You are on page 1of 2

JELENA LOVRI Jesu li Grci zaista

europski banditi, gnojni ir koji treba


istisnuti iz zdravog europskog tkiva?
Potreban nam je program rasta. Bez rasta ne moemo izai iz krize, rekao je grki premijer Alexis
Tsipras u Europskom parlamentu, gdje je traio podrku ne protiv reformi, kako ga ele tumaiti, nego
za takav ekonomski program koji vraanje inozemnih kredita nee morati platiti financijskim
unitenjem zemlje.
Napadnut je estokim kritikama i uvredama, kao da je neki prevarant i razbojnik. Optuen da lae
svom narodu, da je njegovo upravljanje zemljom katastrofalno, da bi parazitirao na raun slabo
plaenih po drugim zemljama Europe: troak navodno lagodnog ivota u Grkoj platile bi, reeno je,
medicinske sestre u Slovakoj ili slubenici u Finskoj. Postao je objektom bijesnih poruka da je
umjesto referenduma morao provesti reforme i fiskalnu konsolidaciju.
Skandaliziranje nad ponaanjem Grke, sve do gaenja, preplavljuje ne samo europski establiment
nego i medije. I Hrvatska je natopljena komentarima punim stereotipa, pa i govora mrnje, prema
kojima su Grci lijeni derai tuih para i pomoi, koji ne ele raditi, ne ele tedjeti, odbijaju se svesti u
okvire realne ekonomije i prestati s mahnitom potronjom, iznad vlastitih mogunosti, ne ele na koncu
provesti ni nune reforme. Syriza je, tvrdi se, izmanipulirala cijeli narod. Referendumsko oxi
nametnutom programu tednje naziva se iracionalnim divljanjem. Grka je gnojni ir kojega treba
istisnuti iz navodno zdravog europskog tkiva. Uglavnom, zemlja u kojoj se povazdan pije metaksa i
igra sirtaki. Jesu li Grci zaista europski banditi i razbojnika nacija? Jesu li sramota Europe? I, zato je
premijer Tsipras postao objektom strasnih diskvalifikacija i poruge?
Nesumnjivo da je Grka u oajnom stanju. Da je zaduena preko glave, da se godinama olako
uvaljivala u kredite i ivjela iznad svojih mogunosti. injenica je takoer da je to zemlja velikog
unutarnjeg financijskog nereda, slabog gospodarstva i loe ekonomske politike. Godinama se razvijao
cijeli arhipelag razliitih privilegija, klijentelistike mree nepodnoljivo su razgranate, porezna je
evazija ogromna, a volja za promjene skromna. Nema dileme ni o tome da svaka drava mora
uskladiti svoje prihode i rashode, da se moe troiti samo ono to se ima, pa e se i Grka u tom
pogledu morati drastino mijenjati. Ali napadati aktulnu grku vladu, kao da je sadanje toksino i
neodrivo stanje sama proizvela - a zapravo ga je naslijedila - krajnje je nepravedno i tendenciozno.
Tsiprasa se danas gazi kao da na vlast nije doao prije pola godine, kao da je osobno napravio sav taj
karval. Premda je upravo suprotno. Njegova se vlada nije zaduivala, prva je stampedo dizanja kredita
zaustavila i s vjerovnicima pokuava dogovoriti odriv povrat duga. Najavljivala je obustavljanje
nametnutog programa tednje, ali to ne znai da odbija racionalizacije i reforme. to dokazuje i
Bruxellesu upravo dostavljeni paket rezanja trokova grke drave od ak 13 milijardi eura. Svatko
normalan zna da su Grkoj reforme nunost i da ih ne moe izbjei. Ali nije nevano kakve reforme.
Grka mora proi kroz svoju dolinu suza, ali je pitanje to je na kraju tog puta.
Prvo, reforme moraju biti dobro projektirane. A ekonomski program, koji je Grkoj oktroiran iz
meunarodnih financijskih krugova, pokazuje se neupjenim. Njegovi su rezultati upravo katastrofalni.
U pet godina, od 2009., grki je BDP pao za etvrtinu, nezaposlenost je eksplodirala, meu mladima je
ak oko 60 posto, treina je stanovnitva dospjela u zonu siromatva i vie ne moe podmirivati
osnovne potrebe. Programi pomoi dizajnirani su tako da Grkoj pomau samo u vraanju dugova, ali
istodobno odmau u svemu drugome. Najgore, nema gospodarskog rasta, bez kojeg nema izlaza iz
krize. Grijee li Grci kad vjeruju da to nije sluajno? Da strategija, koju im je nametnula Trojka
(Europska komisija, MMF i Europska sredinja banka), ciljano slui samo servisiranju dugova. Loe
skrojene reforme na koncu su, priznaje to danas i MMF u svojim dokumentima, dovele do toga da je
grki dug postao neodriv. Indignacija s kojom se vjerovnika Europa zgraa nad nesposobnou
Grke da vraa svoje dugove, kao da oni s tim ba nikakve veze nemaju, djeluje vrlo farizejski.

Drugo, da bi bile prihvaene i uspjene - a bez prihvaenosti nema ni uspjeha - reforme moraju voditi
rauna o apsorbcijskim kapacitetima drutva. O tome koliko se promjena moe akceptirati,
implementirati i podnijeti a da nacija ostane na nogama. Koliko otputenih, koliko nezaposlenih, koliko
gladnih, siromanih Paket reformi koji se Grkoj dirigirao izvana bio je u tom pogledu potpuno
indiferentan. Nije ovdje rije o deficitu reformskih potencijala. Notorno je da na vlastitoj koi nitko ne bi
provodio bolne rezove. Rije je o tome da reforme moraju biti dozirane tako da ne unitavaju socijalnu
supstancu, da ne idu ispod razine dostojanstva. Mora se vidjeti njihov smisao i perspektiva. Ako samo
nose nazadovanje i propast, bez ikakvog boljitka, onda e biti odbijene kao potpuno besmislene.
Zahtjevi prema Grkoj bili su bezobzirni, kako svojim sadrajem tako i nainom na koji su ispostavljeni,
kao diktat i ucjena. Politika tednje, koja se iz njemakog srca Europe namee zemljama po periferiji
EU, ponekad je slina onoj legendarnoj dresuri magarca da ivi bez hrane. U nekim je zemljama
dovela do egzodusa stanovnitva, Grka pokazuje da je pri utjerivanju dugova poeljno da se dunik
ipak ostavi na ivotu. Vea je ansa da e dugovi biti naplaeni ako magarac ne crkne od gladi.
Tree, da bi bile usvojene, a time imale izgleda rezultirati pozitivnim promjenama, reforme moraju
zadovoljiti elementarne kriterije pravednosti. Paket koji je Trojka kreirala za Grku u tom je pogledu bio
falian. Cijenu je mjera tednje loe rasporedio, glavninu na najslabije, dok je bogati nisu ni osjetili.
Umjesto smanjivanja birokracije i irenja porezne baze od Atene se trailo rezanje mirovina i radnikih
prava. S pravom Tsiprasa u Europskom parlamentu upozoravaju da mora kresati privilegije vlasnika
brodova, vojske, crkve i politikih stranaka. teta da takvi zahtjevi dolaze tek sada, sa zakanjenjem
od pet godina, koliko europski kreditori odreuju uvjete pomoi.
Ali problem nepravednosti postoji i prema van, na razini eurozone. Nekad sporadina upozorenja da
euro ima ugraenu konstruktivnu greku te da ide na ruku bogatom sjeveru a na tetu zemljama
siromanog juga, na primjeru su Grke dobila na uvjerljivosti. Grki je problem golem i moe
destabilizirati Europu, ali - nemojmo se zavaravati! - ta zemlja ipak nije ni krucijalni ni jedini remetilaki
faktor u inae navodno idilinoj europskoj zajednici. Radikalizacija njene krize samo pokazuje da u toj
euriziranoj Europi neto debelo ne tima, da euro za neke ekonomski slabije zemlje moe biti prilino
opasan. Bijes koji se svalio na aktualnu grku vladu moda nije tek reakcija na injenicu da u pola
godine, koliko je na kormilu, jo nije uspjela nai rjeenje za vraanje dugova svoje posrnule drave.
Na Tsiprasa se bjesni jer je striptizirao neke stvari i jer trai alternativu problematinom i, po mnogima,
neodrivom stanju ne samo u svojoj zemlji. Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju,
tvrdi da mnogi europski elnici ele vidjeti kraj ljeviarske Tsiprasove vlade, i to zbog svojevrsne
razlike u karakterima: suprotno njihovoj politici poveavanja nejednakosti, kae, Grka ima vladu koja
je predana zaustavljanju neobuzdane moi bogatstva. Jahanje na dosadanjem sporazumu o pomoi
ili reformama, svejedno kako ga zvali, Stiglitz vidi kao svojevrsnu polugu za Tsiprasovo ruenje.
Danas u Ateni, sutra u Zagrebu - prognoziraju ovih dana nai analitiari, pokuavajui dokuiti ima li
drama u Grkoj kakve veze s Hrvatskom. Ali, teko da bi Zoran Milanovi mogao postati hrvatski
Tsipras. Unato otporu politici tednje. Hrvatski premijer jo die kredite, zaduuje zemlju i tvrdi da e
krizu prebroditi bez potrebe za ljutim reformama. Proputa priliku da ih sam kreira, po mjeri hrvatskih
potreba i mogunosti, bez diktata izvana. Slino su se ponaali Tsiprasovi prethodnici.