Professional Documents
Culture Documents
org::Biblioteka::::Latinica
<<prethodna[sadraj]sledea>>
ArhimandritJUSTINPopovi
ITIJASVETIH
8.JULI
STRADANjESVETOGVELIKOMUENIKA
PROKOPIJA
Neanije ree tad caru: Sluao sam za te ljude, gospodaru, da oni poituju
nekakvog sina Bojeg, zvanog Hristos, i da su tvrde naravi, nepokorni, drski, i
vrsti u svojoj veri i postojani; i da vie vole umreti nego ostaviti svoga Hrista i
prinetirtvebogovimanaim.Zbogtogasmatramdaneebitilakoprivoletiihna
naezakone.
Dioklecijan, razjarivi se, stade huliti Hrista Spasitelja, govorei: Bog
njihov, kako sami oni tvrde, nije imao ene. Kako je onda mogao roditi Sina? A
Hristos u koga oni veruju, taj je roen od ene, i on bi od jevrejskog naroda
osuennasmrt,bijen,trnovimvencemovenan,ismejan,nakrstrazapet,octomi
uju napojen, i umre u gorkim mukama. Ako je bio Bog, zato onda ne izbavi
sebeizjevrejskihruku?Ikadasebinepomoeunevolji,moeliondadrugome
pomoi?
Takve, i jo gore hule izgovori sin pogibli. Jer, kao to kae boanstveni
Pavle,rekrstovajeludostonimakojiginu,anamakojisespasavamosilaBoija
(1 Kor. 1, 18). Neanije, ubeen carevim reima, krenu sa dva odreda vojske na
zapoveeni mu put. Ali poto od silne sunane vreline i ege iznemogavahu i
vojnici i njihovi konji, to oni putovahu nou a danju se odmarahu. I kada oni
prooemimosirijskigradApameju[6],udevetsatinoubizemljotres,isevanje
munja,istranagrmljavina,tesviodstrahabehukaomrtvi.Avojvodauglass
neba koji njemu govorae: Neanije, kuda ide, i na koga ustaje? U velikom
strahu Neanije odgovori: Poslan sam od cara u Aleksandriju da ubijem sve koji
verujuuRaspetoga?Iopetmureeglassneba:O,Neanije,itilinameneide?
Neanijeupita:Kositi,Gospode?Nemogudatepoznam.
TektoNeanijetoree,uvazduhusepokazapresvetlikrst,kaoodkristala,
iodkrstaseuglas:JasamIsus,raspetiSinBoji!DruiNeanijeree:Carmi
ispria, da onaj Bog koga hriani poituju, nije imao ene, i kako si ti onda Sin
Boji? Ako si pak stvarno Sin Boji, kako te onda Jevreji uzmogoe ismejati, i
raspeti, i umrtviti? I odgovori mu glas od krsta: Ja to radi roda ljudskog
dobrovoljnopretrpeh,daizbavimgrenikeodvlastiavola,ipotraimizgubljene,
ioivimmrtve.IkadajanebihbioSinBoji,kakobihondaposlesmrtijabioivi
govoriostobom?
Posleovihreikrstuzienanebo,iodmahseuglassneba:Ovimznakom
kojisivideo,pobeujneprijateljesvoje,imirmojbiestobom!
Tako Neanije, kao nekada Savle (D.A. 9, 120), kroz javljenje njemu
Gospodanaputu,odgoniteljapostadeizabranisasudGospodaIsusaHrista.Iod
togudesnogvienja,iodslatkograzgovoraGospodnjegsnjim,srcesenjegovo
ispunineizrecivomradouiveseljemduhovnim.
Posle toga vienja Neanije sa svojim vojnicima doe u Skitopolj[7], i
pozvavi k sebi zlatara naredi mu da naini krst onakav kakav on vide nou.
Zlatarodbijae,govorei:Jatonemogudauradim,jerjekrstznakgalilejaca,koji
senazivajuhrianima.Iakocardoznazato,onemestranomsmrupogubiti.
Neanijezahtevaedaontajnoizradikrst,zaklinjuimusedaotomeneekazati
nicaru,nitiikomedrugome.Tadazlatarprimiodvojvodedovoljnozlataisrebra
naizradukrsta,itajnoizradikrstonakavionolikikakomutovojvodaopisa.im
krst bi izraen, na njemu se iznenada pojavie tri lika, nevidljivom rukom
nacrtana, sa jevrejskim natpisom: na gornjem delu Emanuil[8], a na dvema
stranamaMihailiGavril[9].Ugledavito,zlatarsezaudiibeeunedoumiciko
touradi,potoutojsobinebeenikogasemnjega.Ionreidatelikoveotare;uze
orue, ali ne mogade to uiniti, jer mu se ruka ukoi kao da je uzeta. A kad
vojvodavidekrst,onupitamajstora:ijisuovilikovi,izbogegasuizobraeni?
Zlatarsazakletvomtvrae:Kadazavrihposao,ovasetrilikapojaviesamiod
sebe,ineznamijisu.Htedohdaihotarem,alinemogoh,jermiserukaukoi.
Tada Neaniji bi jasno da se u krstu nalazi neka boanska sila; pokloni se
krstu, celiva ga i, obavivi ga skerletom, noae ga kod sebe, uvajui ga sa
strahopotovanjem.Ionsesadaoruaeneprotivhrianaveprotivvarvara,i
pobeivaeihsilomHristovom,pokoravajuinjihovezemlje.akiprotivsamog
nevidljivog neprijatelja, avola, on izie u rat, i pobedi ga svojim junakim
stradanjemzaHrista.
A njegovo stradanje otpoe ovako. Kada on bejae u svome gradu
Jerusalimu, koji se u to vreme zvao Elija, graani ga molie da odmazdi
agarjanima[10] za zla koja im injahu. Jer agarjani, napadajui njihov kraj i
trkarajui oko grada, odvoahu one koji su se sluajno nalazili izvan grada, a
naroito hvatahu enskinje i uzimahu ih sebi za ene. To isto oni injahu i po
okolnimselima.HrabrivojnikHristov,naoruansilomsvetogakrsta,smeloizae
sasvojomvojskomipojurizaagarjanima,moleiseusrcusvomovako:Pomozi
mi,nadomoja,HristeBoe!Idoemuglassneba:Nadajse,Neanite,jersamja,
GospodBogtvoj,stobom!
uviovajglas,vojvodapostadejosmelijiistrahovitopotueagarjane,i
svezarobljenikeoslobodi.Utojbitcipogibeesthiljadaagarjana,aodNeanijevih
vojnikanikonebiranjen,nitiubijen.IposlaNeanijeispredsebeglasnikaksvojoj
majci,izvetavajuijeopobedinadneprijateljima,emuseonaveomaobradova.I
kada on sa trijumfom i plenom pobedniki ulaae u grad, majka ga radosno
srete.Ikadonueusvojdom,matimuree:Miloedomoje,kadatiodeuboj,ja
uzehurukekadionicuitamjan,pauohkbogovimaimolihsenjimazatebedati
oni pomognu. I eto sada ti se njihovom pomou pokaza pobedilac! Stoga ui k
njima i odaj im blagodarnost, da bi ti oni i u budue pomagali. Neanije joj
odgovori: Dobro si uradila, majko, molei se za mene, ali meni je pomogao moj
Bog.Matimuondaree:edo,negovoriojednombogu,daseostalibogovine
razgnevenatebeineodvrateodtebe.Neanijejojnatoree:Majko,neobmanjuj
sebe idolskim mnogobojem. Jer kako su mi mogli pomoi oni, kada su sami
bezdahni?Aakosumionipomogli,hajdedaihupitamo,nekanamtokau,imi
emosetadauveritiunjihovumo.
Rekavito,onueumajinuspavausobugdesenalaahuzlatniisrebrni
idoli, i obraajui se njima ree: Vama govorim, tobonji bogovi, recite nam: ko
menipomoeubitci?Aidolimuahu,jerkakobimogliodgovoritikadsunemi?
Tada Neanije ree majci: Eto, mati, vidi kakvi su tvoji bogovi. Kada oni nisu u
stanjudajednureprogovore,kakoondamogupomagatinekome?Matimuna
to ree: Oni ne odgovaraju tebi zato to ih ti sa podsmehom pita. Onda ih ti
samaupitaj,odvratiNeanije;onisudunidaodgovoretebi,potoimvrlousrdno
slui.
Tada ona, pristupivi im sa velikim strahopotovanjem i preklonivi
kolena, ree: O, svemoni bogovi! Veliki Zevse[11] i ti, carice Hera[12], i
gospodaru mora Posejdone, i suncoliki Apolone[13], i ti zatitnice grada
Palado[14],iostalibogovi!Molimvas,recitenam,nepomogosteliviubitcisluzi
vaem,sinumom?Noodgovoraodnjihnebi.
Tada blaeni Neanije, drei krst u ruci, ispuni se boanske revnosti, pa
skinuvi svoju gornju haljinu i odgurnuvi mater od idola, stade ih razbijati,
udarajuiihozemljuigazeiihnogama.Ipotoihpolomiuparad,ontozlatoi
srebro razdade siromasima. A mati njegova, videi to, strahovito se razgnevi i
razjari, i zaboravivi prirodnu ljubav prema sinu, hitno otputova u Antiohiju k
caruDioklecijanu,isasuzamasealjaecarunasinatojojbogoveporazbijaito
njoj samoj ne ukaza duno potovanje odgurnuvi je od bogova. A car je teae
nadomdae,bilolaskamabilopretnjama,obratitinjenogsinakpreanjojveriu
bogove. Pritom car ree: Ne bude li pak hteo da se obrati, onda e zbog zloina
svojihzlomsmruumreti,atiizaberisebizasinakogahoeizmojesvite.
IodmahnapisacarigemonupoglavaruPalestineJustu,kojibeerodomiz
Italije,ovekusvirepom,nareujuimudauprisustvuuglednihljudiizokolnih
gradova savetuje na sve mogue naine, i milom i silom, vojvodi Neaniju, sinu
Teodosijinom,kojijepriaohrianskojveri,daseponovoobratikbogovima;ane
budelitouinio,ondagastavitinaljutemuke.Utompismunalaahuseihulena
Hrista.
Igemon Just, dobivi carevu naredbu, sazva ugledne ljude iz palestinskih
gradova, pa sam ode u Eliju k vojvodi Neaniju, pozdravi se s njim i dade mu
carevo pismo. A vojvoda kada proita pismo i u njemu napisane hule protiv
Gospodanaeg,neotrpenegoiscepapismonasitnekomadie,paihrazbacapo
vazduhu,govoreiigemonu:Jasamhrianin,atiinitotijenareeno.Igemon
mutadaree:Icarasebojim,itebekaoprijateljastidimseialimte,teneznam
tadaradim.Negoposluajmeneioveestiteljude,paunaemprisustvuprinesi
bogovima rtvu. A ako to ne uradi, onda e me i protiv volje primorati da
izvrimnareenje.
NatoNeanijereeigemonu:Tizgodnospomenurtvu,evo,jasebesamog
prinosimnartvuHristu,Bogumome.
Rekavi to, on otpasa sa sebe vojvodski pojas i baci ga igemonu u lice,
odriui se carske slube, da bi bio vojnik Cara Nebesnoga. Pritom on izoblii
idolopoklonikobezboje.
Igemoniljuditobehudolisnjimrazgneviese,padohvatieNeanijai
odvedoe u Kesariju Palestinsku[15], koja se nazivala Filipova, a i Sevastija
Paneada, u kojoj nekada bi postavljena statua Hristova, izraena po elji
krvotoiveene,kojaseiscelidodirnuvihaljinuGospodnju(Mt.9,2022).Tamo
igemon, sevi na otvorenom za sav narod suditu, izvede Neanija na sasluanje.
UgledaviNeanijagraani,idolopoklonikimbezbojempomraeni,kaopijaniili
avoimani povikae ka igemonu, govorei: To je neprijatelj i istrebitelj bogova
naihiismevanareenjacarskih.
Igemonpak,inaevrlosvirepibezduanovek,silnoserazjariodnarodne
vike, i naredi odmah da Neanija obese nagog na muilitu i da mu eleznim
noktima struu telo. I odpadae meso sa Neanijevog tela i viahu se gole kosti.
Neki od graana videi takvo stradanje muenikovo, aljahu ga zbog mladosti
njegoveiplakahuzanjim.Amuenik,videviihgdeplau,reeim:Neplaiteza
mnom ve nad pogibijom dua vaih, jer treba oplakivati onoga kome predstoji
beskonano muenje u paklu. Zatim, uzdigavi oi k nebu, on se moljae
govorei: Boe! ukrepi mene, slugu Tvoga, na posramljenje vragu a na
proslavljenjepresvetogimenaTvog!
Kada muitelji sluge iznemogoe, muenik bi po igemonovom nareenju
skinut sa muilita i vrgnut u tamnicu. A tamniki straar Terencije, pamtei
dobroinstvo Neanijevo, saali se na njega te prostre pod njim sena i ponjavu; i
muenik leae jedva iv u tamnici. U ponoi bi zemljotres u gradu, jer Bog sa
anelima Svojim doe da poseti slugu Svoga, i zasija velika svetlost u tamnici, i
vratasetamnikaotvorie,isvimatamonjimsunjimaokovispadoe,ijaviese
dva anela u obliku prekrasnih mladia i rekoe mueniku: Pogledaj na nas, i
vidi. Muenik, pogledavi prema njima, upita: Ko ste vi? Oni odgovorie: Mi
smo aneli, poslani k tebi od Gospoda. Muenik im ree: Ako ste aneli
Gospodnji,ondasepredmojimoimapokloniteGospoduiograditesebekrsnim
znakom, da bih vam poverovao. Aneli to odmah uradie, i rekoe: Sad dakle
veruj da nas Gospod posla k tebi. I muenik ree: Znam da k trojici Mladia,
baenimaupevavilonsku,biposlanodGospodaaneodaimrashladioganj.A
ta takvo uinih ja, ili u kakav sam to oganj baen, da bih se udostojio anelske
posete?
Kadamueniksasmirenougovoraeovo,iznenadasejavisamGospod
IsusHristosuslavineiskazanoj,idodirnuvimuenikaisceligaodranaipodie
potpuno zdrava. I krstivi ga Gospod vodom, ree mu: Vie se nee zvati
Neanije ve Prokopije[16]. Budi hrabar i jaaj, jer jaajui uinie velika dela i
privee k Ocu mome izvrsno stado. A Prokopije, obradovan i prestravljen,
padenazemlju,pokloniseGospodu,moleisedagaOnukrepiustradanjima,da
se ne bi uplaio ljutih muka. Gospod mu ree: Ne boj se, ja sam s Tobom!
Rekavito,Gospoduzienanebesa.
OdvremenaovogjavljenjaGospodnjegsrcesvetogProkopijabeeprepuno
neiskazanesladostinebeskeiradostiduhovne.Itelomonbeetolikozdrav,dane
imaaenitragaodpretrpljenihrana:jersepouzdauGospoda,iOnmupomoe,
iprocvetatelonjegovo(sr.Ps.27,7).
Sutradanigemonposlajednogodvojnikautamnicudaseizvesti,dalije
muenik iv, jer je drao da je on ve umro od jueranjih ljutih muenja.
TamnikistraarTerencijeispriavojnikudacelunospavaonije,jerseuponou
tamnici dogaalo neto udesno i strano, naime: desio se zemljotres, zasijala je
neobinasvetlost,otvorilasusevrata,spalisuokovisasuanja,asaNeanijemsu
razgovarali neki presvetli ljudi. Vojnik, navirivi u tamnicu, viknu k mueniku:
Jesi li iv, Neanije? Svetitelj odgovori: iv sam i zdrav blagodau Boga mog.
Vojnikree:Nemogudatevidim.Svetiteljodgovori:Svakikojibeiodsvetlosti
Bojeisluidemonima,slepjeiutamihodi,ineznakudaide.
Vojnikodeiizvestiigemonaoonometou.Igemontadasedenasuditu,
iopetizvedeHristovamuenikanasud.Ipogledavinanjega,svivideedajelice
njegovo svetlo i svo telo njegozo zdravo i belo, kao da nikada nikakve rane nije
podnelo.Mnogiodprisutnihnasuduzadivljenipovikae:BoeNeanijev,pomozi
nam!Aigemon,ustavisasvogsudijskogmestairukomdavinaroduznakda
uuti, viknu gromkim glasom: Brao! zato se divite videi Neanija zdrava?
Bogovisesmilovaenanjegaiiscelieslugusvoga.
Na to svetitelj ree igemonu: Dobro kae da sam isceljen milosrem
Bojim.Noakosmatradajetoudesnoisceljenjeizvrenosilombogovatvojih,
ondahajdemounjihovhramdadoznamokojimebogisceli.Dreidamuenik
hoe da se pokloni bogovima, igemon se veoma obradova i naredi da se put od
suditadoidolitaukrasiidaseponjemuprostrunajlepeprostirke.Abirovsa
najvieg mesta objavljivae, viui: Neanije, sin visokorodne ene Teodosije,
pokajavisevratiosebogovimaiidedaimprinesertvu.
Sluajui to, neznaboci se radovahu, a potajni hriani silno tugovahu. I
slee se mnotvo naroda sa enama i decom. Igemon sa svetim Prokopijem i sa
svima znatnim ljudima sveano iae ka idolopoklonikom hramu. Uavi
unutra,svetiteljsetajnopomoliHristuBogu,nainirukomuvazduhukrsniznak
premaidolimairee:Vamagovorim,neistiidoli,uplaiteseimenaBogamogi
silesvetogakrsta,tepadnitesasvojihmestai,razbivise,razlijtesekaovoda!
Iodmahpadoesviidoli,inainivisvojimpadomstranuhukuizdrobie
se u komade. A to je najudnije, sav materijal od koga oni behu napravljeni
pretvorise,poBojemnareenju,uvodu,iidolitesenapunivode,ipoteereka
navrataidolitahuei.
Ovo udo veoma zadivi sve, i mnogi povikae govorei: Boe hrianski,
pomozi nam! A igemon, izbezumljen ovim dogaajem, od zaprepaenja ne
znaaetadaradi.Nozatim,jedvadoavisebi,naredidamuenikaodveduu
tamnicu,asamsavutuenotidekuisvojoj.
Kasno uvee dooe k tamnici u kojoj bee sveti muenik dva odreda
vojske sa dvojicom svojih stareina tribuna, Nikostratom i Antiohom, i molie
svetogadaihuvrstimeuvojnikeNebeskogaCara,HristaBoga.SvetiProkopije
moli tamnikog straara Terencija da mu dopusti da na neko vreme izie iz
tamnice.Straarmudopusti,znajuitanodaneepobeionajkojielidastrada
zaHrista.Iziavi,svetiteljodvedevojnikekepiskoputogagradaLeontiju,kojise
izstrahaskrivaonegde.Naaviga,Prokopijegazamolidakrstivojnike,asamse
ponovovratiutamnicu.Episkoptenoiizvrioglaenjenadvojnicima,krstiih,i
priesti Boanskim Tajnama Tela i Krvi Hristove. Kada posle toga oni odoe k
tamnici,svetimuenikihpouisvetojveriiispovedanjuimenaHristova,iutvrdi
ihdabuduneustraiviijunakiustradanju.
Kada nastade dan i igemon po obiaju svom doe na javno sudite, pred
njegastupieovivojnicigromoglasnoslaveiHrista,iizjavljujuidasuhriani,i
pokazujuidasugotoviiizaHristanamukeismrt.Igemon,videitolikevojnike
gdesmeloiduusmrtzaHrista,zaudiseizaprepastise,idugoimsavetovaeda
napusteHristaiponovosevratebogovima.Alikadavidedasunesavitljivi,onim
izree smrtnu presudu: da budu poseeni maem. I izvedoe ih van grada na
gubilite, gde se ogroman broj delata slee radi izvrenja smrtne kazne nad
njima.BeetamoizvedenisvetiProkopije,uokovima,dabiseuplaiovideismrt
tolikihvojnika.Aon,gledajuinanjihovpodvig,radovaeseduhomimoljaese
za njih Hristu Bogu, da ih do kraja krepi, i da due njihove primi u nebesko
carstvo. Delati pak sa drugim neznabonim vojnicima okruie ta dva odreda
poverovavihuHristaiposekoeih,pritomubiezajednosnjimaiobatribuna,
NikostrataiAntioha.
Tako novi vojnici cara Hrista, poloivi due svoje za Njega, preoe u
trijumfusazemljenanebo.Auvenidobrotvor,poimenuEvlalije,doavinou
sa mnotvom vernih, pokupi tela muenika i pogrebe ih; sveti pak Prokopije
leaeuokovima.
Kada muenik Hristov boravljae u tamnici, k njemu dooe dvanaest
visokorodnihenairekoemukrozprozore:ImismoslukinjeHristove!To
bidostavljenoigemonu,ionodmahnaredidateeneposadeutamnicu.Radosno
ulazeiutamnicuonegovorahu:Priminas,Gospode,unebeskidvoracTvoj!I
uavi unutra one se poklonie svetom Prokopiju. Svetitelj ih stade uiti svetoj
veri,boanstvenojljubavipremaHristu,itoplojmolitvikBogu.
Poslenekogvremenaigemon,sevinasudituprednarodom,naredidate
ugledneenedoveduiztamniceprednjeganasud.Naovosuenjedoeimati
Prokopijeva Teodosija, da vidi podvig ovih ena, jer bee ula za njih. Kada ih
dovedoenasud,igemonihupita:Pristajetelidaprinesetertvebogovima,pada
seudostojiteastiodnas,ilihoete,ostajuiuporne,dasamesebeljutopogubite?
Sveteeneodgovorie:astkojunamtiobeava,nekapogubitebesama,ami
smoslukinjeraspetogaHristakojinasjeizveoizpogibije.Onjenaaastislava!
episkopuLeontiju,kojijekrstiuimeOcaiSinaiSvetogaDuha,paseopetvratis
njomutamnicuradujuiseislaveiBogazanjenoprosveenje.
Potom svete ene sa Teodosijom bie izvedene iz tamnice i privedene na
neznabono sudite. Igemon ree Teodosiji: Znaj, visokorodna eno, da te ja
tedim i neu da te izloim ruglu i mukama. Stoga se predomisli i prizovi
milosrdne bogove, da bi se od njih udostojila oprotaja, a od nas velike asti.
Sveta odgovori: Bezumnie i glupae, zar se ne stidi salivene kipove nazivati
bogovima? Ako je velika vrlina kada se ovek po meri sila svojih trudi da se
dobrim delima upodobi Bogu, onda na svaki nain i vi treba da se upodobite
vaimbogovimaidolima,tojestdabudeteslepi,gluvi,nemi,nepokretnihruku,
nepominihnogu,kaotosuibogovivai.
Naovenjenereiigemonserazgneviinaredidajejakoudarajupoustima,
pa da je pruenu po zemlji nepotedno biju motkom, i onda da joj telo struu
eleznim noktima. A ostale svete ene, gledajui njeno stradanje; moljahu se za
nju Bogu da je ukrepi, i pojahu neke stihove iz psalama kojima ih bee nauio
svetiProkopije:Hodite,zapevajmoGospodu,pokliknimoBoguSpasiteljunaem,
jerOnnamjeutoiteisila,pomonikunevoljamakojenassnaoe(Ps.94,1;45,
2).
uvito,igemonnaredidaolovnimpruempolomevilicesvetimenama.
ZatimnaredidatemuenicezajednosasvetomTeodosijomveujednimeleznim
lancem, pa tako odvedu izvan grada i tamo poseku maem. I iahu ene s
veseljemiradounasmrtkaonasvadbu,ipoloieglavesvojezaHristaBoga,i
udostojiesenebeskogertoga.
Posle pogubljenja svetih ena sveti Prokopije bi opet izveden na sud. I
upita igemon muenika besno riui kao lav: Jesi li zadovoljan, bezbonie,
pogibijomtolikihdua?Svetiteljodgovori:Jaihnisampogubio,veodpogibije
izbavioiodsmrtiuivotpriveo.
I naredi igemon da ga eleznom rukavicom biju po ustima i da mu
eleznimnoktimaoderulice.Ilijaesekrvmuenikovaizemljunatapae.Potom
olovnimpruemtukoesvetogmuenikapovratu.Noonstajaeutimmukama
kaostubnepomian.
Posle toga igemon naredi da muenika bace u tamnicu, a sam veoma
ogorenodekuisvojoj,jersestiaeibesnijaetonemogadesavladatistradalca
Hristova. Od muke on toga dana nikome ne progovori ni rei; i dobi groznicu i
legaviuposteljuontenoiumre,predaviduusvojuurukedemonima,kojima
jeontakousrdnosluio.
PropovedpakoHristuiraesesvevieivie,isvakodnevnosemnotvo
ljudiienaprisajedinjavahuHristovojveri,blagodareiuenjuiudesimasvetog
Prokopija. Jer kada se sveti Prokopije nalaae u tamnici, k njemu mnogi
donoahu svoje bolesnike, i on ih blagodau Hristovom isceljivae, i duhove
neisteizgonjaeizljudi,itakoneznaboceprivoaeupoznanjeHristaBoga.
Posle pagubne smrti igemona Justa u Palestinu doputova od cara
Dioklecijana drugi igemon, po imenu Flavijan, takoe rodom iz Italije, ali po
naravi jo svirepiji od Justa. Stigavi u Kesariju palestinsku i saznavi za svetog
muenika Prokopija, on ga bez odlaganja izvede preda se na sud i stade ga
ispitivati odnosno imena, roda i vere. Hulei na Hrista Boga naeg, taj bednik
govorae mueniku: udim se da se vi hriani, tvrdei da je Bog va roen od
ene i raspet od ljudi, klanjate Njemu. Nije li to bezumlje? Muenik Hristov
odgovori:Akohoe,igemone,damestrpljivosaslua,jautipokazatidavae
knjige svedoe o naem Bogu. Najpre velim da je jedan istiniti Bog, po prirodi
neizmenljiv,bestrastan,predveanivean,anisubogovionikojihjemnogo,koji
su podloni stradanjima i promenama, javili se u vremenu i ve zavrili svoje
postojanje. Ne zna li za vaeg Ermija, prozvanog Trismegist[17], to jest triput
veliki,takoeizaSokrata[18],kojitvrdedapostojijedanBoganemnogibogovi?
ujnajpretapieErmijlekaruAsklipijadu[19]:GospodariSazdateljsvega,koga
minazivamoBog,stvoriovajvidljiviivetastvenisvet.IpotoMuseovajprvii
jediniNjimestvorenisvetpokazaprekrasaniprepunsvakovrsnihblaga,oduevi
se njime i veoma ga zavole kao Svoj porod. Eto, igemone, vidi da va Ermij
izjavljuje da postoji samo jedan Bog a ne mnogi bogovi! I kada bi bilo mnogo
bogova,ondanebipostojalajednapredvenaboanskapriroda,negobipostojale
mnogeprirodekojesepovremenojavljaju.Jervigovoritezajednebogovedasu
postojaliranije,azadrugedasusejavilikasnije;uvasjejedanbogneba,drugi
bogmora;tauoptesvevidljivestvariimajusvojebogove.Nebilizbogtogaiva
SokratosuenodAtinjanadaispijesmrtniotrovtojeodbacivaomnogebogove?
A ti vai besmrtni bogovi, i pre svega Zevs, vrhovni bog, oceubica i mu svoje
roenesestre,nijeliiveonaKritu?Nepokazujulitamoidodanasnjegovgrob?
AvaPosejdonnijelibiovorazbojnika,pljakaiubica?Izarsegrobnjegovne
nalazi u Kalabriji[20]? I kako vi svoje bogove nazivate besmrtnima, kada oni
pomreekaoobiniljudi,kadanjihovegrobovepokazuju,ikadanjihovazladela
grkiirimskipiscidobroznaju?Takvisudaklevaibogovi,kojenesamohriani
nego i njihovi vlastiti poklonici izobliavaju i hule. A to ti o Hristu Spasitelju,
Bogunaem,reedajeroenodeneiraspet,ujkakvasetajanstvenaotkrivenja
oNjemunalazeuvaimknjigama.Vaaproroica,zvanaSibila[21](onasamaije
jeknjigerimskicarTarkvinijekupiozaskupepare),usvojojdrugojknjizijasnoje
napisalaoovaploenjuHristovomovo:KadaDjevabuderodilaSlovoBoijeiu
povedrogadanajavisesaistokazvezda,vesnicavelikogaudasmrtnimljudima,
tada e k njima doi Sin velikoga Boga, obuen u telo, slian ljudima na zemlji.
Njemu e mudraci doneti dare: zlato, smirnu i tamjan; i to e Mu biti prijatno.
Takoe i o krstu Hristovom ta ista Sibila govori: O, blaeno drvo, na kome e
Bog biti protegnut! Ti si dostojno ne zemlje nego neba. Pored toga govori i o
drugom dolasku: S neba e doi veliki Car, Gospodar svih vekova, i sudie
svima ljudima i celome svetu. Njega e i verni i neverni ugledati kao istinitog
Boga gde sedi na visokom prestolu i daje svakome po delima. Ako pak jo
uzaeli da uje predskazanja pitijskoga Apolona[22], livijskog Amonija[23],
Dodone[24]iPergama[25],ondaproitajpaljivoknjigenjihoveipoznaeHrista,
Boga vinjega, o kome su oni predskazali i koji je imao doi na spasenje i
obnovljenje roda ljudskog. Kada vo Argonauta[26] Jazon upita delfiskog
Apolona o najstarijem u Atini idolitu: Reci nam, proroe, suncoliki Apolone,
kome e pripadati ovaj hram u poslednja vremena? Apolon odgovori: Vi
ispunjavate svoje obrede, pomou kojih izraavate potovanje bogovima, a ja
ispovedamJedinogaBogakojicarujenanebesima,kojegaeseVenoSlovozaeti
u istoj Djevi. I kao strela, putena iz ognjenog luka, Ono e proi po svoj
vaseljeni, obuhvatajui sve i privodei ih kao dar k Ocu. Njegovoj materi
pripadae ovaj hram, a ime joj je Marija. I opet, kada Vatos upita tog istog
Apolonaobogu,odgovori:Meniesamojedannanetimuke,itonebeskiovek,
kojie,buduiBogom,postradati,madaBoanstvoneestradati.PoBoanstvui
po oveanstvu On e imati od Oca besmre i ivot i sile, a po Materi e imati
smrt, krst i grob. Iz njegovih oiju tei e tople suze, i On e pet hiljada ljudi
nasititisapethlebova.ONjemuesvakirei:HristosjeBogmoj,raspeti,umrli,iz
grobavaskrsli,inanebesauzneseni.
Kada sveti Prokopije navoae svedoanstva o Hristu Bogu iz jelinskih
knjiga,igemonseaekaogluvaaspida,neeleinidasluanidashvatiistinu.I
sapodsmehomonreesvetitelju:Izvrstansipripovedaboanskihstvari,kaoda
ima nebeske kljueve i peate! Ipak, pre no to te ponem muiti, savetujem ti,
prestani sa praznim prianjem, i, odrekavi se bezumnog hrianstva, izvoli
jelinstvovati,mnogobotvovatisnama,kaotocarnareuje.Akopaktoneeda
uini,jautezbogtvogupornogprotivljenjastavitinaljutemuke,itieondai
nehoteiizvritionototisenareuje.
Sveti muenik odgovori: Ako ti ne eli da pozna istinitoga Boga, koga
moevidetiduhovnimoima,ondaubijajirtvujtelaljudska,reinasiseckajna
komade za bogove tvoje, a ja u prineti Bogu mome rtvu hvale. Ti naziva
bezumnima nas koji znamo jelinog istinitog Boga ivog. Nisi li ti, naprotiv, sam
bezuman,kadamrtvimaprinosirtveiklanjaseneosetljivomkamenju?Akoje
kamen,komesetiklanjakaoBogu,dobrastvar,zatogaondaseeirazdeljuje
na mnogo delova, pa izabravi jedan deo koji se istee u obliku oveka, ti ga
naziva bogom i prinosi mu rtve? Ostale pak delove tog istog kamena ti
upotrebljuje za neke nie radove, ili njima zasipa blatnjavo mesto i nogama
gazi.Toistoradiisadrvetom:odseejedandeoodnjega,isteeidola,iklanja
muse,aostaledeloveupotrebinanekeniesvrhe,iliihuoganjmee.Akoje
kamenilidrvobog,ondasvakikamenilidrvotrebapotovatikaoboga.Aakoni
drvo ni kamen nije Bog, zato onda od trulog drveta i od neosetljivog kamena
ite zdravlje i spasenje? Ako pak gvoe nazove bogom, no i gvoe je
podlonosiliognja,jerkadajeusijanoonogubisvojuprirodnutvrdou,postaje
meko,iekiimaseudara.TrebaliBogaudaratiekiima?Dalieoganjnazvati
bogom? Ali on je silan dotle dokle ima ta da sagoreva; ne domee li mu drva,
ondainjegovasilaiznemogava,avodagapotpunougasi.Ikakomogubitibogovi
takvestvarikojejednadruguunitavaju?
Nepodnoseireisvetogmuenika,igemonnaredijednomeodprisutnih,
nekome Arhelaju, da muenika udari maem po vratu. Svetitelj odmah prekloni
vrat svoj pod ma, gotov da umre za Gospoda svog. Arhelaj obema rukama
visokopodiema,ikadahtedesvomsnagomdaudaripovratu,rukemuicelo
teloiznenadaklonueion,pavinazemlju,izdahnu.
Videito,igemonseprepadeinareditemuenikauokovimaodvedoeu
tamnicu.Uestidanposletogaigemonponovoizvedemuenikanasudinaredi
te muenika nemilosrdno bie volovskim ilama, ukucavae mu u telo usijane
klince, egoe mu rane i trljae ih octom sa solju. Potom bi donesen metalni
rtvenik,samnogoarananjemu,ondametnuetamjannadesnidlansvetiteljui
nadnee dlan nad eravicu, mislei da e on od bola okrenuti ruku i tamjan e
pasti u oganj. U tom sluaju oni su imali nameru rei da je on prineo bogovima
rtvubacivikaduoganj.Itakodrahumuenikovurukunaderavicomokodva
sata.Aon,svimumomsvojimpogruenuBogu,neobraaepanjunarukukoja
mu je gorela, te rtvenik sa ugljem stajae uzalud. Gledaoci se divljahu tome i
slavljahu Hrista, a igemon i njegov gospodar, avo, oseahu se postieni. Sveti
muenikpak,uzdiuioiknebu,govorae:Timedrizadesnurukuipovolji
Svojojvodime(Ps.72,23).DesnicaTvoja,Gospode,proslavisekrepou;desna
rukaTvoja,Gospode,sakruineprijatelja;desnicaGospodnjapokazasilu;desnica
Gospodnjauzvisime!
Posletogamuiteljnaredidamuenikavezanihrukuobesenamuilitu,a
da mu o noge priveu dva teka kamena. U takvom poloaju muenik visijae
dugo vreme; od teine kamenja njemu zglobovi izlaahu iz svojih mesta. Zatim
muiteljnaredidamuenikuodreekamenjeispustegasmuilita,padagabace
u uarenu pe kada je najusijanija. Sveti muenik, ulazei u pe, ogradi sebe
krsnimznakomisatvorimolitvukBogu;itogasasuknuplamenizpeiisagore
sve nahodive se blizu neznaboce, a svetitelj ostade nepovreen, jer se njemu
oganjpretvoriuhladovinu.
Ovopreslavnoudozadiviizaprepastisve,iprestravljeniigemonpobee
usudnicu.Tadanekiodgraanastadoevikatikigemonu,govorei:Pogubito
preovogaarobnjaka,jerakogaubrzonepogubi,oneceogradzavestisvojim
inima!
ITIJESVETOGPRAVEDNOG
PROKOPIJA,Hristaradijurodivog
Tuiostadedaivi.Danjujehodaopogradupraveisesulud,ismevanibijenod
mnogih,naroitoodnerazumnedece;anoujeodlaziokcrkvama,isasuzamase
molio Gospodu za grad i ljude, i za svoje zlostavljae, govorei: Gospode, ne
upii im to u greh! A kada je oseao potrebu da se odmori od truda, on se
izvaljivao na ubrita i smetlita. U jednoj vetoj poderanoj odei polunag, on je
zimistradaoodmrazaisnega,aletijepatioodvrelineisunaneege.Hranuje
primao vrlo malu od bogobojaljivih ljudi, i to ne svaki dan; od bogataa pak i
nepravednikanikadanijehteonitaprimiti,estojemnogodanabivaobezhrane.
Provodei takav ivot, on postade dobrovoljni muenik: morio je sebe glau i
eu, nagotovao i skitao, primao uvrede, rane i ruganja; i prolazio gradskim
ulicamaoskudan,tuan,zlostavljan,onkoganebeedostojansavsvet(sr.Jevr.
11, 3738). Prtena odea koju noae bee sputena s jednog ramena, te mu lea
obnaena behu gotova na udarce, da se i na njemu ispuni Pismo: Lea svoja
podmetahnaudarce,iobrazesvojenaamaranje;licasvoganezaklonihodrugai
odzapljuvanja(Is.50,8).
Raditakvogivotanjegovog,unjegaseuseliblagodatBoija,idademuse
darprozorljivostidaprovidiipredskazujebuduedogaaje,kaotoesevidetiiz
daljeg izlaganja. Zatim on stade iveti pri sabornoj crkvi Presvete Bogorodice u
paperti, svagda se molei sa suzama i sa mnogim kolenopreklonjenjima, prosei
onotojekorisnopograd.ImolitvanjegovabeeprimanapredBogom,imogae
mnogo, jer bee u stanju da pravedni gnev Boji odvrati od ljudi, o emu evo
dokaza.
JednomBoghtedezapremnogegreheljudskesatrtigradUstjugmunjamai
stranom tuom, kao to je nekada satro Amoreje koji su vojevali protivu Isusa
Navina,bacivinanjihkamenjevelikosneba(Is.Nav.10,11).Jeriuhrianstvu
svigrenicikojisenekajuivaljajuseuprljavimbezakonjimasvojimkaoublatu
protivnici su Isusu Hristu, Sinu Bojem i podstiu Ga na gnev i na odmazdu.
Tako, Pravedni Odmazditelj pripremae kaznu i unitenje gradu Ustjugu koji
razgneviGospodasvojimbezakonjima.TosvetiProkopijeprorokipreduznade,i
uini gradu Ustjugu ono to nekada uini Nineviji prorok Jona, propovednik
pokajanja.JednenedeljeucrkvistadesvetiProkopijesvetovatiljudenapokajanje,
govorei:Pokajtese,brao,zagrehesvojeiumilostiviteBogapostomimolitvama.
Ako li se ne pokajete, svi ete uskoro izginuti od ognjenog grada, jer gnev Boji
nailazi.Aljudineobratiepanjunanjegoverei,igovorahumeusobom:Ovaj
jeoveksuludinikadanitapametnonegovori.
PozavretkuboanstveneliturgijebejaesvetiProkopijeupaperti,plaui
iridajuineuteno.Itakoprovoaeonidaneinoineutenoplauiiridajui.
Ljudi koji dolaahu k crkvi, videi ga kako neprestano plae, pitahu ga: Zato,
suludi,plae,ikakvatotugamoritvojesrce?Iodgovaraeimblaeni:Straitei
molitese,brao,danepadneteunapast.Onipaknepridavahunikakvuvanost
njegovimreima.
TreegadanablaeniProkopijeizaeizpaperteihoaepocelomegradu,
sa mnogim suzama i silnim jaukom objavljujui svima ljudima da se pribliava
kazna od Boga, i govorae: O, ljudi! pokajte se! plaite zbog grehova svojih i
molitese,daGospodBogodvratipravednignevSvojidaneunitiovajgradzbog
umnoenihbezakonja,kaonekadaSodomiGomor.Aljudi,okamenjenasrca,ne
sluahu njegovu propoved, nego mu se jo rugahu kao sumahnutome. I bejae
svetiProkopijejediniusrdnimolitvenikkBoguzasve,pokazujuisobomprimer
pokajanja i umilostivljujui Boga svojim danononim neprekidnim suznim
molitvama.
Udrugunedeljuupodnenaienagradtamanoblak,iusreddanasmrese
kaono.Aljudi,videiovuneobinutamuusreddana,uahusetomeipitahu
se meu sobom: ta e ovo biti? Zatim sa sve etiri strane naioe ogromni
oblaci: nastade uasno sevanje munja i strahovita grmljavina, tako da jedan
drugoga ne mogahu uti ta govore; od stranog treskanja gromova zemlja se
prolamaeikolebae.Tadaljudiosetiedajetopogibijanjihovakojajegnevom
Bojimnailanagrad,iustranomasutomopomenuesepropovediblaenog
Prokopija i njegovog proroanstva, pa potrae svi u svete crkve, naroito u
sabornucrkvuPresveteBogorodice,imoljahusesasuzama.Dotraucrkvuisveti
Prokopije,ipavipredikonuPreisteMajkeBoijemoljaejelijuisilnesuzeda
budeusrdnazastupnicapredSinomsvojimiBogomzaljudekojisagreieignev
Bojinasenavukoe.Amoleiseon,kaodrevniprorokMojsije,vapijaekBogu:
Oprosti, Gospode, ljudima ovim grehe njihove; ako nee, izbrii me iz knjige
Svojeukojusimeupisao(2Mojs.32,32).
Poto se sveti Prokopije i sav narod dugo sa ridanjem molie usrdno k
BoguikPreistojBogorodici,pokazasepredivnoudoodikonePresveteMajke
Boije: miro izie iz nje, i tecijae kao iz izvora, i napunie tim mirom crkvene
sasude.Iutovremepromenisevazduhistranioblacisamunjamaigromovima
udaljie se od grada za dvadeset potrkalita nad pusta mesta, i tamo odadie
vrelo kamenje te saegoe i unitie mnoge ume, a od ljudi i stoke nikoga ne
ubie,zastupnitvomPresveteBogorodiceimolitvamasvetogProkopija.Odmira
paktoisteeodikonePresveteBogorodice,ljudisepomazivahublagoslovaradi,
ibolesniciseisceljivahuizdravljedobijahu.Ibivelikaradostgradutoseizbavi
od oigledne propasti i to dobi na dar celebno miro od blagodati Presvete
Bogorodice.
SvetiugodnikBojiProkopijeinadaljesepoobiajusvompravljaesulud,
mudro skrivajui vrlinu svoju pred ljudima. A kakvo bee njegovo trpljenje u
zlopaenjima, i kakva milost Boija bee sa njim, jasno se vidi iz sledeeg. Jedne
godinezimabeeizuzetnoljuta,mraznepodnoljiv,vetaruasan.Apadetadai
snegpreveliki,temnogekuezatrpa,imnogiljudiistokanesamonaputevima
negoiugraduiposelimapremrzoe,ipticepadahumrtvenazemlju,initibehu
u velikoj oskudici i muci, i mnogi od njih izmrzoe. Ta strahovita cia zima
produisemnogodana.UtovremeisvetiProkopijeonakonagsilnonastradaod
velikezime.Jednenoionizieizcrkvenepaperteiodeprekoputacrkvekmalim
kuicama u kojima ivljahu niti, elei da se bar malo zagreje kod njih. Niti,
osetivi da on dolazi, jedni vrsto zatvarahu vrata pred njim, a drugi izioe na
njega tapovima, i bijahu ga, i odgonjahu od sebe, viui: Odlazi odavde, ludo,
odlazi!Ion,otiaviodnjih,ueunekupraznuprostoriju,naeujednomuglu
pse gde lee, i lee pored njih da se malo zagreje. No psi, ustavi, pobegoe od
njega.AslugaBoji,videidagasegadenesamoljudinegoipsi,govoraeusebi:
NekajeblagoslovenoimeGospodnjeodsadaidoveka.Ivratiseopetucrkveni
pritvor,isedesagnuvise;itresuisecelimtelomonmiljaedaeizdahnuti,i
moljaesedamuBogduuprimi.Ondaiznenadaosetiusebitoplotuiotvorivi
oi, ugleda pred sobom angela Bojeg, koji mu se javio onako kao nekada u
Carigradu svetom Andreju Jurodivom[28] kada se ovaj zlopatio od ljute zime.
Angeo imaae u ruci rajsku granu, rascvetanu raznim cvetovima; dodirnuvi
njomeliceblaenogProkopija,oiviga,izagrejamutelomiomiromonihcvetova,
kaonekadaAndrejevo.
I tako sveti Prokopije u zlopaenju svom, nadgledan i zakriljen milou
Bojom, provede tu ljutu zimu nepovreen. A sve to to se dogodilo s njim, on
ITIJEPREPODOBNOGOCANAEG
TEOFILAMIROTOIVOG
ina. Ali smirenoumni Teofil nije hteo ni da uje za to. Meutim u to vreme
doputovauSoluncarigradskipatrijarhTeolipt:Solunjaniseobratienjemudaim
da atonskog otelnika za arhipastira. Svjatjeji patrijarh, uviajui opravdanost
njihove molbe, svojeruno napisa pismo prepodobnom Teofilu, sa kojim je
odavnobioprijatelj,moleigadadoeuSolunradivienja,nepominjuinireio
molbiSolunjana.
PrepodobniosetiradiegagasvetipatrijarhzoveuSolun,padabiizbegao
tako visoko zvanje, i poasti vezane sa njim, on odmah primi veliku shimu; a
svetompatrijarhuodgovoridagajetekabolestprimoraladaprimivelikushimu
idaseodrekneodsvetenikogsluenja,idazbogbolestinikakonemoedoiu
Solun. Izvinjavajui se svetom patrijarhu to se ne moe videti s njim ovde, on
moljae od njega oprotaj i molitve, i dodade da e se, po blagodati Gospodnjoj,
videtisnjimucarstvunebeskom.Ovakavodgovor,sjednestraneoalostisvstog
patrijarha, a s druge obradova, to Teofil tako uspeva u istinskom smirenju i
monakimpodvizima.
Blizu obitelji Iverske tada se usamljeno podvizavae iguman po imenu
Dionisije.Voleimolitvenotihovanje,iprepodobniTeofil,sadozvolomigumanai
bratije, podie malu kolibu u blizini igumana Dionisija i deljae sa njim trudove
strogog usamljenitva, nazidavajui se primerom uzvienog ivota njegovog i
mudrim besedama njegovim. Njihova meusobna ljubav bee tako velika da je
izgledalo da u njima ivi jedna dua. U to vreme bee se prouo svojim
podvinikim ivotom neki Kirilo koji ivljae na Kareji. Da bi i od njega dobio
duevnu korist i podraavao njegov ivot, sveti Teofil ostavi svoje molitveno
tihovanjeipreenaKarejukodKirila.Dokseprepodobninahoaekodnjega,k
njemu esto dolaae radi sluenja prot Svete Gore, starac Serafim, duhovnik
Kirila.ProtobratipanjunaTeofila,zavolegazbogsvetogivota,iodtadapasve
dosmrtiTeofiliprotostadoeiskreniprijateljimeusobom.
NoboanstveniTeofilostade nedugonaKareji.Silnaeljaza molitvenim
tihovanjemodvuegaupredeoPantokratora,ukelijusvetogVasilijakojajeimala
sve uslove za duboku usamljenost i nenaruivu tiinu molitvenog tihovanja. No
kelija je zahtevala popravke, a sveti Teofil nije imao ni pare, te niti je mogao
poloiti manastiru potrebnu zakupninu niti opraviti keliju. U toj nudi njemu
pomoe prot, starap Serafim. Na taj nain sveti Teofil povue se u pustinju na
molitveno tihovanje, imajui za sapodvinika nekog brata Isaka. Ovo udaljenje
svetog Teofila od sviju silno podejstvova na prota. Ustrojivi okolo protatske
saborne crkve galeriju, podignuvi zvonaru i ikonopisavi unutranjost saborne
crkve,protizmolisebiodstaracaSveteGoreosloboenjeoddunostiprota,pase
povueupustinjskipokoj,gdesesasvetimTeofilomstalnoupranjavaeuitanju
Svetog Pisma i svetih otaca, izvlaei otuda bitnu i besmrtnu hranu za besmrtni
duh.
Iskljuivim podvigom prepodobnoga Teofila bejae, od svetih otaca
takozvano umno delanje ili uvanje uma neprestanom srdanom molitvom
Isusovom koja glasi: Gospode Isuse Hriste, Sine Boji, pomiluj me. Po rei
svetogaKalista,postojedvevrstemonakogdelanja:jednozaukroenjestrasti,i
sastojiseupostu,bdenju,kolenopreklonjenjimaiostalimpodvizimaspoljanjim;
adrugozaoienjeumaisrcaodneistihmisli,toseobavljastrogompanjom,
saneprestanomsrdanommolitvomGospoduIsusukojasevritajno,isabolnim
uvstvom i paenikim vapajem due, kako ue boanstveni oci. Ovim umnim
delanjemisvetenommolitvom,plaemisuzamakojiseraajuodovemolitve,
prepodobni Teofil oisti srce svoje od strasti i neistih pomisli i, satrvi najzad
demone, postade isto izabrano ilite Svetoga Duha. I poto, po reima svetog
DionisijaAreopagita,boanskaljubavnevidiineznanitasemsvogpredmeta,
prepodobni Teofil, plamtei ljubavlju prema Bogu, ni o em drugom ne miljae
osimoGospoduIsusu:GospodIsusbeedisanjenjegovo;GospodIsusbeeivot
njegov;GospodIsusbeesvagdausrcunjegovom.Teofil,slinosvetomapostolu
Pavlu, ne ivljae vie, nego Hristos ivljae u njemu. Stoga se i on, kao sveti
Pavle,udostojiboanskihdarovaSvetogaDuha:predviaojebudunost,znaoje
tajne srca i pomisli ljudske, dostigavi u oveka savrena, u meru rasta visine
Hristove(Ef.4,13).
Naposletku, ostarevi, sveti Teofil preduznade svoju smrt i stade se
pripremati za odlazak u venost. Izmeu ostaloga on napisa ispovedanje vere i
duhovno zavetanje, a pred smrt zaele da se nad njim izvri sveta tajna
jeleosveenja. To bi u petak. Oprostivi se sa svima, on se u subotu priesti u
hramu Preistim Tajnama Hristovim, blagodarei Bogu za sve. Najzad dozva
uenikasvogIsaka,damukaesvojuposlednjuelju.Smirenutokucelogivota
svog, sveti Teofil nije hteo da mu se ukazuju ljudske poasti ni posle smrti; on
zapovediIsaku:daneobjavljujenjegovusmrtkadabudepredaoBoguduhsvoj;
danezovejerejedagapogrebu,negodamuonsamveekonopaczanoge,pamu
odvueteloibacigdebilo.
Potonatajnainsaoptisvojuposlednjueljusvomeueniku,prepodobni
Teofil se isprui na odru, i rekavi: Gospode Isuse Hriste, primi duh moj! on
otpoinusnomprepodobnikesmrtiunedeljuuzoru,osmogajula1548godine.
PosluniueniknjegovIsaktanoispunisvetiteljevuzapovest:vezavimu
konopaczanoge,onodvuetelonjegovouumu.PocelojSvetojGoriraznesese
glas o smrti prepodobnoga; slee se vrlo mnogo monaha, naroito
prepodobnikovih poznanika i prijatelja; svi su eleli da vide i poklone se grobu
njegovom, i da na njemu prime blagoslov pokojnikov. Da dolazioce ne bi liio
toga, uenik im pokaza jedno raskopano mesto gde je, tobo, prepodobni
pogreben. No monasi Iverskog manastira i Pantokratora, po nekom tajnom
predoseanju, posumnjae da je to mesto pogrebenja svetiteljeva, pa traei po
umipronaoesvetemotiprepodobnogTeofila,uzeeihiuvahuihkodsebeu
potpunojtajnostioddrugih.
PoistekuetrdesetdanauenikIsakodeudubodolinudavidimoti,ina
svoje zaprepaenje ne nae ih. Posle dugog traganja on najzad doznade da se
moti nalaze u manastiru Pantokratora. Ode tamo i stade moliti starce da mu
dadusmrtneostatkeocanjegova,alipantokratorcinehtedoezatonidauju.I
takoproedostavremena.NonaIsakovusreutadaposetiSvetuGoruepiskop
JerisosaMakarije.IsakseobratinjemusaalbomnaobiteljPantokratoraimoljae
daseonzainteresujetomstvari.EpiskopMakarijeodmahuzealbuupostupak:
sazvavi atonske igumane doe u Pantokrator, odvoji za ovu obitelj ruku od
motijusvetogTeofila,asveostaledelovedadeueniku.Tadasveanoprenesoe
svete moti iz Pantokratora u kelejnu crkvu svetog Vasilija, gde je prepodobni
molitvenotihovao.Iodtogavremenasvetemotiprepodobnogastadoetoitiiz
sebeudotvornomirozasvedoanstvoobogugodnomivotunjegovom.
TakavbeeivotprepodobnogaocanaegTeofilaMirotoivog;takoseon
podvizavao, i tako bio proslavljen od Boga na zemlji i na nebu, za ivota i po
smrti. Da podraavamo i mi prepodobnoga u siromatvu, krotosti, smirenosti,
istoti, molitvenom tihovanju i ljubavi prema Bogu i blinjemu, da bismo i mi
nasledili sa njim carstvo nebesko u Hristu Isusu Gospodu naem, kome slava i
mosaOcemiSvetimDuhomvavek.Amin.
SPOMENSVETEMUENICE
TEODOSIJE
MajkasvetogProkopija;postradalamaemposeena.[32]
SPOMENSVETIHMUENICA
DVANAESTENA
PRAZNIKUDOTVORNEIKONE
PRESVETEBOIJEMATEREKAZANSKE
SPOMENSVETIHMUENIKA
AVDEiSAVE
PostradalizaGospodamaemposeeni.[34]
SPOMENSVETIHMUENIKA
NIKOSTRATAiANTIOHA,
tribuna
ZasvojuveruuGospodamaemposeeni.[35]
SPOMENSVETOGPREPODOBNOMUENIKA
ANASTASIJA
Rodom iz sela Svetog Vlasija kod Janjine (u Epiru); jeromonah pri jednoj
crkvi u okolini Carigrada. Videi i uvi za stradanje sv. Konstantina Rusa,
svetenika,svakidansemolioBogudagaudostojimuenitva.Ijednogadanaon
stadejavnogovoritiTurcimaoistinitostihrianskevere,oovaploenjuGospoda
Hrista, i o ostalim istinama domostroja spasenja, i izobliavati zablude islama.
Zbog toga ga Turci stavie na muke, pa mu najzad glavu odsekoe pred
Jenidamijom u Carigradu, 1743 godine 8 jula. A naredne noi nebeska svetlost
sijaenadsvetimtelomubijenogprepodobnomuenika.
SPOMENPREPODOBNOGBLAENOG
PROKOPIJAUSTJANSKOG,
Hristaradisuludog
SPOMENSVETOGMUENIKA
PROKOPIJA
PostradazaGospodaHristauKesarijiPalestinskoj.[36]
NAPOMENE:
1. ImperatorTitcarovaood79do81godine.
2. Vespazijanvladaood70do79godine.
3. Adrijancarovaood117do138godine.
4. Dioklecijanvladaood284do305godine.
5. Aleksandrijaznamenitiustarinigrad,osnovancaremAleksandromMakedonskim(336do323
godinepreHrista)uEgiptu,naobaliSredozemnogMora;slavioseudohrianskodobakao
centarnaukeitrgovine;odpoetkaetvrtogavekapostaojedanodnajvanijihCentara
hrianskogivotaiseditepatrijarha.
6. GradApamejanalazioseujugozapadnomkrajuSirije,nareciOronti.
7. GradSkitopoljnalazioseuMalojAziji.
8. Emanuil,jevrejskare,znai:snamaBog.SvetiprorokIsaijanazivaEmanuilomGospodaIsusa
Hrista(Is.7,14=Mt.1,2223).
9. MihailiGavrilarhangeli.
10. Agarjanimuslimani,Arabljani,kojisetakonazivajupoimenuAgare,inoeAvraamove,majke
Izmailove,odkogaivodiporekloplemeArabljana.
11. Zevsvrhovnibogstaregrkevere,smatranrodonaelnikomostalihbogovailjudi.
12. HeranajstarijakiKronosaiReje,jednaodglavnihlinostiustarojgrkojmitologiji;smatrana
zasupruguZevsaicaricubogova.
13. Apolon,grkareznai:pogubitelj.ApolonkodstarihGrkaiRimljanabiobogsunca,svetlostii
prosvete;izobraavaseobinosalukom,tobolcemistrelamakaoneprijateljipobediteljtamnih
sila.
14. PaladailiAtinasmatranaboginjompokroviteljkombrakaiporodinesree.
15. OvaKesarijanalazilasekodizvoraJordana;njutrebarazlikovatioddrugeKesarije,takoe
palestinske,nokojajelealanaobaliSredozemnogMora.
16. Prokopijegrkoime,znai:onajkojinapreduje,uspeva.
17. ErmijTrismegistpolumitskalinoststarogrkeistorije.
18. Sokratznamenitigrkifilosof;iveoupetomvekupreHrista.
19. Asklipijaduvenistarogrkilekar.
20. KalabrijadivljibrdovitikrajujugozapadnomdeluItalije.
21. UstarojGrkojSibilamasusenazivaleputujuepredskazivaice,kojesusvakomekojijehteo
gataleobudunostiipredskazivalesudbinu.DelatnostSibilanaroitojecvetalauVIIIiVIIveku
preHrista.GrkiistoriarispominjurazneSibile:erifrsku,frigijsku,helespontsku,idruge.
NajvieizvetajaimaokumskojSibili,savremeniciTarkvinijaGordog,kojijeiveonaestvekova
preHrista.UitijujereoovojSibili.Postarogrkompredanju,trioddevetSibilinihknjiga
kupiojecarTarkvinije,ismestioihkaosveteneknjigeuKapitolskomhramu.
22. RejeovdeoApolonovomproricalituuDelfima,graduupodnojuParnasa.Premagrkoj
mitologiji,ApolonjesamizabraoDelfezasvetilite,prethodnoubivitamonjegzmajaPitona.
Proricanjasuovdevriletakozvanepitije.
23. LivijadrevninazivAfrike;sastojalaseizdvaglavnadela:MarmarikeiKirenaike;uMarmariki,
uoaziSivah,nalaziloseproricaliteuasttivskogboanstvaAmona.
24. DodonanajstarijesvetiliteZevsa,saproricalitemisvetenimdubom;nalaziloseuTesaliji,
okologradaSkotuza.
25. GradPergamumaloazijskojoblastiMiziji;tamosenalaziokolosalanrtvenik,podignutcarem
EvmenomII(196do157god.preHrista)iposveenZevsuuspomenpobedecarevenadGalima.
26. Pokazivanjugrkemitologije,Argonautisubilimoreplovci,kojisunalaiArgokrenulinaprvo
morskoputovanjepotuimzemljama.
27. SvetivelikomuenikProkopijepostradao303godine.
28. SpomensvetogAndrejaJurodivogpraznujese2oktobra.
29. Spomennjegovpraznujese26aprila.
30. PatrijarhCarigradskiNifontIIpatrijarhovaood148698.
31. OovomdogaajugovoriiruskiputnikTrifonKorobjejnjikov,kojijebionaIstokuu1583godini.
Vidinjegovuknjigu:Puteestvije,str.4448,Spb.1841god.
32. Videtionjojpoddananjimdanom:StradanjesvetogvelikomuenikaProkopija.
33. Ionjimavidetitamo.
34. IzgledadasuiovisvetimuenicipostradalisaSv.vm.Prokopijem.
35. Onjimavidetipoddananjimdatumom:Stradanjesv.velikomuenikaProkopija.
36. Verovatnojeovajsv.muenikistisaistoimenimmuenikomkojiseslavi22.novembra.
<<prethodna[sadraj]sledea>>
Svetosavlje.org::Biblioteka::::Latinica