You are on page 1of 21

Svetosavlje.

org::Biblioteka::::Latinica

<<prethodna[sadraj]sledea>>

ArhimandritJUSTINPopovi
ITIJASVETIH

8.JULI

STRADANjESVETOGVELIKOMUENIKA
PROKOPIJA

Sveti grad Jerusalim odnegova svetog velikomuenika Prokopija, kome


roditeljinjegovinadenueimeneProkopijenegoNeanije,aimeProkopijeondobi
odsamogGospodaHristanakrtenju,kaotoesekasnijevidetiizovepovesti.
Isto tako se i Jerusalim u to vreme nazivao od neznabonih idolopoklonika ne
Jerusalim nego Elija. Jer po razorenju Jerusalima Titom[1], sinom
Vespazijanovim[2], po isteku mnogo godina, rimski car Adrijan[3], kome pri
roenju bi dato ime Elije, poelevi da na mestu razorenog Jerusalima podigne
grad, nazva ga po svome imenu Elije, i zapovedi da niko taj grad ne naziva
Jerusalimom ve Elijom. Neprijatelj Gospoda naeg Isusa Hrista, Adrijan se
starae ne samo da istrebi sa zemlje presveto ime Njegovo, nego eljae da iz
ljudskogseanjaizbrieisamomestogdeHristospostrada.Zbogtogaoninazva
JerusalimElija.
U tom gradu ivljae neki slavan ovek, senatorskog roda, po imenu
Hristofor. On bee hrianin, a njegova supruga Teodosija neznabokinja. Od
njihseirodiNeanije,poijemroenjuHristoforubrzootidekaGospodu.Ostavi
udovica, Teodosija vaspitavae dete u neznaboakoj veri i naui ga da slui
idolima,potoisamabeeusrdnasluiteljkademona.Dekobejaeveomabistar,
i kad ga mati dade neznaboakim uiteljima na kolovanje, on brzo izui sve
svetovnenauke.
KadaNeanijeizrasteumladiaivepostajaezreoovek,matizaeleda
gadacaruuvojnuslubu.UtovremebezbonicarrimskiDioklecijan[4]doeu
Antiohiju Sirijsku to je na reci Oronti. Doznavi za to, Teodosija ode sa svojim
sinomuAntiohijuidadegauslubucaru.Car,videvidajemladilep,krani
veomapametan,silnogazavoleinaredidabudeucarskimpalatamablizunjega,
zajednosadrugima,njemuslinima.Zatimgacaruskoromvremenuproizvede
zavojvodu,iposlagasavojskomuegipatskigradAleksandriju[5],naredivimu
da tamo goni, mui i ubija hriane, a da im imovinu oduzima u korist drave.

Neanije ree tad caru: Sluao sam za te ljude, gospodaru, da oni poituju
nekakvog sina Bojeg, zvanog Hristos, i da su tvrde naravi, nepokorni, drski, i
vrsti u svojoj veri i postojani; i da vie vole umreti nego ostaviti svoga Hrista i
prinetirtvebogovimanaim.Zbogtogasmatramdaneebitilakoprivoletiihna
naezakone.
Dioklecijan, razjarivi se, stade huliti Hrista Spasitelja, govorei: Bog
njihov, kako sami oni tvrde, nije imao ene. Kako je onda mogao roditi Sina? A
Hristos u koga oni veruju, taj je roen od ene, i on bi od jevrejskog naroda
osuennasmrt,bijen,trnovimvencemovenan,ismejan,nakrstrazapet,octomi
uju napojen, i umre u gorkim mukama. Ako je bio Bog, zato onda ne izbavi
sebeizjevrejskihruku?Ikadasebinepomoeunevolji,moeliondadrugome
pomoi?
Takve, i jo gore hule izgovori sin pogibli. Jer, kao to kae boanstveni
Pavle,rekrstovajeludostonimakojiginu,anamakojisespasavamosilaBoija
(1 Kor. 1, 18). Neanije, ubeen carevim reima, krenu sa dva odreda vojske na
zapoveeni mu put. Ali poto od silne sunane vreline i ege iznemogavahu i
vojnici i njihovi konji, to oni putovahu nou a danju se odmarahu. I kada oni
prooemimosirijskigradApameju[6],udevetsatinoubizemljotres,isevanje
munja,istranagrmljavina,tesviodstrahabehukaomrtvi.Avojvodauglass
neba koji njemu govorae: Neanije, kuda ide, i na koga ustaje? U velikom
strahu Neanije odgovori: Poslan sam od cara u Aleksandriju da ubijem sve koji
verujuuRaspetoga?Iopetmureeglassneba:O,Neanije,itilinameneide?
Neanijeupita:Kositi,Gospode?Nemogudatepoznam.
TektoNeanijetoree,uvazduhusepokazapresvetlikrst,kaoodkristala,
iodkrstaseuglas:JasamIsus,raspetiSinBoji!DruiNeanijeree:Carmi
ispria, da onaj Bog koga hriani poituju, nije imao ene, i kako si ti onda Sin
Boji? Ako si pak stvarno Sin Boji, kako te onda Jevreji uzmogoe ismejati, i
raspeti, i umrtviti? I odgovori mu glas od krsta: Ja to radi roda ljudskog
dobrovoljnopretrpeh,daizbavimgrenikeodvlastiavola,ipotraimizgubljene,
ioivimmrtve.IkadajanebihbioSinBoji,kakobihondaposlesmrtijabioivi
govoriostobom?
Posleovihreikrstuzienanebo,iodmahseuglassneba:Ovimznakom
kojisivideo,pobeujneprijateljesvoje,imirmojbiestobom!
Tako Neanije, kao nekada Savle (D.A. 9, 120), kroz javljenje njemu
Gospodanaputu,odgoniteljapostadeizabranisasudGospodaIsusaHrista.Iod
togudesnogvienja,iodslatkograzgovoraGospodnjegsnjim,srcesenjegovo
ispunineizrecivomradouiveseljemduhovnim.
Posle toga vienja Neanije sa svojim vojnicima doe u Skitopolj[7], i
pozvavi k sebi zlatara naredi mu da naini krst onakav kakav on vide nou.
Zlatarodbijae,govorei:Jatonemogudauradim,jerjekrstznakgalilejaca,koji
senazivajuhrianima.Iakocardoznazato,onemestranomsmrupogubiti.
Neanijezahtevaedaontajnoizradikrst,zaklinjuimusedaotomeneekazati
nicaru,nitiikomedrugome.Tadazlatarprimiodvojvodedovoljnozlataisrebra
naizradukrsta,itajnoizradikrstonakavionolikikakomutovojvodaopisa.im
krst bi izraen, na njemu se iznenada pojavie tri lika, nevidljivom rukom
nacrtana, sa jevrejskim natpisom: na gornjem delu Emanuil[8], a na dvema
stranamaMihailiGavril[9].Ugledavito,zlatarsezaudiibeeunedoumiciko
touradi,potoutojsobinebeenikogasemnjega.Ionreidatelikoveotare;uze
orue, ali ne mogade to uiniti, jer mu se ruka ukoi kao da je uzeta. A kad
vojvodavidekrst,onupitamajstora:ijisuovilikovi,izbogegasuizobraeni?

Zlatarsazakletvomtvrae:Kadazavrihposao,ovasetrilikapojaviesamiod
sebe,ineznamijisu.Htedohdaihotarem,alinemogoh,jermiserukaukoi.
Tada Neaniji bi jasno da se u krstu nalazi neka boanska sila; pokloni se
krstu, celiva ga i, obavivi ga skerletom, noae ga kod sebe, uvajui ga sa
strahopotovanjem.Ionsesadaoruaeneprotivhrianaveprotivvarvara,i
pobeivaeihsilomHristovom,pokoravajuinjihovezemlje.akiprotivsamog
nevidljivog neprijatelja, avola, on izie u rat, i pobedi ga svojim junakim
stradanjemzaHrista.
A njegovo stradanje otpoe ovako. Kada on bejae u svome gradu
Jerusalimu, koji se u to vreme zvao Elija, graani ga molie da odmazdi
agarjanima[10] za zla koja im injahu. Jer agarjani, napadajui njihov kraj i
trkarajui oko grada, odvoahu one koji su se sluajno nalazili izvan grada, a
naroito hvatahu enskinje i uzimahu ih sebi za ene. To isto oni injahu i po
okolnimselima.HrabrivojnikHristov,naoruansilomsvetogakrsta,smeloizae
sasvojomvojskomipojurizaagarjanima,moleiseusrcusvomovako:Pomozi
mi,nadomoja,HristeBoe!Idoemuglassneba:Nadajse,Neanite,jersamja,
GospodBogtvoj,stobom!
uviovajglas,vojvodapostadejosmelijiistrahovitopotueagarjane,i
svezarobljenikeoslobodi.Utojbitcipogibeesthiljadaagarjana,aodNeanijevih
vojnikanikonebiranjen,nitiubijen.IposlaNeanijeispredsebeglasnikaksvojoj
majci,izvetavajuijeopobedinadneprijateljima,emuseonaveomaobradova.I
kada on sa trijumfom i plenom pobedniki ulaae u grad, majka ga radosno
srete.Ikadonueusvojdom,matimuree:Miloedomoje,kadatiodeuboj,ja
uzehurukekadionicuitamjan,pauohkbogovimaimolihsenjimazatebedati
oni pomognu. I eto sada ti se njihovom pomou pokaza pobedilac! Stoga ui k
njima i odaj im blagodarnost, da bi ti oni i u budue pomagali. Neanije joj
odgovori: Dobro si uradila, majko, molei se za mene, ali meni je pomogao moj
Bog.Matimuondaree:edo,negovoriojednombogu,daseostalibogovine
razgnevenatebeineodvrateodtebe.Neanijejojnatoree:Majko,neobmanjuj
sebe idolskim mnogobojem. Jer kako su mi mogli pomoi oni, kada su sami
bezdahni?Aakosumionipomogli,hajdedaihupitamo,nekanamtokau,imi
emosetadauveritiunjihovumo.
Rekavito,onueumajinuspavausobugdesenalaahuzlatniisrebrni
idoli, i obraajui se njima ree: Vama govorim, tobonji bogovi, recite nam: ko
menipomoeubitci?Aidolimuahu,jerkakobimogliodgovoritikadsunemi?
Tada Neanije ree majci: Eto, mati, vidi kakvi su tvoji bogovi. Kada oni nisu u
stanjudajednureprogovore,kakoondamogupomagatinekome?Matimuna
to ree: Oni ne odgovaraju tebi zato to ih ti sa podsmehom pita. Onda ih ti
samaupitaj,odvratiNeanije;onisudunidaodgovoretebi,potoimvrlousrdno
slui.
Tada ona, pristupivi im sa velikim strahopotovanjem i preklonivi
kolena, ree: O, svemoni bogovi! Veliki Zevse[11] i ti, carice Hera[12], i
gospodaru mora Posejdone, i suncoliki Apolone[13], i ti zatitnice grada
Palado[14],iostalibogovi!Molimvas,recitenam,nepomogosteliviubitcisluzi
vaem,sinumom?Noodgovoraodnjihnebi.
Tada blaeni Neanije, drei krst u ruci, ispuni se boanske revnosti, pa
skinuvi svoju gornju haljinu i odgurnuvi mater od idola, stade ih razbijati,
udarajuiihozemljuigazeiihnogama.Ipotoihpolomiuparad,ontozlatoi
srebro razdade siromasima. A mati njegova, videi to, strahovito se razgnevi i
razjari, i zaboravivi prirodnu ljubav prema sinu, hitno otputova u Antiohiju k

caruDioklecijanu,isasuzamasealjaecarunasinatojojbogoveporazbijaito
njoj samoj ne ukaza duno potovanje odgurnuvi je od bogova. A car je teae
nadomdae,bilolaskamabilopretnjama,obratitinjenogsinakpreanjojveriu
bogove. Pritom car ree: Ne bude li pak hteo da se obrati, onda e zbog zloina
svojihzlomsmruumreti,atiizaberisebizasinakogahoeizmojesvite.
IodmahnapisacarigemonupoglavaruPalestineJustu,kojibeerodomiz
Italije,ovekusvirepom,nareujuimudauprisustvuuglednihljudiizokolnih
gradova savetuje na sve mogue naine, i milom i silom, vojvodi Neaniju, sinu
Teodosijinom,kojijepriaohrianskojveri,daseponovoobratikbogovima;ane
budelitouinio,ondagastavitinaljutemuke.Utompismunalaahuseihulena
Hrista.
Igemon Just, dobivi carevu naredbu, sazva ugledne ljude iz palestinskih
gradova, pa sam ode u Eliju k vojvodi Neaniju, pozdravi se s njim i dade mu
carevo pismo. A vojvoda kada proita pismo i u njemu napisane hule protiv
Gospodanaeg,neotrpenegoiscepapismonasitnekomadie,paihrazbacapo
vazduhu,govoreiigemonu:Jasamhrianin,atiinitotijenareeno.Igemon
mutadaree:Icarasebojim,itebekaoprijateljastidimseialimte,teneznam
tadaradim.Negoposluajmeneioveestiteljude,paunaemprisustvuprinesi
bogovima rtvu. A ako to ne uradi, onda e me i protiv volje primorati da
izvrimnareenje.
NatoNeanijereeigemonu:Tizgodnospomenurtvu,evo,jasebesamog
prinosimnartvuHristu,Bogumome.
Rekavi to, on otpasa sa sebe vojvodski pojas i baci ga igemonu u lice,
odriui se carske slube, da bi bio vojnik Cara Nebesnoga. Pritom on izoblii
idolopoklonikobezboje.
Igemoniljuditobehudolisnjimrazgneviese,padohvatieNeanijai
odvedoe u Kesariju Palestinsku[15], koja se nazivala Filipova, a i Sevastija
Paneada, u kojoj nekada bi postavljena statua Hristova, izraena po elji
krvotoiveene,kojaseiscelidodirnuvihaljinuGospodnju(Mt.9,2022).Tamo
igemon, sevi na otvorenom za sav narod suditu, izvede Neanija na sasluanje.
UgledaviNeanijagraani,idolopoklonikimbezbojempomraeni,kaopijaniili
avoimani povikae ka igemonu, govorei: To je neprijatelj i istrebitelj bogova
naihiismevanareenjacarskih.
Igemonpak,inaevrlosvirepibezduanovek,silnoserazjariodnarodne
vike, i naredi odmah da Neanija obese nagog na muilitu i da mu eleznim
noktima struu telo. I odpadae meso sa Neanijevog tela i viahu se gole kosti.
Neki od graana videi takvo stradanje muenikovo, aljahu ga zbog mladosti
njegoveiplakahuzanjim.Amuenik,videviihgdeplau,reeim:Neplaiteza
mnom ve nad pogibijom dua vaih, jer treba oplakivati onoga kome predstoji
beskonano muenje u paklu. Zatim, uzdigavi oi k nebu, on se moljae
govorei: Boe! ukrepi mene, slugu Tvoga, na posramljenje vragu a na
proslavljenjepresvetogimenaTvog!
Kada muitelji sluge iznemogoe, muenik bi po igemonovom nareenju
skinut sa muilita i vrgnut u tamnicu. A tamniki straar Terencije, pamtei
dobroinstvo Neanijevo, saali se na njega te prostre pod njim sena i ponjavu; i
muenik leae jedva iv u tamnici. U ponoi bi zemljotres u gradu, jer Bog sa
anelima Svojim doe da poseti slugu Svoga, i zasija velika svetlost u tamnici, i
vratasetamnikaotvorie,isvimatamonjimsunjimaokovispadoe,ijaviese
dva anela u obliku prekrasnih mladia i rekoe mueniku: Pogledaj na nas, i

vidi. Muenik, pogledavi prema njima, upita: Ko ste vi? Oni odgovorie: Mi
smo aneli, poslani k tebi od Gospoda. Muenik im ree: Ako ste aneli
Gospodnji,ondasepredmojimoimapokloniteGospoduiograditesebekrsnim
znakom, da bih vam poverovao. Aneli to odmah uradie, i rekoe: Sad dakle
veruj da nas Gospod posla k tebi. I muenik ree: Znam da k trojici Mladia,
baenimaupevavilonsku,biposlanodGospodaaneodaimrashladioganj.A
ta takvo uinih ja, ili u kakav sam to oganj baen, da bih se udostojio anelske
posete?
Kadamueniksasmirenougovoraeovo,iznenadasejavisamGospod
IsusHristosuslavineiskazanoj,idodirnuvimuenikaisceligaodranaipodie
potpuno zdrava. I krstivi ga Gospod vodom, ree mu: Vie se nee zvati
Neanije ve Prokopije[16]. Budi hrabar i jaaj, jer jaajui uinie velika dela i
privee k Ocu mome izvrsno stado. A Prokopije, obradovan i prestravljen,
padenazemlju,pokloniseGospodu,moleisedagaOnukrepiustradanjima,da
se ne bi uplaio ljutih muka. Gospod mu ree: Ne boj se, ja sam s Tobom!
Rekavito,Gospoduzienanebesa.
OdvremenaovogjavljenjaGospodnjegsrcesvetogProkopijabeeprepuno
neiskazanesladostinebeskeiradostiduhovne.Itelomonbeetolikozdrav,dane
imaaenitragaodpretrpljenihrana:jersepouzdauGospoda,iOnmupomoe,
iprocvetatelonjegovo(sr.Ps.27,7).
Sutradanigemonposlajednogodvojnikautamnicudaseizvesti,dalije
muenik iv, jer je drao da je on ve umro od jueranjih ljutih muenja.
TamnikistraarTerencijeispriavojnikudacelunospavaonije,jerseuponou
tamnici dogaalo neto udesno i strano, naime: desio se zemljotres, zasijala je
neobinasvetlost,otvorilasusevrata,spalisuokovisasuanja,asaNeanijemsu
razgovarali neki presvetli ljudi. Vojnik, navirivi u tamnicu, viknu k mueniku:
Jesi li iv, Neanije? Svetitelj odgovori: iv sam i zdrav blagodau Boga mog.
Vojnikree:Nemogudatevidim.Svetiteljodgovori:Svakikojibeiodsvetlosti
Bojeisluidemonima,slepjeiutamihodi,ineznakudaide.
Vojnikodeiizvestiigemonaoonometou.Igemontadasedenasuditu,
iopetizvedeHristovamuenikanasud.Ipogledavinanjega,svivideedajelice
njegovo svetlo i svo telo njegozo zdravo i belo, kao da nikada nikakve rane nije
podnelo.Mnogiodprisutnihnasuduzadivljenipovikae:BoeNeanijev,pomozi
nam!Aigemon,ustavisasvogsudijskogmestairukomdavinaroduznakda
uuti, viknu gromkim glasom: Brao! zato se divite videi Neanija zdrava?
Bogovisesmilovaenanjegaiiscelieslugusvoga.
Na to svetitelj ree igemonu: Dobro kae da sam isceljen milosrem
Bojim.Noakosmatradajetoudesnoisceljenjeizvrenosilombogovatvojih,
ondahajdemounjihovhramdadoznamokojimebogisceli.Dreidamuenik
hoe da se pokloni bogovima, igemon se veoma obradova i naredi da se put od
suditadoidolitaukrasiidaseponjemuprostrunajlepeprostirke.Abirovsa
najvieg mesta objavljivae, viui: Neanije, sin visokorodne ene Teodosije,
pokajavisevratiosebogovimaiidedaimprinesertvu.
Sluajui to, neznaboci se radovahu, a potajni hriani silno tugovahu. I
slee se mnotvo naroda sa enama i decom. Igemon sa svetim Prokopijem i sa
svima znatnim ljudima sveano iae ka idolopoklonikom hramu. Uavi
unutra,svetiteljsetajnopomoliHristuBogu,nainirukomuvazduhukrsniznak
premaidolimairee:Vamagovorim,neistiidoli,uplaiteseimenaBogamogi
silesvetogakrsta,tepadnitesasvojihmestai,razbivise,razlijtesekaovoda!

Iodmahpadoesviidoli,inainivisvojimpadomstranuhukuizdrobie
se u komade. A to je najudnije, sav materijal od koga oni behu napravljeni
pretvorise,poBojemnareenju,uvodu,iidolitesenapunivode,ipoteereka
navrataidolitahuei.
Ovo udo veoma zadivi sve, i mnogi povikae govorei: Boe hrianski,
pomozi nam! A igemon, izbezumljen ovim dogaajem, od zaprepaenja ne
znaaetadaradi.Nozatim,jedvadoavisebi,naredidamuenikaodveduu
tamnicu,asamsavutuenotidekuisvojoj.
Kasno uvee dooe k tamnici u kojoj bee sveti muenik dva odreda
vojske sa dvojicom svojih stareina tribuna, Nikostratom i Antiohom, i molie
svetogadaihuvrstimeuvojnikeNebeskogaCara,HristaBoga.SvetiProkopije
moli tamnikog straara Terencija da mu dopusti da na neko vreme izie iz
tamnice.Straarmudopusti,znajuitanodaneepobeionajkojielidastrada
zaHrista.Iziavi,svetiteljodvedevojnikekepiskoputogagradaLeontiju,kojise
izstrahaskrivaonegde.Naaviga,Prokopijegazamolidakrstivojnike,asamse
ponovovratiutamnicu.Episkoptenoiizvrioglaenjenadvojnicima,krstiih,i
priesti Boanskim Tajnama Tela i Krvi Hristove. Kada posle toga oni odoe k
tamnici,svetimuenikihpouisvetojveriiispovedanjuimenaHristova,iutvrdi
ihdabuduneustraiviijunakiustradanju.
Kada nastade dan i igemon po obiaju svom doe na javno sudite, pred
njegastupieovivojnicigromoglasnoslaveiHrista,iizjavljujuidasuhriani,i
pokazujuidasugotoviiizaHristanamukeismrt.Igemon,videitolikevojnike
gdesmeloiduusmrtzaHrista,zaudiseizaprepastise,idugoimsavetovaeda
napusteHristaiponovosevratebogovima.Alikadavidedasunesavitljivi,onim
izree smrtnu presudu: da budu poseeni maem. I izvedoe ih van grada na
gubilite, gde se ogroman broj delata slee radi izvrenja smrtne kazne nad
njima.BeetamoizvedenisvetiProkopije,uokovima,dabiseuplaiovideismrt
tolikihvojnika.Aon,gledajuinanjihovpodvig,radovaeseduhomimoljaese
za njih Hristu Bogu, da ih do kraja krepi, i da due njihove primi u nebesko
carstvo. Delati pak sa drugim neznabonim vojnicima okruie ta dva odreda
poverovavihuHristaiposekoeih,pritomubiezajednosnjimaiobatribuna,
NikostrataiAntioha.
Tako novi vojnici cara Hrista, poloivi due svoje za Njega, preoe u
trijumfusazemljenanebo.Auvenidobrotvor,poimenuEvlalije,doavinou
sa mnotvom vernih, pokupi tela muenika i pogrebe ih; sveti pak Prokopije
leaeuokovima.
Kada muenik Hristov boravljae u tamnici, k njemu dooe dvanaest
visokorodnihenairekoemukrozprozore:ImismoslukinjeHristove!To
bidostavljenoigemonu,ionodmahnaredidateeneposadeutamnicu.Radosno
ulazeiutamnicuonegovorahu:Priminas,Gospode,unebeskidvoracTvoj!I
uavi unutra one se poklonie svetom Prokopiju. Svetitelj ih stade uiti svetoj
veri,boanstvenojljubavipremaHristu,itoplojmolitvikBogu.
Poslenekogvremenaigemon,sevinasudituprednarodom,naredidate
ugledneenedoveduiztamniceprednjeganasud.Naovosuenjedoeimati
Prokopijeva Teodosija, da vidi podvig ovih ena, jer bee ula za njih. Kada ih
dovedoenasud,igemonihupita:Pristajetelidaprinesetertvebogovima,pada
seudostojiteastiodnas,ilihoete,ostajuiuporne,dasamesebeljutopogubite?
Sveteeneodgovorie:astkojunamtiobeava,nekapogubitebesama,ami
smoslukinjeraspetogaHristakojinasjeizveoizpogibije.Onjenaaastislava!

Razgnevi se igemon pa naredi da svaku rastegnu po zemlji i tapovima


nemilosrdnobiju.Zatimihnageobesienamuilituirebraimognjemegoe,a
onesemoljahuHristuBoguprizivajuiGaupomo.Potomnarediigemondaim
otsekugrudi,rekavi:DalievampomoiRaspeti,ukogaseuzdate?Aonemu
odgovorie:Onnamjevepomogao,kaotovidi,muiteljuovekomre:jermi
ene pobeujemo tebe vlastodrca, ne marei za muke na koje nas stavlja.
Razjarivi se jo vie, muitelj naredi da im potpuno usijano gvoe stavljaju
ispod slabina. I pitae ih: Oseate li kako pee oganj, ili ne? Svete ene
odgovarahu: Ti e upoznati bol od ognjenog eenja, kada bude baen u
neugasivioganjpakla.AsnamaovdestojipomauinamGospodna,kogatine
vidi,kaotoslepinevidesunce.
Dok svete ene stradahu tako, mati svetog Prokopija Teodosija stajae
meunarodom i gorko plakaeposmatrajuijunakotrpljenjeovihena. Zatim,
kadunjenomsrcuzasijasvetlostpoznanjaistine,onaseispunirevnosti,istupivi
predigemonaklicaegovorei:IjasamslukinjaraspetogaHristaBoga!Ovo
prosvetlenje dogodi se s njom molitvama njenog sina, svetog velikomuenika
Prokopija,kojisestalnomoljaezanjenoobraenjekBogu.
Igemonisvanjegovasvitaisavnarod,videiisluajuikakovisokorodna
ena Teodosija, Neanijeva mati, smelo ispoveda Hrista, silno se zaudie toj
iznenadnoj promeni kod nje, zbog koje ona prezre ast visokorodstva svog,
bogatstvo i slavu, i neustraivo ide na muke. I upita je igemon: Gospoo
Teodosija!Koteprevaridaostaviotakebogoveidatakvestvarigovori?Ona
odgovori: Ja niti sam prevarena, niti sam u zabludi. Ranije sam stvarno bila u
zabludi, varana od demona, kada sam se, umesto istinitoga Boga koji je stvorio
nebo i zemlju, klanjala odvratnim idolima, delu ruku ljudskih. Igemon,
ukazujui prstom na muene ene, ree Teodosiji: Kako vidim, ove te
obmanjivaice prevarie. Ona na to odgovori: One me ne prevarie, nego me
svojimstradanjemnauiedapoznamistinu.Jerkakobionemoglebitihrabreu
tolikim mukama, kada Onaj koji ih krepi ne bi bio istiniti Bog? Nisu dakle one
obmanjivaice,negositisamobmanjiva,zavodiljudeutamuizabluduiuvlai
ih u pogibao. Igemon joj onda ree: Predomisli se, Teodosijo! i izmoli sebi
oprotajodbogova.Aimiemosepomolitinjimazatebe,datioprosteovajgreh
tvoj. Ona odgovori: Od raspetog Hrista Boga ja molim oprotaj za preanje
mojeneznanjeizazladelakojapoinih.
Razgnevivi se, igemon naredi da je posade u tamnicu zajedno sa onim
muenimsvetimenama.KadaTeodosijaueutamnicu,ugledajesinnjensveti
Prokopije i veoma se obradova, jer ve Duhom bee doznao za njeno obraenje
Hristu,ireejojveseo:Gospoomatimoja!zatosidolaovamo,izbogegasi
ostavilabogovesvoje?Onamuree:edomojeslatko!jasadapoznahistinu.Jer
posmatrajui stradanja svetih ena ja razmiljah u sebi: kako mogu slabe ene
podnosititakostranemukeakoihneukrepljujetajHristos,zakogaonestradaju?
A kada Hristos ne bi bio svemogui Bog, kako bi onda mogao ukrepljavati one
koji stradaju za Njega? Dok tako razmiljah u sebi, srce mi obuze umilenje, i
nekakva lua zasija u mome umu, i ja poznadoh nitavnost nazovi bogova i
poverovah da je jedini istiniti Bog onaj koga ti, i svete ene, i ostali muenici,
ispovedate.TadajojreesvetiProkopije:Blaenasigospoomatimoja,tosise
udostojilatakvogprosvetlenjaodBogaitosidospelautamnicuzbogtoga.
IboravljaeblaenaTeodosijautamnicislueisvetimenama.Onaistim
platnomotiraeranenjihoveistavljaeimlekovenarane,potojeznalalekarsku
nauku. A sveti Prokopije poui svoju mater svetoj veri. I te noi on je odvede k

episkopuLeontiju,kojijekrstiuimeOcaiSinaiSvetogaDuha,paseopetvratis
njomutamnicuradujuiseislaveiBogazanjenoprosveenje.
Potom svete ene sa Teodosijom bie izvedene iz tamnice i privedene na
neznabono sudite. Igemon ree Teodosiji: Znaj, visokorodna eno, da te ja
tedim i neu da te izloim ruglu i mukama. Stoga se predomisli i prizovi
milosrdne bogove, da bi se od njih udostojila oprotaja, a od nas velike asti.
Sveta odgovori: Bezumnie i glupae, zar se ne stidi salivene kipove nazivati
bogovima? Ako je velika vrlina kada se ovek po meri sila svojih trudi da se
dobrim delima upodobi Bogu, onda na svaki nain i vi treba da se upodobite
vaimbogovimaidolima,tojestdabudeteslepi,gluvi,nemi,nepokretnihruku,
nepominihnogu,kaotosuibogovivai.
Naovenjenereiigemonserazgneviinaredidajejakoudarajupoustima,
pa da je pruenu po zemlji nepotedno biju motkom, i onda da joj telo struu
eleznim noktima. A ostale svete ene, gledajui njeno stradanje; moljahu se za
nju Bogu da je ukrepi, i pojahu neke stihove iz psalama kojima ih bee nauio
svetiProkopije:Hodite,zapevajmoGospodu,pokliknimoBoguSpasiteljunaem,
jerOnnamjeutoiteisila,pomonikunevoljamakojenassnaoe(Ps.94,1;45,
2).
uvito,igemonnaredidaolovnimpruempolomevilicesvetimenama.
ZatimnaredidatemuenicezajednosasvetomTeodosijomveujednimeleznim
lancem, pa tako odvedu izvan grada i tamo poseku maem. I iahu ene s
veseljemiradounasmrtkaonasvadbu,ipoloieglavesvojezaHristaBoga,i
udostojiesenebeskogertoga.
Posle pogubljenja svetih ena sveti Prokopije bi opet izveden na sud. I
upita igemon muenika besno riui kao lav: Jesi li zadovoljan, bezbonie,
pogibijomtolikihdua?Svetiteljodgovori:Jaihnisampogubio,veodpogibije
izbavioiodsmrtiuivotpriveo.
I naredi igemon da ga eleznom rukavicom biju po ustima i da mu
eleznimnoktimaoderulice.Ilijaesekrvmuenikovaizemljunatapae.Potom
olovnimpruemtukoesvetogmuenikapovratu.Noonstajaeutimmukama
kaostubnepomian.
Posle toga igemon naredi da muenika bace u tamnicu, a sam veoma
ogorenodekuisvojoj,jersestiaeibesnijaetonemogadesavladatistradalca
Hristova. Od muke on toga dana nikome ne progovori ni rei; i dobi groznicu i
legaviuposteljuontenoiumre,predaviduusvojuurukedemonima,kojima
jeontakousrdnosluio.
PropovedpakoHristuiraesesvevieivie,isvakodnevnosemnotvo
ljudiienaprisajedinjavahuHristovojveri,blagodareiuenjuiudesimasvetog
Prokopija. Jer kada se sveti Prokopije nalaae u tamnici, k njemu mnogi
donoahu svoje bolesnike, i on ih blagodau Hristovom isceljivae, i duhove
neisteizgonjaeizljudi,itakoneznaboceprivoaeupoznanjeHristaBoga.
Posle pagubne smrti igemona Justa u Palestinu doputova od cara
Dioklecijana drugi igemon, po imenu Flavijan, takoe rodom iz Italije, ali po
naravi jo svirepiji od Justa. Stigavi u Kesariju palestinsku i saznavi za svetog
muenika Prokopija, on ga bez odlaganja izvede preda se na sud i stade ga
ispitivati odnosno imena, roda i vere. Hulei na Hrista Boga naeg, taj bednik
govorae mueniku: udim se da se vi hriani, tvrdei da je Bog va roen od
ene i raspet od ljudi, klanjate Njemu. Nije li to bezumlje? Muenik Hristov
odgovori:Akohoe,igemone,damestrpljivosaslua,jautipokazatidavae

knjige svedoe o naem Bogu. Najpre velim da je jedan istiniti Bog, po prirodi
neizmenljiv,bestrastan,predveanivean,anisubogovionikojihjemnogo,koji
su podloni stradanjima i promenama, javili se u vremenu i ve zavrili svoje
postojanje. Ne zna li za vaeg Ermija, prozvanog Trismegist[17], to jest triput
veliki,takoeizaSokrata[18],kojitvrdedapostojijedanBoganemnogibogovi?
ujnajpretapieErmijlekaruAsklipijadu[19]:GospodariSazdateljsvega,koga
minazivamoBog,stvoriovajvidljiviivetastvenisvet.IpotoMuseovajprvii
jediniNjimestvorenisvetpokazaprekrasaniprepunsvakovrsnihblaga,oduevi
se njime i veoma ga zavole kao Svoj porod. Eto, igemone, vidi da va Ermij
izjavljuje da postoji samo jedan Bog a ne mnogi bogovi! I kada bi bilo mnogo
bogova,ondanebipostojalajednapredvenaboanskapriroda,negobipostojale
mnogeprirodekojesepovremenojavljaju.Jervigovoritezajednebogovedasu
postojaliranije,azadrugedasusejavilikasnije;uvasjejedanbogneba,drugi
bogmora;tauoptesvevidljivestvariimajusvojebogove.Nebilizbogtogaiva
SokratosuenodAtinjanadaispijesmrtniotrovtojeodbacivaomnogebogove?
A ti vai besmrtni bogovi, i pre svega Zevs, vrhovni bog, oceubica i mu svoje
roenesestre,nijeliiveonaKritu?Nepokazujulitamoidodanasnjegovgrob?
AvaPosejdonnijelibiovorazbojnika,pljakaiubica?Izarsegrobnjegovne
nalazi u Kalabriji[20]? I kako vi svoje bogove nazivate besmrtnima, kada oni
pomreekaoobiniljudi,kadanjihovegrobovepokazuju,ikadanjihovazladela
grkiirimskipiscidobroznaju?Takvisudaklevaibogovi,kojenesamohriani
nego i njihovi vlastiti poklonici izobliavaju i hule. A to ti o Hristu Spasitelju,
Bogunaem,reedajeroenodeneiraspet,ujkakvasetajanstvenaotkrivenja
oNjemunalazeuvaimknjigama.Vaaproroica,zvanaSibila[21](onasamaije
jeknjigerimskicarTarkvinijekupiozaskupepare),usvojojdrugojknjizijasnoje
napisalaoovaploenjuHristovomovo:KadaDjevabuderodilaSlovoBoijeiu
povedrogadanajavisesaistokazvezda,vesnicavelikogaudasmrtnimljudima,
tada e k njima doi Sin velikoga Boga, obuen u telo, slian ljudima na zemlji.
Njemu e mudraci doneti dare: zlato, smirnu i tamjan; i to e Mu biti prijatno.
Takoe i o krstu Hristovom ta ista Sibila govori: O, blaeno drvo, na kome e
Bog biti protegnut! Ti si dostojno ne zemlje nego neba. Pored toga govori i o
drugom dolasku: S neba e doi veliki Car, Gospodar svih vekova, i sudie
svima ljudima i celome svetu. Njega e i verni i neverni ugledati kao istinitog
Boga gde sedi na visokom prestolu i daje svakome po delima. Ako pak jo
uzaeli da uje predskazanja pitijskoga Apolona[22], livijskog Amonija[23],
Dodone[24]iPergama[25],ondaproitajpaljivoknjigenjihoveipoznaeHrista,
Boga vinjega, o kome su oni predskazali i koji je imao doi na spasenje i
obnovljenje roda ljudskog. Kada vo Argonauta[26] Jazon upita delfiskog
Apolona o najstarijem u Atini idolitu: Reci nam, proroe, suncoliki Apolone,
kome e pripadati ovaj hram u poslednja vremena? Apolon odgovori: Vi
ispunjavate svoje obrede, pomou kojih izraavate potovanje bogovima, a ja
ispovedamJedinogaBogakojicarujenanebesima,kojegaeseVenoSlovozaeti
u istoj Djevi. I kao strela, putena iz ognjenog luka, Ono e proi po svoj
vaseljeni, obuhvatajui sve i privodei ih kao dar k Ocu. Njegovoj materi
pripadae ovaj hram, a ime joj je Marija. I opet, kada Vatos upita tog istog
Apolonaobogu,odgovori:Meniesamojedannanetimuke,itonebeskiovek,
kojie,buduiBogom,postradati,madaBoanstvoneestradati.PoBoanstvui
po oveanstvu On e imati od Oca besmre i ivot i sile, a po Materi e imati
smrt, krst i grob. Iz njegovih oiju tei e tople suze, i On e pet hiljada ljudi
nasititisapethlebova.ONjemuesvakirei:HristosjeBogmoj,raspeti,umrli,iz

grobavaskrsli,inanebesauzneseni.
Kada sveti Prokopije navoae svedoanstva o Hristu Bogu iz jelinskih
knjiga,igemonseaekaogluvaaspida,neeleinidasluanidashvatiistinu.I
sapodsmehomonreesvetitelju:Izvrstansipripovedaboanskihstvari,kaoda
ima nebeske kljueve i peate! Ipak, pre no to te ponem muiti, savetujem ti,
prestani sa praznim prianjem, i, odrekavi se bezumnog hrianstva, izvoli
jelinstvovati,mnogobotvovatisnama,kaotocarnareuje.Akopaktoneeda
uini,jautezbogtvogupornogprotivljenjastavitinaljutemuke,itieondai
nehoteiizvritionototisenareuje.
Sveti muenik odgovori: Ako ti ne eli da pozna istinitoga Boga, koga
moevidetiduhovnimoima,ondaubijajirtvujtelaljudska,reinasiseckajna
komade za bogove tvoje, a ja u prineti Bogu mome rtvu hvale. Ti naziva
bezumnima nas koji znamo jelinog istinitog Boga ivog. Nisi li ti, naprotiv, sam
bezuman,kadamrtvimaprinosirtveiklanjaseneosetljivomkamenju?Akoje
kamen,komesetiklanjakaoBogu,dobrastvar,zatogaondaseeirazdeljuje
na mnogo delova, pa izabravi jedan deo koji se istee u obliku oveka, ti ga
naziva bogom i prinosi mu rtve? Ostale pak delove tog istog kamena ti
upotrebljuje za neke nie radove, ili njima zasipa blatnjavo mesto i nogama
gazi.Toistoradiisadrvetom:odseejedandeoodnjega,isteeidola,iklanja
muse,aostaledeloveupotrebinanekeniesvrhe,iliihuoganjmee.Akoje
kamenilidrvobog,ondasvakikamenilidrvotrebapotovatikaoboga.Aakoni
drvo ni kamen nije Bog, zato onda od trulog drveta i od neosetljivog kamena
ite zdravlje i spasenje? Ako pak gvoe nazove bogom, no i gvoe je
podlonosiliognja,jerkadajeusijanoonogubisvojuprirodnutvrdou,postaje
meko,iekiimaseudara.TrebaliBogaudaratiekiima?Dalieoganjnazvati
bogom? Ali on je silan dotle dokle ima ta da sagoreva; ne domee li mu drva,
ondainjegovasilaiznemogava,avodagapotpunougasi.Ikakomogubitibogovi
takvestvarikojejednadruguunitavaju?
Nepodnoseireisvetogmuenika,igemonnaredijednomeodprisutnih,
nekome Arhelaju, da muenika udari maem po vratu. Svetitelj odmah prekloni
vrat svoj pod ma, gotov da umre za Gospoda svog. Arhelaj obema rukama
visokopodiema,ikadahtedesvomsnagomdaudaripovratu,rukemuicelo
teloiznenadaklonueion,pavinazemlju,izdahnu.
Videito,igemonseprepadeinareditemuenikauokovimaodvedoeu
tamnicu.Uestidanposletogaigemonponovoizvedemuenikanasudinaredi
te muenika nemilosrdno bie volovskim ilama, ukucavae mu u telo usijane
klince, egoe mu rane i trljae ih octom sa solju. Potom bi donesen metalni
rtvenik,samnogoarananjemu,ondametnuetamjannadesnidlansvetiteljui
nadnee dlan nad eravicu, mislei da e on od bola okrenuti ruku i tamjan e
pasti u oganj. U tom sluaju oni su imali nameru rei da je on prineo bogovima
rtvubacivikaduoganj.Itakodrahumuenikovurukunaderavicomokodva
sata.Aon,svimumomsvojimpogruenuBogu,neobraaepanjunarukukoja
mu je gorela, te rtvenik sa ugljem stajae uzalud. Gledaoci se divljahu tome i
slavljahu Hrista, a igemon i njegov gospodar, avo, oseahu se postieni. Sveti
muenikpak,uzdiuioiknebu,govorae:Timedrizadesnurukuipovolji
Svojojvodime(Ps.72,23).DesnicaTvoja,Gospode,proslavisekrepou;desna
rukaTvoja,Gospode,sakruineprijatelja;desnicaGospodnjapokazasilu;desnica
Gospodnjauzvisime!
Posletogamuiteljnaredidamuenikavezanihrukuobesenamuilitu,a
da mu o noge priveu dva teka kamena. U takvom poloaju muenik visijae

dugo vreme; od teine kamenja njemu zglobovi izlaahu iz svojih mesta. Zatim
muiteljnaredidamuenikuodreekamenjeispustegasmuilita,padagabace
u uarenu pe kada je najusijanija. Sveti muenik, ulazei u pe, ogradi sebe
krsnimznakomisatvorimolitvukBogu;itogasasuknuplamenizpeiisagore
sve nahodive se blizu neznaboce, a svetitelj ostade nepovreen, jer se njemu
oganjpretvoriuhladovinu.
Ovopreslavnoudozadiviizaprepastisve,iprestravljeniigemonpobee
usudnicu.Tadanekiodgraanastadoevikatikigemonu,govorei:Pogubito
preovogaarobnjaka,jerakogaubrzonepogubi,oneceogradzavestisvojim
inima!

Igemon onda izree konanu smrtnu presudu: da se mueniku maem


odseeglava.Izvedennagubilite,svetimuenikizmolisebivremezamolitvu.I
okrenuvi se istoku, on podie k nebu i oi i ruke i pomoli se Bogu za grad, za
ljude,zaonetosuuopasnostima,zabolesnike,zasiroadiudovice,dabiihsve
uvao promisao Boji. A naroito se moljae Bogu o tome, da neznaboako
bezboje bude to pre zamenjeno hrianskom pobonou, i da Hristova Crkva
poraste i umnoi se i sija pravoverjem do skonanija vjeka. I kada on zavri
molitvu, u se s neba glas koji obeavae ispunjenje njegovih molbi, a samog
muenika pozivae k nasleu carstva nebeskog. Tada sveti muenik Prokopije s
radoupreklonipodmaesnuglavusvojuibiposeenmaem,poloividuu
svoju za Gospoda svog u osmi dan meseca jula.[27] A neki od hriana dooe
nou, uzee esno telo njegovo, pomazae ga mirisima i obavie istim platnom,
pa esno pogreboe na naroitom mestu, slavei Oca i Sina i Svetoga Duha,
Jednoga u Trojici Boga, kome prilii svaka ast i slava, sada i uvek i kroza sve
vekove.Amin.

ITIJESVETOGPRAVEDNOG
PROKOPIJA,Hristaradijurodivog

Blaeni Prokopije bee poreklom Varjag a zanimanjem trgovac, bogat.


Doavi sa mnogo robe u Novgorod, on vide svu krasotu Pravoslavlja, i
upoznavipravoslavnuveruveomajezavole.eleidajepotpunoizuiiusvoji,
onstadetraititakvogbogonadahnutogmuakojibiganauioiprosvetio.Iuvi
zaprepodobnogocaVarlama,kojinedalekonaHutinibeepodigaomanastir,da
je ovek iskusan i pun duhovne mudrosti, on ode k njemu. Poto se od
prepodobnogVarlamaondovoljnonauipravoverjuhrianskom,onprimisveto
krtenje.Zatimrazdavisiromasimasvesvojeimanje,odkogajedandeopokloni
manastiru prepodobnog Varlama, on dobrovoljno naini sebe siromahom radi
ljubavi Hristove. On prezre ne samo svet sa poudama njegovim nego i sebe
sama,jersepredadejurodivomivotu,ipravljaeseludisumanutpredljudima,
austvarisavmurazumbeepogruenuBogu.
Neki od njegovih poznavalaca, videi takvo ivljenje njegovo, stadoe ga
veliatigovorei:OvajovekjevelikprelBogom,jersavelikimimanjemdoeiz
tuine ovamo, iz zloverja pree u pravoverje, i sve svoje imanje razdade
nevoljnima,asamzavolevisiromatvopraviseludHristaradi.
uvi mnogo puta ovakve rei, blaeni Prokopije se veoma snudi, i ne
podnoseipohvaleodljudi,onkrenukaistonimkrajevima,svudajurodstvujui,
mahnitujuisilnovreanizlostavljanodnerazumnih,itakostieugradUstjug.

Tuiostadedaivi.Danjujehodaopogradupraveisesulud,ismevanibijenod
mnogih,naroitoodnerazumnedece;anoujeodlaziokcrkvama,isasuzamase
molio Gospodu za grad i ljude, i za svoje zlostavljae, govorei: Gospode, ne
upii im to u greh! A kada je oseao potrebu da se odmori od truda, on se
izvaljivao na ubrita i smetlita. U jednoj vetoj poderanoj odei polunag, on je
zimistradaoodmrazaisnega,aletijepatioodvrelineisunaneege.Hranuje
primao vrlo malu od bogobojaljivih ljudi, i to ne svaki dan; od bogataa pak i
nepravednikanikadanijehteonitaprimiti,estojemnogodanabivaobezhrane.
Provodei takav ivot, on postade dobrovoljni muenik: morio je sebe glau i
eu, nagotovao i skitao, primao uvrede, rane i ruganja; i prolazio gradskim
ulicamaoskudan,tuan,zlostavljan,onkoganebeedostojansavsvet(sr.Jevr.
11, 3738). Prtena odea koju noae bee sputena s jednog ramena, te mu lea
obnaena behu gotova na udarce, da se i na njemu ispuni Pismo: Lea svoja
podmetahnaudarce,iobrazesvojenaamaranje;licasvoganezaklonihodrugai
odzapljuvanja(Is.50,8).
Raditakvogivotanjegovog,unjegaseuseliblagodatBoija,idademuse
darprozorljivostidaprovidiipredskazujebuduedogaaje,kaotoesevidetiiz
daljeg izlaganja. Zatim on stade iveti pri sabornoj crkvi Presvete Bogorodice u
paperti, svagda se molei sa suzama i sa mnogim kolenopreklonjenjima, prosei
onotojekorisnopograd.ImolitvanjegovabeeprimanapredBogom,imogae
mnogo, jer bee u stanju da pravedni gnev Boji odvrati od ljudi, o emu evo
dokaza.
JednomBoghtedezapremnogegreheljudskesatrtigradUstjugmunjamai
stranom tuom, kao to je nekada satro Amoreje koji su vojevali protivu Isusa
Navina,bacivinanjihkamenjevelikosneba(Is.Nav.10,11).Jeriuhrianstvu
svigrenicikojisenekajuivaljajuseuprljavimbezakonjimasvojimkaoublatu
protivnici su Isusu Hristu, Sinu Bojem i podstiu Ga na gnev i na odmazdu.
Tako, Pravedni Odmazditelj pripremae kaznu i unitenje gradu Ustjugu koji
razgneviGospodasvojimbezakonjima.TosvetiProkopijeprorokipreduznade,i
uini gradu Ustjugu ono to nekada uini Nineviji prorok Jona, propovednik
pokajanja.JednenedeljeucrkvistadesvetiProkopijesvetovatiljudenapokajanje,
govorei:Pokajtese,brao,zagrehesvojeiumilostiviteBogapostomimolitvama.
Ako li se ne pokajete, svi ete uskoro izginuti od ognjenog grada, jer gnev Boji
nailazi.Aljudineobratiepanjunanjegoverei,igovorahumeusobom:Ovaj
jeoveksuludinikadanitapametnonegovori.
PozavretkuboanstveneliturgijebejaesvetiProkopijeupaperti,plaui
iridajuineuteno.Itakoprovoaeonidaneinoineutenoplauiiridajui.
Ljudi koji dolaahu k crkvi, videi ga kako neprestano plae, pitahu ga: Zato,
suludi,plae,ikakvatotugamoritvojesrce?Iodgovaraeimblaeni:Straitei
molitese,brao,danepadneteunapast.Onipaknepridavahunikakvuvanost
njegovimreima.
TreegadanablaeniProkopijeizaeizpaperteihoaepocelomegradu,
sa mnogim suzama i silnim jaukom objavljujui svima ljudima da se pribliava
kazna od Boga, i govorae: O, ljudi! pokajte se! plaite zbog grehova svojih i
molitese,daGospodBogodvratipravednignevSvojidaneunitiovajgradzbog
umnoenihbezakonja,kaonekadaSodomiGomor.Aljudi,okamenjenasrca,ne
sluahu njegovu propoved, nego mu se jo rugahu kao sumahnutome. I bejae
svetiProkopijejediniusrdnimolitvenikkBoguzasve,pokazujuisobomprimer
pokajanja i umilostivljujui Boga svojim danononim neprekidnim suznim
molitvama.

Udrugunedeljuupodnenaienagradtamanoblak,iusreddanasmrese
kaono.Aljudi,videiovuneobinutamuusreddana,uahusetomeipitahu
se meu sobom: ta e ovo biti? Zatim sa sve etiri strane naioe ogromni
oblaci: nastade uasno sevanje munja i strahovita grmljavina, tako da jedan
drugoga ne mogahu uti ta govore; od stranog treskanja gromova zemlja se
prolamaeikolebae.Tadaljudiosetiedajetopogibijanjihovakojajegnevom
Bojimnailanagrad,iustranomasutomopomenuesepropovediblaenog
Prokopija i njegovog proroanstva, pa potrae svi u svete crkve, naroito u
sabornucrkvuPresveteBogorodice,imoljahusesasuzama.Dotraucrkvuisveti
Prokopije,ipavipredikonuPreisteMajkeBoijemoljaejelijuisilnesuzeda
budeusrdnazastupnicapredSinomsvojimiBogomzaljudekojisagreieignev
Bojinasenavukoe.Amoleiseon,kaodrevniprorokMojsije,vapijaekBogu:
Oprosti, Gospode, ljudima ovim grehe njihove; ako nee, izbrii me iz knjige
Svojeukojusimeupisao(2Mojs.32,32).
Poto se sveti Prokopije i sav narod dugo sa ridanjem molie usrdno k
BoguikPreistojBogorodici,pokazasepredivnoudoodikonePresveteMajke
Boije: miro izie iz nje, i tecijae kao iz izvora, i napunie tim mirom crkvene
sasude.Iutovremepromenisevazduhistranioblacisamunjamaigromovima
udaljie se od grada za dvadeset potrkalita nad pusta mesta, i tamo odadie
vrelo kamenje te saegoe i unitie mnoge ume, a od ljudi i stoke nikoga ne
ubie,zastupnitvomPresveteBogorodiceimolitvamasvetogProkopija.Odmira
paktoisteeodikonePresveteBogorodice,ljudisepomazivahublagoslovaradi,
ibolesniciseisceljivahuizdravljedobijahu.Ibivelikaradostgradutoseizbavi
od oigledne propasti i to dobi na dar celebno miro od blagodati Presvete
Bogorodice.
SvetiugodnikBojiProkopijeinadaljesepoobiajusvompravljaesulud,
mudro skrivajui vrlinu svoju pred ljudima. A kakvo bee njegovo trpljenje u
zlopaenjima, i kakva milost Boija bee sa njim, jasno se vidi iz sledeeg. Jedne
godinezimabeeizuzetnoljuta,mraznepodnoljiv,vetaruasan.Apadetadai
snegpreveliki,temnogekuezatrpa,imnogiljudiistokanesamonaputevima
negoiugraduiposelimapremrzoe,ipticepadahumrtvenazemlju,initibehu
u velikoj oskudici i muci, i mnogi od njih izmrzoe. Ta strahovita cia zima
produisemnogodana.UtovremeisvetiProkopijeonakonagsilnonastradaod
velikezime.Jednenoionizieizcrkvenepaperteiodeprekoputacrkvekmalim
kuicama u kojima ivljahu niti, elei da se bar malo zagreje kod njih. Niti,
osetivi da on dolazi, jedni vrsto zatvarahu vrata pred njim, a drugi izioe na
njega tapovima, i bijahu ga, i odgonjahu od sebe, viui: Odlazi odavde, ludo,
odlazi!Ion,otiaviodnjih,ueunekupraznuprostoriju,naeujednomuglu
pse gde lee, i lee pored njih da se malo zagreje. No psi, ustavi, pobegoe od
njega.AslugaBoji,videidagasegadenesamoljudinegoipsi,govoraeusebi:
NekajeblagoslovenoimeGospodnjeodsadaidoveka.Ivratiseopetucrkveni
pritvor,isedesagnuvise;itresuisecelimtelomonmiljaedaeizdahnuti,i
moljaesedamuBogduuprimi.Ondaiznenadaosetiusebitoplotuiotvorivi
oi, ugleda pred sobom angela Bojeg, koji mu se javio onako kao nekada u
Carigradu svetom Andreju Jurodivom[28] kada se ovaj zlopatio od ljute zime.
Angeo imaae u ruci rajsku granu, rascvetanu raznim cvetovima; dodirnuvi
njomeliceblaenogProkopija,oiviga,izagrejamutelomiomiromonihcvetova,
kaonekadaAndrejevo.
I tako sveti Prokopije u zlopaenju svom, nadgledan i zakriljen milou
Bojom, provede tu ljutu zimu nepovreen. A sve to to se dogodilo s njim, on

kasnije ispria jednom bliskom prijatelju svom, kliriku crkvenom, po imenu


Simeonu, punom bogougodnih vrlina, potonjem roditelju svetog Stefana
Permskog[29].NopotospomenusmoocasvetogaStefana,netrebadapreutimo
ni proroanstvo svetog Prokopija o njegovoj materi, koje po dolasku svetoga u
gradUstjugbinasledeinain:Uvremeveernjegbogosluenjausabornojcrkvi
tamodoesasvojimroditeljimatrogodinjadevojicaMarija;ugledavije,blaeni
Prokopije joj se pokloni do zemlje, zatim gromko ree da svi uju: Evo dolazi
mati velikog Stefana episkopa, uitelja Permskog. uvi to, mnogi pametni
uahu se u sebi, govorei: Moe li u Permiji biti episkopa? Jer u to vreme
Permski kraj jo ne bee prosveen svetom verom, i ne bee tamo nijednog
hrianina ve sve sam idolopoklonik, sve do dana svetoga Stefana, sina ove
devojiceMarijekojakadodrastebiudatazagorespomenutogSimeona.Takose
ispuniproroanstvosvetogProkopija.
OvajpravednikestoodlaaenaobalurekeSuhone,blizukojesenalaae
grad Ustjug, i tamo seae na kamenu. I posmatrajui one to plovljahu u
amcima,samilosnosemoljaeBoguzanjih,daimdatihuplovidbu.Tomestona
renojobaliikamenveomamubehumili,imnogoputajemolioljudekojibise
tamo zadesili, da mu posle smrti pogrebu telo na tom mestu i kamen poloe na
grobu.
Poivevi mnogo godina i providevi svoju smrt, blaeni Prokopije ode
nou k obitelji svetog Arhistratiga Mihaila i nedaleko od nje prestavi se ka
Gospodu, a da niko o tome nije znao. Prestavi se sveti Prokopije 1303 godine
osmoga jula, na dan istoimenog ugodnika Bojeg svetog velikomuenika
Prokopija.Tenoipadevelikisneg,okodvapeda,ipokrisvuzemljuisvuletinu,i
bistudimrazioluja,alinitanenakodiplodovimazemnim,jersunanatoplota
ubrzoistopisnegivazduhpostadevrloblag.
Tenoinajutarnjembogosluenjuusabornojcrkvijerejiiklirici,nevidevi
Prokopija u crkvi, uahu se, jer blaeni nikada ne proputae nijedno
bogosluenjednevnoinono.Onigaondapotraieokocrkve,aliganenaoe.I
potoblaenoganebeeninaliturgiji,onigastadoetraitisvuda;traiegatri
dana i ne naoe. Tek u etvrti dan, nedaleko od manastira svetog Arhangela
Mihaila oni naoe na kraju mosta mrtvo telo njegovo pokriveno snegom, sa
licem k nebu okrenutim, rukama na grudima prekrtenim i oima zatvorenim.
Onigaondauzeeiesnonaglavamasvojimodneeusabornucrkvu,prikojojon
upapertiproivemnogegodine.Ipotogapropisnoopojae,onigapogreboena
njegovomomiljenommestukrajrekeSuhoneikamenmunagrobupoloie,kao
to je za ivota izraavao elju. Potom mnoga udesa stadoe se dogaati na
grobublaenogaProkopija,inadesnimmotimanjegovimbipodignutacrkva.I
zbogmnogihisceljenjaodnajraznovrsnijihbolestibiustanovljenodasepraznuje
dannjegovogprestavljenja.Inetomaloodudesnogitijanjegovogineobinih
podviganjegovihovdesezapisa,uestanspomenugodnikaBojegProkopija,na
koristitalacaislualaca,auslavuHristaBoganaeg,saOcemiSvetimDuhom
slavljenogsadaiuvekikrozasvevekove.Amin.

ITIJEPREPODOBNOGOCANAEG
TEOFILAMIROTOIVOG

Prepodobni otac na Teofil rodio se u mestacu Ziki, u Makedoniji, od

pobonih i vrlinskih roditelja, koji mu i dadoe istinsko hriansko vaspitanje.


Kadapoodraste,roditeljigadadoeukolu,apotomseposvetiviimnaukama.
Prirodnoobdaren,onzakratkovremezavrisvojesvetovnoobrazovanje.Alipri
uspesimausvetovnojfilosofijionjenaroitoradionaobrazovanjusvogasrcapo
pravilima stroge hrianske naravstvenosti. Njegovo omiljeno zanimanje bee,
optiti sa starcima i vrlinskim ljudima. Usto, on vei deo vremena provoae u
itanju Boanstvenog Pisma, po zapovesti premudrog Siraha koji kae: Neka
razmiljanjetvojebudesrazumnimaisvapovesttvojauznakuVinjega(9,20).
Usled toga poboni mladi, napredujui u raznim podvizima vrlina, bejae, po
reisvetogDavida:kaodrvousaenokrajpotoka,kojerodsvojdonosinavreme
(Ps.1,3).
itanjeSvetogaPismaiitijasvetihipobonihljudistvaralojeumladom
Teofilu raspoloenje da ih podraava: tako, on podraavae Avraama u
gostoprimstvu, prekrasnog Josifa u celomudrenosti, Jova u trpljenju i junatvu,
Mojsija i Davida u krotosti, i ostale pravednike u raznim podvizima. Ovakvo
njegovoivljenjeskrenunanjegaoptupanju,teonkaoobrazacvrlinskogivota
bi uzdignut na stepen svetenstva. Od toga vremena on stade obilaziti razna
mesta, pouavajui hriane reju i primerom svoga ivota. Docnije pak, radi
duevnog uzrastanja, i on se priljubi uz episkopa randiniskog Akakija i ostade
kod njega. Ovaj episkop bee posveen u episkopski in od carigradskog
patrijarhaNifonta[30],sakojimbeeprisanprijatelj.Utovremesvjatjejipatrijarh
Nifont bee dobio neka pisma iz Egipta, u kojima su ga izvetavali o velikim i
preslavnim udesima koja Bog javi preko tadanjeg svetog patrijarha
aleksandrijskog Joakima na postienje i posramljenje bogoubilakog roda
jevrejskog,anapohvaluiutvrenjepravoslavnevereisvihnashriana.Evotih
udesa:
U celom Egiptu besnela je strana kuga. Jedan od jevrejskih lekara,
ozloglaeni neprijatelj hriana, proturi svuda vest meu Turke: da su hriani
uzroknesreikojaihjesnala,jerhriani,objanjavaojeon,putajuuvodukrst,
tojeiizazvaloovusmrtonosnubolest.Ovaklevetanahriane,ireisesvuda,
dopre najzad i do egipatskog sultana. Iako musliman, sultan je veoma voleo i
potovao svetog patrijarha, koliko zbog njegove vrline toliko i zbog njegove
mudrostiiblagorazumnosti,testoganepokloninimalopanjedostavineprijatelja
krsta Hristova protiv hriana. Prokleti Jevrejin, videi da takvom klevetom nije
postigao cilj, izmisli novu zamku protiv hriana. Veliki vezir bejae pravi
Jevrejin. I ba ovog ljubimca carevog izabra Jevrejin lekar za orue svoje zlobe
protiv hriana. Vezir uspe da ubedi sultana te ovaj, bez obzira na svoje
uvaavanjepatrijarha,pozvapatrijarhauDivanradiobjanjenjaodnosnoklevete
iznesene protiv hriana. Patrijarh doe na sud. Sultan najpre dugo razgovarae
sanjimoveri;inajzad,videidajepatrijarhsilnimubeenjemijasnimdokazima
opravdao hriansku veru i ponizio islam, sultan mu naredi da goru u blizini
Kairapremestisanjenogmestanadrugo,dabidokazaotanostevanelskihrei
o tome. Svjatjeji patrijarh se ne pokoleba u duhu vere. Izmolivi od sultana
nekoliko dana za molitvu, on sa hrianima postom, bdenjem i molitvama
umilostivljavaeGospodaimolijaedaihneposramiprednevernimaidasene
pohulisvetoimeNjegovo.Uodreenovreme,predogromnimmnotvomnaroda,
patrijarh u ime Hristovo ree gori da se krene sa svoga mesta i pree na drugo:
gora se iz temelja uzdrma i ostavi svoje mesto; i najzad bi zaustavljena istim
imenom Hristovim. Ta se gora i do danas po turski naziva durdago, to znai:
stanigora.Ovoudoporaziinoverce.NeznajuiimedapokolebajusiluHristove

vere, neprijatelji njeni prigotovie smrtonosni otrov i ubedie cara da naredi


patrijarhudagapopije,potoHristoskaeuEvanelju:akoismrtnotopopiju,
neeimnauditi(Mk.16,18).Sultannaredidasepatrijarhudaotrov.Punvereu
silu krsta Hristova, patrijarh prekrsti smrtonosnu au i ispi otrov. Uzalud
neprijatelji oekivahu da e on odmah umreti, no patrijarh ostade potpuno
nepovreen. Posle toga patrijarh isplaknu au vodom i zamoli da je ispije
Jevrejin.Jevrejinnemogaeodbiti,jersamsultanzahtevaetoodnjega.Ionpopi
vodu,itogasapademrtav.Zaprepaenovakvimudesima,sultannaredidase
veziru odsee glava, a na ostale Jevreje naloi globu: da o svom troku naprave
vodovododNiladouKairo.Patrijarhupakukazavelikepoasti.[31]
KadaoovimudesnimdogaajimadoznadeprekopisamapatrijarhNifont
u Carigradu, on odmah posla u Aleksandriju episkopa randiniskog Akakija sa
prepodobnim Teofilom i drugima, da se oni lino podrobno i tano obaveste o
tome.PritomesvetiNifontpisaaleksandrijskompatrijarhuJoakimu,blagodarei
Gospodutojeusliiomolitvunjegovuiuinioprekonjegatakvaudesanaslavu
iveliinurodahrianskoga,imoleipatrijarhadablagonaklonoprimiposlanike
koje mu alje. Izaslanstvo otputova u Aleksandriju, i bi sa velikom radou i
blagonaklonou primljeno od svjatjejeg patrijarha, koji ih dugo vreme zadra
kod sebe. Svojom vrlinom i obrazovanjem prepodobni Teofil skrenu na sebe
naroitu panju patrijarhovu. Sa episkopom Akakijem i ostalima on otputova u
SinajskuGoru,aotudaprekopustinjeusvetigradJerusalim.Tamosepoklonie
ivonosnomgrobuGospodanaegIsusaHristaiostalimsvetimmestima.Posetie
onigoruTavoriDamask.UDamaskuonisretoepatrijarhaantiohijskog,kojiim
dadepismazapatrijarhacarigradskog.IzDamaskaseonivratieuJerusalim,gde
se episkop Akakije razbole i preminu. Posle smrti Akakija oni se sa putnim
blagoslovom patrijarha jerusalimskog i sa pismima za patrijarha carigradskog
vratieuCarigradipredstadoetadanjemsvjatjejemparijarhuPahomiju,poto
svetipatrijarhNifont,kojiihposlauAleksandriju,beeostavioprestozavreme
njihovogputovanja.PatrijarhPahomijeprimiihesnoiblagoslovinjihoveputne
trudove. Upoznavi pak u svetom Teofilu mua vrlinska i uena, patrijarh ga
zadra kod sebe i postavi za pismovoditelja patrijarije i egzarha Velike Crkve.
Teofiljedostadugovrioovedunostiibiopotovanodsvijuzasvojevrline.Ali
videiioseajuidaprisvemutomeoskudevauglavnojhranizaduu,onostavi
ovudunostipovueseuSvetuGoru,umanastirVatoped.
Da ne bi bez starakog rukovodstva u monakom ivotu, umovanjem
svogasrca,paouzabluduiprelest,prepodobniTeofilpoverisebeumirovljenom
episkopukojijeutovremeiveouVatopedskojobitelji,ipotpunopotininjemu
svoju volju, izvrujui svakovrsna posluanja i svakodnevno prinosei beskrvnu
rtvu Gospodu Bogu. A kada starac episkop otide ka Gospodu, prepodobni
Teofil se udalji u Iverski manastir, sa ciljem da i tamo nae obrasce za
podraavanje. Tako se on uio od jednoga savrenom posluanju, od drugoga
smirenju, od treega ljubavi prema Bogu i blinjemu, krotosti i dugotrpljenju.
UsledtogaTeofilpostadeizabranisasudSvetogaDuhaiobrazacmonakihvrlina.
Akaokrasnopisac,ondobinalogodobiteljidanjegovokelijskozanimanjebude:
prepisivati knjige koje su od starosti dotrajale. Od tih prepisanih njime knjiga
mnogeseidodanasuvajuubiblioteciIverskogmanastira.
No kao to se, po rei Gospodnjoj, grad ne moe sakriti kad na gori stoji
(Mt.5,14),takoiprepodobniTeofilpostadesvojimvrlinskimivotomslavanne
samo u Svetoj Gori nego i u okolnim mestima. U to vreme Solun izgubi svoga
arhipastira i uporno se starae da ubedi svetog Teofila da se primi arhijerejskog

ina. Ali smirenoumni Teofil nije hteo ni da uje za to. Meutim u to vreme
doputovauSoluncarigradskipatrijarhTeolipt:Solunjaniseobratienjemudaim
da atonskog otelnika za arhipastira. Svjatjeji patrijarh, uviajui opravdanost
njihove molbe, svojeruno napisa pismo prepodobnom Teofilu, sa kojim je
odavnobioprijatelj,moleigadadoeuSolunradivienja,nepominjuinireio
molbiSolunjana.
PrepodobniosetiradiegagasvetipatrijarhzoveuSolun,padabiizbegao
tako visoko zvanje, i poasti vezane sa njim, on odmah primi veliku shimu; a
svetompatrijarhuodgovoridagajetekabolestprimoraladaprimivelikushimu
idaseodrekneodsvetenikogsluenja,idazbogbolestinikakonemoedoiu
Solun. Izvinjavajui se svetom patrijarhu to se ne moe videti s njim ovde, on
moljae od njega oprotaj i molitve, i dodade da e se, po blagodati Gospodnjoj,
videtisnjimucarstvunebeskom.Ovakavodgovor,sjednestraneoalostisvstog
patrijarha, a s druge obradova, to Teofil tako uspeva u istinskom smirenju i
monakimpodvizima.
Blizu obitelji Iverske tada se usamljeno podvizavae iguman po imenu
Dionisije.Voleimolitvenotihovanje,iprepodobniTeofil,sadozvolomigumanai
bratije, podie malu kolibu u blizini igumana Dionisija i deljae sa njim trudove
strogog usamljenitva, nazidavajui se primerom uzvienog ivota njegovog i
mudrim besedama njegovim. Njihova meusobna ljubav bee tako velika da je
izgledalo da u njima ivi jedna dua. U to vreme bee se prouo svojim
podvinikim ivotom neki Kirilo koji ivljae na Kareji. Da bi i od njega dobio
duevnu korist i podraavao njegov ivot, sveti Teofil ostavi svoje molitveno
tihovanjeipreenaKarejukodKirila.Dokseprepodobninahoaekodnjega,k
njemu esto dolaae radi sluenja prot Svete Gore, starac Serafim, duhovnik
Kirila.ProtobratipanjunaTeofila,zavolegazbogsvetogivota,iodtadapasve
dosmrtiTeofiliprotostadoeiskreniprijateljimeusobom.
NoboanstveniTeofilostade nedugonaKareji.Silnaeljaza molitvenim
tihovanjemodvuegaupredeoPantokratora,ukelijusvetogVasilijakojajeimala
sve uslove za duboku usamljenost i nenaruivu tiinu molitvenog tihovanja. No
kelija je zahtevala popravke, a sveti Teofil nije imao ni pare, te niti je mogao
poloiti manastiru potrebnu zakupninu niti opraviti keliju. U toj nudi njemu
pomoe prot, starap Serafim. Na taj nain sveti Teofil povue se u pustinju na
molitveno tihovanje, imajui za sapodvinika nekog brata Isaka. Ovo udaljenje
svetog Teofila od sviju silno podejstvova na prota. Ustrojivi okolo protatske
saborne crkve galeriju, podignuvi zvonaru i ikonopisavi unutranjost saborne
crkve,protizmolisebiodstaracaSveteGoreosloboenjeoddunostiprota,pase
povueupustinjskipokoj,gdesesasvetimTeofilomstalnoupranjavaeuitanju
Svetog Pisma i svetih otaca, izvlaei otuda bitnu i besmrtnu hranu za besmrtni
duh.
Iskljuivim podvigom prepodobnoga Teofila bejae, od svetih otaca
takozvano umno delanje ili uvanje uma neprestanom srdanom molitvom
Isusovom koja glasi: Gospode Isuse Hriste, Sine Boji, pomiluj me. Po rei
svetogaKalista,postojedvevrstemonakogdelanja:jednozaukroenjestrasti,i
sastojiseupostu,bdenju,kolenopreklonjenjimaiostalimpodvizimaspoljanjim;
adrugozaoienjeumaisrcaodneistihmisli,toseobavljastrogompanjom,
saneprestanomsrdanommolitvomGospoduIsusukojasevritajno,isabolnim
uvstvom i paenikim vapajem due, kako ue boanstveni oci. Ovim umnim
delanjemisvetenommolitvom,plaemisuzamakojiseraajuodovemolitve,
prepodobni Teofil oisti srce svoje od strasti i neistih pomisli i, satrvi najzad

demone, postade isto izabrano ilite Svetoga Duha. I poto, po reima svetog
DionisijaAreopagita,boanskaljubavnevidiineznanitasemsvogpredmeta,
prepodobni Teofil, plamtei ljubavlju prema Bogu, ni o em drugom ne miljae
osimoGospoduIsusu:GospodIsusbeedisanjenjegovo;GospodIsusbeeivot
njegov;GospodIsusbeesvagdausrcunjegovom.Teofil,slinosvetomapostolu
Pavlu, ne ivljae vie, nego Hristos ivljae u njemu. Stoga se i on, kao sveti
Pavle,udostojiboanskihdarovaSvetogaDuha:predviaojebudunost,znaoje
tajne srca i pomisli ljudske, dostigavi u oveka savrena, u meru rasta visine
Hristove(Ef.4,13).
Naposletku, ostarevi, sveti Teofil preduznade svoju smrt i stade se
pripremati za odlazak u venost. Izmeu ostaloga on napisa ispovedanje vere i
duhovno zavetanje, a pred smrt zaele da se nad njim izvri sveta tajna
jeleosveenja. To bi u petak. Oprostivi se sa svima, on se u subotu priesti u
hramu Preistim Tajnama Hristovim, blagodarei Bogu za sve. Najzad dozva
uenikasvogIsaka,damukaesvojuposlednjuelju.Smirenutokucelogivota
svog, sveti Teofil nije hteo da mu se ukazuju ljudske poasti ni posle smrti; on
zapovediIsaku:daneobjavljujenjegovusmrtkadabudepredaoBoguduhsvoj;
danezovejerejedagapogrebu,negodamuonsamveekonopaczanoge,pamu
odvueteloibacigdebilo.
Potonatajnainsaoptisvojuposlednjueljusvomeueniku,prepodobni
Teofil se isprui na odru, i rekavi: Gospode Isuse Hriste, primi duh moj! on
otpoinusnomprepodobnikesmrtiunedeljuuzoru,osmogajula1548godine.
PosluniueniknjegovIsaktanoispunisvetiteljevuzapovest:vezavimu
konopaczanoge,onodvuetelonjegovouumu.PocelojSvetojGoriraznesese
glas o smrti prepodobnoga; slee se vrlo mnogo monaha, naroito
prepodobnikovih poznanika i prijatelja; svi su eleli da vide i poklone se grobu
njegovom, i da na njemu prime blagoslov pokojnikov. Da dolazioce ne bi liio
toga, uenik im pokaza jedno raskopano mesto gde je, tobo, prepodobni
pogreben. No monasi Iverskog manastira i Pantokratora, po nekom tajnom
predoseanju, posumnjae da je to mesto pogrebenja svetiteljeva, pa traei po
umipronaoesvetemotiprepodobnogTeofila,uzeeihiuvahuihkodsebeu
potpunojtajnostioddrugih.
PoistekuetrdesetdanauenikIsakodeudubodolinudavidimoti,ina
svoje zaprepaenje ne nae ih. Posle dugog traganja on najzad doznade da se
moti nalaze u manastiru Pantokratora. Ode tamo i stade moliti starce da mu
dadusmrtneostatkeocanjegova,alipantokratorcinehtedoezatonidauju.I
takoproedostavremena.NonaIsakovusreutadaposetiSvetuGoruepiskop
JerisosaMakarije.IsakseobratinjemusaalbomnaobiteljPantokratoraimoljae
daseonzainteresujetomstvari.EpiskopMakarijeodmahuzealbuupostupak:
sazvavi atonske igumane doe u Pantokrator, odvoji za ovu obitelj ruku od
motijusvetogTeofila,asveostaledelovedadeueniku.Tadasveanoprenesoe
svete moti iz Pantokratora u kelejnu crkvu svetog Vasilija, gde je prepodobni
molitvenotihovao.Iodtogavremenasvetemotiprepodobnogastadoetoitiiz
sebeudotvornomirozasvedoanstvoobogugodnomivotunjegovom.
TakavbeeivotprepodobnogaocanaegTeofilaMirotoivog;takoseon
podvizavao, i tako bio proslavljen od Boga na zemlji i na nebu, za ivota i po
smrti. Da podraavamo i mi prepodobnoga u siromatvu, krotosti, smirenosti,
istoti, molitvenom tihovanju i ljubavi prema Bogu i blinjemu, da bismo i mi
nasledili sa njim carstvo nebesko u Hristu Isusu Gospodu naem, kome slava i
mosaOcemiSvetimDuhomvavek.Amin.

SPOMENSVETEMUENICE
TEODOSIJE

MajkasvetogProkopija;postradalamaemposeena.[32]

SPOMENSVETIHMUENICA
DVANAESTENA

Iz velikakih porodica (zato se zovu sinklitike); postradale za Gospoda


maemposeene.[33]

PRAZNIKUDOTVORNEIKONE
PRESVETEBOIJEMATEREKAZANSKE

U godini 1579, za carovanja Jovana Vasiljevia Groznog, koji pomou


Bojom pokori grad Kazan, prestonicu carstva Tatarskog, u tom gradu devojici
MatronijaviseusnuPresvetaBogorodicaikazajojdasenamestugdejenjihova
kua nalazi sakrivena u zemlji Njena ikona, i naredi joj da o tome obavesti
duhovne i graanske vlasti u gradu. Ovo se vienje ponovilo nekoliko puta.
Matrona ispria o tome svojoj majci, ali ona ne obrati panju na rei svoje
maloletne keri. Najzad devojica vide ikonu u ognjenim zracima, i pri tome u
straanglas:Akotinesaoptireimoje,jausejavitinadrugommestu;alie
ti poginuti! Ovoga puta majka uslii molbu svoje keri, uplaene poslednjim
vienjem, i zajedno s njom uputi se k arhiepiskopu i vojvodama. Ali im ovi ne
htee verovati. Tada, vrativi se kui, majka stade sama kopati zemlju na
ukazanom mestu. Njoj se pridruie i drugi, ali nita ne mogoe nai. Najzad,
kadastadekopatisamadevojicaMatrona,ikonaPreisteBogorodicebinaenai
izvaenaizzemlje.Ikonabiveomasveanoisavelikomeuodnesenaucrkvu,i
proslaviseudotvorenjem,ibiodtadasvudapoznatakaoKazanskaudotvorna
ikonaPresveteBogorodice.

SPOMENSVETIHMUENIKA
AVDEiSAVE

PostradalizaGospodamaemposeeni.[34]

SPOMENSVETIHMUENIKA
NIKOSTRATAiANTIOHA,
tribuna

ZasvojuveruuGospodamaemposeeni.[35]

SPOMENSVETOGPREPODOBNOMUENIKA
ANASTASIJA

Rodom iz sela Svetog Vlasija kod Janjine (u Epiru); jeromonah pri jednoj
crkvi u okolini Carigrada. Videi i uvi za stradanje sv. Konstantina Rusa,
svetenika,svakidansemolioBogudagaudostojimuenitva.Ijednogadanaon
stadejavnogovoritiTurcimaoistinitostihrianskevere,oovaploenjuGospoda
Hrista, i o ostalim istinama domostroja spasenja, i izobliavati zablude islama.
Zbog toga ga Turci stavie na muke, pa mu najzad glavu odsekoe pred
Jenidamijom u Carigradu, 1743 godine 8 jula. A naredne noi nebeska svetlost
sijaenadsvetimtelomubijenogprepodobnomuenika.

SPOMENPREPODOBNOGBLAENOG
PROKOPIJAUSTJANSKOG,
Hristaradisuludog

Podvizavao se u sedamnaestom veku u Vologodskoj guberniji, i tako


ugodioGospodudasvetemotinjegovepoivajunetljeneitoedivanmiomiru
VjerjuskojVavedenjskojcrkvi,Veljskogaokruga.

SPOMENSVETOGMUENIKA
PROKOPIJA

PostradazaGospodaHristauKesarijiPalestinskoj.[36]

NAPOMENE:
1. ImperatorTitcarovaood79do81godine.
2. Vespazijanvladaood70do79godine.
3. Adrijancarovaood117do138godine.
4. Dioklecijanvladaood284do305godine.
5. Aleksandrijaznamenitiustarinigrad,osnovancaremAleksandromMakedonskim(336do323
godinepreHrista)uEgiptu,naobaliSredozemnogMora;slavioseudohrianskodobakao
centarnaukeitrgovine;odpoetkaetvrtogavekapostaojedanodnajvanijihCentara
hrianskogivotaiseditepatrijarha.
6. GradApamejanalazioseujugozapadnomkrajuSirije,nareciOronti.
7. GradSkitopoljnalazioseuMalojAziji.
8. Emanuil,jevrejskare,znai:snamaBog.SvetiprorokIsaijanazivaEmanuilomGospodaIsusa
Hrista(Is.7,14=Mt.1,2223).
9. MihailiGavrilarhangeli.
10. Agarjanimuslimani,Arabljani,kojisetakonazivajupoimenuAgare,inoeAvraamove,majke
Izmailove,odkogaivodiporekloplemeArabljana.
11. Zevsvrhovnibogstaregrkevere,smatranrodonaelnikomostalihbogovailjudi.

12. HeranajstarijakiKronosaiReje,jednaodglavnihlinostiustarojgrkojmitologiji;smatrana
zasupruguZevsaicaricubogova.
13. Apolon,grkareznai:pogubitelj.ApolonkodstarihGrkaiRimljanabiobogsunca,svetlostii
prosvete;izobraavaseobinosalukom,tobolcemistrelamakaoneprijateljipobediteljtamnih
sila.
14. PaladailiAtinasmatranaboginjompokroviteljkombrakaiporodinesree.
15. OvaKesarijanalazilasekodizvoraJordana;njutrebarazlikovatioddrugeKesarije,takoe
palestinske,nokojajelealanaobaliSredozemnogMora.
16. Prokopijegrkoime,znai:onajkojinapreduje,uspeva.
17. ErmijTrismegistpolumitskalinoststarogrkeistorije.
18. Sokratznamenitigrkifilosof;iveoupetomvekupreHrista.
19. Asklipijaduvenistarogrkilekar.
20. KalabrijadivljibrdovitikrajujugozapadnomdeluItalije.
21. UstarojGrkojSibilamasusenazivaleputujuepredskazivaice,kojesusvakomekojijehteo
gataleobudunostiipredskazivalesudbinu.DelatnostSibilanaroitojecvetalauVIIIiVIIveku
preHrista.GrkiistoriarispominjurazneSibile:erifrsku,frigijsku,helespontsku,idruge.
NajvieizvetajaimaokumskojSibili,savremeniciTarkvinijaGordog,kojijeiveonaestvekova
preHrista.UitijujereoovojSibili.Postarogrkompredanju,trioddevetSibilinihknjiga
kupiojecarTarkvinije,ismestioihkaosveteneknjigeuKapitolskomhramu.
22. RejeovdeoApolonovomproricalituuDelfima,graduupodnojuParnasa.Premagrkoj
mitologiji,ApolonjesamizabraoDelfezasvetilite,prethodnoubivitamonjegzmajaPitona.
Proricanjasuovdevriletakozvanepitije.
23. LivijadrevninazivAfrike;sastojalaseizdvaglavnadela:MarmarikeiKirenaike;uMarmariki,
uoaziSivah,nalaziloseproricaliteuasttivskogboanstvaAmona.
24. DodonanajstarijesvetiliteZevsa,saproricalitemisvetenimdubom;nalaziloseuTesaliji,
okologradaSkotuza.
25. GradPergamumaloazijskojoblastiMiziji;tamosenalaziokolosalanrtvenik,podignutcarem
EvmenomII(196do157god.preHrista)iposveenZevsuuspomenpobedecarevenadGalima.
26. Pokazivanjugrkemitologije,Argonautisubilimoreplovci,kojisunalaiArgokrenulinaprvo
morskoputovanjepotuimzemljama.
27. SvetivelikomuenikProkopijepostradao303godine.
28. SpomensvetogAndrejaJurodivogpraznujese2oktobra.
29. Spomennjegovpraznujese26aprila.
30. PatrijarhCarigradskiNifontIIpatrijarhovaood148698.
31. OovomdogaajugovoriiruskiputnikTrifonKorobjejnjikov,kojijebionaIstokuu1583godini.
Vidinjegovuknjigu:Puteestvije,str.4448,Spb.1841god.
32. Videtionjojpoddananjimdanom:StradanjesvetogvelikomuenikaProkopija.
33. Ionjimavidetitamo.
34. IzgledadasuiovisvetimuenicipostradalisaSv.vm.Prokopijem.
35. Onjimavidetipoddananjimdatumom:Stradanjesv.velikomuenikaProkopija.
36. Verovatnojeovajsv.muenikistisaistoimenimmuenikomkojiseslavi22.novembra.

<<prethodna[sadraj]sledea>>

Svetosavlje.org::Biblioteka::::Latinica

You might also like