You are on page 1of 13

DR.

RUDOLF STEINER

OVJEK KAO
BIE ULA
I
BIE ZAMJEDBE
IZVADAK IZ CIKLUSA:
POSTANAK OVJEKA ,SVJETSKA
DUA I SVJETSKI DUH

DORNACH 1921.GODINE

PREDOD2BENIM,

SRODNOST OSJETILA
2rVOTOM I NJIHOV

ODNOS

SPRAM

OSJECAJNIM

OKOLINE

VOLJNIM
OVJEKOVE

SPRAM

U~wrRANJOSTI

iz "Postanje

ovjekovo,

" o v j e k

k a o

R. S'hI.~

svjetska dua i

b i

m j

u l a

uDornaehu 22. srpnja 1921.


Vp.rlag, Dornach 1939.

...

duh"

') i

z a

e d b e"

~redavRnje,

sVjet;:l<~

Phil.-h~T~T.Or030phiseher

Ta podruja koja Vam oVdje ispisah kao P01;jd ula, rladu se


jfiH110 medjusobno razluiti - istovremeno pak m07.erl!o u njim"! pro
nai ono srodno, naime da
tim osjetilima
zamjeujemo
(pereipiramn ). To je nae openje s vanjskim SVijetom, nae
spoznavajue openje s njime, openje posredov8L0 tim ulima. No
vrlo je razliit nain odnoenja pojedinih ula prema vanjskome
sVijp,"l;u.
Ponajprije tu su etiri osjetila koja nas ~lsumnjivo po
vezuj\' s vanjskim SY;.jetom - ukolik,-, rije "ne~UI'l!'j:i.V()" tu om1jem
upcq,:ijebi ti. To SL : osjetilo jastva, osjetilo mell., ')'net1lo
rij .. '::::;. i osjetilo s='-uha. I nee Vam "i ti teko UYidj.1ti iF-ge
e;jt'~_vkup:.i41 s\ojim dOivljavanjem na:' azimo u v8!liskome svijetu
onda kad zamjeujemo jastvo dmgug 01fjeka, kl-' ~~rcipiramo mieli

iH ri;jel~i njego;re. Kod sluha to zadjelo nijf' Jtprve shvatljivo,

aE razl!)!r lei u
~

prelio

nej~'l vrst zajednikog, poopenog pojmovlja

u '- 'i;v~,::'ne
ne Ql:1ju

tome to je E.pstrak-bi naZor pr~ko svih ula

sp8cifinosti

..,6

pojmovno

--

u.illjesto uvida

pojedinih os~etila. liara"'r..o, ova pi tanja

raiotiti

vanjskim eksperimemima, za to je

ved pot~ebno modi osjetiti ("napipati") doivljaje.


Ob1no
injenicom da

se miljenje
nas sluh - time
- 1

ni ne ,o!{uava pozabavi ti
to

gi banje u

zraku, dakle neto fiziko, posreduje sluni osjet - zapravo


prenosi izravno u vanjski svijet. I promotrite li koliko je sluni
osjet spram itavog naeg organskog unutarnjeg doivljavanja neto
izvanjsko, ubrzo ete uvidjeti da nam
osjetilo sluha
u tom pogledu valja drwcije tumaiti nego vid. Jer iz promatranja
vidnog organa, oka, lako emo spoznati koliko je ono to tu biva
posredovano zapravo u visokom stupnju nutarnji proces. Barem re
lativno gledano, to je nutarnji proces. Kad usnemo, oi se sklapaju,
uha naprotiv ne bivaju zatvarana. U ovkvim, naizgled trivijalnim
injenicama iskazuje se neto duboko znaajno za cijeli ivot
ovjekov. I ako smo pri spavanju prinudjeni zatvoriti svoju nutrinu
- jer ne treba da vidom zamjeujemo -, tad uho ne moramo iskljuiti,
ono ivi na posve drukiji nain u vanjskome svijetu. Oko je mnogo
vie dio nae nutrine, vid je usmjereni ji prema nutrini od sluha
Ali ne osjet onoga to ujemo, to je neto drugo Osjet onoga
to Ujemo (koji lei u osnovi glazbe) zapravo je razliit od sa
moga slunog percipiranja.
Ona pak ula to u biti posreduju vanjsko i unutarnje,
izrazito su vanjska osjetila (Vidi shemu). A ona koja tako rei
stoje na rubu izmedju vanjskoga i unutarnjega, koja su isto tako
vanjsko kao i nutarnje dOivljavanje, slijedea su etiri ula:
osjetilo topline, vid, okus, miris. Pokuajte sumirati doivljaje
date pomou nekog od tih ula : uvidjet ete kako je u svim tim
osjetima prisutno sUdoivljavanje s vanjskim svijetom, ali isto
dobno i doivljavanje u vlastitoj nutrini. Pijete li ocat,
pri okusu imate
bez daljnjega s jedne strane nutarnji
doiVljaj u vezi s octom, s druge pak strane imate i prema van
usmjeren doivljaj usporediV s dOivljavanjem vanjskoga jastva ili
rijei. ~asuprot tome, bilo bi itekako nezgodno kad biste na isti

nain SUbjektivni, nutarnji dOivljaj umijeali u, recimo, sluanje


rijei. Zamislite samo: pijui ocat, nacerili ste se. To

Vam

jasno naznauje da imate unutarnji s vanjskim dOivljajem, da unu


vanjski i nutarnji doivljaj

utjeu

jedan u drugi. I kad b1 pri

percepciji rijei to bilo jednako tako, kad biste, recimo, prilikom


neijeg izlaganja morali na isti nain u sebi sudoivljavati kao

pri gutanju octa ili pak moselskoga vina - tad ne biste uope mogli
objektivno dosei spoznaju onoga to Vam govornik kaZUje. U istoj
mjeri u kojoj Vam je pri octu pao u dio

- 2

neugodan, a pri vinu

ugodan nutarnji doivljaj, u toj ste lstoj mjeri tingirali jedan


vanjski doivljaj. 11 taj vanjski doivljaj ne smijete tingirati,
hoete li npr. percipirati rijei govornika. I moemo kazati :
uvidjet emo prisutnost onoga to je (iudoredno im stanemo gle
dati te stvari u pravome svjetlu. Jer, ima ljudi koji
se, naroito u pogledu ula jastva, ali i ula
misli, tako
vladaju da se moe rei : oni se zadri!:avaju toliko u sferi svojih
srednjih osjetila, osjetila topline, vida, okusa i mirisa, da i
druge ljude odnosno njihove misli procjenjuju na takav nain. I
tad uope ne
uju misli ili rijei drugoga, zamjeuju ih
zapravo onako kako percipiramo vino ili ocat ili bilo koje drugo
pie ili hranu.
I tu vidimo kako se neto udcredno naprosto nadaje iz
inae posve moralno irelevantnog naiT-.a promatranja. Uzmi te npr.
ovjeka kod kojeg su sluh i osobito U.lo rijei, ulo misli i
osjetilo jastva slabo razvijeni. Takav ovjek ivi, u neku ruku,
bez glave, on svoja u glavi situirana ula rabi slino onima koja
su vie okrenuta
animalnome. Zivotinja nije kadra
na onakav nain
objektivno percipirati, kao to takav ovjek
objektivno-subjektivno moe opaati putem ula topline, vida,
okusa i mirisa. Zivotinja mirie: Vi si moete predoiti kako je
ona tek vrlo malo sposobna sebi objektivno oprisutniti ono sa
ime je prilikom mirisanja suoena to je u visokom stupnju
subjektivan doivljaj. Dakako, svi ljudi raspolau osjetilom
sluha, rijei, misli i jastva j ali oni koji se cijelom svojom
konstitucijom unose vie u ulo topline ili vid, naroito pak
U
okus ili ak miris, ti sve podeavaju prema svom

SUbjektivnom mirisanju ojeoline Zar ne, svakodnevno se moemo u


to uVjeriti. Usmjerite samo panju na to [ako ima ljudi koji
nisu u stanju ita objektivno opaziti, koji sve percipiraju
kao da se radi o okusu ili mirisu. Primijetit ete to u najnovijoj
X-ovoj brouri. On uope nije sposoban razumjeti
rijei ili
misli drugoga, on sve shvaa analogno pijenju vina ili
octa.
Tu sve postaje SUbjektivnim doivljajem. IT istom se smislu deava
neto
neudoredno, tiskamo li vie osjete nadolje k
modalitetu niih. I tako posve pouzdano moemo uspostaviti su
odnos izmedju morala i cjeline svjetonazora ono razorno
naprotiv, ono to potkopava itavu nau ciVilizaciju, lei ba u
- 3

pomanjkanju sposobnosti da se premosti jaz izmedju


moralitetom.
zakonitosti i onoga to zovemo
,

prirodne

Kod osjetila za ravnoteu, za kretanje, kod ivotnog osjeti


la i kod opipa ve
smo pri izrazito unutarnjim ulima. Jer, po
gledajte : ono to nam posreduje osjetilo za ravnoteu, jest naa
vlastita ravnotea, to nam prua ulo kretanja, stanje je
kretanja u kome se nalazimo. A nae ivotno stanje je ono ope
opaanje da li nai organi ~unkcioniraju u skladu sa ivotom ili
u neskladu s onim ivotnim. Kod opipa mogli bismo se u ovoj pro
cjeni lako prevariti; pa ipak, to god da opipavate, ono to ete
doivjeti bit e unutarnji doivljaj. Vi tako rei ne osjeate
kredu to je uzeste u ruku, osjeate (grubo reeno) potisnutu
kou . proces naravno valja mnogo protananije okarakterizirati.
Radi se o reakciji Vae vlastite nutrine na jedan vanjski proces,
i to ee ni u kojem drugom,opaaju ne zbiva onako kao pri opipu.
Ova je pak potonja grupa ula modificirana neim drugim.
Prisjetite se onoga to sam ovdje iznio prije nekoliko sedmica. 1
Promotrite ovjeka u pogledu toga to etirima posljednjim ulima
biva percipirano: unato tome to zamjeujemo vlastito kretanje,
vlastito stanje ravnotee,
premda se ono to
biva percipirano percipira na izrazito SUbjektivan nain prema
unutra - eve su to posve objektivni procesi. I to je, Vidite, zanim
ljiVO na cijeloj stvari. Mi u tim opaajima,zamjeujemo prema
unutra, ali to to zamjeujemo sasvim su objektivne stvari.
Jer, fizikalno gledano
svejedno je da li se u st~ju kreta
nja odnosno ravnotee nalazi ovjek ili klada. Za vanjski fiziki
SVijet u njegovu kretanju valja
etanje kretanja
ili ravnotee jednako promatrati za ovjeka kao i za panj. I uz
mete li !ivotno ulo, tad je - istina, ponajprije ne u odnosu na
vanjski SVijet, bar prividno ne - ono to

nam

posreduje

to ulo tijek sasvim objektivnih dogadjaja. Predoite si proces


u retorti ; on Be odvija po odred jenim zakonima, dade se objek
tivno opisati. To to percipira

ivotno ulo, takav je jedan

proces, okrenut prema unutra. I odvija li se taj proces uredno,


tad Vam to priopava ivotno osjetilo, ne odVija li se pak kako
bi trebalo, opet Vam to biva posredovano putem ivotnog ula.

Makar je proces zatvoren unutar Vae koe,

ivotno Vam ga osjetilo

posreduje. Objektivni proces ponajprije nema bilo


1 v. Osjetilni veo. (Predavanje odr. 3. srpnja 1921)
Iz "Zemaljske i kozmike zakonitosti"

- 4

kakve

naroite

veze sa sadrajem Vaega duevnog ivota. Isto je i kod


opipa : kad
opipavamo, uvijek je to promjena
u cjelokupnoj organskoj strukturi. Naa reakcija jest organska
promjena u naoj nutrini.
Nepobitno dakle imamo u onome
to je dato tim etirima osjetilima neto objektivno, neto to
nas tako stavlja u svijet, kako zapravo jesmo u njemu kao objek
tivna bia koja u ulnome SVijetu mogu biti izvanjski zamijeena.
I tako moemo kazati: to su izrazito nutarnja ula, ali ono
to putem njih opaamo jest u vezi s nama isto onako kao i ono to
zamjeujemo vani u svijetu. Da li
stavljamo kladu u pokret ili se ovjek nalazi u vanjskom kretanju,
za fizikalno je promatranje svejedno. Qulo ravnotee samo je zato
tu da bi ono to se odvija u vanjskome SVijetu dospjelo do nae
sUbjektivne SVijesti, da bi bilo
opaeno.
Vidite, dakle : stvarno subjektivni upravo su vanjski osje
ti. Oni moraju to to se putem njih percipira u eminentnom smislu
prenijeti u nau ljudskost. I rekao bih : njihanje klatna izmedju
vanjskoga i unutarnjega svijeta, to su srednja osjetila. A izrazito
sudoivljavanje onoga to jesmo time da pripadamo svijetu a ne sebi,
posredovano nam je donjim osjetilima. ulima.
Ovo bismo razmatranje mogli znatno proiriti. Podosta
karakteristinoga nali bismo za ovo ili pak za ono ulo. Potrebno
je tek upoznati se s milju kako nauk o osjetilima ne smije biti
prakticiran opisivanjem jedino grubljih ulnih organa, nuna je
analiza doivljajnog polja. Jer, uope nije tono da za ulo rijei
ne postoji odvojeni organ ; on samo od strane kurentne
materijalistike

fiziologije dan-danas nije u svojoj odvojenosti

u istome smislu istraen kao, recimo,


sluni organ.
Ili npr. osjetilo za misli takod~er postoji,no nije ispitano
onako kao vid.
Na osnovu ovakvog pregleda past e nam u o1 da ono to
obino

nazivamo duevnim ivotom suvisi s, recimo,viim osje

tilima. I gotovo da, polaze1 od

jastva, ne moemo ii

dalje od vida, hoemo li obuhvatiti sadraj onoga to se u uobi


ajenom

smislu

rije!

zove duevni ivot. Oprisutnite sebi sve ono

- 5

to imate posredstvom osjetila jastva, osjetila misli, rijei i


glasa, ula za toplinu te vida, obuhvatit ete otprilike ono to
nazivate duevnim ivotom. I stri iz ovih izrazito vanjskih ula
iz njihovih
svojstava jo neto u osjetilo za toplinu
o emu
smo u duevnome ivotu mnogo oVisniji nego to obino
smatramo. Vid ima ogromnu irinu znaenja za cjelokupan ivot
due. Ali okusom i mirisom ve prodiremo nadolje u animalno, a
posve u vlastitu tjelesnost ulazimo osjetom ravnotee, kretanja,
ivota Ti bivaju opaani ve tako rei sasvim prema unutra.
I kad bismo htjeli shematski nacrtati ljudsko bie, morali
bismo to uraditi ovako: obuhvatit emo gornje podruje u kojem
se zapravo nalazi na unutarnji ivot, on uope ne bi bio mogu
bez tih vanjskih ula. Jer, kakav bismo to bili ovjek koji ne bi
pored sebe imao druga jastva ? Ili kad ne bismo nikad zamijetili
rijei, misli drugoga? Predoite sebi tako to I Naprotiv, ono
to
lei od okusa nanie (u shemi crveno), to zamjeuje prema
unutra, to ponajprije posreduje procese prema unutra. Ali ti pro
cesi postaju sve nejasniji i nejasniji. Sigurno, ovjek mora
posve precizno opaati svoju ravnoteu, inae bi se onesvjestio
i pao. Onesvjeen pasti ne znai za ravnoteu drugo do slijepilo
za oi. Ali sad : nejasno postaje ono to ta ula posreduju.
Okus se razvija, rekao bih, jo u neku ruku na povrini - tu je
prisutna jasna svijest o tome osjetu.
Ali premda
itavo nae tijelo kua (barem uz iznimku udova, no zapravo ak
ni oni nisu tu izuzeti), ponajmanje je ljudi kadro za okus raznih
jela kad su ve u elucu - u tome smjeru naa civilizacija (ili
kultura, ili kako da to nazovem) nije ba
razvila slaokustvo :
gotovo nitko

tad je ljudima

ne moe opaati okus hrane koja je u elucu,


ve

svejedno, iako se podsvjesno okus vrlo jasno

provlai kroz cijeli probavni trakt. itav ovjek

u stvari kua

ono to jede, ali okus brzo otupljuje im je pojedeno ulo u


organizam. Cijeli

ovjek

razvija

kroz

svoj organizam miris, pasivno odnoenje prema mirisnim tijelima.


Ono se koncentrira na povrinu, ali zapravo itav ovjek biva
t angi ran

mirisnim cvijetom. I upravo znamo li to

da okus i miris prOimaju cijelog

ovjeka,

znat

emo

i to je

sadrano u doivljaju mirisanja i kuanja, kako se to nastavlja

- 6

u smjeru ovjekove unutranjosti - i sasvim emo odustati od


bilo koje vrste materijalistikog naziranja, znamo li to npr.
stvarno znai kuanje. I ako smo naistu da taj proces kuanja
prolazi cijelim organizmom, tad vie neemo moi na pwci kemijski
nain opisivati daljnji tijek probave, neemo ga moi prileazivati
onako kao to to ini dananja materijalistika nauka.
S druge je pak strane neporecivo da opstoji ogromna
razlika izmedjU onoga to sam tu oznaio crvenom, i onoga to
naznaih utom
bojom : izmedjU sadraja to ga u duevnome i
votu imamo putem jastve osjetila za jastvo, ula za rijei itd.,
i doivljaja omoguenih putem okusa, mirisa, ula za kretanje,
ivotnog ula itd. To je temeljna, korjenita razlika. I najbolje
ete je uvidjeti ako sebi predoite kako primate ono to u sebi
doivljujete kad, recimo, sluate rijei drugoga ovjeka ili
pak zvonjavu.
To to u sebi doivljujete, nema ponajprije
nikakvoga znaenja za vanjski proces : ba zvono mari da li ga Vi
sluate ! Postoji tek veza izmedjU Vaeg unutarnjeg doivljaja
i procesa u zvonu - ukoliko sluate.
To isto pak ne moete rei za objektivni proces pri
kuanju, mirisanju ili ak pipanju. Jer ovdje se radi o jednom
sVjetskom
zbivanju. sto se deava u Vaem organizmu, to ne
moete odijeliti od onoga to se .odvija u Vaoj dui. Tu ne dolazi
u obzir da reknete kao za zvono : to ga briga da li netko slua
njegovu zvonjavu l Jer ne moete rei : ba mari ono to se doga
dja na jeziku pri pijenju octa, ba to mnogo mari za Va doivljaj
Tu postoji intiman suodnos, tu je objektivni proces jedno sa
subjektivnim dogadjanjem.

Grijesi koje na tom polju ini moderna fiziologija upravo


su neuveni - ta tu se jedan takav proces kao kuanje na slian
nain predouje

kao, recimo, vid ili sluh. I postoje filozofske

rasprave koje naprosto sasvim

openito

govore o

ulnim

kvalitetama

i njihovu odnosu spram due. Locke, ak i Kant, govore openito o


odnosu ulnoga vanjskog svijeta prema ljudskoj subjektivnosti,

dok uistinu nalazimo neto posve drugo za sve

od vida navie

prema svemu od okusa nanie (v. shemu). Nemogue je ta dva podruja

- 7

obuhvatiti jednom jedinom naukom. A budui da se to uradilo,


nadola je nevjerojatna pometnja u spoznajnoj teoriji, pometnja
to je od Humea ili Lockea, ili jo od ranije, upravo opustoila
moderno pojmovlje sve do u dananju fiziologiju. Jer,
neemo
moi spoznati prirodu i bit procesa to se odvijaju, i time biv
stvo ovjeka, promatramo li stvari s takvim predmijevanjima, ne
dosegnemo li bespredrasudno
prouavanje.
illora nam dakle postati jasno da, predoimo li sebi ovjeka
na taj nain, imamo na jednoj strani posvs jasno prema nutrini
usmjeren ivot to ga ovjek za sebe ivi odnosei se prema
vanjskome sVijetu time da opaa ; na drugoj pak strani on dodue
takodjer zamjeuje ali
se onime to opaa postavlja u
svijet. I da se na kraju pomalo radikalno izrazim : ono to se
zbiva na mome jeziku dok kuam, to je
sasvim objektivan proces
u meniJ a time to se on u meni odvija, to je
sVjetski proces.
S druge strane ne mogu ustvrditi da ono to u meni nastaje kao
slika putem vida isprva gledano jest sVjetski proces. Jer, to bi
moglo i izostati, a sVijet bi ostao kakav jest. I tu razliku
izmedju gornjeg i donjeg ovjeka moramo drati na umu. Ne uinimo
li to, mnogim stvarima neemo se uope moi pribliiti.

Vidite, imamo matematike istine, geometrijske istine.


U povrnom promatranju ovjeka zamilja se : no da, ovjek iz
svoje glave ili ve odnekud (zar ne, predodbe o tome nisu ba
precizne) izvlai matematiku. Ali tome nije tako. Ta matematika
dolazi iz posve drugih podruja. I promotrite li ovjeka, tad
uvidjate : ono matematiko izvire iz ula za ravnoteu, iz ula
kretanja. Iz

takvih dubina, do kojih ne dospijevamo svojim

obinim duevnim ivotom, izdie se matematiko miljenje. Pod

naim obinim duevnim ivotom obitava, ivi ono to nam alje


gore to to razvijamo u matematikim tvorevinama. I vidimo da
ono

matematiko

uistinu ima svoj korijen u onome to je u nama


kozmiko. Ta mi smo subjektivni tek u onome to se nalazi od
vida navie (v. shemu). S onime to lei ispod toga, ukorijenjeni
smo u SVijetu, unutra smo u svijetu - ali tu smo poput klade,
jednaki smo ostalom vanjskom svijetu. I stoga ne moemo kazati
da bi nauk o prostoru ikad mogao sadrati ita subjektivno - ta on

- 8

izvire iz onoga u nama u emu smo sami objektivni. To je isti


onaj prostor to ga koraajui premjeravamo i to nam ga posre
duju nai pokreti isti onaj prostor koji onda, izvadivi ga
u slici iz nas samih,
primjenjujemo na predmet zora.
O prostoru dakle ne moe biti rijei kao o neemu sUbjektivnome,
on ne izvire iz onoga podruja
iz kojeg proistjee subjek
tivno.
Vidite, ovakav upravo izneseni nain promatranja posve je
stran
cjelokupnom kantizmu, kantizam ne poznaje
sutinsku razlileu izmedju ta dva polja ljudskoga ivota. Kantizam
ne zna da prostor ne moe biti neto subjektivno, jer ne zna da
prostor izvire iz podruja u ovjeku koje je po sebi objektivno,
spram kojega se objektivno odnosimo. Tek smo s njime na drukiji
nain povezani nego s vanjskim sVijetom, ali to je vanjski sVijet,
pravi vanjski svijet - a prije svega postaje vanjski svijet svake
noi kad se sa svojom subjektivnou, s jastvom i astralnimtije
lom, spavajui povlaimo.
Nuno je uvidjeti : ne koristi nita, prikupljamo li to
vie vanjskih injenica u jednu navodnu znanost (koja bi trebala
unapredjivati kulturu), ukoliko unutar predoivanja i poimanja
svijeta opstoje sasvim konfuzni pojmovi, ukoliko o najvanijim
stvarima nema jasnih pojmova. I nezaobilazna je zadaa, to stoji
pred nama, hoemo li se oprijeti silama koje vuku nizbrdo : uvidjeti
kako je prije svega neophodno dospjeti do jasnih, preciznih poj
mova. Valja uvidjeti kako puko polaenje od pojmova i definicija
ne znai ba nita, kako je nuno bespretpostavno motriti inje

nice.
kao ulno
podruje od drugih podruja, akoliko istodobno ne izdvoji i, recimo,
polje percepcije rijei, I polcuajte jednom da sebi ralanite
podruje cjelokupnoga iskustva onako kako to vie puta uradih
Nitko nema pravo primjerice razgraniiti vid

vidjet ete da se ne smijemo kazati: imamo oi, i zato vidimo ,.'

Morat

ete

naprotiv

rei

: sigurno, to je

ve

neim

u vezi, to

da vid raspolae s tako izrazito vanjskim organima; ali to nas ne

da podruje osjetila ograniimo na ono gdje opstoje


jasno zamjetljivi fizikim organi.
Apritom jo
ni prib

oVlauje

- 9

(Napomena prevodioca: kako se dade razabrati iz teksta, izgleda


da je na ovoj shemi u originalu omakom gornje podruje oznaeno
crvenom umjesto utom bojom, i obratno.)

....... ,

"osjetilo

srodnost
s predodbama

..

jastva
osjetilo misli
osjetilo rijei
sluh
, ~ osjetJ.lo topline'
, vid
,

izrazito vanjska

ula

srodnost
s osjeajima

----- --,,;

vanjsko-nutarnja ula
okus
miris
osjetilo
osjetilo za kretanje
ivotno ulo
r-izrazito nutarnja ula

srodnost
s voljom

opip

,
"....
\
...
.
-., ,.
. ... .,-"1

IlO.

.._

'

ll-

.."

.....-

~t
- - -",
".
,

'"

- 10 -

lino nismo dosegnuli neko vie naziranje, radi se tek o onome


to se odigrava u obinom ljudskor~ ivotu. Ali uVidjamo nunost
razluivanja onoga 1;0 je u ov jeku sUbjektivno, to
je unutarnji duevni ivot, od onoga gdje ovjek zapravo spava.
Jedno kozmiko bie jest ovjek u pogledu svega to mu posreduju
osjetila, tu je on kozmiko bio. Vi u svom obinom duevnom
ivotu (bar ukoliko nemate viu spoznaju) ne znate nita o tome
to se odvija kad pokrenete ruku :: to je voljni razvoj. To je
proces koji isto tako lei izvan Vas kao bilo koji
drugi
vanjski proces - a ipak je s Vana intimno vezan. No on lei j.zvan
Vaega duevnog ivota. Nasuprot tome, ne moe biti
nikakve
predodbe, a da sa svojom sVije~:u niste prisutni. I stoga ete
dobiti, ralanivi ta tri podruja, jo neto.
Pri svemu to Vam posreduju ulo jastva, ulo misli, ulo
rijei i sluh time to ta posredovanja postaju duevnim ivotom,
dobivate u eminentnome smislu sve ono to je srodno s predodbama.

U istom je tom smislu sve to se odnosi na

ulo

topline,
vid, okus i miris srodno s os .jeajima. Kod vida
to, recimo,
nije izrazito uoljivo, no onaj tko se time pQblie pozablivi,
na koncu e se sloiti da je tako.
Nasuprot tome je sve skopano s osjetilom ravnotee, sa
ulom za kretanje i sa ivotnim ulom - a takodjer i s opipom,
premda je to tu tee zamjetljivo jer se opip :povlai u nutrinu ..
sve je to srodno s voljom. U ljudskom je ivotu eto sve medjusobno
srodno a ipak ujedno metamorfozirano.

Danas sam Vam pokuao saeto lznijett ono


to u vie navrata u raznim prilikama

izlagah, kako bismo


sutranje i prekosutranje razmatranje mogli na to nadovezati.

!'5, li', .

~c)<\t:>

- 11 -