Professional Documents
Culture Documents
GraĎevinski odsek
HIDROTEHNIKA
- PREDAVANJA -
I - VODOPRIVREDA
1. VODOPRIVREDA
Pod vodoprivredom treba podrazumevati svaku delatnost na vodama koja ima
privredni znaĉaj, bilo da se radi o proizvodnji novih dobara, bilo o zaštiti već proizvedenih,
bilo o zaštiti prirodom datih blaga koja sluţe proizvodnji.
Disciplina koja vodoprivredu tretira u tehniĉkom smislu je hidrotehnika.
Vodni resursi predstavljaju izvorišta vodnog blaga i to su samo one vode koje već
imaju ili mogu imati odreĊenu upotrebnu vrednost.
Široko shvaćena vodoprivreda kao privredna grana, moţe se podeliti na oblasti,
koje su istovremeno i oblasti primenjene hidrotehnike. Vodoprivredne oblasti su:
a) zaštita i razvijanje vodnih resursa
b) ureĊenje voda i vodotoka
c) korišćenje voda i vodotoka.
Svaka od ovih oblasti se moţe podeliti u vodoprivredne grane, i to su:
a) zaštita i razvijanje vodnih resursa:
- štednja vode
- preĉišćavanje upotrebljenih voda
- vodno pravo i društvena zaštita voda
- budući vodni resursi i njihovo negovanje
b) ureĊenje voda i vodotoka
- ureĊenje slivova
- borba protiv erozije i bujica
- regulisanje vodotokova
- odbrana od (velikih voda) poplava i malih voda
- odvodnjavanje poljoprivrednih zemljišta (drenaţa)
- asanacija zemljišta
- kanalisanje naselja
c) korišćenje voda i vodotokova
- snabdevanje naselja i industrije vodom
- navodnjavanje (irigacija)
- korišćenje vodnih snaga (hidroenergetika)
- plovni putevi i plovidba
- ribogojstvo
- rekreacija, lov, sport i turizam na vodama
- vojne potrebe
1
najviše padavina tamo gde ima najmanje vode i obratno. Osim toga, moţe se reći da naša
zemlja ima razvijenu mreţu vodotokova, ali koliĉine vode u njima nisu rasporeĊene onako
kako bi nama odgovaralo. Zato se preduzimaju hidrotehniĉki radovi da se ove anomalije
isprave i da se obezbede potrebne koliĉine i kvalitet vode u zahtevanom vremenu. To su
jako skupi radovi, pa treba planirati ove radove, da bi se dobili optimalni efekti.
Za potrebe optimalnog gazdovanja vodama rade se vodoprivredni planovi i
vodoprivredne osnove.
Vodoprivredni plan je plan vodoprivrednih akcija u narednom periodu, sa
kadrovima i sredstvima sa kojima se stvarno raspolaţe i sa ograniĉenim ciljevima.
Naprimer, u slivu V. Morave, prema vodoprivrednoj osnovi treba podići 100 brana. Za to
nema sredstava, ali podizanje prvih desetak brana je u planu. Zato se moţe reći da je
vodoprivredni plan iseĉak iz vodoprivredne osnove, mada moţe biti saĉinjen i bez nje,
polazeći od smernica društvenih ili drţavnih planova.
Vodoprivredni plan treba da odgovori na sledeća pitanja:
- šta treba da se uradi
- koji su planski ciljevi
- koji su zakoni ispunjenja planskih zadataka
- ko treba da ispuni planske zadatke
- koliki su bilansi snaga i sredstava koje treba angaţovati za izvršenje plana.
Vodoprivredna osnova predstavlja kompleksno rešenje korišćenja i razvoja vodnih
resursa. Ĉine je privredni i tehniĉki planovi i projekti za upravljanje, korišćenjem i
zaštitom voda. Rade se za pojedine društveno-politiĉke zajednice (drţavu, republiku,
pokrajinu) i to za jedan ili više slivova. Sliv je osnovna vodoprivredna jedinica.
Vodoprivredna osnova treba da predstavlja optimalno rešenje za one interese koji
su sagledani i priznati kao interesi slivnog podruĉja. Vodoprivredna osnova treba da
odgovori na sledeća pitanja:
- šta treba da se uradi
- koji su planski ciljevi (šta se postiţe)
- koliki su bilansi snaga i sredstava koja bi trebalo angaţovati za ostvarenje
osnove.
Na osnovu ovoga, moţe se reći da vodoprivredni plan ostvaruje ograniĉene
zadatke, birajući rešenja prema parcijalnim potencijalima vodotoka, a vodoprivredna
osnova se bavi korišćenjem i razvojem totalnog potencijala.
2
II - HIDROLOGIJA I HIDROMETRIJA
1. HIDROLOGIJA
Hidrologija je nauka o vodama. Ona prouĉava i opisuje (kvalitativno i
kvantitativno) prirodne vode, pojave i procese koji se dešavaju u njima i odreĊuje
zakonitosti razvoja tih pojava i procesa. To je jedna od osnovnih vodoprivrednih disciplina.
Zadatak hidrologije je da odgovori na mnoga pitanja:
- da li su proticaji vodotoka na lokaciji dovoljni da zadovolje potrebe za
vodom (snabdevanje naselja, industrije, melioracije...)
- da li će za potrebe vodosnabdevanja biti potrebna brana i kolika
- kakav je reţim malih, srednjih i velikih voda
- koliĉine reĉnog nanosa, termiĉki reţim reke, fiziĉko-hemijski i biološki
parametri vodotoka
- kakav je reţim podzemnih voda datog podruĉja (izdašnost i kvalitet)
- uticaj ĉoveka na slivu reke na reţim oticaja i reţim podzemnih voda
- prognoze (kratkoroĉne i dugoroĉne) vodostaja, proticaja, pojave leda i sl.
- i sliĉna pitanja.
Moţe se reći da je voda najrasprostranjenija materija na zemlji. 71% površine
zemlje je prekriveno vodom, a ona je prisutna u znatnim koliĉinama ispod površine terena
kao podzemna voda (slobodna ili vezana). Opšte rezerve vode na zemlji procenjuje se na
oko 1,4 milijardi km3, od ĉega koliĉine slatke vode iznose oko 33,3×106 km3 a samo oko
126×106 km3 se moţe koristiti iz jezera i reka.
Osim toga, slatke vode su na zemljinoj površini rasporeĊene neravnomerno (oko
60% kopna su sušna podruĉja). Potrebe za vodom su sve veće, tako da danas stanovništvu
treba više od 8 milijardi m3 vode dnevno, i ta se potreba stalno povećava. UporeĊujući
potrebe i koliĉine raspoloţivih voda vidi se da ĉoveĉanstvo ima dovoljno vode za svoje
potrebe, samo što se te koliĉine raspoloţive vode stalno zagaĊuju, pa se smanjuje koliĉina
kvalitetnih voda.
2.HIDROLOŠKI CIKLUS
Vodni resursi zemlje nalaze se u jednom neprekidnom kruţnom transportnom
procesu koji se naziva hidrološki (ili vodni) ciklus, a koji povezuje atmosferu, kopno i
okeane, odnosno atmosferu, litosferu i hidrosferu. Glavna pokretaĉka snaga dinamiĉkog
procesa formiranja i transporta vodene pare je sunĉeva energija, a za pojave padavina i
teĉenja u vodotocima termodinamiĉki procesi u atmosferi i sila gravitacije.
3
Najznaĉajnije komponente hidrološkog ciklusa sa aspekta hidrologije su:
isparavanje i transpiracija, padavine, intercepcija, površinski oticaj i infiltracija i podzemne
vode.
Treba napomenuti da je isparavanje u toku godine 39 puta veće od koliĉine vode u
atmosferi što znaĉi da se otprilike svakih 9 dana u atmosferi menjaju vodene mase.
Inaĉe koliĉina vode koja je preferentna za ĉoveka (ona koja je obnovljiva kroz
hidrološki ciklus) iznosi 36×106 km3. Koliĉina vode koja se troši u svetu iznosi
5,5×106km3, što bi trebalo da znaĉi da teorijski imamo dovoljno vode na raspolaganju.
3. PADAVINE
U atmosferi se uvek nalaze izvesne koliĉine vodene pare. Kada se vazduh rashladi
ispod temperature taĉke rose, vodena para se kondenzuje u kapljice ili ledene kristale i
nastaju padavine (kiša, sneg, krupa, sugradica i grad). Fiziĉki mehanizam stvaranja
padavina izuĉava meteorologija, a za nas su od interesa kiša i sneg.
3.1.MERENJE PADAVINA
Padavine se mere: kišometrima, pluviografima (ombrografi), totalizatorima i
snegomerima.
Kišomer je obiĉna valjkasta posuda, montira se na nosaĉu, a unutar veće posude je
manja koja se vadi. Valjkasta posuda (cilindar) je površine od 200 cm2. Pri merenju visine
vodenog taloga, voda se izliva iz manje posude u menzuru koja je posebno graduisana,
tako da se odmah ĉita broj mm posle kiše (1mm pale kiše odgovara 1l/m2).
Sistem merenja se obavlja po stanicama koje se
postavljaju obiĉno na 150÷250km2, a 50km2 na
ostrvima. Kišomer se postavlja tako da na njega
nemaju uticaj susedni objekti (zgrade, drveće itd.).
Kišomer sa satnim mehanizmom koji automatski
ubeleţava visinu padavina tokom vremena naziva se
pluviograf. Totalizator se koristi za visoke i teško
pristupaĉne terene. Retko se ĉita (na 6 meseci ili 1
godinu).
Kišomer se oĉitava obiĉno jednom dnevno a
2
koliĉina pale kiše se izraţava u l/m , odnosno kao P(mm).
Merenje padavina i obrada se vrši na hidrometeorološkim stanicama.
Na visinu padavina utiĉu: geografska širina, nadmorska visina, uticaj blizine mora,
uticaj reljefa, šuma, većih gradova.
Sneg se meri na dva naĉina: stacionarno i ekspedicijski. Stacionarno se meri sa 3
stalna poloţaja pomoću posebnih letvi (snegomera). Za odreĊivanje sadrţaja vode koristi
se posebna šuplja vadilica, a zahvaćena zapremina snega meri se posebnom vagom, ili se
otapa i meri. Ekspedicijski se meri visina sneţnog pokrivaĉa, i sadrţaj vode u snegu, na
raznim delovima sliva. Ovo se obavlja najĉešće radi definisanja rezervi vode u slivu, kako
bi se omogućilo prognoziranje proletnjih dotoka.
4
P mm mm
i u( ) obiĉno, ili ( ), gde je P – visina kiše, a T – vreme trajanja kiše.
T min čas
Ako padavine nisu ravnomerno rasporeĊene po celom slivu, postoji više metoda za
proraĉun vrednosti srednjih padavina u tom slivu za posmatrano razdoblje, i to su: metoda
srednjih aritmetiĉkih sredina, metoda izohijeta, Thiessenova metoda (metoda poligona).
- Intenzivne kiše – to su kiše koje imaju veliku snagu (intenzitet) i malo trajanje.
One su od velikog znaĉaja u hidrologiji i graĊevinarstvu jer izazivaju najveće protoke.
Pošto traju kratko, mere se samo pluviografima, koji omogućuju registrovanje poĉetka i
kraja kiše, visine padavina (P) i intenziteta kiše (isr):
P
isr (mm / min)
T
Ako se na sumarnoj krivi plaviografa odabere razdoblje (ΔT) i odredi
ΔP=PV-PA , onda je
P
i AB , odnosno ako ΔT →0
T
P
i tg , pa za
T
α=90°; i→∞
T
α=0°; i →0 odnosno, P idT .
0
Varijacije intenziteta kiše se grafiĉki
prikazuju sumarnom krivom ili hijetogramom.
Hijetogram pokazuje ili visinu vodenog taloga ili proseĉni intenzitet (min/ĉas) u jedinici
razdoblja, a za intenzivne kiše koje traju 1 ĉas ili manje treba uvesti jedinicu od 1 minute.
visine Pi
5
Specifiĉni proticaj – ukupan proticaj podeljen sa ukupnom površinom sa koje je
dobijen
Q
q , [m3/ѕ/ha]
A
Q DA P
q i
A TA TA T
4. ISPARAVANJE I TRANSPIRACIJA
Pod isparavanjem se podrazumeva prelaz vode iz teĉnog stanja u gasovito odnosno
iz ĉvrstog u gasovito stanje (sublimacija). Simbol za isparavanje (evaporaciju) je E i
izraţava se obiĉno u (mm).
Isparavanje je univerzalna pojava i dešava se svugde na moru i kopnu, gde god
postoji nezasićena atmosfera vodenom parom, a ima vode. Sva vlaga od koje se formiraju
padavine potiĉe od isparavanja sa vodenih površina, snega i leda, sa zemljišta, kapljica i
kristala leda u atmosferi (evaporacija) i isparavanja sa biljnog pokrivaĉa (transpiracija).
Znaĉi transpiracija je proces isparavanja sa biljnog pokrivaĉa odreĊene površine zemlje.
Obavlja se danju pod uticajem sunĉeve radijacije i uglavnom tokom vegetacione sezone.
Za poljske uslove je praktiĉno nemoguće odvojiti isparavanje od transpiracije, pa se
zato posmatraju kao jedan – evapotranspiracija Et, i ona predstavlja ukupan gubitak vode u
atmosferu putem isparavanja i transpiracije sa zemljine površine i njene vegetacije.
Isparavanje se deli na isparavanje sa vodene povrišine i na isparavanje sa tla.
Ĉinioci koji utiĉu na isparavanje su:
- dejstvo temperature – sa većom temperaturom raste i pritisak vodene pare i
povećava se mogućnost vazduha da primi molekule vode
6
- dejstvo deficita vlažnosti – on je merilo nedovoljne zasićenosti vazduha
vodenom parom. Sa povećanjem deficita vlaţnosti raste i isparavanje pri
odreĊenoj temperaturi.
d
E C ,
B
gde je C – koeficijent proporcionalnosti, d – deficit vlaţnosti, B –
barometarski pritisak vazduha,
- dejstvo vetra:
a) povećava turbulenciju vazduha i brţe dovoĊenje molekula iz
jaĉe zasićenih donjih slojeva u slabije zasićene gornje slojeve
atmosfere;
b) odnošenje vazdušnih masa zasićenih vodenom parom sa
površina koje jaĉe isparavaju
-
-
- dejstvo insolacije – to je sunĉeva energija (radijaciona toplota) koja direktno
doĊe na površinu zemlje.
- dejstvo atmosferskog pritiska – isparavanje je veće sa opadanjem
barometarskog pritiska. MeĊutim, ako idemo u visinu, zbog smanjenja
temperature i deficita vlaţnosti, a koji smanjuju isparavanje više nego što
smanjenje pritiska povećava isparavanje, imamo situaciju da je ukupno
isparavanje na većim visinama manje.
- kvalitet vode – isparavanje se smanjuje sa povećanjem sadrţaja soli u vodi,
sve dok se ne dobije oko 30% koncentracije, kada poĉinje da se stvara kora,
ako voda nije izloţena talasanju. Morska voda zato isparava 2-3% manje
nego slatka.
7
- instrumenti za merenje isparavanja odreĊenih kvadera (zapremina)
zemljišnog sloja, gde se oprema i instrumenti nalaze ukopani u terenu
(lizimetri).
5. INTERCEPCIJA
Deo padavina koji se zadrţava na krošnjama drveća, na deblu, granama i lišću i na
ostalom vegetacionom pokrivaĉu sliva, a ne dospe do površine terena i koji kasnije
konaĉno ispari u atmosferu, zove se gubitak vode intercepcijom. Ovaj deo padavina ne
uĉestvuje u oticaju. Intercepcija kao pojava zadrţavanja dela padavina postoji i u urbanim
sredinama (voda na zgradama, asfaltu i sl.) i to je ona voda koja ne postaje deo ni
površinskog ni podzemnog oticaja. Za dati sliv govori se o zapreminskom kapacitetu
intercepcije, i izraţava se u istim jedinicama kao i padavine. Kod šumske vegetacije 10-
25% godišnjih padavina moţe postati gubitak na intercepciju.
8
f0
odnos 1,2 10
fc
fs =0,2÷290
f0 =210÷900
k=0,8÷2,0
fc se menja u toku godine (razlika max. i min. vrednosti ide i do pet puta).
Infiltracioni kapacitet se odreĊuje ili analizom hidrograma oticaja i hijetograma
pale kiše ili upotrebom infiltrometra.
Kod odreĊivanja efektivnih padavina, uzima se u obzir i infiltracija vode u
zemljište. Do površinskog oticaja dolazi samo kada je intenzitet padavina veći od
intenziteta infiltracije, i>f. Jedan od prvih istraţivaĉa koji je uveo koncept infiltracije u
hidrologiju je amerikanac Horton, i operiše proseĉnim intenzitetom infiltracije za ĉitav
sliv. On je (1939.) na osnovu eksperimenata postavio jednaĉinu:
df
k (f f c ) iz koje se i dobija Hortonova formula
dt
f fc ( f0 f c )e kt
Ova formula pretpostavlja da tokom procesa infiltracije postoji dovoljna koliĉina
vode. Kod ove metode psotoji teškoća odreĊivanja vrednosti f0, a kada je i<f jer se
infiltracioni kapacitet smanjuje sporije nego po formuli. Zato je Horton (1961.)
infiltracioni kapacitet izrazio u funkciji deficita vlaţnosti, preko empirijske jednaĉine
f aFpn f c , gde su:
Fp (S F) - veliĉina potencijalne infiltracije do trenutka kada infiltracija postaje
konstantna (u mm vode)
Ѕ – zapreminski kapacitet tla za vodu, odnosno poroznost, u trenutku poĉetka kiše
F – sumarna infiltracija (mm) od trenutka t=0 do t=tc kada je f=fc
a, n, - empirijske konstante
Ovaj metod bazira se na parametrima zemljišta i vegetacije. Upotrebljiv je samo
kod malih slivnih površina.
7.OTICAJ
Oticaj je deo padavina koji otiĉe površinskim ili podzemnim putem u vodotoke
datog sliva i pojavljuje se na njegovom izlaznom profilu.
Q=Qp0+Qpp+Qp+Qr
9
Qr – je u našim uslovima veoma mali zbog malih širina korita reka
Qpp – je onaj oticaj koji se kroz površinski sloj zemlje, manje-više paralelno sa tlom
kreće dok ne dospe do korita vodotoka. Mali je i mnogo kasni. Ne dolazi u kontakt sa
nivoom podzemne vode.
Qp – osnovni oticaj, koji postoji i kada nema padavina. Retko je viljiv, a kada izaĊe
na površinu stvara vodotokove
Qp0 – to je direktni oticaj koji površinom tla dolazi do vodotoka.
Koliĉina oticaja varira u prostoru i vremenu. Ukupni oticaj se grubo moţe podeliti
na: direktni (brzi) i bazni (spori). Direktni ĉine Qp0 , Qr i Q brzi
pp . Bazni ĉine Qp i Q pp .
spori
10
Hijetogram pale kiše i
formiranje efektivnih
padavina
Hidrogram oticaja
11
Efluentni vodotok:
12
L
Tc ; Tc – vreme koncentracije, v- srednja brzina toka
v
Tc – vreme koncentracije tj. putovanje vode od B do Ѕ ili taĉnije
L b2
Tc , v – srednja brzina slivanja. (Ovaj obrazac moţe biti i dosta komplikovaniji
v
ili empirijski)
Mogu se pojaviti tri sluĉaja:
I) Tk>Ts
II) Tk<Ts
III) Tk=Ts
13
8. MERENJE PROTICAJA
Proticaj vode predstavlja koliĉinu vode koja protiĉe kroz popreĉni presek vodotoka
u jedinici vremena. Izraţava se u m3/ѕes, l/sec, m3/sat... Protok vode je jedan od
najosnovnijih i najvaţnijih hidrauliĉkih i hidroloških elemenata vodnog toka. On je
osnovna i najznaĉajnija informacija za sve radove na i u vezi vodotoka. Postoje sledeće
metode merenja protoka:
I) – neposredne metode – koje se baziraju na merenju zapremina vode pomoću
razliĉitih posuda.
II) – posredne metode - kod kojih se ne meri sam proticaj, već se merenjima
definišu neki drugi elementi vodotoka, a do proticaja se dolazi preraĉunavanjem.
Principijelno se koriste sledeće tri metode:
a) Metode mešavine (hemijska, kolorimetrijska, radioaktivna, elektrolitiĉka
i toplinska) – koriste se na potocima sa nepravilnim profilima, silovitim
teĉenjem i snaţnom turbulencijom. Pogodna je za merenje protoka bujica
i brzih planinskih potoka i u podzemlju korita.
Suština je da se u vodotok ubaci obeleţivaĉ poznate koncentracije K1 i
proticaja q (najĉešće kuhinjska so NaCl). Na odreĊenoj razdaljini gde se
obeleţivaĉ potpuno pomeša sa vodom vodotoka, vršimo uzorkovanje
vode
Q K 0 qK1 (Q q) K 2
K K2
Q q( 1 )
K2 K0
za K0=0
K
Q Q( 1 1)
K2
b) Metode hidrauliĉke veze izmeĊu proticaja i veliĉine mere koje se prate iz
ĉega se proraĉunava proticaj (dubina, visina...). Kao merni ureĊaji koriste se
najĉešće prelivi, Venturijevi kanali, Paršalov vodomer i sl. Ova metoda se koristi
na manjim vodotocima, taĉnija je od prethodne ali zahteva izgradnju odreĊenih
objekata.
Hidrauličke metode na otvorenim vodotocima:
Pravougaoni prelivi
- nepotopljeni prelivi
Q m b 2g H30 2 , gde je m – koeficijent prelivanja,
m = 0,4÷0,48,
m = 0,49 za specijalna projektovanja preliva (npr.
Krigerov)
v2
b –širina mlaza H0 H ; H0 H
2g
Q – proticaj
H – visina prelivnog mlaza
H0– visina prelivnog mlaza sa brzinskom visinom
14
- potopljeni prelivi – ako je nivo donje vode iznad kote krune preliva:
-
Q p mb 2g H30/ 2 ,
Trougaoni prelivi
- Tompsonov
Q=1,1343H2,47
Trapezni:
- Ĉipolitijev
Q=1,86·b·H3/2
b 3H
Q mb 2 g H 03/ 2
m – koeficijent prelivanja
(zavisi od oblika uzvodne
ivice praga i odnosa p / H 0
m=0,32÷0,38
Q p mb 2g H30/ 2
p f (a / H 0 ) - koeficijent
potopljenosti
15
Venturijev vodomer:
Za nepotopljenu struju:
v12 3
Q m b 2 2g(h1 ) ; m=0,35÷0,38
2g
Za potopljenu struju:
b2h 2
Q k 2g (h1 h 2 ) ; k=0,97÷1,0
b2h 2 2
1 ( )
b1h1
16
vsr - dobijamo iz što više merenja i to tako što obiĉno odredimo vertikale (treba da
ih bude dovoljno s obzirom na širinu toka i taĉnost koja se zahteva) i vršimo merenja po
vertikali brzina u 5-6 taĉaka. Obiĉno ispod površine, na 0,2h, 0,6h, 0,8h i neposredno iznad
dna. Za dubine preko 7m se uzima više taĉaka. Uopšteno: dubinske vertikale se postavljaju
na 0,5÷1,0m za širinu vodotoka do 10m pa do 5÷20m za širinu vodotoka veću od 200m; a
brzinske vertikale se postavljaju 3 za širine 2-5m pa do 11 za širine 300÷600m. Merni
instrument za merenje brzina je hidrometrijsko krilo. Ono se sastoji od vretena na ĉijem
kraju se nalazi elisa preĉnika 10÷15cm, tela, elektriĉnog registratora i štapa na kojem je
sve fiksirano (ili sajla sa "torpedom" za oteţavanje). U preseku na kojem
se meri brzina, krilo je upravno na pravac vodotoka, voda udara u peraja
elise i instrument pokazuje broj okretaja u odreĊenom vremenu koje se
registruje (merenje treba da je duţe od 5 minuta zbog pojave pulzacija
brzina).
N
n , gde je: N – broj okretaja elise, t – vreme merenja, n – broj obrtaja u
t
jedinici vremena.
Brzina vode v = a + b·n; gde su a i b konstante. Na osnovu dobijenih brzina,
crta se dijagram (h,v) i na osnovu njega se odreĊuje vsr za vertikalu. vsr se odreĊuje
planimetrisanjem tako da su površine levo i desno od vsr jednake, odnosno
h
vdy
v sr 0
gde je h – dubina vertikale
h
h
q vdy [m2/ѕec] ili [m3/ѕec/m1] - elementarni
0
17
qj=vsrj·hj·1,0
B
Q qdL - protok vode koji je dobijen integraljenjem površine ispod krive "q", ili
0
pak sumiranjem površina ispod krive "q", dobijene spajanjem elementarnih protoka duţ
širine vodnog ogledala kao:
n 1
1
Q (q j q j 1) b j
j 1 2
Ako krivu "q" zamenimo pravim linijama dobijamo niz trapeza i obiĉno 2 trougla
na poĉetku i kraju. Njihovu površinu dobijamo kao 0,5·q2·b1 odnosno 0,5qn-1 bn-1. MeĊutim,
njihov uticaj kod sumiranja površina trapeza i trouglova uzimamo sa koeficijentom koji je
veći od 0,5 (obiĉno 0,7) zato što promene toka pored obala nije linearna, kako se moţe
pretpostaviti za sam tok, pa sam obrazac za ukupni proticaj moţe izgledati ovako:
n 2 qj qj 1
Q 0, 7q2b1 bj 0, 7qn 1bn za: q1=0 i qn=0
j 2 2
18
III - UREĐENJE VODOTOKA
1. UVOD
Nagli razvoj industrije i sve intenzivnije korišćenje prirodnih bogatstava zemlje,
zahteva da se raspoloţive koliĉine vode sakupe, ĉuvaju i koriste. Prirodni tokovi nastaju
kao posledica oticanja vode koja na zemljinu površinu dospeva iz atmosfere u vidu
padavina, ili iz podzemlja. Pod dejstvom gravitacije, vodene mase se slivaju sa podruĉja sa
većom nadmorskom visinom u niţa podruĉja, formirajući pri tome mreţu otvorenih
prirodnih tokova, koja se naziva hidrografskom mreţom. Na svakom prirodnom vodotoku
razlikujemo dve osnovne taĉke: izvorište i ušće. U zavisnosti od nastanka, razlikujemo
prirodne tokove koji izviru iz podzemlja, koji istiĉu iz jezera ili koji potiĉu iz gleĉerskih
oblasti. Prirodni tokovi se mogu ulivati u drugi vodotok, jezero ili more, ili mogu uvirati u
podzemlje (reke ponornice). Prema osnovnim karakteristikama prirodni vodotoci se mogu
podeliti na bujiĉne tokove, planinske reke i ravniĉarske reke.
Pod reĉnim slivom podrazumeva se ona teritorija sa koje se površinske vode slivaju
u jedan prirodni vodotok (podrazumeva se samo površinski – orografski – sliv), za razliku
od "geološkog" sliva koji obuhvata i podzemne vode koje se ulivaju u dati vodotok iz
podzemlja koje se nalazi izvan površinskog sliva. Granica sliva naziva se vododelnicom ili
razvoĊem. Vododelnica se uglavnom pruţa duţ najviših taĉaka u slivu.
Pod reţimom vode i nanosa podrazumeva se sveukupnost promena proticaja vode i
pronosa nanosa u toku vremena. Po reĉnom dolinom podrazumeva se prirodna kotlina na
zemljinoj površini, duţ koje se prostire vodotok.
Osnovni razlozi – motivi, za ureĊenje vodotokova su:
- stabilizacija reĉnog korita
- zaštita priobalja od izlivanja velikih voda
- povećanja propusne moći u pogledu vode, leda i nanosa
- spreĉavanje neţeljenog kretanja nanosa
- obezbeĊivanje uslova za plovidbu
- ureĊenje korita u zoni hidroenergetskih objekata
- za potrebe evakuacije suvišnih voda
- za navodnjavanje u periodu malih voda
- ureĊenje vodotokova u gradskom tkivu
- za rekreaciju, ribogojstvo, sport
- za kontrolu nivoa podzemnih voda i odvodnjavanje
- za vodosnabdevanje naselja i industrije itd.
2. PODLOGE ZA PROJEKTOVANJE
Neophodne podloge za projektovanje regulacionih radova na vodotocima su:
a) Topografske podloge – to su situacioni planovi i podloge dobijene snimanjem
reĉnog korita (glavnog korita i korita za veliku vodu). Za prouĉavanje opštih karakteristika
sliva koriste se situacioni planovi R=1:50000÷1:200000. Za prouĉavanje trase reĉnog
korita – planovi R=1:2500÷1:10000. Za projektovanje R=1:1000÷1:5000. Za potrebe
projektovanja i morfoloških analiza koriste se popreĉni profili toka, R=1:100/100 (za
manje reĉice) ili R=1:100/200 do 1000 (obiĉno), kao i poduţni profili.
b) Hidrološke podloge – to su podloge vezane za hidrološki reţim prirodnih
vodotokova i obuhvata reţim površinskih i podzemnih voda, reţim leda i reĉnog nanosa.
Podaci za ove podloge se prikupljaju na mreţu vodomernih stanica (stalnih ili privremnih –
koje se postavljaju za potrebe izrade studija i projekata). Najvaţnije podloge su podaci o
vodostajima, proticajima, datumima pojave i prestanka ledohoda i ledostaja, veliĉine
19
vuĉenog i suspendovanog nanosa koji se prenosi vodotokom i njegov granulometrijski
sastav. Pored ovih podloga, koriste se i druge podloge koje su dobijene statistiĉkom
obradom osnovnih podloga (vodostaji ili proticaji razliĉite verovatnoće, uĉestalost pojava,
karakteristiĉni vodostaji i proticaji i sl.)
c) Hidrauliĉke podloge – najznaĉajniji su podaci o koeficijentima rapavosti,
raspored brzina u izabranim profilima i sl. što se dobija iz hidrometrijskih merenja i
podaci o koeficijentu otpora koji se dobija na bazi hidrauliĉkih proraĉuna.
d) Geološko-geomehaniĉke podloge – dobijaju se izuĉavanjem geoloških
karakteristika reĉne doline i geomehaniĉkih karakteristika materijala u kome je reĉni tok
formirao svoje korito. Prikazuju se u vidu podruţnih i popreĉnih profila i kao
granulometrijske krive.
e) Podaci o vegetaciji – odnose se na vegetaciju na obalama i u zoni korita za
veliku vodu (inundaciji). Na osnovu podataka o vrsti, gustini i rasporedu vegetacije moţe
se izvršiti procena vrednosti hidrauliĉke rapavosti.
f) Podloge o raspoloţivom graĊevinskom materijalu – potrebne su jer regulacione
radove karakteriše veliki utrošak graĊevinskog materijala.
g) Ekonomske podloge – podaci o cenama radne snage, graĊevinskog materijala,
transporta i sl.
20
h h
0; 0; h=const; v=const
s t
v v
0; 0; (s - put; t - vreme)
s t
Šezi-Maningova formula za proticaj u otvorenom toku pri jednolikom strujanju:
1 2 / 3 1/ 2
Q v c R i0 R i0
n
Q – proticaj (u m3 /ѕ)
ω – površina popreĉnog preseka (m2 )
R – hidrauliĉki radijus R (m)
K0 2
1 ( )
h K
i0
s 1 Fr
Gde je:
i0 – pad dna kanala (vodotoka)
h – dubina vode u vodotoku od preseka do preseka
B – širina vodnog ogledala
v2 Q2B
Fr – Frudov broj Fr
gh sr g 3
α – koeficijent koji zavisi od raspodele brzine (α=1÷1,05÷1,1)
g – ubrzanje zemljine teţe
K0 – moduo proticaja (propusna moć) za normalnu dubinu h0 (koja odgovara
ravnomernom kretanju)
21
1 2/3 Q
K0 C0 R01/ 2 R0 1/ 2
i n 0
K – moduo proticaja (propusna moć) za dubinu h (koja odgovara
neravnomernom reţimu)
Q 1 2/3
K C R 1/ 2 R
i1/ 2 n
(1 )Q 2 1 1 Q2
z ( 2 2
) 2
S
2g 2 1 sr c sr2 R sr
1 2
sr
2
c1 c 2
c sr
2
R1 R 2
R sr
2
- koeficijent lokalnog gubitka
α – Koriolisov koeficijent,
b) Metoda Hesteda
E
L
i0 ie
22
ΔE=E2-E1
v2 Q2
E h h
2g 2g 2
v sr2
ie - pad linije energije usled trenja
csr2 R sr2
4. NANOS
Erozija u slivu pod uticajem vode predstavlja vrlo sloţeni proces razaranja ĉestica
zemljišta na površini i njihovog transporta iz gornjih u donje delove sliva posredstvom
energije površinskih voda koje se slivaju. Proces erozije poĉinje onog momenta kada
kapljica kiše udari o površinu zemlje, izazivajući razaranje tla. Erozioni potencijal kiše
zavisi od više faktora. Do slivanja palih voda i transportovanja pokrenutih ĉestica dolazi od
onog momenta kada intenzitet padavina postane veći od intenziteta upijanja palih voda u
zemljište. Intenzitet i stepen erozije zavise od intenziteta padavina, od strmosti sliva, od
karakteristika vegetacije i od zaštite protiv erozije.
Reĉni nanos nastaje u procesu erozije uslivu, koja moţe biti površinska i dubinska.
Površinska erozija javlja se pod dejstvom površinskog oticaja palih voda. Kao proizvod
najvećim delom nastaje suspendovani reĉni nanos, koji se kreće u vidu suspenzije.
Dubinskom erozijom nastaje uglavnom vuĉeni nanos, koji se kreće kotrljanjem ili
saltacijom po reĉnom dnu. Grubo se moţe uzeti da od ukupnog nanosa 85÷95% je
suspendovani, a 5÷15% vuĉeni. Praktiĉna granica izmeĊu ove dve vrste nanosa je
0,1÷1,0mm a u zavisnosti od silovitosti toka.
23
qs =40 (τ-τ0)3/2
gde je:
τ – tangencijalni napon po dnu korita [t/m2 ]
3/ 2
nr Qs
R J
ns Q
d190/ 6
nr - koeficijent rapavosti za sama zrna [m-1/3 ·ѕ]
26
ns – opšti koeficijent rapavosti korita
Qs – deo ukupnog proticaja koji uĉestvuje u transportu vuĉenog nanosa (obiĉno
proticaj u glavnom koritu)
Q – ukupni proticaj vode, zajedno sa inundacijom [m3 /ѕ]
γ – specifiĉna teţina vode [t/m3]
R- hidrauliĉki radijus [m]
v2
J – pad vodnog ogledala ( J ), [m]
c2R
τ0=0,047(γѕ- γ)dm – graniĉni tangencijalni napon pri kojem poĉinje kretanje nanosa
gde je:
γѕ – specifiĉna teţina nanosa [t/m3]
dm – preĉnik merodavnog zrna nanosa [m] (srednji preĉnik zrna nanosa)
gde je:
Ps – pronos nanosa (kp/ѕ)
CsA – koncentracija nanosa koja se svakodnevno meri [kp/m3]
Q – proticaj vode [m3 /ѕ]
- Parametarske formule – sluţe za dobijanje najosnovnije predstave o koliĉinama
suspendovane materije u toku.
Poljakova formula:
P = Q·CS – pronos suspendovanog nanosa [kp/ѕ],
Q – proticaj vode [m3 /ѕ]
CS 104 I D - teţinska koncentracija suspendovanog nanosa u [pond/m3]
α – koeficijent erozije (α=0,5÷1,0)
24
ID – srednji pad reĉnog korita na posmatranom sektoru [m]
ili za male tokove:
Cs= α·a·b·c·d·e·f·104· I D ,
gde koeficijenti (a·b·c·d·e·f) obuhvataju uticaj vegetacije, oranica, oblika doline,
uticaj reĉne mreţe, kultura sa razvijenim korenovim sistemom, i mehaniĉkog sastava tla.
25
- Materijal biljnog porekla – u vidu kolja i pruća a i kao ţiv materijal. Pruće se seĉe
u nevegetacionom periodu, od vrbe, jasike, topole, starosti 1÷3 godine, debljine
3÷4cm. Kolje se dobija od istog drveća kao i pruće, duţine 1÷1,6m; Ø5÷15cm.
- Ţica – koristi se dva puta pocinkovana ţica, otporna na koroziju, i sluţi za
vezivanje ili za ţiĉane korpe.
26
- A) Izvan reĉnog korita
- Nasipi – formiraju se od zemlje i sluţe za spreĉavanje izlivanja
velikih voda. Zemlja se uzima iz materijalnih rovova koji se kopaju u
inundaciji. Po nameni nasipi se dele na: obuhvatne nasipe (štite naselja od
velikih voda), glavne (brane ugroţeno podruĉje), letnje (brane podruĉje od
letnjih velikih voda), dolme (štite od provirnih voda), usporne (koji
spreĉavaju izlivanje usporenih nivoa kanalisanih vodotoka), prikljuĉne
(spajaju glavne nasipe sa visokim terenom), transferzalne (branjeno
podruĉje dele na kasete), pristupne. Glavni nasipi se dimenzionišu prema
velikim vodama povratnog perioda 100÷1000 godina. Nasipi treba da
formiraju izduţeno korito za veliku vodu. Elementi nasipa su:
- B) U reĉnom koritu
- a) Paralelne
- Obaloutvrde – su graĊevine kojima se reĉna obala štiti od erozije.
Rade se preteţno na konkavnim obalama u krivini i to do nivoa S.V.V.
(srednje velikih voda) što pribliţno odgovara punom osnovnom koritu. Kao
materijal se koristi kamen, šljunak, pruće, kolje, betonski elementi, šipovi,
punjene ţiĉane korpe i sl. Ĉestu primenu imaju kamene obaloutvrde (na
delovima sa velikim brzinama i erozionom snagom reĉnog toka ili u
naseljima.
(1) – noţica – formira se u vidu kamenog nabaĉaja ili u kombinaciji kamena i punjenih
fašina, a postavlja se na potopljen splav od fašina
(2) – kamena obloga – debljine 25÷30 cm
(3) – obratni filtar – debljine veće od 10 cm
27
(4) – završac – krupan kamen koji daje stabilnost oblogi (naroĉito kada se izlivena voda
povlaĉi – sišuće dejstvo)
- Prave paralelne graĊevine – rade se na konkavnim reĉnim obalama,
ili na obe obale na pravolinijskom delu toka, i to na sektoru gde treba
izvršiti suţenje reĉnog korita. Projektuju se do nivoa srednjih voda, a
posebno su pogodne u sklopu regulacionih radova za potrebe plovidbe
(poboljšavaju uslove proticaja). Sa obalom se obavezno povezuju
treverzom. Rade se od kamena, punjenih fašina, ţiĉanih korpi i sl.
- b) Upravne
- Naperi – skoro iskljuĉivo se rade na konveksnim reĉnim obalama,
u cilju suţenja reĉnog korita (izuzetno na pravolinijskim deonicama). Rade
se u vidu sistema (nikad pojedinaĉno). Rade se do nivoa srednje vode.
Odbacuju vodne struje ka sredini toka, tako da obavezno na suprotnoj obali
mora da se rade paralelne graĊevine. Duţina napera ne treba da je manja od
10÷15m. Naperi su u ustvari nasipi od stare do nove obale, jer se
meĊunaperski razmak zasipa nanosom i tako se stvara nova obala. Prave
probleme plovidbi. Rade se od kamena, šljunka, punjenih fašina, gabiona i
sl.
28
1– sistem napera
2 – konkavna obala sa
obaloutvrdom
3 – osovina regulisanog korita
4 – prirodna obala
1 – glavni tok
2 – rukavac koji se pregraĊuje
3 – uzvodna paralelna pregrada
4 – srednja popreĉna pregrada
5 – nizvodna paralelna pregrada
6 – uzvodna i nizvodna popreĉna
pregrada – kao alternativa paralelnim
29
- Pragovi – popreĉne regulacione graĊevine koje sluţe za
stabilizaciju uzduţnog profila reĉnog korita (najĉešće kod bujiĉnih tokova) i
za zasipanje dubokih mesta (proloka) u koritima aluvijalnih vodotokova.
Mogu biti smetnja plovidbi, pa se zato kruna praga postavlja na nivou dna
regulisanog korita, i to nizvodno od proloke. Koriste se razliĉiti materijali.
1 – prag
2 – proloka
3 – projektovana linija dna
30
5.3.4.PROSECANJE REČNIH KRIVINA
Ĉesto primenjivana regulaciona mera. Skraćuje se trasa reĉnog korita i povećava se
propusna moć reĉnog korita u pogledu proticaja vode, pronosa nanosa i leda. Prosek se
formira u krivini što odgovara karakteru prirodnih tokova.
Od stepena skraćenja trase, zavisi obim iskopa. Ukoliko je skraćenje toka u
granicama 1:3÷1:5 ili veće, i ako se prosek kopa u nevezanom aluvijalnom materijalu,
umesto punog iskopa popreĉnog preseka, kopa se samo kineta. Širina kinete je 1:10÷1:20
od širine budućeg korita, a dubina do nivoa podzemne vode ili malo veća. Kineta se kopa
sa nizvodne strane, po osovini budućeg korita bliţe konveksnoj obali. Na ulazu u prosek se
ostavlja "ĉep" koji omogućuje da se radovi obave u suvom, pa se na kraju otvara "ĉep" i
omogućuje se vodi da razradi kinetu do konaĉnih dimenzija regulisanog korita. Da bi se
postigle ove dimenzije, obe obale proseka se osiguravaju obaloutvrdama koje se rade pre
otvaranja kinete.
Dinamiku razvoja proseka je vrlo teško predvideti bilo da se radi o hidrauliĉkim ili
fiziĉkim modelima.
31
IV - SNABDEVANJE VODOM I KANALISANJE
1. SNABDEVANJE VODOM
1.1. UVOD
Snabdevanje vodom je kompleks tehniĉkih, ekonomskih, pravnih i drugih mera i
aktivnosti ĉiji je krajnji cilj obezbeĊenje dovoljnih koliĉina vode, odgovarajućeg kvaliteta
za zadovoljavanje potreba korisnika. Korisnici mogu biti: naselja, industrija, poljoprivreda,
rekreacija i sl. U uţem smislu, savremeni vodovodni sistem (vodovod) sa tehniĉkog
aspekta ĉini skup graĊevinsko-inţenjerskih objekata opremljenih elektro-mašinskom
opremom razliĉite namene, koji uz primenu odreĊenih hemijskih i tehnoloških procesa
treba da obezbedi korisnicima dovoljne koliĉine vode zahtevanog kvaliteta. Voda se preko
razliĉitih funkcionalnih elemenata u vodovodnom sistemu dovodi od izvorišta, preko
vodozahvatnih objekata, gravitaciono ili crpljenjem, cevovodima, do mesta potrošnje, uz
prethodno kondicioniranje (preĉišćavanje ili popravak kvaliteta), ako je ono potrebno. Cev
kojom se voda od izvorišta dovodi do rezervoara naziva se ''dovodna'' cev a od rezervoara
do mesta potrošnje vode vodi ''glavna'' cev. Mreţa cevi u mestu potrošnje zove se
vodovodna mreţa. Ako je prisutno potiskivanje vode od izvorišta do rezervoara, onda tu
cev nazivamo ''potisna'' cev, a objekat koji vrši crpljenje i potiskivanje vode – crpnom
stanicom.
Snabdevanje korisnika vodom u opštem sluĉaju moţe biti:
- Pojedinaĉno (individualno) – ovde je prisutan problem kontrole kvaliteta vode i
zaštite izvorišta od zagaĊenja, tako da je obiĉno kvalitet vode problematiĉan.
- Centralizovano – moguća je kontrola kvaliteta vode, kao i zaštita izvorišta, tako
da je ovaj naĉin preporuĉiv.
Prema vrsti korisnika vodovodne sisteme delimo na:
- gradski vodovodni sistem,
- seoski vodovodni sistem,
- industrijski sistem,
- poljoprivredni sistem.
Prema nameni, vodovodne sisteme delimo na:
- za piće, kuvanje, kupanje i pranje (komunalni),
- za pranje vozila, radionica, dvorišta, ulica, za zalivanje i sl. (industrijski),
- protivpoţarni sistemi,
- za specijalne namene (za rekreaciju, za proizvodnju vodene pare, za
razliĉite industrijske potrebe, za potrebe vojske i sl.).
U zavisnosti od broja namena, vodovodni sistemi mogu biti:
- razdelni
- polurazdelni,
- kombinovani.
32
Slika 1. Razdelni sistem
33
Prema naĉinu doturanja vode od izvorišta do potrošaĉa, vodovodne sisteme delimo
na:
- gravitacione – koji su jeftiniji i povoljniji,
- na sisteme sa mehaniĉkim podizanjem vode – skuplji su i ĉešći.
Q Hm
N [KW]
34
- potreba za vodom domaćinstava,
- javne potrebe naselja za vodom (pranje ulica, zalivanje parkova, protivpoţarna
zaštita, snabdevanje javnih objekata, škola, bolnica itd.)
- potrebe za vodom industrije.
Norme potrošnje vode su posledica iskazanih potreba za vodom korisnika i
brojĉano se izraţavaju kao koliĉnik izmeĊu utvrĊene potrebe za vodom ( u l ili m3 ) i
korisnika (izraţeno kao broj stanovnika, jedinica proizvodnje, jedinica površine za
zalivanje i sl.). Ove norme su date u literaturi, i one su samo okvirne. Npr.
Ĉesto se kod planiranja ukupnih potreba za vodom naselja, potrošnja vode izraţava
"specifiĉnom potrošnjom vode" – qs, i to je koliĉnik izmeĊu ukupne srednje dnevne
zapremine potrebne ili potrošene vode u posmatranoj godini i broja stanovnika u naselju u
istoj godini i najĉešće se izraţava u l po stanovniku na dan (l/st.dan). Ona zavisi od
razvijenosti naselja i same zemlje. Kod nas:
- selo – 20÷30l/st.dan
- grad – 180 ÷ 220 l/st.dan
- veći gradovi – industrijalizovani – 200÷220 l/st.dan
35
gde je K1 koeficijent neravnomernosti dnevne potrošnje vode, K1=1,25÷1,7
Qmax.h – maksimalna ĉasovna potrošnja vode u naselju
Qmax.h = K2 Qmax.dn =K1 K2 Qsr.dn,
gde je K2 koeficijent neravnomernosti ĉasovne potrošnje vode, K2=1,2÷1,25
Prema Qmax.dn. se dimenzionišu zahvat vode, ureĊaji za preĉišćavanje i svi ostali
elementi dovoda vodovodne mreţe do naselja, a prema Qmax.h se dimenzioniše distributivna
gradska vodovodna mreţa, i glavna cev koja snabdeva mreţu iz rezervoara.
36
- fosfati – za piće do 3mg/l kao P. Ispituju se spektrafotometrijski, a veoma su bitni
kod izvorišta za snabdevanje vodom (eutrofikacija)
- gvoţĊe – daje vodi loš ukus, pravi mrlje i talog. Za piće do 0,3mg/l kao Fe.
OdreĊivanje spektrafotometrom.
- mangan – daje loš ukus i tamnu boju. Do 0,05mg/l u vodi za piće kao Mg.
Spektrofotometrijsko odreĊivanje.
- azotna jedinjenja – kao: amonijak NH3 do 0,1mg/l kao N; nitriti NO2 do
0,005mg/l kao N i nitrati NO3 do 10 mg/l kao N. Spektrafotometrijsko odreĊivanje.
- potrošnja kalijum permanganata KMnO4 – jako oksidaciono sredstvo koje
oksiduje organsku materiju i niz neorganskih jedinjenja. U praksi se smatra merilom
organskog zagaĊenja, što teorijski ne stoji. U vodi za piće 12mg/l kao KMnO4. Titrisanjem
se odreĊuje.
37
ponire sve dok ne doĊe do vodonepropusnog sloja, na ĉijoj površini se formira izdan. Ako
je vododrţiv sloj nagnut, voda se kreće i, ili obrazuje podzemne akumulacije vode, ili
izbija na površinu terena kao izvor. Izdani se formiraju u poroznim sredinama sa
slobodnim vodnim ogledalom ili pod pritiskom – arterski izdani. Izdani podzemne vode se
javljaju i u stenovitom materijalu, kada postoje pukotine – pukotinski izdani. One su
karakteristiĉne u kraškim podruĉjima, gde voda hemijskim rastvaranjem kreĉnjaka, od
malih pukotina stvara široke kanale i velike šupljine (karst). Moţe takoĊe biti sa
slobodnom površinom ili pod pritiskom.
Od geološkog sklopa terena u mnogome zavisi sigurnost izdani od zagaĊenja.
Treba preduzeti sve potrebne mere zaštite da do ovoga ne doĊe.
Zbog forsiranog crpljenja vode, ĉesto se pribegava merama veštaĉkog
prihranjivanja izdani (meteorskom vodom, preĉišćenom reĉnom vodom i sl.).
38
Slika 6.Formiranje izdani
39
1.5. VODOZAHVATNI OBJEKTI
Ovo je primer reĉne kaptaţe zaštićenog tipa, bez usporavanja vode. Kaptaţa moţe
biti i nezaštićenog tipa.
Ovakvi tipovi zahvata se koriste kod malih reka. Kod većih su objekti mnogo
sloţeniji. Ĉesto se koriste i usporne graĊevine a zahvaćena voda se ĉesto propušta kroz
grubu taloţnicu.
40
Kaptaţna graĊevina ima 3 komore, ulaznu (taloţnicu), zahvatnu i silaznu
(kontrolnu, zatvaraĉnica). Rešenja za ventilaciju i ulaz moraju biti takvi da ne ugroze
kvalitet zahvaćene vode. Kaptaţa se radi od vodonepropusnog betona i mora se fundirati
tako da ne moţe doći do procurivanja vode oko i ispod objekta.
Da bi se izvorska voda zahvatila za upotrebu, treba je prethodno ispitati, kao i
izdašnost izvora. Pri tome treba utvrditi da li se posle većih kiša ili topljenja snega voda
zamućuje, što ukazuje da se voda nedovoljno filtrira kroz podzemlje. Izvor treba zahvatati
iz vodonosnog sloja na mestu granice sa vodonepropusnim slojem, a ne na mestu pojave na
površini terena.
1.5.3.2. – Zahvatanje vode iz izdani
Za zahvatanje voda iz izdani (podzemna voda) koriste se bunari i drenaţne galerije.
41
a) Bunari imaju posebno široku primenu kod individualnih stambenih
objekata i predstavljaju objekte kojima treba posvetiti mnogo paţnje u toku gradnje i
eksploatacije. Treba ih locirati van mogućih izvora zagaĊenja, zaštititi ih od spoljašnjih
zagaĊivaĉa i izvesti tako da zahvataju podzemnu vodu iz dubljih vodonosnih slojeva.
Prema naĉinu gradnje dele se na:
a.1) Kopane
a.2) Bušene
a.3) Cevne (pobijene)
- a.1) Kopani bunari se izvode na dva naĉina: po sistemu spuštanja
prstenova i po sistemu podziĊivanja.
U prvom sluĉaju se ispod betonskog noţa (MB 20) vrši potkopavanje zemlje, dok
se iznad njega vrši betoniranje prvog prstena (MB 15) ili se namontira gotov betonski
prsten, sa spojem na ţleb i pero. Betonska obloga se spušta pod dejstvom sopstvene teţine.
Najpovoljniji preĉnik bunara je 0,8-1,2m sa debljinom zidova 0,1÷0,15m, a obiĉno su
duboki do 20m. Dno bunara treba da se nalazi najmanje 1m od najniţeg nivoa podzemne
vode. Najbolje je da voda u bunar dolazi samo odozdo i u tom sluĉaju se na dnu radi filter
od peska i šljunka, ĉime se spreĉava zamućivanje bunara prilikom crpljenja i zatrpavanje
bunara peskom. Zid bunara se izdiţe najmanje 0,2m iznad površine terena a glava bunara
mora biti potpuno i vodonepropusno pokrivena, najbolje armiranobetonskom ploĉom ili
potpuno zatvorenom kućicom. Oko zida bunara se na dubine ne manjoj od 3m nabija sloj
gline ili masne ilovaĉe u debljini od 0,2 ÷ 0,5 m. Površinu oko bunara treba poploĉati u
nagibu 3 ÷ 5%.
42
Izrada bunara se vrši i prethodnim kopanjem do potrebne dubine i naknadnim
obziĊivanjem, obiĉno kamenom, pri ĉemu ih treba zidati vodonepropusno u cementnom
malteru 1:3 sa glaĉanjem unutrašnjeg zida istim malterom.
- a.2) Bušeni bunari su preĉnika 75÷1000mm dubine i preko 500m. Cevi
su ĉeliĉne a reĊe liveno-gvozdene. Izvode se na 2 naĉina: bušenjem uz upotrebu burgija
(rotaciono bušenje) ili dleta (udarno bušenje) sa zaštitnom cevi i bušenje bez zaštitne cevi
sa upotrebom isplake.
Kod prvog naĉina bušenje se vrši u etapama od po 40÷50m. Poĉinje se sa zaštitnim
cevima ĉiji je preĉnik 50÷100mm veći od preĉnika cevi budućeg bunara pa se taj promer
polako smanjuje. Bušenje se vrši do vodonepropusne podine.
Bušenje bez zaštitne cevi sa isplakom (ĉista voda) vrši se uz uduvavanje vazduha.
Iskopani materijal se izbacuej kroz cev koja nosi krunu za kopanje.
U iskopanu bušotinu (sa ili bez zaštitne cevi) se spušta cevna bunarska garnitura, i
to: oslona ploĉa na dnu bunara, taloţnica za presek duţine oko 1m, koja se obiĉno nalazi u
podini, perforirani deo – bunarska rešetka i cevna garnitura. Bunar se sa gornje strane
zatvara bunarskom glavom. MeĊuprostor izmeĊu zaštitne cevi i bunarske garniture se u
delu oko bunarske rešetke popunjava šljunkom, a u ostalim delovima glinom ili betonom.
Obloţna cev se izvlaĉi do gornjeg dela vodonosnog sloja (povlate), ili se izvlaĉi cela
(postupno kako se nabacuje ispuna). Zaštitne teleskopske cevi se najĉešće ne izvlaĉe. Za
izvlaĉenje vode se koriste specijalne vertikalne dubinske pumpe (sa i bez potopljenog
motora).
-a.3) Cevni – pobijeni (Norton) (abisinijski) bunari se koriste za
zahvatanje manjih koliĉina vode sa dubine do 7m. Za bunar se koriste ĉeliĉne –
pocinkovane cevi preĉnika Ø40 i Ø50mm sa zašiljenim vrhom od ĉelika i peroforiranom
cevi obloţenom ţiĉanom mreţom (filterom). Za pobijanje se najĉešće koristi tronoţac a za
zahvat vode ruĉna klipna pumpa ili odgovarajuća elektromotorna.
43
b) Drenaţne galerije
U sluĉaju kada je vodonosni sloj male debljine, iz bunara se ne mogu dobiti znatne
koliĉine vode pa se voda tada zahvata horizontalnim rovovima ili galerijama, ĉija je duţina
dovoljno velika da se iz njih dobije dovoljna koliĉina vode. Drenaţne galerije se rade u
otvorenom rovu ako je dubina podzemne vode i podine mala. Obavezno se koriste
podgrada i talpe ako je navala vode velika. Kada je vodonosni sloj duboko, galerije se rade
u potkopu (kao tuneli). Galerije za manje koliĉine vode se rade od kamenih naslaga,
kamena naslaganog u vidu kanala ili od drenaţnih cevi preĉnika ≈10cm. Galerije za velike
koliĉine vode grade se kamenom zidanim u suvo ili polaganjem gotovih delova galerije u
vidu cevi.
Bunar sa horizontalnim zrakastim cevima (Reni bunar) se dosta ĉesto primenjuje za
zahvatanje vode u zrnasto poroznim sredinama i ĉini ga nekoliko horizontalnih galerija
koje se spajaju u zajedniĉkom vodonepropusnom bunaru.
44
1.6. REZERVOARI
Rezervoari su hidrauliĉki integralni deo sistema razvoda vode. Funkcije rezervoara
su: izravnavanje razlika izmeĊu potrošnje i doticaja, zaliha za sluĉaj poţara, zaliha za
sluĉaj defekta na zahvatu ili dovodu, obezbeĊenje potrebnog pritiska u mreţi i sl. Vodovi
čas
koji ih povezuju obiĉno se dimenzionišu na Q dn .
max za dovod i Q max za odvod. Ukoliko je
45
- crtamo grafik sumarnih linija dotoka i potrošnje vode
V0 = V1+V2
-
-
-
- merenjem ordinata v1 i v2 i njihovim zbrajanjem dobijamo potrebnu rezervu v0.
Ova rezerva ne bi trebala da bude manja od 20% ukupnog dnevnog dotoka za veća
mesta, za manja 33% a za seoska 50÷100%.
• Za sluĉaj pumpanja vode u rezervoar, V0 se dobija na sledeći naĉin:
V0 – maksimalna ordinata
izmeĊu dotoka i potrošnje
46
Detalji:
- cev za odvod se postavlja ispod kote dna rezervoara u udubljenje i treba da je što
kraća, a usta cevi se obezbeĊuju korpom
- dno je u nagibu oko 1% zbog pranja
- ulaz u komoru je indirektan
- prelivna i ispusna cev rade bez rešetke
- obezbediti ventilaciju preko zatvaraĉnice – indirektna
47
osetljive na pesak dok prethodne nisu. U principu, centrifugalne crpke se puštaju u rad sa
zatvorenim ventilom na potisnoj cevi uz postepeno otvaranje. Prema visini potiskivanja,
pumpe se dele na:
- pumpe niskog pritiska H < 20m (velika koliĉina vode se pumpa na malu visinu)
- pumpe srednjeg pritiska H = 20÷60m
- pumpe visokog pritiska H > 60m (mala koliĉina vode se diţe na veliku visinu)
Jednostepene pumpe se koriste za qp=0,8÷1400l/s i za Hm=1÷100m, a višestepene
za qp=1÷200l/s i za Hm=30÷500m.
Dimenzionisanje centrifugalne pumpe se vrši po obrascu:
qp Hm
Np (KW)
102 p
Dimenzionisanje elektromotora:
q p H m 0,736
Np (KW) ili
75 p m
Nm Np s (KW)
Gde je: ѕ – faktor sigurnosti koji iznosi kod velikih elektromotora (>20 KW)
1,15, srednjih (<20 KW) 1,2 i malih (do 2 KW) 1,3, a koji sluţi za
savlaĊivanje polaznih otpora (inercije sistema).
Np – uĉinak pumpe u KW
Nm – snaga elektromotora u KW
qp – proticaj pumpe (u l/ѕ)
Hm – manometarska visina dizanja vode (m)
ηp – stepen korisnog dejstva pumpe (za obiĉne centrifugalne pumpe
ηp=0,4÷0,8 a za samousisne ηp=0,2÷0,6, a u zavisnosti od njihove veliĉine – veće
pumpe imaju veći ηp)
ηm – stepen korisnog dejstva elektromotora – ηm =0,85÷0,9.
Potrošnja elektriĉne energije motora se izraĉunava kao:
Nm
A (KWh/m3); qp – u (m3/h)
s qp m
48
hs0 – gubitak visine na trenje (linijski i lokalni gubici) na usisnom vodu
hP0 – gubitak visine na trenje na potisnom vodu
hsg – visina sisanja (3÷5 m)
Hsm – manometarska visina sisanja iznosi do 8 m (za manje pumpe 5÷6m)
1.8.1. UVOD
Razvodna – distributivna mreţa predstavlja završni deo sistema za snabdevanje
vodom, na koga se neposredno vezuju potrošaĉi. Po poloţaju se deli na:
- spoljašnju (uliĉnu i dvorišnu)
- unutrašnju (kućnu) mreţu
Mreţa se izvodi do cevi kojima voda teĉe pod pritiskom. Osnovni zahtevi su:
- da se obezbedi u svakom trenutku potrebna koliĉina vode sa odgovarajućim
pritiskom svakom potrošaĉu
- sigurnost i neprekidnost u distribuciji vode
Mreţu ĉini sistem prostih cevovoda meĊusobno povezanih od mesta dovoda
(najĉešće rezervoar) do potrošaĉa u obliku grane – granati sistem ili sa jednom ili više
zatvorenih kontura – prstenasti sistem mreţe.
Prost cevovod je onaj gde se voda transportuje izmeĊu dva ĉvora nepromenljivog
preĉnika i karakteristika teĉenja.
Kod granatog sistema voda se dovodi iz jednog pravca, što je osnovni nedostatak.
Kod prstenastog je dovod vode do potrošaĉa iz dva pravca, što dovodi do toga da su
preĉnici prstenaste mreţe manji od granate mreţe.
49
- maksimalni pritisak u mreţi do 7 bara
- brzina vode u mreţi od 0,6÷2,5 m/ѕ (gubici u mreţi rastu sa kvadratom brzine)
- minimalni preĉnik spoljašnje razvodne mreţe je ĉesto uslovljen zahtevima
pojedinih korisnika (npr minimalni preĉnik hidrantske mreţe je 50mm za unutrašnju i 80
ili 100mm za spoljašnju).
50
- Ĉeliĉne cevi – kod vodova sa visokim pritiskom (16÷80 bara) i sa specifiĉnim
zahtevima (seizmika, prolazak vodovoda kroz trup ţelezniĉkog ili autoputa, mostovi i sl.).
Duţine 7÷16m; Ø40÷600m. Spajanje isto kao kod livenih cevi ili zavarivanjem.
- Ĉeliĉne navojne – pocinkovane cevi – za dvorišnu i kućnu vodovodnu mreţu i za
manje lokalne vodove. Duţine 6m. Preĉnika su 13mm (1/2"~1"=2,54sm), 19mm (3/4"),
25mm(1"), 32mm (5/4"), 38mm (6/4"), 50mm (2"), 63mm (2,5") i 75mm (3").
Upotrebljavaju se za radne pritiske do 6 bara. Spajanje pomoću navoja i mufa, tako što se
navoj obmota kuĉinom koja se natopi lanenim uljem i navuĉe se muf ili fazonski komad ili
armatura. Povezivanje navoja se radi navojnim klapnama. Ne smeju da se savijaju pri
ugradnji.
- Azbest – cementne cevi – za izradu spoljašnje mreţe. Rade se u više varijanti
sobzirom na radni pritisak. Spajanje se vrši specijalnim spojnicama. Duţine su 3÷4m, a
Ø50÷100mm.
- Cevi od plastiĉne mase (PVC – polivinil hlorid i PE – polietilen). Rade se u
preĉnicima kao za pocinkovane cevi pa do 400mm. Duţine – PVC – 4÷6m; PE – 6,12m i
koturima od 75÷400m. Radni pritisci 2÷10 bara. Spajanje: lepljenjem naglavcima,
zavarivanjem ili naglavkom sa gumenom zaptivkom smeštenom u posebnom ţlebu.
- b) Fazonski komadi – specijalni delovi mreţe kojima se obezbeĊuje skretanje,
promena preĉnika ili grananje (raĉvanje) cevovoda. Dele se na: linkove, redukcije i raĉve.
- Linkovi sluţe za skretanje cevovoda. Uglovi skretanja su 11°, 225°, 45° i
90°.
- Redukcije – sluţe za prelaz cevovoda sa većeg na manji preĉnik.
- Raĉve – sluţe za grananje mreţe pod uglom najĉešće od 45° i 90°
Fazonski komadi se rade obiĉno od istih materijala kao i cevi. Spajanje sa cevima i
armaturama je istim spojnicama kao i za cevi.
- c) Armature – predstavljaju grupu materijala koji su znaĉajni za pravilno
upravljanje i eksploataciju vodovodne mreţe. Prema nameni se dele na: zatvaraĉe i slavine
(zaustavljanje i regulisanje toka vode); hidrante (zahvat i ispuštanje vode iz mreţe);
vazdušne ventile (ispust vazduha iz mreţe) i vodomere (merenje i registracija protoka
vode). Rade se od livenog gvoţĊa, mesinga, bronze i sl. Spajaju se istim spojnicama za
cevi i fazonske komade kao cevi.
- Zatvaraĉi – ventili – obiĉno se koriste propusni i pljosnati ventili.
- Propusni ventil – primena u unutrašnjoj i dvorišnoj vodovodnoj mreţi. Od
mesinga ili bronze za sve standardne preĉnike (Ø13÷100 mm). Postavljaju se na svim
prikljuĉnim cevima ispred toĉećih mesta, na poĉetku svake vertikale, ispred i iza
vodomera, na glavnom prikljuĉnom vodu blizu uliĉne vodovodne mreţe. Glavni
nedostatak je veći lokalni gubitak energije zbog prolaska vode kroz suţeni presek ventila.
51
- Pljosnati ventil (zasun, šiber) – za radne pritiske do 4 bara. Ima vrlo male
gubitke energije zbog konstrukcije. Radi se od mesinga za Ø<100mm a za Ø100÷1000mm
od livenog gvoţĊa. Za pritiske do 16 bara koristi se ojaĉani pljosnati ventil – ovalni ventil.
- Slavine – sluţe za ispuštanje vode iz cevi. Uglavnom su od mesinga i bronze sa
preĉnicima Ø10, 13, 19, 25mm.
- Hidranti – sluţe za ispuštanje vode na posebnim mestima vodovodne mreţe.
Znaĉajni za protivpoţarnu zaštitu. Primenjuju se i za ispuštanje vode iz mreţe prilivom
njenog pranja i dezinfekcije, za ispuštanje vazduha i za zahvatanje vode za zalivanje i
pranje parkova i ulica. Rade se od mesinga, bronze i livenog gvoţĊa.
- Vazdušni ventili – sluţe za ispuštanje vazduha iz glavnog dovodnog cevovoda
prilikom njegovog punjenja ili u redovnoj funkciji na mestima vertikalnog konveksnog
preloma cevovoda. Ventil radi automatski. TakoĊe mogu biti i za usisavanje vazduha ili
kombinovani usisno-ispusni.
- Vodomeri – postoje:
- propelerni (kućni) – koji ima mesingano kućište i rotor sa krilima, sistem
zupĉanika i brojĉanik. UgraĊuje se u horizontalnom poloţaju na najniţoj taĉki vodovodne
mreţe. Prikljuĉci su od 13÷65mm i veći. Imaju veliki gubitak energije. Meri 3÷20m3/h.
- Voltmanov – sa turbinskim krilom. Meri veće protoke u mreţi. Radi se
odlivenog gvoţĊa za Ø50÷400mm, i protoke 20÷180m3/h. Gubici energije manji od
prethodnog.
52
1.8.3. PROJEKTOVANJE MREŢE
Spoljašnju razvodnu mreţu ĉini sistem cevi od mesta njenog napajanja do mesta
konaĉne distribucije vode. Razvodna mreţa naselja poĉinje od rezervoara ili pumpne
stanice (reĊe od izvorišta) i završava se poslednjim ogrankom cevovoda na ĉijem se kraju
nalazi ispusni ventil ili protivpoţarni hidrant. Dvorišna razvodna mreţa poĉinje od mesta
napajanja (uliĉna mreţa ili bunar ili kaptirani izvor) i završava se prikljuĉnim oknom za
objekat.
Za iscrtavanje poloţaja razvodne mreţe sa karakteristiĉnim objektima (rezervoar,
hidranti, pumpna stanica, zatvaraĉi, ĉvorovi i sl.) koriste se situacioni planovi razmere
1:5000÷500 a za dvorišta 1:500÷1:200.
Deo situacionog plana sa iscrtanom mreţom, objektima na njoj i svim znaĉajnim
podacima o njoj (oznaka ĉvora, preĉnik mreţe, protok, pad pijezometrijske linije, kote cevi
i sl. naziva se planom vodovodne mreţe i radi se obiĉno kao izvod iz situacionog plana,
mada moţe biti i njen sastavni deo.
Za ilustraciju visinskog poloţaja, rade se uzduţni profili po osovini cevovoda u
razmerama za duţine kao situacioni plan dok se za visine koriste razmere 1:200÷1:50.
Cevovod se iscrtava linijski i podebljano.
Poloţaj cevovoda u naselju se definiše urbanistiĉkim planovima. Obiĉno se
postavlja pored iviĉnjaka ili po trotoaru i mora da bude udaljen najmanje 50cm od
kanalizacione mreţe po horizontali i vertikali. Mreţa se ukopava minimum 80÷100cm –
zbog zamrzavanja.
53
1.8.4. PRORAČUNA SPOLJAŠNJE VODOVODNE MREŢE
Q=A1·v1=A2·v2
A1 v 2
A 2 v1
Q1 Q2 Q3
54
preseka 1 i 2 i posledica je ukupnih otpora
teĉenja fluida.
Δh = ht +hl
ht - linijski gubici energije (otpor trenja)
L v2
ht
D 2g
Λ – lokalni gubici energije (otpori oblika)
v2
hL ; - koeficijent lokalnog gubitka – odreĊuje se eksperimentalno
2g
Ovaj otpor je za spoljašnje vodovodne mreţe uglavnom zanemarljivo mali.
Kako je brzina u vodovodnoj mreţi ograniĉena na 3m/ѕ to je maks uticaj kinetiĉke
v2
energije ( = 0,46m) u odnosu na min. Zahtevani pritisak od 1 bara (≈10mVS) je
2g
zanemarljiv, pa linija energija postaje piezometarska linija, a Bernulijeva jednaĉina dobija
oblik:
P1 P2
H z1 z2 h
UvoĊenje oznaka:
P1 P2
z1 1 z2 2 , P2 – pijezometarska kota u preseku 2
Δh = P1-P2
Pa se poznavanjem duţine cevovoda L1-2 moţe definisati pad linije energije,
odnosno piezometarske linije kao:
h
J
L1 2
b) Opšte o proraĉunu mreţe
Proraĉun vodovodne mreţe se u suštini svodi na proveru obezbeĊenosti osnovnih
zahteva potrošaĉa (dostavljanje potrebne koliĉine vode pod odreĊenim pritiskom u svakom
trenutku vremena. Neophodno je raspolagati sledećim elementima:
- mesto i poloţaj potrošaĉa vode u odnosu na izvorište (kaptiran izvor, bunar,
rezervoar, mreţa...)
- potrebna maksimalna koliĉina vode u toku dana Qmax h
55
Na kraju cevi istiĉe koliĉina q, duţina voda je h, slobodni pritisak u (1) iznosi H1.
ako je dato Hr , H1 i L moţe da se traţi protok q ili preĉnik cevovoda Ø. Jedna od ovih
veliĉina je usvojena ili uslovljena a druga se traţi.
b) Granati oblik mreţe ĉine više vodova koji se izdvajaju iz osnovnog i osnovni.
Grananje je jednostrano ili dvostrano. Kod njega je unapred definisan pravac toka vode i to
od mesta napajanja mreţe vodom (rezervoar, kaptirani izvor, bunar ili gradska mreţa za
sluĉaj proraĉuna dvorišne mreţe) do najudaljenijeg potrošaĉa na mreţi. Proraĉun se
provodi tabelarno za pripremljen situacioni plan, uzduţni profil mreţe, definisane
potrošaĉe i dozvoljeni pad piezometrijske linije za mreţu koja se proraĉunava. Osnovni cilj
je definisanje deoniĉnih protoka, dimenzija mreţe i provera piezometrijskog stanja
(raspoloţivog pritiska) na mestu prikljuĉka unutrašnje mreţe potrošaĉa. Za proraĉun se
koriste prethodno date jednaĉine.
Raspoloţiv pritisak
energije Δh=Jstv·L
Kote piezometra u
Duţina deonice
Dozvoljeni pad
Stvarni gubitak
piezometrijske
piezometrijske
Kote terena u
Stvarni pad
ĉvorovima
ĉvorovima
Deoniĉna
Tranzitna
Deonica
Ukupna
Preĉnik
u ĉvoru
linije
linije
Jdoz D Jstv
od-do L(m) l/s l/s l/s M Mm M M mNM mNM bar
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
56
izmeĊu mesta napajanja razvodne mreţe i kritiĉnog potrošaĉa (obiĉno najudaljenijeg ili
najvišljeg). Dimenzija mreţe (7) se odreĊuje iz podataka iz kolone (5) i (6) uz upotrebu
dijagrama za cevni materijal koji će se ugraditi u mreţu. Dijagram prikazuje grafiĉki
zavisnost izmeĊu Q, D, J, vst. Upotreba dijagrama se svodi da za poznate dve osnovne
veliĉine, mogu da se oĉitaju druge dve nepoznate. Najĉešći problemi:
- za poznato Q, Jdoz, traţi se D, Jstv, vsr
- za poznato D, J, traţi se Q, vsr
- za poznato Q, J, traţi se J, vsr
- za poznato Q, v, traţi se D, J
Za poznato Q, Jdoz, dobije se taĉka (A), pa se
ona projektuje na liniju prvog većeg standardnog
preĉnika cevi D2 (V), pa se (V) projektuje na apcisu i
dobija se Jstv, i vsr se oĉitava interpolacijom izmeĊu v1
i v2.
57
Dijagram Maninga za proraĉun spoljašnje vodovodne mreţe.
58
Dijagram za dimenzionisanje pocinkovanih cevi (po Maningu)
59
Dijagram za dimenzionisanje livenih cevi (po maningu)
l
1 6
Po Maningu: C R ,
n
gde je n-koeficijent hrapavosti i iznosi: 0,010 za veoma glatke cevi, 0,12 za livene
gvozdene cevi, 0,016 za grublje betonske cevi.
Jstv kolona (8) se oĉitava sa dijagrama za usvojen preĉnik cevovoda – kolona (7).
Kolona (9)=(2)·(8). Kolone (10) i (11) se upisuju na osnovu prethodnog znanja i sutua-cije
60
odnosno na osnovu proraĉuna i situacije. Kolona (12)=(10)-(11). Maksimalni pritisak koji
se moţe javiti u mreţi je hidrostatiĉki pritisak, koji se javlja kada nema potrošnje vode i
znaĉajan je kod izbora cevnog materijala.
C) Prstenasti oblik mreţe – mreţu ĉini više vodova meĊusobno povezanih u
zatvorene sisteme (prstenove). Sloţen je za proraĉun, tako da se neće razmatrati u ovom
kursu. Moguće metode proraĉuna su:
- metod ekvivalentnih cevi
- metod presecanja
- metod Hardi-Krosa
Polaganje cevi se najĉešće vrši na sloju peska debljine 5÷10 cm mereno ispod spoja
cevi.
Montaţa cevi je moguća iz više pravaca (ispravnije je od mesta napajanja mreţe
vodom ka najudaljenijem potrošaĉu).
Rov se zatrpava posle testiranja izvedene mreţe na probni pritisak i zaštitnog
premazivanja cevi. Iznad i pored cevi je poţeljno nasipati pesak. Rov se zatrpava u
slojevima od po 30cm iskopanim materijalom uz povremeno kvašenje i nabijanje. Na kraju
se vraća prvobitni sloj.
61
Povezivanje dvorišne na uliĉnu vodovodnu mreţu moţe se izvesti na dva naĉina: a)
preko odgovarajućeg fazonskog komada; b) direktnom izradom posebnog prikljuĉka na
postojeću uliĉnu cev.
-a) Veza preko fazonskog komada ("T", "OR" i sl.) – radi se u suvom što znaĉi da
je pre izrade veze potrebno zatvoriti dovod vode i izvršiti praţnjenje tog dela vodovodne
mreţe. Na mestu prikljuĉka se vrši seĉenje uliĉne mreţe u duţini prikljuĉnog komada i
spojnica potrebnih za ponovno povezivanje uliĉne mreţe. Na prikljuĉnom kraku ugraĊuje
se ventil sa kapom, preko koga se pušta i iskljuĉuje voda. Treba teţiti da se prikljuĉak sa
ventilom uradi prilikom izgradnje uliĉne vodovodne mreţe.
-b) Direktno prikljuĉenje na uliĉnu vodovodnu mreţu – vrši se bez prekida toka
vode upotrebom posebne ogrlice ("anborn šelne") na taj naĉin što se na mestu budućeg
prikljuĉka oko uliĉne cevi (od livenog gvoţĊa, azbestcementa ili PVC, preĉnika do
600mm) montira specijalna ogrlica od livenog gvoţĊa sa garniturom za bušenje zida cevi i
ventilom sa kapom. Posle bušenja, otvaranjem ventila a pod dejstvom unutrašnjeg pritiska
vode, izbacuju se opiljci i komadići cevi. Prikljuĉne ogrlice se rade za prikljuĉne vodove
od 20 do 100 mm.
- Vodomerno okno – sluţi za smeštaj vodomera i propusnih ventila ispred i iza
vodomera. Radi se od betona MB 15 (sa debljinom zidova od 15cm); opeke (debljina
zidova 25cm) ili gotovih elemenata od azbestcementa (Ø1m, debljine zidova 3,8cm).
Dimenzije okna su uslovljene preĉnikom prikljuĉnog voda, tipom vodomera i zahtevima za
obezbeĊenje manipulativnog prostora.
Cevovod se provlaĉi kroz okna na min 30cm od dna i boĉne strane okna. Dno se
poploĉava ili betonira mršavim betonom. Okno se postavlja na 1,5÷2,0m od regulacione
linije u dvorišnom prostoru. Ako se regulaciona i graĊevinska linija objekta poklapaju,
vodomer se ugraĊuje u objektu u posebnom ormaru.
62
Okna se zatvaraju najĉešće gotovim livenim poklopcima, okruglog ili ĉetvrtastog
oblika, otvora 600mm, teţine 30kg. Silaz u okna je najĉešće preko penjalica od betonskog
gvoţĊa Ø18÷20 mm.
Baštenski i protivpoţarni podzemni hidranti izvode se tako da im je prikljuĉak za
crevo sa zatvaraĉem smešten u garnituri (kapi) od livenog gvoţĊa sa poklopcem u ravni
terena. Posebna okna za smeštaj ovih ureĊaja nisu potrebna.
63
Dobijen pozitivan atest o kvalitetu vode za piće iz izvedene mreţe, uz atest o
ispitivanju mreţe na probni pritisak, atest proizvoĊaĉa cevnog i ostalog materijala
ugraĊenog u mreţu i zapisnik komisije o provedenom postupku dezinfekcije mreţe, ĉine
osnovnu dokumentaciju, na osnovu koje, uz uvid na licu mesta posebna Komisija za
tehniĉki prijem izvedene mreţe, daje preporuku za upotrebu mreţe.
64
Pod hlornim brojem se podrazumeva koliĉina hlora koja se utroši na oksidaciju
organske materije tj. prisutnih mikroorganizama u vodi u toku 15÷30 minuta. Ova koliĉina
se odreĊuje tako što se u pet boca zapremine 100ml uzorka vode doda koliĉina poznatog
hlornog rastvora tako da uneti hlor Sl2 iznosi po uzorcima (bocama): 0,3mg/l; 0,6mg/l;
0,9mg/l i 1,5mg/l. Posle 15 minuta se oĉitava na komparatoru preostali hlor (Sl2) po
uzorku. Ĉitanje se ponavlja i nakon 30 minuta. Boca u kojoj se posle 30 minuta oĉitava
minimalni višak hlora (rezidualnog) je merodavna za odreĊivanje hlornog broja.
Npr. Ako je u drugom uzorku oĉitan ostatak hlora od 0,2 mg/l, onda je hlorni broj:
a = 0,6 - 0,2 = 0,4 mg/l
Slobodni hlor je višak hlora u vodi i predstavlja preventivnu koliĉinu u vodi radi
njene zaštite od usputnih zagaĊenja od izvorišta do mesta potrošnje i on treba da iznosi
B = 0,1÷0,3 mg/l,
a izuzetno 0,5mg/l u sluĉaju elementarnih nepogoda.
Dezinfekcija izvorske vode vrši se u posebnim bazenim koji treba da obezbede
potpuno mešanje hlora i vode uz obezbeĊenje vremena kontakta od 15÷30 minuta. Bazeni
su pravougaoni, dubine 1÷1,5m i odnosa strana a:l = 1:5 sa ugraĊenim delimiĉnim
pregradama – šikanama u cilju obezbeĊenja kvalitetnijeg mešanja hlora i vode.
Dodavanje hlora se vrši hloratorima koji preko dozatora ubacuju utvrĊenu dozu
hlora izraţenu najĉešće preko zapremine pripremljenog hlornog rastvora u jedinici vrmena
(d u cm3/s). Na izlazu iz bazena treba da se dobije slobodan hlor koncentracije 0,3 mg/l Sl2.
65
V SPOLJAŠNJA KANALIZACIONA MREŢA
66
1.2.PROJEKTOVANJE MREŢE
67
Kod strmih terena kada je pad linije terena veći od pada dna rova ( J t J max )
pristupa se projektovanju kaskadnih okana, ĉije se dubine kreću od 1,5 do 4,0 m a izmeĊu
kojih se projektuje cev sa padom J max
150
J min 0,67%
150
J max 6,7%
68
maksimalna koliĉina vode bitno ne utiĉe na izbor preĉnika dvorišne mreţe koji ne sme biti
manji od 150mm.
Kod zgrada sa velikim brojem sanitarnih objekata ovakav prilaz daje izuzetno
velike koliĉine voda što poslediĉno zahteva i veće preĉnike dvorišne kanalizaci-one mreţe.
Praktiĉna merenja na stambenim i društvenim objektima su pokazala da jednovremen rad
svih sanitarnih objekata nije realan za proraĉun. Tako se došlo do uvoĊenja korekcionog
faktora (R – procenta) jednovremenog rada sanitarnih objekata, a koliĉina otpadne vode
merodavna za proraĉun dvorišne mreţe je definisana izrazom:
N p q
Q [l/ѕ]
100
gde je: N – broj sanitarnih objekata iste vrste
Ekvivalentna jedinica (EJ) je relativan broj, koji je definisan kao odnos izmeĊu
koliĉina otpadnih voda posmatranog referentnog sanitarnog objekta. Za referentni sanitarni
objekat usvojen umivaonik iz koga u normalnim uslovim korišćenja istiĉe 0,25l/ѕ vode.
Na osnovu prethodne definicije sledi da je:
1EJ=0,25l/ѕ
Tabela 1.3.1. Vrednost EJ za razliĉite sanitarne objekte
Vrsta ureĊaja Vrednost (EJ) Preĉnik izliva (mm)
Umivaonik 1,0 32
Sudopera 1,5 40
Tuš 2,0 50
Kada 3,0 50
WC–školjka sa vodokotlićem 6,0 100
Pisoar 1,5 40
Mašina za pranje sudova, veša 1,5 40
Slivnik u podu 3,0 50
Bide 1,0 32
69
Trotoari i ulice od asfalta 0,85
Trotoari i ulice od betona 0,90
Trotoari i ulice od kamene kocke 0,70
Trotoari i ulice od tucanika 0,50
Bašte parkovi 0,15
Njive, šume 0,10
70
71
72
Tabela jednovremenog rada sanitarnih objekata (r %)
a) Stambeni objekti b) Društveni objekti
N P(%) N P(%) N P(%) N P(%)
10 19,8 120 5,7 10 14,3 140 3,8
15 16,2 140 5,3 15 11,6 160 3,6
20 14,0 160 5,0 20 10,0 180 3,4
25 12,6 180 4,7 25 9,0 200 3,2
30 11,5 200 4,4 30 8,2 250 2,8
35 10,6 250 4,0 35 7,6 300 2,6
40 9,9 300 3,6 40 7,1 350 2,4
45 9,4 350 3,4 45 6,7 400 2,2
50 8,9 400 3,1 50 6,3 450 2,1
60 8,1 450 3,0 60 5,8 500 2,0
70 7,5 500 2,8 70 5,4 600 1,8
80 7,1 600 2,6 80 4,7 700 1,7
90 6,6 800 2,2 100 4,5 800 1,6
100 6,3 1000 2,0 120 4,1 1000 1,4
73
Pun profil Stvarno stanje
Protoke (l/s)
Ukupna (gstv)
g0 V0 Vstv hstv
Tranzit
(l/s) (l/s) m/ѕ m/ѕ
Deoniĉna
Deonice
(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10) (11)
74
Dijagram stanja u cevima
75
Dijagram za azbest-cementne cevi tipa "KS"
Stvarna brzina vode u cevi pri ukupnoj protoci se takoĊe odreĊuje iz prethodnog
dijagrama, tako što se preseĉna taĉka na liniji Q (za sraĉunati odnos Qstv/Q0) projektuje po
hirizontali na liniju (V), a dobijena preseĉna taĉka projektuje na apscisnu skalu sa koje se
oĉitava odnos Vstv/V0, gde je V0 brzina vode u cevi pri punom profilu (kolona 9). Stvarna
brzina Vstv se iz oĉitanog odnosa lako sraĉunava, upisuje u kolonu (10) i ista ne bi smela da
bude manja od 0,6 m/ѕ.
76
1.3.3. IZVOĐENJE MREŢE
77
ugraĊivanjem prikljuĉka na licu mesta od strane struĉne sluţbe gradskog preduzeća za
vodovod i kanalizaciju.
78
Shema prikljuĉka dvorišne na uliĉnu kanalizacionu mreţu
79
Detalj kontrolnog okna
Okna se rade od betona ili azbestcementa najĉešće gotovih prefabrikovanih
elemenata i reĊe od opeke i kamena.
Dimenzija okna i oblik su uslovljeni potrebnim prostorom za rad radnika koji treba
da izvrše odreĊenu intervenciju u oknu i iznose Ø100cm, 90·90cm do 100·100cm. Okno se
u gornjem delu suţava na otvor Ø600 mm ili 60·60cm tako da jedna strana okna i dalje
ostane vertikalna. Na ovu se stranu ugraĊuju penjalice za silaz u okno. Penjalice se rade od
betonskog gvoţĊa Ø18mm, 20mm ili od gotovih specijalnih gazišta.
Okna se zatvaraju livenim poklopcima Ø600mm ili 60/60cm, teţine prema
mogućem spoljašnjem opterećenju koga treba da prime.
80
saveznog znaĉaja I i II reda
81
mirišljavih gasova (amonijak) utvrĊuje mirisom. Oštećeno mesto ispusta se
popravlja, a postupak ispitivanja ponavlja.
82
ureĊaja za mehaniĉko i biološko preĉišćavanje otpadnih voda. Preĉišćena voda se zatim
ispuštaju u prirodni prijemnik (vodotok ili zemljište).
Izbor i veliĉina ureĊaja zavisi od:
- broja stanovnika odnosno korisnika objekata,
- koliĉine i kvaliteta otpadnih voda i
- zakonskih uslova za ispust otpadnih voda u prirodni prijemnik.
Na trţištu se nalazi nekoliko tipiziranih ureĊaja koji se mogu prilagoĊavati
opterećenju koje potiĉe od naselja veliĉine od 50 do 500 stanovnika. Većina ovih ureĊaja
radi na principu uklanjanja suspendovanih ĉestica preko taloţnica, a organskih materija
primenom biološkog procesa sa aktivnim muljem.
Obzirom na veliku kolebljivost koliĉina otpadnih voda iz objekata u toku dana, kao
i sve preciznijih i oštrijih zahteva u pogledu ispusta otpadnih voda u prirodne vodotoke,
izbor i veliĉinu ovih ureĊaja ipak treba prepustiti struĉnim ljudima, koji se posebno bave
problemima preĉišćavanja otpadnih voda i zaštite vodotoka.
Za naselja manja od 50 stanovnika ĉestu primenu imaju septiĉke jame.
Upotreba procednih septiĉkih jama u naselju je praktiĉno zabranjena.
Vodonepropusne jame – bazeni se rade od betona, pravougaonog su i izduţenog
oblika, odnosa strana b:1 =1:4 do 1:5, dubine 1,0 do 1,5m.
Bezen se radi sa više komora (od 2 do 4) što zavisi od broja korisnika objekta.
Prva komora je namenjena za taloţenje suspendovanog materijala i zadrţavanje
plivajućih materija i masti. Zbog toga je ona po zapremini za 2 do 3 puta veća od ostalih
komora.
Zapremina septiĉke jame se u nedostatku naših propisa okvirno moţe odrediti
prema standardima utvrĊenim za neke od Evropskih zemalja i SAD.
83
Septiĉka jama
84
1) Za bunar zapremine vode 2,0 m3 ĉije je hlorni broj vode a = 0,4mg/l treba definisati
potrebnu zapreminu natrijum hipohlorita – "varikine" koncentracije 4% Cl2. Za
dezinfekciju vode u bunaru.
Rešenje:
3
V d 2 10 0,7 10 3
D 10 3
35cm 3 1g = 1 cm3
C 4
100
d = a+b = 0,4 + 0,3 = 0,7 mg/l Cl2 = 0,7 10 3 g/l.
2) s kote rezervoara 520 na kotu 490mm treba dovesti q:5 l/s, na odstojanje od
900m. Koliki je preĉnik dovoda?
Rad:
h = 520 – 490 = 30m
h 30
J 0,033 3,33%
L 900
Sa dijagrama oĉitavamo D=80 mm, v=1,1 m/ѕ.
3) Odrediti kotu rezervoara ako su ĉesme nakoti 200 i rastojanju od 250 m a svaka
treba da da po 0,3 l/s.
VI ZADACI I VEŢBE
1. ZADATAK
85
Za neku kišu intenziteta i (mm/h) koja je padala Tk ĉasova (h) na slivno podruĉje
F(km2) izvesti obrazac za maksimalni proticaj Qmax (m3/ѕ) ako :
- se vreme poĉetka padanja kiše poklapa sa vremenom poĉetka porasta proticaja
- je vreme "zakašnjenja" pojave Qmax u odnosu na "teţište" kiše
- je vreme porasta proticaja
Tk
t p Tp
2
- je vreme porasta proticaja velike vode
1
Tp Tk
k
- je trajanje proticaja velike vode
Tb = Tp + Tr = Tp · (1 + k) usvojiti Δ hidrogram
Rad:
Qmax Tb
d Pe F ;
2
2 Pe F 2 Pe F 2 Pe F
Qmax
Tb T p Tr T p (1 Tr T p )
Pe ieTk
2 F Pe 2 Fie Tk 4 Fie T p t p
Qmax
1 k Tp 1 k Tp 1 k Tp
4 Fie t
Qmax (1 p )
1 k Tp
i sl.
86
2. ZADATAK
Pomoću izvedenog obrasca sraĉunati Qmax i zapreminu otekle vode ako je
5200
Tk=3ĉasa, i (mm/ h) (u obrascu je Tk u minutama), F= 10 km2 , tp = 2
22 Tk
ĉasa
Tr
k 1,2
Tp
Rad
Ako se pretpostavi da je i =ie, gornji obrazac se moţe preurediti za tekuću potrebu:
2 Fi Tk 2 10 106 0,0257 3
Qmax 200259,74m3 / čas 55,63m3 / s
1 k T Tk 1 1,2 2
3
p
2 2
5200
i 25,74mm / h 0,0257m / h
22 180
Tk 3časa 3 60 180 min
Tk 3
Tp Tp 2 3,5časa
2 2
Tr k Tp 1,2 3,5 4,2časa
Qmax (Tp Tr ) 55,63 (3,5 4,2) 60 60
d 771,03 103 m3
2 2
3. ZADATAK
Na slivno podruĉje površine F=1000 km2 padala je kiša Tk=5 ĉasova. Pod
pretpostavkom da je kiša po intenzitetu bila ravna najjaĉim pljuskovima opaţenim na tom
800
podruĉju definisani obrascem i(mm / čas ) (Tk –u minutima)
52 Tk
Da proseĉni gubici usled isparavanja i infiltracije iznose D=E+I= 10mm/ĉas i da je
vreme koncentracije proticaja tp = 10 ĉasova.
Sraĉunati:
1) vrednost najvećeg proticaja
87
2) veliĉinu ukupno pale i ukupno otekle vode
3) koeficijent oticaja
Rad
1)
Tk 5
Tp Tp 10 12,5časova
2 2
Tr 2Tp 2 12,5 25časova
2 Pe F 2 ie Tk F 2 0,01273 5 1000 1 106
Qmax 3,39 106 m3 / čas 942,96m3 / s
Tb Tp Tr 12,5 25
ie i f 22,73 10 12,73mm / čas 0,01273m / čas
8000
i 22,73mm / čas
52 300
Tk 5časova 5 60 300 min
2)
P F i Tk F 0,02273m / čas 5čas 1000 1 106 m2 -ukupno pala voda
i Tk F
e 0,01273 5čas 1000 10 6 6
63,65 10 m 3
e -ukupno otekla voda
Kontrola:
Qmax (Tp Tr ) 942 ,96 60 60 (12 ,5 25 )
e 63,65 10 6 m 3
2 2
ie e 12,73 63,65 106
3) 0,56
i 22,73 113,65 106
4. ZADATAK
Za izveden obrazac za Qmax iz 1. zadatka, sraĉunati zapreminu otekle vode od kiše
ĉiji je hijetogram:
k=2
F=10 km2
tp=2 ĉasa
Rad
88
i 20 min/ čas
3
2 Fi Tk 2 20 1 10 2 10 10 6
Qm ax 88,89 10 3 m3 / čas
1 k T Tk (1 2)( 2
2
)
p
2 2
i 10 min/ čas
Q 2 m ax 44 ,45 10 3 m3 / čas
1 2
Qmax (Tp Tr ) Qmax (Tp Tr ) 88,88889 103 (3 6) 44,444445 103 s
uk 1 2
2 2 2 2
400000 10 200000 10 600000 103 m3
6 6
Tk 2
Tp t k 2 3
2 2
Tr k Tp 2 3 6
Kontrola:
uk 1 2 i1 Tk F i2 Tk F (20 10) 1 10 3 10 106 2 600000m3
5. ZADATAK
Rezultati merenja vodostaja i proticaja su dati u tabeli. Vodotok drenira sliv od
A=350 km2. Posle kiše uniformnog intenziteta 12 min/ĉas i trajanja 2 ĉasa, izmeren je
maksimalni vodostaj od 170 cm. Naći koeficijent oticaja sa sliva, ako se formira Δ
hidrogram sa bazom od 10 ĉasova
Vodostaj 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220
N(m)
Proticaj 13 27 43 62 83 107 131 154 179 207
Q (m3/ѕ)
Rad:
A=350 km2
i = 12 mm/ĉas
Tk = 2 ĉasa
Qmax = 143 m3/ѕ
Tb = 10 ĉas
89
Q max Tb 143 60 60 10
d 2,57 10 6 m 3
2 2
3
p A 12 1 10 2 350 10 6 8,4 10 6 m 3
Vd 2,57
0,31
V 8,4
d - otekla voda
- pala voda
6. ZADATAK
Na jedan veštaĉki sliv površine 10 ha padala je kiša uniformnog intenziteta i0 =20
mm/ĉas trajanja 10 minuta. Brzina kretanja vode sabirnim kanalom je 10 m/min. Odrediti
zapreminu otekle vode sa sliva ako je koeficijent oticaja η=0,8. Zatim sraĉunati bazu
hidrograma i Qmax.
Rad:
A=10 ha=100000 m2
i0=20 mm/ĉas=0,02 m/ĉas
Tk=10min =0,1667 ĉasa
vk= 10 m/min
η = 0,8
L 500m
Tc 50 min 0,8333časa Tk Tc
v 10m / min
P A i Tk A 0,02 0,1667 100000 333,4m 3
e
e 0,8 333,4 266,72m 3
Tk=0,1667 ĉasa
Tc-Tk=0,8333-0,1667=0,6666
Tb=2Tk+Tc-Tk=2 ·0,1667+0,666=1ĉas
Tb=1ĉas
Qmax Tk
e 2 Qmax (Tc Tk ) Qmax 0,1667 Qmax 0
2
Qmax e
1,2 e 1,2 266,72 320,08m3 / čas
0,833
90
Tk 0,1667
Kontrola: Qmax i A 0,8 0,02 100000 320,08m3 / čas
Tc 0,8333
7. ZADATAK
Na sliv površine A=1200 km2 palo je proseĉno 55mm kiše. Ta kiša je izazvala
poplavni talas sa vodostajima na vodomernoj stanici prikazanim u tabeli 1.
Tabela 1
Vreme t (ĉas) 0 8 16 24 32 40 48 56 64 72 80
Vodostaj H(cm) 50 159 216 199 142 114 98 86 76 68 58
Na ovaj naĉin se dobije veza vremena i proticaja i formira se tablica, koja moţe da
posluţi i za sraĉunavanje otekle vode. Zatim se nacrta hidrogram oticaja i izvrši se
odvajanje baznog i površinskog oticaja na jedan od mogućih naĉina (npr. povlaĉenjem
horizontalne iz taĉke A)
91
Sada se oĉitavaju vrednosti površinskog oticaja i traţi se površina d koja
d
predstavlja zapreminu otekle vode. Koeficijent oticaja je
8. ZADATAK
Rezultati hidrometrijskog merenja (broj obrtaja elise hidrometrijskog krila N za
vreme t = 60sec) su prikazani u tabeli 1, a izgled mernog profila na slici 1. sraĉunati
proticaj, ako je jednaĉina hidrometrijskog krila data kao:
V=25,5n +2,45 (v u cm/s)
Tabela 1
Vert. 1 Vert. 2
Odstojanje
N N
Od površina 90 150
0,2 h 120 180
0,6h 90 120
0,8h 75 90
Dno 65 75
Rad:
Brzine u vertikalama
V1 V2
Odstojanje od Odstojanje u (m) V1(m/ѕ) Odstojanje u (m) V2 (cm/s)
površina 0 40,7 0 66,2
0,2 h 0,4 53,45 0,8 78,95
0,6h 1,2 40,7 2,4 53,45
0,8h 1,6 34,33 3,2 40,7
Dno 2 30,08 4 34,33
N N
n
t 60
- vsr:
Oĉitano vsr =38 cm/ѕ
92
U principu potrebno je da se naĊe porvšina dijagrama v=f(h) i da se ta površina
podeli sa hmax. (ispravan postupak)
hmax 53,45 40,7 53,45 40,7 40,7 34,33
vdh 40 80 40
0 2 2 2
34,33 30,08
40 8437,8cm 2 / s
2
hmax
vdh 8437,8
0
1 srv 42,19cm / s
hmax 200
2,316 0,844
Q 0,7 0,844 2 3 0,7 2,316 2
2
Q 1,1816 4,74 3,2424
Q 9,164m 3 / s
9. ZADATAK
Za hidrometrijski profil A, na osnovu rezultata merenja brzine vode, odrediti
proticaj u vodotoku grafoanalitiĉkim postupkom
Redni broj I II III
vertikale
Odstojanje od 0 20 34 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140
leve obale (m)
Dubina vode (m) 0 9,3 11,7 10,3 9,3 9,3 9,2 9,1 9,1 9,1 9,2 9,3 9,6
93
Srednje brzine 0,55 0,669 0,968
(m/ѕ)
IV V VI VII VIII
158 170 200 215 234 254 284 324 370
9,8 9,7 9,4 9,2 8,7 7,8 6,5 4,45 0
0,993 0,877 0,618 0,469 0,513
Rad:
10. ZADATAK
94
Na vodotoku koji drenira slivno podruĉje od F=750km2 izvršeno je merenje
protoka vode. Iz dnevnika merenja uzeti su podaci o proticajnom profilu (tabela 1) i brzina
u odabranim taĉkama preseka (tabela 2)
hmax
vdh
0
I v sr
hmax
0,6 0,5 0,5 0,25 0,25 0,09
( 0,28 0,21 0,21)
2 2 2
0,7
I vsr (0,154 0,079 0,036) / 0,7 0,384m / s
95
0,73 0,78 0,78 0,45
II v sr ( 0,48 0,36) / 1,2
2 2
II v sr (0,367 0,221 0,126)1,2 0,595m / s
96
VEŢBE
Q max ie A
заTc Tk
Q max Tb
d Pe A
2
2Pe A 2i e T
Q max
Tb T
97
98
SADRŢAJ
I VODOPRIVREDA .................................................................................................. 0
1. VODOPRIVREDA ............................................................................................. 1
2. VODOPRIVREDNI PLANOVI I VODOPRIVREDNE OSNOVE ..................... 1
II HIDROLOGIJA I HIDROMETRIJA ..................................................................... 3
1. HIDROLOGIJA.................................................................................................. 3
2.HIDROLOŠKI CIKLUS ...................................................................................... 3
3. PADAVINE ........................................................................................................ 4
3.1.MERENJE PADAVINA ............................................................................... 4
3.2. IZRAŢAVANJE PADAVINA ..................................................................... 4
3.3. PRIKAZIVANJE, OBRADA I ANALIZA PADAVINA .............................. 6
4. ISPARAVANJE I TRANSPIRACIJA..................................................................... 6
4.1. ODREĐIVANJE ISPARAVANJA .................................................................. 7
5. INTERCEPCIJA..................................................................................................... 8
6. INFILTRACIJA (PONIRANJE VODE) ................................................................. 8
7.OTICAJ ................................................................................................................... 9
8. MERENJE PROTICAJA ...................................................................................... 14
III UREĐENJE VODOTOKA .................................................................................. 19
1. PRORAĈUN LINIJA NIVOA VODE .................... Error! Bookmark not defined.
2. NANOS .................................................................. Error! Bookmark not defined.
3. RADOVI NA UREĐENJU PRIRODNIH TOKOVA, REGULACIONE
GRAĐEVINE, MATERIJALI I IZVOĐENJE ..................................................................... 25
3.1. BIOTEHNIĈKI RADOVI .............................................................................. 25
3.2. BAGERSKI RADOVI ................................................................................... 25
3.3. REGULACIONI RADOVI I GRAĐEVINE................................................... 25
3.3.1.MATERIJALI ZA IZRADU REGULACIONIH GRAĐEVINA............... 25
3.3.2.ELEMENTI REGULACIONIH GRAĐEVINA........................................ 26
3.3.3. REGULACIONE GRAĐEVINE ............................................................. 26
3.3.4.PROSECANJE REĈNIH KRIVINA ........................................................ 31
3.3.5. REGULACIJA REĈNIH UŠĆA ............................................................. 31
IV SNABDEVANJE VODOM I KANALISANJE ................................................... 32
1. SNABDEVANJE VODOM .............................................................................. 32
1.1. UVOD ....................................................................................................... 32
1.2. POTREBE ZA VODOM ............................................................................ 34
1.3. KVALITET VODE .................................................................................... 36
1.4. IZVORIŠTE VODE ................................................................................... 37
1.5. VODOZAHVATNI OBJEKTI ................................................................... 40
1.6. REZERVOARI .............................................................................................. 45
1.7. UREĐAJI ZA ZAHVAT I POTISKIVANJE VODE ...................................... 47
1.8. VODOVODNA MREŢA (SPOLJAŠNJA)..................................................... 49
1.8.1. UVOD..................................................................................................... 49
1.8.2. MATERIJALI ZA IZVOĐENJE MREŢE (SPOLJAŠNJI I
UNUTRAŠNJI)............................................................................................................ 50
1.8.3. PROJEKTOVANJE MREŢE .................................................................. 53
1.8.4. PRORAĈUNA SPOLJAŠNJE VODOVODNE MREŢE ......................... 54
1.8.5. IZVOĐENJE MREŢE ............................................................................. 61
1.8.6. ATESTIRANJE I UPOTREBNA DOZVOLA ZA IZVEDENU MREŢU 63
1.8.7. DEZINFEKCIJA OBJEKATA I VODE .................................................. 64
V SPOLJAŠNJA KANALIZACIONA MREŢA ....................................................... 66
1.1. OSNOVNI POJMOVI ................................................................................... 66
99
1.2.PROJEKTOVANJE MREŢE .......................................................................... 67
1.3. PRORAĈUN MREŢE ................................................................................... 68
1.3.1. POLAZNI ELEMENTI ........................................................................... 68
1.3.2. DIMENZIONISANJE MREŢE ............................................................... 73
1.3.3. IZVOĐENJE MREŢE ............................................................................. 77
1.3.4. KONTROLA IZVEDENE MREŢE......................................................... 81
1.4.SPECIJALNI SLUĈAJEVI I PROBLEMATIKA ........................................... 82
1.4.1.PREPUMPAVANJE OTPADNIH VODA ............................................... 82
1.4.2. MANJI UREĐAJI ZA PREĈIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA............. 82
VI ZADACI I VEŢBE ............................................................................................. 85
100