You are on page 1of 176

ISSN 1331-2898

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Darinko MUNI∆
KASTAV

KASTAV
OD NAJSTARIJIH VREMENA
DO SUVREMENIH DANA

ZBORNIK KASTAV©TINE
1
X.
KASTAV, 2002.

ZBORNIK KASTAV©TINE
Knjiga X., Kastav 2002.
IzdavaË:
Grad Kastav

UredniËki odbor:
Milivoj JELOVICA
Mirela KRI»KI∆-MARCAN, prof.
mr. sc. Branko KUKURIN
Ivica LUKANOVI∆
mr. sc. Darinko MUNI∆

Glavni urednik:
mr. sc. Darinko MUNI∆
Tajnica UredniËkog odbora:
Mirela KRI»KI∆-MARCAN, prof.
Lektura:
Sanja HOLJEVAC, prof.
Korektura:
Ljubomir PETROVI∆, prof.

Priprema:
WELT, Rijeka
Tiskara:
GEOTISAK, Delnice
∞ Copyright: Grad Kastav
Naklada:
1000 primjeraka

ISSN 1331-2898

Darinko MUNI∆

KASTAV
OD NAJSTARIJIH VREMENA
DO SUVREMENIH DANA

ZBORNIK KASTAV©TINE
X.
Kastav, 2002.

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ZBORNIK KASTAV©TINE
Knjiga X., Kastav 2002.

IzdavaË:
Grad Kastav
Za izdavaËa:
Sonja BROZOVI∆-CUCULI∆, dipl. oecc.

Fotografije:
mr. sc. Branko KUKURIN
Za ilustraciju knjige koriπteni su slikovni prilozi dobrotom
Milivoja Jelovice, dr. sc. Vesne MuniÊ, Drage PiliperoviÊa, ing. arh.,
autora monografije i iz Muzejske zbirke Kastavπtine

Klasifikacija:
SveuËiliπna knjiænica Rijeka

Kastav, lipnja 2002.
4

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Uvodno slovo

UVODNO SLOVO

Kastavci su vrijedni ljudi.
Dokazali su to naπi predci: od zapisa knjiga, pa do vrijednih ruku djela
naπih klesara, tiπljara, baËvara ili pak kotlara.
Zapisi na papiru, likovnim platnima, kamenu, æeljezu ili drvu svjedoËe o
postojanju i stvaralaËkoj snazi ljudi Kastavπtine.
I danaπnje se generacije Kastavaca mogu podiËiti ustrajnim radom, a
posebno na izdavanju Zbornika Kastavπtine, pa se tako jubilarni deseti broj
nalazi u Vaπim rukama.
Dva su broja Zbornika Kastavπtine izaπla u doba postojanja Mjesne
zajednice Kastav, koja je bila u sastavu bivπe OpÊine Rijeka, dok je osam
knjiga Zbornika izdano u sastavu novoosnovane OpÊine, odnosno Grada
Kastva.
Od 1995. godine naπa mlada lokalna samouprava redovito svake godine
daruje svojim Ëitateljima po jednu knjigu Zbornika, predstavljajuÊi ga javnosti
za Dan Grada Kastva - 6. lipnja.
Æelja je i cilj ovako intenzivnoga izdavaπtva Grada Kastva oteti zaboravu
liËnosti i dogaaje Kastavπtine, jer je naπa prebogata baπtina zavrijedila da
bude zapisana rijeËju i slikom, za generacije koje Êe tek doÊi.
U nekima od zadnjih knjiga zapisujemo dogaaje koji su oæivjeli ovaj naπ
mali, povijeπÊu obavijen gradiÊ, koji pomalo izrasta u Gradinu (ma Ëa Grad,
Gradina!).
Ovu knjigu Zbornika Kastavπtine posveÊujemo onim Ëitateljima koji se æele
na jedan popularan, ne previπe zahtjevan naËin upoznati s povijeπÊu Grada na
raskriæju putova, s priËom o nastanku Grada, o prilikama u kojima se razvijao
i kakav je on danas.
Zanimljivu priËu o Kastvu ispriËao je aktualni urednik Zbornika mr.
DARINKO MUNI∆, a poetske fotografije mr. BRANKA KUKURINA zasigurno
Êe privuÊi paænju.
5

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Na kraju, veliko hvala drugomu po redu uredniku Zbornika Kastavπtine mr.
Darinku MuniÊu, Ëijom je ustrajnoπÊu i marom osam knjiga Zbornika
Kastavπtine ugledalo svjetlo dana, uz financijsku pomoÊ Grada Kastva.
I ubuduÊe æelim da za svaki roendan Grada Kastva njegovi graani dobiju
na dar po jednu knjigu Zbornika Kastavπtine!
GradonaËelnica:
Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ, dipl. oecc.
U Kastvu, 6. lipnja 2002.

6

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Predgovor

PREDGOVOR

Prije dvadeset i Ëetiri godine, 1978. izaπla je iz tiska prva knjiga Zbornika
Kastavπtine. Kao i u svim zbornicima i uredniπtvo kastavskoga imalo je velike
ambicije πto se pokazalo prikupljenim materijalom koji je tiskan na punih 500
stranica. Zbornik je imao zadaÊu postupno prikazati osebujnu proπlost Kastva
i Kastavπtine, podruËja na stoljetnoj razmei politika, kultura i gospodarstva,
πto se ponajprije oËitovalo kroz susret kopnenih i pomorskih putova.
Uredniπtvo na Ëelu sa Æeljkom Grpcem nastojalo je raznolikim sadræajima
dodirnuti sve toËke kastavske proπlosti, πto je naravno bio opÊi cilj Zbornika
koji je tek trebalo dostiÊi. Naæalost, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, πto
ovoga Ëasa nije toliko znaËajno, druga je knjiga objavljena 1981. godine, a
onda je Zbornik prestao s izlaæenjem.
Iako su uËinjeni pokuπaji izdavanja treÊe knjige Zbornika, za koju je veÊi
dio grae bio prikupljen, njegovo se objavljivanje oduæilo sve do 1995. godine.
Jedan od razloga bio je ondaπnji naËin financiranja izdavaËke djelatnosti koja
je ovisila o slabaπnim financijskim sredstvima mjesnih zajednica Kastavπtine. S
druge pak strane, Zajednica opÊina Rijeka nije imala dovoljno sredstava za
raznoliku i opseænu izdavaËku djelatnost na svome velikom podruËju.
Ni nepune dvije godine nakon stvaranja i priznavanja samostalne i
nezavisne Republike Hrvatske, godine 1993. stvorene su nove samostalne
samoupravne jedinice - æupanije, opÊine i gradovi - koje Êe same raspolagati
svojim prihodima. To je omoguÊilo novi zamah u druπtveno-kulturnim
djelatnostima pa tako i u izdavaËkoj djelatnosti. Naravno, ne smije se smetnuti
s uma da je pri tome bilo od posebnoga znaËaja razumijevanje, volja i htijenje
vrhovnih duænosnika kastavske opÊine da se nastavi posao oko Zbornika.
U jesen 1994. formirano je novo uredniπtvo, a autor ovih redaka imenovan
je glavnim urednikom Zbornika. U suradnji s tajnikom Zbornika, mr. sc.
Brankom Kukurinom, prionuli smo na posao i uredili ranije prikupljenu grau
o kulturno-druπtvenome æivotu i amaterizmu Kastavπtine. Tomu smo pridodali
joπ nekoliko rubrika i zaokruæili sadræaj zbornika. Dogovoreno je da se zbornik
objavi na Dan OpÊine Kastav 1995., πto je i uËinjeno. Tako je nastavljeno
7

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

izdavanje Zbornika. Od tada do danas svake je godine objavljena po jedna
knjiga Zbornika pa je zahvaljujuÊi tome danas pred nama njegov deseti broj.
Tijekom proteklih godina nastavljeno je s objavljivanjem znanstvenih i
struËnih Ëlanaka te osvrta, prikaza i biljeæaka. U Zborniku Kastavπtine svoje je
Ëlanke objavilo niz eminentnih znanstvenih i struËnih djelatnika. VeÊina radova
govori o proπlosti Kastva, a jedino smo posljednji blok zbornika posvetili
suvremenim dogaanjima u nastojanju da njihovim sadræajima ostavimo trag
vremena sadaπnjega u buduÊemu. Na taj smo naËin, nadamo se, stvorili
preduvjete za sintetiziranje odreenih povijesnih problema, odnosno za
praÊenje kronologije suvremenih dogaanja u kulturi.
Danas je pred nama deseta knjiga Zbornika, koja nije uobiËajen zbornik
radova. RijeË je o monografiji kastavske povijesti, pisanoj na popularan naËin
kako bi se zanimljiva i sadræajima prebogata povijest pribliæila πto veÊem krugu
Ëitatelja. UËinjeno je to na zamolbu mnogih Kastavaca koji su svoju proπlost
æeljeli proËitati jednostavno, bez biljeæaka i dodatnih povijesnih rasprava.
Ustupak uËinjen πirokom Ëitateljskom krugu namjeran je jer se opravdano
pretpostavlja da Êe i na taj naËin knjiga ispuniti svoju zadaÊu - upoznati Kastavce svih uzrasta, njihove prijatelje i ljubitelje cjelokupne hrvatske baπtine s
nadasve zanimljivom povijeπÊu naπega kraja.
PrihvaÊajuÊi takav pristup, svaki se autor uvijek susreÊe s mnogobrojnim
problemima. Prije svega, potrebno je uskladiti naËin pisanja i odabira sadræaja,
uËiniti ih dostupnima, a ono πto se u znanstvenom tekstu potvruje i obrazlaæe
znanstvenim aparatom, ovdje treba objasniti kratko i jednostavno, pri Ëemu
valja voditi raËuna da se ne smije i ne moæe podilaziti Ëitateljima. S druge pak
strane, pojedine zanimljive detalje nastojali smo prepriËati tako da i u
nedostatku teoretiziranja Ëitatelj uspjeπno doæivi snagu i svjetonazor kastavskoga vremena proπlog.
Kod pisanja ovakve, opsegom omeene monografije postavlja se uvijek
pitanje opseænosti sadræaja, odnosno razmjernosti teksta pojedinih poglavlja,
jer tekst mora zraËiti protoËnoπÊu dogaanja i zbivanja, razjaπnjavati znaËenje
pojedinih liËnosti i njihova povijesnoga doprinosa. To je vrlo zahtjevna
odrednica, jer nerijetko se odreeni dogaaji nadovezuju i seæu duboko kroz
nekoliko desetljeÊa, pa ih je teπko prikazati neprekinuto zanemarujuÊi pri
tome sliËna dogaanja ili povijesne fenomene. Zbog toga je trebalo pronaÊi
model iznoπenja povijesnih pitanja i problema u suvislome protoku vremena.
Ipak, ponekad se moralo nabrojiti sliËna ili istovjetna, poput prikaza osnivanja
πkola, osnivanja razliËitih druπtava ili æivotnoga puta kastavskih uglednika. Sve
to uËinjeno je u dobroj namjeri da se bogata povijesna baπtina Kastva i
Kastavπtine Ëitatelju uËini pristupaËnijom.
PrateÊi protok kastavskoga vremena proπloga, Ëitatelj Êe uoËiti joπ jednu
znaËajnu Ëinjenicu: Kastavska se opÊina tijekom stoljeÊa postupno smanjuje,
8

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

da bi na kraju poprimila danaπnji oblik. Njezino suæeno podruËje viπe ne
dotiËe obale Kvarnerskoga zaljeva, a na nekadaπnjem podruËju Kastavske
opÊine niklo je nekoliko novih upravno-administrativnih jedinica.
Zbog toga se i praÊenje povijesnog razvoja postupno suæava ovisno o
teritoriju koji pripada Kastavskoj opÊini, tj. danas Gradu Kastvu. Naposljetku,
trebalo je voditi raËuna i o dosadaπnjim radovima o kastavskoj povijesti, pri
Ëemu uvijek ostajemo uskraÊeni za tumaËenje naπih suvremenih dana. No to
je uobiËajeno, jer u principu povjesniËari se ne bave najsuvremenijom
tematikom buduÊi da nemaju pristup izvornim dokumentima. Zato se prikaz
najsuvremenijih dana zasniva viπe-manje na dnevnome tisku i ostalim
medijima, koji nisu dovoljno pouzdani povijesni izvori. Zbog toga to je
razdoblje prikazano vrlo saæeto.
Nadam se da Êe povijest Kastva od najstarijih vremena do danas imati svoje
Ëitatelje koji Êe na stranicama ove knjige pronaÊi niz zanimljivih podataka i
Ëinjenica. Isto tako, nadam se da Êe popularna povijest Kastva i Kastavπtine
biti poticaj mladim ljudima u novim istraæivanjima kastavske povijesti, jer
otkriÊe svakoga skrivenoga podatka moguÊnost je novoga tumaËenja pojedinoga povijesnoga razdoblja, dogaaja ili zbivanja, kao i rasvjetljavanje
djelatnosti pojedinih povijesnih liËnosti.
Zahvaljujem svima koji su mi na bilo koji naËin pomogli u izradi ove knjige.
U Rijeci, 19. svibnja 2002.
mr. sc. Darinko MuniÊ

9

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav

PodruËje Grada
Kastva i Primorskogoranske æupanije
(prema D. MuniÊ
et al., Æupanija
primorsko-goranska,
1996.)
10

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Uvod

UVOD

Kastavska je povijest toliko osebujna da sa svakim otkriÊem novoga
povijesnoga izvora dolazimo do moguÊnosti novoga iπËitavanja povijesti
Kastavπtine. Svaki novi prilog, svaki novi Ëlanak, svaka knjiga novi je doprinos
bogatstvu kastavske povijesti pa valja pretpostaviti da Êe se novim istraæivanjima pred naπim i oËima buduÊih naraπtaja razotkriti joπ niz zanimljivih i
vrijednih odrednica kastavske povijesti.
GRAD KASTAV
Grad Kastav jedna je od najstarijih upravno-administrativnih jedinica
Primorsko-goranske æupanije, ali i Republike Hrvatske. U gotovo neprekinutome povijesnom kontinuitetu ta upravno-teritorijalna jedinica traje od sredine
XII. st. do naπih dana, uz iznimku razdoblja nakon Drugoga svjetskoga rata do
1993. godine.
Grad je Kastav svoju samoupravu ponovno dobio nakon πto je 1991. godine
uspostavljena samostalna i suverena Republika Hrvatska, Ëija je neovisnost
proglaπena 8. listopada, te nakon πto je poËetkom 1992. Hrvatska i meunarodno priznata od veÊine svjetskih zemalja. Uspostava je nove dræavne vlasti
dovela do stvaranja novoga politiËko-administrativnoga ustroja u cijeloj dræavi.
U skladu s time formirane su æupanije i manje samoupravne jedinice: gradovi
i opÊine. Tako se veÊ u proljeÊe 1993. godine, nakon lokalnih izbora, ustrojila
i OpÊina Kastav.
OpÊina Kastav zapoËela je s radom 15. travnja 1993., kada je na temelju
rezultata demokratskih izbora konstituirano OpÊinsko vijeÊe od 16 vjeÊnika.
Prvo su OpÊinsko vijeÊe Ëinili: Branko AntuliÊ, Anton Biro, Rajko BleËiÊ, Sonja
BrozoviÊ-CuculiÊ, Sran BrnËiÊ, mr. sc. Josip ButkoviÊ, Ilona Eren, Ivan Grce,
Grgo Krajina, mr. sc. Branko-Jani Kukurin, Ivica LukanoviÊ, Zdenko Marot,
Miroslav Padovan, Ante RanËiÊ, Ivica Rubeπa i Draæen SrdoË (koji nije
prisustvovao konstituirajuÊoj sjednici). Za prvoga je predsjednika OpÊinskoga
vijeÊa izabran mr. sc. Branko-Jani Kukurin, a za potpredsjednike Sran BrnËiÊ
11

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

i mr. sc. Josip ButkoviÊ. Na toj prvoj konstituirajuÊoj sjednici izabrane su joπ
Komisija za izbor i imenovanja te Komisija za Statut i poslovnik. OpÊinsko je
vijeÊe jednoglasno izabralo i prvu i drugu komisiju. U Komisiju za izbor i
imenovanja izabrani su Ivica Rubeπa kao predsjednik Komisije, Branko
AntuliÊ, Rajko BleËiÊ, Grgo Krajina i Ivica LukanoviÊ, a u Komisiju za Statut
i poslovnik Jasna Turak kao predsjednica Komisije, Ivan Grce, Dejan ReæiÊ,
Rajko ToliÊ i Velimir Tuhtan.
U skladu sa Zakonom o lokalnoj upravi i samoupravi Republike Hrvatske,
istoga je dana obavljen i izbor naËelnika OpÊine. Na prijedlog Ivice Rubeπe,
predsjednika Komisije za izbor i imenovanja, VijeÊe je bez rasprave veÊinom
glasova (uz jedan suzdræan) za naËelnicu OpÊine Kastav izabralo gu Sonju
BrozoviÊ-CuculiÊ, dipl. oecc. Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ postala je tako prva æena
na poloæaju naËelnika kastavske komune. Posljednjom su toËkom dnevnoga
reda izabrani vijeÊnici OpÊine Kastav koji Êe prisustvovati zakljuËivanju braka.
Bili su to: Branko AntuliÊ, Grgo Krajina, Branko-Jani Kukurin i Miroslav
Padovan.
Izbor Ëlanova Poglavarstva OpÊine Kastav obavljen je na 2. sjednici
OpÊinskoga vijeÊa 11. svibnja 1993. U Poglavarstvo su izabrani: naËelnica
OpÊine Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ za predsjednicu Poglavarstva, te Ëlanovi: Milan
DurakoviÊ, koji je preuzeo resor gospodarstva i razvoja, Ivica LukanoviÊ za
resor kulture, Dragan Frlan za resor komunalnoga razvoja i Vazmoslav BaËiÊ
za resor πkolstva i fiziËke kulture. Predsjednica je Poglavarstva ujedno
zaduæena i za obavljanje poslova iz oblasti financija. Kastavsko je Poglavarstvo
upotpunjeno na 3. sjednici OpÊinskoga vijeÊa kastavske opÊine. Tada su
vijeÊnici u okviru 3. toËke dnevnoga reda, na temelju prijedloga kojega je
obrazloæila Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ, u Poglavarstvo OpÊine izabrali dr. Biserku
Baπa. Ga B. Baπa bila je zaduæena za obnaπanje poslova u resoru zdravstva,
socijalne skrbi i predπkolskoga odgoja.
»etiri godine kasnije, Sabor je Republike Hrvatske, poπtujuÊi dugostoljetnu
tradiciju grada Kastva kao srediπta Kastavπtine, OpÊinu Kastav preimenovao u
Grad Kastav. Novi status grada objavljen je u Narodnim novinama, br. 10. od
31. sijeËnja 1997., a Odluka o preimenovanju stupila je na snagu osam dana
nakon objave, tj. 7. veljaËe 1997. Naziv Grad Kastav sluæbeno je u uporabi od
7. svibnja 1997., kada je odræana konstituirajuÊa sjednica Gradskoga vijeÊa
Grada Kastva.
KASTAVSKA KOMUNA I NJEZINI NASLJEDNICI
OpÊina Kastav - sada Grad Kastav, ustvari je jedna od osam obnovljenih ili
novih lokalnih samoupravnih jedinica, koja je zajedno s Gradom Rijekom
proizaπla iz bivπe OpÊine Rijeka. Sa svojih 11,40 Ëetvornih km, πto je 0,32%
12

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kopnene povrπine ili 0,14% ukupne povrπine Æupanije, Grad Kastav jedna je
od najmanjih, od ukupno 35, lokalnih samoupravnih jedinica Primorskogoranske æupanije (prvotno: Æupanije primorsko-goranske).

Tloris Kastva: 1. Plato sa crkvom Sv. Jelene, 2. Zvonik, 3. Ulazna vrata, 4.
Gradska loæa, 5. Crkva Sv. Trojice (O. Magaπ, Prilog verifikaciji urbanog
identiteta liburnijskih medijevalnih aglomeracija, Rijeka, 1991.)
Meutim, Grad Kastav jedna je od najstarijih samoupravnih jedinica na
podruËju rijeËkoga prstena. DapaËe, jedan dio danaπnjih opÊina i gradova u
rijeËkome prstenu nekada su bili dio velike Kastavske komune, a potom i
Kastavske gospoπtije ili kapetanije. Kastavska je komuna, naime, stoljeÊima
obuhvaÊala podruËje cijele Kastavπtine od Voloskoga i Opatije na zapadu, od
13

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kuda se njeno podruËje prolazeÊi prema sjeveru podno Veprinca protezalo
preko Kastavske πume na sjeverozapad - ukljuËujuÊi neko vrijeme, u drugoj
polovici XIX. st., pod svoju upravu pridruæene opÊine Brgud, Klanu, Lisac,
©kalnicu i Studenu na sjeveru. Sa sjevera se podruËje ove komune Kastavskom
zaravni, odnosno Halubjem protezalo prema istoku spuπtajuÊi se do desne
obale toka RjeËine, gdje je Kastav graniËio s GrobniËkom gospoπtijom. Granica
se nekadaπnje velike Kastavske komune nastavljala juænim tokom RjeËine
gotovo na zidinama grada Rijeke, da bi zatim tekla prema jugozapadu
danaπnjim rijeËkim gradskim Ëetvrtima, tj. dijelom Kozale, Drenove, ©kurinja,
TurniÊa, Krnjeva, odnosno Plasa, od kuda se spuπtala na morsku obalu kod
izvora zvanoga Na Recicah. Granica se dalje morskom obalom nastavljala te
prema sjeverozapadu povijala danas urbaniziranim Brgudima, prostorom
Brodogradiliπta 3. maj te preko Kantride i Preluka dolazila do Voloskoga i
opatijske Slatine, gdje se zatvarao graniËni krug teritorija Kastavske komune.
U vrijeme kada je Kastav bio gospoπtija odnosno kapetanija, pod njegovu su
nadleænost potpadali kaπteli Veprinac i MoπÊenice, iako su oni imali zasebni
komunalni poloæaj. Premda su nekada Volosko i Preluk bile luke Kastavske
komune, Grad Kastav danas nema izlaza na more, a njegova je juæna granica
od morske obale udaljena izmeu 800 i 1000 metara. Naime, joπ je od prve
polovice XV. st. grad Rijeka svojatao ulov tuna u Preluku, a zatim se postupno
preko podruËja Brguda πirio prema zapadu. Danas obalni prostor Grada Rijeke
zavrπava na Preluku, gdje zapoËinje podruËje Grada Opatije.
Prema tome, s obzirom na danaπnje stanje, razvidno je da se iz korpusa
nekadaπnje velike Kastavske komune, zahvaljujuÊi gospodarskomu i politiËkomu razvoju, tijekom vremena izdvojilo nekoliko upravno-administrativnih
cjelina. Nekadaπnji veliki istoËni dio te komune, od sredine XV. st. poznat pod
imenom Calubie/Halubie = Halubje, danas, ustvari od 15. IV. 1993.., Ëini
OpÊinu Viπkovo. ©ireÊi svoj urbani prostor, Grad Rijeka je postupno obuhvatio
jugoistoËna, juæna i jugozapadna naselja nekadaπnje Kastavske komune i
morsku obalu. Urbani se pak prostor Rijeke posljednjih desetljeÊa proπloga
stoljeÊa preko DiraËja, Martinkovca, SrdoËa proπirio prema sjeverozapadu sve
do Brestovica, gotovo nadomak Kastvu. U najnovije se vrijeme zapadno od
Kastva izdvojila OpÊina Matulji, koja je smjeπtena u udolini πto spaja Kastavsku
zaravan i ∆iÊariju s UËkom. Joπ ranije, tijekom XIX. st. Volosko je postalo
zasebno upravno podruËje, da bi poËetkom proπloga XX. st. njegovu ulogu
preuzela Opatija.
IME GRADA
O podrijetlu imena Kastav nekoliko je tumaËenja. Neki smatraju da njegovo
ime potjeËe od rijeËi Kast πto na keltskome jeziku znaËi stijena. Velika bijela
stijena iz daljine doima se Ëistom, pa nije iskljuËeno da se utvrda na njoj mogla
14

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

nazvati castua, rijeËju koja dolazi od latinskoga pridjeva castus = Ëist. Dakako,
u prenesenome znaËenju. Neki ime mjesta na breæuljku visokome 377 m n/m,
s kojega je moguÊe nadgledati cijelo podruËje Kvarnerskoga zaljeva, izvode iz
rijeËi Casten πto bi trebalo znaËiti tabor, isto kao i lat. rijeË castra. Postoji i
miπljenje da ime Kastav dolazi od lat. rijeËi gastaldus, castaldus = upravitelj
(dobara), πto je manje vjerojatno. J. W. Valvasor je bio miπljenja da ime grada
dolazi od njemaËke, rijeËi Kastanie (kojoj je sliËna i tal. rijeË castagno), iz Ëega
onda Valvasor izvodi njegovo njemaËko ime - Khestau. Valvasor je to
povezivao s mnogo stabala kestena, kojih danas tamo nema, a teπko je
vjerovati da su oni tijekom stoljeÊa nestali. Moæda je J. W. Valvasor govoreÊi
o kestenicima imao predodæbu Lovrana i Lovranπtine, gdje su se stabla kestena
saËuvala do danas, pa je to prenio na tumaËenje imena grada Kastav. Jer da
su kestenici nekada davno doista postojali oko i u Kastvu, oni bi se poput
lovranskih kestena saËuvali do danas. Treba upozoriti na Ëinjenicu da kod
Valvasora nailazimo na joπ poneku pogreπku ili zabunu u lociranju objekata na
terenu, pa je i ova s kestenima moguÊa. Postoji i miπljenje da ime grada Kastva
dolazi od lat. rijeËi castellum = utvrda, gradiÊ, tvravica, kula (πto je inaËica
naprijed spomenute rijeËi castra).
Iako su svi navedeni primjeri naoko bliski imenu grada, teπko se odluËiti
kojoj je rijeËi njegovo ime najbliæe. Njegov smjeπtaj na najviπoj toËki komune
od 377 m n/m, Ëini se da je ipak najbliæi pojmu koji oznaËava tabor, utvrdu,
kulu na visokoj, Ëvrstoj, Ëistoj stijeni. Sva navedena tumaËenja, osim onoga
koje Kastav vezuje uz kesten i gastaldusa, zasluæuju paænju pa je zato najbolje
jezikoslovcima ostaviti da do kraja razrijeπe nedoumice oko imena grada
Kastva.
SMJE©TAJ, PROSTOR, NJEGOVE OSOBITOSTI I PODOBNOSTI
PodruËje Grada Kastva smjeπteno je na Kastavskoj zaravni, a zajedno s
obliænjim opÊinama Matulji, Viπkovo, Klana, zatim opÊinama Jelenje, »avle,
Kostrena te gradovima Opatijom i Bakrom, Ëini dio rubnoga prstena Grada
Rijeke. PolazeÊi od sjeveroistoka, Kastav sada graniËi s Viπkovom, a na jugu s
Rijekom. Granica s Rijekom teËe prema zapadu do mea s matuljskom
opÊinom nedaleko i neπto juænije od lokaliteta Vrata Jadrana - benzinskih
postaja na autocesti Rijeka - Rupa. Meusobna granica Kastva i Matulja uspinje
se zatim prema sjeveru do tromee s Klanom, a granica se nakon toga u luku
povija prema istoku do tromee s Viπkovom. Svojim zemljopisnim poloæajem
Grad Kastav, zajedno s opÊinama Viπkovo, Klana i Matulji, spaja primorje
Kvarnerskoga zaljeva i hrvatsko kopno s Istrom. Nadalje, to je podruËje koridor
prema zapadu i sjeverozapadu, ponajprije sa susjednom Republikom Slovenijom, a preko nje i sa zapadnom Europom.
15

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavsko podruËje Ëini kraπki prostor oko Kastva i istoËno od njega manji
dio Kastavske zaravni. Najistaknutija toËka je Kastav, a prosjeËna nadmorska
visina raste izmeu 200 do 450 m n/m: ∆ikoviÊi 200 m, Rubeπi 230 m, BrnËiÊi
270 m, SpinËiÊi i TrinajstiÊi 290 m i Kastav 377 m. Ustvari, u granicama teritorija
Grada Kastva na zemljovidu su oznaËena tri vrha Ëija visina prelazi 400 metara.
Smjeπteni su na sjeverozapadu, od tromee podruËja Kastav - Matulji - Klana
pa do tromee Kastav - Klana - Viπkovo. To su: Majev vrh 411 m, neimenovani
vrh 415 m i Sohi 452 m. Osobitost kastavskoga kraπkoga zemljiπta Ëine brojne
ponikve, ljevkasta udubljena - dolci. VeÊina je ponikava promjera 50 m i
dubine 10 m, a najveÊe su πiroke oko 200 m, a duboke do 50 m. Osebujnost
obradivih povrπina Ëinile su stoljeÊima umjetno nastale terasaste obradive
povrπine - prezidi. Prezidi su djelo marljivih primorskih ruku, no danas te su
povrπine slabo obraene, a velik ih je dio nestao pred naletom suvremene
urbanizacije (primjerice na podruËju Zameta, DiraËja, SrdoËa, BaÊiÊa, ∆ikoviÊa,
Reπetara, Rubeπa i dr.).
Kraπka vapnenaËka i dolomitska zaravan pokrivena je smeim tlom,
crnicom i uglavnom crvenicom. To je crveno mediteransko tlo, a od svih tih
vrsta tla crvenica je najznaËajnija za poljodjeljstvo. Premda na podruËju
RijeËkoga zaljeva koliËina oborina moæe biti veÊa od 100 mm na dan,
kastavsko je podruËje poput drugih kraπkih terena, zbog propusnosti terena
bez povrπinskih voda. Vodopropusna povrπina vodu odvodi kroz vapnenac u
mnogobrojne priobalne izvore i vrulje od lokacije Potok u Rijeci do Preluka
nedaleko Voloskoga. InaËe, kastavsko je podruËje u zoni aktivne seizmiËnosti
koja se proteæe od Klane preko Rijeke do Vinodola, odnosno sjeveroistoËnog
dijela otoka Krka. Geoloπke su znaËajke ovoga podruËja i karbonatske stijene
vidljive na povrπini terena i lako dostupne za eksploataciju, odnosno za
otvaranje kamenoloma.
Grad Kastav s okruæjem RijeËkoga zaljeva prema klimatskim osobinama
pripada podruËju submediteranske klime Ëije su osobitosti topla ljeta, ponekad
i suπna. Zime nisu previπe hladne, ali su zato vrlo vlaæne, u vrijeme kojih je
doduπe vrlo rijetko, moguÊ samo na dan-dva i kratkotrajan snijeg. Oborinski
je reæim maritimnoga karaktera. Podaci o godiπnjim koliËinama oborina
poznati su nam za sada samo za Rijeku, ali ne i za Kastav. No, s obzirom na
blizinu dvaju gradova, moguÊe je iz podataka za Rijeku pribliæno zakljuËiti i
o koliËinama oborina na podruËju Kastva. One su, naime, uz vrlo mala
odstupanja, gotovo istovjetne. No, naravno, pri tome valja voditi raËuna o
nadmorskoj visini Rijeke i Kastva, te njihovoj udaljenosti od UËke. Grad Rijeka
na temelju mjerenja oborina u razdoblju od 1960.-1994. godine najviπe oborina
ima u jesen, kada je njihova koliËina 521.1 mm, zimi 392.4 mm, a u proljeÊe
316.1 mm i naposlijetku ljeti 293.1 mm. Godiπnje je u Rijeci izmjereno 1522.7
mm oborina. Kastavsko bi se podruËje moglo razlikovati za koju desetinu mm
viπe ili manje.
16

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Osobitost kvarnerskoga podruËja su i vjetrovi. Oni puπu iz razliËitih
smjerova. Zimi dominiraju dva snaæna zraËna strujanja sa sjevera i sjeveroistoka. To su kranjska bura i senjska bura. Vjetar s obliænjih planina tramontana je vjetar sjevernih smjerova, nerijetko praÊen oborinama (tuËom
i kiπom). Prohladnu tramontanu koja grad Kastav rashlauje direktno sa sjevera
stariji Kastavci poznaju kao πneberg/πneperg, tj. vjetar sa Schneberga Snjeænika. S morske puËine dolazi jugo, topao vlaæan vjetar koji donosi kiπu.
Ponekad jugo dostiæe i olujne razmjere, kao πto i bura, ponekad ili vrlo rijetko,
moæe imati orkansku snagu.
Pogodnost klime, a donekle i tla utjeËe na raznoliki biljni svijet, poput
πuma hrasta, crnoga i bijeloga graba, bukve, te crnoga bora. Ustvari, Kastav
pripada zoni submediteranskih listopadnih πuma. Bujnije πume nalazimo u
πumi Luæina, a bukove πume u Lozi i u dubokoj ponikvi Kneædolu. Dio
povrπine Ëine travnjaci, paπnjaci i obradive, Ëak i vrtne, povrπine. Nekada je
veliki dio tih obradivih povrπina, pogotovo na juænome dijelu Kastva, sve do
rijeËkih gradskih zidina, bio zasaen vinovom lozom. To danas potvruju
prezidi, terasaste povrπine u dolcima i dolËiÊima. Meutim, posljednjih
nekoliko desetljeÊa prenamjena obradivih zemljiπta, naroËito za stambenu
izgradnju potpuno je izmijenila obradive povrπine, tako da je poljoprivreda
zapostavljena, mnogi su vrtovi i vinogradi zapuπteni. Neke je jednostavno
progutala urbanizacija. U proπlosti poljoprivredno i stoËarsko (preteæito ovce
i koze) podruËje s razvijenim kuÊnim individualnim obrtima, danas je
kastavsko podruËje usmjereno na razvoj razliËitih djelatnosti: preraivaËka
industrija, graevinarstvo, obrti, trgovina, promet i druge usluæne djelatnosti.
Dio veÊih pogona smjeπten je u Radnoj zoni R-36 Æegoti - Kastav. Godine
1999. na prvome je mjestu po broju zaposlenih bila djelatnost trgovine na
veliko i malo, popravak motornih vozila i kuÊanskih predmeta s 199
zaposlenih, tj. 45,75% od ukupnoga broja zaposlenih, a zatim slijede:
preraivaËka industrija, i to manji proizvodni pogoni, koja je zapoπljavala 180
ili 41,38%, pa obrazovanje 21 ili 4,83%, graevinarstvo 17 ili 3,91%, prijevoz,
skladiπtenje i veze 13 ili 2,99%, javna uprava i obrana 3 ili 0,69% te zdravstvena
zaπtita i socijalna skrb 2 ili 0,46%. Ukupno zaposlenih bilo je 435 osoba. Prema
sluæbenim podacima, te je godine brutto domaÊi proizvod po stanovniku
iznosio 4.581 US$. U usporedbi s drugim opÊinama i gradovima rijeËkoga
prstena Kastav je razvijeniji od prosjeka.
Cijelo je podruËje Grada Kastva podijeljeno u tri katastarske opÊine: KO
Kastav, KO Zamet, KO SrdoËi. KO Zamet i KO Viπkovo zauzimaju tek neznatan
dio administrativnoga podruËja Grada Kastva, tako da se KO Kastav gotovo u
cijelosti podudara s administrativnim podruËjem Grada Kastva. Ustvari,
povrπina KO Kastav je u odnosu na administrativnu manja za 0,42 km,
odnosno 3,9%.
17

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Æivot i boravak Kastavaca odvija se u okviru naselja, pri Ëemu se istiËe πest
veÊih naselja, koja u svoje okruæje ukljuËuju od jednoga do πesnaest manjih.
Prema Popisu naselja Grada Kastva Grad Kastav ima πest veÊih naselja s
ukupno 37 lokaliteta i dvije ulice koje dijeli s Gradom Rijekom. Abecednim
redom to su sljedeÊa naselja:
- BrnËiÊi (kojima pripadaju): BrnËiÊi, Donji Turki, Gornji Turki, Jardasi,
JeloviËani, JeluπiÊi, Kudeji i Rudno;
- ∆ikoviÊi: Brestovice, ∆ikoviÊi, ∆ikoviÊi NN (novo naselje), Kundajevo, Na
bregeh, Njivi, PilepËiÊ, Reπetari i Ulica Dinka ©imunoviÊa (Ëiji dio pripada
Gradu Rijeci);
- Kastav: Bani, Frlani, Gorice, JurËiÊi, Kastav, Miserkino, PavletiÊi, Poljana,
Put Reπetaron, Put SrdoËen, ©krlji, ©tivar, Tijanovo, Tuhtani, Ulica Vladimira
»erine (Ëiji dio pripada Gradu Rijeci) i Æegoti;
- Rubeπi: JurjeniÊi, Rubeπi i TometiÊi;
- SpinËiÊi: BeliÊi i SpinËiÊi;
- TrinajstiÊi: TrinajstiÊi.
Srediπnje je naselje Grada Kastva istoimeni grad, koji je administrativno,
upravno, kulturno i turistiËko srediπte cijeloga podruËja, pa i πire Kastavπtine.
Kastav je smjeπten iznad ceste Rijeka - SpinËiÊi - Rupa i ceste Viπkovo - Kastav
- Matulji - Tunel UËka. Njihovo je raskrπÊe u BeliÊima podno zapadnih zidina
grada. Ustvari Kastav je manje raskriæje putova koji povezuju kopnenu
Hrvatsku i Dalmaciju s Istrom i Republikom Slovenijom, a preko nje s
Republikom Italijom na zapadu te Republikom Austrijom na sjeverozapadu, i
obratno.
Na kastavskome su podruËju sve ceste asfaltirane, a prema znaËenju i
namjeni razvrstane su na dræavne, æupanijske, lokalne i nerazvrstane ceste. Na
tome su podruËju dvije dionice dræavne ceste: ©porova jama - Kastav - BeliÊi
- Rubeπi - Brestovice (duæine 3,2 km), koja se nastavlja prema Rijeci, te odjeljak
rijeËke obilaznice Rijeka - Matulji, autoceste s Ëetiri vozna traka na kojoj su
smjeπtena Vrata Jadrana s dvije velike postaje za motorna goriva. Kastavska
dionica te ceste, koja spaja Rijeku s graniËnim prijelazima prema Republici
Sloveniji - Rupom i Pasjakom, odnosno s Istrom kroz Tunel UËka, duga je
2,025 km.
Æupanijske ceste takoer povezuju Kastav s Rijekom na jugoistoku,
Viπkovom na istoku, Matuljima na jugozapadu i dræavnom cestom preko JuπiÊa
s Rupom na sjeverozapadu. Sve su te ceste znaËajne, jer se nadovezuju na
sliËne ceste spomenutih opÊinskih i gradskih srediπta, pri Ëemu je Kastav
raskrπÊe putova. U nadleænosti Kastva su ove æupanijske ceste: BeliÊi TrinajstiÊi (1,55 km), BeliÊi - Matulji (0,95 km), Reπetari - ©porova jama (3,2
18

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

km), ©porova jama - Æegoti (1.10 km), Æegoti - ∆ikovo (0,95 km), Æegoti BrnËiÊi (2,00 km). Ukupna je duæina kastavskih æupanijskih cesta svega 6,55
km. Meutim, znaËenje tih 6,5 km dobiva na vaænosti onda kada dionice
ukljuËimo u odreene pravce. Tako se dionica BeliÊi - TrinajstiÊi, kao dio
dræavne ceste Rijeka - Zamet - BeliÊi - ©porova jama od lokaliteta BeliÊi
nastavlja do spoja na dræavnu cestu Matulji - Rupa - Republika Slovenija.
Dionica BeliÊi - Matulji dio je ceste πto vodi prema Opatiji odnosno Tunelu
UËka. Ostale tri dionice preko naselja Æegoti povezuju Kastav s Viπkovom, a
od Viπkova s Rijekom, odnosno petrolejskom cestom na sjevernom rubu
Halubja, te Studenom, Klanom, Lipom i Rupom na zapadu, a istoËnim pravcem
preko Orehovice s autocestom Rijeka - Zagreb.
Na podruËju Grada Kastva tri su lokalne ceste: Kastav - ∆ikoviÊi (1,1 km),
Rubeπi - Matulji, ili tzv. Frlanska cesta (0,45 km) i BrnËiÊi - Jardasi (0,80 km).
Ukupno je dakle 2,35 km lokalnih cesta. No, i one su znaËajne spojnice
prometa na podruËju Kastva i Kastavπtine. Naposlijetku Grad Kastav vodi brigu
i o 47,0 km nerazvrstanih cesta.
Prema popisu stanovniπtva od 31. oæujka 1991., na podruËju Grada Kastva
æivjelo je 5995 stanovnika i s 545,0 stanovnika po km 2 Kastav je bio
najnapuËenija teritorijalna jedinica Primorsko-goranske æupanije. Stanovniπtvo
se tijekom posljednjega desetljeÊa poveÊavalo pa je 1996. Grad Kastav veÊ
imao 8131, a 1998. godine 8641 stanovnika, od toga 4387 æenskoga i 4254
muπkoga spola. Prema najnovijim podacima kastavske gradske uprave, od 4.
lipnja 2001., broj se stanovnika poveÊao na 9192. Iz toga je podatka razvidno
da se broj stanovnika u Kastvu u deset godina poveÊao za 65,22%, πto znaËi
svake godine 6,5% zadnjih deset godina. Naravno, usporedo s time rasla je
gustoÊa stanovnika po Ëetvornome kilometru, da bi 2001. godine dostigla
brojku od 806,31 stanovnika po km2. Porast puËanstva posljedica je mehaniËkoga prirasta i sliËan je rapidnomu porastu puËanstva u susjednoj OpÊini
Viπkovo. Ustvari, porast puËanstva pratio je porast individualne izgradnje
stambenih i radnih objekata, koji su posljednjih nekoliko godina izmijenili
izgled Kastva i Kastavπtine. No i pored toga, stanovnici su Kastva saËuvali
svoju domaÊu Ëakavsku besedu, kao i neke stare dobre navadbe - svjedoke
svoje dugotrajne samostojnosti i samobitnosti. Najnovija dijalektoloπka
istraæivanja kastavski govor ubrajaju u Ëakavski-ekavski dijalekt i to njegov
sjeveroistoËni istarski poddijalekt. PodruËje kastavskoga govora podudara se s
podruËjem nekadaπnje velike srednjovjekovne kastavske komune.

19

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Motiv iz Kastva (foto: mr. sc. B. Kukurin)

20

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Od prapovijesti do sutona antike

OD PRAPOVIJESTI DO SUTONA ANTIKE

IZVORI - SVJEDO»ANSTVA PRO©LOSTI
Najstarije razdoblje kastavske proπlosti zastrto je tamom i πutnjom povijesnih vrela. Ta se πutnja proteæe kroz dugo vremensko razdoblje od prapovijesti
gotovo sve do razmee XIV. u XV. stoljeÊe. Ustvari, πutnja izvora teËe od
prapovijesnoga razdoblja preko antiËkoga doba i ranoga srednjega vijeka te
veÊim dijelom razvijenoga srednjega vijeka. Razlog je tome nedostatak
paleontoloπkih, arheoloπkih te naposljetku pisanih povijesnih izvora. Tek
povremeno, u tome dugovremenu trajanju rijetki materijalni ostaci i nalazi, a
kasnije, u eri pisane rijeËi, povijesni zapisi potvruju kontinuiranu prisutnost
Ëovjeka na podruËju Kastva i Kastavπtine, te obliænjega Kvarnerskoga zaljeva.
Ponekad nedostatak neposrednih izvora o Ëovjeku i njegovu naËinu æivota na
ovome podruËju, odnosno o nekome dogaaju ili zbivanju upotpunjuju
posredni povijesni izvori. No, i pored teπkoÊa zbog nedostatka izvora, oni
rijetki πto su se iz davne proπlosti saËuvali do naπih dana ipak nam omoguÊavaju rekonstrukciju osnovne crte prapovijesnoga i povijesnoga razvoja na
πiremu podruËju Kvarnerskoga zaljeva Ëiji je sastavni dio i Kastavπtina.
PRAPOVIJEST KASTVA I KASTAV©TINE
Najstarije tragove Ëovjekove prisutnosti na podruËju Kastavπtine istraæivaËi
su uoËili samo u nekim od brojnih peÊina na spomenutome podruËju. RijeË je,
meutim, o vrlo skromnim nalazima kamenih i koπtanih rukotvorina davnoga
pretka, koje potvruju postojanje æivota joπ u prapovijesti na πiremu podruËju
Liburnije.
Ipak, valja odmah u poËetku upozoriti na Ëinjenicu da u peÊinama na
danaπnjemu kastavskome podruËju do sada nije bilo paleontoloπkih nalaza.
No, veÊ obliænje peÊine u susjednoj matuljskoj opÊini svojim nam nalazima
omoguÊavaju stvaranje predodæbe o postojanju davnoga æivota na podruËju
Kastavπtine, pa i danaπnjega podruËja Grada Kastva. InaËe, o peÊinama na
21

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kastavskome podruËju nadzor danas vodi Speleoloπko druπtvo "Estavela" Kastav. To su sljedeÊi speleoloπki lokaliteti: Jama Help, Loza, πpilja iznad sela
JeloviËani, Jama pul Obadoveh umejki - Brnini, BabiÊeva jama - JurjeniÊi,
Jama pul sela Bani, Æbadova jama, PrkaËinska jama, Lazi na Brnini. Tri
posljednje najpoznatije su, no ni u njima nisu naeni nikakvi posebni nalazi.
PeÊine su na matuljskome podruËju bogatije paleontoloπkim ostacima i
nalazima koji potvruju prisustvo pradavnih ljudi na tome podruËju. To su
nalazi paleolitskoga medvjeda, hijene, jelena i zeca. Uz to, u peÊinama su
pronaena vatriπta koja su koristili paleolitski lovci. Paleolitski su lovci bili
nomadi pa su se u potrazi za hranom kretali πirokim podruËjem Kastavπtine.
Nalazi su pronaeni u peÊini na Gradini kod Velikih laza, peÊine ©ternici kod
Permana, peÊini ©aftici kod sela Zaluka i peÊini ©paroæna kod sela Brajana.
Njima treba pridodati peÊinu Loza koja leæi na jugoistoËnoj padini Veloga
Orljaka, jugozapadno od æeljezniËke postaje ©apjane. U peÊinama Laz i
KuniËar kod sela Breze pronaeni su tragovi Ëovjeka iz mlaega kamenoga
doba (neolitika) i prijelaza kamenoga u bakreno doba (eneolitika), dakle
izmeu 3500. i 2200. g. pr. Kr.
Neπto su mlai ostaci gradine Pasjak na rubnome podruËju Kastavπtine.
Gradina je nastala u bronËano doba tijekom XII. st. pr. Kr. i to je za sada
najstarija poznata naseobina na podruËju danaπnje matuljske opÊine. Iz nama
tek malo bliæega æeljeznoga doba je Gradina iznad ©apjana, koja se saËuvala
sve do rimskoga doba. Svi ti nalazi i ostaci potvruju kontinuiranu naseljenost
podruËja Kastavπtine od najstarijih vremena do suvremenih dana.
KASTAVSKA PRAPOVIJESNA GRADINA
Do sliËnih, ali bogatijih nalaza doπlo se i u Kastvu. Naime, istraæivanja i
iskapanja u drugoj polovici XX. st. potvrdila su postojanje prapovijesne gradine
na mjestu danaπnjega Kastva joπ iz XI. st. pr. Kr. Zanimljivo je da su neki nalazi
pronaeni sasvim sluËajno. Tako je uz zidine grada Kastva pronaena kamena
glatko obraena sjekira iz mlaega kamenoga doba. A nakon otkriÊa æarnih
grobova uz zapadne kastavske zidine, do kojih se doπlo 1979. godine prilikom
iskapanja rova za kanal, potvreno je postojanje prapovijesne gradine. Tome
razdoblju pripada i ranoæeljezni maË koji je otkriven joπ 1931. godine kada su
na jugozapadnoj padini kastavskoga brijega kopani temelji za uËiteljsku πkolu,
u kojoj je danas smjeπtena Osnovna πkola Milana BrozoviÊa Kastav. Uz
spomenute predmete pronaeni su i mlai nalazi poput rimskoga novca, pa
tako pronaeni inventar obuhvaÊa razdoblje od XI. st. pr. Kr. do rimskoga
doba nakon roenja Krista.
Danas je vrlo teπko locirati prostor koji je obuhvaÊala kastavska prapovijesna gradina. Prema svemu sudeÊi ona je bila smjeπtena uz Lokvu
22

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

(Lokvinu) obuhvaÊajuÊi i akropolsku uzvisinu gdje se danas nalazi crkva Sv.
Jelene Kriæarice. Njezino mjesto na uzvisini, uz vrtaËu gdje se skupljala voda
koja æivot znaËi, imalo je viπestruki strateπki znaËaj. Ponajprije, s najviπega se
uzviπenja Kastavske zaravni moglo nadzirati cijelo podruËje Kvarnerskoga
zaljeva, od Velih vrata izmeu Cresa i Plomina, preko obalnoga pojasa istoËne
Istre, zatim ∆iÊariju i UËku, Matuljsku udolinu, istoËnu Kastavπtinu - Halubje,
Rijeku i Trsat te otoke Krk i Cres. Nadalje, gradina na uzviπenju pruæala je
sigurniji æivot ljudima, bolju moguÊnost obrane i zaπtite, pri Ëemu je njen
smjeπtaj uz vodu osiguravao mirniji æivot.
JAPODI I LIBURNI
Godine 1972. kada su obavljena opseæna istraæivanja liburnijskoga limesa
(zidova zatvaraËa od Rijeke do Prezida u Gorskome kotaru) uzgredno su pod
voditeljstvom Radmile MatejËiÊ izvrπena iskapanja i istraæivanja kastavske
vrtaËe Miπinac. VrtaËa Miπinac nalazi se podno sjeveroistoËnih kastavskih
zidina, a domaÊi ljudi za nju rabe i mnoæinsko ime Miπinci, najvjerojatnije
zbog viπe vlasnika obradive povrπine. Matko Laginja je smatrao da ime vrtaËe
dolazi od rijeËi mjeπinac = Ljeπinac, πto ga je navelo na pomisao o moguÊnosti
"da se tamo nae groblje joπ iz paganske dobe". Ta se njegova pretpostavka,
iznijeta gotovo sto godina ranije kada je 1889. godine pisao o povijesti Kastva
u Naπoj slogi, obistinila.
U vrtaËi Miπinac otkrivena je kasnolatenska nekropola, a otkriveni grobovi
bili su bogati prilozima koji pripadaju kulturi mlaega æeljeznoga doba.
Ukupno su opisana 43 pronaena nalaza. Raznolik grobni inventar sadræavao
je okrugle æeljezne karike, æeljezne igle, ukosnice, fibule certose, latenske
fibule, pektoral - veliki bronËani privjesak na fibuli, fibule od lijevane bronce,
srednjolatenske fibule, jantarna ploËasto-okrugla zrna, malu i veÊu dugmad,
zakovice, ulomke keramiËkih posuda, zrna jantara (za dvije ogrlice), ulomke
gnathia posua crvenkastih stijenki i gnathia keramike glatkih stijenki, ruËke,
dno posude, kao i ulomke æeljeznih i bronËanih predmeta. Otkriven je samo
jedan skeletni grob, dok ostali nisu bili cjeloviti, πto je nedovoljno da bi se
moglo pojasniti naËin pokapanja u vrtaËi Miπinac.
Meutim, u Miπincu nisu pronaeni ostaci gradinskoga naselja, a ni rimska
keramika.
Ipak, mnogo je bitnija Ëinjenica, da prikupljeni nalazi daju moguÊnost
ustanovljavanja njihove kronologije, tj. vremena u kojemu su nastali, a potom
i od kuda su u Kastav doπli. RijeË je o nalazima koji se mogu svrstati u
razdoblje od VI. do poËetka II. st. pr. Kr. Iz cjelokupnoga inventara, po ljepoti
i saËuvanosti treba izdvojiti Kastavski pektoral. To je trapezasta ploËa s
isturenim stiliziranim konjskim glavama po strani. Ukraπena je koncentriËnim
23

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

krugovima na Ëiju su osnovu priËvrπÊeni lanËiÊi od dvije veriæice. Stilizirani
likovi konjskih glava upuÊuju da je taj pektoral nastao u mlaemu kamenomu
dobu na podruËju jugozapadnoga predalpskoga prostora. Prema sliËnim
nalazima u VaËu (Slovenija), Kastavski pektoral, koji je naen zajedno s
fibulom srednjelatenskoga razdoblja, trebalo bi datirati izmeu 450. i 350.
godine pr. Kr.
SljedeÊa su zanimljivost nalaza u Miπincu, osim æeljeznoga i bronËanoga
nakita, razasuta zrna jantara od kojih je moguÊe spojiti dvije ogrlice, kao i
manja koliËina perla tamnoplave staklaste paste s bijelim pjegama. RijeË je o
baltiËkome jantaru koji je na naπe πire podruËje, pa tako i kastavsko, doπao u
vrijeme VI. ili V. st. pr. Kr. Jantar je na kastavsko podruËje mogao stiÊi impor-

Srednjelatenska bronËana fibula i certoπka bronËana fibula
(R. MatejËiÊ, Prethistorijska nekropola Miπinac u Kastvu, 1974.)
24

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

tom preko Istre i Trgestea (Trsta), ali isto tako i odvojkom jantarskoga puta,
koji se sa sjevera Europe spuπtao prema Jadranu, zavrπavajuÊi preko Klane i
Kastva na Kvarneru. TrgovaËki se put dalje morem nastavljao u pravcu otoka
Elektrides (Krk) i Apsyrtides (Apsorus) - Osor, Cres). Na tim su otocima bile
trgovaËke postaje jadranskih Grka, koji su bili kupci jantara. S druge strane,
preko tih grËkih postaja na Cresu i Krku u Kastavπtini je iz juæne Italije dolazila
gnathia keramika. Mjesto Gnathia po kojemu je keramika dobila ime nalazilo
se nedaleko danaπnjega mjesta Fasana u Apuliji. Uvozu je te keramike prethodio uvoz grËko-italske keramike od VI. do IV. st. pr. Kr., dok se gnathia
keramika uvozila od IV. do III. st. pr. Kr., naravno zahvaljujuÊi dobrim pomorskim vezama.
LIBURNIJA
Vezano uz nalaze kastavske prapovijesti gradine iz XI. st. pr. Kr., treba reÊi
da je tijekom sljedeÊega, X. st. pr. Kr. zavrπen proces uobliËavanja triju
plemenskih skupina, naroda Histra, Japoda i Liburna. U razdoblju do IV. st. pr.
Kr. u Istri su æivjeli Histri, a s njezine istoËne strane i na podruËju Kastavπtine
æivjeli su Japodi. Meutim, pod pritiskom Kelta koji u IV. st. pr. Kr. prodiru na
zapadni Balkan i u Dalmaciju, poËinje se prema sjeveru seliti ilirski narod
Liburna. Liburni su poËetno obitavali na podruËju izmeu rijeke Krke i
Zrmanje te su sredinom I. tis. pr. Kr. kao dobri pomorci bili znaËajna vojna
snaga na Jadranu. Kada su ih Kelti poËeli potiskivati, Liburni su zauzeli πiroki
prostor od podvelebitskoga kanala preko Kvarnerskoga zaljeva sve do rijeke
Raπe u Istri. Dolaskom na prostor Kvarnera, Liburni su u unutraπnjost kopna
potisnuli Japode, koje su tu zatekli. Kasnije je cijeli prostor po njima dobio ime
Liburnija i u neprekinutome nizu zadræao ga do IX. stoljeÊa. InaËe, osim πto
su bili dobri pomorci, Liburni su bili i dobri brodograditelji svojih vitkih
brodova. Kasnije kada su ih Rimljani pokorili, oni su svoje ratne brodove s dva
reda vesala nazvali liburna.

Liburna
25

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U SASTAVU RIMSKE DRÆAVE DO PADA ZAPADNOGA RIMSKOGA
CARSTVA (476. GODINE)
Rimljani su osvajanje balkanskoga prostora zapoËeli pokoravanjem Istre,
koja je pokorena nakon pada Nezakcija 177. godine pr. Kr. Nekako u isto
vrijeme pokoreni su i Liburni. Za razliku od njih, s njihovim bliskim susjedima
Japodima Rimljani su vodili nekoliko krvavih ratova prije no πto su ih uspjeli
pokoriti. Pokorenjem Liburnije Kastav i Kastavπtina doπli su u sastav rimske
dræave, a Liburnija je ukljuËena u rimsku provinciju Ilirik. PoËetkom I. st.
August je Ilirik podijelio na Panoniju i Dalmaciju u Ëiji je sastav uπla i
Liburnija. U njenome Êe upravnome okviru doËekati pad Zapadnoga Rimskoga
Carstva 476. godine.
Sredinom I. st. dovrπena je izgradnja rimske javne ceste (via publica), koja
je Apeninski poluotok preko Krasa i Kastavπtine povezivala s Dalmacijom.
PolazeÊi od Aquileie preko Tergestea (Trsta) cesta je do Senie (Senj) imala ove
postaje: Avesica - Ad Malum (kod Materije) - Ad Titulos (Rupa ili ©apjane) Tarsatica - Ad Turres (kod Crikvenice). Kroz podruËje Kastavπtine cesta je od
Pasjaka, odnosno Rupe tekla preko Lipe, Klane, Studene, Viπkova do Rijeke.
Kasnije, izgradnjom novih cesta, pogotovo kada se Carstvo u IV. st. stvaranjem
fortifikacijskoga sustava zidova zatvaraËa - liburnijskoga limesa osigurava od
prodora barbara, Kastav postaje utvrda i raskrπÊe putova.
Prema svemu sudeÊi, Kastav (Castra) je u IV. st. bio prilimeski kastrum ili
neka vrsta refugia (skloniπta), a oni su imali vrlo znaËajnu ulogu u organizaciji
obrane Rimskoga Carstva u kasnoj antici. Pretpostavlja se da su zidine
kastavske prilimeske utvrde, na mjestu danaπnjega grada Kastva, bile naslonjene i pratile slojnicu brijega. MoguÊi dokaz da je naselje bilo nastanjeno je nalaz
groba rimskoga vojskovoe s novËiÊima u grobu, o Ëemu izvjeπtava Valvasor.
S rimskim kastrumom Radmila MatejËiÊ dovodi u vezu dva "grËka zdenca" koje
Valvasor spominje kod crkvice Sv. Antona. Valvasor tvrdi da je tamo naπao
grËki natpis. Meutim, prema svemu sudeÊi rijeË je o glagoljskome natpisu.
Nije, naime, nemoguÊe da je Valvasor sredinom XVII. st. pobrkao glagoljska i
grËka pismena, kao πto nije znao toËno imenovati ni jezik kojim se u Liburniji
i Kastavπtini govori. On ga zove istrijanski, dalmatinski, pa i kranjski. Zabuna
je pogotovo moguÊa ako je podatak o natpisu dobio posrednim putem od
nekoga svoga suradnika.
UzimajuÊi sve to u obzir, najvjerojatnije je da su zdenci izgraeni u doba
uËvrπÊenja liburnijskoga limesa u IV. st. Oba su zdenca duboko pod zemljom.
U jedan se ulazi spuπtajuÊi se niz 40, a u drugi niz 27 stepenica. Voda izvire
iz æive stjene, a na toj dubini ostaje i u toplim danima svjeæa. Graeni su kao
vodosprema za rimsku vojsku.
Kastrumi su i refugia imali vaænu ulogu u politiËkoj organizaciji podruËja
Liburniae tarstaicensis, kako se podruËje Liburnije zvalo pod kraj Zapadnoga
26

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Rimskoga Carstva, kada je njenim glavnim naseljem i srediπtem postala Tarsatica. Kastav je kao utvrda smjeπten na kriæanju znaËajnih prometnica TergesteTarsatica i ceste od Pole (Pule) preko UËke do Tarsatice. Potonja je cesta u
V. i VI. st., prema Branku MaruπiÊu, jug Istre i Tarsaticu povezivala na ovaj
naËin: Tarsatica (danaπnja Rijeka) - Castra (Kastav) - Boljun - Flanona (Plomin) - Albona (Labin) - Nesactium (Nezakcij) - Pola (Pula).

Kastav - Castra na Povijesno-arheoloπkom zemljovidu fortifikacijskoga
sustava na podruËju sjevernoga Jadrana u V. i VI. stoljeÊu (B. MaruπiÊ, Neki
problemi kasnoantiËke i bizantske Istre u svjetlu arheoloπkih izvora, 1975.)
27

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Postupno, Liburnjani su poËeli æivjeti æivotom Rima, prihvaÊajuÊi rimske
obiËaje i vjeru, pa tako i krπÊanstvo od IV. st. nadalje. Ipak zadræali su neke
svoje obiËaje i elemente patrijarhalnoga æivota, svoju religiju. VeÊ je spomenuto
da su Liburni bili vjeπti i cijenjeni moreplovci, koji su svojim liburnama plovili
i izvan podruËja Jadranskoga mora. Svoje su vitke liburne gradili od drva iz
obliænjih πuma, naroËito drvom iz bogate Kastavske πume. Bili su zacijelo
vrijedni i dobri majstori buduÊi su njihova plovila vrlo dobro svladavala sve
Êudi mora, a kasnije su ih prihvatili i Rimljani. Uz plovidbu je vezana i trgovina
kojom se bavio manji dio puËanstva. Ostali su se bavili ratarstvom i stoËarstvom.
Premda se Kastav ne spominje u rimskim itinerarima i pisanim spomenicima, to ipak neke autore istarske i liburnijske povijesti ne sprijeËava da njegovo
ime dovode u svezu s lat. rijeËju castra ili casteu. Prema svemu sudeÊi, utvrda
je na mjestu danaπnjega Kastva postojala u vrijeme Carstva, a sasvim sigurno
kao prilimeski kastrum. Isto se tako, s obzirom na njegov poloæaj, pretpostavlja
da je utvrda postala srediπte krπÊanskoga kulta, iz Ëega je moguÊe protumaËiti
i danaπnji smjeπtaj æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice. ©to se prihvaÊanja
krπÊanstva tiËe, teπko je dati odgovor na pitanje kada je ono prevladalo meu
liburnijskim pukom. Povijesna su vrela o kristijanizaciji na podruËju Kvarnera
u doba kasne antike vrlo oskudna. Ustvari, s obzirom na teπke prilike pod kraj
Zapadnoga Rimskoga Carstva, koje su bile uzrokovane i provalama barbara,
njihovim pljaËkama i pustoπenjima, teπko je reÊi da je krπÊanstvo svoje korijene
na podruËju Liburnije uËvrstilo tijekom IV. i V. st. U sljedeÊim stoljeÊima
svakako da, a najvjerojatnije nakon doseljenja Hrvata, jer je teπko vjerovati da
bi njemaËki vladar Oton III. pod kraj X. st. pomiπljao na osnivanje Trsatske
biskupije da podlogu za πirenje i uËvrπÊenje krπÊanstva nije imao i na podruËju
Liburnije. To je veÊ vrijeme kada se podruËje oko Kvarnera bliæi konaËnom
oformljenju krπÊanske organizacije. Naime, prema tvrdnjama pulskih biskupa
Kastav je tada zajedno s Rijekom, Veprincem, Lovranom, MoπÊenicama i
BrseËom, te Plominom i Labinom pripadao Pulskoj biskupiji, Ëiji se prvi biskup
Antonius spominje 510. godine. Ustvari, Pulska je biskupija obuhvaÊala mjesta
i podruËje oko nekadaπnje rimske ceste Pula - Tarsatica. Pulska je biskupija na
RjeËini graniËila sa Senjskom biskupijom. Otok Krk pripadao je zasebnoj
KrËkoj, a Cres i Loπinj Osorskoj biskupiji.

28

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Ranosrednjovjekovno ozracje Kastavstine

RANOSREDNJOVJEKOVNO OZRA»JE KASTAV©TINE
BIZANTSKO CARSTVO I NOVA POLITI»KA KARTA EUROPE
Sam Ëin propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva 476. godine u Liburniji i
Kastavπtini nije imao osobitoga znaËenja. Njegove Êe se posljedice vidjeti tek
kasnije tijekom sljedeÊa dva-tri ranosrednjovjekovna stoljeÊa kada Êe se
potpuno izmijeniti politiËka karta Europe. To je vrijeme dolaska novih naroda
i nastanka njihovih barbarskih dræava na tlu Europe. Liburnija i Kastav su u
neπto manjoj mjeri od drugih dijelova Carstva bili izloæeni tutnjavi konja
barbarskih hordi, πto ih, meutim, u svakodnevnome æivotu nije liπilo brige o
zaπtiti svoje sigurnosti, svoga doma i svojih uroda. Uskoro Êe i romanizirani
Liburnjani biti suoËeni s pridoπlicama koje Êe ostajati i naseljavati podruËje
Liburnije pa Êe s njima dijeliti æivotnu svakodnevicu.
Pad Zapadnoga Rimskoga Carstva promovirao je novoga pretendenta za
vlast nad nekadaπnjim podruËjem Carstva. To je Bizantsko Carstvo. Ustvari,
Bizantsko je Carstvo i stari pretendent, buduÊi da je ono pod ranijim imenom
IstoËno Rimsko Carstvo, zajedno sa Zapadnim Rimskim Carstvom bilo jedan
od dva dijela Rimskoga Carstva. Glavni grad Bizantskoga Carstva bio je
Konstantinopol, kojega je car Konstantin Veliki sagradio na nekadaπnjem
Bizanciju. Novosagraeni je grad dobio ime po caru graditelju, a Carstvo je
tijekom vremena dobilo ime po prvotnome grËkome naselju Bizanciju. Prema
tome, Bizantsko se Carstvo na odreeni naËin moæe smatrati i nasljednikom
Zapadnoga Rimskoga Carstva.
U duhu takvih shvaÊanja bizantski je car Justinijan I. (527.-565.) u VI. st.
proveo rekonkvistu, tj. pokuπaj obnove Rimskoga Carstva. Naime, nakon πto
je uspjeπno sredio unutraπnje prilike u Bizantskome Carstvu, car je, smatrajuÊi
se legitimnim nasljednikom Zapadnoga Rimskoga Carstva, poËeo s vojnim
osvajanjem njegovih nekadaπnjih teritorija. Godine 535. rekonkvista je
djelomiËno uspjela, a Bizant je nakon Venecije svoju vlast uspostavio u
Dalmaciji, Istri i Liburniji.
Mirno je stanje potrajalo tri desetljeÊa, a onda su ga 568. godine naprasno
prekinula ratoborna plemena Langobarda koja su se sa sjevera spustila na
podruËje Italije. U svojim ruπilaËkim napadima razaraju Trst i ulaze u Istru.
29

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Ratovi Langobarda i Bizanta traju gotovo cijelo stoljeÊe, a zavrπavaju se mirom
680. godine. Prema odredbama mira Langobardi su zadræali Furlaniju, a Bizant
je izgubio i Istru. Meutim, mnogo je znaËajnije da su langobardski prodori
utrli put Slavenima u njihovim selilaËkim prodorima prema jugozapadu. Tako
su, kako kaæe Nada KlaiÊ, Slaveni, a kasnije za njima i Hrvati, prodrli u srce
Istre, naselili njezine obale i spustili se sve do gradskih kotara, i πto je
najvaænije, oni u prvoj kolonizaciji obnavljaju svjeæom snagom Ëitav poluotok.
Treba pretpostaviti da su jednako tako zajedno s Avarima Slaveni prodirali i na
podruËje Kvarnerskoga zaljeva. Taj prvi kolonizacijski val zaustavljen je krajem
VI. st. na rijeci SoËi.
DOLAZAK I DOSELJENJE NOVIH STANOVNIKA - HRVATA U LIBURNIJU
Nedugo zatim, u prvim desetljeÊima VII. st. raspao se Avarsko-slavenski
savez, a na podruËje danaπnje Hrvatske naseljavaju se Hrvati. Za razliku od
prethodnih barbarskih, vojniËkih nomada koji su samo ruπili sve pred sobom
i zadovoljavali se stvaranjem vojniËkih dræava, Slaveni su, a za njima i Hrvati,
teæili mirnijem æivotu pa se na novim podruËjima i zaustavljaju.
Tako i poËetke hrvatske kolonizacije Liburnije, pa time i Kastavπtine valja
traæiti u VII. stoljeÊu. Prema svemu sudeÊi pridoπlice su se u Liburniju spustile
iz Ljubljanskoga barja kroz Postojnska vrata, pri Ëemu je jedan njihov veÊi dio
preko Krasa naselio Istru. Na svome su putu prema novim krajevima novopridoπlice, naravno, koristile stare rimske ceste i putove. Doπavπi na morsku
obalu oni su se nastavili baviti poslovima koje su obavljali u svojoj pradomovini iza planinskoga masiva Karpata, na podruËju izmeu rijeke Labe, Odre,
BaltiËkoga mora i rijeke Dnjepra. Nastavili su baviti se zemljoradnjom, uzgojem
stoke, te lovom i ribolovom, a more im je pruæalo moguÊnosti plovidbe,
trgovine i novih zanata.
O naseljavanju Hrvata na prostor Liburnije nemamo nikakvih vijesti pa
zbog toga treba pretpostaviti da je njihov dolazak i stapanje sa starosjediocima
Liburnije i njenih otoka proteklo mirno. Nemamo vijesti ni kada su primili
krπÊanstvo, odnosno kada su svoje paganstvo zamijenili novom vjerom. No,
da je bilo nekih sukoba izvori i kroniËari to svakako ne bi izostavili.
U svakom sluËaju, Hrvati su nakon prve kolonizacije Slavena mirno naselili
podruËje obronaka ∆iÊarije i UËke, razmilili se podruËjem danaπnje Kastavπtine
te duæ Kvarnerskoga primorja i njegovih otoka. Na tome podruËju oni Ëine
posebnu skupinu Ëakavskoga dijalekta, pri Ëemu se sve do naπih dana na
podruËju Kastva i Kastavπtine saËuvao kastavski govor koji pripada Ëakavskome ekavskome dijalektu. Na tome su dijalektu hrvatskoga jezika zapisani
kasnije njihovi najznaËajniji dokumenti poput Zakona Grada Castua od Letta
1400., Zakon Veprinaczky iz 1507. i Zakon Kaπtela MoπÊenic iz 1637.
30

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Doseljenjem Hrvata nastavljen je kontinuitet æivota na podruËju Kvarnerskoga zaljeva i Kastavπtine. Pridoπlice je morao prihvatiti i Bizant, a one su mu
se ubrzo pokazale korisnima kao obrambeni element u zaustavljanju novih
prodora barbarskih naroda. Vlast Bizanta naruπena je, meutim, 751. godine
novim snaænim upadom Langobarda u Istru. Oni su iz Istre istjerali Bizantince
i preuzeli vlast. No, ni Langobardi nisu dugo ostali na vlasti u Istri. Njih je 774.
godine oruæjem savladao i pokorio Karlo Veliki (768.-814.), nakon Ëega se
proglasio kraljem Langobarda. Poraz Langobarda iskoristili su Bizantinci te su
ponovno uveli svoju vlast na podruËje Istre. No, bila je to tek kratkotrajna
Ëetverogodiπnja i posljednja epizoda bizantske vlasti u Istri. VeÊ godine 778. iz
Istre su ih istjerali Franci, a ubrzo zatim i iz Liburnije, te obalnoga pojasa
Dalmacije i hrvatske unutraπnjosti.
SUKOB S FRANCIMA KOD LIBURNIJSKOGA GRADA TARSATICE
FranaËka je dræava u drugoj polovici VIII. st. postala jedini pravi europski
suparnik æeljama i pretenzijama Bizanta za ostvarenjem velike i snaæne dræave.
Uspon je franaËke dræave zapoËeo nakon 732. godine kada je majordom Karlo
Martel kod Poitiersa savladao prodor arapske vojske s juga. U toj je bitci, a i
u mnogima nakon nje, presudnu ulogu odigrala konjica, novouvedeni red
vojske. Dvadeset godina kasnije (751.), Pipin Mali proglasio se uz pomoÊ pape
Bonifacija kraljem FranaËke. Njega je 768. nasljedio sin Karlo Veliki za Ëijega
Êe vladanja FranaËka postati carstvo i u svojim granicama obuhvatiti veliki dio
europskoga teritorija.
Nakon πto je konsolidirao unutraπnje stanje u dræavi, Karlo Veliki postaje
nositeljem ekspanzionistiËke politike, koju je naslijedio od oca Pipina Maloga.
Snaæan je meunarodni oslonac njegovoj politici pruæio papa, pogotovo u
sudaru s bizantskim carem. VeÊ 774. godine, poslije pobjede nad Langobardima, Karlo Veliki je nadomak Istre, Liburnije i Dalmacije. Dvije godine
poslije Franci pomiËu svoje granice na desnu obalu SoËe i osvajaju Furlaniju.
Ubrzo zatim, 778. godine osvojena je Istra. Time je Bizant nakon kratkotrajne
Ëetverogodiπnje vlasti definitivno izgubio vlast u Istri. Karlo je nastavio
prodirati prema istoku pa je, prema svemu sudeÊi, ubrzo zatim osvojio i
Liburniju, a 803. godine i Dalmaciju.
O vojniËkim ekspedicijama franaËke vojske i dogaajima iz vremena Karla
Velikoga svjedoËe Einhardovi anali. U svojim analima posveÊenim æivotu Karla
Velikoga, Einhard je zapisao da je 799. godine "kod liburnijskoga grada
Tarstatice" u boju s tamoπnjim stanovnicima poginuo furlanski markgrof Erih.
Erih je inaËe bio sposoban vojskovoa koji je prethodno uspjeπno ratovao s
Avarima. Meutim kod Tarsatice, gdje su ga iz zasjede ubili stanovnici toga
grada, ratna ga je sreÊa napustila. Taj je podatak zabiljeæen joπ na dva mjesta,
πto ujedno svjedoËi o ispravnosti naprijed iznesenih pretpostavki o mirnome
31

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

naseljenju Hrvata na podruËju Liburnije. Jer da je pri naseljavanju doπlo do
bilo kakva sukoba - kao u sluËaju s Erihom - povijesni izvori to ne bi propustili
zabiljeæiti. Spomenuti sukob s furlanskim markgrofom Erihom posredni je povijesni izvor i za Kastav i za Kastavπtinu koja je krajem VIII. st. u vlasti FranaËke.
Krajem VIII. st. Karlo Veliki uspio je poraziti Avare, pa su tako na popriπtu
ostala dva suparnika: Bizantsko Carstvo i FranaËka. Njihovo Êe suparniπtvo
pojaËati otvorena podrπka pape franaËkomu vladaru, nakon πto Êe ga papa
Lav III. okruniti za cara. Okrunivπi Karla Velikoga, papa je franaËkoga vladara
izjednaËio s bizantskim carem i time urbi et orbi istoËnomu caru stavio do
znanja da podrπku daje, ali i da ju ima u osobi Karla Velikoga. FranaËki je car
stolovao u Aachenu, te je mnogo bliæi Rimu i, πto je najvaænije, podræava
papu. Time je ujedno zavrπena nova podjela teritorijalnih sfera, πto je moralo
dovesti do konaËnoga ratnoga sukoba.
POD FRANA»KIM VRHOVNI©TVOM
Posredni izvori govore da je franaËka vojska nakon Venecije i Istre zauzela
i kopnene dijelove istoËnoga Jadrana te da je Dalmacija osvojena 803. godine.
Sukobi su se odvijali na moru i kopnu, s razliËitim uspjehom. Franci su
prednost ostvarili u ratnim okrπajima na kopnu, dok se bizantsko brodovlje
pokazalo mnogo uspjeπnijim u pomorskim bitkama. BuduÊi da ni jedan, ni
drugi protivnik nisu uspjeli izvojevati kljuËnu pobjedu, protivnici su bili
prisiljeni razgovor o podjeli teritorija nastaviti za pregovaraËkim stolom.
Mirovni su pregovori voeni u Aachenu od 810. do 812. godine. KonaËno,
nakon dugih pregovora, 812. godine zakljuËen je Aachenski mir. Prema
odredbama, Franci su zadræali sva podruËja πto su ih osvojili do 810. godine,
pa je tako Karlo Veliki, uz Veneciju, zadræao Istru, Liburniju i Dalmaciju, a
bizantskomu su caru pripali dalmatinski gradovi i otoci, bogatiji i gospodarski
snaæniji. Tako je Karlova vlast potvrena i nad Hrvatima koji su æivjeli u
Liburniji.
Ubrzo nakon toga novi je spomen Liburnije zajedno s Dalmacijom. U
vrijeme ustanka Ljudevita Posavskoga protiv Franaka (819.-822.), koji je zavrπio
neuspjehom, spominje se i knez Hrvata - Borna, koji je bio suparnik Ljudevita
Posavskoga, uz svoje je ime nosio titulu knez Dalmacije i Liburnije/dux
Dalmatiae atque Liburniae.
PRERASPODJELA VRHOVNE VLASTI
U Verdunu su 843. godine nasljednici Karla Velikoga - Lotar I., Ludvig
NjemaËki i Karlo II. ∆elavi - podijelili vlast u velikoj FranaËkoj. Lotar I. postao
je vladar Italskoga Kraljevstva u kojemu je bila i Istra. Sto godina kasnije, 951.
32

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

godine Oton I. uspio je u svojim rukama odræati naslov italskoga kralja. Istra
je 952. godine spojena s Veronskom, Furlanskom i Kranjskom markom, a
potom prikljuËena Bavarskoj. Na tim je podruËjima vlast preuzeo Otonov brat
Henrik.
Smatralo se da je u to vrijeme podruËje Kastva, Rijeke, Veprinca, MoπÊenica
i BrseËa pripalo feudu pulske biskupije, πto je izvorima teπko potvrditi. No,
ako je ono tada doista pripalo pulskome biskupu, πto se samo par stoljeÊa
kasnije i desilo, teπko je reÊi da je pulski biskup nad tim posjedom uspio
zadræati vrhovnu feudalnu vlast. Naime, ubrzo je zatim cijeli feud - Kvarnersko
imanje - promijenio vrhovne feudalne gospodare.
Vezano uz crkvenu vlast na podruËju Kvarnera posebno je zanimljiva
isprava njemaËkoga vladara Otona III. On je 996. godine akvilejskomu
patrijarhu potvrdio pravo na biskupiju u Tarsatici, koja je trebala biti vhovnom
crkvenom ustanovom na kopnenome podruËju Kvarnerskoga zaljeva od
BrseËa do RjeËine. Diploma njemaËkoga vladara, koja se do nedavno smatrala
falsifikatom, zanimljiva je iz viπe razloga.
Ponajprije je zanimljivo da je ispravu o biskupiji u Tarsatici izdao vladar
NjemaËkoga Carstva koji tada nema Tarsaticu u svojoj vlasti. Nadalje, ta se
biskupija spominje samo u toj ispravi i viπe ne, te konaËno πto ona znaËi
izravno uplitanje njemaËkog cara u crkvena pitanja. Meutim, kako smatra
Lujo MargetiÊ, rijeË je o crkvenome i politiËkome programu koji krajem 1. i
poËetkom 2. tisuÊljeÊa znaËi πirenje jurisdikcije akvilejske crkve, ali pod
kontrolom Otona. To ujedno znaËi i πirenje carske vladavine na novi teritorij.
Ipak, ta biskupija nije nikada osnovana, a πto se njemaËke vlasti tiËe - sto
godina kasnije ona Êe se ostvariti,. Jedan je od razloga πto biskupija nije
osnovana mogao biti protivljenje Pulske biskupije u skladu s njenim ranije
spomenutim nastojanjima da pod svojom vjerskom nadleænoπÊu zadræi
podruËje od Pule do Tarsatice na desnoj obali RjeËine. Naime, da se nova
biskupija osnovala, podruËje od BrseËa, preko MoπÊenica, Veprinca, Kastva i
Rijeke, tj. tadaπnje Tarsatice bilo bi izuzeto iz granica pulske biskupije. Nadalje,
s obzirom na uspon akvilejske patrijarπije u Istri, koji je zapoËeo u treÊemu
desetljeÊu IX. st., sasvim je prirodno da je patrijarh æelio svoju crkvenu, a
potom i svjetovnu vlast ostvariti i na istoËnoistarskome dijelu poluotoka. Oton
III. je pak u osnivanju biskupije vidio priliku da preko crkvenoga glavara
osvoji novi teritorij. Ipak, Ëini se, da su æelje bile jedno, a realnost drugo. S
druge pak strane, sadræaj Otonove isprave posredno nam potvruje da su
Hrvati i starosjedioci Liburnije tada veÊ bili pokrπteni. To podruËje, zajedno s
kvarnerskim otocima, ima liturgiju na slavenskome jeziku, a u uporabi je
glagoljsko pismo. I u tome treba traæiti jedan od razloga zaπto su Akvilejci
æeljeli zagospodariti podruËjem istoËne Istre. Nastojanja da se dokine
slavensko bogosluæje stalno su prisutna na tome podruËju, a izvori iz XV. st.
o Rijeci obavjeπtavaju nas o zabrani bogosluæja na narodnome jeziku.
33

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U XI. st. pravo na podruËje Kvarnerskog posjeda polagala je njemaËka
porodica Weimar-Orlamünde. »lanovi su te porodice za svoje usluge njemaËkomu caru Henriku IV. u svoj posjed dobili istoËnu obalu Istre od BrseËa do
Rijeke s Kastvom i Kastavπtinom. To je vrijeme kada je Hrvatska izgubila
podruËje od Raπe do RjeËine, odnosno kada je granica Hrvatske pomaknuta
prema istoku. Neposredni povod gubitku toga hrvatskoga podruËja bila su,
ustvari, dogaanja vezana uz ugarske napade na srednju Europu. Tada se, u
sukobu s Ugrima, Ulrik I. Weimar-Orlamünde stavio na raspolaganje Henriku
IV. i za usluge dobio Istarsku krajinu, koja je formirana ranije istovremeno
kada i Furlanska marka. Nakon toga, Henrik mu je dao dozvolu da Istarsku
krajinu proπiri na istoËni hrvatski dio Istre, dakle na raËun hrvatskoga posjeda.
Radilo se o prikljuËenju spomenutoga podruËja od Rijeke do Labina, pa time
Kastva i Kastavπtine, ali i dijela bizantske Dalmacije. Stjecajem okolnosti to Êe
podruËje, ali samo djelomiËno i za kratko, biti vraÊeno u sastav Hrvatske.
Naime, glavni kandidat za naslijee porodice Weimar bio je, uz Ëlanove
Ulrikove obitelji, i ban Zvonimir. On je u sukobu s Karantancima, na svoju
stranu pridobio ugarskoga kralja Solomona i hercega Gejzu. Uz njihovu je
pomoÊ 1063. godine pokuπao vratiti sjeverni dio Hrvatskoga primorja pod
svoju vlast. Meutim, akcija nije potpuno uspjela. Zvonimir je vratio kvarnerske
otoke, ali ne i cijelo podruËje istoËne Istre. Prema svemu sudeÊi, nije uspio
zauzeti prostor od Plomina do Raπe, dok je podruËje od BrseËa preko Kastva
i Kastavπtine do Rijeke stavio pod svoju vlast.
To podruËje izmeu rijeke Raπe i Rijeke izvori XII. i XIII. st. nazivaju
Meranijom ili primorskom zemljom. Ona Êe sredinom XIII. st. doÊi pod
vrhovniπtvo grofova Devinskih iz Devina nedaleko Trsta. Devinci su, nakon
πto su postupno stekli podruËje Krasa oko Trsta, na nagovor akvilejskoga
patrijarha, a u ime njemaËkoga cara, osvojili podruËje od Rijeke, preko Kastva,
Veprinca, Lovrana do MoπÊenica i BrseËa. NajznaËajnija je posljedica toga
osvajaËkoga akta u Ëinjenici da je to podruËje istoËne Istre s Rijekom na RjeËini
od tada za daljnjih osam stoljeÊa bilo izgubljeno za Hrvatsku. Istovremeno,
Devinci su stvorili Kvarnersko imanje.
Drugi pretendent na to podruËje bili su Mleci, koji su takoer æeljeli obalno
podruËje Kvarnerskog zaljeva. U svojim osvajaËkim nastojanjima Venecija je
uspjela poËetkom XII. st. pobijediti hrvatsko-ugarskoga kralja i zauzeti
kvarnerske otoke i Zadar, a gradovi uz zapadnu istarsku obalu poËinju joj se
zaklinjati na vjernost. Venecija je svojom politikom "pomoÊi" doπla vrlo blizu
istoËnoistarskoga obalnoga podruËja, ali ga nije zauzela. Osim srameæljivih
poËetnih uspjeha ili pak tek kratkih povremenih pobjedniËkih bljeskova,
Venecija nije nikada uspjela ni uz pomoÊ vojske, ni uz pomoÊ svoje vjeπte
diplomacije zakoraËiti i Ëvrsto ostati na podruËju od BrseËa do Rijeke na
RjeËini. Tako su Kastav i Kastavπtina ostali nedirnuti od mletaËke vlasti.
34

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav u posjedu devinskih grofova

KASTAV U POSJEDU DEVINSKIH GROFOVA
DEVINSKA GOSPODA OSVAJAJU KVARNERSKI POSJED
U tijeku opisanih dogaanja i zbivanja jaËa crkvena i svjetovna vlast
akvilejskoga patrijarha u Istri. Vrhunac je te vlasti godina 1077. kada je
njemaËki car Henrik IV. patrijarhu Sighardu darovao Furlaniju, pa Kranjsku i
Istru. Meutim, æelje patrijarha time nisu potpuno zadovoljene, jer su patrijarsi
svome posjedu æeljeli prikljuËiti i istoËnu obalu Istre, tj. njezin liburnijski dio.
Pogotovo nakon πto su pod konac XI. st. prvo PoreËka, a zatim Pulska
biskupija doπle u ovisnost akvilejskoga patrijarha. Pri tome ne treba izgubiti iz
vida da je Pulska biskupija stalno svojatala podruËje liburnijske Istre, koje Êe
od sredine XII. st. i biti pod njezinom crkvenom jurisdikcijom.
Sustavno jaËajuÊi crkvenu i svjetovnu vlast, patrijarsi su,
poput ostalih snaænih feudalaca uz crkvene imali i svjetovne
vazale. Patrijarhovi najjaËi vazali poËetkom XII. st. bili su
grofovi Devinski. Ime su dobili po svome gradu-utvrdi
Duino (Devin), Ëiji je idealan smjeπtaj na uπÊu rijeke Timav
i nad cestom Monfalcone - Trst, omoguÊavao svojim
gospodarima nadzor nad prometom i trgovinom, koji su se
Grb grofova
odvijali iz Apeninskoga poluotoka preko Furlanije i Trsta u
Devinskih
Kranjsku i Istru, te obratno. Prvi poznati predstavnik
grofova Devinskih bio je Diethalm.
ZahvaljujuÊi akvilejskim patrijarsima, a i svojoj sposobnosti u izboru
zaπtitnika, Devinci su ubrzo stekli posjede na Krasu i u okolici Trsta. Sredinom
XII. st. devinski su se posjedi protezali preko Krasa i ∆iÊarije sve do
Kvarnerskog zaljeva, tj. od Rijeke na desnoj obali RjeËine do BrseËa. Nadzor
kopnenih putova s mora u unutraπnjost kopna i obratno, te djelomiËno i
morskih putova, osnaæio je utjecaj Devinaca na πiremu podruËju Liburnije,
Krasa i TrπÊanskoga zaljeva.
Devinski se grofovi pojavljuju kao gospodari Kvarnerskoga posjeda, koji je
obuhvaÊao Rijeku, Kastav i Kastavπtinu, Veprinac, Lovran, MoπÊenice i BrseË,
sredinom XII. stoljeÊa. U historiografiji joπ uvijek nije razjaπnjeno kada su
Devinci u svoje ruke dobili Kvarnersko imanje. Naime, do sada poznate listine
ne donose toËan datum o zauzeÊu kvarnerskih gradova i kaπtela. S obzirom
35

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

na neke druge okolnosti, prihvaÊeno je miπljenje da su grofovi Devinski ovo
podruËje, u ime akvilejskoga patrijarha a za njemaËkoga vladara, zauzeli
sredinom XII. i zatim ga dræali sve do pod konac XIV. stoljeÊa. Kvarnersko je
imanje, prema tome, zajedno s Kastvom ostalo puna dva i pol stoljeÊa u
posjedu Devinaca.
Meutim, znaËenje devinskoga osvajaËkoga pothvata, koji je prema svemu
sudeÊi obavljen iznenadno i bez mnogo buke pa zato o njemu izvori πute,
viπestruko je. Ponajprije, akvilejski patrijarh i njemaËki car ostvarili su veÊ
ranije najavljenu nakanu za proπirenjem svoje vlasti i na podruËje istoËne Istre.
S obzirom na πutnju izvora, moguÊe je da je to izvedeno na temelju nekoga
ranijega dogovora s hrvatsko-ugarskim vladarom o uspostavi granice na
RjeËini. Naime, poslije ratovanja hrvatsko-ugarskoga kralja i njemaËkoga cara
poËetkom XII. st., pa zatim raspada Meranije, uslijedilo je veÊ 1117. osvojenje
kvarnerskih otoka Krka, Cresa i Loπinja od strane Venecije. Bilo je to moguÊe
samo godinu dana nakon smrti ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana æestokoga protivnika njemaËkoga cara. A uËinio je to Ordelafo Faledro uz
pomoÊ cara Henrika V. Moæda moguÊi raniji dogovor o Ëvrstoj granici na
RjeËini potvruje i podatak da Devinci tijekom sljedeÊa dva i pol stoljeÊa nisu
prelazili RjeËinu u nastojanju stjecanja novih posjeda.
Nadalje, osvojenjem Kvarnerskoga imanja, akvilejski je patrijarh mogao
obdariti svoga pulskoga biskupa novim crkvenim teritorijem. Tako se sada
sredinom XII. st. Pulska biskupija protezala od Pule preko Labina i Plomina
uzduæ istoËne liburnijske obale istarskoga poluotoka do Kastva i Rijeke. Na
RjeËini ona je graniËila sa senjskom biskupijom.
Meutim, ono πto je najvaænije jeste Ëinjenica da je devinsko osvajanje
Kvarnerskoga posjeda odredilo povijesnu sudbinu Hrvata od BrseËa, preko
MoπÊenica, Lovrana, Veprinca, Kastva do Rijeke za daljnjih osam stoljeÊa,
koliko su bili iskljuËeni iz teritorija hrvatske dræave, tj. sve do 1945. godine.
Prethodno je samo manji dio Kastavπtine s Kastvom 1921. uπao u sastav
novostvorene Dræave Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije.
DEVINCI U»VR©∆UJU VLAST NAD KASTVOM
I KVARNERSKIM POSJEDOM
PoËetak dominacije Devinaca nad Kastvom i Kastavπtinom znaËajan je i
zbog promjene druπtvenih odnosa. Nastavlja se izgradnja i produbljenje
feudalnih odnosa. ZahvaljujuÊi tome Kastav i cijelo Kvarnersko imanje doËekat
Êe razmeu XIV. u XV. st. sa zabiljeæenim urbarijalnim obvezama. Te obveze
kastavskih podloænika bile su zapisane njemaËkim jezikom, materinskim
jezikom feudalnoga gospodara. Ono πto je joπ vaænije, godina 1400. je godina
kada je zapisan osnovni zakonik kastavske komune - Zakon Grada Castua od
36

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

letta 1400. Kastavski zakon ili statut zapisan je hrvackom Ëakavskom besedom,
on je potvrda prijelaza usmenoga u kodificirano pravo. Njegove odredbe
potvruju πiroku lepezu postojeÊih zakonskih obveza podloænika kastavske
komune. Uz obveze Kastavaca prema feudalcu i feudalca prema njima,
zapisano je i niz kapitula/Ëlanaka kojima se odreuje naËin ponaπanja
gradskih Ëinovnika, kastavskih podloænika i pridoπlica u svakodnevnome
æivotu na podruËju grada i teritorija kastavske komune.
Tijekom vladanja Kvarnerskim posjedom, Devinci su
svoju politiku usmjerili na proπirenje staroga i osvajanje
novih posjeda. U tim su se namjerama u prvo vrijeme
oslanjali na akvilejskoga patrijarha. Patrijarh je Devincima
Ëesto pomagao u sporovima s gradom Trstom i njegovom
komunom te drugim gradovima i feudalcima. Pomagao im je
i u sporovima nastalim zbog uvoenja novih pristojbi koje
Grb grada
su Devinci naplaÊivali za koriπtenje prometnica na njihovu
Devina
posjedu. Devinci su nastojali πto bolje iskoristiti nadzor nad
cestama Monfalcone - Trst i Trst - Materija - Pasjak - Rupa Rijeka za ostvarenje novih prihoda. PraktiËno, Devinci su nadzirali promet i
trgovinu Furlanija - Kvarnerski zaljev, odnosno Kranjska - Kvarnerski zaljev i
obratno.
Naravno, patrijarh je svoju pomoÊ vazalima uvjetovao uslugama pa i
ucjenama buduÊi da su oni od njega dobili feudalni posjed. Zato su se Devinci
nakon svake rasprave ili dobivena spora morali ponovno zaklinjati patrijarhu
na vjernost i sluæbu te poπtovanje crkve. Meutim, u Ëasu kada se pokazalo
da patrijarh viπe nije svemoÊan, Devinci su se okrenuli svojim sjevernim
susjedima goriËkim grofovima, s kojima su i inaËe bili u dobrim odnosima. Ta
je promjena bila dio njihove obiteljske politike, politike stjecanja povlastica i
potpore putem sklapanja dinastiËkih brakova, svjedoËenjima i jamstvima za
snaænije plemiÊe.
Njihovu odanost goriËkim grofovima, u Ëijoj se pratnji pojavljuju kao njihovi
jamci, zastupnici u sporovima, zakletnici ili svjedoci prilikom sklapanja
njihovih brakova ili pogodbi, pa Ëak i kao skrbnici njihove malodobne djece,
dokazuju tri isprave uËinjene u Kastvu 1531. godine. U njima se prvi put
spominje kastavska i veprinaËka komuna, te imena kastavskoga æupana
Wolkana i plovana Chwalecza.
Naime, 24. rujna 1351. godine Rudolf II. Devinski je u Kastvu obvezao sebe
i svoje nasljednike da se stave u sluæbu goriËko-tirolskih grofova Majnharda
i Henrika i njihovih nasljednika. Da Êe svoju obvezu ispuniti jamËio im je
svojim ljudima: æupanom Wolkanom i plovanom Chwalezcom, kao i kastavskom komunom, a isto tako i æupanom Nadelom i satnikom Crazzonom, kao
i komunom veprinaËkom. Ovi su pak grofovima obeÊali svoju vjernost. Iz
37

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

listina dalje slijedi da Êe u sluËaju ako Rudolf Devinski odustane od sluæbe na
koju se goriËkim grofovima obvezao, kastavska opÊina, a isto tako i veprinaËka, vjerno sluæiti goriËkim grofovima i njihovim nasljednicima. U tome Êe
sluËaju biti - isto kao i veprinaËka - razrijeπena od sluæbe Devincima. Kastavsku
su listinu peËatili svojim peËatima Rudolf Devinski i opÊina kastavska, isto kao
i veprinaËku listinu, jer veprinaËka opÊina nije imala svojega peËata.

Grb goriËkih
grofova

Listine su zanimljive iz nekoliko razloga. Prvo, kao
jamci kastavske komune pojavljuju se æupan i plovan/
æupnik, dakle svjetovna i crkvena vlast, a zatim i cijela
komuna. Spominjanje plovana - æupnika prva je izvorna
potvrda o postojanju kastavske æupe 1351. godine. S
obzirom na ranije iznesenu Ëinjenicu da je Pulska
biskupija sredinom XII. st. - zahvaljujuÊi Devincima i
akvilejskomu patrijarhu - uspostavila crkvenu jurisdikciju
nad podruËjem od BrseËa do Rijeke, pa prema tome i
Kastva, treba pretpostaviti da od tada postoji i kastavska
æupa.

Drugo, u listini se kao vrhovni opÊinski sluæbenik spominje æupan, duænost
koju u Kastavskome statutu viπe ne nalazimo, ali u VeprinaËkome statutu da!
Prema Kastavskome statutu, vrhovnu vojnu vlast, upravnu i sudsku obnaπa
kapetan. Njegove funkcije pokazuju da je Kastav doista u XV. st. bio grad i
trgoviπte koje Êe krajem XV. st. postati srediπtem Kastavske gospoπtije,
nadreeno kaπtelima Veprinac i MoπÊenice. Grad Kastav bio je tada upravnoadministrativno ravnopravan gradu Rijeci.
Naposljetku, listine pokazuju Rudolfovu spretnost, snalaæljivost, lukavost i
razboritost. Rudolf je kao jamce goriËkim grofovima ponudio Kastav i
Veprinac, zadræavajuÊi izvan ugovorne obveze Rijeku, Lovran, MoπÊenice i
BrseË. S druge strane, Ëini se da je to goriËke grofove tada zadovoljavalo buduÊi
da bi u sluËaju realizacije potpisanih ugovora dobili izlaz na Kvarnerski zaljev.
Svoj najveÊi uspon Devinci su doæivjeli za vrijeme Hugona VIII. Najsnaæniji
Devinac bio je u dobrim odnosima s goriËkim grofovima, ali se on uskoro
okreÊe prema svojim sjevernim susjedima - austrijskim vojvodama. UËinio je
to zato jer je oslabila moÊ patrijarha i goriËke vlastele. Za razliku od njih, sve
je prisutniji uspon austrijske kuÊe koja je svoju politiku djelomiËno usmjerila
i na osvajanje juænih podruËja, traæeÊi na sjevernome Jadranu izlaz na more.
Shvativπi taj znaËajni pomak u politici austrijskih vojvoda, Hugon VIII. godine
1366. pristupa vojvodi Albrechtu III. i Leopoldu. Svjestan snage svojih
zaπtitnika, Hugon VIII. promjenu svoje politike javno stavlja do znanja
patrijarhu Markwardu. Tim Ëinom austrijska je kuÊa posredno dobila vlast nad
MoπÊenicama, Veprincem, Kastvom i Rijekom, posjedom kojega Êe, nakon
Walseeovaca, i faktiËno dobiti u svoje ruke u drugoj polovici XV. stoljeÊa.
38

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav u okviru Kvarnerskoga posjeda na razmei XIV. u XV. stoljeÊe
(D. MuniÊ, Kastav u razvijenom srednjem vijeku, 1986.)

39

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ZahvaljujuÊi lukavom izboru zaπtitnika, Hugon VIII. je tijekom vremena
uspio za sebe pridobiti niz Ëasti. Bio je belinjski odvjetnik, graniËni istarski
grof, glavar u Trevizu, pa u Kranjskoj, a 1379. godine dobio je u zalog Pazinsku
grofoviju/kapetaniju, kao i sva ostala dobra koja su pripadala Albrechtu
GoriËkome te neke posjede u Kranjskoj, Koruπkoj i ©tajerskoj. Sve je to ojaËalo
njegove prihode. Naravno, Hugon VIII. Ëasti nije dobivao samo zbog verbalne
podrπke svojim zaπtitnicima. On im je, uz ostalo, posuivao znatne iznose
novca, do Ëijega je povrata ponekad teπko i mukotrpno dolazio. Tako je vrlo
znaËajne iznose novca posudio vojvodi Albrechtu, kao pomoÊ u njegovim
nastojanjima da pod svoju vlast dobije Trst. Kada se to 1382. godine dogodilo,
vojvoda mu nije odmah vratio dug, nego je posueni novac odluËio vratiti u
obrocima - iz dohotka grada Trsta, kojega je ustupio Hugonu. Hugon VIII. je
dobio obeÊanje da Êe novac od Trsta dobivati tako dugo dok god ne namiri
cijeli iznos kojega je posudio vojvodi Albrechtu. A to je moglo i dulje potrajati.

40

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Walseeovci smjenjuju devinske grofove i postaju
gospodari Kastva i Kastavstine

WALSEEOVCI SMJENJUJU DEVINSKE GROFOVE I
POSTAJU GOSPODARI KASTVA I KASTAV©TINE
WALSEEOVCI PREUZIMAJU KVARNERSKO IMANJE
NA RAZME–I XIV. U XV. STOLJE∆E
U nastojanju da osigura svoje nasljednike i potomke, Hugon VIII. dva je
puta sastavio posljednju volju. Prvi je put to bilo 1374. godine kada je svojim
glavnim nasljednikom imenovao polubrata Jurja iz Vivπnika. OporuËno mu je
obeÊao gradove Prem, Gotnik, Rijeku i Kastav sa svime πto im pripada:
prihodima, posjedima, urbarima i pravicama, a Veprinac i MoπÊenice ostavio
je Jurjevim srodnicima.
Meutim, petnaestak godina kasnije, nakon πto je dobio potomke, Devinac
je promijenio odluku o nasljedstvu pa je 1390. godine sastavio novu oporuku.
Ona je napisana u korist njegova πurjaka Rudolfa von
Walsee, brata Hugonove druge, tada pokojne æene Ane.
Rudolf, koji je imao braÊu Rajnprechta i Fridriha, oporukom je postao skrbnikom Hugonove malodobne djece
te dobio na uæivanje sve gradove, posjede i zemlje tako
dugo dok Hugonova malodobna djeca ne postanu punoljetna. Malo zatim, iza 11. rujna 1390. Hugon je umro, a u
samo nekoliko godina i njegova djeca: sinovi Rajnprecht
i Hugon te kÊeri Katarina i Ana. Devinska se loza ugasila
1399. godine. BuduÊi da Hugonova djeca nisu doæivjela
punoljetnost, Rudolf, a preko njega Walseeovci - prozvani
Grb grofova
tako po zamku Walsee u ©vapskoj - postali su na razmei
Walsee
XIV. u XV. st. gospodari Kvarnerskog posjeda, a time i
Kastva. Naslijedivπi Devince, Walseeovci su takoer postali gospodari feuda na
Krasu - Devina, SenoæeËa, Prema i Gotnika, πto znaËi da su nastavili s
nadzorom putova prema Kvarnerskome i TrπÊanskome zaljevu. Njihovo je
vrhovniπtvo nad Kvarnerskim posjedom trajalo nepunih sedam desetljeÊa - do
1465. godine, a obiljeæeno je potpunom feudalizacijom, upravnim ustrojstvom
i gospodarskim napretkom te uËvrπÊenjem crkvene jurisdikcije pulskoga
biskupa na cijelome podruËju Kvarnerskoga posjeda.
41

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

URBAR IZ OKO 1400. GODINE
VeÊ je naprijed spomenuto da je u trenutku prelaska Kvarnerskoga imanja
iz ruku Devinaca u ruke Walseeovaca nastao urbar za gradove i kaπtele-opÊine
liburnijskoga posjeda. Urbar iz oko 1400. godine, poznat i kao RijeËki urbar,
zapisan je njemaËkim jezikom. Do sada su pronaena dva primjerka toga
urbara. Oni se sadræajno i formalno podudaraju, a objavili su ih Milko Kos i
Danilo Klen. Razlika je samo u tome πto se u urbaru kojega je objavio M. Kos,
uz obveze gradova i kaπtela Kvarnerskoga imanja, pojavljuju joπ tri mjesta iz
okolice Gorice. D. Klen smatra da je popis podavanja za ta mjesta, koja su
izvan Kvarnerskoga imanja, dio nekoga drugoga izvornika koji je naknadno
dometnut RijeËkome urbaru.
Zanimljivo je da ni jedan ni drugi primjerak urbara nije datiran, pa se
vrijeme njegova nastanka u historiografskoj literaturi odreuje oko 1400.
godine. Sasvim je sigurno da je vrijeme njegova nastanka moglo biti izmeu
1390. i 1405. godine, dakle, nakon nastanka druge oporuke Hugona VIII. i
godine do koje su umrla maloljetna Hugonova djeca i njegova sestra Elizabeta
(zvana Beta) koja je æivjela u Veprincu. SastavljaË urbara zapisao je veÊ
zateËene, postojeÊe, ranije stvorene obveze stanovniπtva istoËnoistarskih
komuna prema feudalnomu gospodaru. A da su urbarijalne obveze tada veÊ,
pa i ranije, postojale potvruje prva Hugonova oporuka iz 1374. godine. U njoj
se pri nabrajanju πto sve Juraj iz Vivπnika treba naslijediti nakon Hugonove
smrti spominju i urbari, dakle zapisi o obvezama podloænika Kvarnerskoga
imanja.
Urbar Kvarnerskoga imanja opsegom nije velik i jednostavan je po obliku.
To je prvi poznati urbarijalni pregled Kvarnerskoga imanja u kojemu se
spominju: Sant Veit in der stat/Grad svetoga Vida (Rijeka), Chestaw/Kastav,
Veprinez/Veprinac, Lauran/Lovran, Moschanitz/MoπÊenice i Berschetz/BrseË.
U njemu nalazimo popis zajedniËkih i pojedinaËnih podavanja svih podloænika
istoËnoistarskih kvarnerskih komuna, pa tako i kastavske. Iako postoji
pojedinaËna opÊa urbarijalna daÊa, pojedinci, odnosno kuÊegospodari koji su

Grb Rijeke

Grb Kastva
42

Grb Veprinca

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Grb Lovrana

Grb MoπÊenica

Grb BrseËa

je morali platiti nisu poimeniËno navedeni. Tako ostajemo prikraÊeni za
podatke o njihovim imenima i prezimenima. Prema urbaru, opÊu su urbarijalnu daÊu plaÊali na Jurjevo (24. travnja) u Rijeci, Kastvu, Veprincu i MoπÊenicama. U Kastvu toga je dana svaki gospodar bio duæan platiti 9 πilinga i 8
veronskih novaca, u Veprincu 6, MoπÊenicama 8, a u Rijeci 14 πilinga. RijeËani
su plaÊali neπto viπe jer su bili osloboeni naturalnih podavanja buduÊi se
Rijeka smatrala gradskim naseljem.
Na Miholju (dan Sv. Mihovila, 29. rujna) davao je svaki kastavski gospodar
6 πilinga i 6 veronskih novaca, u Veprincu 7, u MoπÊenicama 6 πilinga, a u
Rijeci 5 πilinga i 6 veronskih novaca. U BrseËu svaki je na Martinovo, 11.
studenoga, plaÊao 4 πilinga.
Duænost zajedniËkoga opÊinskoga plaÊanja, osim Rijeke, imale su sve
komune o mesopustu. ZajedniËka podavanja pojavljuju se i u Kastavskome
statutu, Ëijih je prvih 25 kapitula zapisano upravo 1400. godine, kao i
VeprinaËkome statutu iz 1507. godine. Ustvari, sva su ta plaÊanja proistekla iz
podavanja in natura, o Ëemu svjedoËe daljnje odredbe urbara. Kastavci (i
VeprinËani) su svome gospodaru bili duæni o Miholji dati umjesto jedne svinje,
funte voska i funte papra jednu marku i 40 πilinga. (Vrijednost marke oko
1400. godine bila je 160 πilinga, a 1 πiling vrijedio je 12 veronskih novËiÊa). O
mesopustu u Kastvu i Veprincu davali su jednu marku i 40 πilinga te tri kozliÊa.
Osim toga plaÊala se joπ i πtivra, πtibra (steuer), a njenu je visinu odreivao
feudalni gospodar, po svojoj milosti. Gospodaru su takoer pripadali prihodi
od carine (maut) u Rijeci, Kastvu i Veprincu, kao i prihod od suda.
Urbar propisuje i podavanja u desetini. Desetina se prvobitno davala ili
plaÊala crkvi, no u vrijeme kada je urbar zapisan ona se veÊinom morala
davati feudalnome gospodaru. Kastavci su bili duæni plaÊati desetinu od
mladih æivotinja (janjaca i kozliÊa), æita i vina. SliËne obveze imali su i drugi
gradovi-komune. Uzgredno, zgodno je spomenuti obvezu svakoga lovranskoga gospodara, koji je bio duæan dati dva stariÊa kestena. U BrseËu pak,
urbar spominje prihod od novËane globe, πto se ne propisuje ostalim komunama Kvarnerskoga posjeda. Globe se, meutim spominju u Kastavskome
43

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

statutu, ali isto tako i u izvadku iz nesaËuvanoga kastavskoga urbara iz 1498.
godine.
Prema tome, odredbe urbara iz oko 1400. godine svjedoËe o godiπnjim
obvezama kastavskih podloænika prema svome feudalnome gospodaru, koje
nisu male. To su pojedinaËne i opÊe komunalne obveze. Kastavski kuÊedomaÊini duæni su dva puta godiπnje u novcu platiti opÊe pojedinaËno podavanje,
a zatim i zajedniËko za cijelu komunu. Osim toga, kastavski podloænici imaju
i desetinsko podavanje u naturi koje su nekada plaÊali crkvi, a sada su to
duæni dati svome feudalnome gospodaru. Tako je u urbaru zabiljeæen i prijelaz
iz naturalne u novËanu rentu. KonaËno, urbar nas upoznaje i s nekim Ëinovnicima i institucijama tadaπnjih kvarnerskih komuna. To su rijeËki kapetan sa
straæom, zatim ubiraËi daÊa, te institucije poput carine i suda. Sve to i mnoge
druge odredbe vezane za javni æivot komune/opÊine zabiljeæit Êe i osnovni
zakon kastavske komune - Kastavski statut iz 1400. godine. Urbar je, meutim,
po formi mnogo kraÊi, a njegov su jedini sadræaj podavanja, pa se zato moæe
reÊi, da je urbar produæena ruka statutarnih odredbi o raznim nametima i
podavanjima podloænika komune.

ZAKON GRADA CASTUA OD LETTA 1400.
Kastavski statut iz 1400. godine do nas dolazi u nekoliko inaËica. Zapisan
je u hrvatskoj Ëakavπtini te u prijevodima na latinskom, njemaËkom i
talijanskom jeziku. Njegovi se prijepisi Ëuvaju u Arhivu Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti u Zagrebu i u Dræavnome arhivu Hrvatske, u fondu
IsusovaËki samostani - Rijeka. NjemaËki prijepisi statuta iz XVI. st., koji su se
Ëuvali u Arhivu Slovenije u Ljubljani, poznati i kao Ljubljanski prijepisi, prema
svemu sudeÊi zauvijek su zagubljeni. Naime, poËetkom Drugoga svjetskoga
rata oni su zajedno s ostalom arhivskom graom pohranjeni u posebne
sanduke, a zatim zakopani i sakriveni u nekoj kleti. Poslije toga gubi im se
svaki trag, jer nakon rata sanduci viπe nisu pronaeni. Uz spomenute prijepise
Kastavskoga statuta postoji i niz ispisa pojedinih kapitula/Ëlanaka. Ti izvodi
iz statuta sluæili su u raznim sporovima i dokaznim postupcima na kastavskome sudiπtu ili kao materijal strankama u traæenju odreenih pravica. No
isto tako njima se sluæio i feudalac u dokazivanju svojih prava pri potraæivanju
odreenih podavanja od kastavskoga puka.
Najstariji je poznati prijepis Kastavskoga statuta za sada jedan od Ljubljanskih prijepisa, tj. primjerak iz 1659. koji nam se saËuvao u objavi Josipa Æontara
iz 1946. godine. Ostali prijepisi do nas stiæu iz razdoblja od druge polovice
XVII. do pod konac XVIII. stoljeÊa. Prvi je put Zakon kastavski objavljen 1873./
1874. u zadarskom Ëasopisu Pravo, a njegov je objavljivaË bio Matko Laginja,
44

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Preslika poËetnoga lista prijepisa Kastavskoga statuta
kojeg je uradio Mijat Sabljar

45

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kasnije tajnik Poglavarstva obÊine Kastav. M. Laginja je Kastavski statut objavio
u 11 nastavaka prema prijepisu kastavskoga kancelara Giambattiste Tomicicha
koji je statut prepisao iz stareh kgnih zakona ke se nahajaju va Loxe
Comunskoj. Tomicichev/TomiËiÊev pak prijepis do nas dolazi zahvaljujuÊi
umirovljenomu austrijskome majoru Mijatu Sabljaru, a on je Tomicichev
prijepis za prepisivanje dobio od baruna Vranyczanyija dok je bio kustos zbirke
Lavala Nugenta na Trsatu. Prijepis je prijepisa Zakona Grada Castua od Letta
1400. M. Sabljar zavrπio u Rijeci 1845. godine. To se zbilo ni nepune dvije
godine nakon πto je barun Simeon Vranyczany-DobrinoviÊ Kastavsku gospoπtiju kupio od braÊe Fridriha i Franciska Thyrri.
Prvi nastavak Kastavskoga ustava, kako M. Laginja naziva Statut, objavljen
je 1873. i od tada do danas taj pravno-povijesni biser kastavske povijesti
neprestano pobuuje zanimanje znanstvenika istraæivaËa naπe medijevalne
povijesti. Statut je u nekoliko navrata objavljen, a izdavaËi statuta na
hrvatskome jeziku ili njegovih inaËica u prijevodu na talijanski ili njemaËki
jezik bili: Rus G. M. Vladimirsky-Budanov, Franjo RaËki, Josip Æontar, Oleg
MandiÊ, Aneliese MargetiÊ i Lujo MargetiÊ. RijeË je o prvorazrednome
srednjovjekovnome izvoru Ëiji kapituli i odluke opÊinskih vijeÊa pokazuju svu
osebujnost kastavske srednjovjekovne zbilje.
Kastavski statut ima ukupno 81. kapitul, pri Ëemu je potonji ostao
nedovrπen. Statut naæalost nema uobiËajene preambule koja objaπnjava kada,
kako, gdje, zaπto i zbog Ëega je nastao, veÊ jednostavno zapoËinje prvim
kapitulom. Od 81. Ëlanka prvi dio statuta Ëine jednostavni Ëlanci, koji upuÊuju
na njegovu osnovu u uobiËajenome pravu. To su nedatirani Ëlanci, a ima ih
ukupno 57. Preostali drugi dio Statuta Ëine odluke opÊinskih vijeÊa nastale u
posebnim prigodama, koje su zatim dobile snagu statutarnih odredaba.
Nadnevci njihova nastanka uokviruju jedno stoljeÊe: od 15. prosinca 1546. do
2. travnja 1652.
No, ni kapituli iz prvog dijela nisu zapisani svi odjednom i po kronoloπkome redu. Zbog toga, a i u nedostatku preambule, neko je vrijeme bila
dvojbena datacija statuta, pa je tako F. RaËki smatrao da je Statut zapisan tek
1490. godine. Meutim M. NiketiË Jasinski uspio je razrijeπiti pitanje vremena
i naËina nastanka pojedinih odredaba. UsporeujuÊi sadræaj i jezik kapitula,
M. N. Jasinski je doπao do zakljuËka da je prvi nedatirani dio statuta, Ëlanci 1.57., zapisan u tri navrata. Najprije je izdvojio prvih 25 kapitula koji se istiËu
jezgrovitoπÊu, jasnoÊom i kratkoÊom iskaza. Ti su Ëlanci zapisani 1400. godine,
i s obzirom na neke Ëlanke mnogo su stariji od te godine. Dalje slijede Ëlanci
koji su nastali oko 1465. godine kada su Habsburgovci od Walseeovaca
preuzeli Kastav u svoj posjed. Meu njima su i neki Ëlanci, poput 30.-31. i 33.,
koji su, meutim, nastali poslije 1493., nakon smrti Fridriha III. To znaËi da je
46

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

prvi dio statuta po treÊi put dopunjen koncem XV. i poËetkom XVI. stoljeÊa.
No, bez obzira na naËin nastanka statuta, Ëini se da najveÊa zasluga za
zapisivanje prvih Ëlanaka Kastavskoga zakona pripada Walseeovcima. Preuzevπi Kvarnerski posjed, Walseeovci su prvo dali popisati urbarijalne daÊe, a
odmah nakon πto je izumrla loza Devinaca, oni su - kao πto je to bilo uobiËajeno - zajedno sa starijim Kastavcima koji su pamtili stare pravice i navadbe
zapisali njihovo obiËajno pravo. Zato se Walseeovci spominju u statutarnim
odredbama koje su nastale u vrijeme Habsburgovaca kao stara gospoda Valse.
VeprinaËki ih pak zakon iz 1507. godine naziva Favaglsi, a domaÊi ih je puk
zvao FavaliÊi. U svakom sluËaju zapisani statuti saËuvali su sliku o druπtvenim
odnosima i æivotu u vrijeme zapisivanja osnovnih zakona istoËnoistarskih
kvarnerskih komuna, ali i vremena koje je zapisivanju prethodilo. A naknadno
dopisane odluke vijeÊa nadograuju naπe poznavanje razvijenoga srednjega
vijeka i novovjekovne promjene druπtva.
KASTAVSKA KOMUNA
U RAZVIJENOME SREDNJEM VIJEKU
Svojim Ëlancima i odlukama Kastavski statut obuhvaÊa cjelokupnost
kastavske srednjovjekovne svakodnevice. Njegovi Ëlanci govore o odnosu
vlastelina i kastavskih podloænika, prihodima vlastelina, komune i njezinih
Ëinovnika, duænostima i pravima potonjih te o obvezama i podavanjima
Kastavaca feudalnomu gospodaru, ali i o njihovim pravima. Kastavski su kmeti
bili pravno slobodni, pa mogu Ëak imati slugu (junaka) i sluπkinju (devicu),
ali im ekonomska ovisnost onemoguÊuje potpunu slobodu kretanja. Osim
toga, rijeË kmet u Kastavskome statutu oznaËava kuÊedomaÊina, gospodara,
sitnoga posjednika koji je glava domaÊinstva. Kastavski podloænici - graani,
puËani i kmetovi imaju pravo biranja svojih Ëinovnika, u poËetku i duhovnika,
ali isto tako i pravo da budu izabrani na funkciju suca, vijeÊnika, satnika ili
dvornika. Naravno, tijekom vremena to se pravo pokuπava zanemariti i
ignorirati pa je zbog toga kastavsko vijeÊe dvanaestorice poËetkom XVII. st.
(kap. 67., iz godine 1611.) bilo prisiljeno donijeti odluku da se ubuduÊe na
mjesto preminuloga vijeÊnika treba izabrati "jednoga dobroga Ëloveka... a ne
da bi imalo pojt po ereditate (nasljedstvu), ni po suplikah (molbama)".
VraÊajuÊi se natrag na poËetak XV. st., u vrijeme zapisivanja Ëlanaka
Kastavskoga statuta, u oËi upadaju prva tri kapitula koji su svojim odredbama
o obvezama kastavskih podloænika prema gospodaru gotovo istovjetni s
odredbama urbara iz 1400. godine.
VeÊ je u prvome Ëlanku Statuta zapisana osnovna kmetska obveza:
Najprvo su duæni (kme)ti od Kastva na svako leto dati u tu valputiju sto
marak, svaka marka libra osam, i to imaju mej sobom sloæit i u nedelju za
47

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Preslika prve stranice prijepisa Kastavskoga statuta
kojeg je uradio Mijat Sabljar

48

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Martigniu zbrojit je tomu valputu". Drugi se Ëlanak nadovezuje na prvi
navodeÊi desetinske obveze: "OπÊe smo mu duæni /Valputu - upravitelju / dati
desetinu od vina, janjac i kozliÊ i od svakoga æita". TreÊi je Ëlanak posveÊen
gospodskomu vinu prikupljenom od desetine. To se vino mora postaviti za
prodaju na tovernu (gostionicu) pred Sv. Luciju i dok se ono ne proda nitko
nema prava prodavati svojega vina, a u sluËaju prodaje, predviena je kazna
od "libar pedeset, i da imej platiti sve vino gosposko, koliko ga se onde najde".
Ovaj je Ëlanak posebno zanimljiv jer pokazuje jedan od naËina kako je
feudalac, preko svoga upravitelja - valputa, sebi osiguravao dodatne prihode.
ZaπtiÊujuÊi pravo da prvi proda svoje vino, on je i preko naturalnih proizvoda
poveÊavao svoje prihode. Premda se kazna predviena za preuranjenu i
nedozvoljenu prodaju vina "dok gosposko teËe" u prvi mah, u odnosu na
oduzimanje æivota, ne Ëini tako straπnom, ona nije nimalo bezazlena: globa od
50 libara jednaka je iznosu od 6 maraka i 2 libre, πto predstavlja 6,2%
cjelokupnoga opÊinskoga poreza πto ga zajedniËki prikupljaju svi kastavski
podloænici. Nadalje, prekrπitelj odredbi 3. kapitula bio je joπ duæan platiti i svo
preostalo gospodsko vino, koje se nije prodalo, πto je siromaπnim kmetovima
bilo teπko ostvariti. No, to nisu svi prihodi vlastelina. U obzir valja uzeti i sva
naprijed spomenuta urbarijalna podavanja Kastavaca koja, preko novËanih i
naturalnih podavanja, pritjeËu u blagajnu feudalnoga gospodara.
InaËe, za rasporeivanje i prikupljanje zajedniËkoga godiπnjega podavanja
od 100 maraka, Kastavci su svake godine na Belu nedeju, nakon mise pred
crkvom Sv. Trojice izabrali tri markara (kap. 47.). Markari su neka vrsta
poreznika Ëija je duænost bila da zajedno s tri markara iz prethodne godine
rasporede plaÊanje zajedniËkoga duga od 100 maraka na sve kastavske
podloænike. ZajedniËki porez trebali su po pojedincima "razloæiti kako je
pravo". No, πto se toËno pod tim izrijekom podrazumijevalo, Statut dalje ne
tumaËi. Treba zato pretpostaviti da su svi Kastavci poznavali veÊ uobiËajenu
proceduru i kriterije raspodjele zajedniËkoga opÊinskoga poreza.
Markari su bili duæni i prikupiti porez. Da bi to uspjeπno mogli obaviti bili
su ovlaπteni zaplijeniti imovinu onima koji su se ogluπili u izvrπenju svoje
godiπnje obveze. Novac se za uplatu poreza dobivao prodajom zaplijenjene
imovine isklicajem na glavnome trgu, u roku od dva dana. Za svoj posao
markari su bili plaÊeni.

Svakodnevni æivot Kastavaca ...
Svakodnevna djelatnost Kastavaca bila je ispunjena radom na zemlji, a iz
obveze plaÊanja desetka razvidno je da su uzgajali æito, proizvodili vino i
bavili se uzgojem sitne stoke. Svako je domaÊinstvo imalo vrt i obraivalo ga
49

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

za svoje osnovne potrebe. Imali su to i graani Kastva. Njihovi su vrtovi obiËno
bili smjeπteni uz gradske zidine. Krupna je stoka bila vrlo rijetka, pa je, da bi
zaπtitio njezine vlasnike od krae, Statut predvidio vrlo teπku kaznu za
kradljivce konja i goveda: "Ki bi ukral na kuntrade konja ali vola gre mu za
æivot" (kap. 12.). Glavu se moglo izgubiti i za krau u kovaËnici. No ta se
kazna mogla izbjeÊi ako je poËinitelj mogao sakupiti i platiti 100 libara. Sto se
libara plaÊalo i za krau u mlinu, a isto toliko za krau u bekariji (mesnici)
kao i za potkradanje gospodara. Na prvi pogled iskupljivanje smrtne kazne
novcem izgleda vrlo povoljno. Meutim, da bismo mogli razumjeti njezinu
visinu, valja kaznu od sto libara preraËunati u marke. Sto libara je ustvari 12,5
maraka, πto je vrijednost 12,5% od ukupnoga zajedniËkoga godiπnjega poreza
podloænika cijele kastavske komune. Teπko je povjerovati da su to obiËni
stanovnici komune mogli platiti. No, naravno, to ne znaËi da krae nije bilo.
S druge pak strane, kraa na gumnu znaËila je gubitak ruke ili plaÊanje pet
maraka. »lanci koji sprjeËavaju lopovluk govore nam ujedno i o djelatnostima
Kastavaca, kojima, uz ovËarstvo valja pribrojiti pËelarstvo, vinogradarstvo,
obradu drveta i kamena. Obrada je drva bila posebno razvijena, primjerice
izrada svih drvenih kuÊnih potrepπtina, baËava, te kuÊnoga i ratarskoga orua.
Kastavci su bili poznati i po vrsnoj izradi vesala, koja se prodaju po narudæbi
Ëak u Veneciju ili odvoze u obliænja rijeËka brodogradiliπta. Tomu valja
pribrojiti i pripremu drva za izradu veÊih ili manjih plovila. Bili su vrsni
vinogradari. Uzgajali su lozu za proizvodnju vina belice. Bavili su se lovom i
ribolovom. Ribari iz Voloskoga i Preluka bili su duæni dio ulovljene ribe nositi
u Kastav i tamo je na gradskome trgu (placi) prodavati. U Preluku se izlovljavala i tuna, za Ëiji su ulov bili zainteresirani i rijeËki ribari.
Stanovnici koji su æivjeli u gradu bavili su se trgovinom, pri Ëemu se ponajviπe spominju bekari (mesari) i tovernari (gostioniËari). Mesari su bili duæni
meso prvo ponuditi kapetanu, pa sucima, vijeÊnicima i kancelaru, a tek potom
ostalomu puku. Mjera je morala biti ispravna, a odreene cijene mesa morale
su se poπtivati. Isto je bilo s kovaËima, mlinarima i kuÊnim majstorima.
Posredno doznajemo i za ljekare koji su prodavali lekarie (lijekove).

... u gradu (burgu)
Æivot i djelatnost kastavskih stanovnika odvijali su se u gradu (burgu) i na
kontradi (teritoriju komune). U gradu, koji je bio opasan zidinama, æivjela je
veÊina stanovnika Kastavske komune. Gradski su bedemi izgraeni od XI. do
XIII. st. Zidine su bile uËvrπÊene kulama, a postupno ih je tijekom vremena
izgraeno devet. U grad se Kastav ulazilo, a i danas se joπ ulazi, kroz gradska
vrata na njegovoj juænoj strani. Glavnom se ulicom dolazi do jedinoga i
najveÊega gradskog trga nazvanoga lokvina, svakodnevnoga okupljaliπta
50

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

graana i puËana. Na tome je mjestu bila voda - lokva, a tek je 1647. godine
odluËeno da se tamo sagradi πterna komunska (opÊinski zdenac). Kasnije u
novovjekovnim stoljeÊima æivot Êe se postupno preseliti pred gradska vrata i
loæu komunsku.
Nepravilan raster uskih gradskih ulica vodi prema Lokvini gdje se nalazila
kapetanska kuÊa. Ona je stajala nasuprot gotiËke crkve Svete Trojice/Trojstva
koja je izgraena u XV. stoljeÊu. To gotiËko, jednostavno, jednobrodno
sakralno zdanje s izraæajnom, masivnom preslicom nad portalom smjeπteno je

Lokvina sa crkvicom Sv. Trojice na razmei XIX. i XX. stoljeÊa
na sjeverozapadnome dijelu gradskoga trga. Najnovine iπËitavanje knjige
rijeËkoga notara i kancelara Antuna de Renna de Mutine (1436.-1461.)
potvruje izgradnju te crkvice poËetkom treÊega desetljeÊa XV. stoljeÊa.
Crkvica je graena u vrijeme gospodarski snaæne obitelji Walsee, koja je sliËan
sakralni objekt - crkvicu Sv. Ane izgradila u Veprincu (1442. godine).
51

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

VeÊ ranije, iπËitavajuÊi glagoljske natpise i grafite u crkvi Sv. Trojice Branko
je FuËiÊ upozorio na godinu 1438. upisanu na freskama u sjevernome dijelu
svetiπta. Naæalost, danas se joπ jedva naziru blagi ostaci zidnih slika u
unutraπnjosti crkve. Meutim, pomnjivim Ëitanjem rijeËke notarske knjige Antuna
de Renna nalazimo podatak da je 15. listopada 1441. "u crkvi Svete Trojice" u
nazoËnosti tadaπnjega plemenitoga muæa Bartula Misulija, kastavskoga kapetana,
donijeta odluka "u korist suca Pavla Kresolicha, a protiv Doroteje supruge Mateja
Racicha". Svi su bili iz Kastva, pa je to spomen i jednih od prvih kastavskih
prezimena. »etiri godine kasnije (1445.) joπ je jednu odluku Antun de Renno
zapisao u Kastvu. Blizu crkve Sv. Trojice u Ëasu zapisivanja bili su nazoËni:
æupan Filip, pok. Kvirina, graani Kastva Martin MihaliÊ i Petar SvetiÊ, kao
svjedoci, zatim Kvirin SpinËiÊ, Ivan ZermaniÊ(!) i Drazinja PoglainiÊ takoer
Kastavci koji su bili zastupnici Luce(!) Bachijacij (vjerojatno BaËiÊ). Tom je
prigodom Antun de Reno preveo glagoljskim pismenima napisanu oporuku
spomenute Luce na latinski jezik. Crkvica Sv. Trojice u punoj je funkciji krajem
tridesetih i poËetkom Ëetrdesetih godina XV. st. Uzmemo li u obzir vrijeme
potrebno za ureenje njezinoga interijera, moguÊe je tvrditi da je crkva
sagraena najkasnije poËetkom treÊega desetljeÊa XV. stoljeÊa.
Lijevo od glavnoga ulaza u crkvicu Sv. Trojice ulica vodi prema æupnoj
crkvi Svete Jelene, koja je sagraena gotovo na najviπoj toËki kastavskoga
brijega. Sva dosadaπnja istraæivanja pokazuju da je trobrodna barokna crkva
Sv. Jelene najstarije sakralno zdanje na podruËju Kastavπtine. R. MatejËiÊ smatra
da poËetke toga zdanja valja traæiti joπ u vrijeme izmeu V. i VII. stoljeÊa. To
se pogotovo odnosi na arkadno prizemlje crkve za koje se pretpostavlja da je
bilo podzie broda kada se starija jednobrodna crkva proπirivala. No, moguÊe
je da je na njegovome mjestu poËetno bila prva i najstarija jednobrodna crkva.
U arkadnome su trijemu pokopani kastavski uglednici i Ëlanovi njihovih
obitelji.
Antun de Renno crkvu Sv. Jelene prvi puta spominje 19. travnja 1440.
Posebno je zanimljiv spomen te crkve od 30. kolovoza iste godine i dar od 40
malih novËiÊa namijenjenih za oltar sv. Jelene. Isto je tako vrijedan podatak iz
1443. godine kada su za popravak crkvenoga krova plaÊena 52 mala novËiÊa.
Interijer trobrodne crkve djeluje skromno i jednostavno. U boËnim su
brodovima mramorni oltari sv. Ignacija, Majke Boæje, sv. Antuna Padovanskoga
i oltar s razapetim Kristom. U apsidi je oltar sv. Jelene Kriæarice koji se pripisuje
majstoru Giovanniju Paccassiju, koji je takoer radio glavni oltar u crkvi Gospe
Trsatske na Trsatu. Nastanak oltara stavlja se u vrijeme izmeu 1691. i 1693.
godine. Svetiπte crkve krase raskoπne drvene, izrezbarene korske klupe iz
XVII. st. Poseban je ukras, pred par godina restaurirana, masivna i istanËano
izrezbarena sjedalica kastavskoga kapetana. Njezin izgled ostavlja snaæan
dojam, te odaje izraz snage, moÊi i ugleda kastavskoga kapetana.
52

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Tlocrt æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice u Kastvu (mjerilo 1:200),
dobrotom Drage PiliperoviÊa, ing. arh.
Tijekom i u duhu vremena na crkvi su uËinjene preinake. Tako je na
Valvasorovu bakrorezu vidljivo renesansno crkveno proËelje koje se na
sljemenu zavrπava tornjem, a danas je pred nama barokna crkva. Jedna je od
veÊih preinaka uËinjena poslije 1720. godine. Povod je za obnovu crkve bila
elementarna nepogoda pa je s proËelja morao biti uklonjen oπteÊeni zvonik.
Novi barokni toranj-zvonik sagraen je s lijeve strane crkve 1724. godine.
Danas ta najstarija barokna sakralna graevina s visokim, masivnim, ali
elegantnim zvonikom dominira Kastvom i cijelom okolicom. Crkva Sv. Jelene
pripada tipu crkva-utvrda πto se iskazuje njezinim izdvojenim poloæajem na
vrhu brijega i zatvorenoπÊu sakralnoga korpusa.
53

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Zvonik Sv. Jelene Kriæarice iz 1724. godine
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
Suprotno je od crkve Sv. Jelene na njezinoj sjevernoj strani gradski lokalitet
Æudika (od Giudeca, odn. tal. giudicare = suditi). Na tome su se mjestu
obavljale sudske kazne biËevanja i pogubljenja. Prema svemu sudeÊi, tu je
vjerojatno bilo skladiπte oruæja i strjeljiva. Cijeli je prostor omeen gradskim
bedemom nad kojim dominiraju ostaci dviju kula. Njihovi danaπnji ostaci joπ
su uvijek dovoljno visoki tako da je s njih moguÊe pogledom obuhvatiti cijelo
podruËje Kvarnerskoga zaljeva i njegovo kopneno zalee do masiva Gorskoga
kotara na sjeveru. Kao najviπa toËka Kastva, te su kule bile od posebnoga
strateπkoga znaËenja. SpuπtajuÊi se od njih gradskim bedemom prema sjeveru,
dolazimo do svetiπta razruπene crkve Svete Marije. Svetiπte razruπene crkve
ugraeno je u gradski zid, koji se dalje nastavlja prema gradskoj kuli u lokalitetu
Pelini. Lokalitet je tako najvjerojatnije nazvan jer se tamo okuplja sitna stoka:
πiπale su se ovce (tal. pelare) te suπile koæe koza i ovaca (koæa, tal. pele).
54

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Æudika i ostaci jedne od dviju najviπih, od ukupno devet kastavskih kula
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
Ruπevine crkve Svete Marije domaÊi mjeπtani augmentativno nazivaju
Crekvina. O poËetku i vremenu gradnje te dovrπenju te velike crkve postoje
razliËita miπljenja. Za sada je jedino legenda o njezinoj gradnji konstantna.
Pripovjeda se da su kastavski podloænici na ime tlake morali po cijeli dan za
gradnju crkve donositi kamenje i pijesak. Pijesak je u vreÊama trebalo nositi
Ëak iz Preluka, koji je od Kastva udaljen par sati hoda. Osim toga, pijesak je
trebalo stalno nositi i vuÊi uzbrdo. Tu obvezu obavljala je i jedna udovica koja
je imala Ëetvero djece. Jednoga je dana pala od umora. Umorna i jadna
zamolila je isusovca, koji je nadzirao rad, da joj oprosti tlaku. Æalila se da
nema Ëime prehraniti djecu. Molbe joj nisu usliπane, a dobila je nekoliko
udaraca biËem, nakon Ëega je potjerana po novo breme pijeska u Preluk.
Crkva je veÊ bila pokrivena, a udovica se primila za jedan stup te pogledavπi
u nebo izrekla kletvu, da zla sreÊa uzme crkvu: "Neka ju Bog uniπti, neka se
sruπi zajedno sa svim temeljima". Tek πto je kletva bila izreËena, nastao je
straπan πtropot i crkva se sruπila. Udovici nije pala ni vlas s glave, kao ni
radnicima koji su crkvu morali graditi odraujuÊi tako svoju tlaku. Meutim,
isusovci - nadglednici koji su ljude tjerali raditi ostali su pod razruπenim
kamenjem. U udoviËinoj se vreÊi naπlo mnogo bijeloga kruha. Zahvalila se
Bogu, uzela je kruh i otiπla kuÊi. Iza nje ostale su ruπevine koje su graani i
55

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

puËani Kastva prozvali - Crekvina. PripovjedajuÊi o tome dogaaju ljudi su
poæeljeli da tako nestanu i isusovci. I to se nakon nekoga vremena obistinilo.

Crekvina - ruπevine crkve Sv. Marije
Povijesna realnost, premda popriliËno zastrta tamom nedostatka neposrednih povijesnih vrela, neπto je drugaËija. Isusovci su crkvu gradili da bi
omoguÊili πto veÊemu broju vjernika prisustvovanje misi, te da bi proπirili
obrazovanje duhovnika na prostoru trokuta Ëije kutove zatvaraju. Trst - Pula
- Rijeka. Prema saËuvanim ruπevinama svetiπta i lijevoga zida s kapelama,
crkva Sv. marije ili Uznesenja Marijina, koju Valvasor imenuje crkva Blaæene
Djevice Marije u gradu, trebala je biti velebno trobrodno sakralno zdanje.
Realizirano, to je zdanje u svoj prostor trebalo primiti 2000 do 3000 ljudi.
Ruπevine Crekvine omoguÊavaju nepotpunu rekonstrukciju njezina tlocrta, koji
je ukupne veliËine oko 1250 m2. A prostor za vjernike bez svetiπta velik je oko
870 m2. Te dimezije odgovaraju osnovnoj namjeri isusovaca: na jednome
mjestu okupiti πto veÊi broj vjernika. No, zadaci koje su si isusovci postavili
bili su prezahtjevni pa veliki graditeljski pothvat vjerojatno nije priveden kraju,
pogotovo πto je istovremeno od 1638. tekao i projekt izgradnje crkve Svetoga
Vida u Rijeci.
56

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Iako se neki autori trude dokazati da je crkva doista bila dovrπena, a potom
se sruπila, prema svemu sudeÊi u to je teπko povjerovati. Moglo bi se

Pogled na svetiπte Crekvine - crkve Sv. Marije (foto: mr. sc. B. Kukurin)
pretpostaviti da je njezina gradnja zapoËela, a u nedostatku sredstava tlaka je
postala osnovni naËin izgradnje objekata. No Ëini se da su se i isusovci i
Kastavci umorili u izvrπenju toga preambicioznoga objekta, i jednostavno se
prestalo s njegovom izgradnjom. Ipak, Ëini se da je, barem za sada, najbliæi
povijesnomu realitetu podatak koji nam donosi G. Poglajen (uzgredno, u svezi
s tim prezimenom javlja se asocijacija o prezimenu Poglajen kao izvedenici od
malo prije spomenutoga PoglainiÊa Drazinje). G. Poglajen je u kronologiji
rijeËkih crkava i kaptola uz godinu 1769. zapisao da je te godine pulski biskup
Andrea Balbi dopustio da se sruπi stara crkva Sv. Marije. Na tome Êe se mjestu
izgraditi novo sakralno zdanje, veÊe od æupne crkve Sv. Jelene. Nova crkva, za
koju je kamen temeljac postavio arhiakon Svilokos, nosit Êe ime stare crkve Sv.
Marije. G. Poglajen zakljuËuje: Crkva se sruπila prije no πto je bila zavrπena.
Crkva se nije sruπila. Njezina je gradnja jednostavno prekinuta buduÊi da je
samo Ëetiri godine nakon polaganja kamena temeljca (1773.) isusovaËki red
ukinut.
57

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

... i na kuntradi (teritoriju komune/opÊine)
Æivot na kuntradi zapoËinje pred gradskim vratima. Ona su se u noÊi
zatvarala, a u vrijeme opsadnoga stanja, nemira i rata satnik i njegovi straπci
strogo su vodili raËuna o redu i miru, noπenju oruæja, kao i dolasku stranaca
u grad i teritorij komune. Kada je u XVI. st. izgraena gradska loæa, dio se
kastavske svakodnevice prenio pred grad, barem u dane zasjedanja gradskih
vijeÊa, Bele nedeje i drugih svetkovina.

Gradska vrata
Gradska je loæa bila vrlo znaËajno zdanje u æivotu Kastavaca. U njoj su se
donosile sve vaænije odluke vezane uz æivot Kastavske komune, pa gotovo i
nema Ëlanka Kastavskoga statuta s nadnevkom iz XVI. i XVII. st. koji nije
donijet pod njezinim krovom. Taj najvrjedniji spomenik profanoga graditeljstva
u Kastvu podignut je 1571. godine, u vrijeme kada su vrhovni feudalci nad
58

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavskom gospoπtijom bili Franjo i Josip Barbo (1560.-1580.). Duænost
kapetana obavljao je tada Pavao Zadarski (1569.-1574.). Kastavska je gradska
loæa jedinstvena lomgitudinalna graevina na cijelome podruËju Kvarnera, a
nosi oznake stila predalpskih arkadnih dvoriπta iz dvoraca u Kranjskoj. SudeÊi
po tome, graditelji su loæe u Kastav doπli iz Kranjske. VeliËina i prostranost
loæe upuÊuju na Ëinjenicu da to nije obiËna loæa poput onih kakve su pred
kaπtelom imali VeprinËani i MoπÊeniËani. To je loæa u kojoj se puk mogao
okupljati u najrazliËitijim prigodama, pa i zabavama.
Dvjestotinjak metara ispod gradskih vratiju crkva je Sv. Fabijana i Sebastijana,
zavjetna crkva protiv kuænih bolesti. U govoru mjeπtana ime se prvoga sveca
izgubilo pa Kastavci tu crkvu jednostavno zovu Sveti Sebastijan, kako ju zove i
Valvasor, a rijetko se zna Ëuti i Sv. ©ebastijan. Poput mnogih malih srednjovjekovnih crkvica na πiremu podruËju Liburnije, koje veÊinom u svoj osnovi
imaju tradicionalni romaniËki oblik s polukruænom apsidom, i crkva Sv. Fabijana
i Sebastijana radikalno je obnovljena u drugoj polovici XIX. stoljeÊa.
Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana izgraena je poËetkom XVI. stoljeÊa. U
vrijeme popravka crkve 1980. godine u njezinoj su unutraπnjosti otkrivene
freske iz prvih desetljeÊa XVI. stoljeÊa. Na sjevernome se zidu pojavio
glagoljskim kurzivom uparan datum 1535. Danas je ova crkvica primjer
klasicistiËkoga graditeljstva s osebujnom lopicom koja nema tradicionalno
troslivno, nego dvoslivno kroviπte. Lopica - trijem ispred crkve - otvorena je
s tri strane a kroviπte joj je poduprto stupovima.
SliËnu je sudbinu doæivjela i grobljanska crkva Sv. Lucije. Sveta se Lucija
spominje veÊ u treÊemu Ëlanku Kastavskoga statuta, a u svezi s gospodskim
vinom. Valvasor je spominje u popisu crkava kasnosrednjovjekovne kastavske
æupe i u svezi sa sajmenim danom Sv. Lucije. Ona je klasicistiËki izgled dobila
1886. godine kada je preureena. Pod trijema ove crkve pokrivaju nadgrobne
ploËe, no naæalost, za razliku od onih u arkadnome prizemlju crkve Sv. Jelene,
ove su potpuno neËitljive.
Nedaleko od crkve Sv. Lucije, starim putom u smjeru Rijeke dolazi se do
crkvice Sv. Viktora i Kalvarije. Iako su njezini zidovi ureeni, crkva je sada
popriliËno zapuπtena i bez unutraπnjega inventara. I crkva je Sv. Viktora
postojala u Valvasorovo vrijeme pa ju je autor prve monografije o vojvodini
Kranjskoj, kojoj je upravno i administrativno pripadao Kastav, godine 1689.
unio u popis crkava kastavske æupe. Kalvarija, nedaleko od crkve Sv. Viktora,
podignuta je 1849. godine. U njezinu su sklopu tri kriæa i tri kapelice.
U JurËiÊima je crkva Sv. Antuna Pustinjaka. Mala jednobrodna crkva
obnovljena je u prvoj polovici XIX. st., no obnovitelji su paæljivim radom
saËuvali njezinu izvornost. Na kamenome bloku ugraenom u sjeverni zid
glagoljskim je pismenima uklesan datum 16. IV. 1453. Uz taj je datum
59

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

naknadno uklesana godina 1837., vrijeme obnove crkve. U toj se crkvi saËuvao
rijetko vrijedan kip sv. Antuna Pustinjaka koji je nastao u vremenu od 1470.
do 1480. godine. Njegova kvalitetna izradba veæe ga uz furlanski umjetniËki
krug. Sveti je Antun prikazan u opatskoj noπnji s praπËiÊem i plamenom u
desnoj ruci. To su atributi njegova zaπtitniπtva. Sveti je Antun Ëuvar blaga, a
πtiti ljude od kuge i Ëuva ih od poæara.
Nizu kastavskih crkava pripada i crkva Sv. Mihovila na malome uzviπenju
u obliænjim Rubeπima. Teritorijalno ona je danas na podruËju OpÊine Matulji.
Svojim izgledom sliËna je veÊ spomenutim crkvama izvan grada Kastva. I ta je
crkva obnovljena u XIX. stoljeÊu. Ovdje ju spominjemo i zato πto je 1871.
godine na prostoru oko crkve odræan I. tabor Hrvata Liburnije, Istre i
Kvarnerskih otoka, na kojemu se prema navoenju tadaπnjega suvremenoga
tiska okupilo oko 10000 ljudi.
Starim crkvama izvan grada Kastva treba, prema Valvasorovu popisu,
pridruæiti barem spomenom crkve koje viπe nisu - poput Sv. Mihovila - u
granicama podruËja Grada Kastva. To su: crkva Sv. Matije in Cagliuble
(Halubje) - u Viπkovu (nekad po imenu sveca zaπtitnika - sv. Matej), crkva Sv.
Luke u Rukavcu (danas u OpÊini Matulji), crkva Sv. Kriæa u Brgudima (Sv. Kriæ
- SrdoËi, Grad Rijeka), crkva Sv. Martina na ReËicah (danas podruËje Grada
Rijeke, kod Tvornice Torpedo), crkva Sv. Roka u Voloskom i crkva Sv. Jakova
u Opatiji (obje na podruËju Grada Opatije i u okviru istoimene æupe).
Crkve na podruËju komune u srednjem su vijeku bile okupljaliπta i utoËiπta
seljaËkoga stanovniπtva, koje je svoj svakodnevni æivot provodilo na zemlji. Uz
ratarstvo, vinogradarstvo, vrtlarstvo i uzgoj sitne stoke (ovce i koze), to je
stanovniπtvo uzgajalo svinje te vrlo malo krupne stoke. Naravno, zbog stoke
je trebalo Ëuvati zajedniËke opÊinske πume, livade, paπnjake i sjenokoπe.
Posebno je bilo vaæno Ëuvati izvore vode, koje su svi imali pravo slobodno
koristiti, buduÊi da o vodi jednako ovise ljudi i njihova stoka. Zaπtita se
opÊinskoga zemljiπta ogleda u meusobnim razvoenjima, razmeivanjima ili
razgraniËenjima komuna, kojima je uprava komune svojim podloænicima
nastojala osigurati zajedniËka komunalna dobra. VeÊ su spomenute neke
odredbe Statuta vezane za svakodnevnu proizvodnju. Ipak treba spomenuti
joπ jedan zanimljiv, 25. Ëlanak statuta.
U svezi sa zaπtitom zajedniËkih πuma i æira, Statut propisuje vrijeme njezina
koriπtenja za ispaπu, kao i vrijeme za sjeËu drva za ogrijev, pa tako i za izradu
predmeta. Isto tako, vodilo se raËuna o koriπtenju ostalih zajedniËkih dobara
(sjenokoπe, livade i paπnjaci), pa su dva suca od leta imala pravo kmetovima
na koriπtenje davati sjenokoπe i za to su dobivali novac.
Posebna su zanimljivost Statuta Ëlanci (49. i 50.) o slobodnoj berbi kestena
"va tom Kostanjevu svetoga Jakova (v) kunfine kastavskem". Opat iz Sv. Jakova
60

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

preko sudaca i dvornika oglaπavao je da u dane od Sv. Mihovila do Sv. Martina
uveËer "svaki od Kastva more takovi fruti (plodove, tj. kestene) slobodno
vazeti, i jemati". A za pomoÊ koju u oËuvanju Kostanjeva od πteta opatu
pruæaju dva suca i satnik, opat je svakome od njih svake godine duæan dati
jedan star kostanja kastavske mere.
Kada bi u komunu stigli prasci na prodaju, nitko ih nije smio prodavati
prije isteka tri dana. Nakon toga mogao ih je svatko kupiti, "davπi jednoga
prasca za komun, ki se ima seÊ po soldin libricu". Prvi dio Ëlanka je, ustvari,
zdravstvena zaπtitna mjera da se sluËajno ne bi prodavali prasci koji su bolesni
ili zaraæeni.
Na kraju spomenimo i odredbu o poπti (kap. 56.). Svi stanovnici Kastva bili
su duæni nositi pisma "u Reku, Veprinac, na Klanu i u Grobnik, Ëa jest za
gospodu i za mesto".
Uz niz crkvenih svetkovina koje su se obiljeæavale u gradi i na kuntradi,
posebno je znaËajno bilo obiljeæavanje Bele nedeje. Bela nedeja nije imala
crkveno obiljeæje i saËuvala se do danas. To je veliki sajam koji se odræava
svake godine prve nedjelje u mjesecu listopadu. Postoji nekoliko miπljenja
zaπto se slavi Bela nedeja. Izmeu ostaloga, postojalo je i miπljenje da se tako
slavila pobjeda nad Turcima. Meutim, Ëlanci Stastuta zabiljeæili su Belu nedeju
veÊ u XV. st., kada Turaka joπ nije bilo na podruËju Kastavπtine, pa takva
pretpostavka otpada. Prema svemu sudeÊi, Belom nedejom Kastavci i njihovi
gosti slave plodove jeseni i njihova godiπnjega rada. Najvjerojatnije je ta puËka
sveËanost slavljenja plodova prirode dobila ime po mladome vinu belici koja
se toËila prve nedjelje u listopadu.
UPRAVNO PODRU»JE KASTAVSKE KOMUNE
Glede pojaπnjenja ili pak opisa teritorija komune kastavske, Statut je vrlo
πkrt. Isto tako, vrlo su rijetki lokaliteti koje Statut spominje. DapaËe, mnogo
viπe o jednome i drugome doznajemo iz posrednih izvora. Ti nam izvori
omoguÊavaju stvaranje slike o velikome podruËju Kastavske komune. U
Statutu se spominju Brgud-Brgudi, Tiograje, KorenπÊice, Knezov dol (Kneædol),
Kapitanov miπinac, Loza, Kostanjevo, Sv. Kriæ, opatija Sv. Jakova, Preluk,
Volosko, LopaËa, ReËina. a u burgu/kaπtelu trg zvan Lokva, kao i naprijed
spomenuta sakralna zdanja. Prema neposrednim i posrednim povijesnim
izvorima, veliki je teritorij Kastavske komune zapoËinjao na istoku u πumi
LopaËa u predjelu ReËine, od kuda se tokom RjeËine spuπtao prema jugu do
gradskih zidina Rijeke. Zatim se granica kretala preko Drenove, ©kurinja, Plasa
prema Brgudima, a onda morskom obalom prema Preluku i Voloskom, koji su
bili izlazne luke Kastavske komune. Od Voloskoga granica se kreÊe prema
61

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

opatiji Sv. Jakova do danaπnjih IËiÊa, a zatim skreÊe prema sjeverozapadu te
podno veprinaËkoga kaπtela u Kastavsku πumu. ZaobilazeÊi ZvoneÊe i
zahvaÊajuÊi juæni dio Brguda granica se povija prema istoku. ProlazeÊi
nedaleko Klane i Studene spuπta se sjevernim i sjeveroistoËnim podruËjem
Halubja i silazi kod LopaËe na tok rijeke RjeËine.
KASTAVSKO DRU©TVO
Na Ëelu kastavske druπtvene ljestvice bio je kapetan Kastva, a kasnije
kapetan Kastavske gospoπtije. Po njemu se Gospoπtija, koja je osnovana pod
konac XV. st., nazivala i kapetanijom. Gospoπtiju/kapetaniju Ëinile su komune/
kaπteli MoπÊenice, Veprinac i Kastav, a njezino je srediπte bio Kastav gdje je
bilo i sjediπte kapetana.

SveËana stolica kastavskoga kapetana iz poËetka XVII. st.
(arhiv: dr. sc. V. MuniÊ)
Kapetan je bio vrhovni upravitelj i zapovjednik u Kastvu i Kastavπtini.
Postavljao ga je vlastelin, a upravitelji Kastva bili su uglavnom stranci. Dok je
62

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

obavljao duænost kapetana stanovao je u kuÊi (hiæa kapetanska) na glavnome
trgu Lokvini, nasuprot crkve Sv. Trojice. Uz kuÊu pripadala mu je sjenokoπa
Knezov dol, a kmetovi koji su obavljali straæarsku sluæbu bili su mu duæni
spremiti sijeno i za njegove potrebe dopremiti ga u Kastav. Imao je pravo
koristiti dolac Kapitanov miπinac, te jedan vrt ispod crkve Sv. Jelene. Kmetovi
iz sela Brgud duæni su mu bili svake godine dopremiti voz sijena u Kastav, a
kapetan ih je tada Ëastio s jednim objedom. Za svoj rad imao je plaÊu, a
dodatne novËane prihode ostvarivao je od sudskih novËanih globa. Prema
urbaru dobivao je i dio prikupljenoga novca od daÊa. Kao πto je veÊ reËeno,
u svakodnevnome je æivotu imao prednost kod kupnje mesa i dr. Njegove su
ovlasti u upravi velike, a sjedio je zajedno sa sucima i u sudu. Ako je netko
bio nezadovoljan "izreËenom pravdom", imao je pravo koristiti prvi priziv kod
kapetana.
Iz vremena grofa Walsee poznati su ovi kapetani: Volkner Hohenecker
(1423.-1445.), Jernej Misuli (1437.-1442.), Jernej MatejeviÊ (1444.-1445.), Petar
Belli (1446.-1450.) i Henrik Genmam (1455.-1458.).
Suci od letta, kao πto im ime govori, birali su se iz redova kastavskoga puka
na godinu dana. No, mandat im je mogao biti produæen ako su bili ponovno
izabrani. ©iroka samouprava u Kastavskoj komuni omoguÊavala je Kastavcima
izbor sudaca iz redova vijeÊnika. Suci ordinari (redoviti) pravdu su provodili
na temelju statutarnih odredbi, a djelokrug im je vrlo πirok. Iz Ëlanaka je
Statuta razvidno da sude za poËinjena zlodjela, prekrπaje, krae, za uËinjene
uvrede, za laæno svjedoËenje i uvredu suda te za prekrπaje postavljenih normi
u trgovanju (netoËna mjera, cijena i sl.). Imali su pravo kaænjavati zatvorom,
tjelesnim kaznama (tri skasi/udarca od konopa) i novËanim kaznama. Sudiπte
je bilo u Kastvu, a tamo se sudilo i onima iz Veprinca i MoπÊenica. Na sudu
su uz njih bili kapetan ili vijeÊnici. Osim toga, jedan je sudac Ëuvao i dræao
gradski kljuË te gradski peËat. Isto su tako bili ovlaπteni i za izdavanje strjeljiva
iz gradskoga arsenala. Za svoj rad primali su plaÊu, a novËane globe dijele s
kapetanom i satnikom.
VijeÊnici birani iz redova uglednijih puËana Ëinili su Veli i Mali svet. Statut
ih naziva stareji, svetnici, svetnici ordinari, 24 deputati i 24 od puka. Potonji
nazivi govore i o veliËini, u ovome sluËaju dvanesetËetvorice. Tijekom
vremena ta je duænost postala nasljedna, da bi se sprijeËilo stvaranje
povlaπtenoga patricijata, 1611. godine donijet je poseban Ëlanak (67) koji
govori da se u vijeÊe viπe neÊe birati osoba po heredite (nasljedstvu) nego
jedan dobar, pametan i pravedan Ëovjek. VijeÊnici su bili savjetnici pa su osim
u gradskome vijeÊu sjedili zajedno s kapetanom i sucima na sudu. Iz svojih
redova potvruju govorËina - odvjetnika koji ima pravo zastupati samo crkvu,
uboge æene i udovice u sudskim sporovima. I oni su primali dio novca od
sudskih novËanih kazna.
63

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Satnik je vrπio vojnu sluæbu i imao straæare za obranu i Ëuvanje grada,
hvatanje prekrπitelja pravde, Ëuvao je arsenal te je odgovoran za raspolaganje
oruæjem i strjeljivom u gradu. Sa svojim straæarima izvrπavao je naloge suda o
uhiÊenju, kaænjavanju i Ëuvanju zatoËenika. Posebna mu je duænost bila da u
vrijeme suπe motri da ne doe do poæara. Kao i ostali opÊinski sluæbenici,
svoje je prihode ostvarivao vezano uz sluæbu i poloæaj.
Dvornik je niæi opÊinski sluæbenik koji Ëuva cijelo podruËje komune i za to
od kmetova dobiva nagradu. Posebna su mu briga Ëuvanje πuma i drva, brguda
i sjenokoπa. Za vrijeme velike suπe zajedno sa satnikom pazi da ne bi doπlo
do poæara, "da se ne bi kakova πkoda pripetila/dogodila." Obavlja isklicaj za
prodaju kmetskoga vina, a objavljuje i svakogodiπnje berbe kestena u Opatiji.
Bira se na viπe godina i ima svoje prihode.

Arkadno prizemlje crkve Sv. Jelene Kriæarice pod Ëijim su podom
sahranjivani kastavski uglednici (arhiv: dr. sc. V. MuniÊ)
Kancelar je opÊinski sluæbenik koji vodi sve administrativne poslove u
opÊini. U Kastvu je on uz hrvatski morao poznavati latinski, a zbog svojih
gospodara njemaËki i talijanski jezik. Sudjelovao je u svim opÊinskim
poslovima. Poput ostalih uglednika i kancelar je imao pravo prednosti pri
kupnji mesa, a u posebnim prigodama nagraivan je ruËkom i veËerom. Statut
ne navodi na koji je naËin bio plaÊen. Ipak, prema nekim kasnijim dokumentima saznajemo da su kancelari primali mirovinu od opÊine pa su, prema
tome, imali i plaÊu.
64

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U prilog tome navodimo zamolbu kancelara Giambattiste Tomicicha za
poveÊanje mirovine upuÊenu Carskoj komisiji od 19. listopada 1773. G.
Tomicich u pismu navodi da je vjerno sluæio i 35 godina marljivo radio za
napredak Gospoπtije. A sada u 73. godini æivota kada "je potroπio svoje stare
dane sluæeÊi vjerno i ponizno svome suverenu, Gospoπtiji i opÊini", njegov je
æivotni opstanak sveden na mizerabilni postupak opÊine koja mu godiπnje
isplaÊuje 45 lira. InaËe G. Tomicich je 1759. na zamolbu domaÊega kapetana
Jurja Vlaha prepisao Zakon Grada Castua od Letta 1400. iz starih opÊinskih
knjiga.
Plovan ili æupnik bavio se crkvenim poslovima. Imao je velikoga utjecaja
u okviru kastavske svakodnevice. Njegove su se duænosti Ëesto ispreplitale sa
svjetovnim. NazoËan je bio u svim prilikama. Posebna mu je duænost bila
zaklinjanje i potvrivanje novoizabranih duænosnika. Najbolje je poznavao
stanje i prilike u opÊini, vodio raËuna o crkvenim svetkovinama i blagdanima.
U posebnim je prilikama ËaπÊen objedom, a poput drugih duænosnika imao je
povlaπten poloæaj u komuni.
VeÊ je naprijed reËeno da su kmetovi bili pravno slobodni a gospodarski
ovisni, πto ih je zadræavalo na njihovu malome posjedu. Spomenuto je takoer
da je svaki gospodar ili kuÊedomaÊin imao obveze plaÊanja zajedniËkoga
opÊinskoga poreza, a potom desetinskih podavanja u æitu, vinu i mladim
æivotinjama. Dakle, duæni su bili plaÊati u novcu i naturi. Ovisili su o zemlji i
ljetini. Prema Ëlancima Statuta moæe se pretpostaviti da su dodatni prihod
ostvarivali od vina i od stoke. Neki su kmetovi imali sluge ili sluπkinje. Najteæe
im je padala vrlo zahtjevna obveza straæarske sluæbe, jer su u to vrijeme bili
odvojeni od kuÊe i zemlje. Zahtjevnost Êe te sluæbe posebno do izraæaja doÊi
u vrijeme ratova. OpÊinskim su Ëinovnicima usluge plaÊali u naturi ili novcu.
Primjerice, za dodjeljivanje sjenokoπe sucima plaÊaju 16 soldina. SliËno tome,
duæni su zatraæiti dozvolu za sjeËu πume.
PuËani se spominju vrlo rijetko, uglavnom kao Ëlanovi vijeÊa. Statut ih
posebno spominje kada se govori o plaÊanju zajedniËkoga poreza. Biraju se
u gradska vijeÊa. Bave se obrtima i trgovinom, πto bi znaËilo da su æivjeli u
gradu.
Na kraju su gosti (huosti) - manje vrijedni stanovnici opÊine. Oni nemaju
graanskih prava pa moraju plaÊati neke namete dvostruko veÊe od "svakoga
domaÊega". Tako, primjerice, u sluËaju kada satnik zatvori gosta u zatvor
(peræun, berlina), njegov je prihod dva puta veÊi nego za zatvaranje domaÊe
osobe. Gosti su uglavnom privremeno boravili na podruËju komune. Meutim,
oni koji su trajno ostajali mogli su tek tijekom vremena steÊi komunalna prava
ista kao i domaÊe puËanstvo. Svoj trag gosti su ostavili u imenu zaseoka Hosti
(Gornji Zamet) koji je danas u okviru grada Rijeke.
65

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

WALSEEOVCI
Vrijeme Walseeovaca (oko 1400. do 1465.) bilo je vrijeme gospodarskoga
uspona Kastavske komune i cijeloga Kvarnerskoga imanja. Walseeovci su
uspjeli dovrπiti oblikovanje Kastva i Veprinca, Lovrana, MoπÊenica, BrseËa.
Svoj su trag ostavili i izgradnjom sakralnih zdanja (crkva Sv. Trojice u Kastvu,
Sv. Ane u Veprincu), posebno njihova interijera. Zidne slike na nekoliko su
crkvica naslikane upravo u njihovo vrijeme, a najvjerojatnije novËanom
potporom grofova Walsee. Njihova se gospodarska snaga osjetila na cijelome
Kvarnerskome posjedu, a iz sadræaja notarske knjige Antuna de Renna moguÊe
je rekonstruirati snaænu gospodarsku ulogu Rijeke te njezinih pomorskih i
kopnenih veza. Rijeka je bila povezana sa svim lukama na istoËnoj i zapadnoj
obali Jadrana, a kopnene su joj veze tekle duboko u unutraπnjost srednje
Europe. Na jednome od dvaju pravaca prema unutraπnjosti Europe bio je i
Kastav.
Meutim, Walseeovci nisu saËuvali cjelovit Kvarnerski posjed. Sredinom
XV. st. (prema jednoj listini 9. veljaËe 1443.) kralj Fridrih je odluËio u najamni
zakup Febu della Torreu dati Pazinsku kapetaniju/grofoviju zajedno s
kaπtelima Vranja, Lovran i BrseË. Febo della Torre dobio ih je zajedno sa svim
prihodima, koristima i dohocima "na neodreeno vrijeme", dakle zauvijek. Za
novi posjed Febo della Torre bio je duæan plaÊati godiπnji najam od 843
ugarska forinta, svake godine o BoæiÊu. U posjedu Walseeovaaca ostali su
Rijeka, koja se izdvaja kao gradsko sjediπte, te Kastav, Veprinac i MoπÊenice.
Krajem XV. st. oni Êe formirati Kastavsku gospoπtiju ili kapetaniju sa sjediπtem
u Kastvu.

66

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav i Kastavstina ulaze u posjed Habsburske kuce

KASTAV I KASTAV©TINA ULAZE U POSJED
HABSBUR©KE KU∆E
Tijekom XV. stoljeÊa Habsburgovci nastavljaju s uËvrπÊivanjem i πirenjem
svojih zemalja te prodorom prema obali Jadranskoga mora. Godine 1466.
Kastav, zajedno s Veprincem i MoπÊenicama, ulazi u sastav posjeda Habsburgovaca. Predigra se ovome Ëinu dogodila 1. rujna 1465. kada je Volfang V.,
posljednji Ëlan porodice Walsee, pismenim putem ostavio caru Fridrihu III.
posjede na istoËnoj obali Istre, tj. Kastav i Kastavπtinu, koja leæi na obali
Kvarnerskoga zaljeva. Nakon njegove smrti sljedeÊe godine (10. listopada
1466.), podruËje moπÊeniËke, veprinaËke, kastavske i rijeËke opÊine naπlo se
u rukama jedne od najjaËih dinastijskih porodica toga vremena. Habsburgovci
- koji su od 1382. dræali i Trst - ulaskom u posjed kvarnerskoga imanja u
drugoj polovici XV. stoljeÊa izlaze i na drugu toËku sjevernoga Jadrana.
Vaænost je ovoga Ëina viπeznaËna. Smjeπteni uz Kvarnerski zaljev, Kastav i
Kastavπtina imaju strateπku vrijednost i znaËenje, jer se njihovim dræanjem
nadziru svi glavni prometni pravci koji se proteæu u smjeru sjever - jug, a i oni
koji primorskim obalnim pojasom idu od zapada prema istoku. ZnaËaj se
ovoga prostora posebno uveÊava ako se u njegovoj pozadini dræe i Postojnska
vrata, a i njih su Habsburgovci od ranije dræali pod svojom kontrolom.
Dræanjem TrπÊanskoga i Kvarnerskoga zaljeva Habsburgovci su svojim
posjedom izaπli na dvije najsjevernije toËke sjevernoga Jadrana, pri Ëemu
Kvarnerski zaljev postaje polazna toËka za daljnje osvajanje novih zemalja.
Prostor istoËnih obala istarskoga poluotoka do RjeËine nije zanemariv ni s
obzirom na stalnu prisutnost i æelje MletaËke Republike prema istoËnojadranskoj obali, kao i njezine posjede u Istri, Ëime je sfera meusobnih
interesa joπ viπe proπirena.
Tako su nakon duljega nastojanja i borbe za izlazak na sjeverni Jadran,
Habsburgovci u drugoj polovici XV. stoljeÊa u svoj posjed dobili nekadaπnji
najzapadniji dio Hrvatske. Spomenuto podruËje srednjovjekovnih opÊina
Kastav, Veprinac i MoπÊenice jedan je od prvih predjela naseljenih hrvatskim
etnosom koji je - uz Pazinsku grofoviju - uπao u sastav austrijske kuÊe. Time
se, meutim, habsburπka politika osvajanja i uËvrπÊivanja vlasti nad ovim
podruËjima, posebice istoËnim, ne iscrpljuje, veÊ se ona dalje nastavlja.
67

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Vrijeme vladavine Maksimilijana (1493.-1519.), koji je naslijedio Fridriha
III., bilo je ispunjeno nastojanjima da se austrijska kuÊa uzdigne u tadaπnjim
meudræavnim razmjerima. To je politiËko nastojanje teklo usporedno s
novom organizacijom uprave u austrijskim pokrajinama. Nastojanja su
usmjerena u pravcu centralizacije vlasti koja je oslonac traæila u centralnim
uredima i njihovim plaÊenim sluæbenicima. Maksimilijan je odmah poslije smrti
Fridriha III. u svojim rukama udruæio sve habsburπke pokrajine u Alpama te
ih podijelio u dvije skupine: gornjoaustrijsku (Tirol i prednjoaustrijske
pokrajine do Rajne) i donjoaustrijsku (Austrija iznad i ispod Aniæe i unutarnjoaustrijske pokrajine: ©tajerska, Koruπka i Kranjska s Pazinskom kneæijom,
Goricom i Trstom). Tako su se u sastavu unutarnjoaustrijskih pokrajina naπli
i krajevi uz obalu Kvarnerskoga zaljeva, koji su joπ od ranije gravitirali
Kranjskoj.
Osnivanjem srediπnje uprave, Maksimilijan je nastojao odvojiti financijske
poslove od sudskih i politiËkih, a svrha je reforma bila u suprotstavljanju
teænjama feudalaca da staleπkom pokrajinskom upravom zadræe i uËvrste
podjelu habsburπkih posjeda na niz samostalnih pokrajina kojima bi vladale
staleπke skupπtine. Nakon πto je 1490. godine uprava gornjoaustrijskih
pokrajina povjerena vladi nazvanoj Regiment, godine 1493. osnovan je Regiment, a potom i financijska komora za donjoaustrijske provincije. Ovom
potonjem pripadale su i opÊine Kastav, Veprinac i MoπÊenice.
Ne ulazeÊi ovdje - s obzirom na prirodu ovoga rada - u podrobniju analizu
rezultata Maksimilijanove reforme, zadovoljit Êemo se konstatacijom da je
Ëinom ulaska u posjed Habsburπke kuÊe opÊina Kastav zajedno s Veprincem
i MoπÊenicama stavljena pod upravu pokrajine Kranjske. Time je ona ponovno
za nekoliko sljedeÊih stoljeÊa ostala izvan okvira hrvatskih zemalja. Upravo
zato srednjovjekovne opÊine istoËnokvarnerskoga podruËja ni neÊe kao
politiËku osobitost doæivjeti novu promjenu vladara na hrvatskome prijestolju,
koja Êe se zbiti nakon MohaËke bitke 1526. godine. Spomenute Êe opÊine,
naime, i nadalje æivjeti veÊ ustaljenim naËinom æivota u okviru Habsburπkih
posjeda.
Habsburgovci su kao vrhovni vlastelini Kastva odmah usvojili veÊ iskuπanu
praksu njegovih prethodnih gospodara. Stanovnicima srednjovjekovne komune Kastav i kaπtelima Veprinac i MoπÊenice ostavljaju dotadaπnju samoupravu,
dapaËe Ëak i potvruju neke samoupravne akte, sve do dolaska isusovaËkoga
reda 1625. godine. Uz reformirani urbar koji je, kao jedna od posljedica
Maksimilijanovih opÊih reformi, donijet za Kastav (Khesstau), Veprinac
(Veprinetz) i MoπÊenice (Moschenitz) 1498. godine, novi Êe vlastelini uglavnom potvrivati stare statutarne odredbe u kastavskome i veprinaËkome
statutu, kao i u moπÊeniËkome, koje su, kako je veÊ spomenuto, bile
zabiljeæene joπ u vrijeme vlastelina iz porodice Walsee.
68

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U sklopu administrativno-upravnoga sustava Kastavπtina je kao pokrajinski
posjed uπla u sklop Kranjske, kojom Fridrih nije dugo sam upravljao. VeÊ dvije
godine nakon ulaska u posjed (1468.), Fridrih je upravu nad Kastvom i
obliænjim opÊinama, za godiπnji svotu od 250 ugarskih zlatnih dukata,
prepustio Jakovu Raunacheru. Nakon njegove smrti 1478. godine upravljanje
nad Kastvom i Kastavπtinom prepuπteno je trπÊanskome glavaru Nikoli
Rauberu. Kada je Nikola Rauber poslije samo nekoliko godina umro (1482.),
upravu je umjesto njega preuzeo brat mu Gaπpar Rauber. U vrijeme dok je
Nikola Rauber bio vrhovni upravitelj Kastva, jedan je Kastavac svoj trag ostavio
u zidnome slikarstvu Istre. Bio je to Vincent iz Kastva. Koncem XV. s. njemu
Êe se pridruæiti Ivan iz Kastva.
Vincent iz Kastva/Vincencius de Kastua oslikao je u srcu Istre crkvicu Svete
Marije na ©kriljinah u Bermu, πto je posvjedoËio svojim potpisom i nadnevkom
1474. godine, na juænome zidu broda crkve. Ciklus zidnih slika, koji prekriva
46 polja, uprizoruje dogaanja iz Marijina i Kristova æivota, a istiËu se Ples
mrtvaca i Kolo sreÊe, velika kompozicija Pohoda i Poklonstvo kraljeva. Prema
svemu sudeÊi, stilsko ishodiπte njegova umjetniËkoga svjetonazora treba traæiti
u juænotirolskome naËinu slikanja i u domaÊoj lokalnoj istarskoj tradiciji. Na
freskama u Sv. Mariji na ©kriljinah svoj su trag uz majstora iz Kastva ostavile
joπ dvije ruke.
Ivan iz Kastva neπto je mlai. Bio je glavni majstor kasnogotiËke radionice
koja je 1490. godine oslikala crkvu Svetoga Trojstva u Hrastovlju, koje se
nalazi u slovenskome djelu Istre.
O Vincentu, kao ni Ivanu ne znamo mnogo. Njihovi nam potpisi sa
spomenom Kastva govore samo o zajedniËkome ishodiπtu. Moæda su obojicu
nadahnule i na æivotni put izvan kastavskih obzorja usmjerile freske iz crkvice
Svete Trojice/Trojstva u Kastvu, kamo su odlazili na prvu misu. Vjerojatno Êe
zauvijek ostati nepoznato koliko se lica bliskih velikomu majstoru, koje je
poznavao u Kastvu i s kojima je æivio, krije u likovima beramske crkvice Sv.
Marije na ©kriljinama. Njegovi likovi i scene u beramskoj crkvi, koja je biser
arhitekture, ostaju konstantna vrijednost umjetniËkoga izraza kasnogotiËkoga
majstora. Ne treba zaboraviti ni drugoga majstora Ivana iz Kastva koji je svoje
ime urezao ispod zidnih slika u crkvi u Hrastovlju. Gotovo je zaËudna Ëinjenica
da je Kastav istovremeno dao dva velika majstora zidnoga slikarstva Istre.
Gaπpar Rauber je inaËe od 1472. godine bio glavar rijeËke opÊine. Tako je
u jednoj osobi objedinio dvije funkcije, pa je Kastav za neko vrijeme ostao bez
svoga vlastitoga poglavara. Uz to je G. Rauber bio joπ i glavar trπÊanski,
devinski i postojnski, πto je naroËito smetalo Veneciji koja je to navodila kao
jedan od razloga Ëestim nemirima na mletaËko-austrijskoj granici. To je pitanje
donekle rijeπeno 1494. godine kada je rijeËko-kastavskim poglavarom postao
69

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Ivan Turn, poznat kastavskomu i veprinaËkomu statutu pod imenom Ivan/Anæ
Faturnar (Kastavski statut, kap. 30., talijanski izvornik naziva ga Giro Ventura).
Posebnim pismenim ukazom ta mu je funkcija bila ponovno potvrena i pet
godina kasnije (1499.). PoËetkom sljedeÊega XVI. stoljeÊa opet se kao glavari
Kastva pojavljuju Ëlanovi porodice Rauber kada 1507. godine upraviteljem
postaje Ivan Rauber, sin Gaπparov. Smjena upravitelja nastavila se dalje tijekom
XVI. stoljeÊa.
Godine 1543. opÊina kastavska i kaπtel Gotnik po drugi put razmeuju
svoje teritorije. Vrlo osjetljivo pitanje pripadnosti teritorija i graniËnih podruËja
izazvalo je spor izmeu Kastavaca i Gotnikovaca nekoliko godina prije pa je
prvi akt o razmeivanju sastavljen 24. svibnja 1541. u Kastvu. Radilo se o
sjeverozapadnim kastavskim kunfinima (meama) prema teritoriju kaπtela
Gotnik (koji obuhvaÊa podruËje od Jelπana, Muna, Æejana i Pasjaka sve do
RjeËine, pa su te godine u Kastvu pred posebnom komisijom dogovorene
opÊinske granice. To je trebalo biti znakom da su izmeu dviju spornih strana
razrijeπena pitanja pripadnosti livada, paπnjaka, πuma, voda i putova. Iako su
se stranke sporazumjele i postavile kamene meaπe, Ëini se da se razgraniËenja
nisu pridræavale. Posebno Kastavci nisu bili zadovoljni ishodom razmeivanja.
SmatrajuÊi da su zakinuti, uspjeli su ishoditi novi izlazak delegata na sporno
podruËje kako bi se utvrdilo "pravo stanje stvari". Kastavci su, naime, postavili
pitanje graniËnih mea na potezu ZvoneÊa (Suonecziza) - Brgudac (Bergudaczt) - πuma /Kastavska/ (Silluam in monte). U ime tadaπnjega kapetana
Kranjske Nikole JuriπiËa (Nicolaus Jurischitsch) spor su rjeπavali njegovi delegati Barbo KozljaËki, Henrik Oberburger i Matej Lichtenwildt. Sporni su
teritoriji dodijeljeni Kastavcima, a dokument je o razmeivanju u prisutnosti
svjedoka sastavio i svojim notarskim znakom oznaËio javni biljeænik Ivan
Golobuπ Modruπki u Voloskom na dan 26. listopada 1543. godine. Bilo je to
u vrijeme kada je umjesto Jerolima Zadarskoga (de Zara) Rijekom i Kastvom
upravljao Ivan ReËan. U Kastvu je nosio naslov vicekapetana.

Grb obitelji Rauber

Grb obitelji Barbo
70

Grb obitelji JuriπiË

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Samo tri godine kasnije (1546.) dolazi do nove povrede opÊinske granice,
ali s Veprincem. Spor je izazvao Mikula FabiÊ od Veprinca povrijedivπi
kastavski kunfin. Prethodni sluËajevi, a i ovaj posljednji, jer "vrh toga neimejuÊi
nijednoga kapitula va ovom (Kastavskome - dometnuo D. M.) statute", naveli
su Kastavce da donesu posebnu odluku o sprjeËavanju buduÊih povreda
opÊinskih mea. Tako je 15. prosinca 1546. u prisutnosti njihova vicekapetana
Ivana ReËana, sudaca i vijeÊnika, te æupana veprinaËkoga Mateja ValentiniÊa,
donijet kapitul 58. Kastavskog statuta. Tim se kapitulom odreuje sljedeÊe:
"Zato od sada naprvo tem od Kastva, i tem od Veprinca, postavljamo penu libar
sto vsakomu, da nima nijedan na tom drugem kunfine nijednoga silovanja ni
uzetja uËiniti prez dopuπÊenja sudac od Kastva, i prez dopuπÊenja tih æupan
od Veprinca. Za poËinitelja koji kaznu ne bi mogao platiti ni namiriti odreuje
se izgon iz teritorija kapitanie na jednu godinu.
ZnaËenje ovoga, ni prvoga, ali ni posljednjega dokumenta o razmeivanju,
treba traæiti u nastojanju opÊinskih podloænika za oËuvanjem teritorijalnih i
prirodnih bogatstava, neobraenih pa makar i vrlo πkrtih zemljiπnih povrπina
svoje opÊine. Podloænici su upravo ljubomorno Ëuvali svoje livade, paπnjake,
πume, vode i putove unutar opÊinskoga teritorija, dakle dijelove opÊine koje
zajedniËki mogu koristiti za ispaπu stoke, njezino napajanje, za sjeËu drva i
ogrjeva, te putove kuda su se slobodno kretali. Ne zaËuuje stoga da su
Kastavci, nakon πto su se na odreeni naËin osjetili oπteÊenima i "prevarenima"
prilikom prvoga razmeivanja (1541.), uznastojali da doe do novoga
poravnanja meusobnog kunfina s GotniËanima. I dok je povod razmeivanju
izmeu Kastavaca i VeprinËana 1546. godine iz izvora jasan, o sluËaju prvoga
i ponovljenoga razmeivanja izmeu Kastva i Gotnika ne posjedujemo za sada
nikakvih dodatnih izvora. Ostajemo tako prikraÊeni za podatke o njihovim
molbama, æalbama, protestima, pa Ëak moæda i o fiziËkim obraËunima oko
istjerivanja pravice glede pripadnosti i koriπtenja spornoga opÊinskoga
podruËja. Tako osim dva dokumenta o razmeivanju (1541., 1543.) sve ostaje
ono πto je izvan povijesti, tj. nama nedostupno.
Razdoblje XVI. stoljeÊa ispunjeno je neposrednom opasnoπÊu od sve bliæih
i snaænijih turskih naleta i napada. Napadi su turskih Ëeta od konca XV. st. sve
uËestaliji pa su Turci sve bliæi Kastavπtini. Dolaze Ëak do Klane te se nalaze u
neposrednoj blizini samoga Kastva. Od nekadaπnjih posjeda Devinskih i
Walseeovaca, zbog svoga najistoËnijega poloæaja, najugroæenija je Rijeka na
RjeËini. Izvjeπtaji o kretanjima turske vojske, njezinim namjerama, akcijama i
pljaËkanjima turskih Ëeta gotovo su u istoj mjeri iz Senja i Rijeke upuÊivani u
Kranjsku i BeË. Njih su pratile molbe i zahtjevi za pomoÊ, potrebe za
osiguranjem ljudstva i oruæja, hrane i novca, te drugih materijalnih sredstava
za uspjeπno utvrivanje i otpor turskoj vojnoj sili, koja joπ uvijek gazi sve pred
sobom u svojoj odluËnoj namjeri da dopre πto dalje prema Zapadu.
71

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

PolitiËke prilike postaju joπ sloæenije stalnom prisutnoπÊu MletaËke
Republike na ovome podruËju. Stalno poticana neugaπenom æeljom za
osvojenjem novih teritorija, Serenissima je tijekom vremena uspjela nametnuti
svoju prevlast na Jadranskome moru. To je za nju bio samo razlog viπe da ne
odustane od svojih stoljetnih namjera u ostvarivanju potpunoga suvereniteta
nad prostorom istoËnojadranskoga kopna i njegovih otoka.
Sve je to, sasvim prirodno, utjecalo na stanje i prilike u Kastvu i Kastavπtini.
U drugoj polovici XVI. stoljeÊa Kastav je imao obveza i prema Rijeci, osobito
oko utvrivanja grada. Istovremeno, opÊina kastavska morala je sama voditi
raËuna o svome osiguranju od neprijateljske opasnosti s mora i kopna. Teret
tih obveza padao je na lea opÊinskih podloænika, a teπko stanje pogorπano
je zlouporabama koje je zapoËeo Ëiniti Pavao Zadarski. On je, naime, nakon
smrti Gaπpara ReËana postao upraviteljem Kastva. Njegova nezasitnost u
punjenju vlastite blagajne zapoËela je oduzimanjem vrtova, njiva i senoæeti
(senoxeto/sjenokoπa), a potom i utjerivanjem visokih globa od svojih podloænika. Prituæbe su doπle Ëak do vladara, pa je u Ljubljani na zemaljskoj skupπtini
1570. godine navedeno 38 osoba iz Kastva, Veprinca i MoπÊenica nad kojima
je rijeËki poglavar izvrπio nasilje. Prema navodima i optuæbama braÊe Barbo
KoæljaËkih, Pavao Zadarski pronevjerio je i novce namijenjene za utvrivanje
grada Rijeke. Tako su nestali novci od sudskih globa Kastavaca i RijeËana koji
su trebali biti upotrijebljeni za gradnju utvrda i arsenala za streljivo u Rijeci.
Zbog stalnih prituæbi, Pavao je Zadarski morao 1572. godine odstupiti s
duænosti kapetana. Stanje se nakon toga donekle smirilo i stiπalo. S obzirom
na stalne potrebe oko utvrivanja grada, RijeËani su 1578. godine zatraæili od
vlade u Grazu da Kastavcima globe zamijeni radnom tlakom na utvrivanju i
popravku rijeËkih gradskih zidina. Tako se u jednome izvjeπtaju iz godine
1586. potvruje da su Kastavci u posljednjih deset godina posredno pomagali
Senju u njegovim borbama s Turcima na taj naËin πto su na svojemu podruËju
marljivo vrπili vojnu sluæbu, te odræavanjem obrambenih zidina i izgradnjom
kuÊa, kao i davanjem druge pomoÊi.
Nesigurne i teπke politiËke prilike ostavile su, dakako, tragove i na opÊemu
stanju kastavske opÊine, naruπivπi njezinu siromaπnu gospodarsku podlogu.
Njezino ionako nepovoljno financijsko stanje nagrizali su dugovi, koji su se
sve viπe nagomilavali, pa je dug sredinom XVI. stoljeÊa (1547.) postao oËitim.
Pokuπaji Kastavaca da svoje dugove namire otplatama u ratama - u vremenu
od 1533. do 1555. godine - ostali su, meutim, bezuspjeπni. DapaËe, Kastav je
nedugo nakon toga zapao u joπ veÊe financijske neprilike, jer su onemoÊalu
opÊinsku blagajnu rastakale i veÊ spomenute zlouporabe, nasilja i pronevjere
Pavla Zadarskoga. Sve je to usmjeravalo Ëlanove austrijske kuÊe na jedno
jedino moguÊe, i po njihovoj ocjeni uËinkovito rjeπenje: ponovno se pokuπalo
preprodajom Kastavske gospoπtije - spasiti je od propasti. Tako je 1. studenoga
72

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

1582. nadvojvoda Karlo potvrdio dr. Wolfangu Schranzu ulazak u posjed
Kastavske gospoπtije, a kada ju je on poËetkom 1583. godine i preuzeo,
inkorporacija Kastavske gospoπtije (odnosno Kastavske kapitanije) Kranjskoj
postala je definitivna. Time je dr. W. Schranz - kojega Kastavski statut u
domaÊem izricaju naziva Wolfo Sronz - postao osoba koja je na sebe preuzela
ulogu provoditelja ozdravljenja cjelokupnoga stanja na podruËje Kastavske
gospoπtije.
Da se doista pristupilo sanaciji financijske situacije, obavjeπtava nas
Kastavski statut svojom odredbom - kapitulom 63. od 14. sijeËnja 1585. Toga
su se dana, u kuÊi prvoimenovanoga suca kastavskoga Mateja Crljenca okupili
Bernardin Kukurin, namjesnik Kastavske kapetanije, suci, vijeÊnici velikoga i
maloga (od puka) vijeÊa te u prisutnosti Wolfanga Schranza "zaskupno
promiπljajuÊi i videÊi, kako komun kastavski ostaje leto na leto duæan πtivre i
druge angarie u deæelu Kranjsku. ReËeno je takoer da se dug sve viπe
poveÊava, pa kada su ga puËani morali odjedanput platiti to "njih prihaja na
veliku ruvinu i mankament. Zato je odluËeno, "da ta dva suca ordinaria, ka
budeta uËinjena ili ordinana leto od leta, imata i jesu duæna u svojem lete
Ëiniti platit onoga leta svake angarie, πtivre i dacie; ako jih ne Ëine platit, tako
imate svojem platit, i paki Ëiniti terat kako budu najbolje znati. Dakle, sucima
izabranima na godinu dana (suci od letta ordinarii) stavljena je u zadatak
teπka obveza istjerivanja dugova kastavske opÊine, pri Ëemu imaju πiroka
ovlaπtenja. Ipak, suci su bili nemoÊni, a dug je veÊ sljedeÊe 1586. godine
iznosio 598 guld. 51 kr. i 3 pf.
Jedan od uzroka takvoga stanja bila je opÊa besparica, odnosno financijska
nemoÊ kastavskih podloænika, koji se sve viπe zaduæuju. U nastojanju da
otplate dugove, pojedinci su se zaduæivali na viπe strana do te mjere da
najËeπÊe nisu bili u stanju vraÊati ni stare ni nove dugove. Da bi se to sprijeËilo,
1598. godine u Kastavski se statut unosi nova odredba o podmirenju ne samo
zajedniËkih, nego prvenstveno pojedinaËnih dugovanja. U nazoËnosti sudaca,
vijeÊnika i tadaπnjega namjesnika kastavskoga Andreja JurkoviÊa RiËana
odreeno je da duænici viπe ne smiju upadati u nove dugove prije no πto u
cijelosti ne isplate stare. Dug im se ima naplatiti od "svakim njega (duænika,
op. D. M.) mobilnim ili diguÊim blagom, πto se najde u hiæe. Iako ne i
izrijekom, kao u prethodnoj odluci, i sada je osnova donoπenju odredbe bilo
htijenje za saniranjem nepovoljnih financijskih prilika kastavske komune u
cjelini. Meutim, gospodarske prilike i opÊe stanje kastavske opÊine nisu se
bitno popravili ni u prvim desetljeÊima XVII. stoljeÊa. DapaËe, povijesne
odrednice, a i izvori o njima, uvjeravaju nas u suprotno.
Uzrok tome bile su sve nepovoljne politiËke i vojne prilike krajem XVI. i
poËetkom XVII. stoljeÊa. Nestaπicama, dugovima i zlouporabama pridruæili su
se nemiri, neredi, nesigurnost i opasnost ratnoga stanja. Neprestanom
73

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

zaoπtravanju meusobnih politiËkih i diplomatskih odnosa dvaju suparnika Austrije i MletaËke Republike - pridonijeli su i sve prisutniji vojni sukobi. U
poËetku podgrijavani povremenim, a potom sve uËestalijim Ëarkama, sukobi
su neizbjeæno vodili u otvorene ratne operacije pa je 1615. godine buknuo tzv.
UskoËki rat ili Rat za Gradiπku /1615.-1617.(1618.)/.
Glavna æariπta sukoba, osim Furlanije, Trsta i istarskih obala, bila su
zbivanja u Senju i Kvarneru pa je tako i Kastavπtina, zahvaljujuÊi geografskomu
poloæaju, bila djelomiËno ili neposredno uvuËena u predratne i ratne dogaaje.
Joπ krajem XVI. stoljeÊa mletaËki vladini sluæbenici u
Dalmaciji i na Jadranskome moru piπu izvjeπtaje (rellationi) ispunjene mnogobrojnim podacima o uskocima,
njihovu broju, naoruæanju, galijama, akcijama, te sugestijama o mjerama koje bi Serenissima trebala poduzeti da
sprijeËi uskoËko gusarenje na moru i njihove akcije na
kopnu. Tako kapetan straæe protiv uskoka (capitano di
guardia contra Vscocchi), Pisani, podnoseÊi mletaËkomu
kolegiju 3. travnja 1588. izvjeπtaj, uz ostalo donosi toËan
Grb MletaËke
opis politiËke pripadnosti teritorija uz Kvarnerski zaljev, te
Republike
predlaæe blokadu uskoka koji se nalaze po cijelome
podruËju koje je pod vlaπÊu austrijskog cara u Hrvatskoj. NavodeÊi gradove
uzduæ liburnijske obale - BrseË, MoπÊenice, Lovran, Volosko, Rijeka - Pisani
zakljuËuje da je to podruËje dobro naseljeno. Pisani procjenjuje da kaπteli bez
Rijeke, mogu u borbu poslati svaki po 150 ljudi. Krajem XVI. stoljeÊa (1597.)
G. Battista Michiel, takoer kapetan straæe protiv uskoka, izvjeπtava o stalnim
provalama i pljaËkama uskoka na podruËju mletaËkoga teritorija. Uz ostalo
upozorava na simpatije domaÊega stanovniπtva prema uskocima, kojima ono
dozvoljava nesmetano kretanje po otocima i posjedima Venecije na istoËnojadranskoj obali. Godinu dana kasnije (1598.) Antonio Justinijan Cavalier u
svoj izvjeπtaj ugrauje izlaganje o moguÊnosti osvajanja nekih mjesta na
kvarnerskoj obali, prvenstveno Rijeke i Senja. Miπljenja da bi se Rijeku dalo
daleko lakπe ovojiti od Senja, a onda i njenu okolicu.
Relacija Filippa Pasqualiga proËitana 9. studenoga 1602. u Senatu MletaËke
Republike govori da je Pasqualigo dao opljaËkati predgraa trsatskoga kaπtela
i okolna sela, a napose kaπtel MoπÊenice. Iako je u borbi za MoπÊenice njegova
vojska morala iskusiti dodatne borbene napore, Pasqualino optimistiËki
zakljuËuje da je uspjeh kampanje uvelike djelovao na tamoπnje stanovniπtvo,
koje Êe se buduÊe kloniti bliskih veza s uskocima. Navodi takoer da je uz Trst
uspjeπno blokirao i Rijeku pa je njezina trgovina i promet, osnova njezinoga
gospodarstva, gotovo prestala. Problem sreivanja sukoba s uskocima vidi i u
tome πto je ovo podruËje pripadalo nekolicini gospodara, a otvoreni napad na
podruËje s mjestima Rijekom, Kastvom, Voloskom, Veprincem, Lovranom,
74

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

MoπÊenicama i BrseËom koji pripadaju presvjetlomu Ferdinandu, kao i na πire
podruËje, znaËio bi otvoreni sukob s carem.

Grb
grada Ljubljane

Grb
grada Pazina

Grb
naseljaVolosko

Iz relacija je vidljivo da je Venecija nastojala izbjeÊi sukob, no sva
diplomatska i vojna nastojanja nisu urodila plodom. DapaËe, jaz se izmeu
dviju suparniËkih strana joπ viπe produbljuje u prvome desetljeÊu XVII. stoljeÊa.
Uskoci u svojim hitrim akcijama gusarenja, pljaËke, grabeæa, otimaËine i paleæa
napadaju mletaËki teritorij i gradove na obali Istre od Labina, preko Pule,
Rovinja i PoreËa, sve do TrπÊanskoga zaljeva. Njihove su akcije takoer
usmjerene i na kopneni dio istarskoga poluotoka. Ne Ëudi stoga da je sadræaj
hitnih poruka i pisama (dispaccia) istarskih rektora, koje su oni u razdoblju od
1607. do 1610. godine po posebnim glasnicima slali u Mletke, obilato bio
ispunjen opisom pogubnih uskoËkih akcija i πteta koje su u tim prigodama
nanijete istarskomu gospodarstvu.
U praskozorje UskoËkoga rata istarski rektori sve viπe u Mletke dojavljuju
o prikupljanju regularne careve vojske i uskoËkih Ëeta na podruËju Kvarnerskoga zaljeva i oko njega. Tim se Ëetama nerijetko zbog pljaËke i grabeæa
prikljuËivalo i domaÊe stanovniπtvo. Prikupljanje soldateske obavljano je
djelomiËno i na samome podruËju Kastavπtine. Kastavπtina je zbog svoga
prirodnoga poloæaja soldateski, a naroËito uskoËkim Ëetama, postala polazna
i povratna meuetapa u kopnenim pljaËkaπkim pohodima i prepadima na
mletaËki posjed u Istri. »ete koje su se ovdje prikupljale preko obronaka UËke
i ∆iÊarije spuπtale su se u Istru, a istim se putom nakon pljaËke i pustoπenja
vraÊale.
Dakle, stalni pokreti, pohodi, a potom i okupljanja uskoka i vojski postali
su sastavni dio svakodnevice predratnoga razdoblja, pri Ëemu je najveÊa πteta
nanijeta gospodarstvu jedne i druge suparniËke strane. Tako veÊ 7. veljaËe
1612. raπporski kapetan Piero Bondumier javlja o okupljanju uskoka u Rijeci,
a nedugo zatim (20. III.) potvruje vijest o velikoj grupi uskoka koja je iz Senja
isplovila prema Istri.
75

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

UpozoravajuÊi na stalno prisutnu opasnost i graniËne sukobe, mletaËki
sluæbenici u Istri traæe od svoje vrhovne vlasti pomoÊ u ljudstvu, novcu, oruæju
i hrani. PomoÊ je povremeno stizala, ali joπ uvijek nije bila dovljna za oËuvanje
mira na mletaËkome posjedu. Povremeni se sukobi nastavljaju, pa je u tome
smislu zanimljiv jedan uskoËki prepad koji se zbio na samome graniËnome
podruËju Kastavske gospoπtije u kasno ljeto 1612. godine. Naime, 8. rujna oko
400 uskoka preπlo je UËku i spalilo 20 kuÊa sa slamnatim krovovima, te otelo
mnogo krupne i sitne stoke i sireva u Brgudcu i LaniπÊu na Buzeπtini.
PoËinjena πteta na Buzeπtini i Krasu procijenjena je na 5.000 dukata. Za
pljaËkaπima su upuÊena raπporske Ëete, ali su se uskoci s plijenom sklonili u
Pivku. U nemoguÊnosti da uhvate poËinitelje πteta i povrate oteti plijen, Ëete
raπporskoga kapetana "poravnale su dug" spaljivanjem stotinu kuÊa u Krasici
i Obrovu, selima nadvojvodinim, poËinivπi pritom πtetu od 6.000 dukata.
Prema intenzitetu okupljanja uskoka i vojski u drugoj
polovici 1612. godine, Ëinilo se da je otvoreni sukob
neizbjeæan. Istarski su rektori uglavnom preko svojih
douπnika bili obavjeπtavani o prikupljanju vojnika i uskoka, pa su o tome vrlo savjesno izvjeπtavali svoje pretpostavljene u Mlecima. Joπ u srpnju grof Zrinski krenuo je
prema Bakru s dvije tisuÊe pjeπaka i konjanika. U rujnu su
se okupljali naoruæani seljaci i vojska u Pivki, Socerbu i
Grb obitelji
SenoæeËu s namjerom da prodru na mletaËki teritorij.
©temberga
Samo dva dana kasnije (16. IX.) iz Buzeta je poslana vijest
da "i u Klani gospodin Zorzi Stemberga prikuplja gomilu
ljudi, od oko pet stotina vojnika, koji bi se trebali, kako se vjeruje, sjediniti s pet
stotina uskoka. NajjaËa koncentracija vojske na graniËnome nadvojvodinom
podruËju prema mletaËkome posjedu u Istri uslijedila je potkraj mjeseca
studenoga 1612. Vojska se prikupljala na nekoliko mjesta. U Trstu se uz
redovnu posadu koncentrirala artiljerija (iz Graca su pristigla Ëetiri topnika), u
Ljubljani je okupljeno viπe od 1.500 ljudi sposobnih za borbu, a u Celju je Ëekalo
500 konjanika i 1.500 pjeπaka. U Rijeci se nalazilo 1.500 vojnika, a sa sigurnoπÊu
se navodilo brojku od 400 vojnika u Pazinu i 200 u Æminju. KonaËno, u Koæljaku
i »epiÊu bilo je 250 vojnika i 25 konjanika, ali se oËekivao dolazak novih
pojaËanja u ljudima. Cijela je pokrajina bila prenapuËena vojskom i naoruæanim
seljacima. Posjed je Serenissime u Istri krajem 1612. godine bio potpuno okruæen
nadvojvodinom soldateskom, ali do otvorenoga rata nije doπlo.
Nema sumnje da su to bile vrlo teπke godine za MletaËku Republiku.
Neprestane borbe i sukobi iz godine su u godinu iscrpljivali fond dræavne
blagajne. PodnoseÊi izvjeπtaj mletaËkomu Senatu 1613. godine, Filippo je
Pasqualigo iznio podatak da MletaËku Republiku borba s uskocima godiπnje
stoji preko 200.000 dukata. Tomu je trebalo pribrojiti smetnje u plovidbi,
76

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ometanje trgovine, smanjenje carina, nepoπtivanje mletaËke vlasti i kao najgore
- uniπtavanje njihovih podanika.
Prisutnost nemira, opasnosti i stalnoga kretanja soldateski prisilila je
kastavsku opÊinu na poduzimanje posebnih mjera obrane i zaπtite svoga
stanovniπtva, teritorija i grada. Tako se, primjerice, 20. svibnja 1613. pod loæom
komunskom raspravljalo u prisutnosti vicekapetana Jeremija de Lea, sudaca i
vijeÊnika o neposluπnosti kastavskih podloænika u obavljajnju straæarske
duænosti i sluæbe. Straæa se obavljala neredovito i nesavjesno pa neki umjesto
na straæu "gredu spat, ale kuda goder drugu stvar nastojat, a straæu svoju
zapuste i bandonaju, zbog Ëega "bi se moglo ovomu gradu i pulku mnogo zlo,
rasap i nesreÊa prigodit". Stoga se odreuje strogo poπtivanje reda u obavljanju
straæarske sluæbe, a kao najteæa kazna - poslije zatvora od osam dana, pa zatim
biËevanja - predvia se izgon iz Kastavske kapetanije.
Isto je vijeÊe uvelo i kaznu od pedeset libara "i tri skasi od konopa" (tri
udarca biËem) za svakoga onoga tko bi pucao noÊu. Radi se, dakako, o
bezrazloænome pucnju koji bi mogao izazvati bespotrebnu uzbunu ili pak
povrijediti neku osobu. Takoer bi Ëesta i bespotrebna pucnjava u noÊi
nesumnjivo smanjila budnost Ëuvara grada.
Na ovu se zaπtitnu mjeru nadovezuje i odredba Kastavskoga statuta o
kretanju stanovniπtva noÊu. Uz strogu zabranu podizanja nepotrebne buke,
bacanja kamenja i pravljenja πteta "z Ëesa bi mogla krv i ko goder zlo med ovim
pukom pripetit... od sada napridak, kako zvoni zvon, ki je na loæe, ob noÊ u
veËer, da nemoæe nijedan po noÊe po gradu hodit brez svetla. U suprotnome
predvia se oπtra kazna od pedeset libara i biËevanje.
Stanje nemira prenijelo se i na neke kastavske podloænike. Neki su se u
nepoπtivanju pravde osilili do te mjere da su napali satnika i njegove
podreene pri sprovoenju krivca u gradski zatvor. Gradski su oci odmah
reagirali donoπenjem posebnoga kapitula. Odreeno je da Êe se ubuduÊe
kaænjavati svaka osoba koja digne ruku na satnika i sluæbene osobe odnosno
u sluËaju "Ëa jest suproti pravdi cesarskoj i oficiu ovega grada".
Neπto viπe od pola godine kasnije (21. sijeËnja 1614.) vicekapetan Zorzi
Stemberga - onaj isti koji je prije nepune dvije godine okupljao soldatesku u
Klani - donosi zajedno sa sucima i vijeÊnicima u Kastvu posebnu odredbu o
naËinu rukovanja strjeljivom iz kastavskoga arsenala. Ustanovljeno je, naime,
"da municion, Ëa jest prah i olovo, ki stoji za potrebu i obrambu ovoga grada
i pulka, nekako se do ove dobe brez ordina tratil (bez naredbe rabio - D. M.)".
Zato Êe se ubuduÊe "kljuË od municiona (Ëuvati, op. D. M.) kade i peËat
komunski stoji, a to u suca ordinaria komunskoga." Strjeljivo Êe se izdavati
samo po potrebi i to u nazoËnosti suca, satnika i kancelara, koji Êe saËiniti
toËan popis izdatoga "praha i olova" iz arsenala kastavskoga.
77

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Istoga je dana posebnom odredbom zabranjeno noπenje stileta po gradu.
Noπenje stileta i bilo kakvoga oruæja zabranjivalo se i danju i noÊu.
Svaka od navedenih mjera na svoj naËin svjedoËi o nestalim i nesigurnim
prilikama u kastavskoj opÊini pred UskoËki rat. Mjere zaπtite i osiguranja
poduzete su u prvome redu u interesu jaËanja obrambene snage opÊine te
pokuπaja sprjeËavanja svakoga iznenaenja od neprijateljskoga napada. Te su
mjere donijete i zbog moguÊih bezakonja, pljaËki, tjelesnih povreda πto su ih
mogli poËiniti odmetnici, lutalice, pa Ëak i sami kastavski podloænici. Prema
svemu sudeÊi, nemirno je doba - kao i uvijek - sa sobom donijelo i nered u
kojemu se nastojalo iskoristiti priliku da se na nezakonit, brz i lak naËin steknu
materijalna dobra. Podloænici viπe ne zaziru od opÊe pravde pa se donoπenje
nekih odredaba Kastavskoga statuta podvodi pod znak "zaπtite cesarske
pravde". U svakome sluËaju kastavski su gradski oci donoπenjem zaπtitnih
mjera pokazali oprez od moguÊih neæeljenih posljedica koje su se mogle
izroditi iz nestalnih, nesreenih predratnih prilika i loπega gospodarskoga
stanja podloænika.
U prilog jednoj i drugoj osnovi za donoπenje zaπtitnih mjera govore
Ëinjenice i dogaaji iz skoroga UskoËkoga rata. Ponajprije, uskoci se iz svoga
uporiπta u Munama zalijeÊu u pljaËkaπke pohode na mletaËki istarski posjed.
U prvim ratnim naletima napadaËi su se u prosincu 1615. godine spustili u
mletaËku Istru preko obronaka UËke, a uz ostalo doπli su i iz Veprinca i
Kastva. Udruæeni s onima iz Koæljaka i Boljuna i zajedno s mnogim seljacima
okupili su se u Boljunu, te pljaËkali stoku i popalili kuÊe u Humπtini, Grimaldi,
RoËu i DraguÊu. Po povratku, prigrabljeni su plijen podijelili u Boljunu. Samo
nekoliko dana kasnije javljeno je iz Buzeta da su mletaËko podruËje opljaËkali
seljaci iz Lindara, Novaka, Veprinca, Kastva, Boljuna i Koæljaka te 50 Morlaka.
S druge pak strane, ni MleËani nisu ostajali duæni u nanoπenju i uzvraÊanju
udaraca. Joπ je poËetkom te iste 1615. godine kapetan Kulfa Antonio Civran
izvijestio mletaËki Senat da je pod njegovom komandom vojska spalila Lovran
i Volosko koje je inaËe bilo u okviru podruËja kastavske opÊine. KonaËno u
vrijeme UskoËkoga rata mletaËke su vojne snage uspjele zauzeti MoπÊenice.
MleËani su MoπÊenice dræali sve do 25. srpnja 1618., dakle viπe od pola godine
nakon zakljuËenja Madridskoga mira (Ëime je u stvari bio UskoËki rat zavrπen).
Tek su ih tada aktom o restituciji vratili u posjed austrijskim nadvojvodama.
Istovremeno teku i promjene vrhovnih gospodara koji su u najam od
austrijskih nadvojvoda dobivali Kastavsku gospoπtiju. VeÊ je reËeno da je
nadvojvoda Karlo Habsburπki 1. studenoga 1582. potvrdio dr. Wolfangu
Schranzu posjed Kastavske gospoπtije za svotu od 20.000 zlatnih forinti. Krajem
XVI. stoljeÊa umro je dr. W. Schranz, a tutorom njegove malodobne djece
postao je barun De Galler. Godine 1608. nadvojvoda Ferdinand Habsburπki
78

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

dodjeljuje mu posebnom diplomom punomoÊ raspolaganja nad Kastavskom
gospoπtijom, πto je takoer znaËilo da ju je De Galler smio preprodavati u
najam.

Grb
obitelji Wagensperg

Grb
obitelji Thonhausen

VeÊ sljedeÊe 1609. godine posebnom ispravom od 24. travnja Filip Schranz
izjavljuje da kastavski dominij prenosi na baruna Wagensperga. Svota je ovoga
prijenosa opet bila 20.000 forinti. Nije protekla ni puna godina, a Kastavska je
gospoπtija 14. travnja 1610. ponovno promijenila vrhovnoga gospodara. U
zakup ju je uzeo barun Balthasar von Thonhausen s namjerom da je pokloni
isusovcima iz Judenberga u ©tajerskoj. On je to i uËinio 1625. godine, kada je
njegov sin pristupio isusovaËkome redu kolegija u Judenburgu. Iste je godine
donaciju potvrdio i austrijski vladar Ferdinand. Red brzih izmjena pa zato i
kratkotrajnih vrhovnih gospodara zavrπio se darovnicom barunice Ursule von
Thonhausen, roene Holleneg/Holleneck, udovice Balthasarove, koja je
Kastavsku gospoπtiju/kapetaniju 29. studenoga 1630. godine darovala rijeËkomu isusovaËkom kolegiju. Nakon toga Kastavska je gospoπtija za sljedeÊih
gotovo sto i pedeset godina bila pod upravom rijeËkih isusovaca. Kastavci su
isusovce nazivali jeæuviti, a njihov kolegij je svoje sjediπte imao u Rijeci sve do
ukinuÊa isusovaËkoga reda 1773. godine.

79

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavska voltica (arhiv: dr. sc. Vesna MuniÊ)
80

Prilog u boji
D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Pogled na Kastav s istoËne strane (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Kastav s jugoistoka (foto: mr. sc. B. Kukurin)
I

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Crkva Sv. Lucije "pred gradon" (foto: mr. sc. B. Kukurin)
II

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana "pred gradon" (foto: mr. sc. B. Kukurin)
III

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Obnovljena gradska vrata s godinom 1769. Iznad nadvratnika u
isusovaËkome grbu godina 1731. (foto: mr. sc. B. Kukurin)
IV

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Crkvica Sv. Trojice na glavnome trgu Lokvini u srediπtu Kastva
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
V

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

ProËelje barokizirane Æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice
sa zvonikom iz 1724. godine (foto: mr. sc. B. Kukurin)
VI

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Glavni oltar u crkvi Sv. Jelene Kriæarice
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
VII

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Pogled prema Rijeci i Krku s kule na Æudiki
(foto: mr. sc. B. Kukurin)

Pogled na razruπeno svetiπte crkve Sv. Marije - Crekvinu, Halubje i obronke
Gorskoga kotara (foto: mr. sc. B. Kukurin)
VIII

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Pogled na Opatiju i UËku u zapadnome dijelu Kvarnerskoga zalijeva
(foto: mr. sc. B. Kukurin)

Aleja velikana: Vj. SpinËiÊ, M. Laginja, M. MandiÊ i I.M. Ronjgov
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
IX

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Loæa komunska (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Crkva Sv. Antona Pustinjaka u JurËiÊima (foto: mr. sc. B. Kukurin)
X

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Crkva Sv. Viktora (iz arhive mr. sc. V. Bauer-MuniÊ)
XI

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Kalvarija (iz arhive mr. sc. V. Bauer-MuniÊ)
XII

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Crkva Sv. Mihovila u Rubeπima (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Kastavski vinograd (foto: mr. sc. B. Kukurin)
XIII

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Kastavska zemlja
(foto: mr. sc. B. Kukurin)

Kastavski prezidi
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
XIV

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Novo naselje Reπetari
(foto: mr. sc. B. Kukurin)

Æegoti - industrijska zona
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
XV

D. MuniÊ, Kastav
Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

Vrata Jadrana (sa sjeverne strane) (foto: mr. sc. B. Kukurin)
XVI

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Isusovci upravljaju Kastvom i Kastavskom
gospostijom

ISUSOVCI UPRAVLJAJU
KASTVOM I KASTAVSKOM GOSPO©TIJOM
DOLAZAK ISUSOVACA U RIJEKU
Stjecaj okolnosti da je rijeËka πkola ostala bez uËitelja
usmjerio je sudbinu Kastavske gospoπtije u ruke rijeËkoga
isusovaËkoga kolegija za sljedeÊih gotovo sto i pedeset
godina.
Naime, kada je 1622. godine zbog pomanjkanja uËitelja
prijetio prestanak rada πkole u Rijeci, rijeËko je Veliko
vijeÊe pozvalo isusovaËki kolegij u Trstu da svojim uËiteljima pomogne rijeËkoj πkoli. Odmah su zapoËeli razgovori
Grb
i pregovori rijeËkoga Velikoga vijeÊa i isusovaca oko uvjeta
Druæbe Isusove
njihova dolaska u Rijeku. Pregovori su zavrπeni tek nakon
pet godina 26. travnja 1627., kada su RijeËani pristali na zahtjeve isusovaca
oko traæenih prihoda. PoËetkom listopada te godine u Rijeci se pojavio otac
Lorenzo Grisogono, a nekoliko dana kasnije i Giuseppe Besalli te uËitelj
Francesco Basello. Nastava je u πkoli zapoËela 23. studenoga 1627., nakon πto
je prethodnoga dana, na Cecilijino, sveËanom misom obiljeæen poËetak
rijeËkoga srednjoπkolskoga obrazovanja. Tako je s radom i pedagoπkokulturnom djelatnoπÊu zapoËela isusovaËka gimnazija, odnosno prva rijeËka
gimnazija, koju Êe pohaati i zavrπiti mnogi kasnije ugledni Kastavci od kojih
su najistaknutiji Vjekoslav SpinËiÊ, Matko Laginja i Matko MandiÊ. ÆeleÊi
proπiriti svoju duhovnu djelatnost, isusovci su nastojali dobiti zemljiπte za
izgradnju crkve Sv. Vida, svojega seminara i zgrade kolegija. Naravno, za to im
je trebao novac. Meutim, prihodi koje su ostvarivali od Rijeke nisu im za to
biti dovoljni pa su nastojali doÊi do dodatnih sredstava. Jedno od dugoroËnijih
financijskih rjeπenja vidjeli su u kupnji velikoga feuda - Kastavske gospoπtije.
Kastavska gospoπtija - Kastav, Veprinac i MoπÊenice - u to je vrijeme bila u
posjedu isusovaca iz Judenburga u ©tajerskoj. Judenburπkim je isusovcima
Kastavsku gospoπtiju darovao grof Baltasar von Thonhausen 20. svibnja 1625.,
kada je njegov sin pristupio isusovaËkomu redu. No, veÊ na samome poËetku
doπlo je do nesuglasica izmeu judenburπkih isusovaca i Kastavaca: isusovci
97

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

su traæili toËno i pravovremeno plaÊanje desetine, a potom i poveÊanje
podavanja, πto kastavski podloænici nisu mogli, a ni æeljeli izvrπiti. Nesuglasice
su se nastavljale, a kako isusovci nisu uspjevali dobiti svojih novaca na ime
neisplaÊenih poreznih dugovanja, odluËili su se rijeπiti Kastva i Kastavske
gospoπtije. Za prodaju Gospoπtije opunomoÊili su trπÊanski isusovaËki kolegij,
koji je vodio sve njihove upravne i administrativne poslove.
RijeËki su isusovci nastojali iskoristiti prigodu pa su na ime najma za
Gospoπtiju ponudili iznos od 2.000 forinti. Meutim, njihova je ponuda bila
preskromna i mnogo slabija od drugih. Tada im je u pomoÊ priskoËila Ursula
von Thonhausen, roena Holleneg/Holleneck, Baltasarova udovica. Ona je
cijeli posjed Kastaske gospoπtije kupila za 42.000 forinti i darovala ga
rijeËkomu isusovaËkom kolegiju. Darovnica je sastavljena 29. rujna 1630. Osim
πto je rijeËkim isusovcima darovala Gospoπtiju sa svim pripadajuÊim podruËjima i pravima, Ursula je svojemu daru pridodala joπ 10.000 forinti. Taj je
iznos namijenila za izgradnju crkve Sv. Vida i zgrade kolegija. Nakon neπto
viπe od mjesec dana, 11. studenoga 1630. potpisan je u Ljubljani ugovor o
ustupanju Kastavske gospoπtije (Herrschaft Khestau/Signoria di Castua)
rijeËkomu isusovaËkom redu. U ime rijeËkih isusovaca Ëinu potpisivanja
ugovora prisustvovao je pater Giacomo Rampelio, rektor isusovaËkoga reda iz
Trsta. Meutim, stvari se nisu odvijale jednostavno i bez teπkoÊa pa su rijeËki
isusovci u posjed Kastavske gospoπtije ili kapetanije uπli tek 12. sijeËnja 1634.,
a uveli su ih carski savjetnici Giorgio Barbo KoæljaËki i Raffaele Corraducci.
U tom je Ëasu Kastavska kapetanija ili gospoπtija Ëiju su osnovu Ëinili grad
Kastav, koji je bio sjediπte Gospoπtije, te kaπteli Veprinac i MoπÊenice u svome
sastavu joπ imala: Brgude (danaπnje podruËje grada Rijeke od Tvornice Torpedo do Brodogradiliπta 3. maj, uz morsku obalu), Preluk, opatiju Sv. Jakova,
IËiÊe, Poljane, πumu na lijevoj strani RjeËine, LopaËu, te danaπnje Ëetvrti grada
Rijeke Drenovu, ©kurinje, Plase (danas Ëetvrti Krnjevo i TurniÊ) i Podbreg.
Gospoπtijom je upravljao rektor rijeËkoga kolegija, vojnu je i upravnu vlast
izvrπavao kapetan, kojega je rektor imenovao na tri godine. Po isteku mandata, rektor ga je po svome nahoenju mogao neograniËeno produæivati.
Tereti i podavanja podloænika ostali su isti kao i ranije, a prikupljao ih je
vrhovni upravitelj - kapetan.
PRVE BUNE KASTAVACA PROTIV VRHOVNIH VLASTELINA
Zajedno s posjedom rijeËki su isusovci dobili i tekuÊe probleme neplaÊanja
podavanja i buntovnoga stanja u Kastvu. Nesporazume s kastavskim podloænicima izazvali su veÊ 1625. godine judenburπki isusovci. Naime, netom im je
Ferdinand II. 8. travnja 1625. potvrdio pravo na posjed Kastavske gospoπtije,
oni su odmah æeljeli povisiti podavanja i namete stanovnicima Gospoπtije.
98

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Zbog toga su pokuπali provesti popis osoba i njihovih imanja te sastaviti novi
urbar, ali Kastavci su to odluËno odbili. Rektor iz Judenburga traæio je da car
poπalje svoje komesare u Kastav kako bi se izvrπili njihovi zahtjevi. Kastavci
su na to odgovorili prituæbom na ponaπanje judenburπkih isusovaca, tj.
zamolbom da se poπtuju njihove stare pravice. U svojoj prituæbi upuÊenoj
suverenu 8. oæujka 1629. pozvali su se na stari Zakon kastavski tvrdeÊi da
imaju pravo: sami izabirati svoje suce i vijeÊnike te da su duæni plaÊati samo
desetinu i zajedniËko podavanje od 100 maraka. Sada im, meutim, isusovci
nameÊu nove poreze i nova podavanja. Situacija se zakomplicirala bunom
MoπÊeniËana te iste godine. Oni su se pobunili zbog krπenja njihovih prava i
poveÊanja obveza poimeniËno zapisanih u urbaru 1622. godine.

Kastav, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora
Prituæba Kastavaca bila je uzaludna kao i njihovi zahtjevi za uvaæavanjem
"starih pisanih zakona i prava". Njihovi zahtjevi nisu prihvaÊeni pa poËetkom
1630. godine carski komesar, uz pomoÊ tada imenovanoga kapetana Benedicta
99

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Sabattinija, kreÊe u izvrπenje zahtjeva isusovaca, koje je i vladar potvrdio.
Odgovor Kastavaca bila je nova buna. Buna je buknula 4. kolovoza, a carski
su komesari i administratori bili prisiljeni napustiti grad. Oko pet stotina
buntovnika predvodio je Ivan PavliniÊ, brat æupnika Andrije. Car je na to
spremno i brzo reagirao te u Kastav poslao Giorgia/Jurja Barba KoæljaËkoga da
razvidi πto se tamo dogaa. Pobunjenici nisu popuπtali. OsumnjiËivπi Petra
BariloviÊa i nekoga staroga VoloπÊana da su suraivali s pokrajinskim
komesarom i rektorom, buntovnici su ih pograbili i bacili u lokvu na Lokvini.
Jedan se od njih utopio. Ne odstupajuÊi od svojih zahtjeva, Kastavci su zatvorili
Barba i rijeËkoga rektora pa je Barbo u ozraËju straha i pod pritiskom pristao
na uvjete koje su mu diktirali pobunjenici. No, Ëim je puπten iz zatvora i uspio
doÊi do Rijeke, zatraæio je od cara da ne popuπta i strogo kazni Kastavce. Car
je razboritije od svojega komesara shvatio situaciju pa ga nije u potpunosti
posluπao. Nastojao je da se napetost smiri i buntovnost slegne. Provoena je
nekakva istraga, a tijekom samoga postupka vezanoga za bunu, car je 21.
oæujka 1635. izdao dekret kojim se ukida Statut iz 1400. godine i iz njega
proizlazeÊa prava i duænosti Kastavaca, jer su u meuvremenu postali
podloænici rijeËkih isusovaca. Istovremeno, na osnovi staroga statuta saËinjen
je novi koji Êe biti objelodanjen 1640. godine, u vrijeme kapetana Martina
Diminicha/DiminiÊa.
U meuvremenu je Ferdinand II. 1632. godine ranijoj donaciji grofice
Ursule von Thonhausen isusovcima pridruæio jurisdikciju nad Podbregom
(danas dio Rijeke), jedan vinograd u LopaËi te polovicu desetina s podruËja
grada Rijeke. Tijekom procesa kastavskim graanima 1634. godine umro je
kapetan B. Sabattini. On je pokopan u kapeli Svih svetih smjeπtenoj ispod
svetiπta crkve Sv. Jelene. Ulaz je u kapelu neposredno uz istoËni otvor
arkadnoga trijema crkve. Na nadvratniku ulaza uklesana je godina 1611.,
vjerojatno godina ureenja kapele. Uz donacije isusovci su se pokazali
uspjeπnim kupcima pa su tako 1636. godine kupili predio Brajde (danas
podruËje rijeËkoga KliniËkoga bolniËkog centra).
Stanje se nije smirivalo. Kastavci i dalje odbijaju plaÊanje destine i 100
maraka zajedniËkoga opÊinskoga poreza. DapaËe, ako je netko bio spreman
svoja dugovanja platiti kapetanu, u tome su ga sprjeËavali opÊinski suci. Godine 1638., 2. svibnja, dva su vijeÊnika okupila kastavski puk na novu pobunu.
Zatvorili su gradska vrata, a pobunjenici su s pet pucnjeva iz topa zastraπili
kapetana. Zatim su odluËili sami izabrati svoga kapetana. Vidjevπi da su stvari
krenule naopako, kapetan je pokuπao pobjeÊi iz grada isusovcima u Rijeku.
Pobunjeni Kastavci zaustavili su ga kod crkvice Sv. Lucije. Ipak, uspio je
kriomice dojaviti rektoru rijeËkoga kolegija Martinu Bauzeru o pobuni naroda
u Kastvu. Rektor je u pomoÊ pozvao rijeËkoga kapetana Stefana della Rovera
i pazinskoga baruna Jurja Barba. Dva su kapetana pozvala suce i vijeÊnike
100

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kastavske da dou u Volosko na razgovor. BuduÊi da se tamo nitko nije
pojavio, kapetani su krenuli u Kastav. Nahuπkani od sudaca, puËani su navalili
na komesare i æupnika, koji je pokuπao smiriti pobunjene Kastavce. Buna se
ne smiruje i pobunjenici opet istiËu zahtjev (1. srpnja 1638.) da sami sebi
izaberu kapetana koji Êe biti neovisan o rektoru rijeËkoga kolegija.

Volosko, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora
Rovere se morao vratiti u Rijeku ne obavivπi posao smirenja bune do kraja.
Ipak uspio je, pod prijetnjom smrti i oduzimanja imovine, na sasluπanje u
Rijeku pozvati dvadeset i pet kastavskih graana. Oni su trebali dati iskaz o
dogaanjima u svibnju i srpnju 1638. Meutim, na postupak kapetana Rovere
svoje su æalbe upravi vojvodine Kranjske i caru dostavili suci, smatrajuÊi da
rijeËki kapetan nema pravo mijeπati se u unutraπnje poslove Kastavske
gospoπtije. Prema tome, on nije smio pozvati kastavske podloænike na
sasluπanje u Rijeku.
U oËekivanju daljnjega postupka, koji je za neko vrijeme odloæen pa i
prekinut, ustanak iz 1638. godine nije imao nastavak dogaanja. OËekivalo se
101

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

da Êe Kastavci zaboraviti minule dogaaje i priviknuti se na nove statutarne
odredbe iz 1640. godine. Iako se neko vrijeme javno nije niπta dogaalo,
nezadovoljstvo se meu ljudima nije ugasilo, a problemi koji su pritiskali
podloænike Gospoπtije, kao i breme podavanja za isusovce, samo su za neko
vrijeme odloæili njihove nove bune.
STATUT IZ 1640. GODINE
Posljedica je prethodnih dogaanja bila donoπenje novoga Kastavskoga
statuta 1640. godine. Statut je poveÊao obveze Kastavaca prema vrhovnome
feudalcu - isusovaËkome redu, a smanjio njihova ranija prava. Prema Statutu
Gospoπtijom Êe upravljati kapetan, kojega imenuje rektor kolegija, a s
kapetanom se sklapa ugovor na tri godine. On upravlja cijelim podruËjem
Gospoπtije/kapetanije. U brigu mu je stavljen nadzor nad sucima i æupanima,
koji moraju uredno izvrπavati svoje duænosti, a svi podloænici duæni su na
vrijeme podmirivati desetinska podavanja. Desetinsko vino prodaje se po
najveÊoj moguÊoj cijeni. Osim toga, on je kao vojna osoba zaduæen za Ëuvanje
oruæja i streljiva u Kastvu. Godiπnja plaÊa kapetana prelazila je 300 forinti. Tom
iznosu treba dodati 3% desetine od zobi i 5% od drugih æitarica. Pripada mu
takoer 8% desetine od vina, te pravo koriπtenja dvaju vrtova i polovice livade
koja pripada kolegiju rijeËkih isusovaca. KonaËno, kapetan je kolegiju duæan
podnositi izvjeπÊe o svome radu svaka tri mjeseca i na kraju godine.
Rektor kolegija imao je pravo uæivanja paπnjaka i pravo lova, koje je onda
mogao prodavati. Ranije je veÊina paπnjaka, sjenokoπa i πuma bila zajedniËko
vlasniπtvo komune. Rektoru su kao vrhovnomu upravitelju posjeda svi Kastavci
bili duæni plaÊati desetak od mladih æivotinja, vina i æita, a ostalo je kao ranije
zajedniËko plaÊanje poreza od 100 maraka ili bira. Uvedena je radna tlaka za
javne radove. Uz to ubiran je porez od 50 forinti, zatim porez za carinu na
vino, pa novac za kapetana te jedan sir od svakoga stada.
Za razliku od staroga statuta po kojemu su Kastavci birali æupnika, suce i
druge Ëinovnike, oni sada mogu samo predloæiti osobe za æupnika, dva suca,
kancelara i druge Ëinovnike, ali odluËnu rijeË u potvrivanju njihovih
prijedloga ima vrhovni upravitelj imanja, dakle rektor rijeËkoga kolegija.
Æupnik i kanonici imaju pravo na jednu Ëetvrtinu od desetina, a dobivaju je
neposredno od oca rektora.
Ostala su dva suca od letta, ali ih viπe ne izabire puk kastavski. Njihove su
duænosti uglavnom istovjetne onima propisanim u Statutu iz 1400. godine. U
vrijeme obavljanja duænosti osloboeni su plaÊanja desetine i poreza. Novac
od sudskih kazni i dalje se dijeli izmeu kapetana, dvaju sudaca i satnika. ©to
se tiËe duænosti satnika, dvornika i kancelara, one su uglavnom iste. Uzgredno,
102

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

treba upozoriti i na kaznu za laænu zakletvu. Laæna se zakletva kaænjava
odsijecanjem ruke i s tri udarca biËem (tri skasi od konopa).
Donekle su proπirene ovlasti kancelara, kojega je postavljao pater-rektor.
Kancelar je bio Ëuvar opÊinskih spisa (arhiva), duæan je bio voditi sluæbeno
dopisivanje, zapisivati ukaze kapetana, sve zakljuËke suda i gradskih vijeÊa,
zapisivati oporuke te ispitivati svjedoke na sudu. Kancelar je, uz hrvatski jezik,
morao poznavati latinski i talijanski te njemaËki jezik.
ODLUKE IZ 1661. GODINE
Prilike su se samo naoko smirile. Isusovci su nastavili s kupovanjem novih
manjih posjeda. Tako je u kratkome razdoblju od 1642. do 1647. uËinjeno 9
isprava o novim posjedima koje su isusovci kupili na podruËju moπÊeniËke,
veprinaËke i kastavske opÊine. Njihova dobroËiniteljica Ursula von Thonhausen i dalje ih je pomagala novcem. Darovnicom sastavljenom 4. travnja
1646. u Gracu, Ursula je isusovaËkomu seminaru darovala 30.000 forinti. Od
toga iznosa 20.000 forinti pohranjeno je kao πtednja s 4% kamata, a preostalih
10.000 forinti isusovci su utroπili za kupnju dvaju velikih vinograda: jednoga
u IËiÊima, a drugoga na Brajdi te za mlin na RjeËini.
Istovremeno, rektori su mudrom politikom nastojali za sebe pridobiti
austrijskoga suverena. Naime, Gospoπtiji su pripadale carinarnice u Kastvu i
Voloskom, a njihova manipulacija iπla je u korist dræave, πto je znaËilo da ih
je kolegij dræao samo formalno. Zbog toga se isusovaËki kolegij u korist carske
komore 1642. odrekao carine za 300 i jednoga skladiπta u Voloskom za 400
forinti godiπnje, a zatim 1653. godine carinarnice u Kastvu za godiπnjih 100
forinti. Na taj su naËin isusovci doπli do sigurnih i stalnih prihoda te na svoju
stranu pridobili carski dvor.
Godine 1647. u nastojanju zaπtite opÊinskih mea Kastavci su se razmeivali s Veprincem, a odluke o tome unijeli u Statut. Te iste godine Kastavci
su pripremili nove æalbe o stanju u Gospoπtiji te ih uputili na adresu Carskoga
namjesniπtva. Na odgovor se moralo Ëekati punih 14 godina.
U meuvremenu su 1649. isusovci odluËili izgraditi zgradu za πkolu i
kolegij. Godinu dana kasnije, prema jednome podatku, Rijeka je brojila 2.500
duπa. Nekoliko godina kasnije, 1654. godine umrla je dobroËiniteljica rijeËkoga
isusovaËkoga reda Ursula von Thonhausen.
Odgovor je na prituæbe Kastavaca odaslane 1649. stigao iz Graca 19.
prosinca 1661. u dokumentu naslovljenom Iesus Maria. Dokument sadræi
kratku preambulu o povodu, razlogu i naËinu izrade te dvadeset toËaka
(punti) kojima se ureuju i propisuju odnosi u Gospoπtiji. U preambuli je
103

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

zapisano da su se otac (rektor) Francesco Antonello, rektor rijeËkoga kolegija
i posjednik GospoπÊini od Kastva, s jedne strane i suci, vijeÊnici "i komun od
grada Kastva, i tolikajπe komun od MoπÊenic", s druge strane sloæili oko ranije
iznesenih razlika i donijeli odluke o naËinu ponaπanja, obvezama i pravima u
dvadeset toËaka. Prva je toËka, naravno, posveÊena plaÊanjima. UbuduÊe
rijeËki je isusovaËki kolegij duæan platiti vojvodini Kranjskoj 500 forinti na ime
poreza i daÊu od vina. Iznos je podijeljen na ovaj naËin: kastavski podloænici
trebali su platiti 200, VeprinËani 125, MoπÊeniËani 125 πto je ukupno 450 forinti.
Iznos do 500 forinti dopunjuje rijeËki kolegij uplatom 50 forinti.

Opatija Sv. Jakova, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora
Ostale su odluke posveÊene organizaciji uprave i æivota na podruËju grada
Kastva te kaπtela Veprinac i MoπÊenice, a uglavnom se dræe ranije spominjanih
Ëlanaka Statuta. Vrhovni je gospodar pater-rektor rijeËkoga kolegija. On
postavlja kapetana, vrhovnoga upravitelja. Novost je da se kljuËevi grada
Ëuvaju kod kapetana, kojemu ih uveËer predaje a ujutro od njega preuzima
satnik. U Kastvu ostaje vijeÊe od 36 vijeÊnika, a i glavno sudiπte kapetanije,
104

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kojim predsjedaju dva suca. No, sada jednog suca bira vrhovni gospodar, a
drugoga grad Kastav. Kada ostanu bez æupnika, Kastavci mogu predloæiti dvije
osobe i predstaviti ih vrhovnomu gospodaru, koji Êe odluËiti o izboru. Kada
meutim ostanu bez kancelara, vrhovni Êe gospodar njima predloæiti tri osobe.
Ako Kastavcima nijedan od trojice ne odgovara, onda oni mogu predloæiti
svoja tri nova kandidata od kojih Êe rektor jednoga imenovati kancelarom.
Dalje slijede odluke o desetinskom plaÊanju od pπenice, raæi, hajde i svakoga
drugoga æita, o πumama, lovu, prodaji, izboru vijeÊnika i dr.
Novi punti i regule nisu smirile kastavski puk. Dugovanja su se od desetina
gomilala, a isusovci su ih marljivo biljeæili u quaderne od æita, od janjac i
kozliÊ, od bira i od vina. Isusovci su quaderne poËeli voditi domah po
preuzimanju Gospoπtije, a one su danas pohranjene u Hrvatskome dræavnom
arhivu u Zagrebu.
Malo nakon odluka iz 1661. godine kastavskim je kapetanom postao
Francesco Morelli iz Trsta. Morelli je doπao provesti odluke, pa je u tome, Ëini
se, pokazao preveliku revnost i netolerantnost. Vjerojatno je prije preuzimanja
duænosti isusovcima obeÊao da Êe kastavski puk dovesti u red. Uz ostalo,
nastojao je uvesti i red u koriπtenje πuma. Dokazuje to i sukob s groficom
Anom Katarinom Zrinskom roenom Frankopan, koji se odigrao u proljeÊe
1664. godine. Do sukoba je doπlo nakon πto je F. Morelli sa svojim straæarima
uhitio grobniËkoga podloænika Klimana i njegove sinove kako sijeku drva u
LopaËi, dakle na kastavskome podruËju. Kliman je pak tvrdio da taj dio πume
pripada GrobniËkoj gospoπtiji. Svojega je podloænika u zaπtitu uzela Ana
Katarina Zrinska te pismom zatraæila od rijeËkoga rektora LevaËiÊa da joj
Morelli izruËi prijestupnike. Svoj je zahtjev potkrijepila ovim rijeËima: "Akoie
komu kriuo uchinieno znasse kadi je nassen Podanikom prauize tribi izkati,
u Grobniku Gradu, pod krunom Vugerskon", a ne u Kastvu. Osim toga, Ana
Katarina Zrinska zahtijevala je od rektora isusovaËkoga kolegija da svojim
autoritetom obuzda samovolju svoga "kapitana u Castuu". Iako se Morelli
opirao traæenjima grobniËke gospodarice, morao je kao sluæbenik rijeËkoga
isusovaËkoga kolegija popustiti.
F. Morelli je bio i samovoljan pa je tako ubirao desetinu od soËiva (leÊe) i
nekih drugih proizvoda, koji nisu spadali u desetinska podavanja. Isto je tako
Kastavcima zabranio voditi sitnu stoku u Rijeku za prodaju, prije no πto plate
desetinu. Nepravde su se poveÊavale, a nemiri su prijetili novom pobunom. U
Kastav je doπao isusovac da bi odræao propovijed, vjerojatno u namjeri da
smiri uskomeπani i ogorËeni puk. No, to mu nije uspjelo pa je 2. svibnja 1666.
doπlo do nove pobune. Nemiran je puk opkolio kapetanovu kuÊu, a svoj bijes
prvo iskalio na sluzi Boæjem utopivπi ga u πterni komunskoj na Lokvini. Ubrzo
zatim istu je sudbinu doæivio i F. Morelli. Legenda da su se na bunu digli svi
Kastavci. Nakon πto su uhvatili kapetana Morellija, vukli su ga uz crkvicu Sv.
105

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Trojice, a on je viËuÊi zazivao pomoÊ Boæju: "Pomozi Boæe i Sveta Trojica", na
πto su ljudi odgovarali: "Ne treba, mi Êemo sami." Kada se kasnije na sudu o
tome vodila istraga ne bi li se ustanovilo tko je krivac, svi su Kastavci
odgovarali isto: "Svi smo ga, i ja i moj brat i od mojega brata brat i sudac
Kinkela i svi do vragu tega. Joπ ga je i stara Mare s preslicom badnula." Kako
sud nije mogao ustanoviti prave krivce, odluËeno je da najsumnjiviji moraju
godinu dana oko vrata nositi konop. Puk ih je zvao "obeπenjaki". Legenda
dovedena na razinu lokalnoga mita pokazuje snagu, zajedniπtvo i otpor
Kastavaca prema nepravdi. Ona im je tijekom stoljeÊa olakπavala i pomagala
prevladavati tegobnu svakodnevicu.

»lanovi Dramske sekcije KPD-a "Crvena zvijezda" (danas "Istarska vila") iz
Kastva i reæiser predstave "Si smo ga" Anelko ©timac, o buni Kastavaca
protiv F. Morellija (1996.)
Do sada poznati dokumenti pokazuju da kraj bune nije protekao u tako
blagom zavrπetku, dapaËe, on je bio okrutan i surov. Buna stotinjak Kastavaca,
koji su ubili kapetana F. Morellija (iz dokumente nije razvidno na koji je naËin
umro) i njegovoga slugu, podloænika grofa Zrinskoga, uguπena je intervencijom vojnika iz Rijeke. O snazi i razmjeru bune govori podatak da je za
uguπenje pobune bilo potrebno Ëak tristo vojnika. OsumnjiËeni za ubojstvo
kapetana i njegovoga sluge uhapπeni su, a zatim privedeni na sud u Ljubljanu.
Suenje je odræano vrlo brzo nakon uguπenja bune, veÊ u kolovozu.
106

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Pobunjenici Antonio Bartoli, Andrea Princip i Pietro Ossoinack osueni su na
smrt. Pogubljeni su odsijecanjem glave. Matteo Princip, Verna (vjerojatno
Berna) Tarak (Turak?!), Giorgio Ottmiir i Giovani Madernik bili su biËevani,
a zatim i æigosani. Æig im je, po obiËajima vremena, utisnut na Ëelo. Suci i
vijeÊnici kastavski koji nisu uspjeli obuzdati pobunjeni puk kaænjeni su globom
od 100 forinti, a svi stanovnici Kastva, Veprinca i MoπÊenica platili su 900
forinti pokrajini Kranjskoj na ime sudskih troπkova. No, to nije sprijeËilo
tlaËene Kastavce da se i dalje bune protiv nepravdi svojih vlastodræaca.
Je li F. Morelli stradao u kastavskoj πterni, Ëija je izgradnja zapoËela 1647.
godine u vrijeme kapetana Martina DiminiÊa, za sada nemamo neposrednoga
izvornoga odgovora. No, s obzirom na sliËnu epizodu iz 1630. godine, lako je
moguÊe da se u pobunjenih Kastavaca bacanje u πternu ustalilo. Uostalom,
moæda je dokaz Morellijeva svrπetka u πterni komunskoj prijetnja koju su
kastavski pobunjenici Ëetrdesetak godina kasnije izrekli jednom od njegovih
nasljednika na kapetanskoj stolici - Agostinu Belliju (1709.). U svakom sluËaju,
ostaje Ëinjenica da se stanje u Kastvu i Gospoπtiji nije popravilo, a Kastavci se
i dalje bune 1684., 1695., 1709., 1728., 1738., pa Ëak i u doba domaÊega
"dobroga i poπtovanega kapitana Jurja Vlaha" 1756. godine. Tuænu seriju
buntovniËkih zahtjeva za ishoenjem svojih starih pravic zakljuËili su
VeprinËani bunom 1772. godine, samo godinu dana prije ukinuÊa isusovaËkoga reda.
U meuvremenu Johann Weikhard Valvasor objavio je
viπetomno djelo Die Ehre des Herzogthums des Krain/
Slava vojvodine Kranjske, godine 1869. (Ljubljana, Graz).
U njemu se prvi puta govori o povijesti, zemljopisu, jeziku,
obiËajima i æivotu liburnijskih opÊina: Kastav, Veprinac,
Lovran, MoπÊenice i BrseË, a Rijeka je dobila posebno
poglavlje. Ustvari to je prva opseæna monografija u kojoj
su se saËuvali i povijesni izvori o Kastvu.
Grb
obitelji Walvasor

Pod konac XVII. i poËetkom XVIII. st. uvodi se unutraπnja podjela kastavske komune na Rukavac, Volosko i
Opatiju te Halubje, Drenovu i ©kurinje. Od tada quaderne (popisi podloæniËkih dugovanja) u naslovu nose i imena podruËja. Nedugo zatim, a ponajviπe
zbog istjerivanja dugova, buknula je (veÊ samo godinom spomenuta) buna
1709. godine.
Buna je poput nekih ranije zapoËela u nedjelju nakon velike mise u æupnoj
crkvi Sv. Jelene. Zajedno s ljudima koji su izlazili iz crkve nezadovoljstvo i
buntovniËki duh prenijeli su se na trg Lokvinu pred crkvu Sv. Trojice. O tome
je dogaaju u izvjeπÊu isusovaËkomu kolegiju od 28. srpnja 1709. kapetan
Agostino Belli zapisao da je "proπle nedjelje nakon mise u vrijeme ruËka
107

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

buknuo novi ustanak kastavskoga puka". Prema kapetanovu izvjeπÊu voe su
ustanka bili: Tomaso Tomicich/TomiËiÊ - vijeÊnik, neki Pobra s bratom, Ivo
Gerbaz/Grbac, Mate Ferlan/Frlan - kovaË, Antonio Matessich/Anton MateπiÊ,
Mattia Blecich/Matija BleËiÊ, Sebo Trinaistich/TrinajstiÊ i Giuseppe Hauch.
Pobunjenici su mu lupali po ulaznim vratima, vikali i prijetili mu da Êe doæivjeti
istu sudbinu kao F. Morelli ako bude novac davao rijeËkim jeæovitima. No
ipak, sve se za nekoliko dana uz pomoÊ vojske smirilo.
Godine 1716. u Kastvu je odræan proces protiv Ëetrnaest osoba za koje je
utvreno da se bave vraËanjem, Ëarolijama, da su okrenuli lea Bogu
Stvoritelju te da su se voeni demonima okrenuli sotonizmu i slijedili glas
vraga. Osuda za sedam muπkaraca i sedam æena donijeta je u Kastvu 3. travnja
1716. U presudi je zapisano da su osueni, kojima se navode imena i inicijal
prezimena, oboæavali demona, da su ubijali, da su heretici, da su okrutni,
sodomisti i sodomistice, laæljivci, psovaËi, opsjenari. Zbog toga se osuuju na
smrt udarcem maËa dok ne umru, a zatim na spaljivanje u vatri dok se njihova
tijela ne pretvore u pepeo. Kazna je izvrπena, a jedna od osuenih æena bila
je supruga jednoga od gradskih sudaca(!).
Procesu protiv vjeπtaca i vjeπtica predsjedavao je kapetan gospoπtijski Ivan
Dominicus de Peri. Uz njega su na sudu sjedili redovni suci od letta te najstariji
graani Kastva. Imena potonjih poimeniËno se ne navode. Sedam godina
kasnije, u vrijeme toga istoga kapetana, sastavljen je prvi popis kastavskih
kuÊedomaÊina.
PRVI POPIS KASTAVSKIH KU∆EDOMA∆INA IZ 1723. GODINE
U nastojanju sreivanja stanja u Gospoπtiji, isusovci su naredili izradu
popisa kuÊedomaÊina. No, do sada je pronaen samo onaj kastavski. Spisak
kuÊedomaÊina trebao je posluæiti za uvid u stanje stanovniπtva i broj
kuÊanstava, kako bi se na temelju njega moglo rasporediti ubiranje poreza i
zaduæenja. Zbog toga treba pretpostaviti da su to uËinili i VeprinËani i
MoπÊeniËani. Ovi su potonji doduπe, kao πto je veÊ spomenuto, imali urbar s
poimeniËnim obvezama kuÊedomaÊina joπ od 1622. godine. ©to se pak
Veprinca tiËe, popis o njegovim kuÊedomaÊinima s poËetka XVIII. st. joπ nije
pronaen.
Popis kastavskih podloænika nosi nadnevak 9. sijeËnja 1723. Sastavio ga je
i potpisao kancelar kastavski Giorgio Vlach/Juraj Vlah, kasnije kapetan
kastavski (1638.-1772.). J. Vlah je bio zet kapetana I. D. Perija, jer je oæenio
njegovu kÊer Margaretu. Potvrdu vjerodostojnosti njegova popisa kuÊedomaÊina ili domova, tj. "da toliko ima kuÊa na podruËju Kastva koliko ih je
ovdje zapisano", svojim su potpisima osnaæili suci Tomaso Tomicich/TomiËiÊ
108

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

i Andrea Dobrouich/DobroviÊ. (Tijekom vremena to se prezime promijenilo u
DubroviÊ). Na kraju je uz peËat Kastavske komune svoj potpis stavio Ioannes
Dominicus Peri, Ëime je potvrena vjerodostojnost cijeloga popisa.
U popis je unijetio 960 imena i prezimena kastavskih kuÊedomaÊina,
gospodara. Na posljednjoj su stranici popisa izdvojeno zapisani uglednici
kastavski. Zanimljivost popisa predstavlja unos triju æenskih osoba, koje su
tada bile gospodarice. To su Margareta Lucich/LuËiÊ, Cattarina Mattessich/
MateπiÊ i ga Vittoria do Stemberg/©temberg ili u suvremenijem obliku
©temberga. U ukupnome broju od 960 imena i prezimena nalazimo 209
razliËitih prezimena. Najrasprostranjenije prezime bilo je Lucich/LuËiÊ, a javlja
se 39 puta. Iza njega slijede: Ferlan/Frlan i Slauich/SlaviÊ (27 puta), Gerbaz/
Grbac, Sirolla/©irola i Vlach/Vlah (17), Blecich/BleËiÊ, Mladenich/MladeniÊ i
Serdoch/SrdoË (16), Tibgliass/Tibljaπ (15), Chinchella/Kinkela, Percich/PerËiÊ,
Pillepich/PilepiÊ, Pux/Puæ, Sincich/SinËiÊ (13), Dobrouich/DobroviÊ, Houst/
Host, Lenaz/Lenac, Ossoinach/Osojnak, Sepich/©epiÊ, Steffan/©tefan, Trinaistich/TrinajstiÊ (12), Chichouich/∆ikoviÊ, Stanich/StaniÊ i Sussagn/Suπanj
(11), Bacich/BaÊiÊ, Cressigna/Kreπinja i Raicich/RajËiÊ (10). Sve u svemu, u
popisu nalazimo s 10 i preko 10 pojavljivanja 28 prezimena. Njihov je ukupan
zbir 419 πto Ëini gotovo polovicu upisanih, tj. 43,75%.
Ostala prezimena donosimo po abecednome redu. Prvo se donosi prezime
u izvornome obliku, a uz njega je prezime u suvremenome prijepisu. U nekim
su sluËajevima otisnute i inaËice, a neka se navode samo u izravnome obliku.
Blassich/BlaæiÊ
Bradcouich/BratkoviÊ
Bragian/Brajan
Bratogna/Bratonja
Brozouich/BrozoviÊ

Affrich/AfriÊ
Andrussich/AndruπiÊ
Anicich/AniËiÊ
Babich/BabiÊ
Ban
Baretich/BaretiÊ
Bartolich/BartoliÊ
Bastian/Baπtijan
Benass/Benaπ
Bencinich/BenËiniÊ
Benzhan/Bencan
Berdarini
Berkopaz/Berkopac
Berncich/BrnËiÊ
Besiach/Bezjak
Bertoz/Bertoc

Camlich/ZamliÊ
Cancich/KanËiÊ
Canulich/KanuliÊ
Carneualis
Casari
Celebrini
Ceruglien/»ervljen
Cerncich/CrnËiÊ
Cernich/CrniÊ
Cettina/Cetina
Cigan
109

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Corsi
Crancich/KranjËiÊ
Crassauaz/Kraπavac
Cuchich/KuËiÊ
Cucurin/Kukurin
Curib
Custurin/Kusturin

Iedrica(!)/Jedrica
Iesiza/Jesica
Iuanich/IvaniÊ
Iuanicich/IvaniËiÊ
Iuanussich/IvanuπiÊ
Iuaz/Ivac
Kuchiel/KuÊel
Kukuglian(!)/Kukuljan

Dergneuich/DrnjeviÊ
Diminich/DiminiÊ
Diracha/Diraka
Dobricich/DobriËiÊ
Duchich/DukiÊ
Duimich/DujmiÊ

Lettis/Letis
Lucouaz/Lukovac
Luxetich/LuæetiÊ ili LukπetiÊ
Malogna/Malonja
Mandich/MandiÊ
Marceglia/MarËelja
Marculin/Markulin
Marot
Marulich/MaruliÊ
Massenza
Matteicich/MatejËiÊ
Mattessa/Mateπa
Nattetich/MatetiÊ
Matteuaz/Matevac
Mattuglia/Matulja
Mauar/Mavar
Mauricich/MauriËiÊ
Maurouich/MavroviÊ
Mihelcich/MihelËiÊ
Mihelich/MiheliÊ
Milcinich/MilËiniÊ
Milich/Milih
Milohna(!)/Milohna ili Milonja
Miran
Mnelouiza/Mnelovica
Mognaz/Monjac
Mohorich/MohoriÊ
Mohorouicich/MohoroviËiÊ
Mulaz/Mulac
Mussich/MusiÊ

Fabich/FabiÊ
Fergina/Fergina ili Frgina
Fiamin
Finir/n(?)
Florianis
Francouich/FrankoviÊ
Franza
Gapit
Gergurina/Grgurina
Gerxancich/GræanËiÊ
Gerxetich/GræetiÊ
Giancouich/JankoviÊ
Giardass/Jardas
Gicego(!)
Gieletich/JeletiÊ
Giurass/Juras
Giurcich/JurËiÊ
Giuricich/JuriËiÊ
Giurcouich/JurkoviÊ
Giurdana/Jurdana
Giussich/JuπiÊ
Grohouaz/Grohovac
Hauch
Iacich/JaËiÊ
110

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Spincich/SpinËiÊ
Squasa/Skvaæa
Sroch/Srok
Staraz/Starac
Stemberg/©temberga
Stepanich/StepaniÊ
Sterch/©terk
Sterzai/©trcaj
Stupar
Suaglienaz/Svaljenac
Succich/SuËiÊ
Sumaz/©umac
Sust
Susti

Obadich/ObadiÊ
d'Oberburg
Otmar
Pagierich/PajeriÊ
Paliha
Pauletich/PavletiÊ
Paulinich/PavliniÊ
Pergnach/Pernjah ili Pernjak
Perman
Peschiza/PeπÊica
Petrz/Petrc
Pintur
Piuk/Pivk
Pobar
Possich/PoπiÊ
Puhar

Tanchina-Tanzhina/TanËina
Tomassich/TomaπiÊ
Tomicich/TomiËiÊ
Tuctan/(Tuktan) Tuhtan
Tumpich/TumpiÊ
Turach/Turak

Rade
Rebuhach(!)/Rebuhac
Rouere/Rovere
Rubessa/Rubeπa
Ruxich/RuæiÊ

Valetich/ValetiÊ
Varglien/Varljen
Vegliaz/Veljac
Verh/Vrh ili Urh(?)
Vidouich/VidoviÊ
Visko/Viπko
Vlianich/UlijaniÊ

Sallè
Sandri
Sandron
Sarson/Sarπon
Scherbich/©kerbiÊ
Schergl/©kerlj
Scrobogna/©krobonja
Sikich(!)/©ikiÊ
Simotich/SimotiÊ ili ©imotiÊ
Simunich/©imuniÊ
Slamarchi
Smogor/©mogor
Sor
Sottonich/ZotoniÊ ili SotoniÊ

Zanchi
Zauidich/ZavidiÊ
Zeronich/CeroniÊ
Zhuff
Zorzi
Xust/Æust

Iako je popis iz 1723. godine imao svrhu ustanovljavanja toËnoga broja
kastavskih podloænika (suditti Castuani)., danas nam je on zanimljiv iz viπe
111

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

razloga. Prije svega, omoguÊava nam stvaranje okvirne slike o populacijskome
stanju u kastavskoj komuni, o podrijetlu njezinih stanovnika i srodstvu, o
lokalitetima i toponimima vezanim za prezimena, te o moguÊem broju
stanovnika s obzirom na broj kuÊa u samome popisu.
U vezi s reËenim, iz popisa je razvidno kako veÊina prezimena pripada
hrvatskome etnosu, a manji talijanskome (Celebrini, Corsi, Rouere, Salli,
Sandri), kranjskome/slovenskome (Berkopaz/Berkopac, Marot, Mauar/Mavar,
Xust/Æust) i germanskome (Hauch, Oberburg, Stemberg) etnosu. Nadalje,
poneka su prezimena vezana srodstvom, πto je oznaËeno: eredi di Martin(!)
Bastian, tj. nasljednici Martina Baπtijana. Uz neka imena stoji fratello di (brat
od), figlio di (sin) ili samo d', Ëime se takoer ukazuje na krvno srodstvo. Npr.
Michele Slauich di lui fratello/Mihovil SlaviÊ njegov brat, Mattio Giardas di lui
figlio/Matija Jardas njegov sin ili Mate Ban di Matte/Mate Ban Matin, pa i
Mattio Serdoch giouanne/Matija SrdoË mlai. Uz neka se prezimena navode
titule, Ëasti, zanimanja poput: barone/barun, consigliere/vijeÊnik, signore/
gospodin, parocho/æupnik. ZahvaljujuÊi pedantnosti popisivaËa, doznajemo da
je 1723. godine u Kastvu uËiteljem bio Vicenco(!) Carneualis. Naravno, rijeË je
o privatnome uËitelju, jer je javna πkola u Kastvu otvorena tek 1770. godine. U
Ëetiri se sluËaja navode i nadimci, koji su izvedeni iz imena lokaliteta, odnosno
roda kojemu se osoba pridomila: JuriπiÊ, ©mogoriÊ, VlianiÊ i Trampo.
VeÊina prezimena ujedno su i imena sela i zaseoka Kastavπtine koja su se
saËuvala do naπih dana. Bani, BaÊiÊi, Benaπi, Bezjaki, BlaæiÊi, BleËiÊi,
Brajani, BrnËiÊi, ∆ikoviÊi, DrnjeviÊi, DukiÊi, Frlani - Frlanija, Grpci, IvaniÊi,
Jardasi, JurËiÊi, JuπiÊi, Hosti, KuÊeli, Lenci, MarËelji, Matulje(!) - Matulji,
MladeniÊi, Monjci, Osojnaki, Petrci, PilepiÊi, Pobri, Puæi, Rubeπi, Sarπoni,
SpinËiÊi, SlaviÊi, Sroki, Starci, ©epiÊi, ©iroli, ©tefani, ©umci, Tibljaπi, TrinajstiÊi,
Tuhtani, Turki i dr. Ustvari, popis na odreeni naËin omoguÊava rekonstrukciju zemljovida kastavske komune 1723. godine. Uzgredno, danas veÊina
spomenutih sela i zaseoka nije u sastavu granica grada Kastva.
Zanimljivo je da J. Vlah uz ime i prezine ne dopisuje mjesto boravka
nositelja prezimena. To dokazuje da su se svi poznavali, ali isto tako potvruje,
u veÊini sluËajeva, prezimena i imena kastavskih sela i zaseoka. Samo u
sluËajevima kada postoji dvojba o mjestu stalnoga boravka, popisivaË uz
prezime dodaje ime prebivaliπta. Primjerice: Giorgio Bacich dai Bani/Juraj
BaËiÊ iz Bani; dopisano je ime zaseoka Bani jer BaÊiÊ iz BaÊiÊi æivi u Banima,
a ne BaÊiÊima. On se vjerojatno priæenio u zaseok Bani.
Kancelar Juraj Vlah u svojemu je prijepisu uËinio tek nekoliko manjih
pogreπaka. Te pogreπke pokazuju njegovo domaÊe hrvatsko podrijetlo.
Primjerice, umjesto u talijanskome obliku neka je imena, npr. Martin, Simon,
Mate, zapisao u hrvatskome ili pak u prezimenima Berkopaz i Sikich piπe k
umjesto s. SliËnu pogreπku nalazimo i u pisanju prezimena Kuchiel i Kukuglian.
112

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kapetan Peri, koji je bio doktor pravnih znanosti, sastavio je na latinskome
jeziku listinu za grad Rijeku kojom grad i kotar Rijeka priznaju pragmatiËku
sankciju i zahvaljuje Karlu VI. πto je uredio pitanje nasljedstva. Listinu kojom
se priznaje da po izumrÊu muπkih kraljevskih potomaka vladarsko pravo
dinastije Habsburga moæe prijeÊi na æenske potomke, Ivan de Peri proËitao je
u Loæi grada Rijeke 29. studenoga 1725.
Ubrzo nakon toga, kapetan Peri doæivio je negodovanje i otpor kastavskih
podloænika. Kastavci su se 1728. godine æalili da je on sudske postupke vodio
bez sudjelovanja sudaca i vijeÊnika. Isto tako nije im dozvoljavao obratiti se
sudu u Ljubljani i Gracu bez novËanoga pologa za moguÊe sudske troπkove.
Situacija se pogorπavala, Gospoπtija je klizila u novu bunu, a rijeËki je
isusovaËki kolegij po veÊ uhodanome receptu odluËio u pomoÊ pozvati vojne
postrojbe iz Kranjske.
Iste je te godine Ivan de Peri doËekao cara Karla VI. kad je doputovao u
Rijeku. Peri je na sveËani doËek cara doveo tisuÊu uvjeæbanih vojnika. PoËasna
je postrojba postrojena kod Trnova nedaleko ©kalnice.

Grb Druæbe Isusove nad portalom kastavskih gradskih vrata
(foto: mr. sc. B. Kukurin)
113

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Nakon Perija, godine 1736. kastavskim je kapetanom postao Martin pl.
Terzi. O njemu se vrlo malo zna. Do nas dolazi samo vijest da su se u njegovo
vrijeme zabranile javne gozbe, a od priπteenih je novaca kupljeno πest
srebrnih svijeÊnjaka za æupnu crkvu. Kapetana Terzija 1738. godine naslijedio
je domaÊi kapetan Juraj Vlah, koji je duænost vrhovnog upravitelja Gospoπtije
obavljao sve do smrti 1772. godine.
DOMA∆I KAPETAN JURAJ VLAH
Juraj Vlah postao je kapetanom Kastavske gospoπtije 1738. godine i na
tome je poloæaju ostao sve do 1772. godine. Prema tome, vrhovnu je upravu
i vojnu vlast nad Gospoπtijom obnaπao pune 34 godine. To je najdulje
razdoblje obavljanja kapetanske duænosti u povijesti Kastavske gospoπtije.
Osim toga, J. Vlah jedan je od rijetkih kapetana kojega je prirodna smrt zadesila
na najviπoj duænosti upravitelja Kastavske gospoπtije. Njegovi su prethodnici
na tu duænost bili izabrani dva do tri puta, nekima mandat nije produæen, a
neki su doæivjeli tuænu sudbinu nasilnoga smjenjivanja.
Juraj Vlah roen je 2. svibnja 1700. na Vlahovom bregu u Kastavskoj
komuni nedaleko grada Kastva. Otac mu je bio vijeÊnik, tj. opÊinski savjetnik,
a majka, roena JuπiÊ, bila je sestra popa Jurja JuπiÊa, po kojemu je Juraj i
dobio ime. Uz Ëetiri sestre, Juraj je bio jedino muπko dijete obitelji Vlah.
Presudnu je ulogu u njegovu odgoju, prema svemu sudeÊi, odigrao njegov
ujak Juraj JuπiÊ. DruæeÊi se s njime stekao je prva znanja, koja je kasnije
proπirivao. Kao πto je veÊ spomenuto, uz svoj materinski hrvatski jezik
poznavao je talijanski i njemaËki jezik. Nakon πto je izabran za vrhovnoga
upravitelja, nosio je titulu kapetana Kastva, Veprinca, MoπÊenica i Podbrega
(danas dio grada Rijeke). Umro je 30. prosinca 1772., a njegovi posmrtni ostaci
poËivaju zajedno sa suprugom Margaretom, roenom PeriÊ, u grobnici poda
arkadnoga trijema Æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice u Kastvu.
Vrhovna uprava i vojna vlast Jurja Vlaha protekla je u vrlo bogatoj
djelatnosti. No i on je, poput svojih prethodnika, imao problema s kastavski
podloænicima. Do nemira je doπlo u samome zaËetku njegove uprave. Povod
mu je bila nakana dræave da se izgradi nova cesta od Pazina do Ljubljane glavnoga grada pokrajine Kranjske. Pazin se s Ljubljanom trebao povezati
kraÊom trasom preko SemiÊa, LaniπÊa i Æejana na Starad, Sv. Petar i Postojnu.
Kastavci su negodovali jer bi tim projektom ostali i dalje nepovezani sa
srediπnjom Istrom. Zaloæivπi se za Gospoπtiju, Juraj Vlah je uspio isposlovati
izgradnju ceste preko UËke i Veprinca prema Kastvu. Za uzvrat je obeÊao da
Êe Kastavci svojim radom novu cestu jednim krakom povezati s lukom u
Voloskom. Kastavski je puk to i uËinio povezavπi cestom Toπinu i Volosko.
114

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Naravno, Pazinjani nisu bili oduπevljeni neπto duljim putom do Ljubljane, ali
s vremenom su se strasti oko ceste, kao πto to u æivotu biva, stiπale.
Nedugo zatim doπlo je do novoga spora s Pazinskom grofovijom/kneæijom.
Spor je nastao zbog prava ribarenja u uvali Cesara/Cezara koja je uvuËena
izmeu lovranske i moπÊeniËke komune pa je granica tekla po sredini morske
uvale. BuduÊi da je Lovran pripadao Pazinskoj grofoviji, a MoπÊenice
Kastavskoj gospoπtiji, svaa ribara oko prava ribolova u Cezari prerasla je
komunalne granice. Nakon pregovora sloæili su se po principu par-nepar, i to
godinu za godinu. Godine 1742. dogovoreno je da Êe ubuduÊe pravo na
ribarenje u uvali Cezara neparnih godina imati podloænici Pazinske grofovije,
a parnih podloænici rijeËkoga isusovaËkoga kolegija, dakle Kastavske gospoπtije. Dokument su potpisali pazinski kapetan Martin de Terzi, ranije i sam
kastavski kapetan, Juraj Vlah u ime Kastavske gospoπtije te vlasnik Pazinske
grofovije Giovanni Antonio Turrinetti markiz de Prie.
UreujuÊi æivot komune kastavske, gradski su suci Matej KalËiÊ i Andrej
Pobor donijeli 1753. godine, po nareenju J. Vlaha, odluku o zabrani trgovine
pred crkvom ili pred crkvenim stremon/trijemom. Time se ponajprije æeljelo
zaπtititi dostojanstvo hrama Boæjega, a trgovina je prebaËena pred grad.
Posebno se J. Vlah iskazao 1755. godine kada je u svojstvu vrhovnoga
upravitelja branio porezne interese Gospoπtije pred zemaljskim povjerenstvom
u Ljubljani. Vrativπi se u Kastav, uspio je uvjeriti podloænike Gospoπtije da se
pomire s godiπnjim porezom od 500 forinti, jer Êe, ako im gospoda kao mjerilo
za plaÊanje uzmu desetinu, ta obveza iznositi 1173 forinte. Osim toga, puk Êe
na svoja lea morati preuzeti i onih 50 forinti koje im na ime pomoÊi u isplati
duga doplaÊuje isusovaËki kolegij u Rijeci. Zbog toga neka Kastavci, koji
plaÊaju 200 forinti, budu zadovoljni plaÊati zajedno s Veprincem (125),
MoπÊenicama (125) i rijeËkim isusovaËkim kolegijem (50) zajedniËki iznos od
500 forinti, kako je odreeno joπ 1661. godine.
Nedugo zatim, 1757. godine, u vrijeme Sedmogodiπnjega rata (1756.-1763.),
podræavajuÊi politiku carice Marije Terezije J. Vlah poziva Kastavce domoljube
i krπÊane da se prijave u vojsku za borbu protiv “naπih glavnih neprijatelja
Prusijana”. Oni koji se odluke i pristanu na vojnu sluæbu od Ëetiri godine
dobit Êe odmah po svojemu potpisu dar od 8 njemaËkih zlatnika. Svi novaci
iz Kastva krenut Êe u Ljubljanu gdje Êe se dalje po potrebi rasporediti.
Godine 1758. sreeni su odnosi vezani za lov s graniËnim komunama
Kastva i Kastavske gospoπtije. Tada izdane potvrde dokazuju da ne postoje
nikakvi sporovi u svezi s lovom izmeu Kastavske gospoπtije i susjednih
komuna Bresta, Vranje, Lovrana i BrseËa. Iste su takve potvrde u Kastav
pristigle iz Paza i Lupoglava u Istri te Jablanice i Gutenega na sjeverozapadu
Gospoπtije.
115

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

NastojeÊi urediti svakodnevni æivot komune u duhu poπtivanja starih
zakona, J. Vlah je 1759. godine naredio kancelaru Kastva i cijele Kapetanije
Giambattisti TomiËiÊu da prepiπe stari Zakon Grada Castua od letta 1400. On
je to i uËinio prepisavπi Statut “iz stareh Kgnih Zakona, ke se nahajagiu u
Americhe va zide na Loxe Comunskoj”. Suci su tada bili Andrej Pobar i Ivan
BaÊiÊ. InaËe, kancelar i vijeÊnik G. TomiËiÊ bio je vrπnjak J. Vlaha i nadæivio
ga je doËekavπi godinu 1773. kada je Carskoj komisiji podnio molbu da mu se
povisi mirovina, koju je dobio za 35 godina rada. Nakon toga gubi mu se trag.
Zanimljiv je i podatak iz godine 1759./60. U jednome tajnom izvjeπtaju o
brodovima koji su tada s robom doplovili u Trst spominju se i brodovi iz luka
na istoËnojadranskoj obali. U Trst su doplovila i tri broda kastavskih patrona/
vlasnika: bracera Matije JaËiÊa sa 150 vesala, pieligo Matije VIdoviÊa s 200
koËara ugljena (drvenoga), 3 baËve uljanoga taloga i vinom, te pieligo Nicoloa
Letisa s 2000 lovorovih plodova. Prema svemu sudeÊi, rijeË je o patronima koji
su æivjeli uz more u Voloskom i Opatiji. To se posebice odnosi na vlasnika
bracere Matiju JaËiÊa, Ëije prezime nalazimo u Opatiji. U svakome sluËaju,
vijest je vrlo zanimljiva jer povezuje Kastavce s pomorstvom.
NastojeÊi da Gospoπtija i Kastav napreduju, J. Vlah se priklonio reformama
austrijske vladarice M. Terezije. U skladu s time beËku je odluku od 1764.
godine o nagraivanju promicatelja gospodarstva objelodanio godinu dana
kasnije. Nagrade u novcu trebale su pripasti onima koji uzgajaju pastuhe,
zatim onima koji su mlade ljude poduËili presti i plesti, nadalje onima koji su
posijali najviπe trave - djeteline, onima koji proizvode æeljezo, te na kraju
osobama koje budu mogle dokazati da su posadile i u tri godine uzgojile 20
do 25 bijelih murvinih (dudovih) stabala. Uz to, poticalo se Ëuvanje vinograda
od bolesti. Vezano uz oËuvanje i odræavanje cesta uvedena je rabota
popravljanja sporednih putova. Radi stvaranja gospodarski Ëvrste i neovisne
obitelji 1766. godine J. Vlah zabranio je æenidbu svim osobama koje nemaju
dovoljno sredstava i prihoda za prehranjivanje æene i obitelji.
Svim tim nastojanjima dodao je i brigu o obrazovanju mladih Katavaca πto
je dovelo do otvaranja puËke πkole u Kastvu. Naime, 19. lipnja 1770. Veliko i
Malo vijeÊe veÊinom su glasova donijeli odluku da Kastav mora naÊi uËitelja
koji Êe djecu uËiti Ëitati i pisati te osposobljavati za daljnje viπe πkolovanje.
Djeca Êe uËitelju plaÊati mjeseËnu πkolarinu, a opÊina mu je duæna godiπnje
plaÊati 12 dukata. O radu te prve πkole u Kastvu i πirokome podruËju
Kvarnerskoga primorja nemamo drugih podataka pa ne znamo ni jezik na
kojemu je odræavana nastava. »injenica da od 1770. godine u Kastvu postoji
πkola o kojoj brigu vodi opÊina ne znaËi da se Kastavci nisu i prije individualno
πkolovali. DapaËe, to potvruju kastavski kancelari, neki suci i vijeÊnici.
Naposljetku i u popisima uËenika isusovaËke gimnazije nalazimo nekoliko
Kastavaca.
116

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Grobnica suca Martina Vlaha i Jurja MateπiÊa u arkadnom prizemlju crkve
Sv. Jelene Kriæarice u Kastvu (arhiv: dr. sc. V. MuniÊ)
117

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

UKINU∆E ISUSOVA»KOGA REDA
Ni nepune dvije godine nakon osnivanja πkole, 30. prosinca 1772. umro je
kapetan Kure Vlah. Te je godine u Veprincu buknula posljednja buna u
Gospoπtiji, koja je ubrzo smirena. Jurja je Vlaha na kapetanskoj stolici
poËetkom 1773. godine zamijenio Franjo Franul Weissenturnski, neiskusan i
ne odveÊ obrazovan mladiÊ. Kastavsko je vijeÊe izrazilo zabrinutost njegovim
ponaπanjem i strah da Êe izgubiti sudbene ovlasti. Meutim, stjecajem
okolnosti vojna i civilna uprava Franula Weissenturnoskoga bila je kratkoga
vijeka. Upraviteljem je bio samo par mjeseci, jer je te iste godine 21. srpnja
papa Kliment XIV., zbog mnogih ranijih i sve uËestalijih prituæaba na isusovce
i pritisaka europskih vladara na njega, ukinuo isusovaËki red.
UkinuÊe isusovaËkoga reda bulom pape Klimenta XIV., Kastavska je
gospoπtija doπla pod nadleænost carske komore, dakle opet neposredno pod
vlast Habsburgovaca. Odmah nakon ukinuÊa isusovaËkoga reda, carica Marija
Terezija imenovala je carske komisije koje su poËele s popisom svih pokretnih
i nepokretnih dobara na podruËju rijeËkoga isusovaËkoga kolegija.

118

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U novo doba s novim vrhovnim gospodarima

U NOVO DOBA
S NOVIM VRHOVNIM GOSPODARIMA
Kada je 1773. godine ukinut isusovalki red Kastavska je gospoπtija postala
vlasniπtvo carske komore, a nakon desetak godina opet je promijenila svoga
vrhovnoga feudalnoga gospodara. Nagli razvoj i mijene povijesnih dogaanja
utjecali su na promjene i nov naËin æivota nekadaπnjih podloænika Gospoπtije.
Osobito su znaËajna dogaanja na koncu XVIII. i poËetkom XIX. stoljeÊa. Dah
graanskih sloboda sa Zapada utirao je put novim svjetonazorima i πirenju
obzorja izvan Kvarnerskog zaljeva. I dok su se ranije samo neki, poput
Vincenta i Ivana iz Kastva, uspjeli afirmirati izvan liburnijskoga podruËja, novo
Êe vrijeme to omoguÊiti puno veÊem broju ljudi. Upravo zato godinu ukinuÊa
isusovaËkoga reda, iako ne baπ neposredno, posredno moæemo smatrati
jednom od povijesnih prijelomnica u povijesti Kastva i Kastavπtine. Jer nakon
odlaska isusovaca mnoge su se stvari, pogotovo u graanskome æivotu,
promijenile.
Zanimljivo je da je te 1773. godine arhiakon Svilokos zatraæio osnivanje
biskupije u Rijeci, a opatija Sv. Jakova inkorporirana je rijeËkome arhiakonatu.
Godinu dana kasnije to je diplomom potvrdio vladar. Ubrzo nakon toga na
svome putu po austrijskim pokrajinama, car Josip II. posjetio je Rijeku 13.
svibnja 1775. Zahtjev za osnivanjem biskupije ponovljen je 1776. godine.
Meutim, niπta se nije promijenilo i podruËje je od Rijeke do BrseËa zajedno
s Kastvom i Kastavπtinom ostalo i dalje pod crkvenom jurisdikcijom pulskoga
biskupa. Doduπe, kao πto Êemo kasnije vidjeti, zahvaljujuÊi Josipu II. doÊi Êe
do reorganizacije Crkve na podruËju Kvarnerskoga zaljeva, ali ne onako kako
je to Svilokos æelio.
U meuvremenu, nakon ukinuÊa isusovaËkoga reda i rada Ëlanovi su
carskih komisija marljivo i potanko popisivali cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu rijeËkoga isusovaËkoga reda. Nakon nekoliko godina
pronaen je kupac Kastavske gospoπtije. Bio je to Ivan Krstitelj Thierry. Prema
ugovoru o kupoprodaji koji je sklopljen izmeu Carske riznice i I. K. Thierryja,
on je posljednjim danom (31.) srpnja 1784. bio duæan na ime otkupa Kastavske
gospoπtije (Domino di Castua) isplatiti ukupni iznos od 102.000 forinti. Od
navedenoga iznosa Carska je komora dobila 100.000 forinti, a preostale 2.000
119

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

forinti kupac je trebao uplatiti “Gradu Rijeci za izgradnju ceste od Lazareta
preko Ponsala prema Kastvu.”
Iz Ugovora o primopredaji Kastavske gospoπtije doznajemo πto je sve u
vlasniπtvo dobio I. K. Thierry. Istovremeno, popis kupljenih dobara pokazuje
stanje u Kastvu, Veprincu i MoπÊenicama pod konac XVIII. stoljeÊa. U gradu
Kastvu bile su tada 82 kuÊe, Opatiji 67, Voloskom 89, a na podruËju Rukavca
577 te Halubja 485. Ukupno je na podruËju grada Kastva (Citta di Castua,
kako ga naziva dokument o primopredaji) bilo 1300 kuÊa. UsporeujuÊi taj
podatak sa stanjem iz 1723. godine, razvidno je poveÊanje kuÊa za gotovo
jednu treÊinu.
Kastavci su i dalje obvezni plaÊati godiπnji porez od 100 maraka, svaka
marka ima vrijednost 8 lira ili 1 forinte i 30 karantana. Nadalje, opÊina je duæna
plaÊati godiπnji porez od vina 21 for. i 15. kar. te urbarijalno podavanje od 50
forinti. Uz to su i neke pojedinaËne obveze. Sijeno se dobiva iz Gospodskoga
dola, a ostala je i stara obveza noπenja pisama, za πto se zaduæuje jedna osoba.
UveËer se vrata grada zatvaraju, a kljuËevi se pohranjuju u kuÊi gospodskoj.
Tri su veÊa vrta. Ostala je i obveza podavanja desetka od vina. Ono se
gospodaru daje u naturi, a ako ga se prodaje onda se “orna” prodaje po cijeni
od 2 forinte i 16 karantana, te 2 forinte i 25 karantana. Ostala je i desetina od
æita, koja donosi na isti naËin (prodajom) prihod od 825 forinti, a desetak od
janjaca vrijedi 139 forinti. Nadalje, lokalni se porezi sakupljaju od mitnica u
Kastvu i Voloskom, ukupno 400 forinti. Drvom za ogrijev gradski se podloænici
opskrbljuju u Kastavskoj πumi (Selva castuana).
Od graevina u Kastvu navodi se velika gospodarska kuÊa, a pred njom
cisterna, koja se moæe napuniti s oko dvjesto orni vode. Kraj crkve je uz gradski
zid kamena staja dovoljno prostrana za tri konja. Grad vodi raËuna o crkvi i bira
æupnika. On nema æupnoga stana pa se sam mora brinuti za stanovanje. Mjeπtani
su, poput ostalih rstanovnika kranjske provincije, rimokatolici. Na RjeËini
Kastavci dijele pravo naizmjeniËkoga ribarenja s GrobniËkom gospoπtijom. Isto
tako dopuπten je privatni izlov tuna u luci Preluk blizu Voloskoga. U toj je luci
mali kuÊerak pokriven crijepom, skloniπte za ribare.
Kastavska komuna na jugu izlazi na more, a na istoku graniËi s Podbregom,
koji je do pred par godina pripadao kastavskomu upravnom podruËju dok ga
“njegova Sveta Visost nije ustupila gradu Rijeci” s kojom takoer graniËi. Na
RjeËini graniËi s Grobnikom. Na sjeveru graniËi sa Studenom koja pripada
augustincima iz Rijeke, te Klanom i ©kalnicom koje su u posjedu baruna
Lazzarinija. Susjedi Kastva su Brgudac i Brgud Ëiji je vlasnik rijeËki patricij
Ignazia Czanky, dok je posjed Æejana i Muna takoer u posjedu baruna
Lazzarinija. Granice izmeu njih odreene su joπ razmeivanjem 1541. godine.
Na zapadu graniËi s Veprincem, od kojega se granica spuπta prema jugu i izlazi
na morskoj obali. Kastav je najveÊa komuna Gospoπtije.
120

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Obitelj Thierry vrhovnim Êe gospodarima Kastva i cijele Gospoπtije biti
gotovo sedam desetljeÊa - od 1784. do 1843. godine. Te su godine braÊa
Francisco i Fridrih Thierry prodali svoj posjed Ambrozu Vranyczanyju
DobrinoviÊu. RijeËki je brodovlasnik otkupio posjed i bio posljednji njegov
veleposjednik. No, prije no πto je rijeËki brodovlasnik i mecena izdavaπtva i
kulturnih dogaanja u Rijeci Vranyczany DobrinoviÊ posjed dobio u ruke,
gospoda su Thierry pod budnim i strogim nadzorom na gradskome trgu
Lokvini pred kaπtelom spalili arhiv kastavske komune.
Pripovijeda se da je Thiery svakoga nosaËa dokumenata osobno pregledao.
Ipak, jedan od njih, Josip JurinËiÊ, uspio je ispod ormara sakriti malu knjiæicu
koja je sadræavala πtoriju od Kastva (povijest Kastva). Kad su sve police i
ormari bili ispraænjeni, Thierry je pitao nosaËe je li sve izneseno, na πto su oni
potvrdno odgovorili. No njihov potvrdni odgovor nije ga zadovoljio pa je sam
joπ jednom sve pregledao, a πtapom je pregledavao i ispod ormara. Tako je
naπao malu knjiæicu koju je Josip JurinËiÊ sakrio. BuduÊi da nije dobio
odgovora na pitanje tko ju je sakrio, Thierry je i nju bacio u lomaËu u kojoj
je izgorio veliki dio kastavske povijesti. Tajnom ostaje zaπto je to uËinio. No,
ako je æelio zataπkati kastavsku povijest, Thierry u tome nije uspio, jer se ona
ipak postupno otkriva zahvaljujuÊi nekim drugim izvorima.
Te iste 1784. kada su braÊa Thierry kupila Kastavsku gospoπtiju, na
prijedlog Josipa II. pristupilo se preureenju crkvene organizacije, biskupija i
æupa u Istri. Kvarnerske su æupe pa tako i kastavska pripale TrπÊanskoj
biskupiji. OËekivalo se da Êe u Rijeku biti premjeπteno sjediπte PiÊanske
biskupije, ali to se nije dogodilo. PiÊanska biskupija ukinuta je 1788. godine,
a njezino je podruËje takoer pripojeno TrπÊanskoj biskupiji. Godinu dana
ranije Rijeka je sa svojim arhiakonatom prikljuËena Modruπkoj biskupiji. Sve
te promjene govore u prilog Ëinjenici da su oËekivanja oko stvaranja
biskupskoga sjediπta u Rijeci koncem XVIII. st., za πto je prijedlog podnio
arhiakon Svilokos joπ 1773. godine, bila nerealna. Kvarnerske æupe koje su
trebale biti oslon rijeËke biskupije pripale su TrπÊanskoj biskupiji.
ODJECI FRANCUSKE REVOLUCIJE
Francuska je graanska revolucija 1789. godine donijela pobjedu narodne
misli i postala povijesnom prekretnicom za cijelu Europu. Revolucija je snaæno
potresla temelje feudalnog sustava, a nov graanski pobjedniËki svjetonazor
pozivao je na poπtovanje i uvaæavanje slobode, bratstva i jednakosti meu
ljudima. Upravo su te osnovne odrednice Francuske revolucije, a zatim i
dogaanja koja su uslijedila na poseban naËin utjecali i ostavili tragove u
æivotu stanovnika liburnijsko-primorskoga podruËja.
121

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Nakon πto je u Francuskoj vlast preuzeo Napoleon Bonaparte, koji je ubrzo
zanemario osnovne tekovine graanske revolucije, francuski je vladar krenuo
u osvajanje Europe. Za podruËje Istre, Kvarnerskog primorja i otoka znaËajna
je godina 1797. kada je Napoleonova vojska sruπila viπestoljetnu MletaËku
Republiku. Mirom u Campoformiju 17. na 18. listopada 1797. doπlo je do
raspodjele vlasti izmeu Francuske i Austrije. Austriji je potvren posjed nad
Dalmacijom i Istrom, kojega je dobila od Venecije. Austrijska je vojska odmah
okupirala cijelu Istru, Kvarnerske otoke, a ubrzo zatim i Dalmaciju. U
novoosvojenim podruËjima prva je austrijska vladavina trajala samo do 1805.
godine. Meutim nakon mira u Poæunu, Austrija je ta podruËja morala predati
Francuzima. Istra i Dalmacija sjedinjene su s Kraljevinom Italijom kojom vlada
Napoleon, a Austrija je, za kraÊe vrijeme, istisnuta s obala Jadranskoga mora.
ILIRSKE PROVINCIJE
»etiri je godine kasnije (1809.) mirom u Schönbrunnu Francuzima priznata
vlast nad podruËjem Hrvatske od desne obale Save do uπÊa rijeke Une. Od
osvojenih zemalja oni su stvorili upravnu pokrajinu Ilirske provincije (Les Provinces Illyriennes) sa sjediπtem u Ljubljani. Na Ëelu je Ilirskih provincija bio
guverner, koji je neposredno upravljao vojnim poslovima. U teritorij su Ilirskih
provincija uπle: Istra, Kranjska, Koruπka, ©tajerska, civilna Hrvatska i Vojna
granica, Dalmacija, Dubrovnik, Boka kotorska, Gorica i Trst. Istra je obuhvaÊala srediπnji, habsburπki dio i obalni pojas, tzv. mletaËku Istru koja je prije
pada Venecije pripadala Republici, te liburnijski dio zajedno s Kastavπtinom.
Tako je Kastavπtina u francuskoj administrativno-upravnoj tvorevini nakon
dugoga niza stoljeÊa ponovno spojena s cijelom Istrom. Ilirske su provincije za
Napoleonove vladavine imale vojnostrateπki, gospodarski i politiËki znaËaj.
Trajale su samo Ëetiri godine (od 14. listopada 1809. do 10. listopada 1813.
godine).
Tijekom svoje kratkotrajne vlasti Francuzi su uveli priliËan broj novosti u
Ilirskim provincijama pa tako i na podruËju Kastavπtine. Feudalni je poredak
doæivio niz udara, ali kmetstvo se ipak odræalo joπ Ëetrdesetak godina. Ratno
se stanje donekle smirilo, a æivot je i nadalje bio tegoban. No i pored svega
toga, ljudi iz Kastavπtine s odobravanjem su se i nakon odlaska Francuza
prisjeÊali francuske vlasti; odobravali su njihova nastojanja za uvoenjem reda
i pravednosti, za suzbijanjem lopovluka, kao i njihove graditeljske projekte,
posebice izgradnju prometnica. Francuzi su 1810. godine uveli u πkole ilirski
jezik, ali u nedostatku ilirskih knjiga i dalje je nastavni jezik bio - ovisno o
podruËju - talijanski ili njemaËki. Poput svih osvajaËa i Francuzi uvode u πkole
svoj, francuski jezik. Od 1812. godine uvode i primjenjuju svoje zakone pa su
otad svi graani izjednaËeni pred zakonom i podlijeæu vojnoj obvezi. Ipak,
122

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

razdoblje od Ëetiri godine bilo je prekratko vrijeme za potpunu provedbu
druπtvenih i gospodarskih reformi. S druge pak strane, nov je naËin æivota
uvodio osvajaË i okupator πto je izazivalo otpor domaÊega stanovniπtva.
InaËe, do nedavno je prevladavalo miπljenje da su Francuzi prvi uveli
poreznu razdiobu kastavske opÊine (koja je u njihovo vrijeme nosila naslov
kantona) na Rukavac (sa sjediπtem u Voloskome) i Halubje (sa sjediπtem u
Kastvu). Meutim, podjela na porezne opÊine postojala je joπ ranije. Ustvari,
nju su uveli rijeËki isusovci, a o tome svjedoËe njihove quaderne (s popisima
tlake odnosno poreza) od straæe, desetine, od bira, od mladih æivotinja i od
vina joπ od konca XVII. stoljeÊa. Quaderne su se posebno vodile za Rukavac,
Volosko, Opatiju i Brezu - zapadni dio Kastavπtine i Halubje, Bergud, ©kurinje,
ReËinu i Brezu - srednji i istoËni dio Kastavπtine. Breza je bila podijeljena u
dva dijela. Zatekavπi takvu podjelu poreznih opÊina, Francuzi su je jednostavno prihvatili, a kada su oni otiπli, sustav su poreznih opÊina od njih
preuzeli Austrijanci 1815. godine.
Pod kraj svoje vlasti Francuzi su u Kastavπtini izvrπili popis kuÊa. Kanonik
Andrija Jurdana popisao je kastavski puk, a Anton TomiËiÊ napravio tablice s
brojevima kuÊa. RukavaËke tablice nosile su uz broj slovo R, a halubajske
slovo H. To je ujedno i prvo poznato oznaËavanje kuÊa na podruËju
Kastavπtine. Naravno, za svoj trud popisivaËi su bili plaÊeni.
Kratkotrajna epizoda francuske vlasti poËela se raspadati nakon Napoleonova poraza u Rusiji 1912. godine. To je bio signal za pruæanje organiziranoga
otpora Francuzima i na kvarnerskome podruËju. U Istri i na Kvarneru poËinje
se sakupljati malobrojna vojska. Na Ëelu vojnih postrojba bio je general Laval
Nugent, kojega su Kastavci zvali general Luæan. U tome je prvome razdoblju
Nugentu od velike koristi bila pobjeda moπÊeniËkoga satnika Josipa LazariÊa.
On je u srediπnjoj Istri blizu Berma potukao jednu francusku postrojbu, πto je
imalo pozitivan odjek u cijeloj pokrajini, a L. Nugent iskoristio je to za
novaËenje vojnika i podizanje borbenoga morala vojske.
Kada je koncem kolovoza 1813. L. Nugent doπao u Rijeku, odmah je
formirao domobranstvo. I Kastavci su se odazvali njegovu pozivu pa su
uspjeπno formirali jednu diviziju. Sa svojom je vojskom L. Nugent krenuo iz
Rijeke preko Kastva i UËke u Istru te zauzeo cijeli poluotok. Nakon zauzeÊa
Istre ukrcao je svoju vojsku na brodove i prebacio se u Italiju. Na tome ga je
putu cijelo vrijeme pratila hrabra kastavska divizija. Prema rijeËima generala L.
Nugenta Kastavci su u viπe bojeva pokazali primjerenu hrabrost i junaπtvo, ali
su, naæalost, imali velikih gubitaka. No, i pored gubitaka, zapisao je grofgeneral u izvjeπÊu od 22. lipnja 1814., kastavska je divizija pomogla uspjehu
njegova ratnoga pohoda. DapaËe, Kastavci su se borili kao rutinirana stara
vojska i zasluæili su sve pohvale za junaπtvo i disciplinu.
123

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavska se Ëeta nazvala Neboj se ga (neprijatelja). Kada su se vratili kuÊi,
razvojaËeni su se Kastavci Ëesto πalili imenom svoje postrojbe. PozdravljajuÊi
se meusobno tim imenom, dovodili su u nedoumicu tko se koga boji, πto je
izazivalo opÊi smijeh.
KRALJEVINA ILIRIJA - UPRAVNA TVOREVINA AUSTRIJANACA
Izgubivπi ratne bitke, Francuzi su morali napustiti naπe podruËje i Ilirske
provincije. Njihova je vlast pravno prestala nakon mira u Parizu 1814., a to je
zatim potvreno i zakljuËcima BeËkoga kongresa 1915. godine. Vlast su nad
bivπim teritorijem Ilirskih provincija preuzeli Austrijanci.
Godinu dana nakon BeËkoga kongresa Austrijanci su 1816. podruËje koje
su preuzeli do Francuza proglasili Kraljevinom Ilirijom. Kraljevinu Iliriju Ëinili
su: Kranjska, BeljaËki okrug, Gorica, Primorje, nekadaπnje Ugarsko primorje,
te dio pokrajinske Hrvatske. Tim se podruËjima prikljuËuju »edad i Gradiπka,
CeloveËko podruËje. Odreeno je da Kraljevina Ilirija ima dva gubernija
(upravna podruËja): 1. Koruπku i Kranjsku i 2. Primorje, Goricu, Gradiπku,
Istru i dio provincijske Hrvatske. Naziv Kraljevina Ilirija zadræao se sluæbeno
do 1849. godine, iako je to kasnije bilo bez posebnoga znaËenja. Njezina se
teritorijalna cjelovitost zadræala do 1822. godine kada je na zahtjev hrvatskih
i ugarskih staleæa iz Kraljevine Ilirije izdvojena civilna Hrvatska te vraÊena
Hrvatskoj u sklopu Ugarske.
U okviru Ilirskoga kraljevstva Gorica, Trst, Rijeka i karlovaËko podruËje
Ëinili su Primorski gubernij. Gubernij je bio podijeljen na GoriËko okruæje,
TrπÊansko ili Istarsko okruæje, RijeËko okruæje i KarlovaËko okruæje. Peta je
pokrajinska jedinica bio grad i slobodna luka Trst sa svojim zaleem.
Kastav je u okviru te upravne organizacije pripadao RijeËkome okruæju, a
imao je poloæaj kotara. Kastavski su kotar Ëinile tri manje upravne jedinice:
Kastav, Rukavac i Veprinac ili Opatija. Podaci iz 1818. godine omoguÊuju
uvid u broj stanovnika i kuÊa u veÊim naseljima pojedinih kotara Primorskoga
gubernija, pa tako i na podruËju kastavskoga kotara.
Cijeli je Kotar Kastav imao prema sluæbenom popisu iz 1818. godine
ukupno 1.983 kuÊe u kojima je æivjelo 10.148 duπa. Upravna je jedinica Kastav
imala ukupno 716 kuÊa i 3.779 stanovnika, a Ëinila su je ova naselja: Kastav,
JurËiÊi, SrdoËi, Zamet, Hosti, BlaæiÊi, Brnasi, Sarπoni, ReËina, MarËelji, Sroki,
BenËani. Rukavcu su pripadali: SpinËiÊi, TrinajstiÊi, JuπiÊi, Jurdani, Puæi,
ZvoneÊa, KuÊeli, Gornji Rukavac, Donji Rukavac, Bregi, Pobri, PeriniÊi, Matulji
i Rubeπi. U Rukavcu su bile 733 kuÊe s 3.893 duπe. Veprinac ili Opatija bila je
najmanja upravna jedinica kastavskoga kotara, a Ëinila su je ova naselja:
Opatija, Volosko, Vaπanska, Bernardova, Puharska i Poljane. Na tome su
124

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

podruËju bile 534 kuÊe u kojima je æivjelo 2.476 ljudi.
U to se vrijeme RijeËko okruæje dijelilo na Istarski, Planinski i RijeËki okrug.
RijeËki okrug uz Kastav Ëinili su Podgrad (danas u Republici Sloveniji), Lovran,
Labin, Pazin, Belaj, »abar s TrπÊem, Ravna Gora, Fuæine, Crikvenica, Bakar,
Rijeka, Krk, Cres i Mali Loπinj. Cijelo je okruæje imalo ukupno 26.505 kuÊa i
brojilo 128.782 duπe. Po broju stanovnika veÊi su kotari od Kastva bili: Rijeka
(s 14.573 duπe), Pazin (13.992), Ravna Gora (10.600) i Crikvenica (10.465).
Broj od preko 10.000 duπa prelazili su i kotari Krk (10.077) i Bakar (10.062).
©to se pak Kotara Rijeke tiËe, treba upozoriti da je u zbroj njegovih stanovnika,
pored obliænjega Trsata s 503 kuÊe i 2.098 duπa, bila ukljuËena i upravna
jedinica Grobnik. Na grobniËkome podruËju bilo je tada 809 kuÊa i 3.525 duπa.
Sama Rijeka brojila je 1.024 kuÊe i 8.950 duπa.
UsporeujuÊi popis iz 1818. i onaj iz 1723. godine vidljivo je poveÊanje
broja kuÊa i broja stanovnika na podruËju kastavskoga kotara. Osim toga, novi
je popis omoguÊio izraËunavanje prosjeËnoga broja stanovnika koji stanuju u
jednoj kuÊi. On za Kastav iznosi 5,11 osoba.
Nastojanja oko ureenja unutraπnjega stanja u Kraljevini Iliriji nastavila su
se sljedeÊe 1819. godine. Te je godine obavljena izmjera zemljiπta i saËinjen
novi katastar. Odmah nakon toga sastali su se predstavnici dviju velikih
kastavskih poreznih opÊina Rukavca i Halubja, da bi raspravili pitanje
meusobnih odnosa. OdluËili su da cijelo podruËje “Kastavπtine i u buduÊe
ostaje jedno i nerazdruæivo”. To je znaËilo da su svi pripadnici opÊine mogli
koristiti zajedniËko opÊinsko zemljiπte tj. opÊinske paπnjake, sjenokoπe, izvore
i vodnjake, bez obzira kojoj su kastavskoj katastarskoj opÊini pripadali.
Kada je godine 1822. Rijeka vraÊena Hrvatskoj, Kastavska je opÊina
pripojena Istarskomu okrugu, koji je obuhvaÊao nekadaπnje podruËje habsburπke i mletaËke Istre. Nekoliko godina ranije Volosko i Opatija izdvojili su
se u zasebnu opÊinu. Tako smanjena Kastavska opÊina neÊe se mijenjati sve
do Rapallskoga ugovora 1920. godine.
Tri godine kasnije (1825.) vrhovna je vlast odluËila reorganizirati Kraljevinu
Iliriju. Ona je, osim Trsta s okolicom, podijeljena na dva veÊa okruæja: GoriËko
i Istarsko. Okruæni ured za Istarsko okruæje bio je u Pazinu. U Istarsko okruæje
uπao je i Kastav, pa se tako nakon nekoliko stoljeÊa konaËno odcijepio od
Kranjske. Istovremeno, odluka o stvaranju Istarskoga okruæja znaËila je zaËetak
posebne istarske pokrajine u Austrijskoj carevini.
Nove upravne promjene slijedile su u Kastvu samo tri godine nakon πto je
S. Vranyczany DobrinoviÊ od grofa Thierrya kupio Kastavsku gospoπtiju za
112.000 forinti. Dvorska komora ujedinila je 1846. godine kastavske porezne
opÊine. Prva sjednica ujedinjene opÊine odræana je 29. sijeËnja 1847., a za
prvoga je opÊinskoga glavara bio izabran Martin Vlah. Ubrzo nakon toga 1850.
125

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

godine Kastavskoj su opÊini pridruæene opÊine Studena, Klana, Lisac, ©kalnica
i Brgud. Njihov je sluæbeni naziv bio “pridruæene opÊine”.
Razdoblje austrijske vlasti od 1809. do 1848. godine obiljeæio je austrijski
diplomat i politiËar Metternich, prvo kao ministar vanjskih poslova od 1809.,
a zatim kao predsjednik vlade od 1821.-1848. godine. ZahvaljujuÊi njemu
Habsburπka je monarhija nakon Napoleonovih ratova uspjela zadræati prevladavajuÊi poloæaj u Srednjoj Europi. U unutraπnjoj politici kancelar Metternich
posegnuo je za apsolutistiËkim metodama πireÊi u prvome redu germanstvo,
πto je posebno dolazilo do izraæaja u πkolama.
U meuvremenu je kastavska πkola, koja je 1770. poËela s radom kao opÊinska
poluprivatna πkola, 1796. godine postala javna πkola. Tadaπnji uËitelj Ivan LuËiÊ
dobivao je godiπnju plaÊu od 12 dukata s obvezom da besplatno poduËava Ëetiri
siromaπna uËenika. On je tu obvezu proπirio na svu djecu koja su æeljela nauËiti
Ëitati i pisati. Nekoliko godina kasnije, izmeu 1814. i 1820. uËiteljem u Kastvu bio
je Matej Suppe, svjetovnjak, Dalmatinac. On je navodno uËenike poduËavao na
hrvatskome jeziku, najvjerojatnije u “dalmatinskome dijalektu”.
Od 1823. do 1838. uËitelj u Kastvu bio je Ivan Hribar, a u πkoli se, u duhu
zahtjeva Metternichove uprave, govorilo samo njemaËkim jezikom. Hribara je
zamijenio Ivan MahorËiÊ, takoer Slovenac, koji je striktno pridræavajuÊi se
naputaka vrhovnih vlasti traæio da se govori samo njemaËki. »ak su se i rijeËi
molitve izgovarale na njemaËkome jeziku. A ako bi se nekomu uËeniku
omakla hrvatska rijeË, morao je za kaznu nositi drvenoga magarca sve dok se
nije naπao “novi grjeπnik”, koji ga je zamijenio u izdræavanju MahorËiÊeve
sramotne kazne. Sve je to ostalo bez rezultata. Djeca nisu zavoljela njemaËki
jezik. DapaËe, Ëim su napuπtala πkolski prag zazvonile su rijeËki kastavske
hrvacke Ëakavske besedi. I. MahorËiÊ je u Kastvu uËiteljevao do 1860. godine.
Pod kraj njegova uËiteljevanja kastavska je πkola podignuta na stupanj glavne
plovanske uËione, s jednim uËiteljem ravnateljem i dva poduËitelja.
U razdoblju austrijske Metternichove vladavine u Klani je 1843. godine
ustanovljena puËka πkola. ©kolu su polazila djeca s podruËja pridruæenih
opÊina Klane, Lisca, Studene i ©kalnice. Njezin je prvi uËitelj bio kapelan N.
KorsiÊ. Svjetovni su uËitelji u Klani zamijenili duhovnike 1866. godine, a
godine 1887. πkola je proπirena u Dvorazrednu mjeπovitu puËku πkolu.
REVOLUCIONARNA 1848. GODINA,
BACHOV APSOLUTIZAM I PO»ECI PREPORODA
Revolucionarna 1848. godina snaæno je odjeknula i na podruËju Kastavπtine. U travnju mjesecu (25.) ukinuti su feudalni odnosi u Hrvatskoj.
UkinuÊe kmetstva i proglaπenje opÊe slobode zemljiπta znaËilo je i ukinuÊe
126

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

starih gospoπtija, ali i nove æivotne kuπnje za veliki broj pripadnika seljaËke
populacije. Istovremeno, daljnji razvoj politiËkih dogaaja 1848. godine
pridonio je jaËanju narodnoga, hrvatskoga duha i samosvijesti Kastavaca.
U lipnju su odræani izbori za ustavotvornu skupπtinu u BeËu. Istra i
Kvarnersko primorje izabrali su Ëetiri poslanika, od kojih je samo Kastavac
Josip Vlah bio Hrvat. Ostala trojica pripadali su talijansko-talijanaπkim
krugovima. Joπ su ranije talijanski predstavnici zatraæili da se u Istri umjesto
njemaËkoga sluæbenoga jezika prihvati talijanski jezik. Predstavnici su to
obrazlagali tumaËenjima da se samo u Podgradu govori slovenskim jezikom,
a u ostalim dijelovima talijanskim. To je znaËilo da su Istra i Kvarnersko
primorje talijansko podruËje. Naravno, talijansko-talijanaπko stajaliπte je
izazvalo snaæne proteste, a sluæbeni predstavnici Kastavπtine podnijeli su vladi
i pismeni protest traæeÊi upotrebu hrvatskoga jezika u javnome æivotu.
Nadleæni je ministar odbio talijansko-talijanaπki zahtjev obrazloæivπi svoju
odluku Ëinjenicom da je od 243.000 stanovnika Istre i Kvarnerskih otoka tek
60.000 onih koji govore talijanski, a veÊina ostalih je “slavenskoga i vlaπkoga
roda”.
Premda je zahtjev talijanskih predstavnika bio odbijen, ipak je talijanski
vladajuÊi sloj pokrajine u praksi proveo neozakonjeni prijedlog svojih
zastupnika u parlamentu. Na to je reagirao Josip Vlah i uz pomoÊ brata
Martina, veÊ spomenutoga prvoga glavara Kastva, u rujnu poduzeo politiËku
akciju: potaknuo je liburnijski dio Istre da se izjasni za sjedinjenje s Banskom
Hrvatskom. UËinio je to u Ëasu nakon πto su hrvatske JelaËiÊeve vojne
postrojbe pod zapovjedniπtvom Josipa Bunjevca 31. kolovoza 1848. uπle u
Rijeku. Pozivu Kastavaca odazvali su se poËetkom 1849. godine Lovranci. Iako
akcija J. Vlaha nije uspjela, ona je u sebi nosila naznake buduÊih stremljenja
Kastavaca, kojima Êe se pod kraj stoljeÊa u vrijeme preporodnoga pokreta
pridruæiti i ostali Hrvati Istre i Kvarnerskih otoka.
Godine 1849. ministrom unutraπnjih poslova postaje Aleksandar Bach, Ëime
zapoËinje razdoblje njegove apsolutistiËke vladavine. Bachov apsolutizam, koji
je pogodio i Kastavπtinu, trajao je do 1859. godine. U tome je razdoblju, toËnije
1852. godine, Martin Vlah pokuπao sjediπte kotara iz Voloskoga prebaciti u
Kastav. Meutim, njegov je trud ostao bez rezultata. Naravno, intencija je bila
gospodarski poboljπati stanje grada, ali i sprijeËiti utjecaj Talijana na rad
kotarskih organa i suda. Austrijska je carevina postala policijska dræava, a
germanizacija je sve prisutnija. To je dovelo do zamiranja druπtvenoga i
politiËkoga æivota.
No, i pored toga u tome su razdoblju otvorene na podruËju Kastavπtine
dvije πkole. Prva je godine 1850. u Svetome Mateju (Viπkovo) otvorena
pomoÊna πkola. Prvi je uËitelj bio kapelan Anton Svetlin do godine 1852.
127

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Tridesetak godina kasnije (1882.) ona je postala javna puËka πkola, a na
stupanj Trorazredne mjeπovite puËke πkole podignuta je 1889. godine. ©kolu su
pohaala djeca s podruËja ovih æupanija: BlaæiÊi, Brnasi, Hosti (sela ©kurinja
i Pletenci), MarËelji, Sarπoni, Sroki i Sv. Matej.
Druga πkola, ona u Rukavcu zapoËela je s radom 1852. godine. U poËetku
je bila pomoÊna πkola. Njezin je prvi uËitelj bio kapelan Josip Janc, koji je
πkolu vodio do 1878. godine. Godinu dana nakon toga rukavaËka πkola postala
je javna puËka πkola. Od 1885. ona postaje trorazrednom i to dvorazrednom
muπkom i jednorazrednom æenskom πkolom. U rukavaËkoj πkoli svoja su prva
znanja stjecala djeca iz Bregi, KuÊeli, Gornjega i Donjega Rukavca, PereniÊi i
Pobri.
Bachov je apsolutizam pao 1859. nakon poraza austrijske vojske kod
Magente i Solferina. Listopadskom diplomom 1860. godine austrijski je vladar
vratio svojim narodima ustavne slobode. Oduπevljeni propaπÊu apsolutizma i
povratkom ustavnih sloboda, Kastavci su nekoliko mjeseci kasnije te dogaaje
obiljeæili natpisom u kamenu ispod stijega na Fortici slijedeÊim rijeËima: Kastav
u ustavnom letu 1861.
Ban ©okËeviÊ sazvao je bansku konferenciju, na kojoj je prihvaÊena
predstavka (Ëiji je autor Ivan MaæuraniÊ) na vladara. Predstavkom se traæilo
uvoenje hrvatskoga jezika u javne poslove te povrat Dalmacije i tri stara
hrvatska istarska kotara zajedno s Kvarnerskim otocima Hrvatskoj. Kralj je
pristao na uvoenje hrvatskoga jezika, a glede sjedinjenja s Dalmacijom
naredio je da se njihovi poslanici pozovu na konferenciju u Zagreb. Poslanici
se nisu pojavili i konferencija se raziπla.
©to se pak Istre tiËe stvari su se razvijale drugim tijekom. Godine 1861. od
nekadaπnjega je Istarskoga okruæja ureena Markgrofovija Istra. Ona je imala
svoj Pokrajinski sabor i Pokrajinsku vladu u PoreËu, a bila je pod Carskim i
Kraljevskim namjesniπtvom u Trstu. Uveden je izborni sustav Ëetiriju izbornih
razreda po staleæima: veleposjednici, trgovaËka komora, gradovi i selo, a
biskupi su bili virilisti (Ëlanovi sabora po poloæaju). Takav izborni sustav davao
je vrlo male izglede hrvatskomu i slovenskomu puku, pa je prevlast u
Istarskome saboru dræao mali talijansko-talijanaπki sloj. U javnome je æivotu u
upotrebi talijanski jezik, a Sabor je odbio uvoenje hrvatskoga jezika na svoje
sjednice.
Te iste 1861. godine, 21. oæujka kastavski je puk svoje povjerenje poklonio
Andriji Marottiju JurjeniÊu te ga izabrao za opÊinskoga glavara. A. M. JurjeniÊ
bio je osebujna liËnost, homo universalis svoga vremena. Zbog toga mu ovdje
posveÊujemo nekoliko redaka viπe no πto je u ovakvim pregledima povijesti
uobiËajeno.
128

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Rodio se u JurjeniÊima 1805. godine, a nakon kastavske πkole i rijeËke
gimnazije zavrπio je bogosloviju u Gorici, gdje je zareen za sveÊenika. Od
1832. sluæbuje u Lovranu, Oprtlju, Trstu, Jelπanama, Buzetu, gdje 1843. godine
saznaje da mu je umro otac, koji mu je ostavio brigu o majci i desetoro braÊe,
od kojih petoricu malodobnih. Zbog toga je molio trπÊanskoga biskupa
Ravnikara premjeπtaj u Kastav pa kada ga nije dobio napustio je sluæbu i
pjeπke se preko UËke vratio u Kastav. Nakon nekoga vremena za njim je stigla
odluka trπÊanske biskupije da je suspendiran. No, kada je Bartolomej Legat
poslije Ravnikarove smrti postao trπÊanskim biskupom, postavio ga je za
kapelana u Kastvu. U meuvremenu bavio se razliËitim poslovima: poljodjeljstvom, vinogradarstvom, stoËarstvom, vodio brigu o oËuvanju πume i dr.
Zbog poduzimljivosti i radoholiËarstva bio je omiljen u puku.
»im je postao opÊinski naËelnik, hrvatski jezik uveden je u sluæbene akte,
rijeπenja, dopise i odluke Kastavske opÊine. Trudio se ojaËati gospodarstvo jer
je ono po njemu bilo temelj napretka i boljega æivota. Uredio je πumske
meaπe, nastojao oko izgradnje cesta kako bi Kastav povezao s veÊim
srediπtima, a 1863. godine otvorio je poπtanski ured u Kastvu. Zasitivπi se
glavarske duænosti odstupio je, a na njegovo mjesto izabran je 27. rujna 1869.
Martin Vlah - Tinac.
Hrvatskim jezikom izvrsno je vladao. Poznavao je talijanski, latinski i
njemaËki jezik. U slobodnom se vremenu bavio pjesniπtvom, glazbom,
slikarstvom, lovom, lijeËenjem ljudi i æivotinja, stolarstvom. Bio je veseljak,
pjevao je i recitirao te u druπtvu odræavao ugodno raspoloæenje. Iza sebe
ostavio je kastavsku budnicu »ez podrtu, pa boæiÊnu koledvu Slava na nebu
se peva, pa pjesme Kastav u ufanju, Nije meni. Bio je narodnjak. Uz ostalo bio
je i Ëlan OsnivaËkoga odbora kastavske »italnice, a zatim njezin poËasni Ëlan.
Umro je od kapi 27. rujna 1869.
U vrijeme dok je A. Marotti - JurjeniÊ bio kastavskim opÊinskim glavarom
otvorena je 1861. godine u ZvoneÊi pomoÊna puËka πkola. Prvi je uËitelj bio
Josip Petrak.
Promjene na bolje desile su se i u kastavskoj πkoli. Naime, nakon πto je
1858. godine Kastav dobio Glavnu plovansku puËku πkolu, pojavila se potreba
za veÊim πkolskim prostorom. OpÊina je taj problem rijeπila kupnjom posebne
kuÊice s vrtiÊem. Bilo je to 1860. godine u vrijeme uËiteljevanja Frana Ravnika,
Slovenca koji je odliËno poznavao hrvatski jezik. A hrvatski je jezik uveden u
nastavu od 1861. godine πto je bilo vrlo znaËajno. Kastav je tako nakon
pokuπaja germanizacije izbjegao i eventualnu romanizaciju. U razdoblju od
1864. do 1868. ravnateljem πkole bio je Ernest JeluπiÊ. U Ëetvrtoj godini njegova
sluæbovanja (1868.) donijet je zakon o obveznom pohaanju πkole za svu
djecu koja su navrπila 6 godina. Prema zakonu πkole je trebalo otvoriti u svim
mjestima gdje ima 40 djece.
129

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

“»ITALNICA” U KASTVU - PRVA HRVATSKA PREPORODNA ORGANIZACIJA
U ISTRI I NA KVARNERSKIM OTOCIMA
Posljednja desetljeÊa XIX. stoljeÊa nudila su Habsburπkoj monarhiji bremenitoj unutraπnjim politiËkim, nacionalnim i gospodarskim problemima, a
na vanjskopolitiËkome planu suoËenoj s opadanjem moÊi i utjecaja - dvije
opcije opstanka: opciju raspada na niz manjih dræava i opciju podjele
dræavnopolitiËke vlasti. Austrija je, naravno, odabrala moguÊnost podjele
dræavne vlasti s Ugarskom te je tako za joπ nekoliko desetljeÊa uspjela odloæiti
potpuni raspad velike mnogonacionalne i sve krhkije Dvojne Monarhije.
Dvojna je Monarhija stvorena 1867. godine Austrougarskom nagodbom.
Godinu dana kasnije sklopljena je Hrvatsko-ugarska nagodba. Za Hrvatsku, a
napose za Kvarnersko primorje bio je znaËajan status kotara, grada i luke
Rijeke, koja postaje “posebno sa svetom /ugarskom/ krunom pripojeno tijelo”.
Rijeka je postala maarski grad izoliran od svojega obliænjega podruËja.
Novostvoreno stanje odræalo se do konca Prvoga svjetskoga rata 1918. godine,
nakon kojega se dræavni teritorij Austro-Ugarske Monarhije raspao, a na njemu
je niknulo nekoliko novih dræava.
Vezano uz politiËka i gospodarska kretanja, od sredine XIX. st. u Austriji su
bujala narodna strujanja. Na podruËju Hrvatske πire se narodne i preporodne
misli, koje sve snaænije prodiru izvan veÊih i jaËih srediπta. To se posebno
osjeÊa u kulturno-prosvjetnome osvjeπÊivanju, pa od 60-ih godina jaËa
ËitaoniËki pokret.
Uloga hrvatskih Ëitaonica oËituje se u njihovoj prosvjetnoj, prosvjetiteljskoj,
kulturnoj, politiËkoj, ali i nacionalnoj djelatnosti. One su okupljaliπte naprednih
intelektualaca, rasadiπte, promicatelj i nositelj naprednih ideja. One isto tako
ostvaruju i podræavaju zabavno-pouËne programe pa u njihovim prostorijama
djeluju pjevaËki zborovi, dramske grupe koje izvode razliËite igrokaze,
recitatorske, pjevaËke i glazbene grupe. Ponikle u vrijeme snaænoga preporodnoga zamaha, Ëitaonice su mostovi suradnje hrvatskoga i slovenskoga
stanovniπtva u Istri, a u svoj rad ukljuËuju predstavnike razliËitih narodnih
manjina.
Hrvatska Ëitaonica u Kastvu osnovana je 27. prosinca 1866. godine. Poziv
za osnivaËku skupπtinu potpisalo je 20 kastavskih uglednika, od kojih su neki
postali Ëlanovi njezine prve uprave. Na skupπtini se raspravljalo o imenu
Ëitaonice pa je od dva prijedloga, Liburnijsko druætvo i »italnica, prevagnulo
ovo drugo ime. Na skupπtini su prihvaÊena Pravila pisana hrvatskim jezikom,
koja je potvrdilo Carsko i Kraljevsko namjesniπtvo u Trstu. Prvim predsjednikom postao je Vjekoslav Vlah, kastavski dekan, tajnikom Antun Rubeπa,
opÊinski glavar, a blagajnikom Ernest JeluπiÊ, ravnatelj glavne plovanske πkole
u Kastvu (1864.-1884.). /InaËe, on je u svojoj knjiænici posjedovao Valvasorovu
130

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

knjigu Die Ehre de Herzogthums Krain, koju je njegova sestra posudila M.
Laginji/. Radom u njezinu Odboru trag su ostavili najvieniji kastavski
uglednici: Franjo Steidle, Matko Laginja, Antun DukiÊ - DiraËiÊ, Fran i Matko
MandiÊ, Mirko JeluπiÊ, Jakov VolËiÊ - kapelan kastavski i sakupljaË narodnoga
blaga, Vinko ZamliÊ, Matko Brajπa Raπan, Vjekoslav SpinËiÊ, Franc Bachman.
Prvim poËasnim Ëlanovima izabrani su poreËki biskup Juraj Dobrila i æupnik
Matko Jurinac, a sljedeÊe godine Josip Juraj Strossmayer.
»itaonica je u poËetku imala 21 Ëlana, a njihova prezimena odavala su
hrvatsko, Ëeπko, slovensko podrijetlo. U poËetku ona je bila udruga zatvorenoga tipa pa je molba mladeæi za prijam u »italnicu 1869. godine odbijena.
No kasnije Êe Ëitaonica i njima otvoriti svoja vrata. Gospoice i gospoe nisu
mogle biti Ëlanice, ali su sudjelovale na njihovim zabavama, glazbenim
predstavama i igrokazima, poput gice Ljudmile Bachman, Eme Defranceschi.
Izvodili su mnoge igrokaze, primjerice ©ilo za ognjilo M. Laginje u kojemu je
igrao i sâm autor teksta. Igrani su takoer Novci za diplomu, Kumovanje,
Daæjevna noÊ i mnogi drugi. Recitirale su se i pjevale domoljubne pjesme
poput Hrvatske domovine, Kastavske, Istarski se Hrvati brate. Pod ravnanjem
Matka Brajπe Raπana zbor je izvodio koraËnice Istrane dragi na noge æurno,
a 1888. godine izvedena je skladba I. Zajca Hrvaticam. Program je postao joπ
bolji kada je izgraen Narodni dom, za Ëiju je gradnju inicijativu dao M. Laginja
1885. godine na skupπtini »italnice. »itaonica je bila preplaÊena na izdanja
hrvatskoga, talijanskoga i njemaËkoga tiska i Ëasopise.
Svoju djelatnost kastavska je »italnica zapoËela pod sloganom Sloæimo se.
PoπtivajuÊi taj princip djelovanja, kastavski su ËitaoniËari odræavali veze s
Ëitaonicama na cijelome podruËju Kvarnerskoga zaljeva i Istre.
Tijekom vremena zbog politiËkih razloga ona mijenja svoje ime najprije u
Kastavsku Ëitaonicu, zatim Narodnu Ëitaonicu i naposljetku Hrvatsku Ëitaonicu (1880.), u vrijeme kada je u njoj snaæno djelovao M. Laginja. To je ime
nosila sve do iza Prvoga svjetskoga rata, kada se 1921. sjedinila s Istarskom
vilom i Hrvatskim sokolom u Kastavsko druπtvo Sokol.
Djelatnost kastavske »italnice posebno je znaËajna, jer je potakla ËitaoniËki
pokret, odnosno osnivanje niza novih Ëitaonica po cijeloj Istri, Kvarnerskim
otocima, pa i u Trstu. VeÊ 1867. otvara se Narodna Ëitaonica u Velom Loπinju,
1869. godine Slavjanska Ëitaonica u Puli te Hrvatska Ëitaonica u Dekanima i
Dolini. Sve su te Ëitaonice uglavnom nosile naziv Hrvatska Ëitaonica. Na
podruËju Kastavπtine i liburnijske Istre Ëitaonice su se otvarale ovim redom:
1872. u Voloskom Druπtvo “Concordia”, koje Êe se poslije prozvati Bratimstvo,
1885. u Iki, 1887. u BrseËu (kada i u Trstu!), 1888. Hrvatska Ëitaonica “Zora”
u Opatiji, 1891. Hrvatska Ëitaonica “Danica” u Lovranu i Hrvatska Ëitaonica
u MihotiÊima te 1900. godine u MoπÊenicama.
131

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavska je Ëitaonica isto tako utjecala na osnivanje Hrvatske Ëitaonice u
Vrbniku, Ëija je osnivaËka skupπtina odræana 28. rujna 1871. godine. Ubrzo
nakon toga vrbniËka Ëitaonica zasjenila je ranije osnovanu loπinjsku Ëitaonicu
te rasprostrla svoj utjecaj na kvarnerske otoke. Kastavska Ëitaonica nije bila
prva na ovim prostorima, ali je njena djelatnost bila najsnaænija πto se pogotovo
oËitovalo u liburnijskoj i srednjoj Istri. Naposljetku kastavski su ËitaoniËari
organizirali Prvi tabor Hrvata Istre, Kvarnerskoga primorja i otoka 1871. u
Rubeπima.

»lanovi odbora kastavske "»italnice" koji su sudjelovali u organiziranju
I. tabora Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka: Vjekoslav Vlah, Ernest JeluπiÊ,
Franjo Steidle, Fran Bachman, Antun Rubeπa, Vjekoslav JeluπiÊ, Antun
Jurinac, Martin Vlah i ©ime Jurehman
Par godina prije Tabora 1868. objavljen je kalendar Istran za 1869. godinu,
prvo hrvatsko glasilo Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka. Njegov prvi urednik bio
je kastavski æupnik i uËitelj u Kastvu Fran Ravnik. Iako je F. Ravnik bio
Slovenac, odliËno govorio i pisao hrvatskim jezikom.
Ubrzo zatim uslijedio je poËetak znaËajnoga izdavaËkoga pothvata za sve
Hrvate i Slovence Istre, Kvarnerskoga primorja i Krasa. 1. lipnja 1870. pokrenut
je u Trstu list Naπa Sloga, prvo samostalno glasilo Hrvata Istre i Kvarnerskih
otoka. U poËetnome desetljeÊu toga projekta bila je od presudnoga znaËenja
djelatnost Mate Baπtijana koji je svoj rad podredio ostvarenju programa
poreËko-pulskoga biskupa dr. Jurja Dobrile. Cilj je bio povezivanje svih
132

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

istarskih akcija te ujedinjavanje grupica i pojedinaca u borbi za narodnu stvar.
Dr. Juraj Dobrila bio je vodeÊa figura Hrvata sjeverne Hrvatske od konca 50ih do poËetka 80-ih godina. On je bio osnivaË, pokretaË i financijer Naπe Sloge
te sljedbenik Josipa Jurja Strossmayera.
Istomiπljenici dr. Jurja Dobrile bili su Kastavci Mate i Ivan Baπtijan.
Halubajski blizanci Mate i Ivan roeni su u selu Jugi 5. rujna 1828. Nakon πest
godina rijeËkoga, gimnazijsko su πkolovanje zavrπili u Zagrebu, a bogosloviju
- poput gotovo svih Kastavaca sveÊenika - u Gorici. Mate Baπtijan pristupa
hrvatskome preporodnome pokretu, a od 1870. godine, premda tajni, zapravo
je stvarni urednik Naπe Sloge. Svojim knjiæevnim i publicistiËkim radom, kojega
je podredio potrebama svoga naroda, jedan je od utemeljitelja hrvatskoga
narodnoga pokreta u Istri.

Kastavski blizanci Matko i Ivan Baπtijan
Ivan Baπtijan bio je umjetniËka, lirska duπa. Samouki domaÊi slikar
opredijelio se za slikanje oltarnih pala. U æupnoj crkvi Sv. Ane u Voloskom
naslikao je Sv. Anu, u Kukuljanovu Sv. Nikolu, u Humu Sv. Antu, u Rukavcu
Sv. Luku, u Kastvu u crkvi Sv. Fabijana i Sebastijana Sv. Sebastijana, a u novoj
viπkovskoj (tada svetomatejskoj) crkvi Sv. Mateja. Uzgredno, glavni i najveÊi
dio radova u svezi s crkvom dovrπen je 1862. godine, Baπtijanova slika Sv.
Mateja postavljena je 21. rujna 1863. na glavni oltar, a 21. srpnja 1865. crkvu
je posvetio trπÊansko-koparski biskup Bartolomej Legat.
Ivan Baπtijan preminuo je 11. oæujka 1898. Pokopan je pored svoga brata
blizanca Mate (koji je preminuo Ëetiri mjeseca ranije, 26. listopada 1885.) na
groblju Sv. Ane na Trsatu. Svojim djelom halubajski su blizanci ostavili snaæan
133

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

i jasan trag u hrvatskome narodnome preporodu Istre i Kvarnerskog primorja.
Njihovim tragom dalje Êe krenuti Vjekoslav SpinËiÊ, Matko Laginja i Matko
MandiÊ. Potonji Êe poslije dr. Ante DukiÊa, koji je preuzeo uredniπtvo Naπe
Sloge nakon πto ga je napustio M. Baπtijan, 1883. godine postati urednikom
toga hrvatskoga lista i ureivati ga gotovo do kraja æivota. M. MandiÊ umro je
13. svibnja, a Naπa Sloga prestala je izlaziti 28. svibnja 1915.
PRVI TABOR HRVATA ISTRE I KVARNERSKIH OTOKA RUBE©I, 21. SVIBNJA 1871.
Nedugo nakon izlaska Ravnikova Istrana i Naπe Sloge, u krilu kastavske
»italnice rodio se joπ jedan znaËajan povijesni dogaaj - Prvi tabor Hrvata
Istre i Kvarnerskih otoka. Tabor na kojemu su iznijeti zahtjevi naroda okupio
je 21. svibnja 1871. na brdaπcu oko crkve Sv. Mihovila kod Rubeπa podno
Kastva, prema pisanju onovremenoga tiska, 10.000 ljudi æeljnih rijeËi potvrde
svoga hrvatskoga jezika, poticaja i novih rjeπenja za bræi gospodarski napredak
Kastavπtine, Kvarnerskoga primorja i Istre.
Taborski pokret doπao je na obale sjevernoga Jadrana iz »eπke preko
Slovenije i slovenskoga dijela Istre. Prvi tabor odræan je u Kalcu kod Logateca
u Sloveniji 1869. godine. Na njemu je govorio kastavski Slovenac Franjo
Steidle, tajnik »italnice. Nakon toga je 1870. godine odræan tabor u Kubedu,
a njegovi su odjeci bili joπ snaæniji. Na tabor su bili pozvani “vrli Hrvati
Kastavski”, a u jednom njegovome zakljuËku preporuËeno je da se sljedeÊi
tabor πto prije organizira i priredi u Pazinu ili Kastvu. Na taboru je govorio veÊ
spomenuti, Franjo Ravnik nekadaπnji uËitelj u Kastvu.
Kastavski su ËitaoniËari odmah prionuli poslu oko organizacije tabora.
Reprezentativni odbor konstituiran je 9. oæujka 1871., a u njega su uπli Franjo
Steidle, opÊinski tajnik i drugi tajnik »italnice, zatim Antun Rubeπa, glavar
kastavske opÊine i prvi tajnik »italnice, a kao i Franjo Marotti zastupnik u
Istarskome saboru, Ernest JeluπiÊ blagajnik »italnice i ravnatelj πkole u Kastvu,
uËitelji Franjo Sever i Jakov Velikonja te kapelan Franjo KraljiÊ. Drugoga dana
na sjednici odbora Ëlanovi su izmeu sebe formirali Srediπnji odbor na Ëelu s
Franjom Steidleom, tajnikom Franjom Severom i blagajnikom Antunom
Rubeπom. OdluËeno je da se tabor odræi 21. svibnja 1871. kod crkvice Sv.
Mihovila u Rubeπima. Isto tako, odluËeno je da se naprave dva slavoluka s
grbovima istarskim, hrvatskim i slovenskim, a iz BeËa su naruËene spomen-medalje.
Glede sadræaja govora na taboru bilo je predvieno da se govori o pet
pitanja: 1. “protiv sdruæenja Istre, GoriËke s Trstom u jednu politiËku svezu”, 2.
“o sdruæenju Jugoslavljana na temelju ljubljanske konference - iz prethodne
godine”, 3. o uvoenju narodnoga jezika u urede i πkole, 4. o razvitku
134

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Lice i naliËje medalje izdane u Ëast I. tabora Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka

pomorstva uopÊe, a posebno u Liburniji te 5. o potrebi uvoenja slobodnih
luka u Istri. Dakle, o politiËkim, dræavnim, jeziËno-nacionalnim i gospodarskim
problemima. Jasno, vrhovne su vlasti zabranile govore o prva dva pitanja, za
koja su svi bili zainteresirani. Istarski puk bio je protiv sjedinjenja s Goricom
i Trstom, jer je to znaËilo potpasti pod talijansko-talijanaπke krugove i izgubiti
svoju minimalnu samostalnost. ©to se pak druge toËke tiËe, vlasti nisu æeljele
dopustiti moguÊnost javnoga πirenja jugoslavenske ideje.
UnatoË svemu tome u Rubeπima se skupilo 10.000 ljudi. Iako se meu
ljudima osjeÊala napetost, tabor je protekao u redu i miru. Tabor je otvorio
predsjednik Srediπnjega odbora Franjo Steidle. On je za predsjednika mitinga
predloæio Antuna Rubeπu, koji je i dalje u miru i redu vodio tabor.
Prvi je o problemu slobodne upotrebe hrvatskoga jezika uvjerljivo govorio
Ernest JeluπiÊ. Zatim je Franjo Marotti obrazloæio gospodarske probleme
kojima je uzrok loπ carinski sustav. Problem se po miπljenju F. Marottija mogao
rijeπiti ako Kastavπtina i Podgrad uu u “porto franko” (slobodnu carinsku
zonu). Svoj zahtjev je u jesen ponovio na sjednici Istarskoga sabora u PoreËu
i njegov je prijedlog prihvaÊen. Pjesmicu koju je tom prigodom u Saboru
recitirao na Ëakavskom, zapisniËar je zapisao. To su bile prve hrvatske rijeËi
izgovorene u Saboru koje su uπle u zapisnik istarskoga predstavniËkoga tijela.
InaËe sluæbeni jezik Sabora bio je talijanski. Kao treÊi govorio je dr. Marijan
DerenËin iz Rijeke, kasnije ugledan hrvatski kriminolog. DerenËin je govorio
o vitalnim problemima pomorstva. Traæio je organiziranje pomorskoga
obrazovanja, umanjenje poreza na nove brodove, a iznio je i potrebu da se
poradi na organiziranju brodarskih zadruga.
VeÊ je reËeno da je samo Marottijev prijedlog prihvaÊen. Meutim,
okupljanje velikoga broja ljudi - na razini jednoga tadaπnjeg veÊega grada 135

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

potvrda je da preporodni pokret ulazi u novo razdoblje, u razdoblje organiziranosti pokreta. To ujedno znaËi da Êe vlasti ubuduÊe morati voditi raËuna o
zahtjevima hrvatskoga i slovenskoga puka u Istri. Istovremeno ljudi su se
poËeli organizirati osim u politiËkim i u druπtvenim djelatnostima.
Tako je veÊ godinu dana nakon πto je æeljeznica iz Ljubljane preko Postojne,
Pivke i Matulja stigla do Rijeke utemeljena BratovπÊina hrvatskih ljudi u Istri.
BratovπÊina, osnovana 1874. godine sa sjediπtem u Kastvu, imala je cilj:
“Pomagati Êe uËeÊu se mladeæ hrvatske narodnosti iz Istre i Kvarnerskih otoka”
(Ël. 1.). “PomoÊ se sastoji u godiπnjih podporah, koje dieli druætveni odbor pod
obiËnimi uvjeti...” (Ël. 2.). Pravila BratovπÊine potvrena su 1875. godine.
PokretaËi osnivanja druπtva za podupiranje siromaπnih istarskih aka bili su:
Vjekoslav Vlah, æupnik i dekan kastavski te predsjednik »itaonice, Franjo
Marotti, bivπi opÊinski naËelnik, Ernest JeluπiÊ, bivπi πkolski ravnatelj i
sveuËiliπni aci Antun DukiÊ, Matko Laginja, Fran MandiÊ, brat Matka MandiÊa
i Vjekoslav SpinËiÊ. Meu prvim darovateljima bili su biskup akovaËki Josip
Juraj Strossmayer, koji je i inaËe stalno prisutan u akcijama Kastavaca, sa 100
forinti, biskup J. Dobrila s 50 for., dr. Dinko ViteziÊ sa 100 for., pa mnogi »esi,
Hrvati i Slovenci. Iako je BratovπÊina imala skromna sredstva, ona su pomogla
mladim ljudima da ustraju i zavrπe studij.
Vezano uz ime DukiÊevo, treba reÊi da je Antun DukiÊ (Kastav, 1854. Volosko, 1894.) nakon πto je doktorirao otvorio odvjetniËku pisarnicu u Pazinu.
On je bio prvi hrvatski odvjetnik u srednjoj Istri. Ljudi su ga toliko zavoljeli,
poπtovali i cijenili da su ga izabrali za naËelnika pazinske opÊine, a zatim i u
pokrajinski sabor. Bio je i naπ “prvi podpredsjednik sabora Istre bar po imenu”,
kako kaæe Vj. SpinËiÊ, zato jer mu predsjednik Talijan nikada nije dopustio
predsjedavati. Neko je vrijeme, kako je naprijed spomenuto, nakon M.
Baπtijana ureivao Naπu Slogu do dolaska M. MandiÊa u Trst.

136

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U znaku kastavskoga/istarskoga trolista

U ZNAKU
KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA

PRETHODNICI KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA
KreÊuÊi se prema novome stoljeÊu ususret Prvome svjetskome ratu sve je
snaænija prisutnost i uloga prof. Vjekoslava SpinËiÊa, prof. Matka MandiÊa i dr.
Matka Laginje u politiËkome i druπtvenome æivotu Istre i Kastavπtine. Svojom
svestranom djelatnoπÊu, a posebno kao zastupnici u Pokrajinskome saboru
Istre (Dieta) i Carevinskome vijeÊu u BeËu oni postaju poznati i uvaæavani
daleko izvan podruËja Istre u cijeloj Hrvatskoj i jugozapadnim dijelovima
Monarhije. Oni su vrh preporodnoga pokreta koji je od jugoslavenske misli
postupno preπao u hrvatski narodni preporod, a oËituje se u izjavi Vj. SpinËiÊa
u jesen 1891. godine, kada je istarski zastupnik na izloæbi u Zagrebu javno
izrazio “æelju za ujedinjenjem svih Hrvata i nazvao Zagreb prijestolnicom svih
Hrvata”. Zbog toga, kako je sam rekao, austrijske su ga vlasti “svrgle sa sluæbe”
profesorske. Njegov je istup imao snaæan odjek, πto danas potvruje podeblji
sveæanj saËuvanih pisama, poruka, dopisnica i telegrama odobravanja i
podrπke iz svih dijelova Hrvatske, pa i Slovenije. U pismu podrπke koje mu je
iz Rijeke otposlano 1. travnja 1892. zapisano je i sljedeÊe: “Vi ste dokazali da
nad osobne interese postavljate interese hrvatskoga naroda.” Pismo je potpisalo preko 150 rijeËkih uglednika, meu kojima na prvome mjestu Erazmo
BarËiÊ.
Kastavski ili istarski trolist imao je svoje prethodnike. Prvi Kastavac koji je
uπao u Pokrajinski sabor Istre bio je Matija Jurinac, æupnik u MoπÊenicama. On
i Franjo FeretiÊ bili su jedini Hrvati u poËetku rada Istarskoga sabora. Nakon
toga Kastavci su stalno prisutni u Saboru: Franjo Marotti, Antun Rubeπa, Antun
SpinËiÊ i drugi. Uporiπte im je bio izborni kotar Volosko-Podgrad s jakim
srediπtem u Kastavπtini. U razdoblju od 1861. do 1882. godine u Saboru je bilo
od jednoga do Ëetiri ili pet hrvatskih zastupnika.
Izbori zastupnika iz podruËja Istre za Parlament u BeËu bili su od 1861. do
1873. u nadleænosti Istarskoga pokrajinskoga sabora. Zastupnici su sami
izmeu sebe slali predstavnike u BeË, a jednom je to uspjelo J. Dobrili. Kada
137

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

su uvedeni izbori za Carevinsko vijeÊe, stvari se nisu mnogo promijenile. Od
Ëetiri izabrana zastupnika samo je VrbniËan s otoka Krka dr. Dinko ViteziÊ bio
Hrvat, ostala trojica bili su Talijani. Izborni su kotarevi bili Pazin, Krk-Loπinj i
Volosko-Podgrad, u koji je spadao Kastav. Od 1891. Vj. SpinËiÊ zamijenio je dr.
D. ViteziÊa, a dr. M. Laginja uspio je biti izabran u zapadnoj Istri, gdje prije
njega 1873. godine nije uspio biskup J. Dobrila. Najviπi domet ostvaren je
1907. godine kada su u Carevinsko vijeÊe uπla sva trojica - Vj. SpinËiÊ, M.
MandiÊ i dr. M. Laginja.
KASTAVSKI/ISTARSKI TROLIST
Kastavski trolist spontano se formira poËetkom 80-ih godina, iako se sva
trojica poznaju joπ iz rijeËke gimnazije, koja je bila rasadnik intelektualaca,
politiËara i pristalica narodnoga preporoda. Njihovi su æivotni putovi vrlo sliËni
i stalno se meusobno isprepliÊu u zajedniËkoj suradnji - u preporodu
hrvatskoga naroda Kastavπtine, Kvarnerskoga primorja i otoka te Istre. Valja
reÊi da pri tome nisu zanemarivali ni slovenski etnos Trsta, njegove okolice i
obliænjega Krasa. U tome se posebno isticao M. MandiÊ koji je 32 godine
proveo u Trstu kao urednik Naπe Sloge (s uvijek jednakom plaÊom od dvadeset
forinti).

Kastavski trolist Matko MandiÊ, dr. Matko Laginja i Vjekoslav SpinËiÊ
138

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Matko Brajπa Raπan i dr. Frane MandiÊ

Hrvatski narodni zastupnici u Zemaljskome saboru Istre (1902.-1904.).
S lijeva na desno stoje: M. TrinajstiÊ, Stanger, SpinËiÊ, D. TrinajstiÊ, MandiÊ,
AndrijËiÊ; sjede: Laginja i KozuliÊ
139

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Najstariji Ëlan trolista bio je Vjekoslav SpinËiÊ. Roen je 23. listopada 1843.
u SpinËiÊima nedaleko Kastva. Nakon puËke πkole u Kastvu i gimnazije u
Rijeci, bogosloviju je pohaao u Gorici i Trstu, gdje je zareen za sveÊenika
u prosincu 1871. Filozofski fakultet je pohaao u BeËu i Pragu te postao
profesorom povijesti i zemljopisa. Kao profesor radi kratko (1876.-1882.), a
zatim obavlja sluæbu kotarskoga πkolskoga nadzornika u kotarima Kopar i
Volosko (1882.-1888.). Iza toga iz politiËkih razloga premjeπten je u æensku
uËiteljsku πkolu u Gorici, a veÊ je naprijed opisano kako je 1892. godine zbog
govora u Zagrebu - po njemu glavnome gradu Hrvata - otpuπten iz sluæbe.
Godine 1882. bio je izabran za zastupnika u Zemaljski sabor Istre, u koji je
stalno izabiran sve do njegova raspuπtanja u vrijeme Prvoga svjetskoga rata
1916. godine. Godine 1890. i 1891. bio je Ëlan Pokrajinskoga odbora Istre, a
od 1891. izabran je u Carevinsko vijeÊe u BeËu i njegovim Ëlanom ostao do
rasula Habsburπke Monarhije. Uz to obavljao je niz drugih duænosti, bio je
predsjednik Hrvatsko-slovenskoga kluba u Saboru od 1892. godine, predsjednik Druæbe sv. ∆irila i Metoda, podpredsjednik BratovπÊine hrvatskih ljudi
u Istri. Svoje prve radove tiskao je 1869. i 1870. godine u koledarËiÊima.
Nakon toga objavljuje nekoliko radova poput: RijeË istarskih Hrvata Talijanima i svima, na koje spada s podnaslovom Hrvatskoj ili Italiji (1869.),
Desetogodiπnjica BratovπÊine hrvatskih ljudi u Istri (1885.), ObÊina Kastav
jedna i nerazdruæiva (1899.), Moje izbivanje iz Istre od 1915.-1921. (1925.) i
Crtice iz hrvatske knjiæevne kulture Istre (1926.). Naslovi su vrlo indikativni i
jasno govore o njegovim politiËkim stajaliπtima. Umro je 27. svibnja 1933.
Matko MandiÊ roen je 28. rujna 1849. u PereniÊima (danas Matulji). Nakon
puËke πkole, polazi gimnaziju u Senju i Rijeci, bogosloviju u Gorici i Trstu.
Zareen je 1874., a nakon toga studira prirodne znanosti na SveuËiliπtu u
Pragu. Godine 1882. zaposlio se na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, no
ubrzo na nagovor Vj. SpinËiÊa odlazi u Trst gdje ostaje do smrti 13. svibnja
1915.
U Trstu preuzima uredniπtvo Naπe Sloge. Pored toga svoju djelatnost πiri na
narod. Bio je predsjednik Delavskega podpornoga druπtva, najjaËega i
najbrojnijega slovenskoga druπtva u Trstu, u kojemu je njegov brat Frane
ispomagao kao lijeËnik. Mnogo je godina bio predsjednik politiËkoga druπtva
Hrvata i Slovenaca Trsta i Istre Edinost.
Od godine 1889. zastupnik je Pokrajinskoga sabora Istre, a od 1907. i u
Carevinskom vijeÊu u BeËu. Napisao je niz uvodnih Ëlanaka, vijesti i razgovora
Jurina i Franina. Bio je vrijedan i marljiv, poærtvovan, odan i tihi suradnik.
Uvaæavao je miπljenje Vj. SpinËiÊa, koji je ipak bio primus inter pares/prvi
meu jednakima.
Najmlai Ëlan trolista bio je Matko Laginja, roen u Klani 10. kolovoza
1852. Nakon gimnazije u Rijeci studirao je pravo u Zagrebu i Gracu. Posebno
140

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

141

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

je studirao trgovaËko pravo i trgovinu na TrgovaËkoj akademiji u Trstu. Godine
1885. obranio je doktorat iz podruËja pravnih znanosti u Gracu. U meuvremenu je po nagovoru Vj. SpinËiÊa i prijatelja bio tajnikom Kastavskoga
opÊinskoga poglavarstva. Zatim je radio kao odvjetnik u Puli. Kao poduzetan
praktiËar osnovao je Istarsku posujilnicu (1891.) i Gospodarsku svezu za Istru
(1903.). Nakon Pule preselio se u Zagreb, gdje je umro 18. oæujka 1930.
Zastupnikom Istarskoga sabora postao je veÊ od 1883. godine, kada je
pokuπavajuÊi odræati govor na hrvatskome jeziku doæivio bojkot talijanskih
zastupnika. Sve do 1914. godine redovito je biran u Istarski pokrajinski sabor.
Od jeseni 1891. zastupnik je Carevinskoga vijeÊa u BeËu. Osim kratke epizode
prekida, u beËkome je parlamentu ostao do raspada Austro-Ugarske Monarhije. Za vrijeme rata zalagao se za politiku Jugoslavenskoga kluba u
Carevinskome vijeÊu. Prvih πest poratnih mjeseci nakon Prvoga svjetskoga rata
(1918.-1919.) bio je povjerenik za Istru u Narodnome vijeÊu u Zagrebu.
Neposredno nakon rata Ëlan je Privremenoga narodnoga predstavniπtva,
poslanik u Konstituanti i Zakonodavnoj narodnoj skupπtini u Beogradu, te
predsjednik Narodnoga kluba. Bio je i ban Hrvatske i Slavonije s Meimurjem.
Radove razliËite tematike (literarne, pravno-povijesne, politiËke pa i
gospodarske) poËeo je objavljivati vrlo rano: Basne prekrojene poglavito za
hrvatski puk u Istri (Naπa Sloga, Trst, 1873.), Kastavski Ustav (1400.-1661.) i
Zakon vinodolski (oba su objavljena u zadarskome Ëasopisu Pravo, prvi 1873./
74., a drugi 1875.)., Istarske priËice (Vienac, Zagreb, 1879.-80.), ©ilo za ognjilo
(πaloigra, Kastav, 1881.-82.), Kastav grad i obÊina (Trst, 1889.).
POKU©AJI RU©ENJA I RAZJEDINJAVANJA KASTAVSKE HRVATSKE OP∆INE
Snaæna i uspjeπna politiËka djelatnost Kastavaca, koja je utjecala na
politiËko miπljenje u cijeloj Istri i Kvarnerskome primorju, smetala je talijanskotalijanaπkim krugovima u Istri, Lovranu, Voloskome i Rijeci. Zato su oni poËeli
s podmetanjima πireÊi glasine o opÊem neredu u Kastvu i njegovim toboænjim
æeljama za prikljuËenjem Hrvatskoj. Pod izlikom uvoenja mira i reda,
Pokrajinska je vlada 1879. godine u Kastav poslala komesara Cudera (Kudera).
Ustvari, iπlo se na cijepanje opÊine u dva dijela, kako bi se oslabio homogeni
hrvatski puk. Cuder je raspisao natjeËaj za tajnika, blagajnika i kancelista u
æelji da na te poloæaje dovede svoje ljude, koji Êe mu pomoÊi razgraditi opÊinu.
Meutim, Kastavci su to uspjeli sprijeËiti nastojanjem da dr. Matka Laginju
dovedu za tajnika opÊine. Kuder je to uspio sprijeËiti, ali na novome izboru
(1880.) Kuderovci su bili poraæeni. OpÊina je bila spaπena. Nakon toga na
sjednici OpÊinskoga zastupstva potvrene su odluke iz 1819. godine da su sva
opÊinska zemljiπta u poreznim opÊinama kastavske mjesne opÊine, bez
pridruæenih opÊina, zajedniËko i nerazdjeljivo dobro kastavskoga puka. Da
142

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

stvar bude bolja, Kotarski sud u Voloskome priznao je te 1880. uporabu
hrvatskoga jezika kao sluæbenoga, a Kotarsko poglavarstvo uËinilo je to 1881.
godine.
U vrijeme tih razmirica, 31. prosinca 1880. uËinjen je popis cijele Kastavske
opÊine s pridruæenim opÊinama. RadeÊi kao tajnik opÊine, M. Laginja imao je
taj popis pa ga je u svojoj maloj knjiæici Kastav grad i obÊina objavio 1889.
godine. Zbog njegove zanimljivosti ovdje ga djelomiËno prenosimo. Uz imena
27 kastavskih æupanija po abecednom redu donosi se broj stanovnika i kuÊa.
Prostorne mjere donijeli smo na kraju sumarno.
Ime æupanije:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.

Broj puka:

Broj kuÊa:

432
526
460
456
116
426
579
439
393
629
584
603
424
461
335
824
366
437
425
517
675
575
451
540
367
589
650

72
92
80
79
25
76
91
68
63
113
96
102
67
86
61
135
70
71
67
78
112
80
72
95
56
116
102

13.299

2225

Bernasi
BernËiÊi
BlaæiÊi
Bregi
Breza
Hosti
JurËiÊi
Jurdani
JuπiÊi
Kastav
KuÊeli
MarËelji
Matulji
PereniÊi
Pobri
Puæi
ReËina
Rubeπi
Rukavac doljni
Rukavac gornji
Sarπoni
SerdoËi
SpinËiÊi
Sroki
TrinajstiÊi
Zamet
ZvoneÊa

Ukupno cijela opÊina Kastav
143

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Pridruæene opÊine:
1.
2.
3.
4.
5.

Brgud
Klana
Lisac
Skalnica
Studena

Ukupno pridruæene opÊine
Sveukupno

900
998
228
220
350

147
170
33
34
67

2.696

451

15.995

2.676

Prema tome kastavska je opÊina imala 27 æupanija s 2225 kuÊa u kojima je
æivjelo 13.299 stanovnika. U pridruæenim opÊinama bila je 451 kuÊa s 2696
stanovnika, ukupno u 2676 kuÊa æivjelo je 15.995 stanovnika. Prosjek jednoga
domaÊinstva iznosi 5,97 osoba, dakle gotovo 6 ljudi u jednome domaÊinstvu.
©to se zemljiπta tiËe, sveukupni prostor obuhvaÊao je 37.152 rala i 1516
klaftera, od toga pridruæenim opÊinama je pripadalo 16.778 rali i 1574 klaftera.

Hrvat iz Istre
144

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Godine 1884. kastavskim je gradonaËelnikom postao narodnjak Frane
Ksaver MuniÊ. ZahvaljujuÊi svojoj marljivosti i skrbi za dobrobit kastavskoga
puka F. K. MuniÊ izabran je joπ dva puta za poglavara Kastva (1888. i 1892.).
Meutim, treÊi mandat nije ispunio do kraja. U tome ga je u dobi od 45 godina
prekinula smrt. Nakon njega, na mjestu naËelnika zamijenio ga je vrlo uspjeπno
marljiv, vrijednan i samozatajan Kazimir JeluπiÊ.
O F. K. MuniÊu nema mnogo podataka, osim nekoliko redaka Boæe
MilanoviÊa. U svome djelu Hrvatski narodni preporod u Istri (1883-1947) B.
MilanoviÊ je iznio miπljenje da je u vrijeme Ksaverovo opÊina Kastav “bila
jedna od najveÊih, najbogatijih i najhrvatskija u cijeloj Istri. Prema neπto
kasnijem popisu puËanstva bilo je 13.323 stanovnika i svi su bili Hrvati (tek
1910. godine nabrojeno je u Kastvu 14 Talijana). KonaËno B. MilanoviÊ o F. K.
MuniÊu zakljuËuje ovim rijeËima: “God. 1895. umro je mnogogodiπnji naËelnik
Frane Ksaver MuniÊ. Na pogreb su doπli mnogi narodnjaci. Svi su priznavali
da je bio za opÊinu veoma zasluæan. Nije poznavao ni zlobu ni himbu ni
taπtinu. Bio je poznat i u Zapadnoj Istri.”
Protivnici kastavske opÊine novi su napad poËeli 1895. godine, a huπkaËi
su ljude trovali izjavama da su oznake na tablama napisane hrvatskim jezikom,
znak kako se poglavarstvo prodalo Hrvatskoj. Narod se pobunio, a buna se
proπirila po Liburniji, naroËito na podruËju Veprinca. SljedeÊe 1896. godine
Talijani su opet pronaπli “podobnu” osobu koja je trebala razbiti snagu
kastavske opÊine. Bio je to dr. KristiÊ, rodom iz Arbanasa kod Zadra. On je
osnovao austrijsku stranku i pokrenuo list Prava Naπa Sloga. List je uvredljivim
tonom protiv Hrvata, tvrdeÊi da su Kastavci Istrijani, Slovenci i sl. nastojao
unijeti pomutnju, mrænju i zbunjenost meu puk. Neke su opÊine po Liburniji
zahvaljujuÊi propagandi u poglavarstva izabrale Talijane, ali u Kastvu - gdje je
to talijanaπko-talijanskim krugovima bilo najvaænije - takav se izbor nije
dogodio. Kastavci su 1896. i 1899. godine pobijedili, a KristiÊevci su dobili
neznatnu manjinu. KristiÊ je nastavio rovariti, pa ga je opÊinsko zastupstvo
protjeralo iz Kastavπtine 1897. godine. Meutim, kotarska vlast u Voloskome
nije æeljela potvrditi zakljuËak kastavskoga opÊinskoga zastupstva. ZahvaljujuÊi
tomu, KristiÊ je uspio da se poniπte izbori iz 1899. pa su odræani novi 1900.
godine. Na njima su jednoglasno pobijedili Hrvati s 859 glasova. Poslije toga
KristiÊ je pobjegao iz Kastavπtine.
KASTAV I KASTAV©TINA POSLJEDNJIH DESETLJE∆A
AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE
Posljednja desetljeÊa Austro-Ugarske Monarhije protekla su u duhu
preporodnih stremljenja i misli, ali i liberalnijem odnosu dræave prema svome
puËanstvu. To je rezultiralo otvaranjem novih πkola, osnivanjem udruga i
145

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

druπtava, πto Êe pridonijeti slobodnijem, i naizgled boljem naËinu æivota
podanika Monarhije.
©IRENJE I OSNIVANJE ©KOLA
Na podruËju Kastavπtine nastavljeno je otvaranje puËkih πkola, i to ovim
redom: Jednorazredna mjeπovita puËka πkola Brgud (1883.), Jednorazredna
mjeπovita puËka πkola Breπca (1889.), Jednorazredna mjeπovita puËka πkola
Zamet (1891.), PodruËna πkola Pehlin (1907./1908.), PodruËna πkola ReËina i
PodruËna πkola Sarπoni (1911.), Jednorazredna mjeπovita puËka πkola Jurdani
(1912., od 16. IX.), Jednorazredna mjeπovita puËka πkola SrdoËi (1912., od 14.
X.), Jednorazredna mjeπovita puËka πkola Matulji (1913.), PodruËna πkola
MarËelji (1913./1914.). Ova posljednja je koncem Prvoga svjetskoga rata
postala samostalna, a od πk. god. 1931./1932. radila je u novoj zgradi. Zgradu
je projektirao arhitekt Ivo MarËelja, rodom iz MarËelja, tada profesor na
TehniËkoj πkoli u Zagrebu.
Od velikoga je znaËaja bilo otvorenje Dræavne struËne πkole obrtnoga
risanja u Kastvu koja je s radom zapoËela 18. listopada 1885. Delavska πkola,
kako su je nazivali Kastavci, bila je tada prvo i jedino struËno uËiliπte na
podruËju Kastavπtine i Liburnije te jedno od prvih u Hrvatskoj. Kastavska
Delavska πkola stekla je svojim uzornim obrazovanjem i odgojem uËenika
reputaciju i izvan podruËja Kastavπtine. Jedan od najzasluænijih za to bio je
njezin profesor i ravnatelj Milan BrozoviÊ (1886.-1957.). Cijeli svoj radni vijek
posvetio je obrazovno-struËnome i odgojnome radu (1908.-1957., s time da je
nakon Drugoga svjetskoga rata vodio ©kolu uËenika u privredi). Zbog svoje
predanosti, savjesnosti i poπtenja u radu s uËenicima bio je poznat kao otac
kastavskih zanatlija.
PoËetkom XX. st. Kastavci su dobili i srednju πkolu. Godine 1906., 26.
studenoga, iz Kopra je u Kastav preseljen prvi teËaj UËiteljske πkole. Time je s
radom zapoËela poznata kastavska preparandija koja je odgojila mnoge
narodne uËitelje. Oni su sluæbovali po Istri, Hrvatskoj i diljem prve i druge
Jugoslavije. ©kola je, naravno, od posebnoga znaËenja bila za Kastav i
Kastavπtinu jer su njezini aci, predvoeni svojim profesorima, sudjelovali u
nizu druπtvenih akcija (zbor, orkestar, recitatorska i dramska grupa). Kastav je
time postao joπ snaænije kulturno-prosvjetno srediπte. Prvi je ravnatelj (1906.
do 1909.) bio prof. Fran FrankoviÊ (1849.-1924.) iz Drenove. Kada je zbog
bolesti umirovljen, zamijenio ga je prof. Vladimir Nazor koji je na toj duænosti
ostao do odlaska u Zagreb 1918. godine. UËiteljska je πkola s manjim
prekidima (izgradnja nove zgrade, Drugi svjetski rat) radila u Kastvu do konca
πk. god. 1946.-1947. Zbog nedostatka prostora i sve veÊega broja aka tijekom
πkolskih praznika 1947. godine cijela je πkola preseljena u Rijeku.
146

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Vladimir Nazor

Viktor Car Emin

Milan MarjanoviÊ

Milan BrozoviÊ

147

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Jedan od njezinih aka bio je Ivo Jardas iz MarËelja (1888.-1978.), koji se
nakon zavrπetka kastavske Delavske πkole i kratke æivotne epizode u Americi
upisao u UËiteljsku πkolu. UËiteljem je postao 1913. godine. Nakon toga
sluæbovao je po πkolama punih 40 godina. Ivu Jardasa proslavilo je etnografsko
djelo Kastavπtina - Graa o narodnom æivotu i obiËajima u kastavskom
govoru, koje je 1957. godine objavila Hrvatska akademija (tada JAZU). U tome
opseænom i nadasve vrijednome djelu barba Zvane Halubjan Matijaπev od
MarËelji (kako se ponekad potpisivao) potanko je kroz obiËaje, svetkovine,
djelatnost, tugu i radosti Kastavaca opisao cijelu Kastavπtinu.
Koncem prvoga desetljeÊa XX. st. (1909.) opÊina Volosko-Opatija otvorila
je Malu komunalnu gimnaziju u Opatiji. Ona je radila samo deset godina.
Njezin rad prekinula je talijanska okupacija 1919. godine. U svezi s gimnazijom, 17. veljaËe 1910. osnovano je –aËko pripomoÊno druπtvo VoloskoOpatija.
Uporedo s otvaranjem πkola udruæuju se prosvjetni djelatnici. VeÊ 1891.
godine osnivaju UËiteljsko druπtvo kotara Volosko. Poput ostalih istarskih
uËiteljskih druπtava ono je 1892. godine pristupilo Zvezi slovenskih uËiteljskih
druπtvev, sa sjediπtem u Ljubljani. Nakon toga, istarski su uËitelji u Lupoglavu
odluËili osnovati zajedniËko hrvatsko-slovensko druπtvo Narodna prosvjeta
(1896.). Pravila Druπtva potvrena su 1897. godine. Na osnivaËkoj skupπtini
Druπtva odræanoj 1. lipnja za predsjednika je izabran Kastavac Ernest JeluπiÊ,
uËitelj u Pazinu.
Nastavljena je i briga o uËenicima pa je u Puli (1893.) osnovana Druæba sv.
∆irila i Metoda za Istru sa sjediπtem u Voloskome. Pravila πkolskoga druπtva
potvrdilo je Namjesniπtvo u Trstu 24. veljaËe 1893. Kao prilog radu Druπtva
istarski skladatelj i dirigent Matko Brajπa Raπan namijenio je pola prihoda od
svoje objavljene zbirke skladbi Popievke za Ëetiri muæka grla. Druæbu su sliËno
darivali i drugi istarski uglednici.

KASTAVSKA DRU©TVA
Od konca XIX. st. u Kastvu i Kastavπtini osnivaju se razliËita druπtva:
dobrovoljna, radniËka, glazbena, pjevaËka. Ona su okupljaliπte istovrsnih, ali
i razliËitih slojeva ljudi koji imaju zajedniËke ciljeve.
VeÊ godine 1895. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno druπtvo, koje djeluje
joπ i danas. Uporedo s njime ide i osnivanje Kastavskoga delavskoga druætva
(11. IV. 1886.) koje je okupljalo radnike u borbi za njihova prava. No, isto tako
oni su se druæili u pjesmi i plesu, a potkraj stoljeÊa bili su utoËiπte mjeπivitomu
zboru buduÊe Istarske vile. Te iste godine u Kastvu je osnovano Gospodarsko
druætvo, Ëijim je prvim predsjednikom imenovan dr. Matko Laginja.
148

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

PoËetkom XX. st., 23. lipnja 1900. odræana je u Zametu osnivaËka skupπtina
PjevaËkoga i tamburaπkoga druætva “Sloga”, koja je otvorila put osnivanju
drugih druπtava.
Kada su Kastavci nakon tri godine Ëekanja dobili odgovor iz Trsta da mogu
osnovati druπtvo, sazvana je 30. lipnja 1901. osnivaËka skupπtina Istarske vile.
Za predsjednika druπtva izabran je glavar kastavske opÊine Kazimir JeluπiÊ, a
Ëlanovi Upravnoga odbora bili su: Frane DukiÊ, potpredsjednik, Vladimir
JurinËiÊ, tajnik, Vjekoslav MuniÊ, arhivar, Ernest Grossman, blagajnik. Njihovi
zamjenici bili su Ljudevit JeluπiÊ i Ivan DukiÊ, a ObraniËki sud Ëinili su Mate
©epiÊ, Ivan SimiÊ i Nikola Æic. Carsko-kraljevsko namjesniπtvo u Trstu odobrilo
je 21. srpnja 1901. Pravila PjevaËkoga i tamburaπkoga druætva “Istarska vila”
u Kastvu, koja su tiskana 1902. u Opatiji. Osnivanje kastavskoga druπtva
simboliËnoga imena pozdravio je uËitelj Frane Rubeπa, tajnik zametskoga
PjevaËkoga i tamburaπkoga druπtva Sloga izrazivπi æelju za zajedniËkom
sloænom djelatnoπÊu. Druπtvo je okupljalo ljude razliËitih zanimanja koji su se
æeljeli druæiti uz glazbu, ples, zabavu, recitacije i izvoenje dramskih igrokaza.
Zbor je vodio uËitelj Gajo MilnerπiÊ, a tamburanje Oskar Tepeπ.

Prva fotografija Ëlanova i Ëlanica "Istarske vile" iz 1904. godine
149

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Zastava "Istarske vile" razvijena 3. rujna 1911. u povodu 10-te obljetnice
osnivanja druπtva (foto: mr. sc. B. Kukurin)
Druπtvo je, uz kraÊe krize, uspjeπno djelovalo do poËetka Prvoga svjetskoga
rata. Nakon K. JeluπiÊa, prezauzetoga opÊinskim obvezama, predsjednik je
postao Vinko Rubeπa, koji je nakon 5 godina zbog bolesti morao odstupiti.
Zamijenio ga je dr. Kajetan BleËiÊ, lijeËnik u Kastvu. Od 1909. godine s radom
je poËeo Odjel hrvatskoga Sokola pri Istarskoj vili kojega je dobro i marljivo
vodio Ferdinand Karlavaris. Odjel je potpadao pod Istarsku sokolsku æupu
ViteziÊ sa sjediπtem u Voloskom. Ustvari Odjelu Sokola Istarske vile prethodilo
je Druπtvo “Sokol” ustanovljeno u Voloskom-Opatiji (1. IX. 1901.), samo Ëetiri
godine nakon Prvoga istarskoga sokola u Puli. Neπto kasnije ustanovljeno je
Sokolsko druπtvo u MihotiÊima-FranËiÊima. Kastavski je Sokol radio vrlo dobro,
njegovi su vjeæbaËi sudjelovali na sletovima, a nakon Prvoga svjetskoga rata
Odjel je prerastao u Sokolsko druπtvo Kastav. U njemu svoju Êe djelatnost 1921.
godine objediniti s Istarskom vilom i Hrvatskom Ëitaonicom. Istarska vila imala
je dramsku sekciju, recitatorsku i mjeπoviti pjevaËki zbor, a vodila je i puËku
knjiænicu s preko 450 svezaka knjiga. Ne praveÊi razlike meu Ëlanovima, za
razliku od Hrvatske Ëitaonice, joπ 1904. godine u Upravni odbor Vile izabrane
su dvije gospoice: Ema Grossman i Marija Kinkela. Godine 1911. razvijena je
zastava Istarske vile, koju je izradila ©tefanija Vlah-©trakotova, a kuma je bila
Boæica DaboviÊ, supruga Kajetana DaboviÊa, predsjednika druπtva. Zastavu je
150

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

blagoslovio brseËki æupnik, Kastavac, Rajmund JeluπiÊ. Zastava je zahvaljujuÊi
brizi i ljubavi Kastavaca preæivjela dva svjetska rata i saËuvala se do danas.
Jedan od njezinih Ëuvara bio je i prof. Josip RibariÊ, ravnatelj UËiteljske πkole
u Kastvu do 1936. godine. Druπtvo je proπle godine proslavilo stotu obljetnicu
postojanja.
U meuvremenu u Voloskome je Posujilnica izgradila Narodni dom (1904.).
U njemu je djelovalo Glazbeno-dramsko druπtvo, a predstave je postavljao
knjiæevnik Viktor Car Emin. Iz 1907. dolazi nam podatak o postojanju
PjevaËkoga i tamburaπkoga druπtva MihotiÊi. Malo zatim osnovano je u
Rukavcu (1909.) PouËno i potporno druπtvo “Rodoljub”, a 1910. godine u
mjestu ©mogri, æupanija TrinajstiÊi, osnovana je Narodna glazba TrinajstiÊi.
Nastupaju po Kastavπtini, a zapaæen je onaj pred sam rat 1913. godine. I u
Matuljima su osnovali tamburaπko druπtvo pod imenom Narodna zajednica
Matulji. Bilo je to 1912. godine.

151

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavski portun (iz arhive dr. sc. V. MiniÊ)
152

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Dvadeseto stoljece

DVADESETO STOLJE∆E
PREMA PRVOM SVJETSKOM RATU
Poslije sijeËanjskih opÊinskih izbora 1896. na prvoj sjednici OpÊinskoga
zastupstva 4. veljaËe za naËelnika je izabran Kazimir JeluπiÊ. Kao dugogodiπnji
opÊinski tajnik dobro je poznavao opÊinsku problematiku pa je zato i mogao
mudro i racionalno obnaπati duænost naËelnika sve do 1917. godine.
K. JeluπiÊ uËinio je mnogo za Kastav. Spasio je joπ jednom opÊinu od
cijepanja (1910.) dobivπi uz pomoÊ Vj. SpinËiÊa privolu svih 27 æupanija za
opstanak nerazjedinjene opÊine. Zaloæio se za ureenje Kastva o Ëemu
svjedoËi ploËa s natpisom na Crekvini. Pomagao je savjetima djelatnost
kastavskih druπtava i bio prvim predsjednikom Istarske vile. Rijeπavao je
uspjeπno povremene probleme s nametanjem talijanskoga jezika, a podræavao
je hrvatsko i slavensko bogosluæje. Ono je doπlo u pitanje nakon smrti
trπÊanskoga biskupa Kastavca Andrije Marije ©terka. ©terk je trπÊanskim
biskupom bio od 1896. do smrti 1901. godine. Zamijenio ga je Nijemac dr.
Franjo Nagl, koji je trebao u biskupiji uniπtiti ostatke slavenskoga bogosluæja.
U nastojanju da saËuvaju svoj jezik Kastavci su napisali Spomenicu koju su
1907. godine predali biskupskomu ordinarijatu u Trstu. Joπ ranije (1899.)
Kastavci prosvjeduju protiv otvaranja talijanske gimnazije u Pazinu, a OpÊinsko
zastupstvo smatra da gimnazija ne smije biti na teret svih Istrana. Ako Talijani
æele, neka otvaraju gimnazije, ali neka ih plaÊaju i odræavaju sami - bili su
miπljenja u Kastvu. Nadalje, æeleÊi informirati puËanstvo o svemu πto se dogaa
u opÊini, poËeo je odmah od poËetka mandata tiskati opÊinske izvjeπtaje, koji
su se dijelili puku.
PoËetkom XX. st. Kastavπtina je pripadala XII. zdravstvenomu okrugu.
LijeËnik je bio dr. Kajetan DaboviÊ koji je imao dnevni raspored za cijelu
opÊinu. Primao je kod kuÊe u Kastvu, a obavljao je i kuÊne posjete. Jedina
ljekarna, otvorena 1911. godine, bila je u BeliÊima podno Kastva.
Godine 1911. sveËano je obiljeæena 40. obljetnica prvoga tabora u Rubeπima
i 10. obljetnica osnutka Istarske vile.
U praskozorje rata 30. sijeËnja 1913. raspuπten je Istarski zemaljski sabor. U
sijeËnju 1914. godine u Istri su obavljeni novi izbori. Na Ëelu izabranih opet su
153

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

bili Vj. SpinËiÊ, M. Laginja i M. MandiÊ. Meutim, Pokrajinski sabor se zbog
rata nije sastao i to su bili posljednji izbori pod austrijskom vlasti.

PRVI SVJETSKI RAT (1914.-1918.)
Gavrilo Princip je 28. lipnja 1914. usmrtio austrijskoga prestolonasljednika
Ferdinanda u Sarajevu. Optuæivπi za atentat Kraljevinu Srbiju, Austro-Ugarska
Monarhija navjestila joj je 28. srpnja rat. Time je zapoËeo Prvi svjetski rat. U
opÊoj ljudskoj i materijalnoj katastrofi od 1914. do 1918. stradalo je milijunsko
puËanstvo, a ratom su bila opustoπena velika podruËja. Osim od oruæja ljudi
su stradavali od bolesti i gladi. Ratne nedaÊe osjetile su se i u Kastavπtini, a
neki izvori tvrde da se preæivjelo zahvaljujuÊi πvercu i crnoburzijanskoj
ekonomiji.
Joπ prije izbijanja rata Hrvati i Slovenci bili su nepoÊudni austrijskoj vlasti.
Kad je rat izbio poËelo se traæiti i uklanjati nepouzdane osobe i moguÊe
izdajniËke elemente. U meuvremenu novaËe se vojnici, a u Kastvu ostaju
æene, djeca i starije osobe. Austrijske vlasti ukidaju OpÊinsko zastupstvo.
Upravu preuzima OpÊinski upravni odbor kojega vodi bivπi naËelnik Kazimir
JeluπiÊ s Ëetiri savjetnika.
Nakon πto je Italija uπla u rat na strani saveznika, Istra i Kastavπtina potpuno
su odvojene od ostalih krajeva i susjeda. U Kastvu je tada bio interniran i Milan
MarjanoviÊ, koji je uspio izaÊi iz internacije te nakon niza neugodnosti stiÊi do
Pariza, Rima i Londona. Bio je Ëlan Jugoslavenskoga odbora, a kasnije i
Komisije za razgraniËenje. Milan MarjanoviÊ (1879.-1955.) jedini je Kastavac
koji je postao akademikom.
Iz blokade se moglo izaÊi samo prema Kranjskoj i ©tajerskoj na sjeveru.
Blokada posebno donosi probleme s opskrbom i prehranom pa se opskrba
racionalizira i propisuje opÊinska aprovizacija. Ona je bila od male pomoÊi propisano je bilo samo 20 dkg kruha dnevno, za one koji nisu imali nikakvih
prihoda. Ostali su se snalazili, a krijumËarilo se na veliko. Æiveæne namirnice
prebacivale su se preko RjeËine, u prvome redu kukuruz. Neπto bolje su
prolazili zaposlenici rijeËkih tvornica, jer su im tvornice davale kruh, braπno,
mast, slaninu i dr. No ni to nije bilo dovoljno. Od 1917. zavladala je glad, a
posebno su stradala djeca. U Zagrebu je tada osnovan Srediπnji zemaljski
odbor za zaπtitu porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika, koji je
preuzeo brigu i o djeci. Prvi veÊi transport istarske, a meu njima i kastavske
izgladnjele i napaÊene djece krenuo je 1917. godine. Tijekom rata u Hrvatskoj
i Sloveniji primljeno je oko 20.000 djece, a od toga iz istarskih kotareva
Volosko, Pula, PoreË, Pazin, Loπinj, Krk i Kopar 2.209. Godinu dana kasnije
situaciju je pogorπala i πpanjolska groznica - πpanjolka od koje su mnogi umrli.
154

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

TALIJANSKA OKUPACIJA KASTAV©TINE I RAZGRANI»ENJA
NAKON PRVOGA SVJETKOGA RATA
U Zagrebu je 6. listopada 1918. osnovano je Narodno vijeÊe Slovenaca,
Hrvata i Srba, πto je u Suπaku izazvalo velike manifestacije. Tako 24./25.
listopada u Rijeci dolazi do pobune JelaËiÊevih vojnika i pada austrougarska
vlast. Maarski guverner bjeæi æeljeznicom preko Sv. Petra na Krasu (danas
Pivka u Sloveniji) u Maarsku. Vojnici u Rijeci istiËu hrvatsku trobojku, a ona
se vijori i na brodovima. Ubrzo zatim 29. listopada Hrvatski sabor proglaπava
prekid svih odnosa s Austro-Ugarskom Monarhijom i stvaranje slobodne
Dræave Slovenaca, Hrvata i Srba na podruËju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
ukljuËivπi grad Rijeku, a to je znaËilo i Kastavπtinu. Hrvatski se sabor zatim
stavio u sluæbu Narodnoga vijeÊa u Zagrebu. Povjerenikom za Istru pri
Narodnome vijeÊu imenovan je dr. M. Laginja.
Na zgradama se viju slovenska, hrvatska i srpska trobojnica. Organiziraju se
novi organi vlasti. Kastavπtina je potpadala pod Upravni kotar Volosko-Opatija,
a predsjednik njegovoga Narodnoga vijeÊa bio je dr. Ivan PoπËiÊ. Kotarsko
Narodno vijeÊe formiralo je Mjesna narodna vijeÊa i Narodne straæe. Na Ëelu
Narodnoga vijeÊa u Kastvu bio je dr. Franjo JeluπiÊ, opÊinski upravitelj, u
Zametu uËitelj Fran Rubeπa, a u Sv. Mateju povjerenik je bio upravitelj πkole
Boæo DubroviÊ. Mjesna vijeÊa imala su svoje predstavnike u kotarskome vijeÊu.
Uspostavljen je red i mir o Ëemu su brigu vodile narodne straæe, sastavljene od
Ëlanova Sokola i bivπih vojnika. Straæari su na kapama nosili hrvatsku trobojnu
znaËku ili trobojke na rukama. Narodna straæa u Kastvu i Sv. Mateju dobila je
oruæje u Matuljima, a ona zametska u Rijeci od jugoslavenske posade.
Ubrzo su se stvari zakomplicirale, jer su 3. (kada je Austrija potpisala
primirje) i 4. studenoga 1918. doplovili su u Kvarner talijanski brodovi. Kao
predstavnici Antante, kojoj su Talijani pripadali nakon potpisivanja tajnoga
Londonskoga pakta 1915., oni su doπli okupirati teritorij koji im je sporazumom obeÊan. Ubrzo sva Êe Kastavπtina biti okupirana.
Okupaciju podruËja Kastavπtine i ostalih krajeva Talijani su toboæe Ëinili u
ime Antante. Njima je trebala pripasti GoriËka, Trst, Istra i dijelovi Dalmacije.
UlazeÊi na novo podruËje, talijanske su se trupe ponaπale poput saveznika i
u poËetku su obavljali zajedniËke straæe s Narodnom straæom, koju su kasnije
razoruæali.
PoËetkom studenoga u Opatiju je doplovio talijanski ratni brod, kojega je
dr. Ivo PoπËiÊ doËekao kao saveznika. No, ubrzo su svi shvatili prevaru
perfidnoga osvajaËa. Sa sjevera je u Matulje stiglo 200 vojnika, a zatim je 10.
studenoga talijanski teretni automobil dovezao na KriæiπÊe u BeliÊe Ëetiri
Ëasnika i vojnike. Istoga dana nareeno je kastavskomu opÊinskomu poglavarstvu da puËanstvo mora predati oruæje komandi u Matuljima u roku od 24
155

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

sata. Sve oruæje ipak nije predano, a u Sv. Mateju su ga na vrijeme sakrili.
Nakon dva dana u Voloskome se iskrcalo 1000 vojnika, a 14. studenoga cestom
su iz Ilirske Bistrice stigla dva puka talijanske grenadirske divizije s generalom
Umbertom Salom. Sala je traæio da ga dou pozdraviti Ëlanovi poglavarstva πto
su neki i uËinili. Nakon toga vojnici su zauzeli prostorije uËiteljske πkole. Zbog
potrebe rada uprave, U. Sala je zadræao upravni odbor na Ëelu s dr. F.
JeluπiÊem. Zatim su talijanske postrojbe nastavile osvajanje prema Sv. Mateju
u Halubju te Rubeπima i Zametu. Cilj im je bio priÊi gradu Rijeci sa zapada
(Zamet) i sjevera (Halubje).
Istovremeno u rijeËkoj su luci Ëekali talijanski mornari da se prema
dogovoru povuËe jugoslavenska vojska u Kraljevici. To je ona i uËinila. Talijani
u luci miruju jer Ëekaju da u grad uu njihove trupe koje su prolazile kroz
Kastavπtinu i Grobinπtinu, nakon Ëega su se s tri strane spustile prema Rijeci.
Uπavπi u grad, Talijani su svrgnuli velikoga æupana za Rijeku i okolicu dr.
Rikarda Lenca kojega je imenovalo Narodno vijeÊe u Zagrebu. Njihove
postrojbe smjestile su se u Zametu, Kastvu, Sv. Mateju. U Kastavπtini je
uËinjeno mnogo πtete. Talijanski su zapovjednici prekinuli nastavu, a rad je
prekinula i Strukovna πkola. Uveden je talijanski jezik, a intelektualci su
proganjani, zatvarani i odvoeni u internaciju. Posebno su na udaru bili
hrvatski sveÊenici, uËitelji i uËiteljice te pojedini uglednici, vieniji graani.
Novi upravitelj uËiteljske πkole bio je neki »ubeliÊ/Ciubelich, Ciubelli iz Zadra
velik talijanaπ.
Rappalski ugovor sklopljen je nakon Mirovne konferencije u Parizu (1919.).
U Rappalu je 12. studenoga 1920. dogovorena granica izmeu Kraljevine Italije
i Dræave SHS. Italija je dobila GoriËku pokrajinu, Trst s okolicom, dijelove
Kranjske i Dalmacije, cijelu Istru, a Kastavπtina je podijeljena u dva dijela i
otcjepljena od Istre. Kastav i Sveti matej s Halubjem pripali su Dræavi SHS.
Talijanske su se postrojbe iz Sv. Mateja povukla 14., a iz Kastva 26. svibnja
1921. Osloboeni su dijelovi od RjeËine prema zapadu ukljuËivπi sela imenom
Baπtijani, Trnovica, Kukuljani, Sarπoni, Hosti, MarËelji i Studenu te Sv. Matej
sve do sela ©iroli, u drugome navratu od sela ©iroli do Kastva, te sela Jurdani,
BrnËiÊi, SrdoËi, SpinËiÊi i TrinajstiÊi. Pri povlaËenju Talijani su sa sobom nosili
i namjeπtaj u Matulje gdje je uspostavljena opÊina. Rijeka i njezina okolica
pretvorene su u Slobodnu RijeËku Dræavu.
ÆIVOT IZME–U DVA SVJETSKA RATA
RazgraniËenje time nije bilo gotovo, ali æivot je krenuo dalje. U Kastvu se
uspostavlja upravna vlast nove dræave. Upraviteljem opÊine postao je dr. Franjo
JeluπiÊ, a u proljeÊe 1922. godine za opÊinskoga naËelnika Kastva izabran je
Matija CucanËiÊ. M. CucanËiÊ je bio Kastavac rodom iz Klane, koji je do
156

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

talijanske okupacije radio u Pazinu kao poslovoa u Posujilnici. Meutim, s
dolaskom Talijana on viπe nije mogao ostati u Istri pa je prebjegao u Kastav.
Te iste 1922. godine dogodila se u Kastvu znaËajna sveËanost, koja u sebi
nosi i karakter protestne manifestacije Kastavaca, s jedne i druge strane
granice. RijeË je o pokopu narodnoga preporoditelja Matka MandiÊa koji je
1915. godine umro u Trstu i tamo, zbog rata, privremeno pokopan. Talijanske
su vlasti odobrile prijenos njegovih posmrtnih ostataka u Kastva, Ëime je
ispunjena njegova æelja da poËiva na kastavskome groblju Sv. Lucije. Pokop
posmrtnih ostataka M. MandiÊa, Ëiji su PeriniÊi, odnosno MihotiÊi i Matulji
ostali u granicama Kraljevine Italije, okupio je veliki broj ljudi koji su svojom
nazoËnoπÊu æeljeli odati poËast hrvatskomu narodnomu preporoditelju i
domoljubu. Istovremeno to je bio spontani protest kastavskoga puka protiv
novonastaloga stanja Ëiji je uzrok bila nepravedna granica koja je podijela
Kastavπtinu. SveËanome Ëinu pokopa osim obiËnih ljudi, πkolske djece i
uglednika prisustvovala su druπtva iz cijele Kastavπtine: Sokolsko druπtvo
Kastav, koje je nastalo spajanjem Sokola, Istarske vile i Hrvatske Ëitaonice,
Zametski koren, Borioc iz Pehlina, Udruga Sv. Mihovila i Tamburaπko druπtvo
GraniËar iz SpinËiÊi.
Posljednje dokazuje da se æivot ponovno vratio u Kastavπtinu. ©kole su
proradile, a djelatnost nastavljaju Delavska strukovna πkola i UËiteljska πkola.
Neka su djeca zbog πkolovanja u Kastvu, osobito uËenici Delavske i UËiteljske
πkole, po dva puta dnevno prelazila talijansko-jugoslavensku granicu. »inili su
to i njihovi roditelji, pogotovo Ëlanovi kulturno-umjetniËkih druπtava. »inili su
to najËeπÊe tajno, jer su im talijanske vlasti zabranjivale prelaæenje granice.
KonaËni Ëin Prvoga svjetskoga rata odigrao se u Rimu 27. sijeËnja 1924.,
gdje su Kraljevina Italija i Kraljevina SHS sklopile Rimski sporazum. Tim
sporazumom konaËno je definirana njihova meusobna dræavna granica na
podruËju Kastavπtine. Slobodna RijeËka Dræava je ukinuta, a grad Rijeka
pripojen je Kraljevini Italiji. Izvrπena je korekcija granice, pa su u okvir
novonastale Kraljevine SHS uπli Rubeπi, bez crkve Sv. Mihovila, Zamet, Plase
Sv. Nikole, Pehlin Sv. Ivana, dio ©kurinje, Drenova - Podbreg, LopaËa i
Grohovo. U akciji oko razgraniËenja udjela su imale zametske æene koje su
zajedno s ostalim pukom uspjele Komisiju za razgraniËenje otjerati ispod
zametske crkve Srca Isusova te tako saËuvale svoj hram Boæji. Granica je
povuËena izmeu ceste Zamet -Rubeπi-Kastav i æeljezniËke pruga Rijeka-PivkaPostojna-Ljubljana, koja je pripala Kraljevini Italiji. Tim Ëinom kastavska je
opÊina ostala bez pristupa morskoj obali, iako je vijekovima imala luke u
Voloskome i Preluku.
Na kraju Kraljevini Italiji bile su ustupljene ove æupanije: Bregi, Breza,
Brgud Mali, Brgud Veli, Jurdani, JuπiÊi, Klana, KuÊeli, Lisac, Matulje, PeriniÊi,
157

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Pobri, Rukavac Donji, Rukavac Gornji, ZvoneÊa, dio ©kurinje (Donja ©kurinja), juæni dio Zameta sa æeljezniËkom prugom (Donji Zamet) te dio Drenove
(Donja Drenova). Preostalih 16 kastavskih æupanija ostalo je u granicama
Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije. Od njih je formirana adiministrativna
jedinica Kotar (Srez) Kastav, Ëije se podruËje podudaralo s upravnim
podruËjem OpÊine Kastav.
Novom granicom podruËje prijeratne Kastavπtine bilo je viπe nego prepolovljeno. Novostvoreni teritorij osakaÊenoga Kotara Kastav imao je oblik poput
potkove, koja je s tri strane okruæena Italijom. Jedini spoj s matiËnom dræavom
bio je Kotar Suπak. Veza Kastva sa suπaËkim kotarom bila je moguÊa samo
zaobilazno oko talijanske Rijeke preko Grobnika. Putovanje je trajalo dugo pa
ako je neπto trebalo obaviti na sudu valjalo je u Suπak krenuti vrlo rano.
Putovanje je postalo mnogo lakπe i jednostavnije tek 1930. godine kada je
uvedena prva autobusna linija Kastav- Suπak preko Grobinπtine. Liniju je
odræao privatni autoprijevoznik Marijan »abrijan. Naravno, u takvim uvjetima
bez brzih i uËinkovitijih prometnih veza bilo je teπko oËekivati veÊi napredak,
a Kastav je postao slijepo crijevo prve, versajske Jugoslavije.
Æivot izmeu dva rata bio je vrlo teæak i mukotrpan. Nedostajalo je i
æivotnih namirnica. One su u Italiji bile jeftinije pa se nastavilo "πvercati" πeÊer,
braπno, kavu, odjevne predmete, kao i za vrijeme Prvoga svjetskoga rata.
Odmah nakon razgraniËenja domaÊi hrvatski radnici i poneki sluæbenik koji su
radili u rijeËkim tvornicama, javnome prijevozu, trgovinama i ugostiteljstvu,
otpuπtani su. Prestala je zarada od usluænih djelatnosti i prodaje vrtnih
proizvoda (verdure) na gradskoj trænici. Povremeni sezonski poslovi zidara,
klesara i pomoÊnih radnika odvodili su Kastavce daleko od zaviËaja pa i izvan
Jugoslavije. Razvijeno πumarstvo i ugljenarstvo izgubilo je moguÊnost prodaje
na gradskome trgu. Sve je to pridonijelo opadanju kupovne moÊi i slabljenju
gospodarstva na cijelome podruËju Kastavπtine. Bilo je vrlo teπko neπto
zaraditi. Najsigurnije su æivjeli dræavni sluæbenici, vojnici, æandarmerija i
carinici, koji su dobivali dræavne plaÊe. Tek par godina prije poËetka Drugoga
svjetskoga rata lokalno Êe stanovniπtvo opet s propusnicama moÊi odlaziti u
Rijeku.
U Kastavπtini nije bilo tvornica ni veÊih radionica. Sve se uglavnom svodilo
na osobno poduzetniπtvo pojedinaca, pri Ëemu je osnovni problem - prometno
povezivanje s ostalim dijelom Kraljevine Jugoslavije, ostajao trajno nerijeπen.
Zbog toga, sve se svodilo na obradu vlastile okuÊnice i uzgajanje stoËnoga
fonda. O zaπtiti i zdravlju stoke brinuo se kastavski veterinar. U nastojanju
poboljπanja stoËarstva osnovano je u Srokima Druπtvo za osiguranje goveda
(1926.), a zatim i u MariniÊima (1929.). Za bolje promicanje ugostiteljstva
organizirana je 1928. godine GostioniËarska zadruga za Kastavπtinu. S radom
je nastavilo i LovaËko druπtvo Kastav osnovano 1911. godine sa sjediπtem u Sv.
158

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Mateju. Ono je lanjske godine obiljeæilo 90. obljetnicu svoje djelatnosti. Vojni
invalidi svoju su podruænicu osnovali joπ 1924. godine.
Brigu o zdravlju i nadalje je vodio kotarski lijeËnik u Kastvu, dr. Kajetan
DaboviÊ, koji je nastavio i voenje Druπtva za poljepπanje Kastavπtine. Godine
1929. otvorena je Podruænica Hrvatskog planinarskog druπtva "UËka". Kastavska uprava vodila je raËuna i o izgradnji novih zdenaca - πterni zbog Ëestoga
nedostatka vode preko ljeta. Zbog toga ponekad voda se osiguravala dovozom
cisterna.
VeÊ je naprijed spomenuo nekoliko druπtva koja su proradila od-mah nakon
rata. Meu njima je i Limena glazba SpinËiÊi iz SpinËiÊa, rodnoga mjesta
Vjekoslav SpinËiÊa, nedaleko Kastva. Glazba je na poticaj nekih Ëlanove bivπe
glazbe TrinajstiÊi s radom zapoËela 1921. godine. Meutim, Pravila Tamburaπkoga i pjevaËkoga druπtva "GraniËar" iz SpinËiÊa potvrdila je Pokrajinska
uprava za Hrvatsku tek 26. sijeËnja 1924. Druπtvu ih je proslijedio velik æupan
ljubljanski. I to je joπ jedan dokaz o izoliranosti kastavskoga kotara. Prvi
predsjednik Druπtva bio Lojzo SpinËiÊ - MariËin iz SpinËiÊa. Druπtvo je nosilo
simboliËno ime GraniËar jer je djelovao na granici. Od tada ono uspjeπno i
neprekinuto djeluje sve do danas, a sadaπnji mu je naziv Limena glazba
SpinËiÊi Kastav.
PjevaËka, instrumentalna (uglavnom tamburaπka), potporna, pros-vjetna,
ËitaoniËka druπtva, limene glazbe i orkestri bila su mjesta okup-ljanja domaÊih
ljudi. Ona su imala druπtveno i politiËko znaËenje. U poËetku su u znaku
otpora prema Talijanima, koji su im oduzeli dio rodne grude i rastavili ih od
rodbine, meutim postupno druπtva postaju mjesto otpora prema krutim i
nedjelatnim dræavnim vlastima, koje ne vode brigu o svome narodu. U
njihovome okrilju stasali su i komunistiËki aktivisti, ali jednako tako i
domoljubi koji su, poput Ëlanova spinËiÊke glazbe, 1941. godine nakon
napada faπista na Kastavπtinu zamijenili svoje instrumente oruæjem i krenuli u
oslobodilaËki antifaπistiËki rat. Prethodno su neki antifaπisti sudjelovali na
strani revolucionara u ©panjolskome graanskome ratu.

DRUGI SVJETSKI RAT (1941.-1945.)
U kratkotrajnome i brzome travanjskom ratu 1941. godine kapitulirala je
Kraljevina Jugoslavija. FaπistiËka je Italija okupirala kotar Kastav i veÊ 12.
travnja uspostavila vojni nadzor nad kastavsko-suπaËkim podruËjem. Vlast nad
tim podruËjem preuzeo je 24. travnja 1941. civilini komesar Giovanni Fosco.
Zajedno sa ostalim okupiranim dijelovima Primorja i Gorskoga kotara
Kastavski je kotar bio prikljuËen Kvarnerskoj pokrajini. Nakon toga rijeËka
prefektura osnovala je za novopripojena pod-ruËja poseban ured koji je dobio
159

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ime Intendenza civile per i territori annesi del Fiumano e della Kupa/Civilna
direkcija za anektirana podruËja rijeËkoga okruga i Kupe.
VeÊ prvi napad talijanskih postrojba izazvao je antifaπistiËki otpor u
Kastavπtini i na Halubju. Razloga za to ima viπe, a glavni je u Ëinjenici da su
Talijani pridonijeli stvaranju nepravedne granice, otuili dio Kastavπtine,
odvojili je od grada Rijeke i time pridonijeli teπkomu æivotu kastavskoga puka
tijekom dva desetljeÊa. Zbog toga Kastavci su se odaz-vali pozivu KomunistiËke partije Hrvatske (u okviru KP Jugoslavije) na ustanak. KPH je bila
jedini stranka koja je pozvala na otpor okupatoru. Otpor talijanskomu
okupatoru, a nakon kapitulacije Italije (1943.) i nje-maËkim zavojevaËima
pokazao je ponos, pravdoljubivoost i samostojnost hrvacke Ëakavske besede
koja nikada nije zamrla u stanovniπtvu prkosne Kastavπtine.
Kastavci su vrlo rano poËeli pruæati otpor talijanskoj vojsci, koja je bila
stacionirana u veÊim naseljima Kastavπtine (Kastav, MarËelji, Sarπoni). Meu
prvim dragovoljcima bili su ljudi iz sjeveroistoËnoga Halubja, iz sela imenom
GariÊi, Sarπoni, BenËani, Vajani, Sroki, Kosi, Jardasi, BrnËiÊi, Kudeji, MarËelji i
MihotiÊi. Meu njima je bio i Vitomir ©irola Pajo, kasnije heroj antifaπistiËkoga
rata. Svi su oni krenuli prema logoru TuhobiÊ u prvu ratnu postaju. Nakon
toga poËinju njihova stradanja i muke koje ih prate sve do konaËne pobjede.
Prvi poginuli kastavski partizan u borbi bio je Veljko-Vejo Kukankin iz sela
Sarπoni, a prvi strijeljani partizan Miroslav-Miro MarËelja (5. prosinca 1941.).
No, naravno to nisu bile jedine ærtve rata. Nevieno zastraπivanje i teror
okupatora opustoπio je Kastavπinu i iza sebe ostavio mnogo krvavih tragova
i suza.
Svoj otpor okupatoru i domoljublje prema rodnoj Kastavπtini iskazao je
takoer, na svojevrstan naËin Ivan MatetiÊ-Ronjgov (1880-1960.). Naπ uvaæeni
skladatelj, melograf i glazbeni pedagog, gotovo iskljuËivo autor vokalnih
skladbi zatekao se prve listopadske nedjelje 1941. godine u okupiranome
Beogradu. Svi Kastavci znaju da je prva listopadska nedjelja - Bela nedeja. I u
to vrijeme straha "kad je nacistiËka zver pretila, da Êe obladat s celen sveton"
- kako je zapisao I. M. Ronjgov, u njemu se rodila pjesma: Bela nedeja beli
dan, poÊ mi je doma na samanj..."
Nevine ærtve pale su 6. lipnja 1942. na livadi kod Banovoga kriæa na cesti
Kastav-Sveti Matej. Talijani su strijeljali dvanaestero Kastavaca. Bili su to: Viktor
JurËiÊ iz JurËiÊa (1909.), Viktor JurËiÊ iz JurËiÊa (1914.), Ivan Rubeπa iz Rubeπi,
Kuzma Cetina iz SpinËiÊa, braÊa Ivan i Bruno Milih iz Rubeπa, Milan KlopËar
iz Rubeπa, Marijan MladeniÊ iz Svetoga Mateja, Franjo Srok iz Sroka, Vazmo
FrankoviÊ iz Drenove, Milan DukiÊ i Josip HlaËa iz Cernika.
Sva ratna stradanja, muke, patnje i suze, ali isto tako snage otpora i
neuniπtivosti Kastavca sabijeni su u nekoliko reËenica Ëakavskoga pisca i
160

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

pjesnika Ljube PaveπiÊa. "Istoga dana, πestoga lipnja 1942. na trgu u Kastvu
prozvana su na strijeljanje i dva brata Milih. Nisu se htjeli ras-tati. I poginuπe
bratski. Preostala dva brata ostavili su svoje kosti u planinama Gorskoga
kotara. Tako je jedna starica mati sama doËekala svrπetak rata na pragu
spaljenoga doma."
No rat se nastavio. A kada je s talijanskom okupacijom zamro cjelokupni
druπtveni æivot Kastavπtine, kao πto je spomenuto i glazbenici se prikljuËuju
antifaπistiËkome otporu. U SpinËiÊima su instrumenti sak-riveni. Godine 1942.
glazbenici odlaze u partizane, da bi se u Dræenici prikljuËili novoosnovanoj
partizanskoj glazbi V. operativne zone. Neki se iz rata nisu vratili.
U meuvremenu u Kastavπtini se prikupljaju materijalna sredstva za borbu.
Ti nukleusi narodne pomoÊi postupno prerastaju u Narodnoos-lobodilaËke
odbore (NOO). Oni ubrzo poprimaju karakteristike organa vlasti. Godine 1942.
ustanovljen je Odbor NarodnooslobodilaËke fronte Kastav, a nedugo zatim i
NOO za Kastav sa zadaÊom prikupljanja hrane, odjeÊe, novca. U srpnju 1942.
postojala su tri rajona/okruga: Halubje, Donja Kastavπtina i Podgrad i stvorena
su Ëetiri Mjesna NOO. Rad NOO-a nije bio jednostavan, trebalo je djelovati u
neposrednome dodiru s okupatorom pa je stalno ovisio o njegovoj snazi i
pokretima. Uz to stalno su prisutni teror, strijeljanja i odvoenje u koncentracijske logore i internaciju. To je uvjetovalo promjene u radu NOO-a. Tek
1943. godine uspostavljen je sustav NOO-a na podruËju Kotara Kastav, koji je
mogao samostalno funkcionirati.
Prijelomnica rata bio je 8. rujna 1943., dan kada je kapitulirala Italija. Nakon
toga Kastavπtina je nekoliko dana bila slobodna, πto je znaËilo pobjedu
NarodnooslobodilaËkoga pokreta u Primorju. Isto se desilo i u Gorskome
kotaru. U svezi s novonastalom situacijom, 13. rujna Okruæni NOO za Istru
donoio je odluku o sjedinjenju Istre, pa prema tome i izmeu dva rata otuene
Kastavπtine, s Hrvatskom. Sedam dana kasnije ZAVNOH donosi odluku o
vraÊanju Istre, Rijeke i ostalih otuenih krajeva Hrvatske matici zemlji. U
studenome to je potvrdio i AVNOJ Ëime su niπtavnima proglaπeni ugovori s
Kraljevinom Italijom nakon Prvoga svjetskoga rata. To je vrijedilo i za ugovore
sklopljene izmeu Italije i A. PaveliÊa prema kojima su dijelovi "Gorskoga
kotara, Hrvatskoga primorja, Dalmacije i Dalmatinski otoci prodani Italiji."
Kotar Kastav, iz Ëijega je sastava izdvojena Grobinπtina, pripao je Pokrajini
Istri.
Za nove akcije oko formiranja vlasti ponestalo je vremena jer je uslijedila
njemaËka ofenziva. Nakon πto su okupirali podruËja koja su Talijani napustili,
Nijemci su stvorili Operativnu zonu "Jadransko primorje", kojom je upravljao
vrhovni komesar. U Jadransko primorje ukljuËeno je podruËje od Furlanije
preko Gorice, Trsta, Istre, Kastavπtine do Bakarca. Kotar je Kastav pripadao
pod Upravno povjereniËtvo Suπak-Krk u kojemu je bila dopuπtena uporaba
161

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

hrvatskoga jezika u upravi i πkolstvu. Takav sustav ostao je sve do osloboenja
Kastva 3. svibnja 1945.
Rat je uπao u drugu fazu koja je vodila neminovnomu porazu faπistiËke
NjemaËke. Zavrπne borbe za osloboenje Like, Hrvatskoga primorja i
Gorskoga kotara zapoËele su 20. oæujka 1945. godine. Meu zadnjim i
odluËujuÊim bitkama bila je bitka za Rijeku koja je trajakla 11 dana. Ona je
znaËila i bitku za cijelu Kastavπtinu.
U jutarnjim satima 3. svibnja 19. divizija krenula je u napad prema Kastvu,
Klani i Rijeci. Protjeravπi njemaËke snage s MariπÊine, 6. brigada 19. divizije
oslobodila je Sveti Matej (Viπkovo), MarËelje i Kastav. Za to vrijeme 5. brigada
veÊ je napadala Klanu. Borbe u Rijeci zavrπile su oko 1 sat poslijepodne nakon
πto je 3. bataljon 14. brigade 19. divizije skrπio posljednji otpor njemaËke
zaπtinice. Poslijepodne su osloboeni Volosko i Matulje. NjemaËki 97. korpus
konaËno je slomljen, Kastavπtina je bila slobodna, a Drugi svjetski rat zavrπen.
Meutim, ne i na diplomatskome planu. Ponovila se opet diplomatska borba
oko granica.
NOVA JUGOSLAVIJA
Uslijedila je borba za priznanje Jugoslavije i njeno pravo na sjedinjene
krajeve. Diplomatska se borba vodila na Mirovnoj konfereneciji u Parizu od
1945. do 1947. godine. Mirovnim sporazumom Kastavπtina je opet sjedinjena,
jer su Hrvatskoj i Jugoslaviji opet pripali krajevi, koji su nakon Prvoga
svjetskoga rata uπli u granice Kraljevine Italije.
U meuvremenu na osloboenim podruËjima poËela je s prvim petogodiπnjim planom (1947.-1951.) obnova poruπene i opustoπene zemlje te
stvaranje socijalistiËke vlasti. Njeni su temelji postavljeni u antifaπistiËkome
ratu. Nova je vlast u saæela djelatnost KPH-e, USAOH-e, AFÆ-a i NOO-a. VeÊ
1947. godine stvoren je Kotar Suπak, koji je obuhvaÊao trinaest mjesnih
narodnih odbora, meu njima i mjesne narodne odbore Kastav i Sveti Matej.
Kada je spajanjem Suπaka i Rijeke stvoren jedinstveni grad Rijeka, ukinut je
Kotar Suπak i ustanovljen novi Kotar Rijeka. U njegov sastav uπlo je podruËje
dvanaest mjesnih odbora, meu kojima Kastav i Sveti Matej. Prema zakonu o
podjeli Republike Hrvatske na kotare, gradove i opÊine iz 1952. godine, na
πirem podruËju Kotara Rijeke osnovano je sedam opÊina: Bakar, Cernik-»avle,
Hreljin, Jelenje, Klana, Kraljevica i Kastav. PodruËju OpÊine Kastav pripala su
mjesta: Bezjaki, BrnËiÊi, ∆ikoviÊi, Jugi, Kastav, Kosi, MarËelji, MariniÊi,
MladeniÊi, Rubeπi, Sarπoni, SpinËiÊi, Sroki, Sv. Matej, ©tefani i TrinajstiÊi. No
veÊ 1955. godine novi je ustroj upravnih organa vlasti. Broj opÊina u Kotaru
Rijeka smanjen je na pet. NajveÊi dio prijaπnjih opÊina je ukinut, ostale su
samo Bakar i Kraljevica. PodruËja bivπih opÊina doπla su pod upravu opÊine
162

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Suπak, Stari Grad i Zamet. PodruËje ukinute kastavske uπlo je tada u sastav
zametske opÊine.
Upravni se preustroj nastavlja pa se veÊ 1962. godine tri velike opÊine
Zamet, Stari Grad i Suπak, Ëiji teritorij obuhvaÊa gradsko i prigradsko podruËje,
spajaju u jedinstvenu OpÊinu Rijeka, koja je u okviru Kotara Rijeka. Kotar
Rijeka je 1965. spojen s Kotarom Pula u novi Kotar Rijeka, koji je dvije godine
kasnije ukinut. Od 1974. godine Rijeka je potpisnik Druπtvenoga dogovora o
utvrivanju podruËja Zajednice opÊina kvarnersko-istarsko-goranskoga podruËja u Ëijem je sastavu devetnaest opÊina. Naravno, u okviru zajednice je i
cijelo podruËje Kastavπtine.
SliËne su promjene pratile sudstvo i ostalu administrativno-upravnu
strukturu. Isto tako, sliËan je sustav vrijedio i za politiËke organizacije KPH,
kasnije SKH i SSRN, ali i druga udruæenja. »injenica je, meutim, da su se zbog
takvoga ustroja manja naselja i njihove mjesne zajednice potpuno izgubile u
okviru velike Zajednice opÊina Rijeka. Pogotovo kada je u pitanju bila
raspodjela financijskih sredstava za promicanje gospodarstva, kulture, zdravstva, prosvjete i πkolstva, idr. Uzgredno, za ilustraciju kako je to u praksi
izgledalo, spominjemo primjerice, tko je sve morao udruæiti snage da bi se
mogla objaviti prva knjiga Zbornika Kastavπtine 1978. godine. Samoupravni
sporazum o izdavanju zbornika sklopili su Mjesne zajednice Kastavπtine: Bregi,
Drenova, JuπiÊi-Jurdani, Kantrida, Kastav, Klana, MariniÊi, Matulji, Pehlin,
Permani-Jurdani, Rukavac, SrdoËi-Gornji, Zamet, ©kurinjska Draga, Veli Brgud,
Viπkovo Zamet, ZvoneÊa, zatim Radna organizacija "Otokar Kerπovani - Rijeka"
Opatija i Osnovna πkola "Milan BrozoviÊ" Kastav.
Centralizacija u politici i gospodarstvu sputavale su razvoj, πto je dovelo do
Hrvatskoga proljeÊa 1971. godine. Te je godine, na stotu obljetnicu prvoga
tabora istarskih i otoËkih Hrvata, kod crkvice Sv. Mihovila u Rubeπima odræan
veliki narodni zbor. Uz ostale hrvatske proljeÊare najzapaæeniji je bio govor dr.
Svake DapËeviÊ-KuËar, koja je traæila viπe gospodarske samostalnosti za
Republiku Hrvatsku, smatrajuÊi da u zajedniËkoj dræavi svatko ima pravo sam
raspolagati novcem kojega zarauje. Premda je Hrvatsko proljeÊe naprasno
prekinuto, ostaje Ëinjenica da je tri godine kasnije donijet novi Ustav
Jugoslavije, koji je uveo sustav pariteta republika. Ustav iz 1974. odreuje SRH
kao dræavu i samoupravnu demokratsku zajednicu, Ëije se granice mogu
mijenjati samo na temelju odluke Sabora. Na osnovu tih naËela Hrvatska je
imala pravo na otcjepljenje od Jugoslavije i stvaranje svoje dræave.
Prve poratne godine proticale su u obnovi razruπene i opustoπene zemlje,
a narod se u poËetku rado odazivao zajedniËkim akcijama. No s vremenom
entuzijazam poËeo opadati. To je vrijeme petogodiπnjih planova i nagle
industrijalizacije pri Ëemu se smatralo da treba prvenstveno osnaæiti Rijeku, πto
je znaËilo zapuπtanje okolnih manjih srediπta. RijeËka industrija, izgradnja i
163

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

usluæne djelatnosti traæe sve veÊi broj djelatnika, pa se i okolno stanovniπtvo
zapoπljava u Rijeci, postupno zapuπtajuÊi poljoprivredu, vinogradrstvo i obrte.
Grad se sve viπe πiri, a njegova urbanizacija guta i, ono malo, plodnoga
zemljiπta. Veliki dio ljudi naseljava se u gradu i napuπta seosko gospodarstvo.
60-ih godina poËinje na obali Liburnije razvoj turizma, ali on nije dotakao
Kastav. Doduπe, kao i na poËetku stoljeÊa Kastavke i Kastavci zapoπljavali su
se opatijskim hotelima i turistiËkim objektima. Okruæje Rijeke pa tako i Kastav,
sve viπe stagnira iako su uËinjena neka poboljπanja u svakodnevnome æivotu.
Godine 1951. Kastav dobiva suvremenu ambulantu pa je za neko vrijeme
rjeπena medicinska zaπtita Kastavaca. Godine 1981. podruËje Grada Kastva
dobilo je suvremeni sistem vodoopskrbe. Vodosprema Kastav preko vodospreme Podbreg koristi vodu iz Zvira I. i izvora RjeËine. Tijekom vremena
uvodi se elektriËna energija, asfaltiraju se sve glavne ceste i poboljπava
prigradski prijevoz, a uËinjeni su pokuπaji oæivljavanja male privrede.
Uporedo s politiËkim, od prvih dana osloboenja pokrenuo se i kulturnoprosvjetni æivot. S radom su odmah nastavile osnovne πkole i UËiteljska πkola,
koja je u ljeti 1947. godine preseljena u Rijeku. Njeno preseljenje dovelo je do
pada kulturno-prosvjetnoga i druπtvenoga æivota. S radom je nastavila i

Naselje ∆ikoviÊi
164

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Dræavna struËna πkola obrtnoga crtanja u Kastvu do πk. god. 1948./1949. VeÊ
godine 1947./1948. zapoËela je s radom ©kola za uËenike u privredi Kastav.
Ona Êe raditi do πk. god. 1960./1961. Nakon toga u Kastvu Êe neko vrijeme
raditi ©kola za strojovoe. Naravno, tijekom vremena proradili su i vrtiÊi, a na
πirem podruËju Kastva niknule su nove πkole.
Pred sam kraj Drugoga svjetskoga rata pod rukovodstvom uËitelja i
zborovoe, Kastavca Kazimira MuniÊa zapoËele su probe Mjeπovitoga pjevaËkoga zbora. U tri mjeseca uvjeæbano je nekoliko prigodnih pjesama, a zbor
je nastupao u Kastvu i Kastavπtini. Kada je K. MuniÊ premjeπten u Istru na
novu dunost, zbor je preuzeo nastavnik kastavske UËiteljske πkole Stanko
Jurdana. Ubrzo nakon toga Kastavci su osnovali KPD "Crvena zvijezda", koje
Êe 1991. godine promijeniti svoje ime, odnosno vratiti prvo ime druπtva Istarska vila. Druπtvo je imalo velikih uspjeha i potaknulo niz novih druπtvenih
manifestacija. Jedna od njih je Kastafsko kulturno leto, koja u naπe recentno
vrijeme uæiva veliki ugled na cijelome podruËju Liburnije.
Dok je vodio zbor u Kastvu marljivi i vrijedni S. Jurdana vodio je i zbor u
SpinËiÊima. Istovremeno (1948.) u SpinËiÊima zapoËinju raditi na obnovi
Limene glazbe. NajveÊu prepreku predstavljao je novac za kupnju glazbenih

Pogled na Kastav
165

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

instrumenata. Nakon nekoga vremena i to je rjeπeno pa je prvi nastup
spinËiÊke glazbe bio 1954. godine u Domu braÊe MateπiÊ na ©porovoj jami u
Kastvu.
Godine 1945. na tradicijama Narodne zajednice Matulji osnovan je u
Matuljima PjevaËki zbor "Sisol". Meutim, njegov rad zamire i 50-tih godina.
Nastavit Êe ga KUD UËka, koje djeluje i danas.
I u crkvenoj organizaciji je doπlo do promjena. Joπ 1925. osnovana je
RijeËka biskupija, no njoj tada nisu pripadale liburnijske æupe u Kraljevini
Jugoslaviji. Biskupiji su one vraÊene tek nakon 1947. godine. Dvadest godina
kasnije ustanovljena je RijeËko-senjska nadbiskupija. Meutim, valja reÊi da u
poËetku nastanka nove Jugoslavije crkva i dræava nisu uspjevale naÊi
zajedniËki jezik. Bilo je potrebno dugo vremena da vjernici mogu slobodno i
javno iskazivati svoje vjersko opredjeljenje.

166

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj

U SAMOSTALNOJ I NEOVISNOJ
REPUBLICI HRVATSKOJ

PoltiËki, gospodarski i kulturni razvoj kretao se koncem 80-ih godina
prema politiËkome pluralizmu. On je u Hrvatskome saboru ozakonjen 29.
rujna 1989. Nakon toga u Hrvatskoj se osnivaju stranke i u prvo vrijeme
registrirano ih je 33. Meu njima su bile i dvije regionalne vezane za sjeverojadransko podruËje: Istarski demokratski savez (IDS) i RijeËki demokratski
savez (RIDS), koji je kasnije od gradske prerastao u regionalnu stranku Primorsko-goranski savez. Ipak na naπem podruËju najznaËajnije i najjaËe su
bile: Stranka demokrtatskih promjena (SDP), Hrvatska demokratska zajednica
(HDZ), Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS), Hrvatska narodna
stranka (HNS), Hrvatska seljaËka stranka (HSS).
Na prvim demokratskim izborima izabrana je nova vlast, koja je svoja
nastojanja usmjerila na priznanje nove hrvatske dræave, na temelju Ustava
Jugoslavije iz 1974. godine. Naæalost put do priznanja nije bio ni brz ni lagan.
DapaËe, bio je mukotrpan. Nakon πto je 1990. utemeljen Sabor i izabran prvim
predsjednik Republike dr. Franjo Tuman, 22. prosinca Sabor je donio novi
Ustav Republike Hrvatske. Iza toga Hrvatska i Slovenija raspisale su referendum o samostalnosti. VeÊina hrvatskih graana izjasnila se za vlastitu dræavu
pa je 25. lipnja 1991. Republika Hrvatska proglaπena samostalnom i suverenom
drræavom.
Odgovor na ovo stigao je u obliku velikosrpske agresije i napada
jugovojske. Hrvatska je uπla Domovinski rat. U njemu svoj Êe doprinos dati
kastavski dragovoljci i svi stanovnici kastavske opÊine. PomoÊ Êe se oËitovati
u nesebiËnoj podrπci vojnika na ratiπtu, zbrinjavanju izbjeglica i djece te u
prikupljanju materijalne pomoÊi.
Priznanje dræave ostvareno je 15. sijeËnja 1992. πto je omoguÊilo nove
korake u stvaranju uprave na podruËju dræave. Hrvatska je 1992. podijeljena
na dvadeset æupanija i Grad Zagreb. Primorsko-goranska æupanija ustrojena je
14. travnja 1993., a u nju je uπla i OpÊina Kastav. Dan kasnije u Kastvu je
konstituirano OpÊinsko vijeÊe, a 11. svibnja izabrao je opÊinsko Poglavarstvo
167

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

pa je opÊina mogla zapoËeti s radom. »etiri godine nakon toga 7. veljaËe 1997.
na snagu je stupila odluka Hrvatskoga sabora o preimenovanju opÊine Kastav
u Grad Kastav. Taj naziv u sluæbenoj je upotrebi od 7. svibnja 1997. kada je
odræana konstituirajuÊa sjednica Gradskoga vijeÊa.

168

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kraci izbor izvora i literature

KRA∆I IZBOR IZVORA I LITERATURE

Stjepan ANTOLJAK, "Kako su isusovci sticali posjede u nekadaπnjoj Kastavskoj
gospoπtiji", Jadranki zbornik, sv. I., Rijeka-Pula, 1956., str. 203-217.
Bernardo BENUSI, "Il feudo al Quarnaro della Chiesa episcopale polese", P.O.,
Venezia 1922., str. 95-134.
Miroslav BERTO©A, "UskoËki rat i slom istarskog gospodarstva", Jadranski
zbornik, sv. IX./1973-1975, Pula, Rijeka 1975., str. 239-286.
Josip BUTURAC, "Arhivi isusovaËkih kolegija u Hrvatskoj", Bogoslovska smotra,
XXXIII./2., Zagreb, 1963., str. 109-121.
Nikola CRNKOVI∆, "Isprava o primopredaji Kastavske gospoπtije 1874.
godine", Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (dalje: VHARiP), sv.
XXVI., Rijeka, 1983., str. 125-136.
Ivan DOR»I∆ i Nikola TOMA©I∆, Kastav i Kastavπtina u proπlosti i sadaπnjosti
(Spomenica), Samobor, 1931.
Camillo de FRANCESCHI, Storia documentata della contea di Pisinio (a cura
del figlio Carlo), Atti e Memore della Storia Patria e Archeologia, vol. X-XI-XII N.S.,Venezia 1963.
Branko FU»I∆, Glagojski natpisi, Djela JAZU, vol. 57, Zagreb, 1982.
Antun GIRON, RijeËka bitka, IzdavaËki centar Rijeka (dalje: ICR), Rijeka, 1985.
I s t i, ZaËeci i razvoj narodne vlasti u Kastavπtini, IzdavaËki centar Rijeka,
Rijeka, 1990.
Ferdo HAUPTMANN, Rijeka od rimske Trstatike do hrvatsko-ugarske nagodbe,
Matica hrvatska, Zagreb, 1951.
Ivo JARDAS, Kastavπtina. Graa o narodnom æivotu i obiËajima u kastavskom
govoru, Zbornik z narodni æivoti i obiËaje Juænih Slavena, JAZU, knj. 39.,
Zagreb, 1957.
Mihajlo JASNISKI, "Kada i na koji naËin je bio sastavljen Kastavski statut?"
Zbornik znanstvenih razprav JuridiËne fakultete, let. III., Ljubljana, 1924.,
str. 119-137.
169

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

I s t i, "Iz istorije Kastavskog statuta", Zbornik znanstvenih razprav JuridiËne
fakultete, let. VI., Ljuljana, 1928., str. 52-72.
Nada KLAI∆, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, ©kolska knjiga,
Zagreb,1971.
I s t a, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, ©kolska knjiga, Zagreb,
1972.
I s t a, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, ©kolska knjiga, Zagreb,
1976.
Danilo KLEN, "RijeËki urbar (1390-1405)", VHARiP, sv. XX., Rijeka, 1975.-1976.,
str. 151-163.
Giovanni KOBLER, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, I.-III.,
Fiume 1896.
Franc KOS, "Iz zgodovine Devinskih gospodov", Razprave Znanstvenega
druπtva za humanistiËke vede, sv. I., Ljubljana, 1923., str. 91-134.
Milko KOS, "Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Devinskih i
Walseeovaca na Kvarneru", Vjesnik Dræavnoga arhiva u Rijeci, sv. III.,
Rijeka, 1956., str. 345-364.
IsusovaËki samostani - Rijeka, Fond VO-4, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb
Tomislav KUKIN & Nenad KOCIJAN, Plan prostornog ureenja OpÊine
Viπkovo, Rijeka, oæujak 1999.
Matko LAGINJA, "Kastavki ustav /1400-1661/", Pravo, god. I., br. 4.-11., Zadar,
1873./74.
I s t i, Kastav grad i obÊina, Tiskara Dolenc, Trst, 1889.
Olga MAGA©, "Prilog verifikaciji urbanog identiteta liburnijskih medijevalnih
aglomeracija", Pomorski zbornik, knj. 29/1991., Rijeka, 1991., str. 275-392.
Mirko MALEZ, "Istraæivanja paleoloitika i mezolitika na podruËju Liburnije",
Liburnijske teme , knj. I., Opatija, 1974., str. 17-49.
Oleg MANDI∆, "Neki pravni obiËaji na podruËju bivπe Kastavske gospoπtije",
Jadranski zbornik, sv. I., Rijeka-Pula, 1956., str. 119-141.
I s t i, "O prvom izdanju Kastavkog zakona", Historijski zbornik, IX./1966., br.
1-4, Zagreb, 1956., str. 151-157.
I s t i, "Kastavπtina u srednjem vijeku", Zbornik Kastavπtine, I., 1978., str. 2338.
Lujo MARGETI∆, "Neka pitanja razvitka srednjovjekovnih liburnijskih opÊina",
Dometi, VII./6., Rijeka, 1974., str. 5-24.
170

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

I s t i, "Razvod izmeu Gotnika i Kastva", Istra, god. 17., br. 7., Pula, 1979., str.
83-97.
I s t i, Rijeka, Vindol, Istra. Studije, Biblioteka Dokumenti 17., ICR, Rijeka,
1990.
I s t i, "Kastavski statut na njemaËkom jeziku (1616.)", Vjesnik Povijesnog
arhiva Rijeka, XXXV.-XXXVI., Rijeka, 1994., str. 23-65.
Branko MARU©I∆, "Neki problemi kasnoantiËke i bizantske Istre u svjetlu
arheoloπkih izvora", Jadranski zbornik, IX., Pula, Rijeka, 1975., str. 335350.
Radmila MATEJ»I∆, "Sedam godina rada na istraæivanju liburnijskog limesa",
OsjeËki zbornik, br. XII., Osijek, 1969., str. 25-35 i slike.
I s t a, "Prethistorijska nekropola Miπinac u Kastvu", Liburnijske teme, knj. I.,
Opatija, 1974., str. 51-77.
I s t a, "Graditeljsko nasljee Kastva", Zbornik Kastavπtine", knj. II., 1981., str.
63-84 i slik. prilozi.
Andre MOHOROVI»I∆, "Stari gradovi kulturno-povijesni fenomen liburnijske
obale", Liburnijske teme, I.,Opatija, 1974., str. 79-93.
Darinko MUNI∆, Kastav u srednjem vijeku, II. dopunjeno izdanje, Biblioteka
Fluminensia, sv. 8., ICR, Rijeka 1998.
I s t i, Prezimena kastavskih obitelji i pojedinaca iz 1723. godine, TuristiËko
druπtvo Kastav, Kastav 1990.
I s t i, "Skica za portret istoËnoistraskih kvarnerskih srednjovjekovnih komuna
od XV. do XVII. stoljeÊa", Acta Histriae, III., Koper-Capodistria, 1994., str.
83-96.
Muzejska zbirka Kastavπtine - Kastav
Makso PELOZA, "Kastavska Crekvina (Dokumentirani prilog kronologije
sakralne graevine Sv. Marije u Kastvu), Jadranski zbornik, IX., Rijeka,
Pula, 1975., str. 445-451.
Pismohrana Grada Kastva - Kastav
Prostorni plan ureenja Grada Kastva, Studio Remik, Rijeka, odgovorna osoba
Jasminka RECHNER i Jadranka MikuliËiÊ te Ines CIMA©, Rijeka (2000).
Franjo RA»KI, Vatroslav JAGI∆ i Ivan CRN»I∆, Statuta lingua croatica
conscripta/Hrvatski pisani zakoni: Vinodolski, PoljiËki, Vrbanski i donekle
svega krËkoga otoka, Kastavski, VeprinaËki i Trsatski, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, IV., JAZU, Zagreb, 1890.
Vinko RUBE©A, "Crtice iz kastavske povijesti", Godiπnji izvjeπtaj za πk. god.
171

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

1898./99. i 1899/1900., Pula, 1899. i 1900.
Speleoloπka udruga "Estevela" - Kastav, kazivanje usmeno Dalibor RE©.
Vjekoslav SPIN»I∆, Crtice iz hrvatske knjiæevnosti i kulture Istre, Zagreb, 1926.
Petar STR»I∆, Na velikoj prekretnici. Prvi hrvatski tabor Istre i Kvarnerskih
otoka, Drugo dopunjeno izdanje, Zbornik Kastavπtine IV., Kastav, 1996.
Ranko STARAC, "Rezultati najnovijih arheoloπkih istraæivanja na podruËju
OpÊine Matulji", Liburnijske teme - Matulji, knj. IX., Matulji, 1996., str. 7-16.
Nikola STRAÆI»I∆, "Osnovna geografska obiljeæja Æupanije primorsko-goranske" u: Darinko MUNI∆ et al. Æupanija primorsko-goranska/The County of
the Coast and Gorski Kotar, ICR, Rijeka, 1996.
I s t i, RijeËki izvori i vodotoci u vremenu proπlom i sadaπnjem, Biblioteka
Fluminsia, knj. 9., ICR, Rijeka, 1999.
Ante ©EPI∆, "Jezik hrvatskih statuta istarskih i primorskih", Rad JAZU, 295,
Zagreb, 1953., str. 5-40.
Giuseppe VIEZOLI, "La Compagnia di Gesù a Fiume (1627-1773), Fiume Rivista semestrale, a. IX, I e II semestre 1931, Fiume 1932, str. 192-230.
Johann Weikhard VALVASOR, Die Ehre des Herzogthums Krain, Graz, Leibach,
MDCLXXXIX.
Zapisnici OpÊinskog vijeÊa OpÊine Kastav 1., 2. i 3. sjedinice, od 15. IV. 1993.,
11. V. 1993. i 30. VI. 1993.
Zbornik Kastavπtine, Kastav, I./1978.,II./1981., III./1995.-IX./ 2001.
Mirko ZJA»I∆, "Knjiga rijeËkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina
(1436-1461)", Vjesnik Dræavnog arhiva u Rijeci, I.-III., Rijeka, 1955-1959.
Josip ÆONTAR, "KastavπËina in njeni statuti do konca 16. stoletja", Zbornik
znanstvenih razprav Pravne fakultete, let. XXI., Ljubljana, 1946., 153-219.

172

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Sadrzaj

SADRÆAJ

UVODNO SLOVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
GRAD KASTAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA KOMUNA I NJEZINI NASLJEDNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IME GRADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
SMJE©TAJ, PROSTOR, NJEGOVE OSOBITOSTI I PODOBNOSTI . . . . . . . . . . . . . . .

11
12
14
15

OD PRAPOVIJESTI DO SUTONA ANTIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
IZVORI - SVJEDO»ANSTVA PRO©LOSTI . . . . . . . . . . .
PRAPOVIJEST KASTVA I KASTAV©TINE . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA PRAPOVIJESNA GRADINA . . . . . . . . . . .
JAPODI I LIBURNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
LIBURNIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
U SASTAVU RIMSKE DRÆAVE DO PADA ZAPADNOGA
RIMSKOGA CARSTVA (476. GODINE) . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

21
21
22
23
25

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

RANOSREDNJOVJEKOVNO OZRA»JE KASTAV©TINE . . . . . . . . . . . . . 29
BIZANTSKO CARSTVO I NOVA POLITI»KA KARTA EUROPE . . . . . . . . .
DOLAZAK I DOSELJENJE NOVIH STANOVNIKA - HRVATA U LIBURNIJU
SUKOB S FRANCIMA KOD LIBURNIJSKOGA GRADA TARSATICE . . . . . .
POD FRANA»KIM VRHOVNI©TVOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRERASPODJELA VRHOVNE VLASTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

29
30
31
32
32

KASTAV U POSJEDU DEVINSKIH GROFOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
DEVINSKA GOSPODA OSVAJAJU KVARNERSKI POSJED . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
DEVINCI U»VR©∆UJU VLAST NAD KASTVOM I KVARNERSKIM POSJEDOM . . . . . 36

173

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

WALSEEOVCI SMJENJUJU DEVINSKE GROFOVE I POSTAJU
GOSPODARI KASTVA I KASTAV©TINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
WALSEEOVCI PREUZIMAJU KVARNERSKO IMANJE
NA RAZME–I XIV. U XV. STOLJE∆E . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
URBAR IZ OKO 1400. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ZAKON GRADA CASTUA OD LETTA 1400. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA KOMUNA U RAZVIJENOME SREDNJEM VIJEKU . . . . . . . . . . . . . . . .
Svakodnevni æivot Kastavaca ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
... u gradu (burgu) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
... i na kuntradi (teritoriju komune/opÊine) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
UPRAVNO PODRU»JE KASTAVSKE KOMUNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKO DRU©TVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
WALSEEOVCI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

41
42
44
47
49
50
58
61
62
66

KASTAV I KASTAV©TINA ULAZE U POSJED HABSBUR©KE KU∆E . . . . 67
ISUSOVCI UPRAVLJAJU KASTVOM I KASTAVSKOM GOSPO©TIJOM . . 97
DOLAZAK ISUSOVACA U RIJEKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVE BUNE KASTAVACA PROTIV VRHOVNIH VLASTELINA . . .
STATUT IZ 1640. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ODLUKE IZ 1661. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI POPIS KASTAVSKIH KU∆EDOMA∆INA IZ 1723. GODINE .
DOMA∆I KAPETAN JURAJ VLAH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
UKINU∆E ISUSOVA»KOGA REDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

. 97
. 98
102
103
108
114
118

U NOVO DOBA S NOVIM VRHOVNIM GOSPODARIMA . . . . . . . . . 119
ODJECI FRANCUSKE REVOLUCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ILIRSKE PROVINCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KRALJEVINA ILIRIJA - UPRAVNA TVOREVINA AUSTRIJANACA . . . . . . . . . . . . . .
REVOLUCIONARNA 1848. GODINA, BACHOV APSOLUTIZAM
I PO»ECI PREPORODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
“»ITALNICA” U KASTVU - PRVA HRVATSKA PREPORODNA ORGANIZACIJA
U ISTRI I NA KVARNERSKIM OTOCIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI TABOR HRVATA ISTRE I KVARNERSKIH OTOKA RUBE©I, 21. SVIBNJA 1871. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

121
122
124
126
130
134

U ZNAKU KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA . . . . . . . . . . . . . 137
PRETHODNICI KASTAVSKOGA/ISTARSKOGA TROLISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKI/ISTARSKI TROLIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
POKU©AJI RU©ENJA I RAZJEDINJAVANJA KASTAVSKE HRVATSKE OP∆INE . . . . .
KASTAV I KASTAV©TINA POSLJEDNJIH DESETLJE∆A
AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
©IRENJE I OSNIVANJE ©KOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
KASTAVSKA DRU©TVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

174

137
138
142
145
146
148

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana
Zbornik Kastavπtine X., 2002.

DVADESETO STOLJE∆E . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
PREMA PRVOM SVJETSKOM RATU . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI SVJETSKI RAT (1914.-1918.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
TALIJANSKA OKUPACIJA KASTAV©TINE I RAZGRANI»ENJA
NAKON PRVOGA SVJETKOGA RATA . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ÆIVOT IZME–U DVA SVJETSKA RATA . . . . . . . . . . . . . . . . .
DRUGI SVJETSKI RAT (1941.-1945.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
NOVA JUGOSLAVIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . 153
. . . . . . . . . . . . . . . 154
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

155
156
159
162

U SAMOSTALNOJ I NEOVISNOJ REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . . 167
KRA∆I IZBOR IZVORA I LITERATURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169

175

kazalo
KASTAV

Tiskanje dovrπeno u lipnju 2002. godine