Stuart Hall: Kodiranje/dekodiranje u televizijskom diskursu

- Isto tako je, meutim, mogue, a i korisno, razmiljati o tom procesu (procesu masovnih

komunikacija) putem pojmova strukture proizvedene i odravane artikulacijom povezanih, ali

odijeljenih trenutaka - proizvodnje, cirkulacije, distribucije/potronje, reprodukcije. To bi
znailo shvatiti proces kao 'sloenu dominantnu strukturu', odravanu putem artikulacije
povezanih praksi, od kojih svaka, meutim, zadrava zasebnost i ima posebni modalitet,
vlastite oblike i uvjete opstojnosti. (Hall, xxxx: 1)
- 'Predmet' tih praksi jesu znaenja i poruke u obliku znakova-posrednika posebne vrste,
organiziranih, poput svakoga drugog oblika komunikacije ili jezika, putem djelovanja kodova
unutar sintagmatskog lanca diskursa. Aparati, odnosi i prakse proizvodnje tako se pokazuju, u
odreenom trenutku (trenutku 'proizvodnje/cirkuliranja') u obliku simbolikih sredstava
uspostavljenih unutar pravila 'jezika' (Hall, xxxx: 1)
- Kruenje proizvoda odvija se upravo u diskurzivnom obliku, a isto tako i njegova
distribucija za razliitu publiku. Jednom zaokruen, diskurs mora biti preveden - ponovno
preuoblien - u drutvene prakse ako elimo da krug bude i dovren i uinkovit. Ako
'znaenje' ostane nerazumljivo, ne moe doi do 'potronje'. (Hall, xxxx: 1)
- Vrijednost takva pristupa nalazi se u tome to, iako je pri artikulaciji svaki trenutak
potreban za cjelinu kruga, ni jedan zasebno ne moe u potpunosti zajamiti sljedei trenutak u
kojem e biti artikuliran (Hall, xxxx: 1)
- trenuci 'kodiranja' i 'dekodiranja' (su), premda tek 'razmjerno samostalni' u odnosu na
komunikacijske procese u cijelosti, ipak utvreni trenuci. 'Puki' povijesni doganaj ne moe, u
takvu obliku, biti prenesen primjerice u televizijskim vijestima. Dogaaji se tek mogu
oznaavati unutar auralno-vizualnih oblika televizijskoga diskursa. U trenutku kada povijesni
dogaaj ulazi pod znak diskursa, postaje podlonim svim sloenim formalnim 'pravilima'
pomou kojih jezik oznaava. Paradoksalno, dogaaj mora postati 'pria' prije no to moe
postati komunikacijski dogaaj. (Hall, xxxx: 1)
- 'Oblik poruke' tono je utvren trenutak; premda se sastoji, na jednoj drugoj razini, od
povrinskih kretanja iskljuivo komunikacijskih sustava te zahtijeva, na drugoj razini,
ukljuivanje u drutvene odnose komunikacijskih procesa u cjelini, kojih je on tek dio. (Hall,
xxxx: 2)
- Potronja ili recepcija televizijske poruke tako su i same 'trenutak' proizvodnoga procesa u
irem smislu, premda onaj drugi 'prevladava' jer je 'kljuna toka za ostvarenje' poruke.
Proizvodnja i recepcija televizijske poruke stoga nisu istovjetne, ali su povezane: one su
odvojeni trenuci unutar cjeline uobliene drutvenim odnosima komunikacijskoga procesa
kao takva. (Hall, xxxx: 2)
- Prije no to ta poruka moe poluiti neki 'uinak' (ma kako ga odredili), zadovoljiti
'potrebu' ili biti stavljena u neku 'slubu', mora se ponajprije usvojiti kao smisleni diskurs te se
smisleno dekodirati. Upravo taj niz dekodiranih znaenja 'ima neki uinak', utjecaj, on
zabavlja, pouava ili uvjerava, svojim iznimno sloenim perceptivnim, kognitivnim,
emocionalnim, ideolokim ili behavioralnim posljedicama. U 'odredljivu' trenutku stuktura
upoljava kod i daje 'poruku': u nekom drugom odredljivom trenutku >poruka<, budui da je
dekodirana, dolazi u strukture drutvenih praksi. (Hall, xxxx: 2)
- Kodovi kodiranja i dekodiranja ne moraju biti u savrenoj simetriji. Stupnjevi simetrije - to
jest, stupnjevi 'razumijevanja' i 'nesporazuma' u komunikacijskoj razmjeni - ovise o
stupnjevima simetrije / asimetrije (odnosima istovrijednosti) utvrnenima izmenu poloaja
'personifikacija' onoga koji kodira - poiljatelja i onoga koji dekodira - primatelja. (Hall,
xxxx: 3)
- Manjak podudarnosti izmeu kodova u velikoj mjeri ovisi o strukturnim razlikama odnosa i
poloaja izmeu emitenata i publike, ali u vezi je i s asimetrijom izmeu kodova 'izvora' i

'primatelja' u trenutku pretvorbe u diskurzivni oblik ili iz njega. Ono to se naziva

'iskrivljavanjima' ili 'nesporazumima' nastaje upravo zbog manjka istovrijednosti izmeu dvije
strane u komunikacijskoj razmjeni. (Hall, xxxx: 3)
- Premda znamo da televizijski program nije stimulacija, poput kuckanja po koljenskoj aici,
ini se da je tradicionalnim znanstvenicima gotovo nemogue zamisliti komunikacijski
proces, a da ne upadnu u neku od inaica ogranienoga biheviorizma. Znamo, kako je zapazio
Gerbner (1970), da predstavljanje nasilja na televizijskom ekranu >nije nasilje,
nego poruke o nasilju<: nastavljamo, meutim, prouavati pitanje nasilja, na primjer, kao da
smo nesposobni shvatiti tu epistemoloku razliku. (Hall, xxxx: 3)
-Televizijski je znak sloeni znak. Sam je sastavljen kombinacijom dvaju tipova diskursa,
vizualnoga i slunoga. Nadalje, to je ikoniki znak, prema Peirceovoj terminologiji, budui da
>posjeduje neke od svojstava stvari koju predstavlja<. (Hall, xxxx: 3)
- U jeziku ne postoji nulti stupanj. Naturalizam i 'realizam' - navodna vjernost predstavljanja
stvari ili pojma koji se predstavlja - rezultat je, uinak, odreenih posebnih jezinih
artikulacija 'stvarnoga'. To je rezultat diskurzivne prakse. (Hall, xxxx: 3)
- Postoje neki kodovi koji, naravno, mogu biti tako iroko rasprostranjeni u pojedinom jeziku,
zajednici ili kulturi, mogu biti naueni u tako ranoj dobi, da se priinjaju kao da nisu
konstruirani - to je uinak artikulacije izmeu znaka i referenta - nego kao da su 'prirodno'
dati. Jednostavni vizualni znakovi priinjaju se kao da su u tom smislu dosegnuli gotovo
'univerzalnost': premda dokazi govore da su ak i prividno 'prirodni' vizualni kodovi kulturno
specifini. Ipak, to ne znai da nema intervencije kodova; nego, radije, da su kodovi na
dubinskoj razini naturalizirani. Operacija naturalizacije kodova ne otkriva transparentnost i
'prirodnost' jezika, nego dubinu i gotovo univerzalnost uporabnih kodova te priviknutost na
njih. Oni proizvode prividno 'prirodna' prepoznavanja. To ima (ideoloki) uinak sakrivanja
praksi kodiranja koje su prisutne. (Hall, xxxx: 3-4)
-Tako Eco (1970) smatra da ikoniki znakovi 'izgledaju poput objekata u stvarnom svijetu
zato to reproduciraju uvjete (to jest, kodove) percepcije kod gledatelja'. Ti 'uvjeti percepcije'
su, meutim, rezultat visoko kodiranoga, premda gotovo nesvjesnoga, niza operacija dekodiranja. (Hall, xxxx: 4)
- Konotativne razine oznaavanja, napominje Barthes u Elementima semiologije, >ostvaruju
blisku komunikaciju s kulturom, znanjem, povijeu te kroz njih, takorei, okolni svijet vri
zauzee lingvistikoga i semantikoga sustava. Oni su, ako hoete, fragmenti ideologije<.
(Hall, xxxx: 5)
- Svako drutvo / kultura tei, u raznim stupnjevima dovrenosti, nametnuti svoje klasifikacije
drutvenoga, kulturnoga i politikoga svijeta. Te sainjavaju dominantni drutveni poredak,
premda nijedna nije jednoznana ni neprijeporna. To pitanje >strukture diskursa
dominantnog< kljuna je toka. (Hall, xxxx: 5)
- Novi, problematini ili uznemirujui doganaji koji naruavaju naa oekivanja i idu usprkos
naim 'zdravorazumskim konstrukcijama', sve do naega 'zdravo za gotovo' uzeta poznavanja
drutvenih struktura, moraju se pripisati tim diskurzivnim domenama prije no to se moe rei
kako 'imaju smisla'. (Hall, xxxx: 5)
- Domene 'povlatenih znaenja' imaju u sebi usaen itav drutveni poredak kao niz
znaenja, praksi i vjerovanja: svakidanje poznavanje drutvenih struktura, 'kako stvari
zapravo funkcioniraju u ovoj kulturi', poredak moi i interesa kao i struktura legitimacija,
ogranienja i sankcija. (Hall, xxxx: 3)
- Govorei o dominantnim znaenjima, dakle, ne govorimo o jednostranu procesu koji
kontrolira kako e svi dogaaji biti oznaeni. Sastoji se od 'rada' nuna da nametne, osigura
vjerodostojnost i iziskuje legitimnost jednoga dekodiranja doganaja unutar granica
dominantnih definicija u kojima je konotativno oznaen. (Hall, xxxx: 5)

- Osim ako nisu posve iskrivljeni, kodiranje e uspostavljati neke od granica i parametara
unutar kojih e djelovati dekodiranje. Ako ne bi bilo granica, publika bi jednostavno mogla
uitati u neku poruku bilo to. (Hall, xxxx: 6)
- Moemo prepoznati tri hipotetske pozicije iz kojih je mogu/ e konstruirati dekodiranje
televizijskoga diskursa. One se moraju empirijski iskuati i razraditi. Ali argument da
dekodiranja ne slijede neizbjeno iz kodiranja, da nisu istovjetna, osnauje argument o
'nenunom podudaranju'. Takoer pomae dekonstrukciji zdravorazumskoga znaenja
'nesporazuma' u smislu teorije 'sustavno iskrivljene komunikacije'. (Hall, xxxx: 6)
- Prva je hipotetska pozicija dominantno-hegemonijska pozicija.Kada gledatelj, na primjer, iz
televizijskih vijesti ili emisije o tekuim zbivanjima uzima konotativno znaenje izravno te
dekodira poruku u smislu referentnoga koda u kojem je bila kodirana, moemo rei kako
gledatelj djeluje unutar dominatnoga koda. (Hall, xxxx: 6)
- Unutar toga moemo razlikovati pozicije proiznikle iz profesionalnoga koda. To je pozicija
(proizvedena onime to bismo moda trebali odrediti kao djelovanje 'metakoda'), koju
zauzimaju profesionalni voditelji kada kodiraju poruku koja je ve bila oznaena u
hegemonijskom nainu. Profesionalni je kod 'razmjerno neovisan' o dominantnom kodu, po
tome to primjenjuje vlastite kriterije i transformacijske operacije, posebno one tehnikopraktine naravi. Profesionalni kod, meutim, djeluje unutar 'hegemonije' dominantnoga
koda. Doista, njegova je zadaa da reproducira dominantne definicije upravo stavljajui u
zagrade njihovu hegemonijsku kvalitetu (Hall, xxxx: 6)
- Kako su televizijski profesionalci u stanju raditi s vlastitim 'razmjerno autonomnim'
kodovima, kao i djelovati na takav nain da reproduciraju (ne bez protuslovlja),
hegemonijsko oznaavanje dogaaja sloeno je pitanje koje se ne moe ovdje opirnije
razraivati. (...)Moe se ak rei da profesionalni kodovi slue da bi se reproducirale
hegemonijske definicije upravo time to ne djeluju otvoreno pristrano u dominantnome
smjeru: ideoloka reprodukcija stoga se dogaa nenamjerno, nesvjesno, 'iza leda'. (Hall, xxxx:
6-7)
- Drugu poziciju mogli bismo odrediti kao pregovaraki kod ili poziciju (Hall, xxxx: 7)
- Dekodiranje unutar pregovarake verzije sadri mjeavinu prilagodbenih i oporbenjakih
elemenata: priznaje legitimnost hegemonijskih odrenenja da ostvaruju velika oznaavanja
(apstraktna), dok na ogranienijoj, situacijskoj (situiranoj) razini, donosi samo svoja osnovna
pravila - radi s iznimkama od pravila. Dodjeljuje povlatenu poziciju dominantnim
odreenjima dogaaja istovremeno rezervirajui pravo da ostvari neto prilagoneniju
primjenu na 'lokalne uvjete', svojim korporativnim pozicijama. Ta pregovaraka verzija
dominantne ideologije tako je proarana protuslovljima, premda su ona potpuno vidljiva tek u
odreenim prilikama. Pregovaraki kodovi djeluju putem onoga to bismo mogli nazvati
posebnom ili situacijskom logikom: a ta je logika poduprta svojim diferencijskim i
nejednakim odnosom prema diskursima i logikama moi. (Hall, xxxx: 7)
- Mislimo da velika veina takozvanih 'nesporazuma' nastaje iz protuslovlja i prekida izmenu
hegemonijski-dominantnih kodiranja i pregovarako-korporativnih dekodiranja. Upravo je to
nepoklapanje izmenu razina ono to najee izaziva elite koje definiraju i profesionalce da
odrede 'komunikacijske neuspjehe'. (Hall, xxxx: 7)
- On/a detotalizira poruku u preferiranom kodu ne bi li je iznova totalizirao unutar nekog
alternativnog referentnoga okvira. To je sluaj s gledateljem koji slua raspravu o potrebi
ogranienja plaa, ali 'ita' svako spominjanje 'nacionalnoga interesa' kao 'klasni interes'. On/a
operira onim to moramo nazvati opozicijskim kodom. (Hall, xxxx: 7)
*Ovaj je lanak izvadak iz teksta koji je kao radni materijal objavljen 1973. u
birminghamskom Centru za

suvremene kulturalne studije (CCCS Stenciled Paper).

Prevela: Jelena esni (Hall, xxxx: 3)
- (Hall, xxxx: 3)
- (Hall, xxxx: 3)