series on ocean
engineering, Worl Scientific Edn., New Jersey, 437pp.
Hercbach, H., Janssen, P., A., E. (1999): Improvement of the short-fetch behavior in the Wave Ocean
Model (WAM), J. Atmos and Ocean Tech., 16, 884-892.
Kahma, K., K., Calkoen, C., J., (1992): Reconciling discrepancies in the observed growth of wind
generate waves, Journal of Physical Oceanography, 22(12), 1389-1405.
Komen, G., J., Cavaleri, M., Donelan, K., Hasselman, S., Hasselman, K., Janssen, P., A., E., M. (1994):
Dynamic of modeling of ocean surface waves, Cambridge university press, Cambridge, 532pp.

221

Literatura

UZ POGLAVLJE A
MODELIRANJE STRUJANJA I PRONOSA U KONTINUIRANOJ AKVATIKOJ SREDINI
Abbott, M.B., Basco, D.R. (1979): Computational fluid dynamics an introduction for
engineers, Pitman, London.
Abbott, M.B., McCowan, A., Warren, I. R. (1981): Numerical modelling of free surface flows
that are two-dimensional in plan, Transport models for inland and coastal waters. Academic
Press, London.
Andreson, J.D. (1995): Computational fluid dynamics: The basics with aplications, McGrawHill, New York.
Cho, W.T. (1959): Open Chanel Hydraulic, McGraw-Hill, NewYork.
Hinze, J.O. (1975): Turbulence, an introduction to its mechanism and theory, McGraw-Hill,
New York.
Press, H.; Schroeder, R. (1966): Hydromechanik im Waserbau, Ernst&Sons, Berlin.
Vested, H. J., Nielsen, H. R., Jensen, H. R., Kristensen, K. B. (1995): Skill assessment of an
operational hydrodynamic forecast system for the North Sea and Danish Belts, Coastal
Estuarine Studies, 47, American Geophysical Union, Washington DC, 373396.
White, F.M. (2005): Viscous fluid flow, McGraw-Hill, New York.

UZ POGLAVLJE B
MODELIRANJE STRUJANJA I PRONOSA U STIJENI MEUZRNSKE POROZNOSTI
Bear, J. (1979): Hydraulics of Groundwater, McGraw-Hill, New York.
Choy, B., Reible, D.D.(1999): Diffusion models of environmental transport, CRC press.
Delleur J.D. (2006): The Handbook of Groundwater Engineering, Second Edition, Ch 23, Taylor
and Francis Group.
Domenico, P.A. and Schwartz, F.W. (1997): Physical and Chemical Hydrogeology, 2nd ed.,
John Wiley & Sons, New York.
I

Huyakorn, P.S. and Pinder, G.F. (1983): Computational Methods in Subsurface Flow,
Academic Press, New York.
Kinzelbach W.(1987): Numerische Methoden zur Modellierung des Transports von
Schadstoffen im Grundwasser, Munchen, Germany.
Ogata A., Banks R.B.(1961): A Solution of the Differential Equation of Longitudinal Dispersion
in Porous Media, US Geological Survey, USA.
Wexler E.J.(1992): Analytical solutions for one-, two-, and three-dimensional solute transport
in groundwater systems with uniform flow, Techniques of Water-Resources Investigations of
the United States Geological Survey, USA.

UZ POGLAVLJE C
MODELIRANJE PROCESA U EKO SUSTAVU
Ji, Z.G. (2008): Hydrodynamics and water quality : modeling rives, lakes, and estuaries, John
Wiley & Sons, 676.
Jorgensen, S., Bendoricchio, G. (2001): Fundamentals of ecological modelling, Elsevieracademic press, 350.

UZ POGLAVLJE D
MODELIRANJE VALNOG GENERIRANJA
Belcher, S.E., Hunt, J.C.R. (1993): Turbulent shear flow over slowly moving waves. Journal of
Fluid Mechanics 251, 109148.
Bretschneider, C.L. (1952): The generation and decay of wind waves in deep water, Trans.
Am. Geophys. Union, 33(3), 381-389.
Cavaleri, L., Malanotte-Rizzoli (1981): Wind wave prediction in shallow water: Theory and
application, Journal of Geophysical Research, 86 (C11), 10961-10973.
Dobson, F.W. (1971): Measurements of atmospheric pressure on wind-generated sea waves.
Journal of Fluid Mechanics 48, 91.
Donelan, M.,A. (1977): A simple numerical model for wave and wind stress prediction,
National Water Research institute manuscript, Berlington, Canada, 28.

II

Hasselmann, K. (1962): On the non-linear energy transfer in a gravity-wave spectrum. Part 1.


General theory. Journal of Fluid Mechanics 12, 481500.
Hasselmann, K. (1963a): On the non-linear energy transfer in a gravity-wave spectrum. Part
2. Conservation theorems; wave-particle analogy; irreversibility. Journal of Fluid Mechanics
15, 273281.
Hasselmann, K. (1963b): On the non-linear energy transfer in a gravity-wave spectrum. Part
3. Evaluation of energy flux and swellsea interaction for a Neumann spectrum. Journal of
Fluid Mechanics 15, 385398.
Hasselmann, K., Barnett, T.P., Bouws, E., Carlson, H., Cartwright, D.E., Enke, K., Ewing, J.I.,
Gienapp, H., Hasselmann, D.E., Kruseman, P., Meerburg, A., Mller, P., Olbers, D.J., Richter,
K., Sell, W., Walden, H. (1973): Measurements of windwave growth and swell decay during
the Joint North Sea Wave Project (JONSWAP). Deutsche Hydrographische Zeitschrift A 8 (12),
195.
Hasselmann, K. (1974): On the spectral dissipation of ocean waves due to white capping.
Boundary-Layer Meteorology 6, 107127.
Hasselmann, D.E., Bosenberg, J. (1991): Field measurements of wave-induced pressure over
wind sea and swell. Journal of Fluid Mechanics 230, 391428.
Janssen, P., A., E., M. (1989): Wave induced stress and drag of airflow over sea waves,
Journal of Physical Oceanography, 19, 745-754.
Janssen, P., A., E., M. (1991): Quasi-linear theory of wind wave generation applied to wave
forecasting, Journal of Physical Oceanography,21, 1631-1642.
Janssen, P., A., E., M. (1992): Experimental evidence of the effect of surface waves on the
airflow, Journal of Physical Oceanography, 22, 1600-1604.
Janssen, P., A., E., M. (1998): On the effect of ocean waves on the kinetic energy balance and
consequeces for the initial disipation tehnique, Journal of Physical Oceanography, 30, 17431756.
Johnson, H., K. (1998): On modeling wind-waves in shallow and fetch limited areas using
method of Holthuijsn, Booij and Herbers, Journal of Coastal Research, 14(3), 917-932.
Johnson, H., K., Kofoed-Hansen (2000): Influence of bottom friction on sea surface roughness
and its impact on shallow water wind wave modeling, Journal of Physical Oceanography, 30,
1743-1756.

III

Kahma, K., K., Calkoen, C., J., (1992): Reconciling discrepancies in the observed growth of
wind generate waves, Journal of Physical Oceanography, 22(12), 1389-1405.
Lamb., H. (1932): Hydrodynamic, 6th edn, Dover publications, New York, 738.
Madsen, O.S., Poon, Y.K., Graber, H.C. (1988): Spectral wave attenuation by bottom friction:
theory. In: Proceedings of the 21th ASCE Coastal Engineering Conference, pp. 492504.
Madsen, P.A., Bingham, H.B., Schffer, H.A. (2003): Boussinesq-type formulations for fully
nonlinear and extremely dispersive water waves: derivation and analysis. Proceedings of the
Royal Society of London, A 459, 10751104.
Mastenbroek, C. (1996): Wind-wave interaction. Ph.D. Thesis. Delft Techology University,
119pp.
Miles, O., M. (1957): On the generation of surface waves by shear flows, Journal of Fluid
Mechanics, 3, 185-204.
Peregrine, D.H. (1967): Long waves on a beach. Journal of Fluid Mechanics, 27, 815827.
Phillips, O., M. (1957): On the generation of waves by turbulent wind, Journal of Fluid
Mechanics, 2, 417-445.
Phillips, O.M. (1960): On the dynamics of unsteady gravity waves of finite amplitude. Journal
of Fluid Mechanics 9, 193217.
Sverdrup, H., V., Munk, W., H. (1946): Empirical and theoretical relations between wind, sea
and swell, Trans. Am. Geophys. Union, 27, 823-827.
Zakharov, V. (1968): Stability of periodic waves of finite amplitude on the surface of a deep
fluid. Journal of Applied Mechanics 4, 8694.
Zakharov, V., Pushkarev, A.N. (1999): Diffusion model of interacting gravity waves on the
surface of a deep fluid. Nonlinear Processesin Geophysics 6, 110.
Weber, S.L. (1991): Eddy-viscosity and drag-law models for random ocean wave dissipation.
Journal of Fluid Mechanics 232, 7398.
Wei, G., Kirby, J.T., Grilli, S.T., Subramanya, R. (1995): A fully nonlinear Boussinesq model for
surface waves. Part 1. Highly nonlinear unsteady waves. Journal of Fluid Mechanics 294, 71
92.

IV

UZ POGLAVLJE E
MODELIRANJE SUSTAVA POD TLAKOM
Swamee, P.K., Sharma, A.K. (2008): Design of water supply pipe networks, John Wiley &
Sons, 353.