You are on page 1of 2

imundo (iko) Meneti Vlahovi (1457. - 1527.

) dubrovaki je vlastelin i
hrvatski renesansni pjesnik koji je stvarao uglavnom u XV. stoljeu. On je bio prvi
hrvatski petrarkist. Pripadao je staroj dubrovakoj vlasteoskoj porodici. U mladosti
je bio nemiran i raskalaan, pa se njegovo ime esto pominje u analizama
disciplinski prijestupa, koje je tako mnogo inila dubrovaka omladina u doba
renesanse. U zrelim godinama se smirio, pa je ak i izabran i za kneza
Dubrovake Republike. Umor je od kuge, koja je harala 1527. godine. Njegov
opseni kanconijer ini ga najplodnijim pjesnikom hrvatske renesansne
knjievnosti. Kao uzor znaajan je Francesco Petrarca te se uz Doru Dria
smatra prvim hrvatskim petrarkistom. Pripadao je strambotistima, koji se
ograuju od nekih Petrarcinih ideja: prisutan je izostanak neoplatonizma,
naglaena je senzualnost te se pjesnici pribliavaju pukim oblicima (strambotto,
rispetto), a naputaju sonet. Pjesme su najee stihovane najee u dvostruko
rimovanom dvanaestercu dubrovakog tipa, dvanaestercu s neprijenosnom
rimom i sa sekundarnim cezurama nakon 3. i 9. sloga, uz glavnu cezuru nakon 6.
sloga, s iznimkom triju pjesama u petnaestercu (8+7). Pjesme su veinom
ljubavne tematike, esto u akrostihu s imenima ena kojima su pjesme
posveene, a postoji i nekolicina satirinih i moralno-refleksivnih te 11 religioznih
pjesama posveenih Isusu.

Za interpretaciju emo uzeti Menetievu pjesmu iz njegovog kanconijera. Ime


pjesme je : Blaen as i hip.
--Blaeni as i hip najprvo kad sam ja (hip-trenutak)
vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. (lip-lijep)
Blaena sva mista kada te gdi vidih,
dni, i noi, i godita koja te ja slidih.
--Blaen as i vrime najprvo kada uh
ljeposti tve ime kojoj dah vas posluh. (tve-tvoje) (vas posluh-svu poslunost)
Blaene boljezni ke patih no i dan
ci tvoje ljuvezni za koju gubljah san. (i-radi) (ljuvezni-ljubavi)
--Blaeni jad i vaj ki stvorih dosade
elei obraz taj sve moje dni mlade.
Blaeno vapin'je kad ime tve zovih (tve-tvoje)
i gorko trpin'je u eljah kad plovih.
--Blaen trak od uze ljuvene u kojoj (uze-veza) (ljuvene-ljubavne)
stvorih pla i suze, elei da sam tvoj.
Blaena ljepos tva, blaena tva mlados,
pokli se meni sva darova za rados. (pokli-poto,jer)
Epoha kojoj djelo pripada: renesansa
Vrsta:lirska ljubavna
Jezik: dubrovaki jezik 16. st. ispreplitanje ikavice, ekavice, jekavice
Forma: etiri katrena: dvostruko rimovani dvanaseterac(aleksandrinac)

Aleksandrinac- vrsta rimovanog stiha od 12 (ili 13) slogova; nazvan po franc. Romanu o
Aleksandru iz 1180. U hrv. knjievnosti javlja se i kao dvanaesteraki distih s dvostrukom rimom
(M. Maruli).
Rima: parna rima (aa, bb, cc): rima u svakom distihu
Motivi: ljepota ene
Tema: ljubav i zaljubljenost su izvor njegovog nadahnua da pie o svojoj dragoj
Ideja: pjesnikove slatke muke
Analiza: Pjesma je ispjevana u dvostruko rimovanim dvanaestercima.U ovoj pjesmi, pjesnik nam
govori o svojoj dragoj, koja mu slui kao inspiracija i muza u njoj pie o njenoj ljepoti. O njegovoj
oaranosti govori nam to da su mu blaeni svi trenuci od kako je nju ugledao a i onaj trenutak
kada je nju prvi put ugledao. Koliko je zaljubljen u nju govori nam i to da su sve njegove muke,
patnje, neprospavane noi, pla i suze blaene. U ovoj pjesmi imamo vie stilova i stilskih figura,
neke od njih su: epiteti(gorko trpin'je, blaeni jad, blaen as, blaeno vapin'je); polisindenton(dni,
i noi, i godita); oksimoron(blaeni jad i blaene boljezni- ioako su ovo dva kontradiktorna
pojma, nespojiva, bol i jad ne mogu biti blaeni, pjesnik ih je spojio te njima pokuava objasniti
kako je ta zaljubljenost u nju i da mu bol i patnja koju mu ona zadaje za njega na neki nain
lijepa, jer dolazi od nje, ona mu to zadaju, a poto je ona njegova muza i draga nita od nje nije
runo pa ak ni bol), metaforu(elei obraz taj sve moje dni mlade-ova se metafora odnosi na
obraz, zapravo pjesnik nam tom metaforom eli pojasniti kako on itavu svoju mladost eli nju,
taj obraz je zapravo preneseno znaenje od nje cijele). U ovoj pjesmi izraen je senzualizam, i
takoe pjesma je pisana na narodnom jeziku to su dvije od karakteristika renesanse.
Stilske figure: epiteti, metafora, oksimoron, polisindenton
Kao to smo ve upoznati, Meneti je jedan od najpoznatijih hrvatskih petrarkista. Njegova djela
su nastala po ugledu na Petrarku. Takoe ako bolje pogledamo ovu pjesmu shvatit emo da je
ona zapravo prepjev Petrarkinog 61. soneta (Blaen bio dan, mjesec i doba). Kako je Meneti
svoju pjesmu ispjevao u dvanaesterakim distisima, otuda prvi i drugi stih distiha, odnosno parni i
neparni stihovi pjesme, drukije su strukturirani: po pravilu, Meneti u neparnim stihovima
prilino vjerno prenosi Petrarkine motive i izraze, dok u parnim stihovima mijenjaja osnovno
znaenje i atmosferu pjesme naglaava sve senzualnijim tonovima. Taj ton osobito dobiva na
intenzitetu u posljednjem distihu: Blaena ljepos tva, blaena tva mlados / pokli se meni sva
darova za rados. Platonistiki Petrarkin zavretak, u kojem se Laura pojavljuje kao neka vrsta
muze, inspiracija njegovih stihova i iskljuivi vlasnik njegovih misli, potpuno je izostala kod
Menetia. Time je potpuno eliminiran elegini ton Petrarkinog zavretka, a Menetieva je
pjesma dobila ditirampski ton motiviran fino izraenim hedonizmom. Zbog ovih Menetievih
izmjena u centru panje vie nije lirski subjekt ve drugaiji doivljaj voljene osobe.
Eligni ton-tuni ton
Ditrampski ton-ton u kojem se slavi priroda i ivotne radosti.