You are on page 1of 176

ISSN 1331-2898

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Darinko MUNI∆

KASTAV

KASTAV

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SUVREMENIH DANA

ZBORNIK KASTAV©TINE

X.

KASTAV, 2002.

1

ZBORNIK KASTAV©TINE Knjiga X., Kastav 2002.

IzdavaË:

Grad Kastav

UredniËki odbor:

Milivoj JELOVICA Mirela KRI»KI∆-MARCAN, prof. mr. sc. Branko KUKURIN Ivica LUKANOVI∆ mr. sc. Darinko MUNI∆

Glavni urednik:

mr. sc. Darinko MUNI∆

Tajnica UredniËkog odbora:

Mirela KRI»KI∆-MARCAN, prof.

Lektura:

Sanja HOLJEVAC, prof.

Korektura:

Ljubomir PETROVI∆, prof.

Priprema:

WELT, Rijeka

Tiskara:

GEOTISAK, Delnice

∞ Copyright: Grad Kastav

Naklada:

1000 primjeraka

Darinko MUNI∆

ISSN 1331-2898

KASTAV

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SUVREMENIH DANA

ZBORNIK KASTAV©TINE

X.

Kastav, 2002.

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ZBORNIK KASTAV©TINE Knjiga X., Kastav 2002.

IzdavaË:

Grad Kastav

Za izdavaËa:

Sonja BROZOVI∆-CUCULI∆, dipl. oecc.

Fotografije:

mr. sc. Branko KUKURIN

Za ilustraciju knjige koriπteni su slikovni prilozi dobrotom Milivoja Jelovice, dr. sc. Vesne MuniÊ, Drage PiliperoviÊa, ing. arh., autora monografije i iz Muzejske zbirke Kastavπtine

Klasifikacija:

SveuËiliπna knjiænica Rijeka

Kastav, lipnja 2002.

4

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Uvodno slovo

UVODNO SLOVO

Kastavci su vrijedni ljudi. Dokazali su to naπi predci: od zapisa knjiga, pa do vrijednih ruku djela naπih klesara, tiπljara, baËvara ili pak kotlara. Zapisi na papiru, likovnim platnima, kamenu, æeljezu ili drvu svjedoËe o postojanju i stvaralaËkoj snazi ljudi Kastavπtine.

I danaπnje se generacije Kastavaca mogu podiËiti ustrajnim radom, a

posebno na izdavanju Zbornika Kastavπtine, pa se tako jubilarni deseti broj

nalazi u Vaπim rukama.

Dva su broja Zbornika Kastavπtine izaπla u doba postojanja Mjesne zajednice Kastav, koja je bila u sastavu bivπe OpÊine Rijeka, dok je osam knjiga Zbornika izdano u sastavu novoosnovane OpÊine, odnosno Grada Kastva. Od 1995. godine naπa mlada lokalna samouprava redovito svake godine daruje svojim Ëitateljima po jednu knjigu Zbornika, predstavljajuÊi ga javnosti za Dan Grada Kastva - 6. lipnja. Æelja je i cilj ovako intenzivnoga izdavaπtva Grada Kastva oteti zaboravu liËnosti i dogaaje Kastavπtine, jer je naπa prebogata baπtina zavrijedila da bude zapisana rijeËju i slikom, za generacije koje Êe tek doÊi.

U nekima od zadnjih knjiga zapisujemo dogaaje koji su oæivjeli ovaj naπ

mali, povijeπÊu obavijen gradiÊ, koji pomalo izrasta u Gradinu (ma Ëa Grad, Gradina!). Ovu knjigu Zbornika Kastavπtine posveÊujemo onim Ëitateljima koji se æele na jedan popularan, ne previπe zahtjevan naËin upoznati s povijeπÊu Grada na raskriæju putova, s priËom o nastanku Grada, o prilikama u kojima se razvijao i kakav je on danas. Zanimljivu priËu o Kastvu ispriËao je aktualni urednik Zbornika mr. DARINKO MUNI∆, a poetske fotografije mr. BRANKA KUKURINA zasigurno Êe privuÊi paænju.

5

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Na kraju, veliko hvala drugomu po redu uredniku Zbornika Kastavπtine mr. Darinku MuniÊu, Ëijom je ustrajnoπÊu i marom osam knjiga Zbornika Kastavπtine ugledalo svjetlo dana, uz financijsku pomoÊ Grada Kastva. I ubuduÊe æelim da za svaki roendan Grada Kastva njegovi graani dobiju na dar po jednu knjigu Zbornika Kastavπtine!

U Kastvu, 6. lipnja 2002.

GradonaËelnica:

Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ, dipl. oecc.

6

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Predgovor

PREDGOVOR

Prije dvadeset i Ëetiri godine, 1978. izaπla je iz tiska prva knjiga Zbornika Kastavπtine. Kao i u svim zbornicima i uredniπtvo kastavskoga imalo je velike ambicije πto se pokazalo prikupljenim materijalom koji je tiskan na punih 500 stranica. Zbornik je imao zadaÊu postupno prikazati osebujnu proπlost Kastva

i Kastavπtine, podruËja na stoljetnoj razmei politika, kultura i gospodarstva,

πto se ponajprije oËitovalo kroz susret kopnenih i pomorskih putova. Uredniπtvo na Ëelu sa Æeljkom Grpcem nastojalo je raznolikim sadræajima dodirnuti sve toËke kastavske proπlosti, πto je naravno bio opÊi cilj Zbornika koji je tek trebalo dostiÊi. Naæalost, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, πto ovoga Ëasa nije toliko znaËajno, druga je knjiga objavljena 1981. godine, a onda je Zbornik prestao s izlaæenjem.

Iako su uËinjeni pokuπaji izdavanja treÊe knjige Zbornika, za koju je veÊi dio grae bio prikupljen, njegovo se objavljivanje oduæilo sve do 1995. godine. Jedan od razloga bio je ondaπnji naËin financiranja izdavaËke djelatnosti koja je ovisila o slabaπnim financijskim sredstvima mjesnih zajednica Kastavπtine. S druge pak strane, Zajednica opÊina Rijeka nije imala dovoljno sredstava za raznoliku i opseænu izdavaËku djelatnost na svome velikom podruËju.

Ni nepune dvije godine nakon stvaranja i priznavanja samostalne i nezavisne Republike Hrvatske, godine 1993. stvorene su nove samostalne samoupravne jedinice - æupanije, opÊine i gradovi - koje Êe same raspolagati svojim prihodima. To je omoguÊilo novi zamah u druπtveno-kulturnim djelatnostima pa tako i u izdavaËkoj djelatnosti. Naravno, ne smije se smetnuti

s uma da je pri tome bilo od posebnoga znaËaja razumijevanje, volja i htijenje vrhovnih duænosnika kastavske opÊine da se nastavi posao oko Zbornika.

U jesen 1994. formirano je novo uredniπtvo, a autor ovih redaka imenovan je glavnim urednikom Zbornika. U suradnji s tajnikom Zbornika, mr. sc. Brankom Kukurinom, prionuli smo na posao i uredili ranije prikupljenu grau o kulturno-druπtvenome æivotu i amaterizmu Kastavπtine. Tomu smo pridodali joπ nekoliko rubrika i zaokruæili sadræaj zbornika. Dogovoreno je da se zbornik objavi na Dan OpÊine Kastav 1995., πto je i uËinjeno. Tako je nastavljeno

7

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

izdavanje Zbornika. Od tada do danas svake je godine objavljena po jedna knjiga Zbornika pa je zahvaljujuÊi tome danas pred nama njegov deseti broj. Tijekom proteklih godina nastavljeno je s objavljivanjem znanstvenih i struËnih Ëlanaka te osvrta, prikaza i biljeæaka. U Zborniku Kastavπtine svoje je Ëlanke objavilo niz eminentnih znanstvenih i struËnih djelatnika. VeÊina radova govori o proπlosti Kastva, a jedino smo posljednji blok zbornika posvetili suvremenim dogaanjima u nastojanju da njihovim sadræajima ostavimo trag vremena sadaπnjega u buduÊemu. Na taj smo naËin, nadamo se, stvorili preduvjete za sintetiziranje odreenih povijesnih problema, odnosno za praÊenje kronologije suvremenih dogaanja u kulturi. Danas je pred nama deseta knjiga Zbornika, koja nije uobiËajen zbornik radova. RijeË je o monografiji kastavske povijesti, pisanoj na popularan naËin kako bi se zanimljiva i sadræajima prebogata povijest pribliæila πto veÊem krugu Ëitatelja. UËinjeno je to na zamolbu mnogih Kastavaca koji su svoju proπlost æeljeli proËitati jednostavno, bez biljeæaka i dodatnih povijesnih rasprava. Ustupak uËinjen πirokom Ëitateljskom krugu namjeran je jer se opravdano pretpostavlja da Êe i na taj naËin knjiga ispuniti svoju zadaÊu - upoznati Kastav- ce svih uzrasta, njihove prijatelje i ljubitelje cjelokupne hrvatske baπtine s nadasve zanimljivom povijeπÊu naπega kraja. PrihvaÊajuÊi takav pristup, svaki se autor uvijek susreÊe s mnogobrojnim problemima. Prije svega, potrebno je uskladiti naËin pisanja i odabira sadræaja, uËiniti ih dostupnima, a ono πto se u znanstvenom tekstu potvruje i obrazlaæe znanstvenim aparatom, ovdje treba objasniti kratko i jednostavno, pri Ëemu valja voditi raËuna da se ne smije i ne moæe podilaziti Ëitateljima. S druge pak strane, pojedine zanimljive detalje nastojali smo prepriËati tako da i u nedostatku teoretiziranja Ëitatelj uspjeπno doæivi snagu i svjetonazor kastav- skoga vremena proπlog. Kod pisanja ovakve, opsegom omeene monografije postavlja se uvijek pitanje opseænosti sadræaja, odnosno razmjernosti teksta pojedinih poglavlja, jer tekst mora zraËiti protoËnoπÊu dogaanja i zbivanja, razjaπnjavati znaËenje pojedinih liËnosti i njihova povijesnoga doprinosa. To je vrlo zahtjevna odrednica, jer nerijetko se odreeni dogaaji nadovezuju i seæu duboko kroz nekoliko desetljeÊa, pa ih je teπko prikazati neprekinuto zanemarujuÊi pri tome sliËna dogaanja ili povijesne fenomene. Zbog toga je trebalo pronaÊi model iznoπenja povijesnih pitanja i problema u suvislome protoku vremena. Ipak, ponekad se moralo nabrojiti sliËna ili istovjetna, poput prikaza osnivanja πkola, osnivanja razliËitih druπtava ili æivotnoga puta kastavskih uglednika. Sve to uËinjeno je u dobroj namjeri da se bogata povijesna baπtina Kastva i Kastavπtine Ëitatelju uËini pristupaËnijom.

PrateÊi protok kastavskoga vremena proπloga, Ëitatelj Êe uoËiti joπ jednu znaËajnu Ëinjenicu: Kastavska se opÊina tijekom stoljeÊa postupno smanjuje,

8

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

da bi na kraju poprimila danaπnji oblik. Njezino suæeno podruËje viπe ne dotiËe obale Kvarnerskoga zaljeva, a na nekadaπnjem podruËju Kastavske opÊine niklo je nekoliko novih upravno-administrativnih jedinica.

Zbog toga se i praÊenje povijesnog razvoja postupno suæava ovisno o teritoriju koji pripada Kastavskoj opÊini, tj. danas Gradu Kastvu. Naposljetku, trebalo je voditi raËuna i o dosadaπnjim radovima o kastavskoj povijesti, pri Ëemu uvijek ostajemo uskraÊeni za tumaËenje naπih suvremenih dana. No to je uobiËajeno, jer u principu povjesniËari se ne bave najsuvremenijom tematikom buduÊi da nemaju pristup izvornim dokumentima. Zato se prikaz najsuvremenijih dana zasniva viπe-manje na dnevnome tisku i ostalim medijima, koji nisu dovoljno pouzdani povijesni izvori. Zbog toga to je razdoblje prikazano vrlo saæeto.

Nadam se da Êe povijest Kastva od najstarijih vremena do danas imati svoje Ëitatelje koji Êe na stranicama ove knjige pronaÊi niz zanimljivih podataka i Ëinjenica. Isto tako, nadam se da Êe popularna povijest Kastva i Kastavπtine biti poticaj mladim ljudima u novim istraæivanjima kastavske povijesti, jer otkriÊe svakoga skrivenoga podatka moguÊnost je novoga tumaËenja poje- dinoga povijesnoga razdoblja, dogaaja ili zbivanja, kao i rasvjetljavanje djelatnosti pojedinih povijesnih liËnosti.

Zahvaljujem svima koji su mi na bilo koji naËin pomogli u izradi ove knjige.

U Rijeci, 19. svibnja 2002.

9

mr. sc. Darinko MuniÊ

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav
Kastav

10

PodruËje Grada Kastva i Primorsko- goranske æupanije (prema D. MuniÊ et al., Æupanija primorsko-goranska,

1996.)

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Uvod

UVOD

Kastavska je povijest toliko osebujna da sa svakim otkriÊem novoga povijesnoga izvora dolazimo do moguÊnosti novoga iπËitavanja povijesti Kastavπtine. Svaki novi prilog, svaki novi Ëlanak, svaka knjiga novi je doprinos bogatstvu kastavske povijesti pa valja pretpostaviti da Êe se novim istraæi- vanjima pred naπim i oËima buduÊih naraπtaja razotkriti joπ niz zanimljivih i vrijednih odrednica kastavske povijesti.

GRAD KASTAV

Grad Kastav jedna je od najstarijih upravno-administrativnih jedinica Primorsko-goranske æupanije, ali i Republike Hrvatske. U gotovo neprekinu- tome povijesnom kontinuitetu ta upravno-teritorijalna jedinica traje od sredine XII. st. do naπih dana, uz iznimku razdoblja nakon Drugoga svjetskoga rata do 1993. godine.

Grad je Kastav svoju samoupravu ponovno dobio nakon πto je 1991. godine uspostavljena samostalna i suverena Republika Hrvatska, Ëija je neovisnost proglaπena 8. listopada, te nakon πto je poËetkom 1992. Hrvatska i meu- narodno priznata od veÊine svjetskih zemalja. Uspostava je nove dræavne vlasti dovela do stvaranja novoga politiËko-administrativnoga ustroja u cijeloj dræavi. U skladu s time formirane su æupanije i manje samoupravne jedinice: gradovi

i opÊine. Tako se veÊ u proljeÊe 1993. godine, nakon lokalnih izbora, ustrojila

i OpÊina Kastav.

OpÊina Kastav zapoËela je s radom 15. travnja 1993., kada je na temelju rezultata demokratskih izbora konstituirano OpÊinsko vijeÊe od 16 vjeÊnika. Prvo su OpÊinsko vijeÊe Ëinili: Branko AntuliÊ, Anton Biro, Rajko BleËiÊ, Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ, Sran BrnËiÊ, mr. sc. Josip ButkoviÊ, Ilona Eren, Ivan Grce, Grgo Krajina, mr. sc. Branko-Jani Kukurin, Ivica LukanoviÊ, Zdenko Marot, Miroslav Padovan, Ante RanËiÊ, Ivica Rubeπa i Draæen SrdoË (koji nije prisustvovao konstituirajuÊoj sjednici). Za prvoga je predsjednika OpÊinskoga vijeÊa izabran mr. sc. Branko-Jani Kukurin, a za potpredsjednike Sran BrnËiÊ

11

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

i mr. sc. Josip ButkoviÊ. Na toj prvoj konstituirajuÊoj sjednici izabrane su joπ Komisija za izbor i imenovanja te Komisija za Statut i poslovnik. OpÊinsko je vijeÊe jednoglasno izabralo i prvu i drugu komisiju. U Komisiju za izbor i imenovanja izabrani su Ivica Rubeπa kao predsjednik Komisije, Branko AntuliÊ, Rajko BleËiÊ, Grgo Krajina i Ivica LukanoviÊ, a u Komisiju za Statut i poslovnik Jasna Turak kao predsjednica Komisije, Ivan Grce, Dejan ReæiÊ, Rajko ToliÊ i Velimir Tuhtan. U skladu sa Zakonom o lokalnoj upravi i samoupravi Republike Hrvatske, istoga je dana obavljen i izbor naËelnika OpÊine. Na prijedlog Ivice Rubeπe, predsjednika Komisije za izbor i imenovanja, VijeÊe je bez rasprave veÊinom glasova (uz jedan suzdræan) za naËelnicu OpÊine Kastav izabralo gu Sonju BrozoviÊ-CuculiÊ, dipl. oecc. Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ postala je tako prva æena na poloæaju naËelnika kastavske komune. Posljednjom su toËkom dnevnoga reda izabrani vijeÊnici OpÊine Kastav koji Êe prisustvovati zakljuËivanju braka. Bili su to: Branko AntuliÊ, Grgo Krajina, Branko-Jani Kukurin i Miroslav Padovan. Izbor Ëlanova Poglavarstva OpÊine Kastav obavljen je na 2. sjednici OpÊinskoga vijeÊa 11. svibnja 1993. U Poglavarstvo su izabrani: naËelnica OpÊine Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ za predsjednicu Poglavarstva, te Ëlanovi: Milan DurakoviÊ, koji je preuzeo resor gospodarstva i razvoja, Ivica LukanoviÊ za resor kulture, Dragan Frlan za resor komunalnoga razvoja i Vazmoslav BaËiÊ za resor πkolstva i fiziËke kulture. Predsjednica je Poglavarstva ujedno zaduæena i za obavljanje poslova iz oblasti financija. Kastavsko je Poglavarstvo upotpunjeno na 3. sjednici OpÊinskoga vijeÊa kastavske opÊine. Tada su vijeÊnici u okviru 3. toËke dnevnoga reda, na temelju prijedloga kojega je obrazloæila Sonja BrozoviÊ-CuculiÊ, u Poglavarstvo OpÊine izabrali dr. Biserku Baπa. Ga B. Baπa bila je zaduæena za obnaπanje poslova u resoru zdravstva, socijalne skrbi i predπkolskoga odgoja. »etiri godine kasnije, Sabor je Republike Hrvatske, poπtujuÊi dugostoljetnu tradiciju grada Kastva kao srediπta Kastavπtine, OpÊinu Kastav preimenovao u Grad Kastav. Novi status grada objavljen je u Narodnim novinama, br. 10. od 31. sijeËnja 1997., a Odluka o preimenovanju stupila je na snagu osam dana nakon objave, tj. 7. veljaËe 1997. Naziv Grad Kastav sluæbeno je u uporabi od 7. svibnja 1997., kada je odræana konstituirajuÊa sjednica Gradskoga vijeÊa Grada Kastva.

KASTAVSKA KOMUNA I NJEZINI NASLJEDNICI

OpÊina Kastav - sada Grad Kastav, ustvari je jedna od osam obnovljenih ili novih lokalnih samoupravnih jedinica, koja je zajedno s Gradom Rijekom proizaπla iz bivπe OpÊine Rijeka. Sa svojih 11,40 Ëetvornih km, πto je 0,32%

12

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kopnene povrπine ili 0,14% ukupne povrπine Æupanije, Grad Kastav jedna je od najmanjih, od ukupno 35, lokalnih samoupravnih jedinica Primorsko- goranske æupanije (prvotno: Æupanije primorsko-goranske).

æupanije (prvotno: Æupanije primorsko-goranske ). Tloris Kastva: 1. Plato sa crkvom Sv. Jelene, 2. Zvonik, 3.

Tloris Kastva: 1. Plato sa crkvom Sv. Jelene, 2. Zvonik, 3. Ulazna vrata, 4. Gradska loæa, 5. Crkva Sv. Trojice (O. Magaπ, Prilog verifikaciji urbanog identiteta liburnijskih medijevalnih aglomeracija, Rijeka, 1991.)

Meutim, Grad Kastav jedna je od najstarijih samoupravnih jedinica na podruËju rijeËkoga prstena. DapaËe, jedan dio danaπnjih opÊina i gradova u rijeËkome prstenu nekada su bili dio velike Kastavske komune, a potom i Kastavske gospoπtije ili kapetanije. Kastavska je komuna, naime, stoljeÊima obuhvaÊala podruËje cijele Kastavπtine od Voloskoga i Opatije na zapadu, od

13

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kuda se njeno podruËje prolazeÊi prema sjeveru podno Veprinca protezalo preko Kastavske πume na sjeverozapad - ukljuËujuÊi neko vrijeme, u drugoj polovici XIX. st., pod svoju upravu pridruæene opÊine Brgud, Klanu, Lisac, ©kalnicu i Studenu na sjeveru. Sa sjevera se podruËje ove komune Kastavskom zaravni, odnosno Halubjem protezalo prema istoku spuπtajuÊi se do desne obale toka RjeËine, gdje je Kastav graniËio s GrobniËkom gospoπtijom. Granica se nekadaπnje velike Kastavske komune nastavljala juænim tokom RjeËine gotovo na zidinama grada Rijeke, da bi zatim tekla prema jugozapadu danaπnjim rijeËkim gradskim Ëetvrtima, tj. dijelom Kozale, Drenove, ©kurinja, TurniÊa, Krnjeva, odnosno Plasa, od kuda se spuπtala na morsku obalu kod izvora zvanoga Na Recicah. Granica se dalje morskom obalom nastavljala te prema sjeverozapadu povijala danas urbaniziranim Brgudima, prostorom Brodogradiliπta 3. maj te preko Kantride i Preluka dolazila do Voloskoga i opatijske Slatine, gdje se zatvarao graniËni krug teritorija Kastavske komune. U vrijeme kada je Kastav bio gospoπtija odnosno kapetanija, pod njegovu su nadleænost potpadali kaπteli Veprinac i MoπÊenice, iako su oni imali zasebni komunalni poloæaj. Premda su nekada Volosko i Preluk bile luke Kastavske komune, Grad Kastav danas nema izlaza na more, a njegova je juæna granica od morske obale udaljena izmeu 800 i 1000 metara. Naime, joπ je od prve polovice XV. st. grad Rijeka svojatao ulov tuna u Preluku, a zatim se postupno preko podruËja Brguda πirio prema zapadu. Danas obalni prostor Grada Rijeke zavrπava na Preluku, gdje zapoËinje podruËje Grada Opatije.

Prema tome, s obzirom na danaπnje stanje, razvidno je da se iz korpusa nekadaπnje velike Kastavske komune, zahvaljujuÊi gospodarskomu i politiËko- mu razvoju, tijekom vremena izdvojilo nekoliko upravno-administrativnih

cjelina. Nekadaπnji veliki istoËni dio te komune, od sredine XV. st. poznat pod

imenom Calubie/Halubie = Halubje, danas, ustvari od 15. IV. 1993

Ëini

, OpÊinu Viπkovo. ©ireÊi svoj urbani prostor, Grad Rijeka je postupno obuhvatio jugoistoËna, juæna i jugozapadna naselja nekadaπnje Kastavske komune i morsku obalu. Urbani se pak prostor Rijeke posljednjih desetljeÊa proπloga stoljeÊa preko DiraËja, Martinkovca, SrdoËa proπirio prema sjeverozapadu sve do Brestovica, gotovo nadomak Kastvu. U najnovije se vrijeme zapadno od Kastva izdvojila OpÊina Matulji, koja je smjeπtena u udolini πto spaja Kastavsku zaravan i ∆iÊariju s UËkom. Joπ ranije, tijekom XIX. st. Volosko je postalo zasebno upravno podruËje, da bi poËetkom proπloga XX. st. njegovu ulogu preuzela Opatija.

IME GRADA

O podrijetlu imena Kastav nekoliko je tumaËenja. Neki smatraju da njegovo ime potjeËe od rijeËi Kast πto na keltskome jeziku znaËi stijena. Velika bijela stijena iz daljine doima se Ëistom, pa nije iskljuËeno da se utvrda na njoj mogla

14

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

nazvati castua, rijeËju koja dolazi od latinskoga pridjeva castus = Ëist. Dakako,

u

prenesenome znaËenju. Neki ime mjesta na breæuljku visokome 377 m n/m,

s

kojega je moguÊe nadgledati cijelo podruËje Kvarnerskoga zaljeva, izvode iz

rijeËi Casten πto bi trebalo znaËiti tabor, isto kao i lat. rijeË castra. Postoji i miπljenje da ime Kastav dolazi od lat. rijeËi gastaldus, castaldus = upravitelj

(dobara), πto je manje vjerojatno. J. W. Valvasor je bio miπljenja da ime grada

dolazi od njemaËke, rijeËi Kastanie (kojoj je sliËna i tal. rijeË castagno), iz Ëega onda Valvasor izvodi njegovo njemaËko ime - Khestau. Valvasor je to povezivao s mnogo stabala kestena, kojih danas tamo nema, a teπko je vjerovati da su oni tijekom stoljeÊa nestali. Moæda je J. W. Valvasor govoreÊi

o kestenicima imao predodæbu Lovrana i Lovranπtine, gdje su se stabla kestena

saËuvala do danas, pa je to prenio na tumaËenje imena grada Kastav. Jer da su kestenici nekada davno doista postojali oko i u Kastvu, oni bi se poput lovranskih kestena saËuvali do danas. Treba upozoriti na Ëinjenicu da kod Valvasora nailazimo na joπ poneku pogreπku ili zabunu u lociranju objekata na terenu, pa je i ova s kestenima moguÊa. Postoji i miπljenje da ime grada Kastva dolazi od lat. rijeËi castellum = utvrda, gradiÊ, tvravica, kula (πto je inaËica naprijed spomenute rijeËi castra).

Iako su svi navedeni primjeri naoko bliski imenu grada, teπko se odluËiti kojoj je rijeËi njegovo ime najbliæe. Njegov smjeπtaj na najviπoj toËki komune od 377 m n/m, Ëini se da je ipak najbliæi pojmu koji oznaËava tabor, utvrdu, kulu na visokoj, Ëvrstoj, Ëistoj stijeni. Sva navedena tumaËenja, osim onoga koje Kastav vezuje uz kesten i gastaldusa, zasluæuju paænju pa je zato najbolje jezikoslovcima ostaviti da do kraja razrijeπe nedoumice oko imena grada Kastva.

SMJE©TAJ, PROSTOR, NJEGOVE OSOBITOSTI I PODOBNOSTI

PodruËje Grada Kastva smjeπteno je na Kastavskoj zaravni, a zajedno s obliænjim opÊinama Matulji, Viπkovo, Klana, zatim opÊinama Jelenje, »avle, Kostrena te gradovima Opatijom i Bakrom, Ëini dio rubnoga prstena Grada Rijeke. PolazeÊi od sjeveroistoka, Kastav sada graniËi s Viπkovom, a na jugu s Rijekom. Granica s Rijekom teËe prema zapadu do mea s matuljskom opÊinom nedaleko i neπto juænije od lokaliteta Vrata Jadrana - benzinskih postaja na autocesti Rijeka - Rupa. Meusobna granica Kastva i Matulja uspinje se zatim prema sjeveru do tromee s Klanom, a granica se nakon toga u luku povija prema istoku do tromee s Viπkovom. Svojim zemljopisnim poloæajem Grad Kastav, zajedno s opÊinama Viπkovo, Klana i Matulji, spaja primorje Kvarnerskoga zaljeva i hrvatsko kopno s Istrom. Nadalje, to je podruËje koridor prema zapadu i sjeverozapadu, ponajprije sa susjednom Republikom Slove- nijom, a preko nje i sa zapadnom Europom.

15

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavsko podruËje Ëini kraπki prostor oko Kastva i istoËno od njega manji

dio Kastavske zaravni. Najistaknutija toËka je Kastav, a prosjeËna nadmorska

visina raste izmeu 200 do 450 m n/m: ∆ikoviÊi 200 m, Rubeπi 230 m, BrnËiÊi 270 m, SpinËiÊi i TrinajstiÊi 290 m i Kastav 377 m. Ustvari, u granicama teritorija Grada Kastva na zemljovidu su oznaËena tri vrha Ëija visina prelazi 400 metara.

Smjeπteni su na sjeverozapadu, od tromee podruËja Kastav - Matulji - Klana pa do tromee Kastav - Klana - Viπkovo. To su: Majev vrh 411 m, neimenovani vrh 415 m i Sohi 452 m. Osobitost kastavskoga kraπkoga zemljiπta Ëine brojne ponikve, ljevkasta udubljena - dolci. VeÊina je ponikava promjera 50 m i dubine 10 m, a najveÊe su πiroke oko 200 m, a duboke do 50 m. Osebujnost obradivih povrπina Ëinile su stoljeÊima umjetno nastale terasaste obradive povrπine - prezidi. Prezidi su djelo marljivih primorskih ruku, no danas te su

povrπine slabo obraene, a velik ih je dio nestao pred naletom suvremene urbanizacije (primjerice na podruËju Zameta, DiraËja, SrdoËa, BaÊiÊa, ∆ikoviÊa, Reπetara, Rubeπa i dr.). Kraπka vapnenaËka i dolomitska zaravan pokrivena je smeim tlom, crnicom i uglavnom crvenicom. To je crveno mediteransko tlo, a od svih tih vrsta tla crvenica je najznaËajnija za poljodjeljstvo. Premda na podruËju RijeËkoga zaljeva koliËina oborina moæe biti veÊa od 100 mm na dan, kastavsko je podruËje poput drugih kraπkih terena, zbog propusnosti terena

bez povrπinskih voda. Vodopropusna povrπina vodu odvodi kroz vapnenac u

mnogobrojne priobalne izvore i vrulje od lokacije Potok u Rijeci do Preluka nedaleko Voloskoga. InaËe, kastavsko je podruËje u zoni aktivne seizmiËnosti koja se proteæe od Klane preko Rijeke do Vinodola, odnosno sjeveroistoËnog dijela otoka Krka. Geoloπke su znaËajke ovoga podruËja i karbonatske stijene vidljive na povrπini terena i lako dostupne za eksploataciju, odnosno za otvaranje kamenoloma. Grad Kastav s okruæjem RijeËkoga zaljeva prema klimatskim osobinama pripada podruËju submediteranske klime Ëije su osobitosti topla ljeta, ponekad i suπna. Zime nisu previπe hladne, ali su zato vrlo vlaæne, u vrijeme kojih je doduπe vrlo rijetko, moguÊ samo na dan-dva i kratkotrajan snijeg. Oborinski je reæim maritimnoga karaktera. Podaci o godiπnjim koliËinama oborina poznati su nam za sada samo za Rijeku, ali ne i za Kastav. No, s obzirom na blizinu dvaju gradova, moguÊe je iz podataka za Rijeku pribliæno zakljuËiti i o koliËinama oborina na podruËju Kastva. One su, naime, uz vrlo mala odstupanja, gotovo istovjetne. No, naravno, pri tome valja voditi raËuna o

nadmorskoj visini Rijeke i Kastva, te njihovoj udaljenosti od UËke. Grad Rijeka na temelju mjerenja oborina u razdoblju od 1960.-1994. godine najviπe oborina

ima u jesen, kada je njihova koliËina 521.1 mm, zimi 392.4 mm, a u proljeÊe

316.1 mm i naposlijetku ljeti 293.1 mm. Godiπnje je u Rijeci izmjereno 1522.7

mm

oborina. Kastavsko bi se podruËje moglo razlikovati za koju desetinu mm

viπe

ili manje.

16

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Osobitost kvarnerskoga podruËja su i vjetrovi. Oni puπu iz razliËitih smjerova. Zimi dominiraju dva snaæna zraËna strujanja sa sjevera i sjevero- istoka. To su kranjska bura i senjska bura. Vjetar s obliænjih planina - tramontana je vjetar sjevernih smjerova, nerijetko praÊen oborinama (tuËom i kiπom). Prohladnu tramontanu koja grad Kastav rashlauje direktno sa sjevera stariji Kastavci poznaju kao πneberg/πneperg, tj. vjetar sa Schneberga - Snjeænika. S morske puËine dolazi jugo, topao vlaæan vjetar koji donosi kiπu. Ponekad jugo dostiæe i olujne razmjere, kao πto i bura, ponekad ili vrlo rijetko, moæe imati orkansku snagu.

Pogodnost klime, a donekle i tla utjeËe na raznoliki biljni svijet, poput πuma hrasta, crnoga i bijeloga graba, bukve, te crnoga bora. Ustvari, Kastav pripada zoni submediteranskih listopadnih πuma. Bujnije πume nalazimo u πumi Luæina, a bukove πume u Lozi i u dubokoj ponikvi Kneædolu. Dio povrπine Ëine travnjaci, paπnjaci i obradive, Ëak i vrtne, povrπine. Nekada je veliki dio tih obradivih povrπina, pogotovo na juænome dijelu Kastva, sve do rijeËkih gradskih zidina, bio zasaen vinovom lozom. To danas potvruju prezidi, terasaste povrπine u dolcima i dolËiÊima. Meutim, posljednjih nekoliko desetljeÊa prenamjena obradivih zemljiπta, naroËito za stambenu izgradnju potpuno je izmijenila obradive povrπine, tako da je poljoprivreda zapostavljena, mnogi su vrtovi i vinogradi zapuπteni. Neke je jednostavno progutala urbanizacija. U proπlosti poljoprivredno i stoËarsko (preteæito ovce i koze) podruËje s razvijenim kuÊnim individualnim obrtima, danas je kastavsko podruËje usmjereno na razvoj razliËitih djelatnosti: preraivaËka industrija, graevinarstvo, obrti, trgovina, promet i druge usluæne djelatnosti. Dio veÊih pogona smjeπten je u Radnoj zoni R-36 Æegoti - Kastav. Godine 1999. na prvome je mjestu po broju zaposlenih bila djelatnost trgovine na veliko i malo, popravak motornih vozila i kuÊanskih predmeta s 199 zaposlenih, tj. 45,75% od ukupnoga broja zaposlenih, a zatim slijede:

preraivaËka industrija, i to manji proizvodni pogoni, koja je zapoπljavala 180 ili 41,38%, pa obrazovanje 21 ili 4,83%, graevinarstvo 17 ili 3,91%, prijevoz, skladiπtenje i veze 13 ili 2,99%, javna uprava i obrana 3 ili 0,69% te zdravstvena zaπtita i socijalna skrb 2 ili 0,46%. Ukupno zaposlenih bilo je 435 osoba. Prema sluæbenim podacima, te je godine brutto domaÊi proizvod po stanovniku iznosio 4.581 US$. U usporedbi s drugim opÊinama i gradovima rijeËkoga prstena Kastav je razvijeniji od prosjeka.

Cijelo je podruËje Grada Kastva podijeljeno u tri katastarske opÊine: KO Kastav, KO Zamet, KO SrdoËi. KO Zamet i KO Viπkovo zauzimaju tek neznatan dio administrativnoga podruËja Grada Kastva, tako da se KO Kastav gotovo u cijelosti podudara s administrativnim podruËjem Grada Kastva. Ustvari, povrπina KO Kastav je u odnosu na administrativnu manja za 0,42 km, odnosno 3,9%.

17

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Æivot i boravak Kastavaca odvija se u okviru naselja, pri Ëemu se istiËe πest veÊih naselja, koja u svoje okruæje ukljuËuju od jednoga do πesnaest manjih. Prema Popisu naselja Grada Kastva Grad Kastav ima πest veÊih naselja s ukupno 37 lokaliteta i dvije ulice koje dijeli s Gradom Rijekom. Abecednim redom to su sljedeÊa naselja:

- BrnËiÊi (kojima pripadaju): BrnËiÊi, Donji Turki, Gornji Turki, Jardasi, JeloviËani, JeluπiÊi, Kudeji i Rudno;

- ∆ikoviÊi: Brestovice, ∆ikoviÊi, ∆ikoviÊi NN (novo naselje), Kundajevo, Na

bregeh, Njivi, PilepËiÊ, Reπetari i Ulica Dinka ©imunoviÊa (Ëiji dio pripada Gradu Rijeci);

- Kastav: Bani, Frlani, Gorice, JurËiÊi, Kastav, Miserkino, PavletiÊi, Poljana,

Put Reπetaron, Put SrdoËen, ©krlji, ©tivar, Tijanovo, Tuhtani, Ulica Vladimira »erine (Ëiji dio pripada Gradu Rijeci) i Æegoti;

- Rubeπi: JurjeniÊi, Rubeπi i TometiÊi;

- SpinËiÊi: BeliÊi i SpinËiÊi;

- TrinajstiÊi: TrinajstiÊi.

Srediπnje je naselje Grada Kastva istoimeni grad, koji je administrativno, upravno, kulturno i turistiËko srediπte cijeloga podruËja, pa i πire Kastavπtine. Kastav je smjeπten iznad ceste Rijeka - SpinËiÊi - Rupa i ceste Viπkovo - Kastav - Matulji - Tunel UËka. Njihovo je raskrπÊe u BeliÊima podno zapadnih zidina grada. Ustvari Kastav je manje raskriæje putova koji povezuju kopnenu Hrvatsku i Dalmaciju s Istrom i Republikom Slovenijom, a preko nje s Republikom Italijom na zapadu te Republikom Austrijom na sjeverozapadu, i obratno.

Na kastavskome su podruËju sve ceste asfaltirane, a prema znaËenju i namjeni razvrstane su na dræavne, æupanijske, lokalne i nerazvrstane ceste. Na tome su podruËju dvije dionice dræavne ceste: ©porova jama - Kastav - BeliÊi - Rubeπi - Brestovice (duæine 3,2 km), koja se nastavlja prema Rijeci, te odjeljak rijeËke obilaznice Rijeka - Matulji, autoceste s Ëetiri vozna traka na kojoj su smjeπtena Vrata Jadrana s dvije velike postaje za motorna goriva. Kastavska dionica te ceste, koja spaja Rijeku s graniËnim prijelazima prema Republici Sloveniji - Rupom i Pasjakom, odnosno s Istrom kroz Tunel UËka, duga je 2,025 km.

Æupanijske ceste takoer povezuju Kastav s Rijekom na jugoistoku, Viπkovom na istoku, Matuljima na jugozapadu i dræavnom cestom preko JuπiÊa s Rupom na sjeverozapadu. Sve su te ceste znaËajne, jer se nadovezuju na sliËne ceste spomenutih opÊinskih i gradskih srediπta, pri Ëemu je Kastav raskrπÊe putova. U nadleænosti Kastva su ove æupanijske ceste: BeliÊi - TrinajstiÊi (1,55 km), BeliÊi - Matulji (0,95 km), Reπetari - ©porova jama (3,2

18

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

km), ©porova jama - Æegoti (1.10 km), Æegoti - ∆ikovo (0,95 km), Æegoti - BrnËiÊi (2,00 km). Ukupna je duæina kastavskih æupanijskih cesta svega 6,55 km. Meutim, znaËenje tih 6,5 km dobiva na vaænosti onda kada dionice ukljuËimo u odreene pravce. Tako se dionica BeliÊi - TrinajstiÊi, kao dio dræavne ceste Rijeka - Zamet - BeliÊi - ©porova jama od lokaliteta BeliÊi nastavlja do spoja na dræavnu cestu Matulji - Rupa - Republika Slovenija. Dionica BeliÊi - Matulji dio je ceste πto vodi prema Opatiji odnosno Tunelu UËka. Ostale tri dionice preko naselja Æegoti povezuju Kastav s Viπkovom, a od Viπkova s Rijekom, odnosno petrolejskom cestom na sjevernom rubu Halubja, te Studenom, Klanom, Lipom i Rupom na zapadu, a istoËnim pravcem preko Orehovice s autocestom Rijeka - Zagreb.

Na podruËju Grada Kastva tri su lokalne ceste: Kastav - ∆ikoviÊi (1,1 km), Rubeπi - Matulji, ili tzv. Frlanska cesta (0,45 km) i BrnËiÊi - Jardasi (0,80 km). Ukupno je dakle 2,35 km lokalnih cesta. No, i one su znaËajne spojnice prometa na podruËju Kastva i Kastavπtine. Naposlijetku Grad Kastav vodi brigu i o 47,0 km nerazvrstanih cesta.

Prema popisu stanovniπtva od 31. oæujka 1991., na podruËju Grada Kastva æivjelo je 5995 stanovnika i s 545,0 stanovnika po km 2 Kastav je bio najnapuËenija teritorijalna jedinica Primorsko-goranske æupanije. Stanovniπtvo se tijekom posljednjega desetljeÊa poveÊavalo pa je 1996. Grad Kastav veÊ imao 8131, a 1998. godine 8641 stanovnika, od toga 4387 æenskoga i 4254 muπkoga spola. Prema najnovijim podacima kastavske gradske uprave, od 4. lipnja 2001., broj se stanovnika poveÊao na 9192. Iz toga je podatka razvidno da se broj stanovnika u Kastvu u deset godina poveÊao za 65,22%, πto znaËi svake godine 6,5% zadnjih deset godina. Naravno, usporedo s time rasla je gustoÊa stanovnika po Ëetvornome kilometru, da bi 2001. godine dostigla brojku od 806,31 stanovnika po km 2 . Porast puËanstva posljedica je meha- niËkoga prirasta i sliËan je rapidnomu porastu puËanstva u susjednoj OpÊini Viπkovo. Ustvari, porast puËanstva pratio je porast individualne izgradnje stambenih i radnih objekata, koji su posljednjih nekoliko godina izmijenili izgled Kastva i Kastavπtine. No i pored toga, stanovnici su Kastva saËuvali svoju domaÊu Ëakavsku besedu, kao i neke stare dobre navadbe - svjedoke svoje dugotrajne samostojnosti i samobitnosti. Najnovija dijalektoloπka istraæivanja kastavski govor ubrajaju u Ëakavski-ekavski dijalekt i to njegov sjeveroistoËni istarski poddijalekt. PodruËje kastavskoga govora podudara se s podruËjem nekadaπnje velike srednjovjekovne kastavske komune.

19

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Motiv iz Kastva (foto: mr. sc.

Motiv iz Kastva (foto: mr. sc. B. Kukurin)

20

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Od prapovijesti do sutona antike

OD PRAPOVIJESTI DO SUTONA ANTIKE

IZVORI - SVJEDO»ANSTVA PRO©LOSTI

Najstarije razdoblje kastavske proπlosti zastrto je tamom i πutnjom povijes- nih vrela. Ta se πutnja proteæe kroz dugo vremensko razdoblje od prapovijesti gotovo sve do razmee XIV. u XV. stoljeÊe. Ustvari, πutnja izvora teËe od prapovijesnoga razdoblja preko antiËkoga doba i ranoga srednjega vijeka te veÊim dijelom razvijenoga srednjega vijeka. Razlog je tome nedostatak paleontoloπkih, arheoloπkih te naposljetku pisanih povijesnih izvora. Tek povremeno, u tome dugovremenu trajanju rijetki materijalni ostaci i nalazi, a kasnije, u eri pisane rijeËi, povijesni zapisi potvruju kontinuiranu prisutnost Ëovjeka na podruËju Kastva i Kastavπtine, te obliænjega Kvarnerskoga zaljeva. Ponekad nedostatak neposrednih izvora o Ëovjeku i njegovu naËinu æivota na ovome podruËju, odnosno o nekome dogaaju ili zbivanju upotpunjuju posredni povijesni izvori. No, i pored teπkoÊa zbog nedostatka izvora, oni rijetki πto su se iz davne proπlosti saËuvali do naπih dana ipak nam omogu- Êavaju rekonstrukciju osnovne crte prapovijesnoga i povijesnoga razvoja na πiremu podruËju Kvarnerskoga zaljeva Ëiji je sastavni dio i Kastavπtina.

PRAPOVIJEST KASTVA I KASTAV©TINE

Najstarije tragove Ëovjekove prisutnosti na podruËju Kastavπtine istraæivaËi su uoËili samo u nekim od brojnih peÊina na spomenutome podruËju. RijeË je, meutim, o vrlo skromnim nalazima kamenih i koπtanih rukotvorina davnoga pretka, koje potvruju postojanje æivota joπ u prapovijesti na πiremu podruËju Liburnije.

Ipak, valja odmah u poËetku upozoriti na Ëinjenicu da u peÊinama na danaπnjemu kastavskome podruËju do sada nije bilo paleontoloπkih nalaza. No, veÊ obliænje peÊine u susjednoj matuljskoj opÊini svojim nam nalazima omoguÊavaju stvaranje predodæbe o postojanju davnoga æivota na podruËju Kastavπtine, pa i danaπnjega podruËja Grada Kastva. InaËe, o peÊinama na

21

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kastavskome podruËju nadzor danas vodi Speleoloπko druπtvo "Estavela" - Kastav. To su sljedeÊi speleoloπki lokaliteti: Jama Help, Loza, πpilja iznad sela JeloviËani, Jama pul Obadoveh umejki - Brnini, BabiÊeva jama - JurjeniÊi, Jama pul sela Bani, Æbadova jama, PrkaËinska jama, Lazi na Brnini. Tri posljednje najpoznatije su, no ni u njima nisu naeni nikakvi posebni nalazi. PeÊine su na matuljskome podruËju bogatije paleontoloπkim ostacima i nalazima koji potvruju prisustvo pradavnih ljudi na tome podruËju. To su nalazi paleolitskoga medvjeda, hijene, jelena i zeca. Uz to, u peÊinama su pronaena vatriπta koja su koristili paleolitski lovci. Paleolitski su lovci bili nomadi pa su se u potrazi za hranom kretali πirokim podruËjem Kastavπtine. Nalazi su pronaeni u peÊini na Gradini kod Velikih laza, peÊine ©ternici kod Permana, peÊini ©aftici kod sela Zaluka i peÊini ©paroæna kod sela Brajana. Njima treba pridodati peÊinu Loza koja leæi na jugoistoËnoj padini Veloga Orljaka, jugozapadno od æeljezniËke postaje ©apjane. U peÊinama Laz i KuniËar kod sela Breze pronaeni su tragovi Ëovjeka iz mlaega kamenoga doba (neolitika) i prijelaza kamenoga u bakreno doba (eneolitika), dakle izmeu 3500. i 2200. g. pr. Kr. Neπto su mlai ostaci gradine Pasjak na rubnome podruËju Kastavπtine. Gradina je nastala u bronËano doba tijekom XII. st. pr. Kr. i to je za sada najstarija poznata naseobina na podruËju danaπnje matuljske opÊine. Iz nama tek malo bliæega æeljeznoga doba je Gradina iznad ©apjana, koja se saËuvala sve do rimskoga doba. Svi ti nalazi i ostaci potvruju kontinuiranu naseljenost podruËja Kastavπtine od najstarijih vremena do suvremenih dana.

KASTAVSKA PRAPOVIJESNA GRADINA

Do sliËnih, ali bogatijih nalaza doπlo se i u Kastvu. Naime, istraæivanja i iskapanja u drugoj polovici XX. st. potvrdila su postojanje prapovijesne gradine na mjestu danaπnjega Kastva joπ iz XI. st. pr. Kr. Zanimljivo je da su neki nalazi pronaeni sasvim sluËajno. Tako je uz zidine grada Kastva pronaena kamena glatko obraena sjekira iz mlaega kamenoga doba. A nakon otkriÊa æarnih grobova uz zapadne kastavske zidine, do kojih se doπlo 1979. godine prilikom iskapanja rova za kanal, potvreno je postojanje prapovijesne gradine. Tome razdoblju pripada i ranoæeljezni maË koji je otkriven joπ 1931. godine kada su na jugozapadnoj padini kastavskoga brijega kopani temelji za uËiteljsku πkolu, u kojoj je danas smjeπtena Osnovna πkola Milana BrozoviÊa Kastav. Uz spomenute predmete pronaeni su i mlai nalazi poput rimskoga novca, pa tako pronaeni inventar obuhvaÊa razdoblje od XI. st. pr. Kr. do rimskoga doba nakon roenja Krista. Danas je vrlo teπko locirati prostor koji je obuhvaÊala kastavska pra- povijesna gradina. Prema svemu sudeÊi ona je bila smjeπtena uz Lokvu

22

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

(Lokvinu) obuhvaÊajuÊi i akropolsku uzvisinu gdje se danas nalazi crkva Sv. Jelene Kriæarice. Njezino mjesto na uzvisini, uz vrtaËu gdje se skupljala voda koja æivot znaËi, imalo je viπestruki strateπki znaËaj. Ponajprije, s najviπega se uzviπenja Kastavske zaravni moglo nadzirati cijelo podruËje Kvarnerskoga zaljeva, od Velih vrata izmeu Cresa i Plomina, preko obalnoga pojasa istoËne Istre, zatim ∆iÊariju i UËku, Matuljsku udolinu, istoËnu Kastavπtinu - Halubje, Rijeku i Trsat te otoke Krk i Cres. Nadalje, gradina na uzviπenju pruæala je sigurniji æivot ljudima, bolju moguÊnost obrane i zaπtite, pri Ëemu je njen smjeπtaj uz vodu osiguravao mirniji æivot.

JAPODI I LIBURNI

Godine 1972. kada su obavljena opseæna istraæivanja liburnijskoga limesa (zidova zatvaraËa od Rijeke do Prezida u Gorskome kotaru) uzgredno su pod voditeljstvom Radmile MatejËiÊ izvrπena iskapanja i istraæivanja kastavske vrtaËe Miπinac. VrtaËa Miπinac nalazi se podno sjeveroistoËnih kastavskih zidina, a domaÊi ljudi za nju rabe i mnoæinsko ime Miπinci, najvjerojatnije zbog viπe vlasnika obradive povrπine. Matko Laginja je smatrao da ime vrtaËe dolazi od rijeËi mjeπinac = Ljeπinac, πto ga je navelo na pomisao o moguÊnosti "da se tamo nae groblje joπ iz paganske dobe". Ta se njegova pretpostavka, iznijeta gotovo sto godina ranije kada je 1889. godine pisao o povijesti Kastva

u Naπoj slogi, obistinila. U vrtaËi Miπinac otkrivena je kasnolatenska nekropola, a otkriveni grobovi bili su bogati prilozima koji pripadaju kulturi mlaega æeljeznoga doba. Ukupno su opisana 43 pronaena nalaza. Raznolik grobni inventar sadræavao je okrugle æeljezne karike, æeljezne igle, ukosnice, fibule certose, latenske fibule, pektoral - veliki bronËani privjesak na fibuli, fibule od lijevane bronce, srednjolatenske fibule, jantarna ploËasto-okrugla zrna, malu i veÊu dugmad, zakovice, ulomke keramiËkih posuda, zrna jantara (za dvije ogrlice), ulomke gnathia posua crvenkastih stijenki i gnathia keramike glatkih stijenki, ruËke, dno posude, kao i ulomke æeljeznih i bronËanih predmeta. Otkriven je samo jedan skeletni grob, dok ostali nisu bili cjeloviti, πto je nedovoljno da bi se moglo pojasniti naËin pokapanja u vrtaËi Miπinac. Meutim, u Miπincu nisu pronaeni ostaci gradinskoga naselja, a ni rimska keramika. Ipak, mnogo je bitnija Ëinjenica, da prikupljeni nalazi daju moguÊnost ustanovljavanja njihove kronologije, tj. vremena u kojemu su nastali, a potom

i od kuda su u Kastav doπli. RijeË je o nalazima koji se mogu svrstati u

razdoblje od VI. do poËetka II. st. pr. Kr. Iz cjelokupnoga inventara, po ljepoti

i saËuvanosti treba izdvojiti Kastavski pektoral. To je trapezasta ploËa s

isturenim stiliziranim konjskim glavama po strani. Ukraπena je koncentriËnim

23

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

krugovima na Ëiju su osnovu priËvrπÊeni lanËiÊi od dvije veriæice. Stilizirani likovi konjskih glava upuÊuju da je taj pektoral nastao u mlaemu kamenomu dobu na podruËju jugozapadnoga predalpskoga prostora. Prema sliËnim nalazima u VaËu (Slovenija), Kastavski pektoral, koji je naen zajedno s fibulom srednjelatenskoga razdoblja, trebalo bi datirati izmeu 450. i 350. godine pr. Kr.

SljedeÊa su zanimljivost nalaza u Miπincu, osim æeljeznoga i bronËanoga nakita, razasuta zrna jantara od kojih je moguÊe spojiti dvije ogrlice, kao i manja koliËina perla tamnoplave staklaste paste s bijelim pjegama. RijeË je o baltiËkome jantaru koji je na naπe πire podruËje, pa tako i kastavsko, doπao u vrijeme VI. ili V. st. pr. Kr. Jantar je na kastavsko podruËje mogao stiÊi impor-

pr. Kr. Jantar je na kastavsko podruËje mogao stiÊi impor- Srednjelatenska bronËana fibula i certoπka bronËana

Srednjelatenska bronËana fibula i certoπka bronËana fibula (R. MatejËiÊ, Prethistorijska nekropola Miπinac u Kastvu, 1974.)

24

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

tom preko Istre i Trgestea (Trsta), ali isto tako i odvojkom jantarskoga puta, koji se sa sjevera Europe spuπtao prema Jadranu, zavrπavajuÊi preko Klane i Kastva na Kvarneru. TrgovaËki se put dalje morem nastavljao u pravcu otoka Elektrides (Krk) i Apsyrtides (Apsorus) - Osor, Cres). Na tim su otocima bile trgovaËke postaje jadranskih Grka, koji su bili kupci jantara. S druge strane, preko tih grËkih postaja na Cresu i Krku u Kastavπtini je iz juæne Italije dolazila gnathia keramika. Mjesto Gnathia po kojemu je keramika dobila ime nalazilo se nedaleko danaπnjega mjesta Fasana u Apuliji. Uvozu je te keramike pret- hodio uvoz grËko-italske keramike od VI. do IV. st. pr. Kr., dok se gnathia keramika uvozila od IV. do III. st. pr. Kr., naravno zahvaljujuÊi dobrim pomor- skim vezama.

LIBURNIJA

Vezano uz nalaze kastavske prapovijesti gradine iz XI. st. pr. Kr., treba reÊi da je tijekom sljedeÊega, X. st. pr. Kr. zavrπen proces uobliËavanja triju plemenskih skupina, naroda Histra, Japoda i Liburna. U razdoblju do IV. st. pr. Kr. u Istri su æivjeli Histri, a s njezine istoËne strane i na podruËju Kastavπtine æivjeli su Japodi. Meutim, pod pritiskom Kelta koji u IV. st. pr. Kr. prodiru na zapadni Balkan i u Dalmaciju, poËinje se prema sjeveru seliti ilirski narod Liburna. Liburni su poËetno obitavali na podruËju izmeu rijeke Krke i Zrmanje te su sredinom I. tis. pr. Kr. kao dobri pomorci bili znaËajna vojna snaga na Jadranu. Kada su ih Kelti poËeli potiskivati, Liburni su zauzeli πiroki prostor od podvelebitskoga kanala preko Kvarnerskoga zaljeva sve do rijeke Raπe u Istri. Dolaskom na prostor Kvarnera, Liburni su u unutraπnjost kopna potisnuli Japode, koje su tu zatekli. Kasnije je cijeli prostor po njima dobio ime Liburnija i u neprekinutome nizu zadræao ga do IX. stoljeÊa. InaËe, osim πto su bili dobri pomorci, Liburni su bili i dobri brodograditelji svojih vitkih brodova. Kasnije kada su ih Rimljani pokorili, oni su svoje ratne brodove s dva reda vesala nazvali liburna.

Liburna
Liburna

25

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U SASTAVU RIMSKE DRÆAVE DO PADA ZAPADNOGA RIMSKOGA CARSTVA (476. GODINE)

Rimljani su osvajanje balkanskoga prostora zapoËeli pokoravanjem Istre, koja je pokorena nakon pada Nezakcija 177. godine pr. Kr. Nekako u isto vrijeme pokoreni su i Liburni. Za razliku od njih, s njihovim bliskim susjedima Japodima Rimljani su vodili nekoliko krvavih ratova prije no πto su ih uspjeli pokoriti. Pokorenjem Liburnije Kastav i Kastavπtina doπli su u sastav rimske dræave, a Liburnija je ukljuËena u rimsku provinciju Ilirik. PoËetkom I. st. August je Ilirik podijelio na Panoniju i Dalmaciju u Ëiji je sastav uπla i Liburnija. U njenome Êe upravnome okviru doËekati pad Zapadnoga Rimskoga Carstva 476. godine. Sredinom I. st. dovrπena je izgradnja rimske javne ceste (via publica), koja

je Apeninski poluotok preko Krasa i Kastavπtine povezivala s Dalmacijom.

PolazeÊi od Aquileie preko Tergestea (Trsta) cesta je do Senie (Senj) imala ove postaje: Avesica - Ad Malum (kod Materije) - Ad Titulos (Rupa ili ©apjane) - Tarsatica - Ad Turres (kod Crikvenice). Kroz podruËje Kastavπtine cesta je od Pasjaka, odnosno Rupe tekla preko Lipe, Klane, Studene, Viπkova do Rijeke. Kasnije, izgradnjom novih cesta, pogotovo kada se Carstvo u IV. st. stvaranjem fortifikacijskoga sustava zidova zatvaraËa - liburnijskoga limesa osigurava od prodora barbara, Kastav postaje utvrda i raskrπÊe putova. Prema svemu sudeÊi, Kastav (Castra) je u IV. st. bio prilimeski kastrum ili neka vrsta refugia (skloniπta), a oni su imali vrlo znaËajnu ulogu u organizaciji obrane Rimskoga Carstva u kasnoj antici. Pretpostavlja se da su zidine kastavske prilimeske utvrde, na mjestu danaπnjega grada Kastva, bile naslonje-

ne i pratile slojnicu brijega. MoguÊi dokaz da je naselje bilo nastanjeno je nalaz groba rimskoga vojskovoe s novËiÊima u grobu, o Ëemu izvjeπtava Valvasor.

S rimskim kastrumom Radmila MatejËiÊ dovodi u vezu dva "grËka zdenca" koje

Valvasor spominje kod crkvice Sv. Antona. Valvasor tvrdi da je tamo naπao grËki natpis. Meutim, prema svemu sudeÊi rijeË je o glagoljskome natpisu. Nije, naime, nemoguÊe da je Valvasor sredinom XVII. st. pobrkao glagoljska i

grËka pismena, kao πto nije znao toËno imenovati ni jezik kojim se u Liburniji

i Kastavπtini govori. On ga zove istrijanski, dalmatinski, pa i kranjski. Zabuna

je pogotovo moguÊa ako je podatak o natpisu dobio posrednim putem od

nekoga svoga suradnika.

UzimajuÊi sve to u obzir, najvjerojatnije je da su zdenci izgraeni u doba uËvrπÊenja liburnijskoga limesa u IV. st. Oba su zdenca duboko pod zemljom.

U

jedan se ulazi spuπtajuÊi se niz 40, a u drugi niz 27 stepenica. Voda izvire

iz

æive stjene, a na toj dubini ostaje i u toplim danima svjeæa. Graeni su kao

vodosprema za rimsku vojsku. Kastrumi su i refugia imali vaænu ulogu u politiËkoj organizaciji podruËja Liburniae tarstaicensis, kako se podruËje Liburnije zvalo pod kraj Zapadnoga

26

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Rimskoga Carstva, kada je njenim glavnim naseljem i srediπtem postala Tarsa- tica. Kastav je kao utvrda smjeπten na kriæanju znaËajnih prometnica Tergeste- Tarsatica i ceste od Pole (Pule) preko UËke do Tarsatice. Potonja je cesta u V. i VI. st., prema Branku MaruπiÊu, jug Istre i Tarsaticu povezivala na ovaj naËin: Tarsatica (danaπnja Rijeka) - Castra (Kastav) - Boljun - Flanona (Plo- min) - Albona (Labin) - Nesactium (Nezakcij) - Pola (Pula).

min) - Albona (Labin) - Nesactium (Nezakcij) - Pola (Pula). Kastav - Castra na Povijesno-arheoloπkom zemljovidu

Kastav - Castra na Povijesno-arheoloπkom zemljovidu fortifikacijskoga sustava na podruËju sjevernoga Jadrana u V. i VI. stoljeÊu (B. MaruπiÊ, Neki problemi kasnoantiËke i bizantske Istre u svjetlu arheoloπkih izvora, 1975.)

27

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Postupno, Liburnjani su poËeli æivjeti æivotom Rima, prihvaÊajuÊi rimske obiËaje i vjeru, pa tako i krπÊanstvo od IV. st. nadalje. Ipak zadræali su neke svoje obiËaje i elemente patrijarhalnoga æivota, svoju religiju. VeÊ je spomenuto

da su Liburni bili vjeπti i cijenjeni moreplovci, koji su svojim liburnama plovili

i izvan podruËja Jadranskoga mora. Svoje su vitke liburne gradili od drva iz

obliænjih πuma, naroËito drvom iz bogate Kastavske πume. Bili su zacijelo vrijedni i dobri majstori buduÊi su njihova plovila vrlo dobro svladavala sve Êudi mora, a kasnije su ih prihvatili i Rimljani. Uz plovidbu je vezana i trgovina kojom se bavio manji dio puËanstva. Ostali su se bavili ratarstvom i sto- Ëarstvom.

Premda se Kastav ne spominje u rimskim itinerarima i pisanim spomenici-

ma, to ipak neke autore istarske i liburnijske povijesti ne sprijeËava da njegovo ime dovode u svezu s lat. rijeËju castra ili casteu. Prema svemu sudeÊi, utvrda je na mjestu danaπnjega Kastva postojala u vrijeme Carstva, a sasvim sigurno kao prilimeski kastrum. Isto se tako, s obzirom na njegov poloæaj, pretpostavlja da je utvrda postala srediπte krπÊanskoga kulta, iz Ëega je moguÊe protumaËiti

i danaπnji smjeπtaj æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice. ©to se prihvaÊanja

krπÊanstva tiËe, teπko je dati odgovor na pitanje kada je ono prevladalo meu

liburnijskim pukom. Povijesna su vrela o kristijanizaciji na podruËju Kvarnera

u doba kasne antike vrlo oskudna. Ustvari, s obzirom na teπke prilike pod kraj Zapadnoga Rimskoga Carstva, koje su bile uzrokovane i provalama barbara,

njihovim pljaËkama i pustoπenjima, teπko je reÊi da je krπÊanstvo svoje korijene na podruËju Liburnije uËvrstilo tijekom IV. i V. st. U sljedeÊim stoljeÊima svakako da, a najvjerojatnije nakon doseljenja Hrvata, jer je teπko vjerovati da bi njemaËki vladar Oton III. pod kraj X. st. pomiπljao na osnivanje Trsatske biskupije da podlogu za πirenje i uËvrπÊenje krπÊanstva nije imao i na podruËju Liburnije. To je veÊ vrijeme kada se podruËje oko Kvarnera bliæi konaËnom oformljenju krπÊanske organizacije. Naime, prema tvrdnjama pulskih biskupa Kastav je tada zajedno s Rijekom, Veprincem, Lovranom, MoπÊenicama i BrseËom, te Plominom i Labinom pripadao Pulskoj biskupiji, Ëiji se prvi biskup Antonius spominje 510. godine. Ustvari, Pulska je biskupija obuhvaÊala mjesta

i podruËje oko nekadaπnje rimske ceste Pula - Tarsatica. Pulska je biskupija na RjeËini graniËila sa Senjskom biskupijom. Otok Krk pripadao je zasebnoj KrËkoj, a Cres i Loπinj Osorskoj biskupiji.

28

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Ranosrednjovjekovno ozracje Kastavstine

RANOSREDNJOVJEKOVNO OZRA»JE KASTAV©TINE

BIZANTSKO CARSTVO I NOVA POLITI»KA KARTA EUROPE

Sam Ëin propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva 476. godine u Liburniji i Kastavπtini nije imao osobitoga znaËenja. Njegove Êe se posljedice vidjeti tek kasnije tijekom sljedeÊa dva-tri ranosrednjovjekovna stoljeÊa kada Êe se potpuno izmijeniti politiËka karta Europe. To je vrijeme dolaska novih naroda i nastanka njihovih barbarskih dræava na tlu Europe. Liburnija i Kastav su u neπto manjoj mjeri od drugih dijelova Carstva bili izloæeni tutnjavi konja barbarskih hordi, πto ih, meutim, u svakodnevnome æivotu nije liπilo brige o zaπtiti svoje sigurnosti, svoga doma i svojih uroda. Uskoro Êe i romanizirani Liburnjani biti suoËeni s pridoπlicama koje Êe ostajati i naseljavati podruËje Liburnije pa Êe s njima dijeliti æivotnu svakodnevicu.

Pad Zapadnoga Rimskoga Carstva promovirao je novoga pretendenta za vlast nad nekadaπnjim podruËjem Carstva. To je Bizantsko Carstvo. Ustvari, Bizantsko je Carstvo i stari pretendent, buduÊi da je ono pod ranijim imenom IstoËno Rimsko Carstvo, zajedno sa Zapadnim Rimskim Carstvom bilo jedan od dva dijela Rimskoga Carstva. Glavni grad Bizantskoga Carstva bio je Konstantinopol, kojega je car Konstantin Veliki sagradio na nekadaπnjem Bizanciju. Novosagraeni je grad dobio ime po caru graditelju, a Carstvo je tijekom vremena dobilo ime po prvotnome grËkome naselju Bizanciju. Prema tome, Bizantsko se Carstvo na odreeni naËin moæe smatrati i nasljednikom Zapadnoga Rimskoga Carstva.

U duhu takvih shvaÊanja bizantski je car Justinijan I. (527.-565.) u VI. st. proveo rekonkvistu, tj. pokuπaj obnove Rimskoga Carstva. Naime, nakon πto je uspjeπno sredio unutraπnje prilike u Bizantskome Carstvu, car je, smatrajuÊi se legitimnim nasljednikom Zapadnoga Rimskoga Carstva, poËeo s vojnim osvajanjem njegovih nekadaπnjih teritorija. Godine 535. rekonkvista je djelomiËno uspjela, a Bizant je nakon Venecije svoju vlast uspostavio u Dalmaciji, Istri i Liburniji.

Mirno je stanje potrajalo tri desetljeÊa, a onda su ga 568. godine naprasno prekinula ratoborna plemena Langobarda koja su se sa sjevera spustila na podruËje Italije. U svojim ruπilaËkim napadima razaraju Trst i ulaze u Istru.

29

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Ratovi Langobarda i Bizanta traju gotovo cijelo stoljeÊe, a zavrπavaju se mirom 680. godine. Prema odredbama mira Langobardi su zadræali Furlaniju, a Bizant je izgubio i Istru. Meutim, mnogo je znaËajnije da su langobardski prodori utrli put Slavenima u njihovim selilaËkim prodorima prema jugozapadu. Tako su, kako kaæe Nada KlaiÊ, Slaveni, a kasnije za njima i Hrvati, prodrli u srce Istre, naselili njezine obale i spustili se sve do gradskih kotara, i πto je najvaænije, oni u prvoj kolonizaciji obnavljaju svjeæom snagom Ëitav poluotok. Treba pretpostaviti da su jednako tako zajedno s Avarima Slaveni prodirali i na podruËje Kvarnerskoga zaljeva. Taj prvi kolonizacijski val zaustavljen je krajem VI. st. na rijeci SoËi.

DOLAZAK I DOSELJENJE NOVIH STANOVNIKA - HRVATA U LIBURNIJU

Nedugo zatim, u prvim desetljeÊima VII. st. raspao se Avarsko-slavenski savez, a na podruËje danaπnje Hrvatske naseljavaju se Hrvati. Za razliku od prethodnih barbarskih, vojniËkih nomada koji su samo ruπili sve pred sobom i zadovoljavali se stvaranjem vojniËkih dræava, Slaveni su, a za njima i Hrvati, teæili mirnijem æivotu pa se na novim podruËjima i zaustavljaju. Tako i poËetke hrvatske kolonizacije Liburnije, pa time i Kastavπtine valja traæiti u VII. stoljeÊu. Prema svemu sudeÊi pridoπlice su se u Liburniju spustile iz Ljubljanskoga barja kroz Postojnska vrata, pri Ëemu je jedan njihov veÊi dio preko Krasa naselio Istru. Na svome su putu prema novim krajevima novopri- doπlice, naravno, koristile stare rimske ceste i putove. Doπavπi na morsku obalu oni su se nastavili baviti poslovima koje su obavljali u svojoj pradomo- vini iza planinskoga masiva Karpata, na podruËju izmeu rijeke Labe, Odre, BaltiËkoga mora i rijeke Dnjepra. Nastavili su baviti se zemljoradnjom, uzgojem stoke, te lovom i ribolovom, a more im je pruæalo moguÊnosti plovidbe, trgovine i novih zanata. O naseljavanju Hrvata na prostor Liburnije nemamo nikakvih vijesti pa zbog toga treba pretpostaviti da je njihov dolazak i stapanje sa starosjediocima Liburnije i njenih otoka proteklo mirno. Nemamo vijesti ni kada su primili krπÊanstvo, odnosno kada su svoje paganstvo zamijenili novom vjerom. No, da je bilo nekih sukoba izvori i kroniËari to svakako ne bi izostavili. U svakom sluËaju, Hrvati su nakon prve kolonizacije Slavena mirno naselili podruËje obronaka ∆iÊarije i UËke, razmilili se podruËjem danaπnje Kastavπtine te duæ Kvarnerskoga primorja i njegovih otoka. Na tome podruËju oni Ëine posebnu skupinu Ëakavskoga dijalekta, pri Ëemu se sve do naπih dana na podruËju Kastva i Kastavπtine saËuvao kastavski govor koji pripada Ëakav- skome ekavskome dijalektu. Na tome su dijalektu hrvatskoga jezika zapisani kasnije njihovi najznaËajniji dokumenti poput Zakona Grada Castua od Letta 1400., Zakon Veprinaczky iz 1507. i Zakon Kaπtela MoπÊenic iz 1637.

30

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Doseljenjem Hrvata nastavljen je kontinuitet æivota na podruËju Kvarner- skoga zaljeva i Kastavπtine. Pridoπlice je morao prihvatiti i Bizant, a one su mu se ubrzo pokazale korisnima kao obrambeni element u zaustavljanju novih prodora barbarskih naroda. Vlast Bizanta naruπena je, meutim, 751. godine novim snaænim upadom Langobarda u Istru. Oni su iz Istre istjerali Bizantince i preuzeli vlast. No, ni Langobardi nisu dugo ostali na vlasti u Istri. Njih je 774. godine oruæjem savladao i pokorio Karlo Veliki (768.-814.), nakon Ëega se proglasio kraljem Langobarda. Poraz Langobarda iskoristili su Bizantinci te su ponovno uveli svoju vlast na podruËje Istre. No, bila je to tek kratkotrajna Ëetverogodiπnja i posljednja epizoda bizantske vlasti u Istri. VeÊ godine 778. iz Istre su ih istjerali Franci, a ubrzo zatim i iz Liburnije, te obalnoga pojasa Dalmacije i hrvatske unutraπnjosti.

SUKOB S FRANCIMA KOD LIBURNIJSKOGA GRADA TARSATICE

FranaËka je dræava u drugoj polovici VIII. st. postala jedini pravi europski suparnik æeljama i pretenzijama Bizanta za ostvarenjem velike i snaæne dræave. Uspon je franaËke dræave zapoËeo nakon 732. godine kada je majordom Karlo Martel kod Poitiersa savladao prodor arapske vojske s juga. U toj je bitci, a i u mnogima nakon nje, presudnu ulogu odigrala konjica, novouvedeni red vojske. Dvadeset godina kasnije (751.), Pipin Mali proglasio se uz pomoÊ pape Bonifacija kraljem FranaËke. Njega je 768. nasljedio sin Karlo Veliki za Ëijega Êe vladanja FranaËka postati carstvo i u svojim granicama obuhvatiti veliki dio europskoga teritorija. Nakon πto je konsolidirao unutraπnje stanje u dræavi, Karlo Veliki postaje nositeljem ekspanzionistiËke politike, koju je naslijedio od oca Pipina Maloga. Snaæan je meunarodni oslonac njegovoj politici pruæio papa, pogotovo u sudaru s bizantskim carem. VeÊ 774. godine, poslije pobjede nad Lango- bardima, Karlo Veliki je nadomak Istre, Liburnije i Dalmacije. Dvije godine poslije Franci pomiËu svoje granice na desnu obalu SoËe i osvajaju Furlaniju. Ubrzo zatim, 778. godine osvojena je Istra. Time je Bizant nakon kratkotrajne Ëetverogodiπnje vlasti definitivno izgubio vlast u Istri. Karlo je nastavio prodirati prema istoku pa je, prema svemu sudeÊi, ubrzo zatim osvojio i Liburniju, a 803. godine i Dalmaciju. O vojniËkim ekspedicijama franaËke vojske i dogaajima iz vremena Karla Velikoga svjedoËe Einhardovi anali. U svojim analima posveÊenim æivotu Karla Velikoga, Einhard je zapisao da je 799. godine "kod liburnijskoga grada Tarstatice" u boju s tamoπnjim stanovnicima poginuo furlanski markgrof Erih. Erih je inaËe bio sposoban vojskovoa koji je prethodno uspjeπno ratovao s Avarima. Meutim kod Tarsatice, gdje su ga iz zasjede ubili stanovnici toga grada, ratna ga je sreÊa napustila. Taj je podatak zabiljeæen joπ na dva mjesta, πto ujedno svjedoËi o ispravnosti naprijed iznesenih pretpostavki o mirnome

31

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

naseljenju Hrvata na podruËju Liburnije. Jer da je pri naseljavanju doπlo do bilo kakva sukoba - kao u sluËaju s Erihom - povijesni izvori to ne bi propustili zabiljeæiti. Spomenuti sukob s furlanskim markgrofom Erihom posredni je povijes- ni izvor i za Kastav i za Kastavπtinu koja je krajem VIII. st. u vlasti FranaËke.

Krajem VIII. st. Karlo Veliki uspio je poraziti Avare, pa su tako na popriπtu ostala dva suparnika: Bizantsko Carstvo i FranaËka. Njihovo Êe suparniπtvo pojaËati otvorena podrπka pape franaËkomu vladaru, nakon πto Êe ga papa Lav III. okruniti za cara. Okrunivπi Karla Velikoga, papa je franaËkoga vladara izjednaËio s bizantskim carem i time urbi et orbi istoËnomu caru stavio do znanja da podrπku daje, ali i da ju ima u osobi Karla Velikoga. FranaËki je car stolovao u Aachenu, te je mnogo bliæi Rimu i, πto je najvaænije, podræava papu. Time je ujedno zavrπena nova podjela teritorijalnih sfera, πto je moralo dovesti do konaËnoga ratnoga sukoba.

POD FRANA»KIM VRHOVNI©TVOM

Posredni izvori govore da je franaËka vojska nakon Venecije i Istre zauzela i kopnene dijelove istoËnoga Jadrana te da je Dalmacija osvojena 803. godine. Sukobi su se odvijali na moru i kopnu, s razliËitim uspjehom. Franci su prednost ostvarili u ratnim okrπajima na kopnu, dok se bizantsko brodovlje pokazalo mnogo uspjeπnijim u pomorskim bitkama. BuduÊi da ni jedan, ni drugi protivnik nisu uspjeli izvojevati kljuËnu pobjedu, protivnici su bili prisiljeni razgovor o podjeli teritorija nastaviti za pregovaraËkim stolom. Mirovni su pregovori voeni u Aachenu od 810. do 812. godine. KonaËno, nakon dugih pregovora, 812. godine zakljuËen je Aachenski mir. Prema odredbama, Franci su zadræali sva podruËja πto su ih osvojili do 810. godine, pa je tako Karlo Veliki, uz Veneciju, zadræao Istru, Liburniju i Dalmaciju, a bizantskomu su caru pripali dalmatinski gradovi i otoci, bogatiji i gospodarski snaæniji. Tako je Karlova vlast potvrena i nad Hrvatima koji su æivjeli u Liburniji. Ubrzo nakon toga novi je spomen Liburnije zajedno s Dalmacijom. U vrijeme ustanka Ljudevita Posavskoga protiv Franaka (819.-822.), koji je zavrπio neuspjehom, spominje se i knez Hrvata - Borna, koji je bio suparnik Ljudevita Posavskoga, uz svoje je ime nosio titulu knez Dalmacije i Liburnije/dux Dalmatiae atque Liburniae.

PRERASPODJELA VRHOVNE VLASTI

U Verdunu su 843. godine nasljednici Karla Velikoga - Lotar I., Ludvig NjemaËki i Karlo II. ∆elavi - podijelili vlast u velikoj FranaËkoj. Lotar I. postao je vladar Italskoga Kraljevstva u kojemu je bila i Istra. Sto godina kasnije, 951.

32

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

godine Oton I. uspio je u svojim rukama odræati naslov italskoga kralja. Istra je 952. godine spojena s Veronskom, Furlanskom i Kranjskom markom, a potom prikljuËena Bavarskoj. Na tim je podruËjima vlast preuzeo Otonov brat Henrik. Smatralo se da je u to vrijeme podruËje Kastva, Rijeke, Veprinca, MoπÊenica

i BrseËa pripalo feudu pulske biskupije, πto je izvorima teπko potvrditi. No,

ako je ono tada doista pripalo pulskome biskupu, πto se samo par stoljeÊa kasnije i desilo, teπko je reÊi da je pulski biskup nad tim posjedom uspio zadræati vrhovnu feudalnu vlast. Naime, ubrzo je zatim cijeli feud - Kvarnersko imanje - promijenio vrhovne feudalne gospodare. Vezano uz crkvenu vlast na podruËju Kvarnera posebno je zanimljiva isprava njemaËkoga vladara Otona III. On je 996. godine akvilejskomu patrijarhu potvrdio pravo na biskupiju u Tarsatici, koja je trebala biti vhovnom crkvenom ustanovom na kopnenome podruËju Kvarnerskoga zaljeva od BrseËa do RjeËine. Diploma njemaËkoga vladara, koja se do nedavno smatrala falsifikatom, zanimljiva je iz viπe razloga. Ponajprije je zanimljivo da je ispravu o biskupiji u Tarsatici izdao vladar NjemaËkoga Carstva koji tada nema Tarsaticu u svojoj vlasti. Nadalje, ta se biskupija spominje samo u toj ispravi i viπe ne, te konaËno πto ona znaËi izravno uplitanje njemaËkog cara u crkvena pitanja. Meutim, kako smatra Lujo MargetiÊ, rijeË je o crkvenome i politiËkome programu koji krajem 1. i poËetkom 2. tisuÊljeÊa znaËi πirenje jurisdikcije akvilejske crkve, ali pod kontrolom Otona. To ujedno znaËi i πirenje carske vladavine na novi teritorij. Ipak, ta biskupija nije nikada osnovana, a πto se njemaËke vlasti tiËe - sto godina kasnije ona Êe se ostvariti,. Jedan je od razloga πto biskupija nije osnovana mogao biti protivljenje Pulske biskupije u skladu s njenim ranije spomenutim nastojanjima da pod svojom vjerskom nadleænoπÊu zadræi

podruËje od Pule do Tarsatice na desnoj obali RjeËine. Naime, da se nova biskupija osnovala, podruËje od BrseËa, preko MoπÊenica, Veprinca, Kastva i Rijeke, tj. tadaπnje Tarsatice bilo bi izuzeto iz granica pulske biskupije. Nadalje,

s obzirom na uspon akvilejske patrijarπije u Istri, koji je zapoËeo u treÊemu

desetljeÊu IX. st., sasvim je prirodno da je patrijarh æelio svoju crkvenu, a potom i svjetovnu vlast ostvariti i na istoËnoistarskome dijelu poluotoka. Oton III. je pak u osnivanju biskupije vidio priliku da preko crkvenoga glavara osvoji novi teritorij. Ipak, Ëini se, da su æelje bile jedno, a realnost drugo. S druge pak strane, sadræaj Otonove isprave posredno nam potvruje da su Hrvati i starosjedioci Liburnije tada veÊ bili pokrπteni. To podruËje, zajedno s kvarnerskim otocima, ima liturgiju na slavenskome jeziku, a u uporabi je glagoljsko pismo. I u tome treba traæiti jedan od razloga zaπto su Akvilejci æeljeli zagospodariti podruËjem istoËne Istre. Nastojanja da se dokine slavensko bogosluæje stalno su prisutna na tome podruËju, a izvori iz XV. st. o Rijeci obavjeπtavaju nas o zabrani bogosluæja na narodnome jeziku.

33

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U XI. st. pravo na podruËje Kvarnerskog posjeda polagala je njemaËka porodica Weimar-Orlamünde. »lanovi su te porodice za svoje usluge njemaË- komu caru Henriku IV. u svoj posjed dobili istoËnu obalu Istre od BrseËa do Rijeke s Kastvom i Kastavπtinom. To je vrijeme kada je Hrvatska izgubila podruËje od Raπe do RjeËine, odnosno kada je granica Hrvatske pomaknuta prema istoku. Neposredni povod gubitku toga hrvatskoga podruËja bila su, ustvari, dogaanja vezana uz ugarske napade na srednju Europu. Tada se, u sukobu s Ugrima, Ulrik I. Weimar-Orlamünde stavio na raspolaganje Henriku IV. i za usluge dobio Istarsku krajinu, koja je formirana ranije istovremeno kada i Furlanska marka. Nakon toga, Henrik mu je dao dozvolu da Istarsku krajinu proπiri na istoËni hrvatski dio Istre, dakle na raËun hrvatskoga posjeda. Radilo se o prikljuËenju spomenutoga podruËja od Rijeke do Labina, pa time Kastva i Kastavπtine, ali i dijela bizantske Dalmacije. Stjecajem okolnosti to Êe podruËje, ali samo djelomiËno i za kratko, biti vraÊeno u sastav Hrvatske. Naime, glavni kandidat za naslijee porodice Weimar bio je, uz Ëlanove Ulrikove obitelji, i ban Zvonimir. On je u sukobu s Karantancima, na svoju stranu pridobio ugarskoga kralja Solomona i hercega Gejzu. Uz njihovu je pomoÊ 1063. godine pokuπao vratiti sjeverni dio Hrvatskoga primorja pod svoju vlast. Meutim, akcija nije potpuno uspjela. Zvonimir je vratio kvarnerske otoke, ali ne i cijelo podruËje istoËne Istre. Prema svemu sudeÊi, nije uspio zauzeti prostor od Plomina do Raπe, dok je podruËje od BrseËa preko Kastva i Kastavπtine do Rijeke stavio pod svoju vlast.

To podruËje izmeu rijeke Raπe i Rijeke izvori XII. i XIII. st. nazivaju Meranijom ili primorskom zemljom. Ona Êe sredinom XIII. st. doÊi pod vrhovniπtvo grofova Devinskih iz Devina nedaleko Trsta. Devinci su, nakon πto su postupno stekli podruËje Krasa oko Trsta, na nagovor akvilejskoga patrijarha, a u ime njemaËkoga cara, osvojili podruËje od Rijeke, preko Kastva, Veprinca, Lovrana do MoπÊenica i BrseËa. NajznaËajnija je posljedica toga osvajaËkoga akta u Ëinjenici da je to podruËje istoËne Istre s Rijekom na RjeËini od tada za daljnjih osam stoljeÊa bilo izgubljeno za Hrvatsku. Istovremeno, Devinci su stvorili Kvarnersko imanje.

Drugi pretendent na to podruËje bili su Mleci, koji su takoer æeljeli obalno podruËje Kvarnerskog zaljeva. U svojim osvajaËkim nastojanjima Venecija je uspjela poËetkom XII. st. pobijediti hrvatsko-ugarskoga kralja i zauzeti kvarnerske otoke i Zadar, a gradovi uz zapadnu istarsku obalu poËinju joj se zaklinjati na vjernost. Venecija je svojom politikom "pomoÊi" doπla vrlo blizu istoËnoistarskoga obalnoga podruËja, ali ga nije zauzela. Osim srameæljivih poËetnih uspjeha ili pak tek kratkih povremenih pobjedniËkih bljeskova, Venecija nije nikada uspjela ni uz pomoÊ vojske, ni uz pomoÊ svoje vjeπte diplomacije zakoraËiti i Ëvrsto ostati na podruËju od BrseËa do Rijeke na RjeËini. Tako su Kastav i Kastavπtina ostali nedirnuti od mletaËke vlasti.

34

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav u posjedu devinskih grofova

KASTAV U POSJEDU DEVINSKIH GROFOVA

DEVINSKA GOSPODA OSVAJAJU KVARNERSKI POSJED

U tijeku opisanih dogaanja i zbivanja jaËa crkvena i svjetovna vlast akvilejskoga patrijarha u Istri. Vrhunac je te vlasti godina 1077. kada je njemaËki car Henrik IV. patrijarhu Sighardu darovao Furlaniju, pa Kranjsku i Istru. Meutim, æelje patrijarha time nisu potpuno zadovoljene, jer su patrijarsi svome posjedu æeljeli prikljuËiti i istoËnu obalu Istre, tj. njezin liburnijski dio. Pogotovo nakon πto su pod konac XI. st. prvo PoreËka, a zatim Pulska biskupija doπle u ovisnost akvilejskoga patrijarha. Pri tome ne treba izgubiti iz vida da je Pulska biskupija stalno svojatala podruËje liburnijske Istre, koje Êe od sredine XII. st. i biti pod njezinom crkvenom jurisdikcijom. Sustavno jaËajuÊi crkvenu i svjetovnu vlast, patrijarsi su, poput ostalih snaænih feudalaca uz crkvene imali i svjetovne vazale. Patrijarhovi najjaËi vazali poËetkom XII. st. bili su grofovi Devinski. Ime su dobili po svome gradu-utvrdi Duino (Devin), Ëiji je idealan smjeπtaj na uπÊu rijeke Timav i nad cestom Monfalcone - Trst, omoguÊavao svojim gospodarima nadzor nad prometom i trgovinom, koji su se

gospodarima nadzor nad prometom i trgovinom, koji su se Grb grofova Devinskih odvijali iz Apeninskoga poluotoka

Grb grofova

Devinskih

odvijali iz Apeninskoga poluotoka preko Furlanije i Trsta u Kranjsku i Istru, te obratno. Prvi poznati predstavnik

grofova Devinskih bio je Diethalm. ZahvaljujuÊi akvilejskim patrijarsima, a i svojoj sposobnosti u izboru zaπtitnika, Devinci su ubrzo stekli posjede na Krasu i u okolici Trsta. Sredinom XII. st. devinski su se posjedi protezali preko Krasa i ∆iÊarije sve do Kvarnerskog zaljeva, tj. od Rijeke na desnoj obali RjeËine do BrseËa. Nadzor kopnenih putova s mora u unutraπnjost kopna i obratno, te djelomiËno i morskih putova, osnaæio je utjecaj Devinaca na πiremu podruËju Liburnije, Krasa i TrπÊanskoga zaljeva.

Devinski se grofovi pojavljuju kao gospodari Kvarnerskoga posjeda, koji je obuhvaÊao Rijeku, Kastav i Kastavπtinu, Veprinac, Lovran, MoπÊenice i BrseË, sredinom XII. stoljeÊa. U historiografiji joπ uvijek nije razjaπnjeno kada su Devinci u svoje ruke dobili Kvarnersko imanje. Naime, do sada poznate listine ne donose toËan datum o zauzeÊu kvarnerskih gradova i kaπtela. S obzirom

35

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

na neke druge okolnosti, prihvaÊeno je miπljenje da su grofovi Devinski ovo podruËje, u ime akvilejskoga patrijarha a za njemaËkoga vladara, zauzeli sredinom XII. i zatim ga dræali sve do pod konac XIV. stoljeÊa. Kvarnersko je imanje, prema tome, zajedno s Kastvom ostalo puna dva i pol stoljeÊa u posjedu Devinaca. Meutim, znaËenje devinskoga osvajaËkoga pothvata, koji je prema svemu sudeÊi obavljen iznenadno i bez mnogo buke pa zato o njemu izvori πute, viπestruko je. Ponajprije, akvilejski patrijarh i njemaËki car ostvarili su veÊ ranije najavljenu nakanu za proπirenjem svoje vlasti i na podruËje istoËne Istre. S obzirom na πutnju izvora, moguÊe je da je to izvedeno na temelju nekoga ranijega dogovora s hrvatsko-ugarskim vladarom o uspostavi granice na RjeËini. Naime, poslije ratovanja hrvatsko-ugarskoga kralja i njemaËkoga cara poËetkom XII. st., pa zatim raspada Meranije, uslijedilo je veÊ 1117. osvojenje kvarnerskih otoka Krka, Cresa i Loπinja od strane Venecije. Bilo je to moguÊe samo godinu dana nakon smrti ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana - æestokoga protivnika njemaËkoga cara. A uËinio je to Ordelafo Faledro uz pomoÊ cara Henrika V. Moæda moguÊi raniji dogovor o Ëvrstoj granici na RjeËini potvruje i podatak da Devinci tijekom sljedeÊa dva i pol stoljeÊa nisu prelazili RjeËinu u nastojanju stjecanja novih posjeda. Nadalje, osvojenjem Kvarnerskoga imanja, akvilejski je patrijarh mogao obdariti svoga pulskoga biskupa novim crkvenim teritorijem. Tako se sada sredinom XII. st. Pulska biskupija protezala od Pule preko Labina i Plomina uzduæ istoËne liburnijske obale istarskoga poluotoka do Kastva i Rijeke. Na RjeËini ona je graniËila sa senjskom biskupijom. Meutim, ono πto je najvaænije jeste Ëinjenica da je devinsko osvajanje Kvarnerskoga posjeda odredilo povijesnu sudbinu Hrvata od BrseËa, preko MoπÊenica, Lovrana, Veprinca, Kastva do Rijeke za daljnjih osam stoljeÊa, koliko su bili iskljuËeni iz teritorija hrvatske dræave, tj. sve do 1945. godine. Prethodno je samo manji dio Kastavπtine s Kastvom 1921. uπao u sastav novostvorene Dræave Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije.

DEVINCI U»VR©∆UJU VLAST NAD KASTVOM I KVARNERSKIM POSJEDOM

PoËetak dominacije Devinaca nad Kastvom i Kastavπtinom znaËajan je i zbog promjene druπtvenih odnosa. Nastavlja se izgradnja i produbljenje feudalnih odnosa. ZahvaljujuÊi tome Kastav i cijelo Kvarnersko imanje doËekat Êe razmeu XIV. u XV. st. sa zabiljeæenim urbarijalnim obvezama. Te obveze kastavskih podloænika bile su zapisane njemaËkim jezikom, materinskim jezikom feudalnoga gospodara. Ono πto je joπ vaænije, godina 1400. je godina kada je zapisan osnovni zakonik kastavske komune - Zakon Grada Castua od

36

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

letta 1400. Kastavski zakon ili statut zapisan je hrvackom Ëakavskom besedom, on je potvrda prijelaza usmenoga u kodificirano pravo. Njegove odredbe potvruju πiroku lepezu postojeÊih zakonskih obveza podloænika kastavske komune. Uz obveze Kastavaca prema feudalcu i feudalca prema njima, zapisano je i niz kapitula/Ëlanaka kojima se odreuje naËin ponaπanja gradskih Ëinovnika, kastavskih podloænika i pridoπlica u svakodnevnome æivotu na podruËju grada i teritorija kastavske komune. Tijekom vladanja Kvarnerskim posjedom, Devinci su svoju politiku usmjerili na proπirenje staroga i osvajanje novih posjeda. U tim su se namjerama u prvo vrijeme oslanjali na akvilejskoga patrijarha. Patrijarh je Devincima Ëesto pomagao u sporovima s gradom Trstom i njegovom komunom te drugim gradovima i feudalcima. Pomagao im je i u sporovima nastalim zbog uvoenja novih pristojbi koje

su Devinci naplaÊivali za koriπtenje prometnica na njihovu posjedu. Devinci su nastojali πto bolje iskoristiti nadzor nad

cestama Monfalcone - Trst i Trst - Materija - Pasjak - Rupa - Rijeka za ostvarenje novih prihoda. PraktiËno, Devinci su nadzirali promet i trgovinu Furlanija - Kvarnerski zaljev, odnosno Kranjska - Kvarnerski zaljev i obratno. Naravno, patrijarh je svoju pomoÊ vazalima uvjetovao uslugama pa i ucjenama buduÊi da su oni od njega dobili feudalni posjed. Zato su se Devinci nakon svake rasprave ili dobivena spora morali ponovno zaklinjati patrijarhu na vjernost i sluæbu te poπtovanje crkve. Meutim, u Ëasu kada se pokazalo da patrijarh viπe nije svemoÊan, Devinci su se okrenuli svojim sjevernim susjedima goriËkim grofovima, s kojima su i inaËe bili u dobrim odnosima. Ta je promjena bila dio njihove obiteljske politike, politike stjecanja povlastica i potpore putem sklapanja dinastiËkih brakova, svjedoËenjima i jamstvima za snaænije plemiÊe.

Njihovu odanost goriËkim grofovima, u Ëijoj se pratnji pojavljuju kao njihovi jamci, zastupnici u sporovima, zakletnici ili svjedoci prilikom sklapanja njihovih brakova ili pogodbi, pa Ëak i kao skrbnici njihove malodobne djece, dokazuju tri isprave uËinjene u Kastvu 1531. godine. U njima se prvi put spominje kastavska i veprinaËka komuna, te imena kastavskoga æupana Wolkana i plovana Chwalecza. Naime, 24. rujna 1351. godine Rudolf II. Devinski je u Kastvu obvezao sebe

i svoje nasljednike da se stave u sluæbu goriËko-tirolskih grofova Majnharda i Henrika i njihovih nasljednika. Da Êe svoju obvezu ispuniti jamËio im je svojim ljudima: æupanom Wolkanom i plovanom Chwalezcom, kao i kastav- skom komunom, a isto tako i æupanom Nadelom i satnikom Crazzonom, kao

i komunom veprinaËkom. Ovi su pak grofovima obeÊali svoju vjernost. Iz

i satnikom Crazzonom, kao i komunom veprinaËkom. Ovi su pak grofovima obeÊali svoju vjernost. Iz Grb

Grb grada

Devina

37

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

listina dalje slijedi da Êe u sluËaju ako Rudolf Devinski odustane od sluæbe na koju se goriËkim grofovima obvezao, kastavska opÊina, a isto tako i vepri- naËka, vjerno sluæiti goriËkim grofovima i njihovim nasljednicima. U tome Êe sluËaju biti - isto kao i veprinaËka - razrijeπena od sluæbe Devincima. Kastavsku su listinu peËatili svojim peËatima Rudolf Devinski i opÊina kastavska, isto kao

i veprinaËku listinu, jer veprinaËka opÊina nije imala svojega peËata.

Listine su zanimljive iz nekoliko razloga. Prvo, kao jamci kastavske komune pojavljuju se æupan i plovan/ æupnik, dakle svjetovna i crkvena vlast, a zatim i cijela komuna. Spominjanje plovana - æupnika prva je izvorna potvrda o postojanju kastavske æupe 1351. godine. S obzirom na ranije iznesenu Ëinjenicu da je Pulska biskupija sredinom XII. st. - zahvaljujuÊi Devincima i akvilejskomu patrijarhu - uspostavila crkvenu jurisdikciju nad podruËjem od BrseËa do Rijeke, pa prema tome i Kastva, treba pretpostaviti da od tada postoji i kastavska æupa.

Drugo, u listini se kao vrhovni opÊinski sluæbenik spominje æupan, duænost koju u Kastavskome statutu viπe ne nalazimo, ali u VeprinaËkome statutu da! Prema Kastavskome statutu, vrhovnu vojnu vlast, upravnu i sudsku obnaπa kapetan. Njegove funkcije pokazuju da je Kastav doista u XV. st. bio grad i trgoviπte koje Êe krajem XV. st. postati srediπtem Kastavske gospoπtije, nadreeno kaπtelima Veprinac i MoπÊenice. Grad Kastav bio je tada upravno- administrativno ravnopravan gradu Rijeci. Naposljetku, listine pokazuju Rudolfovu spretnost, snalaæljivost, lukavost i razboritost. Rudolf je kao jamce goriËkim grofovima ponudio Kastav i Veprinac, zadræavajuÊi izvan ugovorne obveze Rijeku, Lovran, MoπÊenice i BrseË. S druge strane, Ëini se da je to goriËke grofove tada zadovoljavalo buduÊi

da bi u sluËaju realizacije potpisanih ugovora dobili izlaz na Kvarnerski zaljev. Svoj najveÊi uspon Devinci su doæivjeli za vrijeme Hugona VIII. Najsnaæniji Devinac bio je u dobrim odnosima s goriËkim grofovima, ali se on uskoro okreÊe prema svojim sjevernim susjedima - austrijskim vojvodama. UËinio je to zato jer je oslabila moÊ patrijarha i goriËke vlastele. Za razliku od njih, sve je prisutniji uspon austrijske kuÊe koja je svoju politiku djelomiËno usmjerila

i na osvajanje juænih podruËja, traæeÊi na sjevernome Jadranu izlaz na more.

Shvativπi taj znaËajni pomak u politici austrijskih vojvoda, Hugon VIII. godine

1366. pristupa vojvodi Albrechtu III. i Leopoldu. Svjestan snage svojih zaπtitnika, Hugon VIII. promjenu svoje politike javno stavlja do znanja patrijarhu Markwardu. Tim Ëinom austrijska je kuÊa posredno dobila vlast nad MoπÊenicama, Veprincem, Kastvom i Rijekom, posjedom kojega Êe, nakon Walseeovaca, i faktiËno dobiti u svoje ruke u drugoj polovici XV. stoljeÊa.

kojega Êe, nakon Walseeovaca, i faktiËno dobiti u svoje ruke u drugoj polovici XV. stoljeÊa. Grb

Grb goriËkih

grofova

38

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav u okviru Kvarnerskoga posjeda na razmei XIV. u XV. stoljeÊe (D. MuniÊ, Kastav u

Kastav u okviru Kvarnerskoga posjeda na razmei XIV. u XV. stoljeÊe (D. MuniÊ, Kastav u razvijenom srednjem vijeku, 1986.)

39

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ZahvaljujuÊi lukavom izboru zaπtitnika, Hugon VIII. je tijekom vremena uspio za sebe pridobiti niz Ëasti. Bio je belinjski odvjetnik, graniËni istarski grof, glavar u Trevizu, pa u Kranjskoj, a 1379. godine dobio je u zalog Pazinsku grofoviju/kapetaniju, kao i sva ostala dobra koja su pripadala Albrechtu GoriËkome te neke posjede u Kranjskoj, Koruπkoj i ©tajerskoj. Sve je to ojaËalo njegove prihode. Naravno, Hugon VIII. Ëasti nije dobivao samo zbog verbalne podrπke svojim zaπtitnicima. On im je, uz ostalo, posuivao znatne iznose novca, do Ëijega je povrata ponekad teπko i mukotrpno dolazio. Tako je vrlo znaËajne iznose novca posudio vojvodi Albrechtu, kao pomoÊ u njegovim nastojanjima da pod svoju vlast dobije Trst. Kada se to 1382. godine dogodilo, vojvoda mu nije odmah vratio dug, nego je posueni novac odluËio vratiti u obrocima - iz dohotka grada Trsta, kojega je ustupio Hugonu. Hugon VIII. je dobio obeÊanje da Êe novac od Trsta dobivati tako dugo dok god ne namiri cijeli iznos kojega je posudio vojvodi Albrechtu. A to je moglo i dulje potrajati.

40

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Walseeovci smjenjuju devinske grofove i postaju gospodari Kastva i Kastavstine

WALSEEOVCI SMJENJUJU DEVINSKE GROFOVE I POSTAJU GOSPODARI KASTVA I KASTAV©TINE

WALSEEOVCI PREUZIMAJU KVARNERSKO IMANJE NA RAZME–I XIV. U XV. STOLJE∆E

U nastojanju da osigura svoje nasljednike i potomke, Hugon VIII. dva je puta sastavio posljednju volju. Prvi je put to bilo 1374. godine kada je svojim glavnim nasljednikom imenovao polubrata Jurja iz Vivπnika. OporuËno mu je obeÊao gradove Prem, Gotnik, Rijeku i Kastav sa svime πto im pripada:

prihodima, posjedima, urbarima i pravicama, a Veprinac i MoπÊenice ostavio je Jurjevim srodnicima.

Meutim, petnaestak godina kasnije, nakon πto je dobio potomke, Devinac je promijenio odluku o nasljedstvu pa je 1390. godine sastavio novu oporuku. Ona je napisana u korist njegova πurjaka Rudolfa von Walsee, brata Hugonove druge, tada pokojne æene Ane. Rudolf, koji je imao braÊu Rajnprechta i Fridriha, opo- rukom je postao skrbnikom Hugonove malodobne djece te dobio na uæivanje sve gradove, posjede i zemlje tako dugo dok Hugonova malodobna djeca ne postanu puno- ljetna. Malo zatim, iza 11. rujna 1390. Hugon je umro, a u samo nekoliko godina i njegova djeca: sinovi Rajnprecht i Hugon te kÊeri Katarina i Ana. Devinska se loza ugasila 1399. godine. BuduÊi da Hugonova djeca nisu doæivjela

punoljetnost, Rudolf, a preko njega Walseeovci - prozvani tako po zamku Walsee u ©vapskoj - postali su na razmei

XIV. u XV. st. gospodari Kvarnerskog posjeda, a time i Kastva. Naslijedivπi Devince, Walseeovci su takoer postali gospodari feuda na Krasu - Devina, SenoæeËa, Prema i Gotnika, πto znaËi da su nastavili s nadzorom putova prema Kvarnerskome i TrπÊanskome zaljevu. Njihovo je vrhovniπtvo nad Kvarnerskim posjedom trajalo nepunih sedam desetljeÊa - do 1465. godine, a obiljeæeno je potpunom feudalizacijom, upravnim ustrojstvom i gospodarskim napretkom te uËvrπÊenjem crkvene jurisdikcije pulskoga biskupa na cijelome podruËju Kvarnerskoga posjeda.

te uËvrπÊenjem crkvene jurisdikcije pulskoga biskupa na cijelome podruËju Kvarnerskoga posjeda. Grb grofova Walsee 41

Grb grofova

Walsee

41

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

URBAR IZ OKO 1400. GODINE

VeÊ je naprijed spomenuto da je u trenutku prelaska Kvarnerskoga imanja

iz ruku Devinaca u ruke Walseeovaca nastao urbar za gradove i kaπtele-opÊine

liburnijskoga posjeda. Urbar iz oko 1400. godine, poznat i kao RijeËki urbar,

zapisan je njemaËkim jezikom. Do sada su pronaena dva primjerka toga urbara. Oni se sadræajno i formalno podudaraju, a objavili su ih Milko Kos i Danilo Klen. Razlika je samo u tome πto se u urbaru kojega je objavio M. Kos, uz obveze gradova i kaπtela Kvarnerskoga imanja, pojavljuju joπ tri mjesta iz okolice Gorice. D. Klen smatra da je popis podavanja za ta mjesta, koja su izvan Kvarnerskoga imanja, dio nekoga drugoga izvornika koji je naknadno dometnut RijeËkome urbaru.

Zanimljivo je da ni jedan ni drugi primjerak urbara nije datiran, pa se vrijeme njegova nastanka u historiografskoj literaturi odreuje oko 1400. godine. Sasvim je sigurno da je vrijeme njegova nastanka moglo biti izmeu 1390. i 1405. godine, dakle, nakon nastanka druge oporuke Hugona VIII. i godine do koje su umrla maloljetna Hugonova djeca i njegova sestra Elizabeta (zvana Beta) koja je æivjela u Veprincu. SastavljaË urbara zapisao je veÊ zateËene, postojeÊe, ranije stvorene obveze stanovniπtva istoËnoistarskih komuna prema feudalnomu gospodaru. A da su urbarijalne obveze tada veÊ, pa i ranije, postojale potvruje prva Hugonova oporuka iz 1374. godine. U njoj se pri nabrajanju πto sve Juraj iz Vivπnika treba naslijediti nakon Hugonove smrti spominju i urbari, dakle zapisi o obvezama podloænika Kvarnerskoga imanja.

Urbar Kvarnerskoga imanja opsegom nije velik i jednostavan je po obliku. To je prvi poznati urbarijalni pregled Kvarnerskoga imanja u kojemu se

spominju: Sant Veit in der stat/Grad svetoga Vida (Rijeka), Chestaw/Kastav, Veprinez/Veprinac, Lauran/Lovran, Moschanitz/MoπÊenice i Berschetz/BrseË.

U njemu nalazimo popis zajedniËkih i pojedinaËnih podavanja svih podloænika

istoËnoistarskih kvarnerskih komuna, pa tako i kastavske. Iako postoji pojedinaËna opÊa urbarijalna daÊa, pojedinci, odnosno kuÊegospodari koji su

pojedinaËna opÊa urbarijalna daÊa, pojedinci, odnosno kuÊegospodari koji su Grb Rijeke Grb Kastva 42 Grb Veprinca

Grb Rijeke

pojedinaËna opÊa urbarijalna daÊa, pojedinci, odnosno kuÊegospodari koji su Grb Rijeke Grb Kastva 42 Grb Veprinca

Grb Kastva

42

pojedinaËna opÊa urbarijalna daÊa, pojedinci, odnosno kuÊegospodari koji su Grb Rijeke Grb Kastva 42 Grb Veprinca

Grb Veprinca

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Grb Lovrana Grb MoπÊenica Grb BrseËa je morali

Grb Lovrana

suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Grb Lovrana Grb MoπÊenica Grb BrseËa je morali platiti nisu

Grb MoπÊenica

Zbornik Kastavπtine X., 2002. Grb Lovrana Grb MoπÊenica Grb BrseËa je morali platiti nisu poimeniËno navedeni.

Grb BrseËa

je morali platiti nisu poimeniËno navedeni. Tako ostajemo prikraÊeni za podatke o njihovim imenima i prezimenima. Prema urbaru, opÊu su urbarijal- nu daÊu plaÊali na Jurjevo (24. travnja) u Rijeci, Kastvu, Veprincu i MoπÊe- nicama. U Kastvu toga je dana svaki gospodar bio duæan platiti 9 πilinga i 8 veronskih novaca, u Veprincu 6, MoπÊenicama 8, a u Rijeci 14 πilinga. RijeËani su plaÊali neπto viπe jer su bili osloboeni naturalnih podavanja buduÊi se Rijeka smatrala gradskim naseljem.

Na Miholju (dan Sv. Mihovila, 29. rujna) davao je svaki kastavski gospodar 6 πilinga i 6 veronskih novaca, u Veprincu 7, u MoπÊenicama 6 πilinga, a u Rijeci 5 πilinga i 6 veronskih novaca. U BrseËu svaki je na Martinovo, 11. studenoga, plaÊao 4 πilinga.

Duænost zajedniËkoga opÊinskoga plaÊanja, osim Rijeke, imale su sve komune o mesopustu. ZajedniËka podavanja pojavljuju se i u Kastavskome statutu, Ëijih je prvih 25 kapitula zapisano upravo 1400. godine, kao i VeprinaËkome statutu iz 1507. godine. Ustvari, sva su ta plaÊanja proistekla iz podavanja in natura, o Ëemu svjedoËe daljnje odredbe urbara. Kastavci (i VeprinËani) su svome gospodaru bili duæni o Miholji dati umjesto jedne svinje, funte voska i funte papra jednu marku i 40 πilinga. (Vrijednost marke oko 1400. godine bila je 160 πilinga, a 1 πiling vrijedio je 12 veronskih novËiÊa). O mesopustu u Kastvu i Veprincu davali su jednu marku i 40 πilinga te tri kozliÊa. Osim toga plaÊala se joπ i πtivra, πtibra (steuer), a njenu je visinu odreivao feudalni gospodar, po svojoj milosti. Gospodaru su takoer pripadali prihodi od carine (maut) u Rijeci, Kastvu i Veprincu, kao i prihod od suda.

Urbar propisuje i podavanja u desetini. Desetina se prvobitno davala ili plaÊala crkvi, no u vrijeme kada je urbar zapisan ona se veÊinom morala davati feudalnome gospodaru. Kastavci su bili duæni plaÊati desetinu od mladih æivotinja (janjaca i kozliÊa), æita i vina. SliËne obveze imali su i drugi gradovi-komune. Uzgredno, zgodno je spomenuti obvezu svakoga lovran- skoga gospodara, koji je bio duæan dati dva stariÊa kestena. U BrseËu pak, urbar spominje prihod od novËane globe, πto se ne propisuje ostalim komu- nama Kvarnerskoga posjeda. Globe se, meutim spominju u Kastavskome

43

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

statutu, ali isto tako i u izvadku iz nesaËuvanoga kastavskoga urbara iz 1498. godine.

Prema tome, odredbe urbara iz oko 1400. godine svjedoËe o godiπnjim obvezama kastavskih podloænika prema svome feudalnome gospodaru, koje

nisu male. To su pojedinaËne i opÊe komunalne obveze. Kastavski kuÊedoma- Êini duæni su dva puta godiπnje u novcu platiti opÊe pojedinaËno podavanje,

a zatim i zajedniËko za cijelu komunu. Osim toga, kastavski podloænici imaju

i desetinsko podavanje u naturi koje su nekada plaÊali crkvi, a sada su to

duæni dati svome feudalnome gospodaru. Tako je u urbaru zabiljeæen i prijelaz iz naturalne u novËanu rentu. KonaËno, urbar nas upoznaje i s nekim Ëinov- nicima i institucijama tadaπnjih kvarnerskih komuna. To su rijeËki kapetan sa straæom, zatim ubiraËi daÊa, te institucije poput carine i suda. Sve to i mnoge druge odredbe vezane za javni æivot komune/opÊine zabiljeæit Êe i osnovni zakon kastavske komune - Kastavski statut iz 1400. godine. Urbar je, meutim, po formi mnogo kraÊi, a njegov su jedini sadræaj podavanja, pa se zato moæe reÊi, da je urbar produæena ruka statutarnih odredbi o raznim nametima i podavanjima podloænika komune.

ZAKON GRADA CASTUA OD LETTA 1400.

Kastavski statut iz 1400. godine do nas dolazi u nekoliko inaËica. Zapisan je u hrvatskoj Ëakavπtini te u prijevodima na latinskom, njemaËkom i talijanskom jeziku. Njegovi se prijepisi Ëuvaju u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i u Dræavnome arhivu Hrvatske, u fondu IsusovaËki samostani - Rijeka. NjemaËki prijepisi statuta iz XVI. st., koji su se Ëuvali u Arhivu Slovenije u Ljubljani, poznati i kao Ljubljanski prijepisi, prema svemu sudeÊi zauvijek su zagubljeni. Naime, poËetkom Drugoga svjetskoga rata oni su zajedno s ostalom arhivskom graom pohranjeni u posebne sanduke, a zatim zakopani i sakriveni u nekoj kleti. Poslije toga gubi im se svaki trag, jer nakon rata sanduci viπe nisu pronaeni. Uz spomenute prijepise Kastavskoga statuta postoji i niz ispisa pojedinih kapitula/Ëlanaka. Ti izvodi iz statuta sluæili su u raznim sporovima i dokaznim postupcima na kastav- skome sudiπtu ili kao materijal strankama u traæenju odreenih pravica. No isto tako njima se sluæio i feudalac u dokazivanju svojih prava pri potraæivanju odreenih podavanja od kastavskoga puka.

Najstariji je poznati prijepis Kastavskoga statuta za sada jedan od Ljubljan- skih prijepisa, tj. primjerak iz 1659. koji nam se saËuvao u objavi Josipa Æontara iz 1946. godine. Ostali prijepisi do nas stiæu iz razdoblja od druge polovice XVII. do pod konac XVIII. stoljeÊa. Prvi je put Zakon kastavski objavljen 1873./ 1874. u zadarskom Ëasopisu Pravo, a njegov je objavljivaË bio Matko Laginja,

44

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Preslika poËetnoga lista prijepisa Kastavskoga statuta kojeg je uradio Mijat Sabljar
Preslika poËetnoga lista prijepisa Kastavskoga statuta kojeg je uradio Mijat Sabljar

Preslika poËetnoga lista prijepisa Kastavskoga statuta kojeg je uradio Mijat Sabljar

45

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kasnije tajnik Poglavarstva obÊine Kastav. M. Laginja je Kastavski statut objavio u 11 nastavaka prema prijepisu kastavskoga kancelara Giambattiste Tomicicha koji je statut prepisao iz stareh kgnih zakona ke se nahajaju va Loxe Comunskoj. Tomicichev/TomiËiÊev pak prijepis do nas dolazi zahvaljujuÊi umirovljenomu austrijskome majoru Mijatu Sabljaru, a on je Tomicichev prijepis za prepisivanje dobio od baruna Vranyczanyija dok je bio kustos zbirke Lavala Nugenta na Trsatu. Prijepis je prijepisa Zakona Grada Castua od Letta 1400. M. Sabljar zavrπio u Rijeci 1845. godine. To se zbilo ni nepune dvije godine nakon πto je barun Simeon Vranyczany-DobrinoviÊ Kastavsku gospoπ- tiju kupio od braÊe Fridriha i Franciska Thyrri.

Prvi nastavak Kastavskoga ustava, kako M. Laginja naziva Statut, objavljen je 1873. i od tada do danas taj pravno-povijesni biser kastavske povijesti neprestano pobuuje zanimanje znanstvenika istraæivaËa naπe medijevalne povijesti. Statut je u nekoliko navrata objavljen, a izdavaËi statuta na hrvatskome jeziku ili njegovih inaËica u prijevodu na talijanski ili njemaËki jezik bili: Rus G. M. Vladimirsky-Budanov, Franjo RaËki, Josip Æontar, Oleg MandiÊ, Aneliese MargetiÊ i Lujo MargetiÊ. RijeË je o prvorazrednome srednjovjekovnome izvoru Ëiji kapituli i odluke opÊinskih vijeÊa pokazuju svu osebujnost kastavske srednjovjekovne zbilje.

Kastavski statut ima ukupno 81. kapitul, pri Ëemu je potonji ostao nedovrπen. Statut naæalost nema uobiËajene preambule koja objaπnjava kada, kako, gdje, zaπto i zbog Ëega je nastao, veÊ jednostavno zapoËinje prvim kapitulom. Od 81. Ëlanka prvi dio statuta Ëine jednostavni Ëlanci, koji upuÊuju na njegovu osnovu u uobiËajenome pravu. To su nedatirani Ëlanci, a ima ih ukupno 57. Preostali drugi dio Statuta Ëine odluke opÊinskih vijeÊa nastale u posebnim prigodama, koje su zatim dobile snagu statutarnih odredaba. Nadnevci njihova nastanka uokviruju jedno stoljeÊe: od 15. prosinca 1546. do 2. travnja 1652.

No, ni kapituli iz prvog dijela nisu zapisani svi odjednom i po krono- loπkome redu. Zbog toga, a i u nedostatku preambule, neko je vrijeme bila dvojbena datacija statuta, pa je tako F. RaËki smatrao da je Statut zapisan tek 1490. godine. Meutim M. NiketiË Jasinski uspio je razrijeπiti pitanje vremena

i naËina nastanka pojedinih odredaba. UsporeujuÊi sadræaj i jezik kapitula,

M. N. Jasinski je doπao do zakljuËka da je prvi nedatirani dio statuta, Ëlanci 1.-

57., zapisan u tri navrata. Najprije je izdvojio prvih 25 kapitula koji se istiËu jezgrovitoπÊu, jasnoÊom i kratkoÊom iskaza. Ti su Ëlanci zapisani 1400. godine,

i s obzirom na neke Ëlanke mnogo su stariji od te godine. Dalje slijede Ëlanci

koji su nastali oko 1465. godine kada su Habsburgovci od Walseeovaca preuzeli Kastav u svoj posjed. Meu njima su i neki Ëlanci, poput 30.-31. i 33., koji su, meutim, nastali poslije 1493., nakon smrti Fridriha III. To znaËi da je

46

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

prvi dio statuta po treÊi put dopunjen koncem XV. i poËetkom XVI. stoljeÊa. No, bez obzira na naËin nastanka statuta, Ëini se da najveÊa zasluga za zapisivanje prvih Ëlanaka Kastavskoga zakona pripada Walseeovcima. Pre- uzevπi Kvarnerski posjed, Walseeovci su prvo dali popisati urbarijalne daÊe, a odmah nakon πto je izumrla loza Devinaca, oni su - kao πto je to bilo uobiËa- jeno - zajedno sa starijim Kastavcima koji su pamtili stare pravice i navadbe zapisali njihovo obiËajno pravo. Zato se Walseeovci spominju u statutarnim odredbama koje su nastale u vrijeme Habsburgovaca kao stara gospoda Valse. VeprinaËki ih pak zakon iz 1507. godine naziva Favaglsi, a domaÊi ih je puk zvao FavaliÊi. U svakom sluËaju zapisani statuti saËuvali su sliku o druπtvenim odnosima i æivotu u vrijeme zapisivanja osnovnih zakona istoËnoistarskih kvarnerskih komuna, ali i vremena koje je zapisivanju prethodilo. A naknadno dopisane odluke vijeÊa nadograuju naπe poznavanje razvijenoga srednjega vijeka i novovjekovne promjene druπtva.

KASTAVSKA KOMUNA U RAZVIJENOME SREDNJEM VIJEKU

Svojim Ëlancima i odlukama Kastavski statut obuhvaÊa cjelokupnost kastavske srednjovjekovne svakodnevice. Njegovi Ëlanci govore o odnosu vlastelina i kastavskih podloænika, prihodima vlastelina, komune i njezinih Ëinovnika, duænostima i pravima potonjih te o obvezama i podavanjima Kastavaca feudalnomu gospodaru, ali i o njihovim pravima. Kastavski su kmeti bili pravno slobodni, pa mogu Ëak imati slugu (junaka) i sluπkinju (devicu), ali im ekonomska ovisnost onemoguÊuje potpunu slobodu kretanja. Osim toga, rijeË kmet u Kastavskome statutu oznaËava kuÊedomaÊina, gospodara, sitnoga posjednika koji je glava domaÊinstva. Kastavski podloænici - graani, puËani i kmetovi imaju pravo biranja svojih Ëinovnika, u poËetku i duhovnika,

ali isto tako i pravo da budu izabrani na funkciju suca, vijeÊnika, satnika ili dvornika. Naravno, tijekom vremena to se pravo pokuπava zanemariti i ignorirati pa je zbog toga kastavsko vijeÊe dvanaestorice poËetkom XVII. st. (kap. 67., iz godine 1611.) bilo prisiljeno donijeti odluku da se ubuduÊe na

a ne

mjesto preminuloga vijeÊnika treba izabrati "jednoga dobroga Ëloveka da bi imalo pojt po ereditate (nasljedstvu), ni po suplikah (molbama)".

VraÊajuÊi se natrag na poËetak XV. st., u vrijeme zapisivanja Ëlanaka Kastavskoga statuta, u oËi upadaju prva tri kapitula koji su svojim odredbama o obvezama kastavskih podloænika prema gospodaru gotovo istovjetni s odredbama urbara iz 1400. godine.

VeÊ je u prvome Ëlanku Statuta zapisana osnovna kmetska obveza:

Najprvo su duæni (kme)ti od Kastva na svako leto dati u tu valputiju sto marak, svaka marka libra osam, i to imaju mej sobom sloæit i u nedelju za

47

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Preslika prve stranice prijepisa Kastavskoga statuta kojeg je uradio Mijat Sabljar

Preslika prve stranice prijepisa Kastavskoga statuta kojeg je uradio Mijat Sabljar

48

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Martigniu zbrojit je tomu valputu". Drugi se Ëlanak nadovezuje na prvi navodeÊi desetinske obveze: "OπÊe smo mu duæni /Valputu - upravitelju / dati desetinu od vina, janjac i kozliÊ i od svakoga æita". TreÊi je Ëlanak posveÊen gospodskomu vinu prikupljenom od desetine. To se vino mora postaviti za prodaju na tovernu (gostionicu) pred Sv. Luciju i dok se ono ne proda nitko nema prava prodavati svojega vina, a u sluËaju prodaje, predviena je kazna od "libar pedeset, i da imej platiti sve vino gosposko, koliko ga se onde najde".

Ovaj je Ëlanak posebno zanimljiv jer pokazuje jedan od naËina kako je feudalac, preko svoga upravitelja - valputa, sebi osiguravao dodatne prihode. ZaπtiÊujuÊi pravo da prvi proda svoje vino, on je i preko naturalnih proizvoda poveÊavao svoje prihode. Premda se kazna predviena za preuranjenu i nedozvoljenu prodaju vina "dok gosposko teËe" u prvi mah, u odnosu na oduzimanje æivota, ne Ëini tako straπnom, ona nije nimalo bezazlena: globa od 50 libara jednaka je iznosu od 6 maraka i 2 libre, πto predstavlja 6,2% cjelokupnoga opÊinskoga poreza πto ga zajedniËki prikupljaju svi kastavski podloænici. Nadalje, prekrπitelj odredbi 3. kapitula bio je joπ duæan platiti i svo preostalo gospodsko vino, koje se nije prodalo, πto je siromaπnim kmetovima bilo teπko ostvariti. No, to nisu svi prihodi vlastelina. U obzir valja uzeti i sva naprijed spomenuta urbarijalna podavanja Kastavaca koja, preko novËanih i naturalnih podavanja, pritjeËu u blagajnu feudalnoga gospodara.

InaËe, za rasporeivanje i prikupljanje zajedniËkoga godiπnjega podavanja od 100 maraka, Kastavci su svake godine na Belu nedeju, nakon mise pred crkvom Sv. Trojice izabrali tri markara (kap. 47.). Markari su neka vrsta poreznika Ëija je duænost bila da zajedno s tri markara iz prethodne godine rasporede plaÊanje zajedniËkoga duga od 100 maraka na sve kastavske podloænike. ZajedniËki porez trebali su po pojedincima "razloæiti kako je pravo". No, πto se toËno pod tim izrijekom podrazumijevalo, Statut dalje ne tumaËi. Treba zato pretpostaviti da su svi Kastavci poznavali veÊ uobiËajenu proceduru i kriterije raspodjele zajedniËkoga opÊinskoga poreza.

Markari su bili duæni i prikupiti porez. Da bi to uspjeπno mogli obaviti bili su ovlaπteni zaplijeniti imovinu onima koji su se ogluπili u izvrπenju svoje godiπnje obveze. Novac se za uplatu poreza dobivao prodajom zaplijenjene imovine isklicajem na glavnome trgu, u roku od dva dana. Za svoj posao markari su bili plaÊeni.

Svakodnevni æivot Kastavaca

Svakodnevna djelatnost Kastavaca bila je ispunjena radom na zemlji, a iz obveze plaÊanja desetka razvidno je da su uzgajali æito, proizvodili vino i bavili se uzgojem sitne stoke. Svako je domaÊinstvo imalo vrt i obraivalo ga

49

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

za svoje osnovne potrebe. Imali su to i graani Kastva. Njihovi su vrtovi obiËno bili smjeπteni uz gradske zidine. Krupna je stoka bila vrlo rijetka, pa je, da bi zaπtitio njezine vlasnike od krae, Statut predvidio vrlo teπku kaznu za kradljivce konja i goveda: "Ki bi ukral na kuntrade konja ali vola gre mu za æivot" (kap. 12.). Glavu se moglo izgubiti i za krau u kovaËnici. No ta se kazna mogla izbjeÊi ako je poËinitelj mogao sakupiti i platiti 100 libara. Sto se libara plaÊalo i za krau u mlinu, a isto toliko za krau u bekariji (mesnici) kao i za potkradanje gospodara. Na prvi pogled iskupljivanje smrtne kazne novcem izgleda vrlo povoljno. Meutim, da bismo mogli razumjeti njezinu visinu, valja kaznu od sto libara preraËunati u marke. Sto libara je ustvari 12,5 maraka, πto je vrijednost 12,5% od ukupnoga zajedniËkoga godiπnjega poreza podloænika cijele kastavske komune. Teπko je povjerovati da su to obiËni stanovnici komune mogli platiti. No, naravno, to ne znaËi da krae nije bilo.

S druge pak strane, kraa na gumnu znaËila je gubitak ruke ili plaÊanje pet maraka. »lanci koji sprjeËavaju lopovluk govore nam ujedno i o djelatnostima Kastavaca, kojima, uz ovËarstvo valja pribrojiti pËelarstvo, vinogradarstvo, obradu drveta i kamena. Obrada je drva bila posebno razvijena, primjerice izrada svih drvenih kuÊnih potrepπtina, baËava, te kuÊnoga i ratarskoga orua. Kastavci su bili poznati i po vrsnoj izradi vesala, koja se prodaju po narudæbi Ëak u Veneciju ili odvoze u obliænja rijeËka brodogradiliπta. Tomu valja pribrojiti i pripremu drva za izradu veÊih ili manjih plovila. Bili su vrsni vinogradari. Uzgajali su lozu za proizvodnju vina belice. Bavili su se lovom i ribolovom. Ribari iz Voloskoga i Preluka bili su duæni dio ulovljene ribe nositi u Kastav i tamo je na gradskome trgu (placi) prodavati. U Preluku se izlovlja- vala i tuna, za Ëiji su ulov bili zainteresirani i rijeËki ribari.

Stanovnici koji su æivjeli u gradu bavili su se trgovinom, pri Ëemu se ponaj- viπe spominju bekari (mesari) i tovernari (gostioniËari). Mesari su bili duæni meso prvo ponuditi kapetanu, pa sucima, vijeÊnicima i kancelaru, a tek potom ostalomu puku. Mjera je morala biti ispravna, a odreene cijene mesa morale su se poπtivati. Isto je bilo s kovaËima, mlinarima i kuÊnim majstorima. Posredno doznajemo i za ljekare koji su prodavali lekarie (lijekove).

u gradu (burgu)

Æivot i djelatnost kastavskih stanovnika odvijali su se u gradu (burgu) i na kontradi (teritoriju komune). U gradu, koji je bio opasan zidinama, æivjela je veÊina stanovnika Kastavske komune. Gradski su bedemi izgraeni od XI. do XIII. st. Zidine su bile uËvrπÊene kulama, a postupno ih je tijekom vremena izgraeno devet. U grad se Kastav ulazilo, a i danas se joπ ulazi, kroz gradska vrata na njegovoj juænoj strani. Glavnom se ulicom dolazi do jedinoga i najveÊega gradskog trga nazvanoga lokvina, svakodnevnoga okupljaliπta

50

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

graana i puËana. Na tome je mjestu bila voda - lokva, a tek je 1647. godine odluËeno da se tamo sagradi πterna komunska (opÊinski zdenac). Kasnije u novovjekovnim stoljeÊima æivot Êe se postupno preseliti pred gradska vrata i loæu komunsku.

Nepravilan raster uskih gradskih ulica vodi prema Lokvini gdje se nalazila kapetanska kuÊa. Ona je stajala nasuprot gotiËke crkve Svete Trojice/Trojstva koja je izgraena u XV. stoljeÊu. To gotiËko, jednostavno, jednobrodno sakralno zdanje s izraæajnom, masivnom preslicom nad portalom smjeπteno je

s izraæajnom, masivnom preslicom nad portalom smjeπteno je Lokvina sa crkvicom Sv. Trojice na razmei XIX.

Lokvina sa crkvicom Sv. Trojice na razmei XIX. i XX. stoljeÊa

na sjeverozapadnome dijelu gradskoga trga. Najnovine iπËitavanje knjige rijeËkoga notara i kancelara Antuna de Renna de Mutine (1436.-1461.) potvruje izgradnju te crkvice poËetkom treÊega desetljeÊa XV. stoljeÊa. Crkvica je graena u vrijeme gospodarski snaæne obitelji Walsee, koja je sliËan sakralni objekt - crkvicu Sv. Ane izgradila u Veprincu (1442. godine).

51

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

VeÊ ranije, iπËitavajuÊi glagoljske natpise i grafite u crkvi Sv. Trojice Branko

je FuËiÊ upozorio na godinu 1438. upisanu na freskama u sjevernome dijelu

svetiπta. Naæalost, danas se joπ jedva naziru blagi ostaci zidnih slika u unutraπnjosti crkve. Meutim, pomnjivim Ëitanjem rijeËke notarske knjige Antuna de Renna nalazimo podatak da je 15. listopada 1441. "u crkvi Svete Trojice" u nazoËnosti tadaπnjega plemenitoga muæa Bartula Misulija, kastavskoga kapetana, donijeta odluka "u korist suca Pavla Kresolicha, a protiv Doroteje supruge Mateja Racicha". Svi su bili iz Kastva, pa je to spomen i jednih od prvih kastavskih prezimena. »etiri godine kasnije (1445.) joπ je jednu odluku Antun de Renno zapisao u Kastvu. Blizu crkve Sv. Trojice u Ëasu zapisivanja bili su nazoËni:

æupan Filip, pok. Kvirina, graani Kastva Martin MihaliÊ i Petar SvetiÊ, kao svjedoci, zatim Kvirin SpinËiÊ, Ivan ZermaniÊ(!) i Drazinja PoglainiÊ takoer Kastavci koji su bili zastupnici Luce(!) Bachijacij (vjerojatno BaËiÊ). Tom je prigodom Antun de Reno preveo glagoljskim pismenima napisanu oporuku spomenute Luce na latinski jezik. Crkvica Sv. Trojice u punoj je funkciji krajem tridesetih i poËetkom Ëetrdesetih godina XV. st. Uzmemo li u obzir vrijeme potrebno za ureenje njezinoga interijera, moguÊe je tvrditi da je crkva sagraena najkasnije poËetkom treÊega desetljeÊa XV. stoljeÊa.

Lijevo od glavnoga ulaza u crkvicu Sv. Trojice ulica vodi prema æupnoj crkvi Svete Jelene, koja je sagraena gotovo na najviπoj toËki kastavskoga brijega. Sva dosadaπnja istraæivanja pokazuju da je trobrodna barokna crkva

Sv. Jelene najstarije sakralno zdanje na podruËju Kastavπtine. R. MatejËiÊ smatra

da

poËetke toga zdanja valja traæiti joπ u vrijeme izmeu V. i VII. stoljeÊa. To

se

pogotovo odnosi na arkadno prizemlje crkve za koje se pretpostavlja da je

bilo podzie broda kada se starija jednobrodna crkva proπirivala. No, moguÊe je da je na njegovome mjestu poËetno bila prva i najstarija jednobrodna crkva.

U arkadnome su trijemu pokopani kastavski uglednici i Ëlanovi njihovih

obitelji.

Antun de Renno crkvu Sv. Jelene prvi puta spominje 19. travnja 1440. Posebno je zanimljiv spomen te crkve od 30. kolovoza iste godine i dar od 40 malih novËiÊa namijenjenih za oltar sv. Jelene. Isto je tako vrijedan podatak iz 1443. godine kada su za popravak crkvenoga krova plaÊena 52 mala novËiÊa.

Interijer trobrodne crkve djeluje skromno i jednostavno. U boËnim su brodovima mramorni oltari sv. Ignacija, Majke Boæje, sv. Antuna Padovanskoga i oltar s razapetim Kristom. U apsidi je oltar sv. Jelene Kriæarice koji se pripisuje majstoru Giovanniju Paccassiju, koji je takoer radio glavni oltar u crkvi Gospe Trsatske na Trsatu. Nastanak oltara stavlja se u vrijeme izmeu 1691. i 1693. godine. Svetiπte crkve krase raskoπne drvene, izrezbarene korske klupe iz XVII. st. Poseban je ukras, pred par godina restaurirana, masivna i istanËano izrezbarena sjedalica kastavskoga kapetana. Njezin izgled ostavlja snaæan dojam, te odaje izraz snage, moÊi i ugleda kastavskoga kapetana.

52

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Tlocrt æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice u Kastvu

Tlocrt æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice u Kastvu (mjerilo 1:200), dobrotom Drage PiliperoviÊa, ing. arh.

Tijekom i u duhu vremena na crkvi su uËinjene preinake. Tako je na Valvasorovu bakrorezu vidljivo renesansno crkveno proËelje koje se na sljemenu zavrπava tornjem, a danas je pred nama barokna crkva. Jedna je od veÊih preinaka uËinjena poslije 1720. godine. Povod je za obnovu crkve bila elementarna nepogoda pa je s proËelja morao biti uklonjen oπteÊeni zvonik. Novi barokni toranj-zvonik sagraen je s lijeve strane crkve 1724. godine. Danas ta najstarija barokna sakralna graevina s visokim, masivnim, ali elegantnim zvonikom dominira Kastvom i cijelom okolicom. Crkva Sv. Jelene pripada tipu crkva-utvrda πto se iskazuje njezinim izdvojenim poloæajem na vrhu brijega i zatvorenoπÊu sakralnoga korpusa.

53

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Zvonik Sv. Jelene Kriæarice iz 1724. godine (foto:

Zvonik Sv. Jelene Kriæarice iz 1724. godine (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Suprotno je od crkve Sv. Jelene na njezinoj sjevernoj strani gradski lokalitet Æudika (od Giudeca, odn. tal. giudicare = suditi). Na tome su se mjestu obavljale sudske kazne biËevanja i pogubljenja. Prema svemu sudeÊi, tu je vjerojatno bilo skladiπte oruæja i strjeljiva. Cijeli je prostor omeen gradskim bedemom nad kojim dominiraju ostaci dviju kula. Njihovi danaπnji ostaci joπ su uvijek dovoljno visoki tako da je s njih moguÊe pogledom obuhvatiti cijelo podruËje Kvarnerskoga zaljeva i njegovo kopneno zalee do masiva Gorskoga kotara na sjeveru. Kao najviπa toËka Kastva, te su kule bile od posebnoga strateπkoga znaËenja. SpuπtajuÊi se od njih gradskim bedemom prema sjeveru, dolazimo do svetiπta razruπene crkve Svete Marije. Svetiπte razruπene crkve ugraeno je u gradski zid, koji se dalje nastavlja prema gradskoj kuli u lokalitetu Pelini. Lokalitet je tako najvjerojatnije nazvan jer se tamo okuplja sitna stoka:

πiπale su se ovce (tal. pelare) te suπile koæe koza i ovaca (koæa, tal. pele).

54

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Æudika i ostaci jedne od dviju najviπih, od

Æudika i ostaci jedne od dviju najviπih, od ukupno devet kastavskih kula (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Ruπevine crkve Svete Marije domaÊi mjeπtani augmentativno nazivaju Crekvina. O poËetku i vremenu gradnje te dovrπenju te velike crkve postoje razliËita miπljenja. Za sada je jedino legenda o njezinoj gradnji konstantna. Pripovjeda se da su kastavski podloænici na ime tlake morali po cijeli dan za gradnju crkve donositi kamenje i pijesak. Pijesak je u vreÊama trebalo nositi Ëak iz Preluka, koji je od Kastva udaljen par sati hoda. Osim toga, pijesak je trebalo stalno nositi i vuÊi uzbrdo. Tu obvezu obavljala je i jedna udovica koja je imala Ëetvero djece. Jednoga je dana pala od umora. Umorna i jadna zamolila je isusovca, koji je nadzirao rad, da joj oprosti tlaku. Æalila se da nema Ëime prehraniti djecu. Molbe joj nisu usliπane, a dobila je nekoliko udaraca biËem, nakon Ëega je potjerana po novo breme pijeska u Preluk. Crkva je veÊ bila pokrivena, a udovica se primila za jedan stup te pogledavπi u nebo izrekla kletvu, da zla sreÊa uzme crkvu: "Neka ju Bog uniπti, neka se sruπi zajedno sa svim temeljima". Tek πto je kletva bila izreËena, nastao je straπan πtropot i crkva se sruπila. Udovici nije pala ni vlas s glave, kao ni radnicima koji su crkvu morali graditi odraujuÊi tako svoju tlaku. Meutim, isusovci - nadglednici koji su ljude tjerali raditi ostali su pod razruπenim kamenjem. U udoviËinoj se vreÊi naπlo mnogo bijeloga kruha. Zahvalila se Bogu, uzela je kruh i otiπla kuÊi. Iza nje ostale su ruπevine koje su graani i

55

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

puËani Kastva prozvali - Crekvina. PripovjedajuÊi o tome dogaaju ljudi su poæeljeli da tako nestanu i isusovci. I to se nakon nekoga vremena obistinilo.

nestanu i isusovci. I to se nakon nekoga vremena obistinilo. Crekvina - ruπevine crkve Sv. Marije

Crekvina - ruπevine crkve Sv. Marije

Povijesna realnost, premda popriliËno zastrta tamom nedostatka nepo- srednih povijesnih vrela, neπto je drugaËija. Isusovci su crkvu gradili da bi omoguÊili πto veÊemu broju vjernika prisustvovanje misi, te da bi proπirili obrazovanje duhovnika na prostoru trokuta Ëije kutove zatvaraju. Trst - Pula - Rijeka. Prema saËuvanim ruπevinama svetiπta i lijevoga zida s kapelama, crkva Sv. marije ili Uznesenja Marijina, koju Valvasor imenuje crkva Blaæene Djevice Marije u gradu, trebala je biti velebno trobrodno sakralno zdanje. Realizirano, to je zdanje u svoj prostor trebalo primiti 2000 do 3000 ljudi. Ruπevine Crekvine omoguÊavaju nepotpunu rekonstrukciju njezina tlocrta, koji je ukupne veliËine oko 1250 m 2 . A prostor za vjernike bez svetiπta velik je oko 870 m 2 . Te dimezije odgovaraju osnovnoj namjeri isusovaca: na jednome mjestu okupiti πto veÊi broj vjernika. No, zadaci koje su si isusovci postavili bili su prezahtjevni pa veliki graditeljski pothvat vjerojatno nije priveden kraju, pogotovo πto je istovremeno od 1638. tekao i projekt izgradnje crkve Svetoga Vida u Rijeci.

56

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Iako se neki autori trude dokazati da je crkva doista bila dovrπena, a potom se sruπila, prema svemu sudeÊi u to je teπko povjerovati. Moglo bi se

prema svemu sudeÊi u to je teπko povjerovati. Moglo bi se Pogled na svetiπte Crekvine -

Pogled na svetiπte Crekvine - crkve Sv. Marije (foto: mr. sc. B. Kukurin)

pretpostaviti da je njezina gradnja zapoËela, a u nedostatku sredstava tlaka je postala osnovni naËin izgradnje objekata. No Ëini se da su se i isusovci i Kastavci umorili u izvrπenju toga preambicioznoga objekta, i jednostavno se prestalo s njegovom izgradnjom. Ipak, Ëini se da je, barem za sada, najbliæi povijesnomu realitetu podatak koji nam donosi G. Poglajen (uzgredno, u svezi s tim prezimenom javlja se asocijacija o prezimenu Poglajen kao izvedenici od malo prije spomenutoga PoglainiÊa Drazinje). G. Poglajen je u kronologiji rijeËkih crkava i kaptola uz godinu 1769. zapisao da je te godine pulski biskup Andrea Balbi dopustio da se sruπi stara crkva Sv. Marije. Na tome Êe se mjestu izgraditi novo sakralno zdanje, veÊe od æupne crkve Sv. Jelene. Nova crkva, za koju je kamen temeljac postavio arhiakon Svilokos, nosit Êe ime stare crkve Sv. Marije. G. Poglajen zakljuËuje: Crkva se sruπila prije no πto je bila zavrπena.

Crkva se nije sruπila. Njezina je gradnja jednostavno prekinuta buduÊi da je samo Ëetiri godine nakon polaganja kamena temeljca (1773.) isusovaËki red ukinut.

57

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

i na kuntradi (teritoriju komune/opÊine)

Æivot na kuntradi zapoËinje pred gradskim vratima. Ona su se u noÊi zatvarala, a u vrijeme opsadnoga stanja, nemira i rata satnik i njegovi straπci strogo su vodili raËuna o redu i miru, noπenju oruæja, kao i dolasku stranaca

u grad i teritorij komune. Kada je u XVI. st. izgraena gradska loæa, dio se kastavske svakodnevice prenio pred grad, barem u dane zasjedanja gradskih vijeÊa, Bele nedeje i drugih svetkovina.

gradskih vijeÊa, Bele nedeje i drugih svetkovina. Gradska vrata Gradska je loæa bila vrlo znaËajno zdanje

Gradska vrata

Gradska je loæa bila vrlo znaËajno zdanje u æivotu Kastavaca. U njoj su se donosile sve vaænije odluke vezane uz æivot Kastavske komune, pa gotovo i nema Ëlanka Kastavskoga statuta s nadnevkom iz XVI. i XVII. st. koji nije

donijet pod njezinim krovom. Taj najvrjedniji spomenik profanoga graditeljstva

u Kastvu podignut je 1571. godine, u vrijeme kada su vrhovni feudalci nad

58

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastavskom gospoπtijom bili Franjo i Josip Barbo (1560.-1580.). Duænost kapetana obavljao je tada Pavao Zadarski (1569.-1574.). Kastavska je gradska loæa jedinstvena lomgitudinalna graevina na cijelome podruËju Kvarnera, a nosi oznake stila predalpskih arkadnih dvoriπta iz dvoraca u Kranjskoj. SudeÊi po tome, graditelji su loæe u Kastav doπli iz Kranjske. VeliËina i prostranost loæe upuÊuju na Ëinjenicu da to nije obiËna loæa poput onih kakve su pred kaπtelom imali VeprinËani i MoπÊeniËani. To je loæa u kojoj se puk mogao okupljati u najrazliËitijim prigodama, pa i zabavama.

Dvjestotinjak metara ispod gradskih vratiju crkva je Sv. Fabijana i Sebastijana, zavjetna crkva protiv kuænih bolesti. U govoru mjeπtana ime se prvoga sveca izgubilo pa Kastavci tu crkvu jednostavno zovu Sveti Sebastijan, kako ju zove i Valvasor, a rijetko se zna Ëuti i Sv. ©ebastijan. Poput mnogih malih srednjo- vjekovnih crkvica na πiremu podruËju Liburnije, koje veÊinom u svoj osnovi imaju tradicionalni romaniËki oblik s polukruænom apsidom, i crkva Sv. Fabijana

i Sebastijana radikalno je obnovljena u drugoj polovici XIX. stoljeÊa.

Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana izgraena je poËetkom XVI. stoljeÊa. U vrijeme popravka crkve 1980. godine u njezinoj su unutraπnjosti otkrivene freske iz prvih desetljeÊa XVI. stoljeÊa. Na sjevernome se zidu pojavio glagoljskim kurzivom uparan datum 1535. Danas je ova crkvica primjer klasicistiËkoga graditeljstva s osebujnom lopicom koja nema tradicionalno

troslivno, nego dvoslivno kroviπte. Lopica - trijem ispred crkve - otvorena je

s tri strane a kroviπte joj je poduprto stupovima.

SliËnu je sudbinu doæivjela i grobljanska crkva Sv. Lucije. Sveta se Lucija spominje veÊ u treÊemu Ëlanku Kastavskoga statuta, a u svezi s gospodskim vinom. Valvasor je spominje u popisu crkava kasnosrednjovjekovne kastavske æupe i u svezi sa sajmenim danom Sv. Lucije. Ona je klasicistiËki izgled dobila 1886. godine kada je preureena. Pod trijema ove crkve pokrivaju nadgrobne ploËe, no naæalost, za razliku od onih u arkadnome prizemlju crkve Sv. Jelene, ove su potpuno neËitljive.

Nedaleko od crkve Sv. Lucije, starim putom u smjeru Rijeke dolazi se do crkvice Sv. Viktora i Kalvarije. Iako su njezini zidovi ureeni, crkva je sada popriliËno zapuπtena i bez unutraπnjega inventara. I crkva je Sv. Viktora postojala u Valvasorovo vrijeme pa ju je autor prve monografije o vojvodini Kranjskoj, kojoj je upravno i administrativno pripadao Kastav, godine 1689. unio u popis crkava kastavske æupe. Kalvarija, nedaleko od crkve Sv. Viktora, podignuta je 1849. godine. U njezinu su sklopu tri kriæa i tri kapelice.

U JurËiÊima je crkva Sv. Antuna Pustinjaka. Mala jednobrodna crkva obnovljena je u prvoj polovici XIX. st., no obnovitelji su paæljivim radom saËuvali njezinu izvornost. Na kamenome bloku ugraenom u sjeverni zid glagoljskim je pismenima uklesan datum 16. IV. 1453. Uz taj je datum

59

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

naknadno uklesana godina 1837., vrijeme obnove crkve. U toj se crkvi saËuvao rijetko vrijedan kip sv. Antuna Pustinjaka koji je nastao u vremenu od 1470. do 1480. godine. Njegova kvalitetna izradba veæe ga uz furlanski umjetniËki krug. Sveti je Antun prikazan u opatskoj noπnji s praπËiÊem i plamenom u desnoj ruci. To su atributi njegova zaπtitniπtva. Sveti je Antun Ëuvar blaga, a πtiti ljude od kuge i Ëuva ih od poæara.

Nizu kastavskih crkava pripada i crkva Sv. Mihovila na malome uzviπenju

u obliænjim Rubeπima. Teritorijalno ona je danas na podruËju OpÊine Matulji.

Svojim izgledom sliËna je veÊ spomenutim crkvama izvan grada Kastva. I ta je

crkva obnovljena u XIX. stoljeÊu. Ovdje ju spominjemo i zato πto je 1871. godine na prostoru oko crkve odræan I. tabor Hrvata Liburnije, Istre i Kvarnerskih otoka, na kojemu se prema navoenju tadaπnjega suvremenoga tiska okupilo oko 10000 ljudi.

Starim crkvama izvan grada Kastva treba, prema Valvasorovu popisu, pridruæiti barem spomenom crkve koje viπe nisu - poput Sv. Mihovila - u granicama podruËja Grada Kastva. To su: crkva Sv. Matije in Cagliuble

(Halubje) - u Viπkovu (nekad po imenu sveca zaπtitnika - sv. Matej), crkva Sv. Luke u Rukavcu (danas u OpÊini Matulji), crkva Sv. Kriæa u Brgudima (Sv. Kriæ

- SrdoËi, Grad Rijeka), crkva Sv. Martina na ReËicah (danas podruËje Grada

Rijeke, kod Tvornice Torpedo), crkva Sv. Roka u Voloskom i crkva Sv. Jakova

u Opatiji (obje na podruËju Grada Opatije i u okviru istoimene æupe).

Crkve na podruËju komune u srednjem su vijeku bile okupljaliπta i utoËiπta seljaËkoga stanovniπtva, koje je svoj svakodnevni æivot provodilo na zemlji. Uz ratarstvo, vinogradarstvo, vrtlarstvo i uzgoj sitne stoke (ovce i koze), to je stanovniπtvo uzgajalo svinje te vrlo malo krupne stoke. Naravno, zbog stoke je trebalo Ëuvati zajedniËke opÊinske πume, livade, paπnjake i sjenokoπe. Posebno je bilo vaæno Ëuvati izvore vode, koje su svi imali pravo slobodno koristiti, buduÊi da o vodi jednako ovise ljudi i njihova stoka. Zaπtita se opÊinskoga zemljiπta ogleda u meusobnim razvoenjima, razmeivanjima ili razgraniËenjima komuna, kojima je uprava komune svojim podloænicima nastojala osigurati zajedniËka komunalna dobra. VeÊ su spomenute neke odredbe Statuta vezane za svakodnevnu proizvodnju. Ipak treba spomenuti joπ jedan zanimljiv, 25. Ëlanak statuta.

U svezi sa zaπtitom zajedniËkih πuma i æira, Statut propisuje vrijeme njezina koriπtenja za ispaπu, kao i vrijeme za sjeËu drva za ogrijev, pa tako i za izradu predmeta. Isto tako, vodilo se raËuna o koriπtenju ostalih zajedniËkih dobara (sjenokoπe, livade i paπnjaci), pa su dva suca od leta imala pravo kmetovima na koriπtenje davati sjenokoπe i za to su dobivali novac.

Posebna su zanimljivost Statuta Ëlanci (49. i 50.) o slobodnoj berbi kestena "va tom Kostanjevu svetoga Jakova (v) kunfine kastavskem". Opat iz Sv. Jakova

60

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

preko sudaca i dvornika oglaπavao je da u dane od Sv. Mihovila do Sv. Martina uveËer "svaki od Kastva more takovi fruti (plodove, tj. kestene) slobodno vazeti, i jemati". A za pomoÊ koju u oËuvanju Kostanjeva od πteta opatu pruæaju dva suca i satnik, opat je svakome od njih svake godine duæan dati jedan star kostanja kastavske mere.

Kada bi u komunu stigli prasci na prodaju, nitko ih nije smio prodavati prije isteka tri dana. Nakon toga mogao ih je svatko kupiti, "davπi jednoga prasca za komun, ki se ima seÊ po soldin libricu". Prvi dio Ëlanka je, ustvari, zdravstvena zaπtitna mjera da se sluËajno ne bi prodavali prasci koji su bolesni ili zaraæeni.

Na kraju spomenimo i odredbu o poπti (kap. 56.). Svi stanovnici Kastva bili su duæni nositi pisma "u Reku, Veprinac, na Klanu i u Grobnik, Ëa jest za gospodu i za mesto".

Uz niz crkvenih svetkovina koje su se obiljeæavale u gradi i na kuntradi, posebno je znaËajno bilo obiljeæavanje Bele nedeje. Bela nedeja nije imala crkveno obiljeæje i saËuvala se do danas. To je veliki sajam koji se odræava svake godine prve nedjelje u mjesecu listopadu. Postoji nekoliko miπljenja zaπto se slavi Bela nedeja. Izmeu ostaloga, postojalo je i miπljenje da se tako slavila pobjeda nad Turcima. Meutim, Ëlanci Stastuta zabiljeæili su Belu nedeju veÊ u XV. st., kada Turaka joπ nije bilo na podruËju Kastavπtine, pa takva pretpostavka otpada. Prema svemu sudeÊi, Belom nedejom Kastavci i njihovi gosti slave plodove jeseni i njihova godiπnjega rada. Najvjerojatnije je ta puËka sveËanost slavljenja plodova prirode dobila ime po mladome vinu belici koja se toËila prve nedjelje u listopadu.

UPRAVNO PODRU»JE KASTAVSKE KOMUNE

Glede pojaπnjenja ili pak opisa teritorija komune kastavske, Statut je vrlo πkrt. Isto tako, vrlo su rijetki lokaliteti koje Statut spominje. DapaËe, mnogo viπe o jednome i drugome doznajemo iz posrednih izvora. Ti nam izvori omoguÊavaju stvaranje slike o velikome podruËju Kastavske komune. U Statutu se spominju Brgud-Brgudi, Tiograje, KorenπÊice, Knezov dol (Kneædol), Kapitanov miπinac, Loza, Kostanjevo, Sv. Kriæ, opatija Sv. Jakova, Preluk, Volosko, LopaËa, ReËina. a u burgu/kaπtelu trg zvan Lokva, kao i naprijed spomenuta sakralna zdanja. Prema neposrednim i posrednim povijesnim izvorima, veliki je teritorij Kastavske komune zapoËinjao na istoku u πumi LopaËa u predjelu ReËine, od kuda se tokom RjeËine spuπtao prema jugu do gradskih zidina Rijeke. Zatim se granica kretala preko Drenove, ©kurinja, Plasa prema Brgudima, a onda morskom obalom prema Preluku i Voloskom, koji su bili izlazne luke Kastavske komune. Od Voloskoga granica se kreÊe prema

61

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

opatiji Sv. Jakova do danaπnjih IËiÊa, a zatim skreÊe prema sjeverozapadu te podno veprinaËkoga kaπtela u Kastavsku πumu. ZaobilazeÊi ZvoneÊe i zahvaÊajuÊi juæni dio Brguda granica se povija prema istoku. ProlazeÊi nedaleko Klane i Studene spuπta se sjevernim i sjeveroistoËnim podruËjem Halubja i silazi kod LopaËe na tok rijeke RjeËine.

KASTAVSKO DRU©TVO

Na Ëelu kastavske druπtvene ljestvice bio je kapetan Kastva, a kasnije kapetan Kastavske gospoπtije. Po njemu se Gospoπtija, koja je osnovana pod konac XV. st., nazivala i kapetanijom. Gospoπtiju/kapetaniju Ëinile su komune/ kaπteli MoπÊenice, Veprinac i Kastav, a njezino je srediπte bio Kastav gdje je bilo i sjediπte kapetana.

je srediπte bio Kastav gdje je bilo i sjediπte kapetana. SveËana stolica kastavskoga kapetana iz poËetka

SveËana stolica kastavskoga kapetana iz poËetka XVII. st. (arhiv: dr. sc. V. MuniÊ)

Kapetan je bio vrhovni upravitelj i zapovjednik u Kastvu i Kastavπtini. Postavljao ga je vlastelin, a upravitelji Kastva bili su uglavnom stranci. Dok je

62

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

obavljao duænost kapetana stanovao je u kuÊi (hiæa kapetanska) na glavnome trgu Lokvini, nasuprot crkve Sv. Trojice. Uz kuÊu pripadala mu je sjenokoπa Knezov dol, a kmetovi koji su obavljali straæarsku sluæbu bili su mu duæni spremiti sijeno i za njegove potrebe dopremiti ga u Kastav. Imao je pravo koristiti dolac Kapitanov miπinac, te jedan vrt ispod crkve Sv. Jelene. Kmetovi

iz sela Brgud duæni su mu bili svake godine dopremiti voz sijena u Kastav, a

kapetan ih je tada Ëastio s jednim objedom. Za svoj rad imao je plaÊu, a dodatne novËane prihode ostvarivao je od sudskih novËanih globa. Prema

urbaru dobivao je i dio prikupljenoga novca od daÊa. Kao πto je veÊ reËeno,

u svakodnevnome je æivotu imao prednost kod kupnje mesa i dr. Njegove su

ovlasti u upravi velike, a sjedio je zajedno sa sucima i u sudu. Ako je netko

bio nezadovoljan "izreËenom pravdom", imao je pravo koristiti prvi priziv kod kapetana.

Iz vremena grofa Walsee poznati su ovi kapetani: Volkner Hohenecker (1423.-1445.), Jernej Misuli (1437.-1442.), Jernej MatejeviÊ (1444.-1445.), Petar Belli (1446.-1450.) i Henrik Genmam (1455.-1458.).

Suci od letta, kao πto im ime govori, birali su se iz redova kastavskoga puka na godinu dana. No, mandat im je mogao biti produæen ako su bili ponovno

izabrani. ©iroka samouprava u Kastavskoj komuni omoguÊavala je Kastavcima izbor sudaca iz redova vijeÊnika. Suci ordinari (redoviti) pravdu su provodili na temelju statutarnih odredbi, a djelokrug im je vrlo πirok. Iz Ëlanaka je Statuta razvidno da sude za poËinjena zlodjela, prekrπaje, krae, za uËinjene uvrede, za laæno svjedoËenje i uvredu suda te za prekrπaje postavljenih normi

u trgovanju (netoËna mjera, cijena i sl.). Imali su pravo kaænjavati zatvorom, tjelesnim kaznama (tri skasi/udarca od konopa) i novËanim kaznama. Sudiπte

je bilo u Kastvu, a tamo se sudilo i onima iz Veprinca i MoπÊenica. Na sudu

su uz njih bili kapetan ili vijeÊnici. Osim toga, jedan je sudac Ëuvao i dræao gradski kljuË te gradski peËat. Isto su tako bili ovlaπteni i za izdavanje strjeljiva

iz gradskoga arsenala. Za svoj rad primali su plaÊu, a novËane globe dijele s

kapetanom i satnikom.

VijeÊnici birani iz redova uglednijih puËana Ëinili su Veli i Mali svet. Statut

ih naziva stareji, svetnici, svetnici ordinari, 24 deputati i 24 od puka. Potonji nazivi govore i o veliËini, u ovome sluËaju dvanesetËetvorice. Tijekom vremena ta je duænost postala nasljedna, da bi se sprijeËilo stvaranje povlaπtenoga patricijata, 1611. godine donijet je poseban Ëlanak (67) koji govori da se u vijeÊe viπe neÊe birati osoba po heredite (nasljedstvu) nego jedan dobar, pametan i pravedan Ëovjek. VijeÊnici su bili savjetnici pa su osim

u gradskome vijeÊu sjedili zajedno s kapetanom i sucima na sudu. Iz svojih

redova potvruju govorËina - odvjetnika koji ima pravo zastupati samo crkvu,

uboge æene i udovice u sudskim sporovima. I oni su primali dio novca od sudskih novËanih kazna.

63

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Satnik je vrπio vojnu sluæbu i imao straæare za obranu i Ëuvanje grada, hvatanje prekrπitelja pravde, Ëuvao je arsenal te je odgovoran za raspolaganje oruæjem i strjeljivom u gradu. Sa svojim straæarima izvrπavao je naloge suda o uhiÊenju, kaænjavanju i Ëuvanju zatoËenika. Posebna mu je duænost bila da u vrijeme suπe motri da ne doe do poæara. Kao i ostali opÊinski sluæbenici, svoje je prihode ostvarivao vezano uz sluæbu i poloæaj.

Dvornik je niæi opÊinski sluæbenik koji Ëuva cijelo podruËje komune i za to od kmetova dobiva nagradu. Posebna su mu briga Ëuvanje πuma i drva, brguda i sjenokoπa. Za vrijeme velike suπe zajedno sa satnikom pazi da ne bi doπlo do poæara, "da se ne bi kakova πkoda pripetila/dogodila." Obavlja isklicaj za prodaju kmetskoga vina, a objavljuje i svakogodiπnje berbe kestena u Opatiji. Bira se na viπe godina i ima svoje prihode.

u Opatiji. Bira se na viπe godina i ima svoje prihode. Arkadno prizemlje crkve Sv. Jelene

Arkadno prizemlje crkve Sv. Jelene Kriæarice pod Ëijim su podom sahranjivani kastavski uglednici (arhiv: dr. sc. V. MuniÊ)

Kancelar je opÊinski sluæbenik koji vodi sve administrativne poslove u opÊini. U Kastvu je on uz hrvatski morao poznavati latinski, a zbog svojih gospodara njemaËki i talijanski jezik. Sudjelovao je u svim opÊinskim poslovima. Poput ostalih uglednika i kancelar je imao pravo prednosti pri kupnji mesa, a u posebnim prigodama nagraivan je ruËkom i veËerom. Statut ne navodi na koji je naËin bio plaÊen. Ipak, prema nekim kasnijim dokumen- tima saznajemo da su kancelari primali mirovinu od opÊine pa su, prema tome, imali i plaÊu.

64

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U prilog tome navodimo zamolbu kancelara Giambattiste Tomicicha za poveÊanje mirovine upuÊenu Carskoj komisiji od 19. listopada 1773. G. Tomicich u pismu navodi da je vjerno sluæio i 35 godina marljivo radio za napredak Gospoπtije. A sada u 73. godini æivota kada "je potroπio svoje stare dane sluæeÊi vjerno i ponizno svome suverenu, Gospoπtiji i opÊini", njegov je æivotni opstanak sveden na mizerabilni postupak opÊine koja mu godiπnje isplaÊuje 45 lira. InaËe G. Tomicich je 1759. na zamolbu domaÊega kapetana Jurja Vlaha prepisao Zakon Grada Castua od Letta 1400. iz starih opÊinskih knjiga.

Plovan ili æupnik bavio se crkvenim poslovima. Imao je velikoga utjecaja

u okviru kastavske svakodnevice. Njegove su se duænosti Ëesto ispreplitale sa svjetovnim. NazoËan je bio u svim prilikama. Posebna mu je duænost bila

zaklinjanje i potvrivanje novoizabranih duænosnika. Najbolje je poznavao stanje i prilike u opÊini, vodio raËuna o crkvenim svetkovinama i blagdanima.

U posebnim je prilikama ËaπÊen objedom, a poput drugih duænosnika imao je

povlaπten poloæaj u komuni.

VeÊ je naprijed reËeno da su kmetovi bili pravno slobodni a gospodarski ovisni, πto ih je zadræavalo na njihovu malome posjedu. Spomenuto je takoer da je svaki gospodar ili kuÊedomaÊin imao obveze plaÊanja zajedniËkoga opÊinskoga poreza, a potom desetinskih podavanja u æitu, vinu i mladim

æivotinjama. Dakle, duæni su bili plaÊati u novcu i naturi. Ovisili su o zemlji i ljetini. Prema Ëlancima Statuta moæe se pretpostaviti da su dodatni prihod ostvarivali od vina i od stoke. Neki su kmetovi imali sluge ili sluπkinje. Najteæe im je padala vrlo zahtjevna obveza straæarske sluæbe, jer su u to vrijeme bili odvojeni od kuÊe i zemlje. Zahtjevnost Êe te sluæbe posebno do izraæaja doÊi

u vrijeme ratova. OpÊinskim su Ëinovnicima usluge plaÊali u naturi ili novcu.

Primjerice, za dodjeljivanje sjenokoπe sucima plaÊaju 16 soldina. SliËno tome, duæni su zatraæiti dozvolu za sjeËu πume.

PuËani se spominju vrlo rijetko, uglavnom kao Ëlanovi vijeÊa. Statut ih posebno spominje kada se govori o plaÊanju zajedniËkoga poreza. Biraju se

u gradska vijeÊa. Bave se obrtima i trgovinom, πto bi znaËilo da su æivjeli u gradu.

Na kraju su gosti (huosti) - manje vrijedni stanovnici opÊine. Oni nemaju graanskih prava pa moraju plaÊati neke namete dvostruko veÊe od "svakoga domaÊega". Tako, primjerice, u sluËaju kada satnik zatvori gosta u zatvor (peræun, berlina), njegov je prihod dva puta veÊi nego za zatvaranje domaÊe osobe. Gosti su uglavnom privremeno boravili na podruËju komune. Meutim, oni koji su trajno ostajali mogli su tek tijekom vremena steÊi komunalna prava ista kao i domaÊe puËanstvo. Svoj trag gosti su ostavili u imenu zaseoka Hosti (Gornji Zamet) koji je danas u okviru grada Rijeke.

65

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

WALSEEOVCI

Vrijeme Walseeovaca (oko 1400. do 1465.) bilo je vrijeme gospodarskoga uspona Kastavske komune i cijeloga Kvarnerskoga imanja. Walseeovci su uspjeli dovrπiti oblikovanje Kastva i Veprinca, Lovrana, MoπÊenica, BrseËa. Svoj su trag ostavili i izgradnjom sakralnih zdanja (crkva Sv. Trojice u Kastvu, Sv. Ane u Veprincu), posebno njihova interijera. Zidne slike na nekoliko su crkvica naslikane upravo u njihovo vrijeme, a najvjerojatnije novËanom potporom grofova Walsee. Njihova se gospodarska snaga osjetila na cijelome Kvarnerskome posjedu, a iz sadræaja notarske knjige Antuna de Renna moguÊe je rekonstruirati snaænu gospodarsku ulogu Rijeke te njezinih pomorskih i kopnenih veza. Rijeka je bila povezana sa svim lukama na istoËnoj i zapadnoj obali Jadrana, a kopnene su joj veze tekle duboko u unutraπnjost srednje Europe. Na jednome od dvaju pravaca prema unutraπnjosti Europe bio je i Kastav.

Meutim, Walseeovci nisu saËuvali cjelovit Kvarnerski posjed. Sredinom XV. st. (prema jednoj listini 9. veljaËe 1443.) kralj Fridrih je odluËio u najamni zakup Febu della Torreu dati Pazinsku kapetaniju/grofoviju zajedno s kaπtelima Vranja, Lovran i BrseË. Febo della Torre dobio ih je zajedno sa svim prihodima, koristima i dohocima "na neodreeno vrijeme", dakle zauvijek. Za novi posjed Febo della Torre bio je duæan plaÊati godiπnji najam od 843 ugarska forinta, svake godine o BoæiÊu. U posjedu Walseeovaaca ostali su Rijeka, koja se izdvaja kao gradsko sjediπte, te Kastav, Veprinac i MoπÊenice. Krajem XV. st. oni Êe formirati Kastavsku gospoπtiju ili kapetaniju sa sjediπtem u Kastvu.

66

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kastav i Kastavstina ulaze u posjed Habsburske kuce

KASTAV I KASTAV©TINA ULAZE U POSJED HABSBUR©KE KU∆E

Tijekom XV. stoljeÊa Habsburgovci nastavljaju s uËvrπÊivanjem i πirenjem svojih zemalja te prodorom prema obali Jadranskoga mora. Godine 1466. Kastav, zajedno s Veprincem i MoπÊenicama, ulazi u sastav posjeda Habs-

burgovaca. Predigra se ovome Ëinu dogodila 1. rujna 1465. kada je Volfang V., posljednji Ëlan porodice Walsee, pismenim putem ostavio caru Fridrihu III. posjede na istoËnoj obali Istre, tj. Kastav i Kastavπtinu, koja leæi na obali Kvarnerskoga zaljeva. Nakon njegove smrti sljedeÊe godine (10. listopada 1466.), podruËje moπÊeniËke, veprinaËke, kastavske i rijeËke opÊine naπlo se

u rukama jedne od najjaËih dinastijskih porodica toga vremena. Habsburgovci

- koji su od 1382. dræali i Trst - ulaskom u posjed kvarnerskoga imanja u drugoj polovici XV. stoljeÊa izlaze i na drugu toËku sjevernoga Jadrana.

Vaænost je ovoga Ëina viπeznaËna. Smjeπteni uz Kvarnerski zaljev, Kastav i Kastavπtina imaju strateπku vrijednost i znaËenje, jer se njihovim dræanjem nadziru svi glavni prometni pravci koji se proteæu u smjeru sjever - jug, a i oni koji primorskim obalnim pojasom idu od zapada prema istoku. ZnaËaj se ovoga prostora posebno uveÊava ako se u njegovoj pozadini dræe i Postojnska vrata, a i njih su Habsburgovci od ranije dræali pod svojom kontrolom. Dræanjem TrπÊanskoga i Kvarnerskoga zaljeva Habsburgovci su svojim posjedom izaπli na dvije najsjevernije toËke sjevernoga Jadrana, pri Ëemu Kvarnerski zaljev postaje polazna toËka za daljnje osvajanje novih zemalja. Prostor istoËnih obala istarskoga poluotoka do RjeËine nije zanemariv ni s obzirom na stalnu prisutnost i æelje MletaËke Republike prema istoËno- jadranskoj obali, kao i njezine posjede u Istri, Ëime je sfera meusobnih interesa joπ viπe proπirena.

Tako su nakon duljega nastojanja i borbe za izlazak na sjeverni Jadran, Habsburgovci u drugoj polovici XV. stoljeÊa u svoj posjed dobili nekadaπnji najzapadniji dio Hrvatske. Spomenuto podruËje srednjovjekovnih opÊina Kastav, Veprinac i MoπÊenice jedan je od prvih predjela naseljenih hrvatskim etnosom koji je - uz Pazinsku grofoviju - uπao u sastav austrijske kuÊe. Time se, meutim, habsburπka politika osvajanja i uËvrπÊivanja vlasti nad ovim podruËjima, posebice istoËnim, ne iscrpljuje, veÊ se ona dalje nastavlja.

67

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Vrijeme vladavine Maksimilijana (1493.-1519.), koji je naslijedio Fridriha III., bilo je ispunjeno nastojanjima da se austrijska kuÊa uzdigne u tadaπnjim meudræavnim razmjerima. To je politiËko nastojanje teklo usporedno s novom organizacijom uprave u austrijskim pokrajinama. Nastojanja su usmjerena u pravcu centralizacije vlasti koja je oslonac traæila u centralnim uredima i njihovim plaÊenim sluæbenicima. Maksimilijan je odmah poslije smrti Fridriha III. u svojim rukama udruæio sve habsburπke pokrajine u Alpama te ih podijelio u dvije skupine: gornjoaustrijsku (Tirol i prednjoaustrijske pokrajine do Rajne) i donjoaustrijsku (Austrija iznad i ispod Aniæe i unutarnjo- austrijske pokrajine: ©tajerska, Koruπka i Kranjska s Pazinskom kneæijom, Goricom i Trstom). Tako su se u sastavu unutarnjoaustrijskih pokrajina naπli i krajevi uz obalu Kvarnerskoga zaljeva, koji su joπ od ranije gravitirali Kranjskoj.

Osnivanjem srediπnje uprave, Maksimilijan je nastojao odvojiti financijske poslove od sudskih i politiËkih, a svrha je reforma bila u suprotstavljanju teænjama feudalaca da staleπkom pokrajinskom upravom zadræe i uËvrste podjelu habsburπkih posjeda na niz samostalnih pokrajina kojima bi vladale staleπke skupπtine. Nakon πto je 1490. godine uprava gornjoaustrijskih pokrajina povjerena vladi nazvanoj Regiment, godine 1493. osnovan je Regi- ment, a potom i financijska komora za donjoaustrijske provincije. Ovom potonjem pripadale su i opÊine Kastav, Veprinac i MoπÊenice.

Ne ulazeÊi ovdje - s obzirom na prirodu ovoga rada - u podrobniju analizu rezultata Maksimilijanove reforme, zadovoljit Êemo se konstatacijom da je Ëinom ulaska u posjed Habsburπke kuÊe opÊina Kastav zajedno s Veprincem i MoπÊenicama stavljena pod upravu pokrajine Kranjske. Time je ona ponovno za nekoliko sljedeÊih stoljeÊa ostala izvan okvira hrvatskih zemalja. Upravo zato srednjovjekovne opÊine istoËnokvarnerskoga podruËja ni neÊe kao politiËku osobitost doæivjeti novu promjenu vladara na hrvatskome prijestolju, koja Êe se zbiti nakon MohaËke bitke 1526. godine. Spomenute Êe opÊine, naime, i nadalje æivjeti veÊ ustaljenim naËinom æivota u okviru Habsburπkih posjeda.

Habsburgovci su kao vrhovni vlastelini Kastva odmah usvojili veÊ iskuπanu praksu njegovih prethodnih gospodara. Stanovnicima srednjovjekovne komu- ne Kastav i kaπtelima Veprinac i MoπÊenice ostavljaju dotadaπnju samoupravu, dapaËe Ëak i potvruju neke samoupravne akte, sve do dolaska isusovaËkoga reda 1625. godine. Uz reformirani urbar koji je, kao jedna od posljedica Maksimilijanovih opÊih reformi, donijet za Kastav (Khesstau), Veprinac (Veprinetz) i MoπÊenice (Moschenitz) 1498. godine, novi Êe vlastelini uglav- nom potvrivati stare statutarne odredbe u kastavskome i veprinaËkome statutu, kao i u moπÊeniËkome, koje su, kako je veÊ spomenuto, bile zabiljeæene joπ u vrijeme vlastelina iz porodice Walsee.

68

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

U sklopu administrativno-upravnoga sustava Kastavπtina je kao pokrajinski posjed uπla u sklop Kranjske, kojom Fridrih nije dugo sam upravljao. VeÊ dvije godine nakon ulaska u posjed (1468.), Fridrih je upravu nad Kastvom i obliænjim opÊinama, za godiπnji svotu od 250 ugarskih zlatnih dukata, prepustio Jakovu Raunacheru. Nakon njegove smrti 1478. godine upravljanje nad Kastvom i Kastavπtinom prepuπteno je trπÊanskome glavaru Nikoli Rauberu. Kada je Nikola Rauber poslije samo nekoliko godina umro (1482.),

upravu je umjesto njega preuzeo brat mu Gaπpar Rauber. U vrijeme dok je Nikola Rauber bio vrhovni upravitelj Kastva, jedan je Kastavac svoj trag ostavio

u zidnome slikarstvu Istre. Bio je to Vincent iz Kastva. Koncem XV. s. njemu Êe se pridruæiti Ivan iz Kastva.

Vincent iz Kastva/Vincencius de Kastua oslikao je u srcu Istre crkvicu Svete Marije na ©kriljinah u Bermu, πto je posvjedoËio svojim potpisom i nadnevkom 1474. godine, na juænome zidu broda crkve. Ciklus zidnih slika, koji prekriva

46 polja, uprizoruje dogaanja iz Marijina i Kristova æivota, a istiËu se Ples mrtvaca i Kolo sreÊe, velika kompozicija Pohoda i Poklonstvo kraljeva. Prema svemu sudeÊi, stilsko ishodiπte njegova umjetniËkoga svjetonazora treba traæiti

u juænotirolskome naËinu slikanja i u domaÊoj lokalnoj istarskoj tradiciji. Na

freskama u Sv. Mariji na ©kriljinah svoj su trag uz majstora iz Kastva ostavile

joπ dvije ruke.

Ivan iz Kastva neπto je mlai. Bio je glavni majstor kasnogotiËke radionice koja je 1490. godine oslikala crkvu Svetoga Trojstva u Hrastovlju, koje se nalazi u slovenskome djelu Istre.

O Vincentu, kao ni Ivanu ne znamo mnogo. Njihovi nam potpisi sa spomenom Kastva govore samo o zajedniËkome ishodiπtu. Moæda su obojicu nadahnule i na æivotni put izvan kastavskih obzorja usmjerile freske iz crkvice Svete Trojice/Trojstva u Kastvu, kamo su odlazili na prvu misu. Vjerojatno Êe zauvijek ostati nepoznato koliko se lica bliskih velikomu majstoru, koje je poznavao u Kastvu i s kojima je æivio, krije u likovima beramske crkvice Sv. Marije na ©kriljinama. Njegovi likovi i scene u beramskoj crkvi, koja je biser arhitekture, ostaju konstantna vrijednost umjetniËkoga izraza kasnogotiËkoga majstora. Ne treba zaboraviti ni drugoga majstora Ivana iz Kastva koji je svoje ime urezao ispod zidnih slika u crkvi u Hrastovlju. Gotovo je zaËudna Ëinjenica da je Kastav istovremeno dao dva velika majstora zidnoga slikarstva Istre.

Gaπpar Rauber je inaËe od 1472. godine bio glavar rijeËke opÊine. Tako je

u jednoj osobi objedinio dvije funkcije, pa je Kastav za neko vrijeme ostao bez

svoga vlastitoga poglavara. Uz to je G. Rauber bio joπ i glavar trπÊanski, devinski i postojnski, πto je naroËito smetalo Veneciji koja je to navodila kao jedan od razloga Ëestim nemirima na mletaËko-austrijskoj granici. To je pitanje donekle rijeπeno 1494. godine kada je rijeËko-kastavskim poglavarom postao

69

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Ivan Turn, poznat kastavskomu i veprinaËkomu statutu pod imenom Ivan/Anæ Faturnar (Kastavski statut, kap. 30., talijanski izvornik naziva ga Giro Ventura). Posebnim pismenim ukazom ta mu je funkcija bila ponovno potvrena i pet godina kasnije (1499.). PoËetkom sljedeÊega XVI. stoljeÊa opet se kao glavari Kastva pojavljuju Ëlanovi porodice Rauber kada 1507. godine upraviteljem postaje Ivan Rauber, sin Gaπparov. Smjena upravitelja nastavila se dalje tijekom XVI. stoljeÊa.

Godine 1543. opÊina kastavska i kaπtel Gotnik po drugi put razmeuju svoje teritorije. Vrlo osjetljivo pitanje pripadnosti teritorija i graniËnih podruËja izazvalo je spor izmeu Kastavaca i Gotnikovaca nekoliko godina prije pa je prvi akt o razmeivanju sastavljen 24. svibnja 1541. u Kastvu. Radilo se o sjeverozapadnim kastavskim kunfinima (meama) prema teritoriju kaπtela Gotnik (koji obuhvaÊa podruËje od Jelπana, Muna, Æejana i Pasjaka sve do RjeËine, pa su te godine u Kastvu pred posebnom komisijom dogovorene opÊinske granice. To je trebalo biti znakom da su izmeu dviju spornih strana razrijeπena pitanja pripadnosti livada, paπnjaka, πuma, voda i putova. Iako su se stranke sporazumjele i postavile kamene meaπe, Ëini se da se razgraniËenja nisu pridræavale. Posebno Kastavci nisu bili zadovoljni ishodom razmeivanja. SmatrajuÊi da su zakinuti, uspjeli su ishoditi novi izlazak delegata na sporno podruËje kako bi se utvrdilo "pravo stanje stvari". Kastavci su, naime, postavili pitanje graniËnih mea na potezu ZvoneÊa (Suonecziza) - Brgudac (Bergu- daczt) - πuma /Kastavska/ (Silluam in monte). U ime tadaπnjega kapetana Kranjske Nikole JuriπiËa (Nicolaus Jurischitsch) spor su rjeπavali njegovi dele- gati Barbo KozljaËki, Henrik Oberburger i Matej Lichtenwildt. Sporni su teritoriji dodijeljeni Kastavcima, a dokument je o razmeivanju u prisutnosti svjedoka sastavio i svojim notarskim znakom oznaËio javni biljeænik Ivan Golobuπ Modruπki u Voloskom na dan 26. listopada 1543. godine. Bilo je to u vrijeme kada je umjesto Jerolima Zadarskoga (de Zara) Rijekom i Kastvom upravljao Ivan ReËan. U Kastvu je nosio naslov vicekapetana.

Ivan ReËan. U Kastvu je nosio naslov vicekapetana. Grb obitelji Rauber Grb obitelji Barbo 70 Grb

Grb obitelji Rauber

Ivan ReËan. U Kastvu je nosio naslov vicekapetana. Grb obitelji Rauber Grb obitelji Barbo 70 Grb

Grb obitelji Barbo

70

Ivan ReËan. U Kastvu je nosio naslov vicekapetana. Grb obitelji Rauber Grb obitelji Barbo 70 Grb

Grb obitelji JuriπiË

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Samo tri godine kasnije (1546.) dolazi do nove povrede opÊinske granice, ali s Veprincem. Spor je izazvao Mikula FabiÊ od Veprinca povrijedivπi kastavski kunfin. Prethodni sluËajevi, a i ovaj posljednji, jer "vrh toga neimejuÊi nijednoga kapitula va ovom (Kastavskome - dometnuo D. M.) statute", naveli su Kastavce da donesu posebnu odluku o sprjeËavanju buduÊih povreda opÊinskih mea. Tako je 15. prosinca 1546. u prisutnosti njihova vicekapetana Ivana ReËana, sudaca i vijeÊnika, te æupana veprinaËkoga Mateja ValentiniÊa, donijet kapitul 58. Kastavskog statuta. Tim se kapitulom odreuje sljedeÊe:

"Zato od sada naprvo tem od Kastva, i tem od Veprinca, postavljamo penu libar sto vsakomu, da nima nijedan na tom drugem kunfine nijednoga silovanja ni uzetja uËiniti prez dopuπÊenja sudac od Kastva, i prez dopuπÊenja tih æupan od Veprinca. Za poËinitelja koji kaznu ne bi mogao platiti ni namiriti odreuje se izgon iz teritorija kapitanie na jednu godinu.

ZnaËenje ovoga, ni prvoga, ali ni posljednjega dokumenta o razmeivanju, treba traæiti u nastojanju opÊinskih podloænika za oËuvanjem teritorijalnih i prirodnih bogatstava, neobraenih pa makar i vrlo πkrtih zemljiπnih povrπina svoje opÊine. Podloænici su upravo ljubomorno Ëuvali svoje livade, paπnjake, πume, vode i putove unutar opÊinskoga teritorija, dakle dijelove opÊine koje zajedniËki mogu koristiti za ispaπu stoke, njezino napajanje, za sjeËu drva i ogrjeva, te putove kuda su se slobodno kretali. Ne zaËuuje stoga da su

Kastavci, nakon πto su se na odreeni naËin osjetili oπteÊenima i "prevarenima" prilikom prvoga razmeivanja (1541.), uznastojali da doe do novoga poravnanja meusobnog kunfina s GotniËanima. I dok je povod razmeivanju izmeu Kastavaca i VeprinËana 1546. godine iz izvora jasan, o sluËaju prvoga

i ponovljenoga razmeivanja izmeu Kastva i Gotnika ne posjedujemo za sada

nikakvih dodatnih izvora. Ostajemo tako prikraÊeni za podatke o njihovim molbama, æalbama, protestima, pa Ëak moæda i o fiziËkim obraËunima oko istjerivanja pravice glede pripadnosti i koriπtenja spornoga opÊinskoga podruËja. Tako osim dva dokumenta o razmeivanju (1541., 1543.) sve ostaje ono πto je izvan povijesti, tj. nama nedostupno.

Razdoblje XVI. stoljeÊa ispunjeno je neposrednom opasnoπÊu od sve bliæih

i snaænijih turskih naleta i napada. Napadi su turskih Ëeta od konca XV. st. sve

uËestaliji pa su Turci sve bliæi Kastavπtini. Dolaze Ëak do Klane te se nalaze u neposrednoj blizini samoga Kastva. Od nekadaπnjih posjeda Devinskih i Walseeovaca, zbog svoga najistoËnijega poloæaja, najugroæenija je Rijeka na RjeËini. Izvjeπtaji o kretanjima turske vojske, njezinim namjerama, akcijama i pljaËkanjima turskih Ëeta gotovo su u istoj mjeri iz Senja i Rijeke upuÊivani u Kranjsku i BeË. Njih su pratile molbe i zahtjevi za pomoÊ, potrebe za osiguranjem ljudstva i oruæja, hrane i novca, te drugih materijalnih sredstava za uspjeπno utvrivanje i otpor turskoj vojnoj sili, koja joπ uvijek gazi sve pred sobom u svojoj odluËnoj namjeri da dopre πto dalje prema Zapadu.

71

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

PolitiËke prilike postaju joπ sloæenije stalnom prisutnoπÊu MletaËke Republike na ovome podruËju. Stalno poticana neugaπenom æeljom za osvojenjem novih teritorija, Serenissima je tijekom vremena uspjela nametnuti svoju prevlast na Jadranskome moru. To je za nju bio samo razlog viπe da ne odustane od svojih stoljetnih namjera u ostvarivanju potpunoga suvereniteta nad prostorom istoËnojadranskoga kopna i njegovih otoka.

Sve je to, sasvim prirodno, utjecalo na stanje i prilike u Kastvu i Kastavπtini.

U drugoj polovici XVI. stoljeÊa Kastav je imao obveza i prema Rijeci, osobito

oko utvrivanja grada. Istovremeno, opÊina kastavska morala je sama voditi

raËuna o svome osiguranju od neprijateljske opasnosti s mora i kopna. Teret tih obveza padao je na lea opÊinskih podloænika, a teπko stanje pogorπano

je zlouporabama koje je zapoËeo Ëiniti Pavao Zadarski. On je, naime, nakon

smrti Gaπpara ReËana postao upraviteljem Kastva. Njegova nezasitnost u punjenju vlastite blagajne zapoËela je oduzimanjem vrtova, njiva i senoæeti (senoxeto/sjenokoπa), a potom i utjerivanjem visokih globa od svojih podloæ-

nika. Prituæbe su doπle Ëak do vladara, pa je u Ljubljani na zemaljskoj skupπtini

1570. godine navedeno 38 osoba iz Kastva, Veprinca i MoπÊenica nad kojima

je rijeËki poglavar izvrπio nasilje. Prema navodima i optuæbama braÊe Barbo

KoæljaËkih, Pavao Zadarski pronevjerio je i novce namijenjene za utvrivanje grada Rijeke. Tako su nestali novci od sudskih globa Kastavaca i RijeËana koji su trebali biti upotrijebljeni za gradnju utvrda i arsenala za streljivo u Rijeci. Zbog stalnih prituæbi, Pavao je Zadarski morao 1572. godine odstupiti s duænosti kapetana. Stanje se nakon toga donekle smirilo i stiπalo. S obzirom na stalne potrebe oko utvrivanja grada, RijeËani su 1578. godine zatraæili od vlade u Grazu da Kastavcima globe zamijeni radnom tlakom na utvrivanju i popravku rijeËkih gradskih zidina. Tako se u jednome izvjeπtaju iz godine

1586. potvruje da su Kastavci u posljednjih deset godina posredno pomagali

Senju u njegovim borbama s Turcima na taj naËin πto su na svojemu podruËju marljivo vrπili vojnu sluæbu, te odræavanjem obrambenih zidina i izgradnjom kuÊa, kao i davanjem druge pomoÊi.

Nesigurne i teπke politiËke prilike ostavile su, dakako, tragove i na opÊemu stanju kastavske opÊine, naruπivπi njezinu siromaπnu gospodarsku podlogu. Njezino ionako nepovoljno financijsko stanje nagrizali su dugovi, koji su se sve viπe nagomilavali, pa je dug sredinom XVI. stoljeÊa (1547.) postao oËitim. Pokuπaji Kastavaca da svoje dugove namire otplatama u ratama - u vremenu od 1533. do 1555. godine - ostali su, meutim, bezuspjeπni. DapaËe, Kastav je nedugo nakon toga zapao u joπ veÊe financijske neprilike, jer su onemoÊalu opÊinsku blagajnu rastakale i veÊ spomenute zlouporabe, nasilja i pronevjere Pavla Zadarskoga. Sve je to usmjeravalo Ëlanove austrijske kuÊe na jedno jedino moguÊe, i po njihovoj ocjeni uËinkovito rjeπenje: ponovno se pokuπalo preprodajom Kastavske gospoπtije - spasiti je od propasti. Tako je 1. studenoga

72

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

1582. nadvojvoda Karlo potvrdio dr. Wolfangu Schranzu ulazak u posjed Kastavske gospoπtije, a kada ju je on poËetkom 1583. godine i preuzeo, inkorporacija Kastavske gospoπtije (odnosno Kastavske kapitanije) Kranjskoj postala je definitivna. Time je dr. W. Schranz - kojega Kastavski statut u domaÊem izricaju naziva Wolfo Sronz - postao osoba koja je na sebe preuzela ulogu provoditelja ozdravljenja cjelokupnoga stanja na podruËje Kastavske gospoπtije. Da se doista pristupilo sanaciji financijske situacije, obavjeπtava nas Kastavski statut svojom odredbom - kapitulom 63. od 14. sijeËnja 1585. Toga su se dana, u kuÊi prvoimenovanoga suca kastavskoga Mateja Crljenca okupili Bernardin Kukurin, namjesnik Kastavske kapetanije, suci, vijeÊnici velikoga i maloga (od puka) vijeÊa te u prisutnosti Wolfanga Schranza "zaskupno promiπljajuÊi i videÊi, kako komun kastavski ostaje leto na leto duæan πtivre i druge angarie u deæelu Kranjsku. ReËeno je takoer da se dug sve viπe poveÊava, pa kada su ga puËani morali odjedanput platiti to "njih prihaja na veliku ruvinu i mankament. Zato je odluËeno, "da ta dva suca ordinaria, ka budeta uËinjena ili ordinana leto od leta, imata i jesu duæna u svojem lete Ëiniti platit onoga leta svake angarie, πtivre i dacie; ako jih ne Ëine platit, tako imate svojem platit, i paki Ëiniti terat kako budu najbolje znati. Dakle, sucima izabranima na godinu dana (suci od letta ordinarii) stavljena je u zadatak teπka obveza istjerivanja dugova kastavske opÊine, pri Ëemu imaju πiroka ovlaπtenja. Ipak, suci su bili nemoÊni, a dug je veÊ sljedeÊe 1586. godine iznosio 598 guld. 51 kr. i 3 pf. Jedan od uzroka takvoga stanja bila je opÊa besparica, odnosno financijska nemoÊ kastavskih podloænika, koji se sve viπe zaduæuju. U nastojanju da otplate dugove, pojedinci su se zaduæivali na viπe strana do te mjere da najËeπÊe nisu bili u stanju vraÊati ni stare ni nove dugove. Da bi se to sprijeËilo, 1598. godine u Kastavski se statut unosi nova odredba o podmirenju ne samo zajedniËkih, nego prvenstveno pojedinaËnih dugovanja. U nazoËnosti sudaca, vijeÊnika i tadaπnjega namjesnika kastavskoga Andreja JurkoviÊa RiËana odreeno je da duænici viπe ne smiju upadati u nove dugove prije no πto u cijelosti ne isplate stare. Dug im se ima naplatiti od "svakim njega (duænika, op. D. M.) mobilnim ili diguÊim blagom, πto se najde u hiæe. Iako ne i izrijekom, kao u prethodnoj odluci, i sada je osnova donoπenju odredbe bilo htijenje za saniranjem nepovoljnih financijskih prilika kastavske komune u cjelini. Meutim, gospodarske prilike i opÊe stanje kastavske opÊine nisu se bitno popravili ni u prvim desetljeÊima XVII. stoljeÊa. DapaËe, povijesne odrednice, a i izvori o njima, uvjeravaju nas u suprotno. Uzrok tome bile su sve nepovoljne politiËke i vojne prilike krajem XVI. i poËetkom XVII. stoljeÊa. Nestaπicama, dugovima i zlouporabama pridruæili su se nemiri, neredi, nesigurnost i opasnost ratnoga stanja. Neprestanom

73

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

zaoπtravanju meusobnih politiËkih i diplomatskih odnosa dvaju suparnika - Austrije i MletaËke Republike - pridonijeli su i sve prisutniji vojni sukobi. U poËetku podgrijavani povremenim, a potom sve uËestalijim Ëarkama, sukobi su neizbjeæno vodili u otvorene ratne operacije pa je 1615. godine buknuo tzv. UskoËki rat ili Rat za Gradiπku /1615.-1617.(1618.)/.

Glavna æariπta sukoba, osim Furlanije, Trsta i istarskih obala, bila su zbivanja u Senju i Kvarneru pa je tako i Kastavπtina, zahvaljujuÊi geografskomu poloæaju, bila djelomiËno ili neposredno uvuËena u predratne i ratne dogaaje.

Joπ krajem XVI. stoljeÊa mletaËki vladini sluæbenici u Dalmaciji i na Jadranskome moru piπu izvjeπtaje (rellati- oni) ispunjene mnogobrojnim podacima o uskocima, njihovu broju, naoruæanju, galijama, akcijama, te sugesti- jama o mjerama koje bi Serenissima trebala poduzeti da sprijeËi uskoËko gusarenje na moru i njihove akcije na kopnu. Tako kapetan straæe protiv uskoka (capitano di guardia contra Vscocchi), Pisani, podnoseÊi mletaËkomu kolegiju 3. travnja 1588. izvjeπtaj, uz ostalo donosi toËan opis politiËke pripadnosti teritorija uz Kvarnerski zaljev, te

predlaæe blokadu uskoka koji se nalaze po cijelome podruËju koje je pod vlaπÊu austrijskog cara u Hrvatskoj. NavodeÊi gradove uzduæ liburnijske obale - BrseË, MoπÊenice, Lovran, Volosko, Rijeka - Pisani zakljuËuje da je to podruËje dobro naseljeno. Pisani procjenjuje da kaπteli bez Rijeke, mogu u borbu poslati svaki po 150 ljudi. Krajem XVI. stoljeÊa (1597.) G. Battista Michiel, takoer kapetan straæe protiv uskoka, izvjeπtava o stalnim provalama i pljaËkama uskoka na podruËju mletaËkoga teritorija. Uz ostalo upozorava na simpatije domaÊega stanovniπtva prema uskocima, kojima ono dozvoljava nesmetano kretanje po otocima i posjedima Venecije na istoËno- jadranskoj obali. Godinu dana kasnije (1598.) Antonio Justinijan Cavalier u svoj izvjeπtaj ugrauje izlaganje o moguÊnosti osvajanja nekih mjesta na kvarnerskoj obali, prvenstveno Rijeke i Senja. Miπljenja da bi se Rijeku dalo daleko lakπe ovojiti od Senja, a onda i njenu okolicu.

Relacija Filippa Pasqualiga proËitana 9. studenoga 1602. u Senatu MletaËke Republike govori da je Pasqualigo dao opljaËkati predgraa trsatskoga kaπtela i okolna sela, a napose kaπtel MoπÊenice. Iako je u borbi za MoπÊenice njegova vojska morala iskusiti dodatne borbene napore, Pasqualino optimistiËki zakljuËuje da je uspjeh kampanje uvelike djelovao na tamoπnje stanovniπtvo, koje Êe se buduÊe kloniti bliskih veza s uskocima. Navodi takoer da je uz Trst uspjeπno blokirao i Rijeku pa je njezina trgovina i promet, osnova njezinoga gospodarstva, gotovo prestala. Problem sreivanja sukoba s uskocima vidi i u tome πto je ovo podruËje pripadalo nekolicini gospodara, a otvoreni napad na podruËje s mjestima Rijekom, Kastvom, Voloskom, Veprincem, Lovranom,

a otvoreni napad na podruËje s mjestima Rijekom, Kastvom, Voloskom, Veprincem, Lovranom, Grb MletaËke Republike 74

Grb MletaËke

Republike

74

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

MoπÊenicama i BrseËom koji pripadaju presvjetlomu Ferdinandu, kao i na πire podruËje, znaËio bi otvoreni sukob s carem.

kao i na πire podruËje, znaËio bi otvoreni sukob s carem. Grb grada Ljubljane Grb grada

Grb

grada Ljubljane

znaËio bi otvoreni sukob s carem. Grb grada Ljubljane Grb grada Pazina Grb naseljaVolosko Iz relacija

Grb

grada Pazina

otvoreni sukob s carem. Grb grada Ljubljane Grb grada Pazina Grb naseljaVolosko Iz relacija je vidljivo

Grb

naseljaVolosko

Iz relacija je vidljivo da je Venecija nastojala izbjeÊi sukob, no sva diplomatska i vojna nastojanja nisu urodila plodom. DapaËe, jaz se izmeu

dviju suparniËkih strana joπ viπe produbljuje u prvome desetljeÊu XVII. stoljeÊa. Uskoci u svojim hitrim akcijama gusarenja, pljaËke, grabeæa, otimaËine i paleæa napadaju mletaËki teritorij i gradove na obali Istre od Labina, preko Pule, Rovinja i PoreËa, sve do TrπÊanskoga zaljeva. Njihove su akcije takoer usmjerene i na kopneni dio istarskoga poluotoka. Ne Ëudi stoga da je sadræaj hitnih poruka i pisama (dispaccia) istarskih rektora, koje su oni u razdoblju od

1607. do 1610. godine po posebnim glasnicima slali u Mletke, obilato bio

ispunjen opisom pogubnih uskoËkih akcija i πteta koje su u tim prigodama

nanijete istarskomu gospodarstvu.

U praskozorje UskoËkoga rata istarski rektori sve viπe u Mletke dojavljuju

o prikupljanju regularne careve vojske i uskoËkih Ëeta na podruËju Kvar- nerskoga zaljeva i oko njega. Tim se Ëetama nerijetko zbog pljaËke i grabeæa prikljuËivalo i domaÊe stanovniπtvo. Prikupljanje soldateske obavljano je djelomiËno i na samome podruËju Kastavπtine. Kastavπtina je zbog svoga prirodnoga poloæaja soldateski, a naroËito uskoËkim Ëetama, postala polazna

i povratna meuetapa u kopnenim pljaËkaπkim pohodima i prepadima na

mletaËki posjed u Istri. »ete koje su se ovdje prikupljale preko obronaka UËke

i ∆iÊarije spuπtale su se u Istru, a istim se putom nakon pljaËke i pustoπenja vraÊale.

Dakle, stalni pokreti, pohodi, a potom i okupljanja uskoka i vojski postali su sastavni dio svakodnevice predratnoga razdoblja, pri Ëemu je najveÊa πteta nanijeta gospodarstvu jedne i druge suparniËke strane. Tako veÊ 7. veljaËe

1612. raπporski kapetan Piero Bondumier javlja o okupljanju uskoka u Rijeci,

a nedugo zatim (20. III.) potvruje vijest o velikoj grupi uskoka koja je iz Senja

isplovila prema Istri.

75

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

UpozoravajuÊi na stalno prisutnu opasnost i graniËne sukobe, mletaËki

sluæbenici u Istri traæe od svoje vrhovne vlasti pomoÊ u ljudstvu, novcu, oruæju

i hrani. PomoÊ je povremeno stizala, ali joπ uvijek nije bila dovljna za oËuvanje mira na mletaËkome posjedu. Povremeni se sukobi nastavljaju, pa je u tome smislu zanimljiv jedan uskoËki prepad koji se zbio na samome graniËnome podruËju Kastavske gospoπtije u kasno ljeto 1612. godine. Naime, 8. rujna oko

400 uskoka preπlo je UËku i spalilo 20 kuÊa sa slamnatim krovovima, te otelo

mnogo krupne i sitne stoke i sireva u Brgudcu i LaniπÊu na Buzeπtini. PoËinjena πteta na Buzeπtini i Krasu procijenjena je na 5.000 dukata. Za pljaËkaπima su upuÊena raπporske Ëete, ali su se uskoci s plijenom sklonili u

Pivku. U nemoguÊnosti da uhvate poËinitelje πteta i povrate oteti plijen, Ëete raπporskoga kapetana "poravnale su dug" spaljivanjem stotinu kuÊa u Krasici

i Obrovu, selima nadvojvodinim, poËinivπi pritom πtetu od 6.000 dukata.

Prema intenzitetu okupljanja uskoka i vojski u drugoj polovici 1612. godine, Ëinilo se da je otvoreni sukob neizbjeæan. Istarski su rektori uglavnom preko svojih douπnika bili obavjeπtavani o prikupljanju vojnika i usko- ka, pa su o tome vrlo savjesno izvjeπtavali svoje pret- postavljene u Mlecima. Joπ u srpnju grof Zrinski krenuo je prema Bakru s dvije tisuÊe pjeπaka i konjanika. U rujnu su se okupljali naoruæani seljaci i vojska u Pivki, Socerbu i SenoæeËu s namjerom da prodru na mletaËki teritorij. Samo dva dana kasnije (16. IX.) iz Buzeta je poslana vijest da "i u Klani gospodin Zorzi Stemberga prikuplja gomilu

ljudi, od oko pet stotina vojnika, koji bi se trebali, kako se vjeruje, sjediniti s pet stotina uskoka. NajjaËa koncentracija vojske na graniËnome nadvojvodinom podruËju prema mletaËkome posjedu u Istri uslijedila je potkraj mjeseca studenoga 1612. Vojska se prikupljala na nekoliko mjesta. U Trstu se uz redovnu posadu koncentrirala artiljerija (iz Graca su pristigla Ëetiri topnika), u Ljubljani je okupljeno viπe od 1.500 ljudi sposobnih za borbu, a u Celju je Ëekalo

500 konjanika i 1.500 pjeπaka. U Rijeci se nalazilo 1.500 vojnika, a sa sigurnoπÊu

se navodilo brojku od 400 vojnika u Pazinu i 200 u Æminju. KonaËno, u Koæljaku i »epiÊu bilo je 250 vojnika i 25 konjanika, ali se oËekivao dolazak novih pojaËanja u ljudima. Cijela je pokrajina bila prenapuËena vojskom i naoruæanim seljacima. Posjed je Serenissime u Istri krajem 1612. godine bio potpuno okruæen nadvojvodinom soldateskom, ali do otvorenoga rata nije doπlo.

Nema sumnje da su to bile vrlo teπke godine za MletaËku Republiku. Neprestane borbe i sukobi iz godine su u godinu iscrpljivali fond dræavne blagajne. PodnoseÊi izvjeπtaj mletaËkomu Senatu 1613. godine, Filippo je Pasqualigo iznio podatak da MletaËku Republiku borba s uskocima godiπnje stoji preko 200.000 dukata. Tomu je trebalo pribrojiti smetnje u plovidbi,

s uskocima godiπnje stoji preko 200.000 dukata. Tomu je trebalo pribrojiti smetnje u plovidbi, Grb obitelji

Grb obitelji

©temberga

76

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

ometanje trgovine, smanjenje carina, nepoπtivanje mletaËke vlasti i kao najgore - uniπtavanje njihovih podanika.

Prisutnost nemira, opasnosti i stalnoga kretanja soldateski prisilila je kastavsku opÊinu na poduzimanje posebnih mjera obrane i zaπtite svoga stanovniπtva, teritorija i grada. Tako se, primjerice, 20. svibnja 1613. pod loæom komunskom raspravljalo u prisutnosti vicekapetana Jeremija de Lea, sudaca i vijeÊnika o neposluπnosti kastavskih podloænika u obavljajnju straæarske duænosti i sluæbe. Straæa se obavljala neredovito i nesavjesno pa neki umjesto na straæu "gredu spat, ale kuda goder drugu stvar nastojat, a straæu svoju zapuste i bandonaju, zbog Ëega "bi se moglo ovomu gradu i pulku mnogo zlo, rasap i nesreÊa prigodit". Stoga se odreuje strogo poπtivanje reda u obavljanju straæarske sluæbe, a kao najteæa kazna - poslije zatvora od osam dana, pa zatim biËevanja - predvia se izgon iz Kastavske kapetanije.

Isto je vijeÊe uvelo i kaznu od pedeset libara "i tri skasi od konopa" (tri udarca biËem) za svakoga onoga tko bi pucao noÊu. Radi se, dakako, o bezrazloænome pucnju koji bi mogao izazvati bespotrebnu uzbunu ili pak povrijediti neku osobu. Takoer bi Ëesta i bespotrebna pucnjava u noÊi nesumnjivo smanjila budnost Ëuvara grada.

Na ovu se zaπtitnu mjeru nadovezuje i odredba Kastavskoga statuta o kretanju stanovniπtva noÊu. Uz strogu zabranu podizanja nepotrebne buke,

bacanja kamenja i pravljenja πteta "z Ëesa bi mogla krv i ko goder zlo med ovim

od sada napridak, kako zvoni zvon, ki je na loæe, ob noÊ u

pukom pripetit

veËer, da nemoæe nijedan po noÊe po gradu hodit brez svetla. U suprotnome predvia se oπtra kazna od pedeset libara i biËevanje.

Stanje nemira prenijelo se i na neke kastavske podloænike. Neki su se u nepoπtivanju pravde osilili do te mjere da su napali satnika i njegove podreene pri sprovoenju krivca u gradski zatvor. Gradski su oci odmah reagirali donoπenjem posebnoga kapitula. Odreeno je da Êe se ubuduÊe kaænjavati svaka osoba koja digne ruku na satnika i sluæbene osobe odnosno u sluËaju "Ëa jest suproti pravdi cesarskoj i oficiu ovega grada".

Neπto viπe od pola godine kasnije (21. sijeËnja 1614.) vicekapetan Zorzi Stemberga - onaj isti koji je prije nepune dvije godine okupljao soldatesku u Klani - donosi zajedno sa sucima i vijeÊnicima u Kastvu posebnu odredbu o naËinu rukovanja strjeljivom iz kastavskoga arsenala. Ustanovljeno je, naime, "da municion, Ëa jest prah i olovo, ki stoji za potrebu i obrambu ovoga grada i pulka, nekako se do ove dobe brez ordina tratil (bez naredbe rabio - D. M.)". Zato Êe se ubuduÊe "kljuË od municiona (Ëuvati, op. D. M.) kade i peËat komunski stoji, a to u suca ordinaria komunskoga." Strjeljivo Êe se izdavati samo po potrebi i to u nazoËnosti suca, satnika i kancelara, koji Êe saËiniti toËan popis izdatoga "praha i olova" iz arsenala kastavskoga.

77

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Istoga je dana posebnom odredbom zabranjeno noπenje stileta po gradu. Noπenje stileta i bilo kakvoga oruæja zabranjivalo se i danju i noÊu.

Svaka od navedenih mjera na svoj naËin svjedoËi o nestalim i nesigurnim prilikama u kastavskoj opÊini pred UskoËki rat. Mjere zaπtite i osiguranja poduzete su u prvome redu u interesu jaËanja obrambene snage opÊine te pokuπaja sprjeËavanja svakoga iznenaenja od neprijateljskoga napada. Te su mjere donijete i zbog moguÊih bezakonja, pljaËki, tjelesnih povreda πto su ih mogli poËiniti odmetnici, lutalice, pa Ëak i sami kastavski podloænici. Prema svemu sudeÊi, nemirno je doba - kao i uvijek - sa sobom donijelo i nered u kojemu se nastojalo iskoristiti priliku da se na nezakonit, brz i lak naËin steknu materijalna dobra. Podloænici viπe ne zaziru od opÊe pravde pa se donoπenje nekih odredaba Kastavskoga statuta podvodi pod znak "zaπtite cesarske pravde". U svakome sluËaju kastavski su gradski oci donoπenjem zaπtitnih mjera pokazali oprez od moguÊih neæeljenih posljedica koje su se mogle izroditi iz nestalnih, nesreenih predratnih prilika i loπega gospodarskoga stanja podloænika.

U prilog jednoj i drugoj osnovi za donoπenje zaπtitnih mjera govore Ëinjenice i dogaaji iz skoroga UskoËkoga rata. Ponajprije, uskoci se iz svoga uporiπta u Munama zalijeÊu u pljaËkaπke pohode na mletaËki istarski posjed. U prvim ratnim naletima napadaËi su se u prosincu 1615. godine spustili u mletaËku Istru preko obronaka UËke, a uz ostalo doπli su i iz Veprinca i Kastva. Udruæeni s onima iz Koæljaka i Boljuna i zajedno s mnogim seljacima okupili su se u Boljunu, te pljaËkali stoku i popalili kuÊe u Humπtini, Grimaldi, RoËu i DraguÊu. Po povratku, prigrabljeni su plijen podijelili u Boljunu. Samo nekoliko dana kasnije javljeno je iz Buzeta da su mletaËko podruËje opljaËkali seljaci iz Lindara, Novaka, Veprinca, Kastva, Boljuna i Koæljaka te 50 Morlaka. S druge pak strane, ni MleËani nisu ostajali duæni u nanoπenju i uzvraÊanju udaraca. Joπ je poËetkom te iste 1615. godine kapetan Kulfa Antonio Civran izvijestio mletaËki Senat da je pod njegovom komandom vojska spalila Lovran i Volosko koje je inaËe bilo u okviru podruËja kastavske opÊine. KonaËno u vrijeme UskoËkoga rata mletaËke su vojne snage uspjele zauzeti MoπÊenice. MleËani su MoπÊenice dræali sve do 25. srpnja 1618., dakle viπe od pola godine nakon zakljuËenja Madridskoga mira (Ëime je u stvari bio UskoËki rat zavrπen). Tek su ih tada aktom o restituciji vratili u posjed austrijskim nadvojvodama.

Istovremeno teku i promjene vrhovnih gospodara koji su u najam od austrijskih nadvojvoda dobivali Kastavsku gospoπtiju. VeÊ je reËeno da je nadvojvoda Karlo Habsburπki 1. studenoga 1582. potvrdio dr. Wolfangu Schranzu posjed Kastavske gospoπtije za svotu od 20.000 zlatnih forinti. Krajem XVI. stoljeÊa umro je dr. W. Schranz, a tutorom njegove malodobne djece postao je barun De Galler. Godine 1608. nadvojvoda Ferdinand Habsburπki

78

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

dodjeljuje mu posebnom diplomom punomoÊ raspolaganja nad Kastavskom gospoπtijom, πto je takoer znaËilo da ju je De Galler smio preprodavati u najam.

znaËilo da ju je De Galler smio preprodavati u najam. Grb obitelji Wagensperg Grb obitelji Thonhausen

Grb obitelji Wagensperg

De Galler smio preprodavati u najam. Grb obitelji Wagensperg Grb obitelji Thonhausen VeÊ sljedeÊe 1609. godine

Grb obitelji Thonhausen

VeÊ sljedeÊe 1609. godine posebnom ispravom od 24. travnja Filip Schranz izjavljuje da kastavski dominij prenosi na baruna Wagensperga. Svota je ovoga prijenosa opet bila 20.000 forinti. Nije protekla ni puna godina, a Kastavska je gospoπtija 14. travnja 1610. ponovno promijenila vrhovnoga gospodara. U zakup ju je uzeo barun Balthasar von Thonhausen s namjerom da je pokloni isusovcima iz Judenberga u ©tajerskoj. On je to i uËinio 1625. godine, kada je njegov sin pristupio isusovaËkome redu kolegija u Judenburgu. Iste je godine donaciju potvrdio i austrijski vladar Ferdinand. Red brzih izmjena pa zato i kratkotrajnih vrhovnih gospodara zavrπio se darovnicom barunice Ursule von Thonhausen, roene Holleneg/Holleneck, udovice Balthasarove, koja je Kastavsku gospoπtiju/kapetaniju 29. studenoga 1630. godine darovala rijeËko- mu isusovaËkom kolegiju. Nakon toga Kastavska je gospoπtija za sljedeÊih gotovo sto i pedeset godina bila pod upravom rijeËkih isusovaca. Kastavci su isusovce nazivali jeæuviti, a njihov kolegij je svoje sjediπte imao u Rijeci sve do ukinuÊa isusovaËkoga reda 1773. godine.

79

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002. Kastavska voltica (arhiv: dr. sc. Vesna MuniÊ)

Kastavska voltica (arhiv: dr. sc. Vesna MuniÊ)

80

Prilog u boji

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Pogled na Kastav s istoËne strane (foto: mr.

Pogled na Kastav s istoËne strane (foto: mr. sc. B. Kukurin)

I.-XVI. Pogled na Kastav s istoËne strane (foto: mr. sc. B. Kukurin) Kastav s jugoistoka (foto:

Kastav s jugoistoka (foto: mr. sc. B. Kukurin)

I

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Crkva Sv. Lucije "pred gradon" (foto: mr. sc.

Crkva Sv. Lucije "pred gradon" (foto: mr. sc. B. Kukurin)

II

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana "pred gradon" (foto:

Crkva Sv. Fabijana i Sebastijana "pred gradon" (foto: mr. sc. B. Kukurin)

III

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Obnovljena gradska vrata s godinom 1769. Iznad nadvratnika

Obnovljena gradska vrata s godinom 1769. Iznad nadvratnika u isusovaËkome grbu godina 1731. (foto: mr. sc. B. Kukurin)

IV

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Crkvica Sv. Trojice na glavnome trgu Lokvini u

Crkvica Sv. Trojice na glavnome trgu Lokvini u srediπtu Kastva (foto: mr. sc. B. Kukurin)

V

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. ProËelje barokizirane Æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice sa

ProËelje barokizirane Æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice sa zvonikom iz 1724. godine (foto: mr. sc. B. Kukurin)

VI

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Glavni oltar u crkvi Sv. Jelene Kriæarice (foto:

Glavni oltar u crkvi Sv. Jelene Kriæarice (foto: mr. sc. B. Kukurin)

VII

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Pogled prema Rijeci i Krku s kule na

Pogled prema Rijeci i Krku s kule na Æudiki (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Rijeci i Krku s kule na Æudiki (foto: mr. sc. B. Kukurin) Pogled na razruπeno svetiπte

Pogled na razruπeno svetiπte crkve Sv. Marije - Crekvinu, Halubje i obronke Gorskoga kotara (foto: mr. sc. B. Kukurin)

VIII

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Pogled na Opatiju i UËku u zapadnome dijelu

Pogled na Opatiju i UËku u zapadnome dijelu Kvarnerskoga zalijeva (foto: mr. sc. B. Kukurin)

dijelu Kvarnerskoga zalijeva (foto: mr. sc. B. Kukurin) Aleja velikana: Vj. SpinËiÊ, M. Laginja, M. MandiÊ

Aleja velikana: Vj. SpinËiÊ, M. Laginja, M. MandiÊ i I.M. Ronjgov (foto: mr. sc. B. Kukurin)

IX

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Loæa komunska (foto: mr. sc. B. Kukurin) Crkva

Loæa komunska (foto: mr. sc. B. Kukurin)

X., tab. I.-XVI. Loæa komunska (foto: mr. sc. B. Kukurin) Crkva Sv. Antona Pustinjaka u JurËiÊima

Crkva Sv. Antona Pustinjaka u JurËiÊima (foto: mr. sc. B. Kukurin)

X

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Crkva Sv. Viktora (iz arhive mr. sc. V.

Crkva Sv. Viktora (iz arhive mr. sc. V. Bauer-MuniÊ)

XI

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Kalvarija (iz arhive mr. sc. V. Bauer-MuniÊ) XII

Kalvarija (iz arhive mr. sc. V. Bauer-MuniÊ)

XII

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Crkva Sv. Mihovila u Rubeπima (foto: mr. sc.

Crkva Sv. Mihovila u Rubeπima (foto: mr. sc. B. Kukurin)

tab. I.-XVI. Crkva Sv. Mihovila u Rubeπima (foto: mr. sc. B. Kukurin) Kastavski vinograd (foto: mr.

Kastavski vinograd (foto: mr. sc. B. Kukurin)

XIII

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Kastavska zemlja (foto: mr. sc. B. Kukurin) Kastavski

Kastavska zemlja (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Kastavska zemlja (foto: mr. sc. B. Kukurin) Kastavski prezidi (foto: mr. sc.

Kastavski prezidi (foto: mr. sc. B. Kukurin)

XIV

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Novo naselje Reπetari (foto: mr. sc. B. Kukurin)

Novo naselje Reπetari (foto: mr. sc. B. Kukurin)

tab. I.-XVI. Novo naselje Reπetari (foto: mr. sc. B. Kukurin) Æegoti - industrijska zona (foto: mr.

Æegoti - industrijska zona (foto: mr. sc. B. Kukurin)

XV

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI.

D. MuniÊ, Kastav Zbornik Kastavπtine X., tab. I.-XVI. Vrata Jadrana (sa sjeverne strane) (foto: mr. sc.

Vrata Jadrana (sa sjeverne strane) (foto: mr. sc. B. Kukurin)

XVI

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Isusovci upravljaju Kastvom i Kastavskom gospostijom

ISUSOVCI UPRAVLJAJU KASTVOM I KASTAVSKOM GOSPO©TIJOM

DOLAZAK ISUSOVACA U RIJEKU

Stjecaj okolnosti da je rijeËka πkola ostala bez uËitelja usmjerio je sudbinu Kastavske gospoπtije u ruke rijeËkoga isusovaËkoga kolegija za sljedeÊih gotovo sto i pedeset godina.

Naime, kada je 1622. godine zbog pomanjkanja uËitelja prijetio prestanak rada πkole u Rijeci, rijeËko je Veliko vijeÊe pozvalo isusovaËki kolegij u Trstu da svojim uËite- ljima pomogne rijeËkoj πkoli. Odmah su zapoËeli razgovori i pregovori rijeËkoga Velikoga vijeÊa i isusovaca oko uvjeta

njihova dolaska u Rijeku. Pregovori su zavrπeni tek nakon pet godina 26. travnja 1627., kada su RijeËani pristali na zahtjeve isusovaca oko traæenih prihoda. PoËetkom listopada te godine u Rijeci se pojavio otac Lorenzo Grisogono, a nekoliko dana kasnije i Giuseppe Besalli te uËitelj Francesco Basello. Nastava je u πkoli zapoËela 23. studenoga 1627., nakon πto je prethodnoga dana, na Cecilijino, sveËanom misom obiljeæen poËetak rijeËkoga srednjoπkolskoga obrazovanja. Tako je s radom i pedagoπko- kulturnom djelatnoπÊu zapoËela isusovaËka gimnazija, odnosno prva rijeËka gimnazija, koju Êe pohaati i zavrπiti mnogi kasnije ugledni Kastavci od kojih su najistaknutiji Vjekoslav SpinËiÊ, Matko Laginja i Matko MandiÊ. ÆeleÊi proπiriti svoju duhovnu djelatnost, isusovci su nastojali dobiti zemljiπte za izgradnju crkve Sv. Vida, svojega seminara i zgrade kolegija. Naravno, za to im je trebao novac. Meutim, prihodi koje su ostvarivali od Rijeke nisu im za to biti dovoljni pa su nastojali doÊi do dodatnih sredstava. Jedno od dugoroËnijih financijskih rjeπenja vidjeli su u kupnji velikoga feuda - Kastavske gospoπtije.

Kastavska gospoπtija - Kastav, Veprinac i MoπÊenice - u to je vrijeme bila u posjedu isusovaca iz Judenburga u ©tajerskoj. Judenburπkim je isusovcima Kastavsku gospoπtiju darovao grof Baltasar von Thonhausen 20. svibnja 1625., kada je njegov sin pristupio isusovaËkomu redu. No, veÊ na samome poËetku doπlo je do nesuglasica izmeu judenburπkih isusovaca i Kastavaca: isusovci

na samome poËetku doπlo je do nesuglasica izmeu judenburπkih isusovaca i Kastavaca: isusovci Grb Druæbe Isusove

Grb

Druæbe Isusove

97

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

su traæili toËno i pravovremeno plaÊanje desetine, a potom i poveÊanje podavanja, πto kastavski podloænici nisu mogli, a ni æeljeli izvrπiti. Nesuglasice su se nastavljale, a kako isusovci nisu uspjevali dobiti svojih novaca na ime neisplaÊenih poreznih dugovanja, odluËili su se rijeπiti Kastva i Kastavske gospoπtije. Za prodaju Gospoπtije opunomoÊili su trπÊanski isusovaËki kolegij, koji je vodio sve njihove upravne i administrativne poslove.

RijeËki su isusovci nastojali iskoristiti prigodu pa su na ime najma za Gospoπtiju ponudili iznos od 2.000 forinti. Meutim, njihova je ponuda bila preskromna i mnogo slabija od drugih. Tada im je u pomoÊ priskoËila Ursula von Thonhausen, roena Holleneg/Holleneck, Baltasarova udovica. Ona je cijeli posjed Kastaske gospoπtije kupila za 42.000 forinti i darovala ga rijeËkomu isusovaËkom kolegiju. Darovnica je sastavljena 29. rujna 1630. Osim πto je rijeËkim isusovcima darovala Gospoπtiju sa svim pripadajuÊim podru- Ëjima i pravima, Ursula je svojemu daru pridodala joπ 10.000 forinti. Taj je iznos namijenila za izgradnju crkve Sv. Vida i zgrade kolegija. Nakon neπto viπe od mjesec dana, 11. studenoga 1630. potpisan je u Ljubljani ugovor o ustupanju Kastavske gospoπtije (Herrschaft Khestau/Signoria di Castua) rijeËkomu isusovaËkom redu. U ime rijeËkih isusovaca Ëinu potpisivanja ugovora prisustvovao je pater Giacomo Rampelio, rektor isusovaËkoga reda iz Trsta. Meutim, stvari se nisu odvijale jednostavno i bez teπkoÊa pa su rijeËki isusovci u posjed Kastavske gospoπtije ili kapetanije uπli tek 12. sijeËnja 1634., a uveli su ih carski savjetnici Giorgio Barbo KoæljaËki i Raffaele Corraducci.

U tom je Ëasu Kastavska kapetanija ili gospoπtija Ëiju su osnovu Ëinili grad Kastav, koji je bio sjediπte Gospoπtije, te kaπteli Veprinac i MoπÊenice u svome sastavu joπ imala: Brgude (danaπnje podruËje grada Rijeke od Tvornice Tor- pedo do Brodogradiliπta 3. maj, uz morsku obalu), Preluk, opatiju Sv. Jakova, IËiÊe, Poljane, πumu na lijevoj strani RjeËine, LopaËu, te danaπnje Ëetvrti grada Rijeke Drenovu, ©kurinje, Plase (danas Ëetvrti Krnjevo i TurniÊ) i Podbreg. Gospoπtijom je upravljao rektor rijeËkoga kolegija, vojnu je i upravnu vlast izvrπavao kapetan, kojega je rektor imenovao na tri godine. Po isteku man- data, rektor ga je po svome nahoenju mogao neograniËeno produæivati. Tereti i podavanja podloænika ostali su isti kao i ranije, a prikupljao ih je vrhovni upravitelj - kapetan.

PRVE BUNE KASTAVACA PROTIV VRHOVNIH VLASTELINA

Zajedno s posjedom rijeËki su isusovci dobili i tekuÊe probleme neplaÊanja podavanja i buntovnoga stanja u Kastvu. Nesporazume s kastavskim podloæ- nicima izazvali su veÊ 1625. godine judenburπki isusovci. Naime, netom im je Ferdinand II. 8. travnja 1625. potvrdio pravo na posjed Kastavske gospoπtije, oni su odmah æeljeli povisiti podavanja i namete stanovnicima Gospoπtije.

98

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Zbog toga su pokuπali provesti popis osoba i njihovih imanja te sastaviti novi urbar, ali Kastavci su to odluËno odbili. Rektor iz Judenburga traæio je da car poπalje svoje komesare u Kastav kako bi se izvrπili njihovi zahtjevi. Kastavci su na to odgovorili prituæbom na ponaπanje judenburπkih isusovaca, tj. zamolbom da se poπtuju njihove stare pravice. U svojoj prituæbi upuÊenoj suverenu 8. oæujka 1629. pozvali su se na stari Zakon kastavski tvrdeÊi da imaju pravo: sami izabirati svoje suce i vijeÊnike te da su duæni plaÊati samo desetinu i zajedniËko podavanje od 100 maraka. Sada im, meutim, isusovci nameÊu nove poreze i nova podavanja. Situacija se zakomplicirala bunom MoπÊeniËana te iste godine. Oni su se pobunili zbog krπenja njihovih prava i poveÊanja obveza poimeniËno zapisanih u urbaru 1622. godine.

obveza poimeniËno zapisanih u urbaru 1622. godine. Kastav, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W.

Kastav, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora

Prituæba Kastavaca bila je uzaludna kao i njihovi zahtjevi za uvaæavanjem "starih pisanih zakona i prava". Njihovi zahtjevi nisu prihvaÊeni pa poËetkom 1630. godine carski komesar, uz pomoÊ tada imenovanoga kapetana Benedicta

99

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Sabattinija, kreÊe u izvrπenje zahtjeva isusovaca, koje je i vladar potvrdio. Odgovor Kastavaca bila je nova buna. Buna je buknula 4. kolovoza, a carski su komesari i administratori bili prisiljeni napustiti grad. Oko pet stotina buntovnika predvodio je Ivan PavliniÊ, brat æupnika Andrije. Car je na to spremno i brzo reagirao te u Kastav poslao Giorgia/Jurja Barba KoæljaËkoga da razvidi πto se tamo dogaa. Pobunjenici nisu popuπtali. OsumnjiËivπi Petra BariloviÊa i nekoga staroga VoloπÊana da su suraivali s pokrajinskim komesarom i rektorom, buntovnici su ih pograbili i bacili u lokvu na Lokvini. Jedan se od njih utopio. Ne odstupajuÊi od svojih zahtjeva, Kastavci su zatvorili Barba i rijeËkoga rektora pa je Barbo u ozraËju straha i pod pritiskom pristao na uvjete koje su mu diktirali pobunjenici. No, Ëim je puπten iz zatvora i uspio doÊi do Rijeke, zatraæio je od cara da ne popuπta i strogo kazni Kastavce. Car je razboritije od svojega komesara shvatio situaciju pa ga nije u potpunosti posluπao. Nastojao je da se napetost smiri i buntovnost slegne. Provoena je nekakva istraga, a tijekom samoga postupka vezanoga za bunu, car je 21. oæujka 1635. izdao dekret kojim se ukida Statut iz 1400. godine i iz njega proizlazeÊa prava i duænosti Kastavaca, jer su u meuvremenu postali podloænici rijeËkih isusovaca. Istovremeno, na osnovi staroga statuta saËinjen je novi koji Êe biti objelodanjen 1640. godine, u vrijeme kapetana Martina Diminicha/DiminiÊa.

U meuvremenu je Ferdinand II. 1632. godine ranijoj donaciji grofice Ursule von Thonhausen isusovcima pridruæio jurisdikciju nad Podbregom (danas dio Rijeke), jedan vinograd u LopaËi te polovicu desetina s podruËja grada Rijeke. Tijekom procesa kastavskim graanima 1634. godine umro je kapetan B. Sabattini. On je pokopan u kapeli Svih svetih smjeπtenoj ispod svetiπta crkve Sv. Jelene. Ulaz je u kapelu neposredno uz istoËni otvor arkadnoga trijema crkve. Na nadvratniku ulaza uklesana je godina 1611., vjerojatno godina ureenja kapele. Uz donacije isusovci su se pokazali uspjeπnim kupcima pa su tako 1636. godine kupili predio Brajde (danas podruËje rijeËkoga KliniËkoga bolniËkog centra).

Stanje se nije smirivalo. Kastavci i dalje odbijaju plaÊanje destine i 100 maraka zajedniËkoga opÊinskoga poreza. DapaËe, ako je netko bio spreman svoja dugovanja platiti kapetanu, u tome su ga sprjeËavali opÊinski suci. Go- dine 1638., 2. svibnja, dva su vijeÊnika okupila kastavski puk na novu pobunu. Zatvorili su gradska vrata, a pobunjenici su s pet pucnjeva iz topa zastraπili kapetana. Zatim su odluËili sami izabrati svoga kapetana. Vidjevπi da su stvari krenule naopako, kapetan je pokuπao pobjeÊi iz grada isusovcima u Rijeku. Pobunjeni Kastavci zaustavili su ga kod crkvice Sv. Lucije. Ipak, uspio je kriomice dojaviti rektoru rijeËkoga kolegija Martinu Bauzeru o pobuni naroda u Kastvu. Rektor je u pomoÊ pozvao rijeËkoga kapetana Stefana della Rovera i pazinskoga baruna Jurja Barba. Dva su kapetana pozvala suce i vijeÊnike

100

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kastavske da dou u Volosko na razgovor. BuduÊi da se tamo nitko nije pojavio, kapetani su krenuli u Kastav. Nahuπkani od sudaca, puËani su navalili na komesare i æupnika, koji je pokuπao smiriti pobunjene Kastavce. Buna se ne smiruje i pobunjenici opet istiËu zahtjev (1. srpnja 1638.) da sami sebi izaberu kapetana koji Êe biti neovisan o rektoru rijeËkoga kolegija.

koji Êe biti neovisan o rektoru rijeËkoga kolegija. Volosko, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J.

Volosko, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora

Rovere se morao vratiti u Rijeku ne obavivπi posao smirenja bune do kraja. Ipak uspio je, pod prijetnjom smrti i oduzimanja imovine, na sasluπanje u Rijeku pozvati dvadeset i pet kastavskih graana. Oni su trebali dati iskaz o dogaanjima u svibnju i srpnju 1638. Meutim, na postupak kapetana Rovere svoje su æalbe upravi vojvodine Kranjske i caru dostavili suci, smatrajuÊi da rijeËki kapetan nema pravo mijeπati se u unutraπnje poslove Kastavske gospoπtije. Prema tome, on nije smio pozvati kastavske podloænike na sasluπanje u Rijeku.

U oËekivanju daljnjega postupka, koji je za neko vrijeme odloæen pa i prekinut, ustanak iz 1638. godine nije imao nastavak dogaanja. OËekivalo se

101

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

da Êe Kastavci zaboraviti minule dogaaje i priviknuti se na nove statutarne odredbe iz 1640. godine. Iako se neko vrijeme javno nije niπta dogaalo, nezadovoljstvo se meu ljudima nije ugasilo, a problemi koji su pritiskali podloænike Gospoπtije, kao i breme podavanja za isusovce, samo su za neko vrijeme odloæili njihove nove bune.

STATUT IZ 1640. GODINE

Posljedica je prethodnih dogaanja bila donoπenje novoga Kastavskoga statuta 1640. godine. Statut je poveÊao obveze Kastavaca prema vrhovnome feudalcu - isusovaËkome redu, a smanjio njihova ranija prava. Prema Statutu Gospoπtijom Êe upravljati kapetan, kojega imenuje rektor kolegija, a s kapetanom se sklapa ugovor na tri godine. On upravlja cijelim podruËjem Gospoπtije/kapetanije. U brigu mu je stavljen nadzor nad sucima i æupanima, koji moraju uredno izvrπavati svoje duænosti, a svi podloænici duæni su na vrijeme podmirivati desetinska podavanja. Desetinsko vino prodaje se po najveÊoj moguÊoj cijeni. Osim toga, on je kao vojna osoba zaduæen za Ëuvanje oruæja i streljiva u Kastvu. Godiπnja plaÊa kapetana prelazila je 300 forinti. Tom iznosu treba dodati 3% desetine od zobi i 5% od drugih æitarica. Pripada mu takoer 8% desetine od vina, te pravo koriπtenja dvaju vrtova i polovice livade koja pripada kolegiju rijeËkih isusovaca. KonaËno, kapetan je kolegiju duæan podnositi izvjeπÊe o svome radu svaka tri mjeseca i na kraju godine.

Rektor kolegija imao je pravo uæivanja paπnjaka i pravo lova, koje je onda mogao prodavati. Ranije je veÊina paπnjaka, sjenokoπa i πuma bila zajedniËko vlasniπtvo komune. Rektoru su kao vrhovnomu upravitelju posjeda svi Kastavci bili duæni plaÊati desetak od mladih æivotinja, vina i æita, a ostalo je kao ranije zajedniËko plaÊanje poreza od 100 maraka ili bira. Uvedena je radna tlaka za javne radove. Uz to ubiran je porez od 50 forinti, zatim porez za carinu na vino, pa novac za kapetana te jedan sir od svakoga stada.

Za razliku od staroga statuta po kojemu su Kastavci birali æupnika, suce i druge Ëinovnike, oni sada mogu samo predloæiti osobe za æupnika, dva suca, kancelara i druge Ëinovnike, ali odluËnu rijeË u potvrivanju njihovih prijedloga ima vrhovni upravitelj imanja, dakle rektor rijeËkoga kolegija. Æupnik i kanonici imaju pravo na jednu Ëetvrtinu od desetina, a dobivaju je neposredno od oca rektora.

Ostala su dva suca od letta, ali ih viπe ne izabire puk kastavski. Njihove su duænosti uglavnom istovjetne onima propisanim u Statutu iz 1400. godine. U vrijeme obavljanja duænosti osloboeni su plaÊanja desetine i poreza. Novac od sudskih kazni i dalje se dijeli izmeu kapetana, dvaju sudaca i satnika. ©to se tiËe duænosti satnika, dvornika i kancelara, one su uglavnom iste. Uzgredno,

102

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

treba upozoriti i na kaznu za laænu zakletvu. Laæna se zakletva kaænjava odsijecanjem ruke i s tri udarca biËem (tri skasi od konopa).

Donekle su proπirene ovlasti kancelara, kojega je postavljao pater-rektor. Kancelar je bio Ëuvar opÊinskih spisa (arhiva), duæan je bio voditi sluæbeno dopisivanje, zapisivati ukaze kapetana, sve zakljuËke suda i gradskih vijeÊa, zapisivati oporuke te ispitivati svjedoke na sudu. Kancelar je, uz hrvatski jezik, morao poznavati latinski i talijanski te njemaËki jezik.

ODLUKE IZ 1661. GODINE

Prilike su se samo naoko smirile. Isusovci su nastavili s kupovanjem novih manjih posjeda. Tako je u kratkome razdoblju od 1642. do 1647. uËinjeno 9 isprava o novim posjedima koje su isusovci kupili na podruËju moπÊeniËke, veprinaËke i kastavske opÊine. Njihova dobroËiniteljica Ursula von Thon- hausen i dalje ih je pomagala novcem. Darovnicom sastavljenom 4. travnja

1646. u Gracu, Ursula je isusovaËkomu seminaru darovala 30.000 forinti. Od toga iznosa 20.000 forinti pohranjeno je kao πtednja s 4% kamata, a preostalih 10.000 forinti isusovci su utroπili za kupnju dvaju velikih vinograda: jednoga

u IËiÊima, a drugoga na Brajdi te za mlin na RjeËini.

Istovremeno, rektori su mudrom politikom nastojali za sebe pridobiti

austrijskoga suverena. Naime, Gospoπtiji su pripadale carinarnice u Kastvu i Voloskom, a njihova manipulacija iπla je u korist dræave, πto je znaËilo da ih

je kolegij dræao samo formalno. Zbog toga se isusovaËki kolegij u korist carske

komore 1642. odrekao carine za 300 i jednoga skladiπta u Voloskom za 400 forinti godiπnje, a zatim 1653. godine carinarnice u Kastvu za godiπnjih 100 forinti. Na taj su naËin isusovci doπli do sigurnih i stalnih prihoda te na svoju stranu pridobili carski dvor.

Godine 1647. u nastojanju zaπtite opÊinskih mea Kastavci su se razme- ivali s Veprincem, a odluke o tome unijeli u Statut. Te iste godine Kastavci su pripremili nove æalbe o stanju u Gospoπtiji te ih uputili na adresu Carskoga namjesniπtva. Na odgovor se moralo Ëekati punih 14 godina.

U meuvremenu su 1649. isusovci odluËili izgraditi zgradu za πkolu i kolegij. Godinu dana kasnije, prema jednome podatku, Rijeka je brojila 2.500 duπa. Nekoliko godina kasnije, 1654. godine umrla je dobroËiniteljica rijeËkoga isusovaËkoga reda Ursula von Thonhausen.

Odgovor je na prituæbe Kastavaca odaslane 1649. stigao iz Graca 19. prosinca 1661. u dokumentu naslovljenom Iesus Maria. Dokument sadræi kratku preambulu o povodu, razlogu i naËinu izrade te dvadeset toËaka (punti) kojima se ureuju i propisuju odnosi u Gospoπtiji. U preambuli je

103

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

zapisano da su se otac (rektor) Francesco Antonello, rektor rijeËkoga kolegija i posjednik GospoπÊini od Kastva, s jedne strane i suci, vijeÊnici "i komun od grada Kastva, i tolikajπe komun od MoπÊenic", s druge strane sloæili oko ranije iznesenih razlika i donijeli odluke o naËinu ponaπanja, obvezama i pravima u dvadeset toËaka. Prva je toËka, naravno, posveÊena plaÊanjima. UbuduÊe rijeËki je isusovaËki kolegij duæan platiti vojvodini Kranjskoj 500 forinti na ime poreza i daÊu od vina. Iznos je podijeljen na ovaj naËin: kastavski podloænici trebali su platiti 200, VeprinËani 125, MoπÊeniËani 125 πto je ukupno 450 forinti. Iznos do 500 forinti dopunjuje rijeËki kolegij uplatom 50 forinti.

500 forinti dopunjuje rijeËki kolegij uplatom 50 forinti. Opatija Sv. Jakova, iz "Die Ehre des Herzogthums

Opatija Sv. Jakova, iz "Die Ehre des Herzogthums Krain", J. W. Valvasora

Ostale su odluke posveÊene organizaciji uprave i æivota na podruËju grada Kastva te kaπtela Veprinac i MoπÊenice, a uglavnom se dræe ranije spominjanih Ëlanaka Statuta. Vrhovni je gospodar pater-rektor rijeËkoga kolegija. On postavlja kapetana, vrhovnoga upravitelja. Novost je da se kljuËevi grada Ëuvaju kod kapetana, kojemu ih uveËer predaje a ujutro od njega preuzima satnik. U Kastvu ostaje vijeÊe od 36 vijeÊnika, a i glavno sudiπte kapetanije,

104

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

kojim predsjedaju dva suca. No, sada jednog suca bira vrhovni gospodar, a drugoga grad Kastav. Kada ostanu bez æupnika, Kastavci mogu predloæiti dvije osobe i predstaviti ih vrhovnomu gospodaru, koji Êe odluËiti o izboru. Kada meutim ostanu bez kancelara, vrhovni Êe gospodar njima predloæiti tri osobe. Ako Kastavcima nijedan od trojice ne odgovara, onda oni mogu predloæiti svoja tri nova kandidata od kojih Êe rektor jednoga imenovati kancelarom. Dalje slijede odluke o desetinskom plaÊanju od pπenice, raæi, hajde i svakoga drugoga æita, o πumama, lovu, prodaji, izboru vijeÊnika i dr.

Novi punti i regule nisu smirile kastavski puk. Dugovanja su se od desetina gomilala, a isusovci su ih marljivo biljeæili u quaderne od æita, od janjac i kozliÊ, od bira i od vina. Isusovci su quaderne poËeli voditi domah po preuzimanju Gospoπtije, a one su danas pohranjene u Hrvatskome dræavnom arhivu u Zagrebu.

Malo nakon odluka iz 1661. godine kastavskim je kapetanom postao Francesco Morelli iz Trsta. Morelli je doπao provesti odluke, pa je u tome, Ëini se, pokazao preveliku revnost i netolerantnost. Vjerojatno je prije preuzimanja duænosti isusovcima obeÊao da Êe kastavski puk dovesti u red. Uz ostalo, nastojao je uvesti i red u koriπtenje πuma. Dokazuje to i sukob s groficom Anom Katarinom Zrinskom roenom Frankopan, koji se odigrao u proljeÊe 1664. godine. Do sukoba je doπlo nakon πto je F. Morelli sa svojim straæarima uhitio grobniËkoga podloænika Klimana i njegove sinove kako sijeku drva u LopaËi, dakle na kastavskome podruËju. Kliman je pak tvrdio da taj dio πume pripada GrobniËkoj gospoπtiji. Svojega je podloænika u zaπtitu uzela Ana Katarina Zrinska te pismom zatraæila od rijeËkoga rektora LevaËiÊa da joj Morelli izruËi prijestupnike. Svoj je zahtjev potkrijepila ovim rijeËima: "Akoie komu kriuo uchinieno znasse kadi je nassen Podanikom prauize tribi izkati, u Grobniku Gradu, pod krunom Vugerskon", a ne u Kastvu. Osim toga, Ana Katarina Zrinska zahtijevala je od rektora isusovaËkoga kolegija da svojim autoritetom obuzda samovolju svoga "kapitana u Castuu". Iako se Morelli opirao traæenjima grobniËke gospodarice, morao je kao sluæbenik rijeËkoga isusovaËkoga kolegija popustiti.

F. Morelli je bio i samovoljan pa je tako ubirao desetinu od soËiva (leÊe) i nekih drugih proizvoda, koji nisu spadali u desetinska podavanja. Isto je tako Kastavcima zabranio voditi sitnu stoku u Rijeku za prodaju, prije no πto plate desetinu. Nepravde su se poveÊavale, a nemiri su prijetili novom pobunom. U Kastav je doπao isusovac da bi odræao propovijed, vjerojatno u namjeri da smiri uskomeπani i ogorËeni puk. No, to mu nije uspjelo pa je 2. svibnja 1666. doπlo do nove pobune. Nemiran je puk opkolio kapetanovu kuÊu, a svoj bijes prvo iskalio na sluzi Boæjem utopivπi ga u πterni komunskoj na Lokvini. Ubrzo zatim istu je sudbinu doæivio i F. Morelli. Legenda da su se na bunu digli svi Kastavci. Nakon πto su uhvatili kapetana Morellija, vukli su ga uz crkvicu Sv.

105

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Trojice, a on je viËuÊi zazivao pomoÊ Boæju: "Pomozi Boæe i Sveta Trojica", na πto su ljudi odgovarali: "Ne treba, mi Êemo sami." Kada se kasnije na sudu o tome vodila istraga ne bi li se ustanovilo tko je krivac, svi su Kastavci odgovarali isto: "Svi smo ga, i ja i moj brat i od mojega brata brat i sudac Kinkela i svi do vragu tega. Joπ ga je i stara Mare s preslicom badnula." Kako sud nije mogao ustanoviti prave krivce, odluËeno je da najsumnjiviji moraju godinu dana oko vrata nositi konop. Puk ih je zvao "obeπenjaki". Legenda dovedena na razinu lokalnoga mita pokazuje snagu, zajedniπtvo i otpor Kastavaca prema nepravdi. Ona im je tijekom stoljeÊa olakπavala i pomagala prevladavati tegobnu svakodnevicu.

olakπavala i pomagala prevladavati tegobnu svakodnevicu. »lanovi Dramske sekcije KPD-a "Crvena zvijezda"

»lanovi Dramske sekcije KPD-a "Crvena zvijezda" (danas "Istarska vila") iz Kastva i reæiser predstave "Si smo ga" Anelko ©timac, o buni Kastavaca protiv F. Morellija (1996.)

Do sada poznati dokumenti pokazuju da kraj bune nije protekao u tako blagom zavrπetku, dapaËe, on je bio okrutan i surov. Buna stotinjak Kastavaca, koji su ubili kapetana F. Morellija (iz dokumente nije razvidno na koji je naËin umro) i njegovoga slugu, podloænika grofa Zrinskoga, uguπena je interven- cijom vojnika iz Rijeke. O snazi i razmjeru bune govori podatak da je za uguπenje pobune bilo potrebno Ëak tristo vojnika. OsumnjiËeni za ubojstvo kapetana i njegovoga sluge uhapπeni su, a zatim privedeni na sud u Ljubljanu. Suenje je odræano vrlo brzo nakon uguπenja bune, veÊ u kolovozu.

106

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Pobunjenici Antonio Bartoli, Andrea Princip i Pietro Ossoinack osueni su na smrt. Pogubljeni su odsijecanjem glave. Matteo Princip, Verna (vjerojatno Berna) Tarak (Turak?!), Giorgio Ottmiir i Giovani Madernik bili su biËevani,

a zatim i æigosani. Æig im je, po obiËajima vremena, utisnut na Ëelo. Suci i

vijeÊnici kastavski koji nisu uspjeli obuzdati pobunjeni puk kaænjeni su globom

od 100 forinti, a svi stanovnici Kastva, Veprinca i MoπÊenica platili su 900 forinti pokrajini Kranjskoj na ime sudskih troπkova. No, to nije sprijeËilo tlaËene Kastavce da se i dalje bune protiv nepravdi svojih vlastodræaca.

Je li F. Morelli stradao u kastavskoj πterni, Ëija je izgradnja zapoËela 1647. godine u vrijeme kapetana Martina DiminiÊa, za sada nemamo neposrednoga izvornoga odgovora. No, s obzirom na sliËnu epizodu iz 1630. godine, lako je moguÊe da se u pobunjenih Kastavaca bacanje u πternu ustalilo. Uostalom, moæda je dokaz Morellijeva svrπetka u πterni komunskoj prijetnja koju su kastavski pobunjenici Ëetrdesetak godina kasnije izrekli jednom od njegovih nasljednika na kapetanskoj stolici - Agostinu Belliju (1709.). U svakom sluËaju,

ostaje Ëinjenica da se stanje u Kastvu i Gospoπtiji nije popravilo, a Kastavci se

i dalje bune 1684., 1695., 1709., 1728., 1738., pa Ëak i u doba domaÊega

"dobroga i poπtovanega kapitana Jurja Vlaha" 1756. godine. Tuænu seriju buntovniËkih zahtjeva za ishoenjem svojih starih pravic zakljuËili su VeprinËani bunom 1772. godine, samo godinu dana prije ukinuÊa isu- sovaËkoga reda.

samo godinu dana prije ukinuÊa isu- sovaËkoga reda. U meuvremenu Johann Weikhard Valvasor objavio je

U meuvremenu Johann Weikhard Valvasor objavio je viπetomno djelo Die Ehre des Herzogthums des Krain/ Slava vojvodine Kranjske, godine 1869. (Ljubljana, Graz). U njemu se prvi puta govori o povijesti, zemljopisu, jeziku, obiËajima i æivotu liburnijskih opÊina: Kastav, Veprinac, Lovran, MoπÊenice i BrseË, a Rijeka je dobila posebno poglavlje. Ustvari to je prva opseæna monografija u kojoj su se saËuvali i povijesni izvori o Kastvu.

Grb

obitelji Walvasor

Pod konac XVII. i poËetkom XVIII. st. uvodi se unu-

traπnja podjela kastavske komune na Rukavac, Volosko i Opatiju te Halubje, Drenovu i ©kurinje. Od tada quaderne (popisi podloæ- niËkih dugovanja) u naslovu nose i imena podruËja. Nedugo zatim, a ponajviπe

zbog istjerivanja dugova, buknula je (veÊ samo godinom spomenuta) buna 1709. godine.

Buna je poput nekih ranije zapoËela u nedjelju nakon velike mise u æupnoj crkvi Sv. Jelene. Zajedno s ljudima koji su izlazili iz crkve nezadovoljstvo i buntovniËki duh prenijeli su se na trg Lokvinu pred crkvu Sv. Trojice. O tome je dogaaju u izvjeπÊu isusovaËkomu kolegiju od 28. srpnja 1709. kapetan Agostino Belli zapisao da je "proπle nedjelje nakon mise u vrijeme ruËka

107

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

buknuo novi ustanak kastavskoga puka". Prema kapetanovu izvjeπÊu voe su ustanka bili: Tomaso Tomicich/TomiËiÊ - vijeÊnik, neki Pobra s bratom, Ivo Gerbaz/Grbac, Mate Ferlan/Frlan - kovaË, Antonio Matessich/Anton MateπiÊ, Mattia Blecich/Matija BleËiÊ, Sebo Trinaistich/TrinajstiÊ i Giuseppe Hauch. Pobunjenici su mu lupali po ulaznim vratima, vikali i prijetili mu da Êe doæivjeti istu sudbinu kao F. Morelli ako bude novac davao rijeËkim jeæovitima. No ipak, sve se za nekoliko dana uz pomoÊ vojske smirilo.

Godine 1716. u Kastvu je odræan proces protiv Ëetrnaest osoba za koje je utvreno da se bave vraËanjem, Ëarolijama, da su okrenuli lea Bogu Stvoritelju te da su se voeni demonima okrenuli sotonizmu i slijedili glas vraga. Osuda za sedam muπkaraca i sedam æena donijeta je u Kastvu 3. travnja 1716. U presudi je zapisano da su osueni, kojima se navode imena i inicijal prezimena, oboæavali demona, da su ubijali, da su heretici, da su okrutni, sodomisti i sodomistice, laæljivci, psovaËi, opsjenari. Zbog toga se osuuju na smrt udarcem maËa dok ne umru, a zatim na spaljivanje u vatri dok se njihova tijela ne pretvore u pepeo. Kazna je izvrπena, a jedna od osuenih æena bila je supruga jednoga od gradskih sudaca(!).

Procesu protiv vjeπtaca i vjeπtica predsjedavao je kapetan gospoπtijski Ivan Dominicus de Peri. Uz njega su na sudu sjedili redovni suci od letta te najstariji graani Kastva. Imena potonjih poimeniËno se ne navode. Sedam godina kasnije, u vrijeme toga istoga kapetana, sastavljen je prvi popis kastavskih kuÊedomaÊina.

PRVI POPIS KASTAVSKIH KU∆EDOMA∆INA IZ 1723. GODINE

U nastojanju sreivanja stanja u Gospoπtiji, isusovci su naredili izradu popisa kuÊedomaÊina. No, do sada je pronaen samo onaj kastavski. Spisak kuÊedomaÊina trebao je posluæiti za uvid u stanje stanovniπtva i broj kuÊanstava, kako bi se na temelju njega moglo rasporediti ubiranje poreza i zaduæenja. Zbog toga treba pretpostaviti da su to uËinili i VeprinËani i MoπÊeniËani. Ovi su potonji doduπe, kao πto je veÊ spomenuto, imali urbar s poimeniËnim obvezama kuÊedomaÊina joπ od 1622. godine. ©to se pak Veprinca tiËe, popis o njegovim kuÊedomaÊinima s poËetka XVIII. st. joπ nije pronaen.

Popis kastavskih podloænika nosi nadnevak 9. sijeËnja 1723. Sastavio ga je i potpisao kancelar kastavski Giorgio Vlach/Juraj Vlah, kasnije kapetan kastavski (1638.-1772.). J. Vlah je bio zet kapetana I. D. Perija, jer je oæenio njegovu kÊer Margaretu. Potvrdu vjerodostojnosti njegova popisa kuÊe- domaÊina ili domova, tj. "da toliko ima kuÊa na podruËju Kastva koliko ih je ovdje zapisano", svojim su potpisima osnaæili suci Tomaso Tomicich/TomiËiÊ

108

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

i Andrea Dobrouich/DobroviÊ. (Tijekom vremena to se prezime promijenilo u DubroviÊ). Na kraju je uz peËat Kastavske komune svoj potpis stavio Ioannes Dominicus Peri, Ëime je potvrena vjerodostojnost cijeloga popisa.

U popis je unijetio 960 imena i prezimena kastavskih kuÊedomaÊina, gospodara. Na posljednjoj su stranici popisa izdvojeno zapisani uglednici kastavski. Zanimljivost popisa predstavlja unos triju æenskih osoba, koje su tada bile gospodarice. To su Margareta Lucich/LuËiÊ, Cattarina Mattessich/ MateπiÊ i ga Vittoria do Stemberg/©temberg ili u suvremenijem obliku ©temberga. U ukupnome broju od 960 imena i prezimena nalazimo 209 razliËitih prezimena. Najrasprostranjenije prezime bilo je Lucich/LuËiÊ, a javlja se 39 puta. Iza njega slijede: Ferlan/Frlan i Slauich/SlaviÊ (27 puta), Gerbaz/ Grbac, Sirolla/©irola i Vlach/Vlah (17), Blecich/BleËiÊ, Mladenich/MladeniÊ i Serdoch/SrdoË (16), Tibgliass/Tibljaπ (15), Chinchella/Kinkela, Percich/PerËiÊ, Pillepich/PilepiÊ, Pux/Puæ, Sincich/SinËiÊ (13), Dobrouich/DobroviÊ, Houst/ Host, Lenaz/Lenac, Ossoinach/Osojnak, Sepich/©epiÊ, Steffan/©tefan, Tri- naistich/TrinajstiÊ (12), Chichouich/∆ikoviÊ, Stanich/StaniÊ i Sussagn/Suπanj (11), Bacich/BaÊiÊ, Cressigna/Kreπinja i Raicich/RajËiÊ (10). Sve u svemu, u popisu nalazimo s 10 i preko 10 pojavljivanja 28 prezimena. Njihov je ukupan zbir 419 πto Ëini gotovo polovicu upisanih, tj. 43,75%.

Ostala prezimena donosimo po abecednome redu. Prvo se donosi prezime u izvornome obliku, a uz njega je prezime u suvremenome prijepisu. U nekim su sluËajevima otisnute i inaËice, a neka se navode samo u izravnome obliku.

Affrich/AfriÊ

Andrussich/AndruπiÊ

Anicich/AniËiÊ

Babich/BabiÊ

Ban

Baretich/BaretiÊ

Bartolich/BartoliÊ

Bastian/Baπtijan

Benass/Benaπ

Bencinich/BenËiniÊ

Benzhan/Bencan

Berdarini

Berkopaz/Berkopac

Berncich/BrnËiÊ

Besiach/Bezjak

Bertoz/Bertoc

Blassich/BlaæiÊ

Bradcouich/BratkoviÊ

Bragian/Brajan

Bratogna/Bratonja

Brozouich/BrozoviÊ

Camlich/ZamliÊ

Cancich/KanËiÊ

Canulich/KanuliÊ

Carneualis

Casari

Celebrini

Ceruglien/»ervljen

Cerncich/CrnËiÊ

Cernich/CrniÊ

Cettina/Cetina

Cigan

109

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Corsi

Iedrica(!)/Jedrica

Crancich/KranjËiÊ

Iesiza/Jesica

Crassauaz/Kraπavac

Iuanich/IvaniÊ

Cuchich/KuËiÊ

Iuanicich/IvaniËiÊ

Cucurin/Kukurin

Iuanussich/IvanuπiÊ

Curib

Iuaz/Ivac

Custurin/Kusturin

 

Kuchiel/KuÊel

Dergneuich/DrnjeviÊ

Kukuglian(!)/Kukuljan

Diminich/DiminiÊ

Diracha/Diraka

Dobricich/DobriËiÊ

Duchich/DukiÊ

Duimich/DujmiÊ

Fabich/FabiÊ Fergina/Fergina ili Frgina Fiamin Finir/n(?) Florianis Francouich/FrankoviÊ Franza

Gapit

Gergurina/Grgurina

Gerxancich/GræanËiÊ

Gerxetich/GræetiÊ

Giancouich/JankoviÊ

Giardass/Jardas

Gicego(!)

Gieletich/JeletiÊ

Giurass/Juras

Giurcich/JurËiÊ

Giuricich/JuriËiÊ

Giurcouich/JurkoviÊ

Giurdana/Jurdana

Giussich/JuπiÊ

Grohouaz/Grohovac

Hauch

Iacich/JaËiÊ

Lettis/Letis Lucouaz/Lukovac Luxetich/LuæetiÊ ili LukπetiÊ

Malogna/Malonja Mandich/MandiÊ Marceglia/MarËelja Marculin/Markulin Marot Marulich/MaruliÊ Massenza Matteicich/MatejËiÊ Mattessa/Mateπa Nattetich/MatetiÊ Matteuaz/Matevac Mattuglia/Matulja Mauar/Mavar Mauricich/MauriËiÊ Maurouich/MavroviÊ Mihelcich/MihelËiÊ Mihelich/MiheliÊ Milcinich/MilËiniÊ Milich/Milih Milohna(!)/Milohna ili Milonja Miran Mnelouiza/Mnelovica Mognaz/Monjac Mohorich/MohoriÊ Mohorouicich/MohoroviËiÊ Mulaz/Mulac Mussich/MusiÊ

110

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Obadich/ObadiÊ

Spincich/SpinËiÊ

d'Oberburg

Squasa/Skvaæa

Otmar

Sroch/Srok

Staraz/Starac

Pagierich/PajeriÊ

Rade

Stemberg/©temberga

Paliha

Stepanich/StepaniÊ

Pauletich/PavletiÊ

Sterch/©terk

Paulinich/PavliniÊ

Sterzai/©trcaj

Pergnach/Pernjah ili Pernjak

Stupar

Perman

Suaglienaz/Svaljenac

Peschiza/PeπÊica

Succich/SuËiÊ

Petrz/Petrc

Sumaz/©umac

Pintur

Sust

Piuk/Pivk

Susti

Pobar Possich/PoπiÊ Puhar

Tanchina-Tanzhina/TanËina Tomassich/TomaπiÊ Tomicich/TomiËiÊ Tuctan/(Tuktan) Tuhtan

Rebuhach(!)/Rebuhac

Tumpich/TumpiÊ

Rouere/Rovere

Turach/Turak

Rubessa/Rubeπa

Ruxich/RuæiÊ

Sallè Sandri Sandron Sarson/Sarπon Scherbich/©kerbiÊ Schergl/©kerlj Scrobogna/©krobonja Sikich(!)/©ikiÊ

Valetich/ValetiÊ Varglien/Varljen Vegliaz/Veljac Verh/Vrh ili Urh(?) Vidouich/VidoviÊ Visko/Viπko Vlianich/UlijaniÊ

Zanchi

Simotich/SimotiÊ ili ©imotiÊ

Zauidich/ZavidiÊ

Simunich/©imuniÊ

Zeronich/CeroniÊ

Slamarchi

Zhuff

Smogor/©mogor

Zorzi

Sor Sottonich/ZotoniÊ ili SotoniÊ

Xust/Æust

Iako je popis iz 1723. godine imao svrhu ustanovljavanja toËnoga broja kastavskih podloænika (suditti Castuani)., danas nam je on zanimljiv iz viπe

111

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

razloga. Prije svega, omoguÊava nam stvaranje okvirne slike o populacijskome stanju u kastavskoj komuni, o podrijetlu njezinih stanovnika i srodstvu, o lokalitetima i toponimima vezanim za prezimena, te o moguÊem broju stanovnika s obzirom na broj kuÊa u samome popisu.

U vezi s reËenim, iz popisa je razvidno kako veÊina prezimena pripada hrvatskome etnosu, a manji talijanskome (Celebrini, Corsi, Rouere, Salli, Sandri), kranjskome/slovenskome (Berkopaz/Berkopac, Marot, Mauar/Mavar, Xust/Æust) i germanskome (Hauch, Oberburg, Stemberg) etnosu. Nadalje, poneka su prezimena vezana srodstvom, πto je oznaËeno: eredi di Martin(!)

Bastian, tj. nasljednici Martina Baπtijana. Uz neka imena stoji fratello di (brat od), figlio di (sin) ili samo d', Ëime se takoer ukazuje na krvno srodstvo. Npr. Michele Slauich di lui fratello/Mihovil SlaviÊ njegov brat, Mattio Giardas di lui figlio/Matija Jardas njegov sin ili Mate Ban di Matte/Mate Ban Matin, pa i Mattio Serdoch giouanne/Matija SrdoË mlai. Uz neka se prezimena navode titule, Ëasti, zanimanja poput: barone/barun, consigliere/vijeÊnik, signore/ gospodin, parocho/æupnik. ZahvaljujuÊi pedantnosti popisivaËa, doznajemo da je 1723. godine u Kastvu uËiteljem bio Vicenco(!) Carneualis. Naravno, rijeË je

o privatnome uËitelju, jer je javna πkola u Kastvu otvorena tek 1770. godine. U

Ëetiri se sluËaja navode i nadimci, koji su izvedeni iz imena lokaliteta, odnosno roda kojemu se osoba pridomila: JuriπiÊ, ©mogoriÊ, VlianiÊ i Trampo.

VeÊina prezimena ujedno su i imena sela i zaseoka Kastavπtine koja su se saËuvala do naπih dana. Bani, BaÊiÊi, Benaπi, Bezjaki, BlaæiÊi, BleËiÊi, Brajani, BrnËiÊi, ∆ikoviÊi, DrnjeviÊi, DukiÊi, Frlani - Frlanija, Grpci, IvaniÊi, Jardasi, JurËiÊi, JuπiÊi, Hosti, KuÊeli, Lenci, MarËelji, Matulje(!) - Matulji, MladeniÊi, Monjci, Osojnaki, Petrci, PilepiÊi, Pobri, Puæi, Rubeπi, Sarπoni, SpinËiÊi, SlaviÊi, Sroki, Starci, ©epiÊi, ©iroli, ©tefani, ©umci, Tibljaπi, TrinajstiÊi, Tuhtani, Turki i dr. Ustvari, popis na odreeni naËin omoguÊava rekon- strukciju zemljovida kastavske komune 1723. godine. Uzgredno, danas veÊina spomenutih sela i zaseoka nije u sastavu granica grada Kastva.

Zanimljivo je da J. Vlah uz ime i prezine ne dopisuje mjesto boravka

nositelja prezimena. To dokazuje da su se svi poznavali, ali isto tako potvruje,

u veÊini sluËajeva, prezimena i imena kastavskih sela i zaseoka. Samo u

sluËajevima kada postoji dvojba o mjestu stalnoga boravka, popisivaË uz prezime dodaje ime prebivaliπta. Primjerice: Giorgio Bacich dai Bani/Juraj

BaËiÊ iz Bani; dopisano je ime zaseoka Bani jer BaÊiÊ iz BaÊiÊi æivi u Banima,

a ne BaÊiÊima. On se vjerojatno priæenio u zaseok Bani.

Kancelar Juraj Vlah u svojemu je prijepisu uËinio tek nekoliko manjih pogreπaka. Te pogreπke pokazuju njegovo domaÊe hrvatsko podrijetlo. Primjerice, umjesto u talijanskome obliku neka je imena, npr. Martin, Simon, Mate, zapisao u hrvatskome ili pak u prezimenima Berkopaz i Sikich piπe k umjesto s. SliËnu pogreπku nalazimo i u pisanju prezimena Kuchiel i Kukuglian.

112

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Kapetan Peri, koji je bio doktor pravnih znanosti, sastavio je na latinskome jeziku listinu za grad Rijeku kojom grad i kotar Rijeka priznaju pragmatiËku sankciju i zahvaljuje Karlu VI. πto je uredio pitanje nasljedstva. Listinu kojom se priznaje da po izumrÊu muπkih kraljevskih potomaka vladarsko pravo dinastije Habsburga moæe prijeÊi na æenske potomke, Ivan de Peri proËitao je

u Loæi grada Rijeke 29. studenoga 1725.

Ubrzo nakon toga, kapetan Peri doæivio je negodovanje i otpor kastavskih podloænika. Kastavci su se 1728. godine æalili da je on sudske postupke vodio bez sudjelovanja sudaca i vijeÊnika. Isto tako nije im dozvoljavao obratiti se sudu u Ljubljani i Gracu bez novËanoga pologa za moguÊe sudske troπkove. Situacija se pogorπavala, Gospoπtija je klizila u novu bunu, a rijeËki je isusovaËki kolegij po veÊ uhodanome receptu odluËio u pomoÊ pozvati vojne postrojbe iz Kranjske.

Iste je te godine Ivan de Peri doËekao cara Karla VI. kad je doputovao u

Rijeku. Peri je na sveËani doËek cara doveo tisuÊu uvjeæbanih vojnika. PoËasna

je postrojba postrojena kod Trnova nedaleko ©kalnice.

je postrojba postrojena kod Trnova nedaleko ©kalnice. Grb Druæbe Isusove nad portalom kastavskih gradskih vrata

Grb Druæbe Isusove nad portalom kastavskih gradskih vrata (foto: mr. sc. B. Kukurin)

113

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Nakon Perija, godine 1736. kastavskim je kapetanom postao Martin pl. Terzi. O njemu se vrlo malo zna. Do nas dolazi samo vijest da su se u njegovo vrijeme zabranile javne gozbe, a od priπteenih je novaca kupljeno πest srebrnih svijeÊnjaka za æupnu crkvu. Kapetana Terzija 1738. godine naslijedio je domaÊi kapetan Juraj Vlah, koji je duænost vrhovnog upravitelja Gospoπtije obavljao sve do smrti 1772. godine.

DOMA∆I KAPETAN JURAJ VLAH

Juraj Vlah postao je kapetanom Kastavske gospoπtije 1738. godine i na

tome je poloæaju ostao sve do 1772. godine. Prema tome, vrhovnu je upravu

i vojnu vlast nad Gospoπtijom obnaπao pune 34 godine. To je najdulje

razdoblje obavljanja kapetanske duænosti u povijesti Kastavske gospoπtije. Osim toga, J. Vlah jedan je od rijetkih kapetana kojega je prirodna smrt zadesila na najviπoj duænosti upravitelja Kastavske gospoπtije. Njegovi su prethodnici na tu duænost bili izabrani dva do tri puta, nekima mandat nije produæen, a neki su doæivjeli tuænu sudbinu nasilnoga smjenjivanja.

Juraj Vlah roen je 2. svibnja 1700. na Vlahovom bregu u Kastavskoj

komuni nedaleko grada Kastva. Otac mu je bio vijeÊnik, tj. opÊinski savjetnik,

a majka, roena JuπiÊ, bila je sestra popa Jurja JuπiÊa, po kojemu je Juraj i

dobio ime. Uz Ëetiri sestre, Juraj je bio jedino muπko dijete obitelji Vlah. Presudnu je ulogu u njegovu odgoju, prema svemu sudeÊi, odigrao njegov ujak Juraj JuπiÊ. DruæeÊi se s njime stekao je prva znanja, koja je kasnije proπirivao. Kao πto je veÊ spomenuto, uz svoj materinski hrvatski jezik poznavao je talijanski i njemaËki jezik. Nakon πto je izabran za vrhovnoga upravitelja, nosio je titulu kapetana Kastva, Veprinca, MoπÊenica i Podbrega (danas dio grada Rijeke). Umro je 30. prosinca 1772., a njegovi posmrtni ostaci poËivaju zajedno sa suprugom Margaretom, roenom PeriÊ, u grobnici poda arkadnoga trijema Æupne crkve Sv. Jelene Kriæarice u Kastvu.

Vrhovna uprava i vojna vlast Jurja Vlaha protekla je u vrlo bogatoj djelatnosti. No i on je, poput svojih prethodnika, imao problema s kastavski podloænicima. Do nemira je doπlo u samome zaËetku njegove uprave. Povod mu je bila nakana dræave da se izgradi nova cesta od Pazina do Ljubljane - glavnoga grada pokrajine Kranjske. Pazin se s Ljubljanom trebao povezati kraÊom trasom preko SemiÊa, LaniπÊa i Æejana na Starad, Sv. Petar i Postojnu. Kastavci su negodovali jer bi tim projektom ostali i dalje nepovezani sa srediπnjom Istrom. Zaloæivπi se za Gospoπtiju, Juraj Vlah je uspio isposlovati izgradnju ceste preko UËke i Veprinca prema Kastvu. Za uzvrat je obeÊao da Êe Kastavci svojim radom novu cestu jednim krakom povezati s lukom u Voloskom. Kastavski je puk to i uËinio povezavπi cestom Toπinu i Volosko.

114

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

Naravno, Pazinjani nisu bili oduπevljeni neπto duljim putom do Ljubljane, ali

s vremenom su se strasti oko ceste, kao πto to u æivotu biva, stiπale.

Nedugo zatim doπlo je do novoga spora s Pazinskom grofovijom/kneæijom. Spor je nastao zbog prava ribarenja u uvali Cesara/Cezara koja je uvuËena izmeu lovranske i moπÊeniËke komune pa je granica tekla po sredini morske uvale. BuduÊi da je Lovran pripadao Pazinskoj grofoviji, a MoπÊenice Kastavskoj gospoπtiji, svaa ribara oko prava ribolova u Cezari prerasla je komunalne granice. Nakon pregovora sloæili su se po principu par-nepar, i to godinu za godinu. Godine 1742. dogovoreno je da Êe ubuduÊe pravo na

ribarenje u uvali Cezara neparnih godina imati podloænici Pazinske grofovije,

a parnih podloænici rijeËkoga isusovaËkoga kolegija, dakle Kastavske gospo-

πtije. Dokument su potpisali pazinski kapetan Martin de Terzi, ranije i sam kastavski kapetan, Juraj Vlah u ime Kastavske gospoπtije te vlasnik Pazinske grofovije Giovanni Antonio Turrinetti markiz de Prie.

UreujuÊi æivot komune kastavske, gradski su suci Matej KalËiÊ i Andrej Pobor donijeli 1753. godine, po nareenju J. Vlaha, odluku o zabrani trgovine pred crkvom ili pred crkvenim stremon/trijemom. Time se ponajprije æeljelo zaπtititi dostojanstvo hrama Boæjega, a trgovina je prebaËena pred grad.

Posebno se J. Vlah iskazao 1755. godine kada je u svojstvu vrhovnoga upravitelja branio porezne interese Gospoπtije pred zemaljskim povjerenstvom

u Ljubljani. Vrativπi se u Kastav, uspio je uvjeriti podloænike Gospoπtije da se

pomire s godiπnjim porezom od 500 forinti, jer Êe, ako im gospoda kao mjerilo za plaÊanje uzmu desetinu, ta obveza iznositi 1173 forinte. Osim toga, puk Êe na svoja lea morati preuzeti i onih 50 forinti koje im na ime pomoÊi u isplati duga doplaÊuje isusovaËki kolegij u Rijeci. Zbog toga neka Kastavci, koji plaÊaju 200 forinti, budu zadovoljni plaÊati zajedno s Veprincem (125), MoπÊenicama (125) i rijeËkim isusovaËkim kolegijem (50) zajedniËki iznos od 500 forinti, kako je odreeno joπ 1661. godine.

Nedugo zatim, 1757. godine, u vrijeme Sedmogodiπnjega rata (1756.-1763.),

podræavajuÊi politiku carice Marije Terezije J. Vlah poziva Kastavce domoljube

i krπÊane da se prijave u vojsku za borbu protiv “naπih glavnih neprijatelja Prusijana”. Oni koji se odluke i pristanu na vojnu sluæbu od Ëetiri godine dobit Êe odmah po svojemu potpisu dar od 8 njemaËkih zlatnika. Svi novaci iz Kastva krenut Êe u Ljubljanu gdje Êe se dalje po potrebi rasporediti.

Godine 1758. sreeni su odnosi vezani za lov s graniËnim komunama Kastva i Kastavske gospoπtije. Tada izdane potvrde dokazuju da ne postoje nikakvi sporovi u svezi s lovom izmeu Kastavske gospoπtije i susjednih komuna Bresta, Vranje, Lovrana i BrseËa. Iste su takve potvrde u Kastav pristigle iz Paza i Lupoglava u Istri te Jablanice i Gutenega na sjeverozapadu Gospoπtije.

115

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.

NastojeÊi urediti svakodnevni æivot komune u duhu poπtivanja starih zakona, J. Vlah je 1759. godine naredio kancelaru Kastva i cijele Kapetanije Giambattisti TomiËiÊu da prepiπe stari Zakon Grada Castua od letta 1400. On je to i uËinio prepisavπi Statut “iz stareh Kgnih Zakona, ke se nahajagiu u Americhe va zide na Loxe Comunskoj”. Suci su tada bili Andrej Pobar i Ivan BaÊiÊ. InaËe, kancelar i vijeÊnik G. TomiËiÊ bio je vrπnjak J. Vlaha i nadæivio ga je doËekavπi godinu 1773. kada je Carskoj komisiji podnio molbu da mu se povisi mirovina, koju je dobio za 35 godina rada. Nakon toga gubi mu se trag.

Zanimljiv je i podatak iz godine 1759./60. U jednome tajnom izvjeπtaju o brodovima koji su tada s robom doplovili u Trst spominju se i brodovi iz luka na istoËnojadranskoj obali. U Trst su doplovila i tri broda kastavskih patrona/ vlasnika: bracera Matije JaËiÊa sa 150 vesala, pieligo Matije VIdoviÊa s 200 koËara ugljena (drvenoga), 3 baËve uljanoga taloga i vinom, te pieligo Nicoloa Letisa s 2000 lovorovih plodova. Prema svemu sudeÊi, rijeË je o patronima koji su æivjeli uz more u Voloskom i Opatiji. To se posebice odnosi na vlasnika bracere Matiju JaËiÊa, Ëije prezime nalazimo u Opatiji. U svakome sluËaju, vijest je vrlo zanimljiva jer povezuje Kastavce s pomorstvom.

NastojeÊi da Gospoπtija i Kastav napreduju, J. Vlah se priklonio reformama austrijske vladarice M. Terezije. U skladu s time beËku je odluku od 1764. godine o nagraivanju promicatelja gospodarstva objelodanio godinu dana kasnije. Nagrade u novcu trebale su pripasti onima koji uzgajaju pastuhe, zatim onima koji su mlade ljude poduËili presti i plesti, nadalje onima koji su posijali najviπe trave - djeteline, onima koji proizvode æeljezo, te na kraju osobama koje budu mogle dokazati da su posadile i u tri godine uzgojile 20 do 25 bijelih murvinih (dudovih) stabala. Uz to, poticalo se Ëuvanje vinograda od bolesti. Vezano uz oËuvanje i odræavanje cesta uvedena je rabota popravljanja sporednih putova. Radi stvaranja gospodarski Ëvrste i neovisne obitelji 1766. godine J. Vlah zabranio je æenidbu svim osobama koje nemaju dovoljno sredstava i prihoda za prehranjivanje æene i obitelji.

Svim tim nastojanjima dodao je i brigu o obrazovanju mladih Katavaca πto je dovelo do otvaranja puËke πkole u Kastvu. Naime, 19. lipnja 1770. Veliko i Malo vijeÊe veÊinom su glasova donijeli odluku da Kastav mora naÊi uËitelja koji Êe djecu uËiti Ëitati i pisati te osposobljavati za daljnje viπe πkolovanje. Djeca Êe uËitelju plaÊati mjeseËnu πkolarinu, a opÊina mu je duæna godiπnje plaÊati 12 dukata. O radu te prve πkole u Kastvu i πirokome podruËju Kvarnerskoga primorja nemamo drugih podataka pa ne znamo ni jezik na kojemu je odræavana nastava. »injenica da od 1770. godine u Kastvu postoji πkola o kojoj brigu vodi opÊina ne znaËi da se Kastavci nisu i prije individualno πkolovali. DapaËe, to potvruju kastavski kancelari, neki suci i vijeÊnici. Naposljetku i u popisima uËenika isusovaËke gimnazije nalazimo nekoliko Kastavaca.

116

D. MuniÊ, Kastav od najstarijih vremena do suvremenih dana Zbornik Kastavπtine X., 2002.