Ellen G.

White
MARAN ATHA — GOSPODIN DOLAZI

1
 Nakladnici
ADVENTUS d.o.o.
www.adventus.hr
i ZNACI VREMENA
Zagreb

Izvornik
Maranatha
The Lord Is Coming
by Ellen G. White
ISBN 0-8280-1387-X

Urednik
Dr. Miroslav –idara

Prijevod
Marija NiketiÊ

Lektura
Marijan MalaπiÊ, prof.

Korektura
Ljiljana –idara

Naslovnica
Sanja ©eb

Prijelom
GENESIS, Zagreb

Tisak
TIPOMAT, 2005.

2
 Ellen G. White

MARAN ATHA
Gospodin dolazi

ADVENTUS

3
 CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 236.93
225.06

WHITE, Ellen Gould

Maran atha : Gospodin dolazi / Ellen G.
[Gould] White ; [prijevod Marija NiketiÊ]. -
Zagreb : Znaci vremena, 2005.

Prijevod djela: Maranatha

ISBN 953-183-124-6

I. Novum testamentum -- TumaËenje

II. Eshatologija -- Biblijski izvori

451027105

4
 RijeË Ëitateljima

Tema o Drugom Kristovom dolasku je jedna od najznaËajni-

jih u Bibliji, posebice u novozavjetnom dijelu. Isus je Ëesto govo-
rio o stvarnosti svojeg dolaska naglaπavajuÊi vaænost osobne pri-
preme za taj Ëas. Istina o Drugom Kristovom dolasku bila je glavni
pokretaË u æivotu i propovijedanju Isusovih apostola kao i u prvoj
krπÊanskoj Crkvi kad su se vjernici pozdravljali posebnim pozdra-
vom Maran atha, πto je znaËilo “Gospodin dolazi”. Tijekom sto-
ljeÊa i tisuÊljeÊa ljudske povijesti nada u Drugi Kristov dolazak
neprestano se raala u srcima milijuna ljudi koja im je noπena
na krilima vjere pruæala sigurnost i davala smisao æivota.
Istina je i to da su se na svojem putu vjere i umorili pa Ëak
i razoËarali ËekajuÊi taj veliki dan poglavito zato πto su stavili
naglasak na datum Njegovog dolaska umjesto na osobnu pripre-
mu. Iako nam se moæda ponekad Ëini da se Kristov dolazak odu-
ljio u nedogled, to ne bi smjelo biti razlogom da posumnjamo da
Êe On ipak doÊi. Bez obzira na to πto je proteklo veÊ viπe od sto-
tinu πezdeset godina otkako se pojavila AdventistiËka crkva koja
je poËela snaæno propovijedati pomalo zaboravljenu i zanemare-
nu istinu o skorom Kristovom dolasku, ona je, vjerujemo, danas
aktualnija nego ikad prije.
Ova je knjiga zbirka tekstova duhovne spisateljice i proro-
Ëice Ellen White o Drugom Kristovom dolasku i njezina je na-
mjera da ohrabri i potakne Ëitatelje da viπe prouËavaju, mole se
i oæive vjeru u divnu nadu i pripremaju se za taj veliki i slavni
dan.
Maran atha.

Miroslav –idara

5
 Teme po mjesecima

SijeËanj Kraljevstvo dolazi!

VeljaËa Jesmo li spremni za Njegov dolazak?

Oæujak Spremnost za Nebo

Travanj Poruka Njegovog dolaska

Svibanj Znaci Kristovog povratka

Lipanj Dogaaji koji prethode drugom Kristovom dolasku

Srpanj Vatrena proba i svjedoËanstvo Crkve

Kolovoz PosveÊenje, zapeËaÊenje i Svetiπte

Rujan Dogaaji vezani za kraj probe

Listopad Dogaaji vezani za drugi Kristov dolazak

Studeni Nebo i Zemlja tijekom milenija

Prosinac KonaËni sud i Nova Zemlja

6
 1. sijeËnja

Prvi Kristov dolazak

“Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina ...
da otkupi podloænike Zakona, da primimo posinjenje.” (Ga-
laÊanima 4,4.5)
Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adam
i Eva prvi put Ëuli obeÊanje, oËekivali su da Êe se ono brzo ispuniti.
Oni su radosno pozdravili roenje svog prvenca, nadajuÊi se da
Êe on moæda biti Izbavitelj. Meutim, ispunjenje obeÊanja se oduljilo.
Oni koji su prvi primili ovo obeÊanje umrli su ne vidjevπi njegova
ispunjenja. PoËevπi od Henokovih dana, ovo obeÊanje ponavljali
su patrijarsi i proroci, odræavajuÊi æivom nadu o njegovom dolas-
ku, ali On joπ nije dolazio. Danielovo proroËanstvo otkrilo je vrijeme
Njegova dolaska, ali nisu svi pravilno protumaËili vijest. Prolazilo
je stoljeÊe za stoljeÊem, glasovi proroka su iπËezli. Ruka tlaËite-
lja teπko je ugnjetavala Izrael, i mnogi su bili spremni da uzvik-
nu: “Gle, prolaze dani, a od proroπtva niπta!” (Ezekiel 12,22)
Meutim, nalik zvijezdama koje se kreÊu odreenim puta-
njama kroz beskrajna prostranstva, Boæje namjere ne poznaju æurbu
ni zakaπnjenje. Simbolima velike tame i peÊi koja se dimi Bog je
otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavio da Êe vrijeme
njihova boravka iznositi Ëetiri stotine godina. “KonaËno Êe”, re-
kao je On, “iziÊi s velikim blagom”. (Postanak 15,14) Protiv te
rijeËi uzaludno se borila sva sila faraonovog oholog carstva. “ToËno
onoga dana” koji je odreen u boæanskom obeÊanju, “sve Ëete Jah-
vine izioπe iz zemlje egipatske”. (Izlazak 12,41) Isto je tako na
nebeskom Savjetu odreen i trenutak Kristova dolaska. Kad je
velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu.
“Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina.” Pro-
vienje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih pobu-
da i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavi-
telja. ...
Tada je Isus doπao da obnovi u Ëovjeku Stvoriteljevo obliËje.
Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovati karakter koji
je upropaπten grijehom. On je doπao istjerati demone koji su nad-
zirali ljudsku volju. On nas je doπao podignuti iz praπine, kako
bi ponovno oblikovao uniπteni karakter prema uzoru svog boæan-
skog karaktera i uljepπao ga svojom slavom. (DA 31,32,37,38)

7
2. sijeËnja

Poruka iz Betlehema
“Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da
uzme grijehe sviju, drugi put pokazati onima koji ga iπËe-
kuju.” (Hebrejima 9,28)
U vrijeme prvog Kristovog dolaska, sveÊenici i knjiæevnici sve-
tog grada, kojima su bila povjerena Boæja proroËanstva, mogli su
prepoznati znake vremena i objaviti dolazak ObeÊanoga. Prorok
Mihej je oznaËio mjesto Njegova roenja, a Daniel je odredio toË-
no vrijeme Njegova dolaska. (Mihej 5,2; Daniel 9,25) Bog je ova
proroËanstva povjerio æidovskim voama; oni nisu imali izgovora
πto nisu znali niti objavili narodu da je Mesijin dolazak pred vra-
tima. Njihovo neznanje bilo je posljedica greπnog nemara. ...
Sav je narod trebao bdjeti i Ëekati kako bi meu prvima po-
æelio dobrodoπlicu Otkupitelju svijeta. Naæalost, u Betlehemu dva
umorna putnika s nazaretskih breæuljaka prolaze cijelom duæi-
nom uske ulice sve do istoËnog kraja grada i uzalud traæe mjesto
na kome bi se te noÊi odmorili i prenoÊili. Nijedna vrata se ne
otvaraju da ih prime. Na kraju nalaze zaklon u bijednoj potleu-
πici namijenjenoj stoci i tu se rodio Spasitelj svijeta. ...
Nigdje nema znaka oËekivanju Krista ni pripremi za Kneza
æivota. Iznenaen, nebeski se glasnik upravo sprema vratiti na
Nebo sa sramnim izvjeπtajem, kad primjeÊuje skupinu pastira koji
noÊu bdiju pored svoga stada i koji, dok promatraju zvjezdano
nebo, razgovaraju o proroËanstvima o Mesiji koji Êe doÊi na zemlju
i Ëeznu za dolaskom Otkupitelja svijeta. To je skupina koja je
spremna primiti nebesku objavu. I iznenada se javlja Gospodnji
aneo, navjeπÊujuÊi radosnu vijest. ...
Oh kakva je pouka ova predivna pripovijest o Betlehemu! Kako
ona ukorava naπe nevjerstvo, naπu gordost i samodovoljnost! Ka-
ko nas opominje da se Ëuvamo da zbog svoje zloËinaËke ravno-
duπnosti ne bismo propustili zamijetiti znake vremena i zbog toga
ne prepoznamo dan svoga pohoenja! (GC 313—315)

8
 3. sijeËnja

Kad se Isus rodio ...

“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom ... dooπe s istoka
magi u Jeruzalem i upitaπe: ‘Gdje je novoroeni kralj æi-
dovski?”’ (Matej 2,1.2)
Kralj slave ponizio se uzevπi ljudsku narav, a aneli koji su
bili svjedoci Njegovog sjaja u nebeskim dvorovima dok su Ga sve
nebeske vojske oboæavale, bili su razoËarani vidjevπi svojeg boæan-
skog Zapovjednika u poloæaju tako velikog poniæenja.
Æidovi su otiπli tako daleko od Boga svojim greπnim djelima
da im aneli nisu mogli objaviti vijest o dolasku novoroenog
Otkupitelja. Bog izabire mudrace s istoka da ispune Njegovu vo-
lju. ...
Ovi mudri ljudi vidjeli su kako svjetlost obavija nebesku vojsku
koja je objavila dolazak Krista poniznim pastirima ...
Ova svjetlost bila je udaljena skupina sjajnih anela koja se
pojavila kao blistava zvijezda. NeobiËna pojava velike, sjajne zvi-
jezde koju nikada dotad nisu vidjeli, privukla je njihovu pozor-
nost ... Mudraci su usmjerili svoj put tamo gdje ih je zvijezda
oËigledno povela. A kako su se sve viπe pribliæavali Jeruzalemu,
zvijezda je postala tamna i viπe ih nije vodila. Oni su smatrali
da je nemoguÊe da Æidovi ne znaju za taj veliki dogaaj dolaska
Mesije pa su se raspitivali u okolici Jeruzalema.
Mudraci su bili iznenaeni vidjevπi neobiËnu nezainteresira-
nost u vezi s Mesijinim dolaskom. ... »udili su se nezanimanju
Æidova i πto nisu sretni u istraæivanju ovog velikog dogaaja o
Kristovom dolasku.
Crkve sadaπnjeg vremena traæe da ih svijet uzdiæe. One ne
æele vidjeti svjetlo proroËanstava i prihvatiti dokaze njihovog ispu-
njenja koja govore da Krist treba uskoro doÊi baπ kao πto su Ëinili
Æidovi u vrijeme Njegovog prvog dolaska. Oni su oËekivali zemaljsku
i pobjedonosnu vladavinu Mesije u Jeruzalemu. Toboænji krπÊani
naπeg doba oËekuju svjetovni napredak crkve preko obraÊenja svi-
jeta i radosti milenija na Zemlji. (RH, 24. prosinca 1872.)

9
4. sijeËnja

Nada drugog dolaska

“Onaj koji ovo jamËi izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’ Do-
i, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20)
Gospodnji (drugi) dolazak bio je u svim vjekovima nada Nje-
govih vjernih sljedbenika. ObeÊanje πto ga je Spasitelj dao na ra-
stanku na Maslinskoj gori da Êe ponovno doÊi osvjetljavalo je uËe-
nicima buduÊnost, punilo njihova srca radoπÊu i nadom koju æa-
lost nije mogla uguπiti niti nevolje pomraËiti. Usred stradanja i
progonstva pojava “sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa
Krista” bila je “blaæena nada”. Kad su krπÊani u Solunu oplaki-
vali smrt svojih dragih koji su se nadali da Êe æivjeti do Gospod-
njeg dolaska, Pavao, njihov uËitelj, uputio ih je na ukrsnuÊe koje
Êe pratiti Spasiteljev dolazak. Tada Êe uskrsnuti umrli u Kristu
i skupa sa æivima biti odneseni u susret Gospodinu. “I tako Êe-
mo”, rekao je, “zauvijek biti s Gospodinom, Stoga tjeπite jedan
drugoga tim rijeËima”. (1. Solunjanima 4,16-18) ...
Iz tamnica, s lomaËa i gubiliπta na kojima su sveti i muËe-
nici svjedoËili za istinu dolaze iz svih stoljeÊa uzvici njihove vjere
i nade. Uvjereni “u Njegovo osobno uskrsnuÊe, a prema tome i u
svoje vlastito prigodom Njegova dolaska”, jedan od ovih krπÊana
kaæe da su “oni prezirali smrt i uzdigli se iznad nje”. Bili su voljni
siÊi u grob, da bi mogli “ustati slobodni”. OËekivali su “da Êe Go-
spodin doÊi u slavi svog Oca”, “donoseÊi pravednima kraljevstvo”.
Valdenzi su njegovali istu vjeru. Wycliffe je oËekivao pojavu Otku-
pitelja kao nadu Crkve. ...
Na stjenovitom Patmosu omiljeni uËenik Ëuje obeÊanje: “Da,
dolazim uskoro!” i njegov Ëeznutljivi odgovor izraæava molitvu Crkve
na svim njenim putovanjima: “Doi, Gospodine Isuse!” (Otkrive-
nje 22,20) (GC 302.303)

10
 5. sijeËnja

Glavna misao Svetog pisma

“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad
zemljom ustati.” (Job 19,25)
Jedna od najsveËanijih i najslavnijih istina u Bibliji je isti-
na o drugom dolasku Spasitelja kojim Êe se dovrπiti veliko djelo
otkupljenja. U obeÊanju dolaska Onoga koji je “uskrsnuÊe i æivot”
Boæjem je narodu, koji tako dugo mora putovati “dolinom smrti”,
dana dragocjena i radosna nada da Êe se prognani vratiti u svoj
dom. UËenje o drugom dolasku je osnovni nauk Svetoga pisma.
Od dana kada je prvi par æalosna srca napustio Eden, djeca vjere
Ëekala su dolazak ObeÊanoga koji Êe skrπiti moÊ neprijatelja i opet
ih vratiti u izgubljeni raj. ...
Henoku, sedmom potomku od onih koji su prebivali u Ede-
nu, koji je tri stoljeÊa na Zemlji hodio s Bogom, bilo je dopuπte-
no da izdaleka vidi dolazak Spasitelja. “Pazite!” objavio je. “Dolazi
Gospodin sa svojim svetim DesettisuÊama da sudi svima.” (Juda
14.15) Patrijarh Job u noÊi svojih muka uskliknuo je s nepoko-
lebljivim pouzdanjem: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i po-
sljednji Êe on nad zemljom ustati... Iz svoje Êu puti tad vidjeti
Boga. Njega Êu ja kao svojega gledati, i mojim oËima neÊe biti
stranac.” (Job 19,25-27) (GC 299)
Neka milostivi Bog tako rasvijetli vaπ razum da moæete razum-
jeti ono πto je od vjeËne vrijednosti, kako bi vam svjetlom istine
vaπe mane, kojih je mnogo, mogle biti otkrivene upravo onakve
kakve jesu, kako biste mogli poduzeti prijeko potreban napor da
ih uklonite i da umjesto ovih zlih, gorkih plodova moæete doni-
jeti dragocjeni rod za vjeËni æivot.
Ponizite pred Bogom svoja jadna, ohola srca koja smatraju
da su pravedna; spustite se nisko, veoma nisko svi koji ste slomljeni
svojom greπnoπÊu pred Njegove stope. Posvetite se u pripremi. Ne
sustajte sve dok ne budete mogli reÊi: Moj Okupitelj je æiv, i zato
πto On æivi, i ja Êu æivjeti.
Ako izgubite Nebo, gubite sve; ako zadobijete Nebo, dobivate
sve. Molim vas, nemojte u ovome pogrijeπiti. Ovdje se radi o vjeËnim
interesima. (2T 88)

11
6. sijeËnja

Vjera reformatora
“Neprijatelj koji Êe posljednji biti uniπten jest smrt.” (1. Ko-
rinÊanima 15,26)
Luther je izjavio: “Uvjeren sam da neÊe proÊi ni tri stoljeÊa
do sudnjega dana. Bog neÊe, ne moæe, viπe trpjeti ovaj pokvareni
svijet.” “Pribliæava se veliki dan u koji Êe propasti kraljevstvo
zloÊe.”
“Ovaj ostarjeli svijet nije daleko od kraja”, rekao je Melan-
chthon. Calvin je molio krπÊane “da ne oklijevaju, gorljivo æeleÊi
dolazak dana Kristovog dolaska kao najsretnijeg od svih doga-
aja” i objavio da “Êe cijela obitelj vjernih biti upravljena na taj
dan”. “Trebamo biti æeljni Krista, moramo traæiti, razmiπljati”, kaæe,
“do zore onog velikog dana kad Êe naπ Gospodin pokazati svu slavu
svog kraljevstva.”
“Zar se naπ Gospodin Isus nije uznio na Nebo u naπem tijelu”
pitao je πkotski reformator Knox, “i zar se On neÊe vratiti? Mi
znamo da Êe se On vratiti i to vrlo brzo.” Ridley i Latimer, koji
su poloæili svoje æivote za istinu, oËekivali su u vjeri Gospodnji
dolazak. Ridley je pisao: “Svijet bez sumnje — u to vjerujem i
stoga to i kaæem — ide kraju. Kliknimo iz cijelog srca, zajedno s
Ivanom, Boæjim slugom: ‘Doi, Gospodine Isuse!’”
“Razmiπljanje o Gospodnjem dolasku”, rekao je Baxter, “naj-
slaa je i najveÊa radost.” “Djelo je vjere i odlika Njegovih svetih
da vole Njegov dolazak i oËekuju blaæenu nadu.” “Ako Êe smrt
biti uniπtena u Ëasu uskrsnuÊa kao posljednji neprijatelj, moramo
nauËiti da vjernici trebaju ozbiljno Ëeznuti za drugim Kristovim
dolaskom i moliti za njega kada Êe se ostvariti ova posvemaπnja
i konaËna pobjeda.” “To je dan za kojim svi vjerni trebaju Ëez-
nuti, kojemu se trebaju nadati i kojega trebaju oËekivati kao os-
tvarenje cjelokupnog djela svog spasenja i ispunjenje svih æelja i
teænji svoje duπe.” “Ubrzaj, o Gospodine, ovaj blagoslovljeni dan!”
Takva je bila nada apostolske Crkve, “Crkve u pustinji” i refor-
matora. (GC 303,304)

12
 7. sijeËnja

KljuË povijesti
“‘Straæaru, koje je doba noÊi?’ ‘Dolazi jutro, a zatim opet
noÊ. HoÊete li pitati, pitajte, vratite se, doite!”’ (Izaija 21,11.
12)
Razumijevanje nade drugog Kristovog dolaska jest kljuË koji
otkljuËava svu povijest koja slijedi i objaπnjava sva buduÊa zbi-
vanja. (Ev 220)
Glas pravog straæara treba se Ëuti svuda: “Dolazi jutro, a zatim
opet noÊ.” Truba mora dati odgovarajuÊi zvuk jer se mi trebamo
pripremiti za veliki Gospodnji dolazak.
Istine proroπtva povezane su jedna s drugom i dok ih prou-
Ëavamo, one Ëine divnu cjelinu praktiËne krπÊanske istine. Sve
πto govorimo jednostavno otkriva naπe Ëekanje, rad i molitve za
dolazak Sina Boæjeg. Njegov dolazak je naπa nada. Ova nada treba
proæimati sve naπe rijeËi i djela kao i sva naπa druæenja i meu-
ljudske odnose ...
Dolazak Sina »ovjeËjeg po drugi put treba biti zadivljujuÊa
tema koja se iznosi ljudima. Ovo je predmet koji ne bi smio biti
izostavljen iz naπih razgovora. VjeËne istine moraju biti stalno u
umu, a uæici koje svijet nudi bit Êe ono πto jesu — ispraznost i
taπtina. ©to mi trebamo uËiniti s taπtinom, slavom, bogatstvom,
ËaπÊu ili uæicima ovoga svijeta?
Mi smo hodoËasnici ili stranci koji Ëekaju, nadaju se i mole
za tu blaæenu nadu, slavni dolazak naπega Gospodina i Spasite-
lja Isusa Krista. Ako vjerujemo u ovo i provedemo u svoj svakidaπnji
æivot, kakva Êe snaæna akcija popratiti ovu vjeru i nadu; kako Êe
gorljiva biti ljubav jednog prema drugome; kakvo sveto æivljenje
za Boæju slavu; kako Êe oËigledna biti crta razgraniËenja izmeu
nas i svijeta ...
Istina da Krist dolazi trebala bi biti stalno pred oËima svih.
(Ev 218—220)

13
8. sijeËnja

Podjednako razoËaranje
“Pazite! Mi proglaπujemo blaæenima one koji su ustrajali.
Za Jobovu ste strpljivost Ëuli, a vidjeli ste ishod (njegovim
nevoljama) koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun
samilosti i milosra.” (Jakov 5,11)
»esto je ljudski um, pa i Boæjih slugu, tako zaslijepljen ljud-
skim miπljenjima, predajama i laænim uËenjem da samo djelomiËno
moæe shvatiti veliËine πto ih je On otkrio u svojoj RijeËi. Tako je
bilo i s Kristovim uËenicima, Ëak i onda kad je Spasitelj bio osobno
s njima. Njihov je um bio proæet zvaniËnim shvaÊanjem da Êe Mesija
kao zemaljski knez uzdiÊi Izraela na prijestolje svjetskog impe-
rija, pa nisu mogli razumjeti znaËenje Njegovih rijeËi kojima je
prorekao svoje stradanje i smrt. ...
Od samog roenja njihove su misli bile usmjeravane na oËe-
kivanje slave zemaljskog imperija i to ih je uËinilo slijepima kako
za samo proroËanstvo tako i za Kristove rijeËi. ...
Iskustvo uËenika koji su prigodom Kristovog prvog dolaska
propovijedali “Radosnu vijest o Kraljevstvu” sliËno je iskustvu onih
koji su navijeπtali Njegov drugi dolazak. ...
SliËno prvim uËenicima, ni William Miller i njegovi drugovi
nisu posvema shvatili znaËaj vijesti koju su objavljivali. Duboko
ukorijenjene zablude u Crkvi spreËavale su ih da dou do pravil-
nog tumaËenja jedne vaæne toËke u proroπtvu. I stoga su — premda
su svijetu objavljivali vijest koju im je Bog povjerio — zbog pogre-
πnog razumijevanja njenog smisla ipak doæivjeli razoËaranje. ...
Kod tih vjernika, kao i kod prvih uËenika, ono πto se u Ëasu
kuπnje Ëinilo nerazumljivim, bit Êe razjaπnjeno kasnije. Kad bu-
du vidjeli “ishod koji... je Gospodin dao”, znat Êe da su se unatoË
teπkoÊama koje su prouzroËile njihove zablude Njegove namjere
ljubavi prema njima neprekidno ostvarivale. Oni Êe blagoslovlje-
nim iskustvom spoznati da je Gospodin “pun samilosti i milosra”
i da su sve Njegove “staze... istina i ljubav za onog koji Ëuva Savez
njegov i propise”. (GC 345,351,352,254)

14
 9. sijeËnja

Ponizni ljudi objavljuju poruku

“Tim dræimo vrlo sigurnim sve proroπtvo. Vi dobro Ëinite
πto upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tam-
nome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica
u vaπim srcima.” (2. Petrova 1,19)
Ova vijest (iz Otkrivenja 14,6.7) proglaπena je dijelom “nepro-
lazne radosne vijesti”. Propovijedanje evanelja nije povjereno ane-
lima, veÊ ljudima. Svetim anelima je povjereno da upravljaju ovim
djelom; oni rukovode velikim pokretima na spasenje ljudima, ali
sâmo navjeπÊivanje evanelja vrπe Kristove sluge na zemlji.
Ovo upozorenje svijetu trebali su objaviti vjerni ljudi, poslu-
πni poticajima Boæjeg Duha i uËenju Njegove RijeËi. Ovi su ljudi
dræali “sigurnim sve proroπtvo” koje “svijetli u tamnome mjestu,
dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vaπim srcima”.
(2. Petrova 1,19) Oni su Boæje poznanje traæili viπe nego srebro i
smatrali veÊim dobitkom “i od zlata”. (Izreke 3,14) A Gospodin
im je otkrio veliËine svog kraljevstva. “Prisan je Jahve s onima
koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.” (Psalam 25,14)
UËeni teolozi nisu razumjeli ovu istinu, niti su se ukljuËili u
njeno objavljivanje. Da su bili vjerni straæari, koji marljivo i s
molitvom prouËavaju Sveta pisma, oni bi znali koje je vrijeme noÊi;
proroËanstva bi im otkrila dogaaje koji su se trebali zbiti. Ali
oni to nisu uËinili, pa je poruka povjerena poniznijim ljudima.
Isus je rekao: “Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila
tama.” (Ivan 12,35) Oni koji se odvrate od svjetla πto ga je Bog
dao ili zanemare da ga traæe dok im je pri ruci, bit Êe ostavljeni
u tami. Spasitelj je objavio: “Tko mene slijedi, sigurno neÊe iÊi
po tami, nego Êe imati svjetlo koje vodi u æivot.” (Ivan 8,12) Tko
god iskreno traæi da vrπi Boæju volju, ozbiljno pazeÊi na svjetlo
koje mu je veÊ dano, primit Êe joπ veÊe svjetlo; toj Êe duπi biti
poslana neka zvijezda nebeskog sjaja da je uputi u svaku istinu.
(GC 312)

15
10. sijeËnja

Istina Êe pobijediti
“Tada aneo ... zakle se onim koji æivi u vijeke vjekova: ‘NeÊe
viπe biti odlaganja.”’ (Otkrivenje 10,5.6)
Poruka iz Otkrivenja 14 da dolazi Ëas Gospodnjeg dolaska
objavljuje se u vrijeme kraja. Aneo iz Otkrivenja 10 prikazan je
kako jednom nogom stoji na moru a drugom na zemlji pokazu-
juÊi da Êe poruka biti odnesena do udaljenih zemalja, da Êe pri-
jeÊi oceane i otoci na moru Ëut Êe objavu posljednje poruke upozo-
renja. ...
“Tada aneo koga sam vidio gdje stoji na moru i na zemlji,
podiæe desnicu prema nebu i zakle se onim koji æivi u vijeke vje-
kova, koji je stvorio nebo s onim πto je na njemu, zemlju s onim
πto je na njoj i more s onim πto je u njemu: ‘NeÊe viπe biti odla-
ganja.’” (Otkrivenje 10,5.6) Ova poruka objavljuje kraj proroËan-
skog vremena. RazoËaranje onih koji su oËekivali da Êe vidjeti
naπega Gospodina i koji su tako gorljivo iπËekivali Njegov povra-
tak 1844. bilo je doista gorko. Bila je to Gospodnja naredba da
do ovog razoËaranja treba doÊi ...
Na Crkvu nije pala nijedna koprena za koju je Bog nije pri-
premio; nijedna sila koja se protivila nije uspjela omesti Boæje
djelo koje je On predvidio. Sve se dogaalo onako kako je On pro-
rekao preko svojih proroka. On nije ostavio svoju Crkvu u mraku,
zaboravljenu, veÊ je objavio preko proroka πto Êe se dogoditi. Nje-
govom promisli koja je djelovala u toËno odreeno vrijeme svjet-
ske povijesti, odredivπi da Njegov Sveti Duh nadahne proroke da
proriËu, sve Njegove namjere bit Êe ispunjene i ostvarene. Njegov
Zakon povezan je s Njegovim prijestoljem, a sotonski podanici za-
jedno s ljudskima ne mogu ga uniπtiti. Bog nadahnjuje i Ëuva
istinu. Ona Êe æivjeti i uspjeti iako povremeno moæe izgledati da
je prekrivena tamom. Kristovo Evanelje je zakon koji se ogleda
u karakteru. Prijevare koje postoje i protive se ovome, svako orue
koje brani laæ, sve zablude koje kuju Sotonini podanici na kraju
Êe zauvijek biti slomljene, a pobjeda istine bit Êe poput izlaska
sunca u podne. Sunce pravde zasjat Êe sa zrakama zdravlja na
Njegovim krilima i cijela Êe Zemlja biti ispunjena Njegovom sla-
vom. (2SM 107,108)

16
 11. sijeËnja

Ubrzajmo povratak naπega Gospodina

“Jer Êe Gospodin potpuno i brzo ostvariti rijeË na zemlji.”
(Rimljanima 9,28)
U proroËanstvu o uniπtenju Jeruzalema Krist je rekao: “Raz-
mahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko
ustraje do konca, bit Êe spaπen. Ova Radosna vijest o Kraljevstvu
propovijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedo-
Ëanstvo.” Ovo Êe se proroËanstvo ponovno ispuniti. Veliko bezakonje
onog vremena potpuno odgovara bezakonju u ovom naraπtaju. Tako
je to i s proroËanstvom o propovijedanju evanelja. Prije pada
Jeruzalema, Pavao, nadahnut Svetim Duhom, objavljuje da je Ra-
dosna vijest “propovijedana svakom stvorenju pod nebom”. (Kolo-
πanima 1,23) Tako i sada, prije dolaska Sina »ovjeËjega, vjeËno
evanelje treba propovijedati “svakom narodu i plemenu, jeziku
i puku”. (Otkrivenje 14,6.14) Bog “je odredio dan kada Êe pra-
vedno suditi svemu svijetu”. (Djela 17,31) Krist nam govori kad
Êe taj dan doÊi. On ne kaæe da Êe se cijeli svijet obratiti, veÊ da
Êe se propovijedati “Ova Radosna vijest po svemu svijetu, svim
narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” U naπoj je
moÊi da objavljivanjem evanelja svijetu ubrzamo Gospodnji do-
lazak. Mi ne trebamo samo Ëekati veÊ i ubrzati dolazak Boæjeg
dana (2. Petrova 3,12). Da je Kristova Crkva izvrπila svoj odreeni
rad kako joj je to Gospodin zapovjedio, cijeli bi svijet dosad bio
opomenut i Gospodin Isus u sili i velikoj slavi doπao bi na naπu
Zemlju. (DA 633,634)
Nevjerovanje, svjetovnost, neposveÊenost i nesloga unutar Go-
spodnjeg toboænjeg naroda dræi nas u ovome svijetu grijeha i tuge
veÊ toliko mnogo godina. ...
Moæda moramo ostati ovdje, u ovom nepokornom svijetu joπ
mnogo godina, kao πto se dogodilo i s djecom Izraelovom. Ali zbog
Krista Njegov narod ne bi trebao dodavati grijeh na grijeh okriv-
ljujuÊi Boga zbog posljedica svojeg pogreπnog smjera djelovanja.
(Ev 696)

17
12. sijeËnja

Posljednja upozorenja treÊeg anela

“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazi s
neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova
sjaja.” (Otkrivenje 18,1)
Aneo koji se pridruæuje objavi poruke treÊeg anela rasvi-
jetlit Êe Ëitavu Zemlju svojim sjajem. Ovdje je proreËeno djelo
svjetskih razmjera i neuobiËajene sile. Adventni pokret od 1840.—
1844. godine bio je slavno otkrivenje Boæje sile; poruka prvog anela
odnesena je u svaku misionarsku stanicu na svijetu i u nekim
se zemljama pojavilo najveÊe vjersko zanimanje, kakvoga nije bilo
ni u jednoj zemlji od reformacije u πesnaestom stoljeÊu; ali sve
Êe to daleko nadmaπiti silan pokret u vrijeme posljednjeg upozo-
renja treÊeg anela. ...
Veliko se djelo evanelja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem
Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. ProroËanstva koja
su se ispunila u izlijevanju rane kiπe u samom poËetku evane-
lja, opet Êe se pri njegovu zavrπetku ispuniti u kasnoj kiπi. ...
Boæje sluge, ozarena lica svetim posveÊenjem, æurit Êe iz mjesta
u mjesto da objave poruku s Neba. TisuÊe Êe glasova, diljem Ëitave
Zemlje, objaviti upozorenje. »init Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdravljati,
a znakovi i Ëudesa pratit Êe vjerne. I Sotona Êe djelovati laænim
Ëudesima, Ëak spuπtajuÊi vatru s neba naoËigled ljudi. (Otkrivenje
13,13) Na ovaj Êe naËin stanovnici Zemlje biti navedeni na odlu-
ku. ...
Publikacije πto su ih razdijelili misionarski djelatnici izvr-
πile su svoj utjecaj, ali su mnogi, Ëiji su umovi njima bili impre-
sionirani, dosad spreËavani da u cijelosti shvate ili posluπaju istinu.
Zrake svjetlosti sada prodiru posvuda, istina se vidi u svoj svojoj
jasnoÊi, a iskrena Boæja djeca kidaju veze koje su ih dosad dræale.
Obiteljske i crkvene veze su nemoÊne da ih zadræe. Istina im je
dragocjenija od svega drugoga. UnatoË udruæenim snagama πto
se protive istini, znatan Êe broj stati na Gospodnju stranu. (GC
611,612)

18
 13. sijeËnja

On Êe vjeËno vladati
“I sedmi aneo zatrubi... Tada u nebu odjeknuπe jaki gla-
sovi: ‘Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naπemu Go-
spodinu i njegovu Pomazaniku, i on Êe vladati u vijeke vje-
kova.” (Otkrivenje 11,15)
Kristov dolazak, kojim Êe biti uspostavljeno kraljevstvo pravde,
nadahnuo je svete pisce najuzviπenijim i najoduπevljenijim rijeËi-
ma. Biblijski pjesnici i proroci pisali su o njemu rijeËima πto plamte
nebeskim æarom. Psalmist je pjevao o sili i veliËanstvu izraelskog
Kralja. “Raduj se, nebo, i kliËi, zemljo... pred Jahvom, jer dolazi
suditi zemlji. Sudit Êe svijetu u pravdi i narodima u istini svo-
joj.” (Psalam 96,11-13)
Prorok Izaija kaæe: “I uniπtit Êe smrt zasvagda. I suzu Êe sa
svakog lica Jahve, Gospod, otrti — sramotu Êe svog naroda na
svoj zemlji skinuti: tako Jahve reËe. (Izaija 25,8.9) ...
UoËi rastanka s uËenicima, Spasitelj ih je u njihovoj tuzi tjeπio
obeÊanjem da Êe ponovno doÊi: “Neka se ne uznemiruje vaπe sr-
ce... U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova... Idem da vam pripravim
mjesto. Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas
uzmem k sebi.” (Ivan 14,1-3) ...
Aneli koji su nakon Kristova uzaπaπÊa ostali uz uËenike na
Maslinskoj gori, ponovili su im obeÊanje o Njegovom povratku:
“Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe se
vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela
1,11) Apostol Pavao je, govoreÊi Duhom NadahnuÊa, posvjedoËio:
“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkan-
ela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba.” (1. Solunjanima 4,16)
Kaæe prorok s Patmosa: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe
ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7)
Oko Njegova dolaska roji se sve ono πto je dio “sveopÊe obnove
koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka”. (Djela
3,21) Tada Êe biti skrπena duga vladavina zla, “kraljevstva ovoga
svijeta” postat Êe kraljevstvo naπega Gospodina i Njegova Poma-
zanika, “i on Êe vladati u vijeke vjekova”. (Otkrivenje 11,15) (GC
300,301)

19
14. sijeËnja

Ilijino proroËanstvo
“Evo, poslat Êu vam proroka Iliju prije nego doe Dan
Jahvin, dan velik i straπan.” (Malahija 3,23)
Vjerni Ilija predstavlja one koji trebaju pripremiti put za drugi
Kristov dolazak, kao πto je Ivan doπao u Ilijinom duhu da pripremi
put za Kristov prvi dolazak. (3T 62)
Rad Ivana Krstitelja i rad onih koji u posljednje dane idu
naprijed u duhu i sili Ilijinoj da podignu ljude iz njihove ravno-
duπnosti, u mnogim pogledima su isti. Njegovo djelo mora se obaviti
u ovo doba. Krist treba doÊi po drugi put da sudi svijetu u prav-
di. (SW 21. oæujka 1905.)
Ivan se odvojio od prijatelja i sjaja æivota. Jednostavnost nje-
govog odijevanja, odjeÊa izatkana od devine dlake bila je stalan
prijekor neskromnosti i razmetanju æidovskih sveÊenika kao i svim
ostalim ljudima. Njegova prehrana, Ëisto biljna, od skakavaca i
divljeg meda, bila je prijekor popuπtanju apetitu i pohlepi koja
je svuda prevladavala ... Maha treba uzeti veliki predmet obnove
i treba se pokrenuti javno mnijenje. Umjerenost u svemu treba
biti povezana s porukom, okrenuti Boæji narod od njegovog idolo-
poklonstva, lakomosti i pretjerivanja u odijevanju i drugim stva-
rima.
Samoodricanje, poniznost i umjerenost koju Bog traæi od
pravednih koje posebno vodi i blagoslivlja treba biti predoËena
ljudima kao suprotnost ekstravaganciji i navikama koje naruπa-
vaju zdravlje u ovo izopaËeno doba. Bog je pokazao da je zdrav-
stvena reforma toliko usko povezana s treÊom aneoskom vijeπ-
Êu kao πto je ruka s tijelom. (3T 62)
Kao πto je Ivan Krstitelj ... usmjeravao njihovu pozornost na
Deset zapovijedi, tako i mi trebamo objavljivati bez ikakve nesi-
gurnosti poruku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas
njegova Suda.” S ozbiljnoπÊu koja je obiljeæavala proroka Iliju i
Ivana Krstitelja mi se trebamo boriti da pripremimo put Kristo-
vom drugom dolasku. (4BC 1184)

20
 15. sijeËnja

Uzdignimo Isusa kao srediπte

“Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Dani-
ca!” (Otkrivenje 22,16)
Pred nama su strahote posljednjih dana i mi u svojem radu
trebamo upozoriti ljude na opasnost u kojoj se nalaze. Ne dopustimo
da sveËane istine koje su objavljene preko proroka ostanu netak-
nute. Kad bi naπi vjernici bili napola budni i shvatili blizinu do-
gaaja koji su opisani u Otkrivenju, doπlo bi do reforme u naπim
crkvama i mnogo viπe njih povjerovalo bi poruci. Mi nemamo vre-
mena za gubljenje ... Krenite naprijed s novim naËelima i zbijte
se Ëvrsto u istini. To Êe biti maË s dvije oπtrice. Ali ne budite
odviπe nagli da zauzmete neprijateljski stav. DoÊi Êe vrijeme kad
Êemo morati ostati mirni i gledati Boæje izbavljenje. Neka govori
Daniel, neka govori Otkrivenje i kaæu πto je istina. Ali koja se
god faza dogaaja prikazuje, uzdignite Krista kao srediπte cjelo-
kupne nade, “Izdanak i potomka Davidovog, sjajnu zvijezdu Da-
nicu.”
Mi ne idemo dovoljno duboko u svojem traganju za istinom.
Svaka duπa koja vjeruje u istinu za sadaπnje vrijeme bit Êe dove-
dena tamo gdje Êe se od nje traæiti da dade razlog svoje nade.
Boæji narod bit Êe pozvan da stane pred kraljeve, knezove, vladare
i zemaljske velikane i oni moraju znati da ovi doista znaju πto je
istina. Oni moraju biti obraÊeni muπkarci i æene. Bog vas moæe
nauËiti viπe za jedan tren svojim Svetim Duhom nego πto biste
mogli nauËiti od najveÊih ljudi na zemlji. Svemir promatra bor-
bu koja se odigrava na Zemlji. Po beskonaËnoj cijeni Bog je dao
svakom Ëovjeku priliku da sazna ono πto Êe ga uËiniti mudrim
za spasenje. Kako aneli gorljivo gledaju ne bi li vidjeli tko Êe
iskoristiti ovu priliku! Kad se poruka iznese Boæjem narodu, on
ne bi trebao ustati i protiviti joj se. Trebao bi uzeti Bibliju uspo-
reujuÊi je sa Zakonom i svjedoËanstvima, i ako ne izdræi ovaj
ispit, onda nije istinita. Bog æeli da naπi umovi budu otvoreni.
On nam æeli dati svoju milost. Mi moæemo obilovati dobrim stva-
rima svakoga dana jer nam Bog moæe otvoriti sve nebeske rizni-
ce. (TM 118,119)

21
16. sijeËnja

Svijet je polje
“Idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Matej 28,19)
Dok sam boravila u Kaliforniji 1874. godine, dobila sam doj-
mljiv san. ...
Sanjala sam da je nekoliko braÊe u odboru smiπljalo najbolji
plan za rad tijekom nastupajuÊeg razdoblja. ...
MladiÊ, kojeg sam Ëesto viala u svojim snovima, uπao je u
taj odbor. Sluπao je s dubokom zainteresiranoπÊu rijeËi koje su
bile izgovarane, a onda, govoreÊi promiπljeno i s uvjerenjem koje
je bilo autoritativno, kazao:
“Gradovi i sela Ëine dio Gospodnjeg vinograda. Oni moraju
Ëuti poruke upozorenja. Neprijatelj istine poduzima krajnje na-
pore da okrene ljude od Boæje istine k laæi. ... Vi trebate sijati
pokraj svake vode.
Moæda neÊete odmah vidjeti rezultat svojeg rada, ali vas to
ne bi trebalo obeshrabriti. Uzmite Krista za primjer. On je imao
mnogo sluπatelja, ali malo sljedbenika.” ...
Vjesnik je nastavio: “Vi se bavite odviπe ograniËenim ideja-
ma za posao u ovo vrijeme. Pokuπavate planirati taj rad tako da
ga moæete obuhvatiti svojim rukama. Morate imati πire poglede.
Vaπe svjetlo ne smije biti stavljeno ispod nekog suda ili kreveta,
veÊ na svijeÊnjak da moæe davati svjetlo svima koji su u kuÊi.
Vaπa kuÊa je svijet. ...
Mnoge zemlje Ëekaju na veliko svjetlo koje im je Gospodin
namijenio, a vaπa vjera je ograniËena i premala. Vaπem konceptu
rada prijeko je potrebno veliko proπirenje ... Idite naprijed. Bog
Êe raditi s velikom silom ako Êete vi iÊi u svoj poniznosti uma
pred Njim. Vjera ne govori o preprekama. S Bogom niπta nije
nemoguÊe. Svjetlo obvezujuÊih pravila Boæjeg zakona stavit Êe svijet
... na provjeru.” ...
Vrijeme je kratko i svi koji vjeruju ovoj poruci trebali bi osjeÊati
uzviπenu obvezu koja poËiva na njima da postanu nesebiËni rad-
nici vrπeÊi svoj utjecaj na pravoj strani, i nikad se rijeËju ili dje-
lom ne bi smjeli svrstati protiv onih koji nastoje unaprijediti Bo-
æje djelo. ... Svjetlo koje nam je Bog dao ne vrijedi puno svijetu
sve dok ga on ne bude mogao vidjeti pred sobom. (LS 208—210)

22
 17. sijeËnja

Boæji sudovi na Zemlji

“Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe za-
desiti svijet, jer zvijeæa nebeska Êe se uzdrmati.” (Luka
21,26)
O, kada bi Boæji narod bio svjestan blizine uniπtenja na tisuÊe
gradova, koji su sada postali gotovo idolopokloniËki! ...
Ne tako davno bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. Vidje-
la sam golemu vatrenu loptu kako pada na prelijepe graevine
uzrokujuÊi njihovo trenutaËno uniπtenje. »ula sam neËije rijeËi:
“Mi smo znali da Boæji sudovi dolaze na Zemlju, ali nismo znali
da Êe doÊi tako brzo.” Drugi su govorili: “Znali ste? Zaπto nam
onda niste rekli? Mi nismo znali.” Na sve strane Ëula sam ovak-
ve rijeËi. ...
Uskoro Êe se straπne nevolje pojaviti meu narodima — nevolje
koje neÊe prestati sve dok Isus ne doe. Kao nikada prije, mi se
moramo zbiti i biti zajedno sluæeÊi Onome koji je pripremio svoje
prijestolje na nebesima i Ëije Êe kraljevstvo vladati zauvijek. Bog
nije zaboravio svoj narod, a naπa snaga leæi u tome da mi Njega
ne zaboravimo.
Boæji sudovi su na Zemlji. Ratovi i glasovi o ratovima, uniπtenje
vatrom i vodom jasno kazuju da je vrijeme nevolje, koje Êe se
prema kraju umnoæavati, vrlo blizu, na samom dohvatu ruke. Mi
nemamo vremena za gubljenje. Svijet je uzburkan duhom rata.
ProroËanstva iz jedanaestog poglavlja knjige proroka Daniela go-
tovo da su se u potpunosti ispunila. ...
Proπlog petka ujutro, neposredno prije nego πto sam se pro-
budila, bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. »inilo mi se da
sam se probudila iz sna, ali ne u svojoj kuÊi. S prozora sam mo-
gla gledati straπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na kuÊe,
a iz ovih lopti vatrene strijele letjele su u svim smjerovima. Bilo
je nemoguÊe zaustaviti vatru koja je plamsala i mnoga su mje-
sta bila uniπtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (WM 136,137)
Ovo Êe doæivjeti toËno odreeni gradovi, pa ipak oni neÊe biti
pogoeni Boæjim gnjevom u potpunosti jer Êe neke duπe joπ uvi-
jek bjeæati od neprijateljskih prijevara, pokajat Êe se i obratiti,
dok Êe se za veÊinu gnjev saËuvati za dan gnjeva. (Ev 27)

23
18. sijeËnja

Bolji i plemenitiji put

“Operite se, oËistite. Uklonite mi s oËiju djela opaka, pre-
stanite zlo Ëiniti! UËite se dobrim djelima.” (Izaija 1,16.17)
Neznanje, ljubav prema uæicima i greπne navike uniπtavaju
duπu, tijelo i duh ËineÊi svijet punim moralne gube; smrtonosna
moralna malarija uniπtava tisuÊe i desetke tisuÊa. (AH 329)
Mnogi su utonuli u grijeh. Mnogi su u tjeskobi. Oni su priti-
snuti patnjom, neimaπtinom, nevjerovanjem, maloduπnoπÊu. Bo-
lesti svake vrste napadaju njihovo tijelo, ali i duπu. Oni æele naÊi
utjehu za svoje nevolje, a Sotona ih kuπa da to traæe u bludu i
zadovoljstvima koja vode uniπtenju i smrti. On im nudi voÊe So-
dome koje Êe se pretvoriti u pepeo na njihovim usnama. (Ev 569)
Bila mi je prikazana uæasna slika stanja svijeta. Svuda je
bujao nemoral. Poseban grijeh ovog doba je razvrat. Nikada gri-
jeh nije podignuo svoju unakaæenu glavu s takvom smjeloπÊu kao
u ovo doba. ... Pokvarenost koja vlada nije samo ograniËena na
nevjernike i rugaËe. To nije bio sluËaj samo s njima. Krivi su i
mnogi muπkarci i æene koji ispovijedaju Kristovu vjeru. »ak i neki
koji tvrde da Ëekaju Njegov dolazak nisu spremniji za taj doga-
aj od samog Sotone. Oni ne Ëiste sebe od sve prljavπtine. Toliko
su dugo sluæili svojoj pohotljivosti da je potpuno prirodno da nji-
hove misli budu neËiste i njihov um izopaËen. UËiniti da se njihov
um bavi Ëistim i svetim stvarima bilo bi jednako toliko nemogu-
Êe koliko i skrenuti tok rijeke Niagare i uËiniti da voda njezinih
vodopada ide na gore. ... Svaki krπÊanin morat Êe nauËiti obuz-
davati svoje strasti i dopustiti da njegovim æivotom upravljaju na-
Ëela. ...
Ako su pohota, neËistoÊa, preljub, zloËin i ubojstvo uobiËa-
jena praksa onih koji ne poznaju istinu i koji odbijaju naËela Boæje
rijeËi, koliko bi trebalo biti vaæno skupini onih koji sebe smatra-
ju Kristovim sljedbenicima, koji su bliski Bogu i anelima, da im
pokaæu bolji i Ëasniji put! Koliko je vaæno da svojom ËistoÊom i
vrlinama stoje u vidljivom kontrastu prema onima kojima vlada-
ju okrutne strasti! (AH 328,329)

24
 19. sijeËnja

Kad odjekne glasni poklik

“Ovo Ëinite jer znate vrijeme (u kojemu æivimo). VeÊ je naime
Ëas da se probudite od sna, jer je sada naπe spasenje bliæe
nego kad smo prigrlili vjeru.” (Rimljanima 13,11)
Kraj je blizu prikradajuÊi nam se potajno, neprimjetno, poput
neËujnog pribliæavanja lopova u noÊi. Neka Gospodin uËini da ne
spavamo viπe kao πto to Ëine drugi, veÊ da budemo na straæi i
budemo trijezni. Istina Êe uskoro slavno pobijediti, a svi oni koji
izaberu da rade s Bogom i sami Êe pobijediti s njom. Vrijeme je
kratko; uskoro dolazi noÊ kada nitko neÊe moÊi raditi. ...
Dolazi vrijeme kada Êe se u jednom danu mnogi obratiti kao
i na Pedesetnicu, nakon πto su uËenici primili Duha Svetog. ...
Kraj mnogih Êe evaneoski poziv proÊi nezapaæeno; oni su
bili provjereni i iskuπani, ali izgledalo je kao da pred njihovim
licima izranjaju prepreke poput planina prijeËeÊi njihovo dalje na-
predovanje. Vjerom, ustrajnoπÊu i hrabroπÊu mnogi Êe svladati ove
prepreke i uÊi u veliËanstveno svjetlo.
Gotovo nesvjesno prepreke koje su bile podignute na pravom
i uskom putu, kamenje spoticanja koje je bilo postavljeno na stazi
bit Êe uklonjeni. Propast Êe Ëuvari Ëiji su laæni pastiri kruæili oko
njihovog stada. TisuÊe Êe zakoraËiti u svjetlo i raditi na njegovu
πirenju. Nebeska biÊa udruæit Êe se s ljudskim snagama. Tako
ohrabrena, Crkva Êe ustati i zasvijetliti, unoseÊi u borbu svu svoju
posveÊenu snagu. Tako se Boæja zamisao ispunila. Otkriveni su
izgubljeni biseri. ...
Za vrijeme glasne vike, Crkva, potpomognuta milosrdnim po-
sredovanjem svojega uzviπenoga Gospodina, proπirit Êe znanje o
spasenju tako obilato da Êe svjetlo obasjati svaki grad i selo. Zemlja
Êe biti ispunjena znanjem o spasenju. Boæji Duh koji obnavlja obilno
Êe okruniti uspjehom posebno aktivne podanike, tako da Êe se
sjaj sadaπnje istine vidjeti svuda. (Ev 692—694)

25
20. sijeËnja

Vjerni neÊe pasti

“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje
zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12)
Nama je sada potrebno neπto viπe od ljudske mudrosti u Ëitanju
i istraæivanju Pisma. Ako doemo Boæjoj rijeËi poniznih srca, On
Êe uzdignuti zastavu za nas nasuprot bezakonju.
Teπko je odræati trajnim i Ëvrstim naπe povjerenje od poËet-
ka do kraja, a teπkoÊe se poveÊavaju kada su stalno na djelu skri-
veni utjecaji da unesu drugaËiji duh, element protivljenja, kada
je Sotona u pitanju. U odsutnosti progonstva u naπe Êe se redove
uvuÊi neki naizgled zdravi krπÊani Ëije se krπÊanstvo neÊe dovo-
diti u pitanje, ali koji bi, kad bi se pojavilo progonstvo, otiπli od
nas. Za vrijeme krize oni Êe vidjeti silu u laænom prosuivanju
koje je izvrπilo utjecaj na njihov um. Sotona je pripremio razli-
Ëite zamke za kolebljive umove. Kada se ukine Boæji zakon, Crkva
Êe biti reπetana oπtrim kuπnjama i veÊi broj onih za koje se sada
brinemo, okrenut Êe se zavodljivim duhovima i avolskoj nauci.
Umjesto da budu ojaËani kada dou na pravo mjesto, mnogi do-
kazuju da nisu æive grane Pravog Trsa. ...
Ali kada svijet ukine Boæji zakon, kakav Êe to utjecaj izvr-
πiti na istinski posluπne i pravedne? HoÊe li njih odnijeti snaæna
bujica zla? BuduÊi da se mnogi svrstavaju u redove pod zasta-
vom kneza tame, hoÊe li i Boæji narod koji dræi zapovijedi odstu-
piti od svoje vjernosti? Nikada! Nijedan koji se oslanja na Krista
neÊe pogrijeπiti niti pasti. Njegovi sljedbenici poklonit Êe se u po-
sluπnosti autoritetu koji je viπi od bilo kojeg zemaljskog vladara.
Dok se neposluπni uzdiæu iznad boæanskih zapovijedi i mnoge
navode da potisnu istinu i pokaæu manje poπtovanja prema njoj,
vjerni Êe s joπ veÊom ozbiljnoπÊu uzdizati svoje istine po kojima
se razlikuju od njih. Mi nismo ostavljeni da idemo svojim vlasti-
tim putem ... Trebali bismo traæiti odgovor u Njegovoj RijeËi po-
niznih srca, pitati Njega za savjet i predati svoju volju Njemu.
Mi ne moæemo niπta uËiniti bez Boga. (2 SM 368,369)

26
 21. sijeËnja

Raditi da se dobije makar jedna duπa

“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi
u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je
ne nae?” (Luka 15,4)
Za obraÊenje jedne duπe trebali bismo iscrpiti naπe izvore u
potpunosti. Oko jedne duπe koja je zadobivena za Krista zabli-
stat Êe nebesko svjetlo prodiruÊi u moralnu tamu i spaπavajuÊi
druge duπe.
Ako bi Krist ostavio devedeset devet ovaca da bi mogao traæiti
i spasiti jednu izgubljenu ovcu, imamo li mi opravdanje uËiniti
manje? Nije li odbijanje da se radi kao πto je Isus radio, ærtvovati
se kao πto se On ærtvovao izdaja svetih istina, uvreda upuÊena
Bogu?
Oglasite uzbunu po cijeloj Zemlji, uzduæ i poprijeko. Kaæite
ljudima da je dan Gospodnji blizu i da dolazi velikom brzinom.
Neka nitko ne ostane neupozoren. Mogli bismo se staviti u polo-
æaj jadnih duπa koje su u zabludi. Mogli bismo se naÊi meu bar-
barima. Prema rijeËima istine, mi smo primili viπe od drugih i
zato smo je duæni dijeliti s njima.
Nemamo vremena za gubljenje. Kraj je blizu. Putovanja od
mjesta do mjesta da bi se πirila istina uskoro Êe biti okruæena
opasnostima i s desne i s lijeve strane. Poduzet Êe se sve da se
sprijeËi put Gospodnjih vjesnika tako da oni neÊe biti u moguÊnosti
raditi ono πto mogu sada. Mi se moramo suoËiti s naπim poslom
i napredovati πto je bræe moguÊe u æestokoj borbi. Zbog svjetla
koje mi je Bog dao znam da sile tame rade izrazitom snagom iz-
nutra i neËujnim hodom; Sotona napreduje ne bi li ugrabio one
koji su sada uspavani kao πto vuk vreba svoj plijen. Mi imamo
upozorenja koja moæemo uputiti i posao koji moæemo obavljati.
Ali uskoro Êe biti mnogo teæe nego πto moæemo i zamisliti. Bog
nam pomaæe da ostanemo u svjetlu; radimo s pogledom Ëvrsto
uperenim u Isusa, naπeg Vou, i strpljivo, ustrajno radimo na tome
da pobijedimo. (6T 22)
U naπem zemaljskom æivotu ovdje, premda smo ograniËeni
grijehom, najveÊa radost i najviπe obrazovanje nalaze se u sluæbi.
U buduÊnosti Êe naπa najveÊa radost i najveÊe obrazovanje u sluæbi
biti nesputani ograniËenjima greπnog ËovjeËanstva. (FLB 370)

27
22. sijeËnja

ProuËavajte Daniela i Otkrivenje

“Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako
vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreeno) vrijeme bli-
zu.” (Otkrivenje 1,3)
Poruka koja Êe podignuti crkve treba biti objavljena. Treba
uËiniti svaki napor da se donese svjetlo ne samo naπem narodu,
veÊ Ëitavom svijetu. Pokazano mi je da bi Danielovo proroËan-
stvo i Otkrivenje trebalo biti tiskano u obliku malih knjiga s objaπ-
njenjima i poslano cijelom svijetu. Sam naπ narod treba imati svjetlo
koje Êe mu biti potpuno jasno. (TM 117)
Oni koji jedu tijelo i piju krv Boæjeg Sina, donijet Êe iz Da-
nielove knjige i Otkrivenja istinu koja je nadahnuta Svetim Du-
hom. Oni Êe krenuti u akciju sa snagama koje ne mogu biti zaus-
tavljene. Bit Êe otvorena usta djece da objave tajne koje su bile
skrivene od ljudskih umova. ...
Mnoga proroËanstva trebaju se ispuniti jedno za drugim vrlo
brzo. Svaki djeliÊ snage treba biti uporabljen za rad. Ponovit Êe
se iskustvo iz proπlosti; stari sukobi ponovno Êe oæivjeti i opas-
nosti Êe vrebati Boæji narod na svakom koraku. Æestoko Êe se ob-
ruπiti na ËovjeËanstvo i proπirit Êe se svuda po Zemlji. ...
ProuËavajte Otkrivenje zajedno s knjigom proroka Daniela
jer Êe se povijest ponoviti. ... Mi, sa svim prednostima koje posje-
dujemo u vezi s vjerom, trebamo znati mnogo viπe nego πto danas
znamo.
Aneli æele zaviriti u istine koje su otkrivene ljudima koji
skruπenih srca traæe Boæju rijeË i mole se za πto dulju, πiru, dub-
lju i viπu spoznaju koju samo On moæe dati.
Kako se pribliæavamo kraju povijesti ovoga svijeta, proro-
Ëanstva vezana za posljednje dane zahtijevaju da ih ozbiljno pro-
uËavamo. Posljednja knjiga Novog zavjeta puna je istina koje tre-
bamo razumjeti. Sotona je zamraËio umove mnogih ljudi tako da
traæe bilo koji izgovor da ne bi prouËavali Otkrivenje. Ali Krist
je preko svojeg sluge Ivana ovdje objavio πto Êe se zbivati u
posljednje dane, i On kaæe: “Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga
proroËanstva ako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreeno)
vrijeme blizu.” (TM 116,117)

28
 23. sijeËnja

Nesnoπljivost i progonstvo
“Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su moju rijeË
dræali, i vaπu Êe dræati.” (Ivan 15,20)
Progonstvo u razliËitim oblicima jest razvitak naËela koje Êe
postojati dokle postoji Sotona i dokle krπÊanstvo ima æivotnu snagu.
Nijedan Ëovjek ne moæe sluæiti Bogu a da ne pokrene protiv sebe
otpor sila tame. Zli aneli oborit Êe se na njega, bojeÊi se da im
on svojim utjecajem ne otme plijen iz ruku. Zli ljudi, pokarani
njegovim primjerom, udruæit Êe se s njima, nastojeÊi ga primam-
ljivim kuπnjama odvojiti od Boga. Ako u tome ne uspiju, primije-
nit Êe prisilu da utjeËu na njegovu savjest.
Dokle god Isus ostaje Ëovjekov posrednik u gornjem sveti-
πtu, vlastodrπci i narod Êe osjetiti obuzdavajuÊi utjecaj Svetoga
Duha. On joπ uvijek u stanovitoj mjeri nadzire zakone zemlje.
Da nije njih, prilike u svijetu bi bile gore no πto su danas. Premda
su mnogi naπi vlastodrπci Sotonini aktivni poslanici, Bog meu
vodeÊim ljudima nacije ima i svoje poslanike. Neprijatelj potiËe
svoje sluge da predlaæu mjere koje bi itekako omele Boæje djelo,
ali dræavnike koji se boje Gospodina sveti aneli potiËu da se ne-
oborivim argumentima usprotive takvim prijedlozima. Na ovaj Êe
naËin nekolicina zadræati moÊnu struju zla. Protivljenje neprijatelja
istine bit Êe obuzdano kako bi poruka treÊeg anela mogla obaviti
svoju zadaÊu. Kad bude objavljeno posljednje upozorenje, ono Êe
privuÊi pozornost ovih vodeÊih ljudi preko kojih Gospodin danas
radi i neki Êe ga od njih prihvatiti te ostati uz Boæji narod u
vrijeme nevolje. ...
“Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu;
jer vam daje kiπu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kiπu kao
nekoÊ.” (Joel 2,23) “U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin —
izliti od svoga Duha na svako ljudsko biÊe.” “Tko god tada zazo-
ve ime Gospodnje, bit Êe spaπen.” (Djela 2,17.21)
Veliko se djelo evanelja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem
Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. (GC 610,611)

29
24. sijeËnja

Crkva neÊe pasti

“Na toj stijeni sagradit Êu Crkvu svoju, i Vrata paklena
neÊe je nadvladati.” (Matej 16,18)
Oni koji dræe zapovijedi Boæje i vjeru Isusovu osjetit Êe gnjev
zmaja i njegovih vojski. Sotona smatra svijet svojim podanicima;
on je zadobio vlast nad otpalim crkvama, ali postoji veÊa sku-
pina onih koji se opiru njegovoj vlasti. Kad bi ih mogao zbrisati
sa zemlje, njegova pobjeda bila bi potpuna. Kao πto je utjecao na
poganske narode da uniπte Izrael, tako Êe i u bliskoj buduÊnosti
pokrenuti zle zemaljske sile da uniπte Boæji narod ... Njegova je-
dina nada je u Boæjoj milosti. Njegova jedina obrana je u moli-
tvi.
Kuπnje koje su doπle na Boæji narod u vrijeme Estere nisu
bile svojstvene samo tom vremenu. Pisac Otkrivenja, gledajuÊi kroz
stoljeÊa do kraja vremena, izjavio je: “Tada obuzet gnjevom pro-
tiv Æene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potom-
stva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svje-
doËanstvo.” (Otkrivenje 12,17) Neki koji danas æive na Zemlji vi-
djet Êe ispunjenje ovih rijeËi.
Sotonin gnjev raste kako se vrijeme skraÊuje, i njegovo dje-
lo prijevare i uniπtavanja doseÊi Êe svoj vrhunac u vrijeme nevo-
lje. (FLB 289)
Sotona Êe Ëiniti Ëuda kako bi varao; nametnut Êe svoju silu
kao vrhovnu. Izgledat Êe kao da Êe Crkva pasti, ali neÊe. Ona
ostaje dok Êe greπnici u Sionu biti izreπetani — pljeva Êe biti od-
vojena od dragocjene pπenice. Ovo je teπki Boæji sud, ali se on
ipak mora dogoditi. Nitko osim onih koji su nadvladali krvlju Ja-
njetovom i rijeËju svojeg svjedoËanstva neÊe se naÊi s onima koji
su ostali odani i vjerni bez mrlje ili ljage grijeha, bez prijevare
na svojim usnama. (7BC 911)
Bog izjavljuje da Ëak i majka moæe zaboraviti svoje dijete,
ali “ja neÊu zaboraviti tebe.” ... Bog misli na svoju djecu s najnjeæ-
nijom brigom i pred sobom Ëuva knjigu za spomen da nikada ne
zaboravi djecu o kojoj se brinuo. (FLB 280)

30
 25. sijeËnja

Laæno buenje
“Ali ovo znaj: u posljednje Êe doba nastati teπka vremena,
jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi, umiπljeni, oholi, psovaËi,
nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici. ... Oni Êe sa-
Ëuvati vanjski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine
sile. I njih se kloni!” (2. Timoteju 3,1.2.5)
Prije no πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe
narodu doÊi do takvog buenja prvotne poboænosti kakve nije bilo
od doba apostola. Na Boæju Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila.
U to Êe se vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav
prema ovome svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove RijeËi.
Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto
ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi se narod pripre-
mio za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duπa nastoji omesti
ovo djelo, i prije no πto doe vrijeme za takav pokret nastojat Êe
ga sprijeËiti uvoenjem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti
pod svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji poseb-
ni blagoslov, pa Êe se Ëiniti kao da se pojavilo veliko zanimanje
za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog Ëudesnog Boæjeg
djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo drugog duha. Pod plaπtem
vjere Sotona Êe nastojati proπiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski
svijet.
U mnogim su vjerskim buenjima do kojih je doπlo u posljed-
njih pedeset godina, manje-viπe na djelu bili isti utjecaji koji Êe
se u buduÊnosti pokazati u mnogo proπirenijim pokretima. Puno
osjeÊajnog uzbuenja, mijeπanja istinitog s laænim, sve je to smiπ-
ljeno da zavede. Ali nitko ne mora biti prevaren. Nije teπko u
svjetlosti Boæje RijeËi utvrditi narav tih vjerskih pokreta. Kad god
ljudi zanemare svjedoËanstvo Biblije, odvraÊajuÊi se od njenih jasnih
istina πto ispituju duπu i zahtijevaju samoodricanje i odricanje
od svijeta, budimo sigurni da Boæji blagoslov nije izliven. A na
osnovi pravila πto ga je sam Krist dao: “Prepoznat Êete ih po nji-
hovim rodovima!” (Matej 7,16), oËito je da ovi pokreti nisu djelo
Boæjega Duha. (GC 464,465)

31
26. sijeËnja

Drsko, nemarno odgaanje

“Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i Ëuva
svoje haljine da ne bi iπao gol i da se ne bi vidjela njego-
va sramota!” (Otkrivenje 16,15)
Zli sluga govori u svom srcu: “Moj Gospodar neÊe doÊi zadu-
go.” On ne kaæe da Krist neÊe doÊi. On se ne ruga misli o Njegovom
drugom dolasku. Meutim, u svom srcu, svojim postupcima i rije-
Ëima objavljuje da Gospodnji dolazak kasni. On iz umova drugih
potiskuje osvjedoËenje da Gospodin dolazi brzo. Njegov utjecaj
vodi ljude k laænom, bezbriænom odlaganju. ... Mijeπa se sa svije-
tom. ... To je straπno izjednaËavanje. Sa svijetom on je uhvaÊen
u zamku.
“Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, i sigurno neÊeπ znati u
koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3) Kristov dolazak izne-
nadit Êe laæne uËitelje. Oni govore: “Mir i sigurnost.” Kao i sveÊenici
i uËitelji prije pada Jeruzalema, brinu se da crkva uæiva zemalj-
sko blagostanje i slavu. Znake vremena tumaËe proizvoljno. Ali
πto kaæe rijeË NadahnuÊa: “Baπ tada Êe se iznenada na njih obo-
riti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Dan Gospodnji doÊi Êe kao zamka
na sve koji æive na Zemlji, na sve koji od ovog svijeta Ëine svoj
dom. On Êe doÊi za njih kao lupeæ koji se prikrada.
Svijet, pun pobuna, pun bezboænog zadovoljstva, spava, spava
u tjelesnoj sigurnosti. Ljudi odlaæu Gospodnji dolazak. Smiju se
opomenama. Gordo se hvaliπu: “I dalje sve ostaje kako je bilo od
poËetka stvorenja.” “I sutra Êe biti kao danas, izobilje veliko, pre-
veliko!” (2. Petrova 3,4; Izaija 56,12) Joπ viπe Êemo uroniti u lju-
bav prema zadovoljstvu. Ali, Krist kaæe: “Pazite! Dolazim kao lo-
pov.” (Otkrivenje 16,15) Upravo u vrijeme kad se svijet s podsmi-
jehom pita: “Gdje je njegov obeÊavani dolazak?” znaci se ispunja-
vaju. Dok viËu: “Mir i sigurnost”, dolazi iznenadno uniπtenje. Kad
se rugaË i onaj koji odbacuje istinu uzohole; kad se naËin poslovanja
u raznim djelatnostima za stjecanje novca sprovodi bez poπtova-
nja naËela; kad uËenik æudno teæi za znanjem svega drugog sa-
mo ne Biblije, Krist dolazi kao lupeæ. (DA 635)

32
 27. sijeËnja

Osvojiti Nebo
“Bdijte i molite svaki Ëas.” (Luka 21,36)
Dani u kojima æivimo sveËani su i znaËajni. Duh Boæji se
postupno ali sigurno povlaËi sa Zemlje ...
Stanje u svijetu pokazuje da je vrijeme nevolje upravo ispred
nas. Dnevne novine pune su upozorenja na straπan sukob u blis-
koj buduÊnosti. Drske pljaËke dogaaju se Ëesto. »esti su i πtraj-
kovi. Krae i ubojstva dogaaju se na svakom koraku. Ljudi op-
sjednuti demonima uzimaju æivote muπkaraca, æena i male dje-
ce. Oni su zalueni porokom i navedeni na svaku vrstu zla. (9T
11)
Na ovom svijetu sve je u pokretu. Znaci vremena su zloslut-
ni. Dogaaji koji dolaze veÊ bacaju svoje sjenke. Boæji Duh se povlaËi
sa Zemlje i nesreÊa slijedi nesreÊu na moru i kopnu. Podiæu se
vihori, potresi, poæari, poplave i ubojstva na svakom koraku. ...
Ljudi se brzo svrstavaju pod zastavu koju su izabrali. Uzbueno
Ëekaju i promatraju pokrete svojih voa. Ima i takvih koji Ëeka-
ju, straæe i rade za dolazak naπeg Gospodina. Druga skupina stupa
u redove kojima upravlja veliki otpadnik. Malo njih srcem i du-
πom vjeruje da moramo izbjeÊi grob i zadobiti Nebo.
Kriza nam se postupno prikrada. Sunce sija na nebu, putu-
juÊi svojom uobiËajenom putanjom, a nebesa joπ uvijek kazuju slavu
Boæju. Ljudi joπ uvijek jedu i piju, sade i zidaju, æene se i udaju.
Trgovci joπ uvijek kupuju i prodaju. Ljudi se meusobno sukob-
ljavaju u borbi za najviπa mjesta. Poklonici zadovoljstva joπ uvi-
jek se tiskaju po kazaliπtima, na konjskim trkama i u kockarni-
cama. Posvuda prevladava najveÊe ushiÊenje, a Ëas kuπnje brzo
se zavrπava i svaki sluËaj ubrzo Êe biti odluËen za vjeËnost. ...
RijeËi opomene naπega Gospodina s Maslinske gore sveËano
dopiru kroz sve vjekove do nas danas: “Pazite sami na se da vam
srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za
æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka.” (DA 636)

33
28. sijeËnja

Blagoslovi nad onima koji straæe

“Blago slugama koje gospodar, kada doe, nae gdje bdi-
ju! Zaista, kaæem vam, sam Êe se pripasati, a njih posaditi
za stol te ih dvoriti.” (Luka 12,37)
Bog je uvijek opominjao ljude o sudovima koji Êe doÊi. Oni
koji su vjerovali Njegovoj vijesti za svoje vrijeme i koji su se vla-
dali po svojoj vjeri, posluπni Njegovim zapovijedima, izbjegli su
osude koje su stigle neposluπne i nevjerne. RijeË je doπla Noi: “Ui
ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda
mnom pravedan u ovom vremenu.” Noa je posluπao i bio spaπen.
Vijest je doπla Lotu: “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer Êe Jahve
uniπtiti grad!” (Postanak 7,1; 19,14) Lot se stavio pod zaπtitu ne-
beskih vjesnika i bio spaπen. Tako su i Kristovi uËenici dobili opo-
menu o razorenju Jeruzalema. Oni koji su pazili na znak o nastu-
panju uniπtenja i sklonili se iz grada, izbjegli su uniπtenje. Tako
je i nama sada dana opomena o Kristovom drugom dolasku i o
uniπtenju koje Êe doÊi na svijet. Oni koji posluπaju upozorenje bit
Êe spaπeni.
Zato πto ne znamo toËno vrijeme Njegova dolaska, dobili smo
nalog da straæimo. “Blago slugama koje gospodar, kada doe, nae
gdje bdiju!” (Luka 12,37) Oni koji paze na Gospodnji dolazak ne
Ëekaju uzalud. OËekivanje Kristova dolaska treba pokrenuti lju-
de da se boje Gospodina i Njegove osude nad prijestupom. Ono
ih treba probuditi da znaju koliko je veliki grijeh odbiti Njegovu
ponudu milosti. Oni koji oËekuju Gospodina Ëiste svoje duπe po-
sluπnoπÊu istini. Oni ujedinjuju budno straæenje s ozbiljnim ra-
dom. Zato πto znaju da je Gospodin na vratima, njihova revnost
postaje djelotvorna u suradnji s boæanskim silama u radu na spa-
πavanju duπa. To su vjerne i mudre sluge koje Gospodnjem domu
“u pravo vrijeme daju hranu”. (Luka 12,42) Oni objavljuju istinu
koju je posebno moguÊe primijeniti na sadaπnje vrijeme. Kao πto
su Henok, Noa, Abraham i Mojsije objavljivali istinu za svoje vri-
jeme, tako Êe sada Kristove sluge uputiti posebnu opomenu svom
naraπtaju. (DA 634)

34
 29. sijeËnja

Nevolje sa svih strana

“Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate
odredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êete
moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.” (Sefanija 2,3)
Nema tuænijeg prizora od onog kada se oni koji su otkuplje-
ni Kristovom krvlju ... poËnu rugati poruci koja im je milostivo
poslana u Evanelju poriËuÊi Kristovu boæansku narav, a osla-
njajuÊi se na svoj ograniËeni razum i argumente koji nemaju os-
nove. Kada se suoËe s nedaÊama, kada se nau licem k licu sa
smrÊu, sve ove laæi u kojima su uæivali istopit Êe se kao mraz na
suncu.
Kako je straπno stajati pokraj lijesa onoga tko je odbacio pozive
boæanske milosti! Kako je muËno reÊi: Ovdje poËiva jedan izgub-
ljeni æivot! Ovdje se nalazi onaj koji je mogao dostiÊi najviπe mjesto
i dobiti vjeËni æivot, ali je predao svoj æivot Sotoni upavπi u zam-
ku uzaludne ljudske filozofije i postao igraËka u rukama zlog! Krπ-
Êanska nada je sidro duπe, sigurno i Ëvrsto; ona ulazi u ono πto
je pokriveno velom i kamo je Krist uπao kao naπ preteËa. Svatko
od nas treba obaviti posebni posao da bi se pripremio za velike
dogaaje koji su pred nama.
Mladi bi trebali traæiti Boga s veÊom ozbiljnoπÊu. Oluja dolazi,
a mi moramo biti spremni za njezin bijes time πto Êemo se poka-
jati pred Bogom i imati vjeru u naπega Gospodina Isusa Krista.
Gospodin Êe ustati da straπno uzdrma Zemlju. Vidjet Êemo nevo-
lje sa svih strana. Na tisuÊe laa potonut Êe u morske dubine.
Potonut Êe ratni brodovi, a ljudski æivoti bit Êe ærtvovani na mi-
lijune. Poæari Êe se neoËekivano rasplamsati i nikakav ljudski napor
neÊe ih moÊi zaustaviti. Zemaljske palaËe bit Êe zbrisane u pla-
menu vatre. NesreÊe na æeljeznicama bit Êe sve ËeπÊe; zbunjenost,
sudari i smrt bez trenutka upozorenja dogaat Êe se na velikim
prometnicama. Kraj je blizu, kuπnja prestaje. O, traæimo Boga
dok se moæe naÊi, zovimo Ga dok je joπ blizu! Prorok kaæe: “Traæite
Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate odredbe njego-
ve! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êete moæda biti zaπtiÊeni
u dan gnjeva Jahvina.” (MYP 88,90)

35
30. sijeËnja

PosredniËke molitve za duπe

“Nadalje vam kaæem: ako dvojica od vas na zemlji jedno-
duπno zamole πto mu drago, dat Êe im Otac moj nebeski.”
(Matej 18,19)
SjeÊam se da je u Battle Creeku bilo onih koji su osjeÊali
teret za neobraÊene kao i one koji su bili u tami i nisu vidjeli
svjetlo; oni su organizirali molitvene sastanke za te ljude da dobiju
Boæju snagu. U svakom od tih sluËajeva djelovala su nebeska ra-
zumna biÊa, udruæena s ovim naporima, i duπe su bile spaπene.
(MS 32, 1893.)
Ukoliko postoji veliki broj vjernika u crkvi, neka se Ëlanovi
organiziraju u male skupine da rade ne samo za vjernike, veÊ i
za nevjernike. Ako u jednom mjestu postoji samo dvoje ili troje
onih koji znaju istinu, neka osnuju skupinu radnika. »uvajte da
se ne pokidaju njihove veze zajedniπtva spajajuÊi ih zajedno u
ljubavi i jedinstvu, ohrabrujuÊi jedan drugoga da idu naprijed,
gdje Êe svaki dobivati hrabrost i snagu od pomoÊi ostalih. Neka
otkriju blagost i strpljenje poput Krista ne izgovarajuÊi nagle ri-
jeËi, a koristeÊi se darom govora da izgrauju jedan drugoga u
najsvetijoj vjeri. Neka rade u ljubavi nalik na Kristovu za one
izvan Crkve. ... Dok oni rade i mole se u Kristovo ime, njihov
broj Êe se poveÊavati. (7T 22)
Misionarsko djelo treba biti obavljeno po domovima i mi Ëu-
jemo prigovor: BuduÊi da postoji toliko mnogo grijeha i potreba
za rad u naπoj vlastitoj zemlji, zaπto pokazivati toliku æelju za
rad u stranim zemljama? Ja odgovaram: Svijet je naπe polje. ...
Spasitelj je uputio svoje uËenike da zapoËnu rad u Jeruzalemu,
zatim da krenu u Judeju i Samariju, a onda do najudaljenijih
dijelova Zemlje. Samo je mali broj ljudi prihvatio nauk, ali su
vjesnici nosili vijest velikom brzinom od mjesta do mjesta prola-
zeÊi iz jedne zemlje u drugu, navjeπÊujuÊi Evanelje po svim bli-
skim i udaljenim mjestima na Zemlji. Ali prije toga su se pripre-
mali. Spasitelj je obeÊao: “Nego Êete primiti silu kad sie Duh
sveti na vas; i bit Êete mi svjedoci.” Oni koji ne æele slijediti svo-
ju vlastitu volju i æelje, veÊ traæe savjet od Gospodina, neÊe biti
loπi uËenici jer Êe ih sam Gospodin uËiti. (Letter 42a, 1893.)

36
 31. sijeËnja

Plakati ili se radovati?

“Æetva proe, minu ljeto, a mi nismo spaπeni!” (Jeremija
8,20)
Pozivam Ëlanove naπih crkava da ne zanemaruju ispunjava-
nje znakova vremena koji tako jasno ukazuju na blizinu kraja.
O, koliko Êe onih koji se ne brinu za spasenje svojih duπa uskoro
gorko plakati: “Æetva proe, minu ljeto, a mi nismo spaπeni!”
O, kada bismo se sjetili da se nad nama odvija sud i da se
rjeπavaju naπi sluËajevi! Sada je vrijeme da budemo budni i mo-
limo se, da uklonimo svako ugaanje vlastitim sklonostima, po-
nos i sebiËnost. Dragocjene trenutke, koje mnogi olako trate, tre-
balo bi provoditi u razmiπljanju i molitvi. Mnogi od onih koji iz-
javljuju da dræe Boæji zakon slijede svoje sklonosti umjesto duænosti.
Onakvi kakvi su sada, oni ne zasluæuju vjeËni æivot. Ovim bez-
briænim, ravnoduπnim vjernicima poruËila bih: Vaπe taπte misli,
neljubazne rijeËi i sebiËna djela zabiljeæena su u nebeskoj knjizi.
Aneli koji su bili prisutni na Baltazarovom idolopokloniËkom piru,
promatraju kako vi obeπËaπÊujete svojeg Otkupitelja. Tuæno se okre-
Êu æaleÊi πto ste Ga na ovaj naËin ponovno razapeli i ostavili da
bude izloæen sramoti. ...
Na dan svojeg krunjenja Krist neÊe priznati nijednog koji nosi
mrlju, ljagu ili neπto sliËno ovome. Ali onima koji su Mu ostali
vjerni dat Êe krunu besmrtne slave. Oni koji ne æele da On vlada
njima, vidjet Êe Ga okruæenog mnoπtvom otkupljenih, od kojih svaki
nosi znak GOSPODIN NA©A PRAVDA. Oni Êe vidjeti glavu koja
je jednom bila okrunjena trnovim vijencem, a sada simbolom slave.
Toga dana otkupljeni Êe sjati u slavi Oca i Njegovog Sina.
Nebeski aneli, svirajuÊi na svojim zlatnim harfama, doËekat Êe
Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprani i ubijeljeni
u krvi Janjetovoj. Odjekivat Êe pjesma pobjede ispunjavajuÊi ci-
jelo Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvorove u prat-
nji svojih otkupljenih, svjedoka da Njegovo poslanje, patnja i samo-
poærtvovnost nije bila uzaludna. (RH 24. listopada 1904.)

37
1. veljaËe

Trenutak koji se nezaustavljivo

pribliæava
“Ali tko Êe podnijeti dan njegova dolaska i tko Êe opstati
kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaËev i kao luæi-
na bjelioËeva.” (Malahija 3,2)
Izraelskom je narodu, zbog njegovih grijeha, bilo zabranjeno
pristupiti planini prije no πto se Bog spustio da objavi svoj Za-
kon, da ih ne saæeæe goruÊa slava njegove prisutnosti. Ako su ovakvi
prikazi njegove sile obiljeæavali mjesto objavljivanja njegovog Za-
kona, kako Êe straπan biti njegov sud kad doe da ispuni svoje
svete uredbe! Kako Êe oni koji su gazili njegov autoritet izdræati
njegovu slavu na veliki dan suda?
Kad se boæanska prisutnost prikazala na Sinaju, slava Gos-
podnja je u Izraelovim oËima bila poput vatre koja saæiæe. Ali kad
Krist doe u slavi sa svetim anelima, cijela Êe zemlja bljeπtati
od straπne svjetlosti njegove prisutnosti. ...
»ovjek nikada, od svog stvaranja, nije bio svjedok takvog pri-
kaza boæanske slave kao kad je na Sinaju objavljen Zakon. ... Usred
najstraπnijih potresa prirode iz oblaka se, poput trube, zaËuo Boæji
glas. Brdo se zatreslo od podnoæja do vrha, a mnoπtvo Izraelaca
se, blijedo i drπÊuÊi od straha, poklonilo licem do zemlje. Onaj
Ëiji je glas potresao zemlju objavljuje: “Ja Êu joπ jednom ne samo
potresti zemlju nego i nebo.” (Hebrejima 12,26)
Kad se Mojsije vratio iz boæanske prisutnosti s planine na
kojoj je primio ploËe svjedoËanstva, grjeπni Izrael nije mogao podni-
jeti svjetlost koja je obasjavala njegovo lice. Kako Êe samo prije-
stupnici gledati Sina Boæjeg kad se pojavi u slavi svog Oca okru-
æen nebeskim vojskama, da sudi prijestupnicima njegova Zakona
i onima koji su odbacili njegovo pomirenje.
Ali usred bure boæanskog suda Boæja djeca neÊe imati razlo-
ga za strah. “Ali je Jahve utoËiπte svome narodu i zaπtita sinovima
Izraela.” (Joel 4,16) Dan koji Êe prijestupnicima Boæjeg Zakona
donijeti strah i uniπtenje, posluπnima Êe donijeti “klicanje od ve-
selja neizrecivom i proslavljenom radosti”. (1. Petrova 1,8) (PP
339—341)

38
 2. veljaËe

Visoka mjerila
“Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas
odvojio od tih naroda da budete moji.” (Levitski zakonik
20,26)
Takoer sam vidjela da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti
da bi æivjeli u Gospodnjoj prisutnosti bez Velikog sveÊenika u
Svetiπtu dok prolaze kroz vrijeme nevolje. Oni koji dobiju peËat
æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpu-
nosti odraæavati Isusov lik.
Vidjela sam i da su mnogi odbijali tako potrebnu pripremu,
a Ëekali su vrijeme “osvjeæenja” i “kasnog daæda” da ih pripremi
da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj prisutnosti. O, ko-
liko mnogo njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez zaklona! Oni
su odbacili pripremu koja im je bila toliko potrebna i zato nisu
mogli primiti osvjeæenje koje ih sve mora pripremiti da æive pred
svetim Bogom. Oni koji ... nisu oËistili svoje duπe posluπnoπÊu ci-
jeloj istini ... pojavit Êe se u vrijeme nevolje i vidjeti da su trebali
biti oblikovani i skladni za gradnju. Ali tada neÊe biti ... Posred-
nika da se moli za njihov sluËaj pred Ocem. Prije ovog vremena
izreËena je izuzetno uzviπena vijest: “Tko Ëini nepravdu, neka je
joπ Ëini, tko je neËist, neka joπ bude neËist; tko Ëini pravdu, neka
joπ Ëini pravdu, tko je svet, neka se joπ sveti.”
Vidjela sam da nitko nije mogao imati udjela u “osvjeæenju”
sve dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebiËnost,
ljubav prema svijetu i svladao svaku ruænu rijeË i djelo. Prema
tome, trebali bismo se sve viπe i viπe pribliæavati Gospodinu i biti
ozbiljni u pripremi, πto Êe nam omoguÊiti da opstanemo u bici u
dan Gospodnji. Neka svi pamte da je Bog svet i da nitko osim
svetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti. (EW 71)
Danas trebamo bdjeti da se ne uprljamo u rijeËi ili djelu. ...
Danas moramo traæiti Boga i biti odluËni da se neÊemo zausta-
viti sve dok ne budemo u Njegovoj prisutnosti. Trebali bismo bdjeti,
raditi i moliti se kao da je ovo posljednji dan koji nam je dan.
Kako bi onda bio ozbiljan naπ æivot. Kako bismo do tanËina pra-
tili Isusa u svim naπim rijeËima i djelima. (5T 200)

39
3. veljaËe

Vrijeme ispitivanja
“Jer Jahve je sveznajuÊi Bog, pravo on prosuuje djela.”
(1. Samuelova 2,3)
Vidjela sam anela kako stoji s vagom u rukama vaæuÊi mi-
sli i pobude Boæjeg naroda, posebno mladih. Na jednoj strani bile
su misli i stremljenja okrenuta k Nebu, a na drugoj misli i pobude
usmjerene k zemlji. Na ovoj strani vage nalazilo se Ëitanje romana,
misli o odijevanju i pokazivanju, taπtina, ponos itd. O, kakvog li
sveËanog trenutka! Boæji aneli stoje s vagama mjereÊi misli Nje-
gove toboænje djece — onih koji tvrde da su mrtvi za svijet, a
æivi za Boga. Strana vage koja je bila natovarena zemaljskim mi-
slima, taπtinom i ponosom brzo se spustila. Strana s mislima i
pobudama usmjerenim k Nebu podigla se istom brzinom kojom
se druga spustila. O, kako je ta bila lagana! Ja mogu reÊi ono
πto sam vidjela, ali nikada ne mogu prikazati uzviπen i slikovit
prizor koji je ostao u mojem umu kad sam vidjela anela s vagom
kako mjeri misli i teænje Boæjeg naroda. Aneo je rekao: “Mogu
li ovakvi uÊi u Nebo? Ne, ne, nikada! Reci im da je nada koju
sada gaje uzaludna i ako se brzo ne pokaju i ne dobiju spasenje,
moraju poginuti.” ...
Pokazano mi je da se mnogi mjere izmeu sebe i usporeu-
ju svoj æivot sa æivotima drugih. Tako ne bi trebalo biti. Nama
nitko nije dan kao primjer osim Krista. On je naπ istinski Uzor
i svatko bi se trebao boriti i isticati u oponaπanju Njega. ...
Vidjela sam da neki joπ uvijek ne znaju πto je to samoodri-
canje ili ærtvovanje, niti πto znaËi patiti zbog istine. Ali nitko ne-
Êe doÊi na Nebo a da se nije ærtvovao. Trebao bi se njegovati Duh
samoodricanja i poærtvovnosti. Neki nisu ærtvovali sebe, svoje vla-
stito tijelo na oltar Bogu. Oni popuπtaju æustrom, hirovitom tem-
peramentu, udovoljavaju svojem apetitu i ugaaju svojim vlasti-
tim, osobnim probicima ne obaziruÊi se na Boga. Oni koji se æele
ærtvovati za vjeËni æivot, imat Êete ga. On je vrijedan patnje, raza-
pinjanja svojeg ‘ja’ i ærtvovanja svakog idola. VjeËna slava nad-
maπuje sve zemaljske radosti. (1T 124—126)

40
 4. veljaËe

HoÊeπ li izdræati kuπnju?

“SjeÊaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po
pustinji ovih Ëetrdeset godina da te ponizi, iskuπa i dozna
πto ti je u srcu: hoÊeπ li dræati zapovijedi njegove ili ne-
Êeπ.” (Ponovljeni zakon 8,2)
Bog Êe iskuπati svoj narod. ... Da je poruka (objavljena 1844.
godine) kratko trajala, kao πto su mnogi pretpostavljali, ne bi bilo
vremena da razviju svoj karakter. Mnogi su bili pokrenuti osje-
Êajima, a ne zbog naËela i vjere, i ova sveËana poruka, puna straho-
poπtovanja, uzdrmala ih je. Ona je djelovala na njihove osjeÊaje
i pobuivala njihove strahove, ali nije ispunila djelo koje je Bog
odredio. ...
Bog nastavlja voditi svoj narod korak po korak. On ih dovodi
do razliËitih mjesta s namjerom da pokaæu πto im je u srcu. Ne-
ki izdræe do prvog stupnja, ali padnu na sljedeÊem. ©to se dalje
ide, srca se viπe ispituju i kuπaju. Kad bi narod koji se izdaje
kao Boæji vidio da se njihova srca protive ispravnom djelovanju,
to bi ih uvjerilo da imaju posao koji trebaju obaviti da bi pobije-
dili. ... Neki su voljni biti iskuπani na jednoj toËki, ali kada ih
Bog dovede do druge probne toËke, oni ustuknu i povuku se jer
vide da to izravno pogaa njihove omiljene idole. Ovdje oni ima-
ju priliku vidjeti πto se nalazi u njihovim srcima koja iskljuËuju
Isusa. Oni veliËaju neπto viπe od istine i njihova srca nisu spremna
primiti Isusa. Pojedinci se ispituju i dobivaju dulje vrijeme da bi
se vidjelo jesu li ærtvovali svoje idole. ... Oni koji se pojavljuju
na svakom ispitu i poloæe ga bez obzira na cijenu, oni koji su
obraÊali pozornost na savjet Istinitog Svjedoka, primit Êe kasnu
kiπu i tako biti spremni za odlazak na Nebo.
Bog iskuπava svoj narod u ovom svijetu. ... Ovdje, u ovom
svijetu, u ovim posljednjim danima, ljudi Êe pokazati koja sila
utjeËe na njihova srca i upravlja njihovim djelima. Ako je to sila
boæanske istine, ona Êe voditi k dobrim djelima. Ona Êe uzdiÊi
primatelja, oplemeniti njegovo srce i uËiniti ga velikoduπnim, baπ
kao πto je njegov Gospodin Bog. ...
Mladi i stari, Bog vas sad ispituje. Vi odluËujete o svojoj vjeËnoj
sudbini. (1T 186—189)

41
5. veljaËe

Pouzdan vodiË
“Ali budite izvrπioci rijeËi, a ne samo sluπaoci koji zavara-
vaju sami sebe!” (Jakov 1,22)
Bog poziva one koji poznaju Njegovu volju da budu izvrπi-
telji Njegove rijeËi. Slabost, poloviËnost srca i neodluËnost izazi-
vaju sotonske napade, a one koji dopuπtaju ovim karakternim crta-
ma da se razvijaju, uzburkani valovi kuπnji beznadno Êe povuÊi
u dubinu. Od svakoga tko priziva Kristovo ime zahtijeva se da
raste do punog rasta visine Kristove, æivog voe krπÊana.
Svima nama potreban je vodiË kroz mnoge tjesnace u æivotu,
kao πto je mornarima potreban kormilar za plovidbu izmeu pod-
vodnih grebena ili niz rijeku punu sprudova; a gdje se ovakav
vodiË moæe naÊi? Mi vam ukazujemo ... na Bibliju. Nadahnuta
od Boga i pisana od strane svetih ljudi, ona ukazuje, s velikom
jasnoÊom i preciznoπÊu, duænosti i starih i mladih. Ona uzdiæe
um, omekπava srce i daje blagost i svetu radost duhu. Biblija pri-
kazuje savrπen uzor karaktera. Ona je nepogreπivi vodiË u svim
okolnostima, do kraja æivotnog puta. Uzmite je kao svojeg savjet-
nika, pravilo vaπeg svakidaπnjeg æivota. ...
U Svetom pismu, skriveno od povrπnog tragaËa, leæi na tisu-
Êe dragulja istine. Rudnik istine nikada se ne moæe iscrpsti. ©to
viπe istraæujete Pismo poniznog srca, to Êe veÊe biti vaπe zanimanje
i osjeÊat Êete veÊu æelju da uskliknete s Pavlom: “O dubino bogat-
stva i premudrosti i razuma Boæjega! Kako su neispitljivi njego-
vi sudovi i neistraæivi njegovi putovi!”
Svakoga dana trebali biste nauËiti neπto novo iz Svetog pi-
sma. Istraæujte ga kao zakopano blago jer ono sadræi rijeËi vjeË-
nog æivota. Molite se za mudrost i razumijevanje da biste razumjeli
ove svete spise. Kad biste to joπ danas uËinili, naπli biste novu
slavu u Boæjoj rijeËi. OsjeÊali biste da ste primili novo i dragocjeno
svjetlo o predmetima u vezi s istinom, a Sveto pismo bi stalno
dobivalo novu vrijednost u vaπim oËima. ...
Marljivo koristite sva sredstva milosti da se preobrazi vaπ
karakter i da biste mogli uzrasti do pune visine muπkaraca i æe-
na u Kristu Isusu. (5T 263—267)

42
 6. veljaËe

Spremni na odgovor
“©tujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spre-
mni na odgovor svakomu tko vam zatraæi razlog nade ko-
ja je u vama.” (1. Petrova 3,15)
Pokazano mi je da mnogi koji govore da poznaju sadaπnju
istinu, zapravo ne znaju πto vjeruju. Oni ne razumiju svjedoËan-
stva svoje vjere. Ne cijene rad za ovo posljednje vrijeme. Kada
doe vrijeme kuπnje, neki ljudi koji sada propovijedaju drugima
shvatit Êe, zahvaljujuÊi poloæaju koji zauzimaju, da ima mnogo
stvari na koje ne mogu dati nijedan zadovoljavajuÊi odgovor. Sve
dok na ovakav naËin ne budu ispitani, oni neÊe biti svjesni svo-
jeg velikog neznanja. U crkvi ima mnogo onih koji misle da razu-
miju ono πto govore. Ali sve dok ne doe do borbe, oni neÊe znati
svoju vlastitu slabost. Kada budu odvojeni od onih koji su vjer-
ni, prisiljeni da stoje sami i objasne svoje vjerovanje, bit Êe izne-
naeni kad vide koliko su zbrkane njihove misli o onome πto su
prihvatili kao istinu. ...
Bog Êe podiÊi svoj narod. Ako druga sredstva propadnu, me-
u njih Êe se uvuÊi krivovjerja koja Êe ih reπetati odvajajuÊi ku-
kolj od pπenice. Gospodin poziva sve koji vjeruju Njegovoj rijeËi
da se probude iz sna. Dragocjeno svjetlo je doπlo, upravo ono ko-
je odgovara ovom vremenu. ... Vjernici se ne smiju oslanjati na
pretpostavke i pogreπne predodæbe o istini. Njihova vjera mora
biti Ëvrsto utemeljena na rijeËi Boæjoj da, kad doe vrijeme kuπ-
nje i budu izvedeni pred vijeÊa da odgovaraju za svoju vjeru, mogu
dati razlog svoje nade koja je u njima, s krotkoπÊu i poniznoπÊu.
(5T 707,708)
Kristovi sluge ne trebaju pripremiti unaprijed smiπljen go-
vor koji Êe iznijeti kada budu izvedeni na sasluπanje zbog svoje
vjere. Njihova priprema treba se odvijati iz dana u dan tako da
skupljaju dragocjene istine Boæje rijeËi u svoja srca. Oni se trebaju
hraniti Kristovim naukom i molitvom ojaËati svoju vjeru. A on-
da, kada budu izvedeni na sud, Sveti Duh Êe ih podsjetiti na is-
tine koje Êe doprijeti do srca onih koji Êe doÊi sluπati.
Bog Êe uËiniti da znanje, steËeno marljivim istraæivanjem Sve-
tog pisma, zablista u njihovom umu u pravo vrijeme kada to bu-
de potrebno. (CSW 40,41)

43
7. veljaËe

Jelo koje zadovoljava

“Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se nasititi!”
(Matej 5,6)
Kad bi oni muπkarci i æene koji su zadovoljni svojim zakræ-
ljalim, obogaljenim stanjem u pogledu boæanskih stvari bili izne-
nada odvedeni na Nebo i za trenutak promatrali uzviπeno, sveto
stanje savrπenosti kakvo je tamo oduvijek — gdje je svaka duπa
ispunjena ljubavlju a svako lice zraËi radoπÊu, postavljam pita-
nje: Mogu li se takve duπe pomijeπati s nebeskim mnoπtvom, pjevati
zajedno s njima i podnijeti Ëistu, uzviπenu slavu koja zraËi iz Boga
i Janjeta? O, ne! ...
Samo oni koji su uvjeæbali svoj um da uæiva u duhovnim stva-
rima mogu biti preneseni na Nebo i ne mogu biti uniπteni Ëisto-
Êom i uzviπenom nebeskom slavom. Vi moæete dobro poznavati
umjetnost, moæete biti upuÊeni u znanost, briljirati u glazbi i pi-
sanju, vaπe ophoenje moæe biti ugodno vaπim suradnicima, ali
kako ovo moæe doprinijeti vaπoj pripremi za izlazak pred Boæji
sud?
Nemojte se zavaravati. Bog nije laæljivac. Niπta osim svetosti
ne moæe vas pripremiti za Nebo. Samo iskrena, praktiËna poboæ-
nost moæe vam dati Ëist, uzviπen karakter i omoguÊiti vam da
doete u prisutnost Boga koji prebiva u nepristupaËnom svjetlu.
Nebeski karakter morate steÊi na Zemlji ili ga nikada neÊete steÊi.
(2T 266,267)
Æelja za dobrim djelima i istinskom svetoπÊu ispravna je dok
god postoji; ali ako se tu zaustavite, neÊe vrijediti niπta. Dobre
namjere su ispravne, ali pokazat Êe se beskorisnima ako ih odluËno
ne provedete. Mnogi Êe biti izgubljeni æeleÊi biti krπÊani, ali nisu
poduzeli ozbiljne napore; zbog toga Êe biti izmjereni na tezulji i
naÊi Êe se laki. Volja se mora vjeæbati u pravom smjeru. Ja æelim
biti krπÊanin cijelim srcem. Æelim spoznati duljinu i πirinu, visi-
nu i dubinu savrπene ljubavi.
Sluπajte Isusove rijeËi: “Blago æednima i gladnima pravednosti,
jer Êe se nasititi.” Krist je dao mnogo toga πto siti duπu koja je
gladna i æedna pravednosti. (2T 265,266)

44
 8. veljaËe

Moralna nezavisnost
“Zato iziite izmeu njih i odvojite se — veli Gospodin! Ne
dotiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti! Ja Êu vam
biti Otac, a vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin Sve-
moguÊi.” (2. KorinÊanima 6,17.18)
Mnogi danas imaju koprenu na svojim licima. Ova koprena
je sklonost k obiËajima i djelima svijeta, koja skriva od njih Go-
spodnju slavu. Bog æeli da upiremo svoj pogled na Njega kako
bismo izgubili zanimanje za stvari ovoga svijeta.
Kad istina ue u praktiËan æivot, mjerilo treba podizati sve
viπe i viπe da bi odgovorio na zahtjeve Biblije. Za ovo Êe biti po-
trebno odbijanje svjetovne mode, obiËaja, djela i naËela. Svjetov-
ni utjecaji poput morskih valova udaraju na Kristove sljedbenike
da ih odvoje od pravih naËela Njegove krotkosti i milosti. Ali mi
moramo stajati Ëvrsto uz naËela kao stijena. To Êe zahtijevati mo-
ralnu snagu, a one, Ëije duπe nisu priËvrπÊene za vjeËnu Stijenu,
zbrisat Êe bujica svjetovnosti. Moæemo ostati stajati Ëvrsto jedino
ako je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu. Moralna nezavisnost
je u potpunosti na mjestu kada se protivi svijetu. Ako se potpuno
pokorimo Boæjoj volji, bit Êemo postavljeni na mjesto koje pruæa
prednost i uvidjet Êemo potrebu da se odvojimo od obiËaja i
postupaka svijeta. Ne smijemo podiÊi svoja mjerila samo malo viπe
od svjetovnih, veÊ trebamo uËiniti odluËnu i vidljivu razliku. ...
Nije lako dobiti neprocjenjivo blago vjeËnog æivota. Nitko ne
moæe postiÊi ovo i biti povuËen bujicom svijeta. On mora iziÊi iz
svijeta, odvojiti se i ne doticati se neËistoÊe; ne moæe se ponaπati
svjetovno a da ga ne odvuËe koloteËina svijeta. Nitko ne moæe
ostvariti bilo kakav napredak bez stalnog napora. Onaj tko æeli
pobijediti, mora se Ëvrsto dræati Krista. On se ne smije osvrtati
unatrag, veÊ dræati pogled uvijek gore, dobivajuÊi milost za miloπÊu.
Oprez je cijena sigurnosti. ...
Kraj svemu je tu. Sada su potrebni naoruæani i opremljeni
ljudi da se bore za Boga. (6T 146—148)

45
9. veljaËe

Ima li ovdje idola?

“DjeËice, Ëuvajte se idola!” (1. Ivanova 5,21)
Svako istinsko Boæje dijete bit Êe reπetano kao pπenica i u
tom procesu svako zadovoljstvo koje odvraÊa misli od Boga mora
biti ærtvovano. U mnogim obiteljima police iznad kamina, ormari
i stolovi ispunjeni su ukrasima i slikama. ... Zbog toga misli koje
bi trebale biti usmjerene k Bogu i nebeskim stvarima, okrenute
su prema obiËnim stvarima. Zar ovo nisu primjeri idolopoklonstva?
Zar ne bi trebalo da novac, potroπen na ovaj naËin, bude iskori-
πten na blagoslov ËovjeËanstvu da olakπa patnju, odjene gole i na-
hrani gladne? Ne bi li to trebalo staviti u Gospodnju riznicu kako
bi napredovalo Njegovo djelo i izgradilo se Njegovo nebesko kra-
ljevstvo na Zemlji?
Ovo pitanje je od velikog znaËenja i namijenjeno je vama da
se spasite od grijeha idolopoklonstva. Blagoslov Êe doÊi na vaπe
duπe ako posluπate rijeË koju je izgovorio Svetac Izraelov: “Ne-
moj imati drugih bogova uza me.” Mnogi se nepotrebno brinu i
uzrujavaju posveÊujuÊi vrijeme i misli nepotrebnim ukrasima kojima
pune svoje kuÊe. Potrebna je Boæja sila da ih izvuËe iz ovoga jer
su sve te namjere i svrhe idolopoklonstvo.
Onaj koji ispituje srca æeli odvojiti svoj narod od svake vr-
ste idolopoklonstva. Neka se rijeË Boæja, blagoslovljena knjiga æi-
vota, nae na stolovima na kojima se sada nalaze beskorisni ukrasi.
Troπite svoj novac na knjige koje Êe biti sredstvo prosvjetljenja
uma kad je u pitanju istina za sadaπnje vrijeme. ... »vrsto dræite
Gospodnju rijeË kao blago beskonaËne mudrosti i ljubavi. Ova je
knjiga vodiË koji ukazuje na stazu prema Nebu. ...
O, kada biste istraæivali Sveto pismo srcem koje se moli i
duhom koji je predan Bogu! O, kada biste razgledali svoja srca
kao s upaljenom svjetiljkom i prekinuli i najtanju nit koja vas
vezuje za svjetovne navike koje okreÊu um od Boga! Molite Boga
da vam pokaæe sve ono πto odvlaËi vaπe misli i osjeÊaje od Nje-
ga. Bog je dao Ëovjeku svoj sveti Zakon kao Njegovo mjerilo
karaktera. Ovaj Zakon pomoÊi Êe vam da uvidite i pobijedite svaki
nedostatak svojeg karaktera. Moæete se odvojiti od svakog idola
i povezati se s Boæjim prijestoljem zlatnim lancem milosti i isti-
ne. (2SM 317,318)

46
 10. veljaËe

Ispitujte svoje srce

“Sami sebe istraæite! Ili ne poznajete sebe — ta Krist je u
vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima.” (2. KorinÊani-
ma 13,5)
Niπta nije podmuklije od lukavπtine grijeha. On je bog ovoga
svijeta koji vara, zasljepljuje i vodi k uniπtenju. Sotona ne dolazi
odjednom sa svojom strijelom kuπnje. On maskira ove kuπnje sliË-
noπÊu s dobrim. ... Kad zavedene duπe naËine prvi korak, spremne
su i za sljedeÊi. ... O, kako Sotona bdije da vidi kako Êe spremno
zagristi njegov mamac kreÊuÊi se upravo onom stazom koju im
je on pripremio! ...
Mi se moramo temeljito preispitati i istraæivati u svjetlu Boæje
rijeËi. Jesam li zdrav ili sam truo u srcu? Jesam li obnovljen u
Kristu ili sam joπ uvijek tjelesan u srcu, a izvana obuËen u novu
haljinu? Stanite pred Boæji sud i pogledajte u Njegovom svjetlu
postoji li neki skriveni grijeh, neko bezakonje ili idol kojeg se ni-
ste odrekli. Molite se ... kao nikada dosad da vas ne prevare soton-
ska orua i da se ne predate nepromiπljenosti, bezbriænosti i taπ-
tini duha. ...
Jedan od grijeha koji je ujedno i jedan od znakova posljed-
njeg vremena jest da oni koji se izdaju za krπÊane viπe vole zado-
voljstva nego Boga. Ispitujte iskreno svoje duπe. Pozorno istra-
æujte. Koliko malo njih nakon iskrenog ispitivanja moæe pogle-
dati u Nebo i reÊi: “Ja volim viπe Boga nego zadovoljstva.” Tako-
er malo njih moæe reÊi: “Mrtav sam svijetu i kada se pojavi Onaj
koji je moj æivot, pojavit Êu se i ja s Njim u slavi.”
Kakve li Boæje ljubavi i milosti! Dragocjene li blagodati! Ona
je vrednija od najËistijeg zlata. Ona uzdiæe i oplemenjuje duh iz-
nad svih drugih naËela. Upravlja srce i osjeÊaje k Nebu. Dok drugi
oko nas mogu biti zaokupljeni taπtinom svijeta, traæenjem zado-
voljstava i ludostima, naπ æivot je na nebesima odakle oËekuje-
mo Spasitelja. Duπa se uzdiæe Bogu i traæi mir i oprost, pravednost
i istinsku svetost. Razgovor s Bogom i razmiπljanje o nebeskim
stvarima preobraæava duπu u Kristovo obliËje. (MYP 83,84)

47
11. veljaËe

Potraga za pitanjima
“Tko Êe uziÊi na goru Jahvinu, tko Êe stajati na svetom
mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke Ëiste i srce neduæno:
duπa mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo.”
(Psalam 24,3.4)
Duπa koja je sjedinjena s Kristom ... borit Êe se protiv svih
prijestupa i prilaza grijehu. Ona svakoga dana postaje sve viπe
nalik jarkoj i blistavoj svjetlosti i pobjeuje. Ona napreduje iz
snage u snagu, a ne iz slabosti u slabost.
Neka nitko ne prevari svoju duπu u ovom pitanju. Ako gaji-
te ponos, samopoπtovanje, ljubav za visokim poloæajem, taπtinu,
nesvete teænje, gunanje, nezadovoljstvo, gorËinu, zle rijeËi, laæ,
prijevaru i klevetanje, Krist ne prebiva u vaπem srcu. ... Morate
imati krπÊanski karakter koji Êe biti Ëvrst. ...
Mora doÊi do potpunog preokreta meu onima koji govore da
vjeruju u istinu ili Êe propasti na dan suda. Boæji narod mora
dostignuti visoka mjerila. On mora biti sveti narod, poseban narod,
izabrani rod — gorljiv za Ëinjenjem dobrih djela. Krist nije umro
za vas da biste gajili strasti, ukus i navike ljudi iz svijeta. ...
Nitko ne ulazi na vrata slave osim onoga tko svoje srce us-
mjerava tamo. Stoga pitam: Smetaju li vam ovozemaljske stvari?
Jesu li vaπe misli Ëiste? Udiπete li ozraËje Neba? Imate li na sebi
kakvu prljavπtinu? ... Jeste li ozbiljni i posveÊeni sluæeÊi Bogu u
ËistoÊi i ljepoti svetosti? Iskreno postavite sebi pitanje: Jesam li
Boæje dijete ili nisam? ...
Svim naπim crkvama potrebna je temeljita promjena. Preob-
raæavajuÊa sila Boæja mora doÊi u crkvu. ... Ne odgaajte dan pri-
preme. Ne spavajte nepripremljeni, bez ulja u svojim uljanicama.
... Ne ostavljajte pitanje u pogubnoj neizvjesnosti. Iskreno se pi-
tajte: Jesam li meu spaπenima? HoÊu li izdræati? Samo onaj tko
je ubijelio svoje ruke i oËistio svoje srce, odræat Êe se toga dana.
(TM 441—443)
Prednost je svakog Boæjeg djeteta da bude pravi krπÊanin iz
trenutka u trenutak; tada Êe cijelo Nebo stati na njegovu stra-
nu. (TM 440,441)

48
 12. veljaËe

Usuujeπ li se biti drugaËiji?

“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti
puk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite slavna
djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.”
(1. Petrova 2,9)
Upozorenje da Sin »ovjeËji treba uskoro doÊi obavijen nebeskim
oblacima, postalo je mnogima obiËna bajka. Oni su prestali Ëe-
kati i bdjeti. SebiËni, svjetovni duh koji se pokazuje u æivotu, otkriva
osjeÊaje srca: “NeÊe moj gospodar joπ za dugo doÊi.” ...
Isti duh sebiËnosti i prilagoavanja svjetovnim obiËajima po-
stoji u naπe vrijeme kao i u Noino. Mnogi koji govore da su Boæ-
ja djeca u velikoj mjeri slijede svoje svjetovne teænje i na taj naËin
govore laæ o onome za πto se izdaju. Oni Êe saditi i graditi, kupovati
i prodavati, jesti i piti, æeniti se i udavati sve do posljednjeg tre-
nutka svoje kuπnje. Ovo je stanje velikog broja naπih vjernika. ...
Moja duπa je æalosna kad vidim veliki nedostatak duhovno-
sti meu nama. Moda i obiËaji svijeta, oholost, ljubav prema za-
bavama, æelja za pokazivanjem, ekstravagancija u odijevanju, stje-
canje kuÊa i imanja — ovim se potkradaju Boæje riznice gomila-
juÊi za sebe sredstva koja bi se trebala uporabiti za slanje svjetla
istine svijetu. ...
Djeca svjetla i dana ne trebaju oko sebe skupljati sjene noÊi
i tame koje obavijaju nepravedne radnike. Naprotiv, oni trebaju
vjerno obavljati svoje duænosti kao nositelji svjetla primajuÊi svjetlo
od Boga da svijetli onima koji su u tami. Gospodin zahtijeva od
svojeg naroda da se dræi svoje besprijekornosti ne dohvaÊajuÊi se
i ne oponaπajuÊi ono πto Ëine neznaboπci.
KrπÊani Êe u ovom svijetu biti “izabrani rod, sveti puk” slaveÊi
Onoga koji ih je pozvao “iz tame u svoje Ëudno svjetlo”. Ovo svjetlo
ne smije potamnjeti, veÊ sjati sve sjajnije i sjajnije sve do savr-
πenog dana. ... Uzbudljiva istina koja odzvanja u naπim uπima
veÊ mnogo godina “Gospod je blizu; budite spremni”, nije niπta
manje istinita danas nego kada smo po prvi put Ëuli tu poruku.
(5T 9—14)

49
13. veljaËe

IπËupajte svako sjeme sumnje

“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada
velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vr-
πenjem volje Boæje postignete obeÊanje. ... A mi ne pripadamo
onima koji otpadaju da propadnu, nego onima koji vjeru-
ju da spase duπu.” (Hebrejima 10,35-39)
Vidjela sam da se sada nalazimo u nemirnom vremenu. Sotona
radi svim svojim silama da istrgne duπe iz Kristove ruke i navede
ih da pogaze Boæjeg Sina. ...
Karakter se razvija. Boæji aneli odmjeravaju moralnu vri-
jednost. Bog ispituje i iskuπava svoj narod. Aneo mi je rekao
ove rijeËi: “Pazite, braÊo, da ni u jednome od vas ne bude zlo srce
nevjerovanja, da se ne odvajate od æivog Boga. Savjetujte jedan
drugoga svaki dan, dok joπ ima vremena, kako ne bi nijedan od
vas bio neosjetljiv za prijevarnost grijeha. Mi smo sudionici s Kri-
stom ukoliko povjerenje kakvo je bilo u poËetku zadræimo Ëvrsto
sve do kraja.”
Bogu nije drago da bilo tko od Njegovog naroda koji je pozna-
vao silu Njegove milosti govori o svojim sumnjama i na taj naËin
uËini sebe sotonskim kanalom za prenoπenje sumnji drugima. Sjeme
nevjerovanja i zla koje je posijano ne Ëupa se spremno. Sotona
ga hrani svakog Ëasa i ono buja i uËvrπÊuje se. Dobro sjeme koje
je posijano treba njegovati, zalijevati i njeæno se brinuti oko njega
zato πto svaki otrovan utjecaj spreËava rast i Ëini da ono vene.
Sotonski napori su sada snaæniji nego ikada prije jer on zna da
je njegovo vrijeme da vara kratko. ...
Boæji narod bit Êe reπetan, kao πto se pπenica reπeta na situ
sve dok se sav korov ne odvoji od Ëistog zrna. Mi trebamo traæiti
Krista kao primjer i oponaπati Ga kao ponizan uzor. ...
Pokazana mi je nagrada svetaca, besmrtna baπtina. Zatim
mi je pokazao koliko je mnogo Boæji narod podnio za istinu i da
Êe smatrati kako su Nebo dobili vrlo jeftino. Oni smatraju da patnje
ovog sadaπnjeg vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja
Êe im biti otkrivena. Narod Boæji u ovom posljednjem vremenu
bit Êe iskuπavan. Ali Ëim proe njihova posljednja kuπnja, oni Êe
primiti dar vjeËnog æivota. (1T 429—432)

50
 14. veljaËe

Duhovni div ili patuljak?

“BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni, od
svake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπenstvu
svoju svetost u strahu Boæjemu!” (2. KorinÊanima 7,1)
Gospodin preispituje i popravlja ljude koji govore da dræe Nje-
gov Zakon. On ukazuje na njihove grijehe i otkriva njihovu pokva-
renost zato πto ih æeli odvojiti od svih grijeha i greπnosti da bi
mogli usavrπiti svetost u Njegovom strahu i biti spremni umri-
jeti u Gospodinu ili biti preneseni na Nebo. ...
Bog ne prihvaÊa niπta osim ËistoÊe i svetosti. Jedna mrlja,
bora, mana u karakteru, zauvijek Êe ih odvojiti od Neba zajedno
sa svom njegovom slavom i bogatstvom. (2T 453)
VeÊina toboænjih krπÊana nemaju osjeÊaj duhovne snage koju
su mogli dobiti da su bili ambiciozni, gorljivi i ustrajni u nastojanju
da dobiju znanje o boæanskim stvarima kao πto su æeljeli dobiti
jadne, prolazne stvari ovoga svijeta. Mnoπtvo onih koji se izdaju
za krπÊane zadovoljni su da budu duhovni patuljci. Oni nemaju
sklonosti traæiti najprije kraljevstvo Boæje i Njegovu pravednost;
otuda je poboænost tajna koju oni ne mogu razumjeti. Oni ne po-
znaju Krista iz vlastita iskustva. (2T 453,454)
Mnogo toga je pripremljeno za one koji iskreno, ozbiljno i
razumno pristupaju usavrπavanju svetosti u strahu Gospodnjem.
Snaga, milost i slava omoguÊene su po Kristu i sluæbeni aneli
ih donose baπtinicima spasenja. Nitko nije tako nizak, tako po-
kvaren i zao da ne moæe u Isusu koji je za njega umro naÊi snagu,
ËistoÊu i pravednost ukoliko se odrekne svojih grijeha, prestane
s pokvarenoπÊu i okrene se svim svojim srcem æivome Bogu. On
Ëeka da mu skine njegove haljine, umrljane i uprljane grijehom
i obuËe bijelu, svijetlu haljinu pravednosti i poziva ga da æivi, a
ne da umre. U Njemu on moæe procvjetati. Njegove grane neÊe
uvenuti niti biti bez plodova. Ako poËiva u Njemu, moæe izvlaËiti
æivotnu snagu i hranu od Njega, biti proæet Njegovim Duhom, hoditi
kao πto je On hodio, nadvladati kao πto je On nadvladao i biti
uzviπen do Njegove desnice. (2T 453,454)

51
15. veljaËe

Mudri ili ludi?

“Tada Êe biti s kraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica
koje uzeπe svoje svjetiljke te izioπe u susret zaruËniku. Pet
ih bijaπe ludih, a pet mudrih.” (Matej 25,1.2)
Ne smijemo se zadovoljavati miπlju da smo spaπeni zato πto
smo vjernici Crkve, dok, zapravo, ne dajemo nikakvo svjedoËan-
stvo da smo primili Kristovo obliËje, veÊ se vraÊamo starim navi-
kama i pletemo svoje haljine nitima svjetovnih ideja i obiËaja. ...
Deset djevica bdiju u noÊi ovozemaljske povijesti. Sve govo-
re da su krπÊanke. Sve su pozvane, imaju ime, svjetiljku i sve
tvrde da obavljaju Boæju sluæbu. Naizgled svaka od njih Ëeka Nje-
govo pojavljivanje. Ali pet to i æele. Drugih pet naÊi Êe se zbu-
njene, potiπtene, izvan dvorane za gozbu. (RH 31. listopada 1899.)
Mi smo prikazani ili kao mudre ili kao lude djevice. Ima mnogo
onih koji neÊe ostati kraj Isusovih nogu niti uËiti od Njega. Oni
ne poznaju Njegove putove, a nisu spremni ni za Njegov dolazak.
Oni se pretvaraju da Ëekaju svojega Gospodina. Nisu bdjeli i molili
se s takvom vjerom koja radi s ljubavlju i Ëisti duπu. Bezbriæno
su æivjeli. »uli su i pristali uz istinu, ali je nikada nisu primije-
nili u svojem praktiËnom æivotu. Njihove svjetiljke nisu napunje-
ne uljem milosti i oni nisu spremni uÊi na svadbenu veËeru Janjeta.
(RH 31. listopada 1899.)
Nemojte biti poput ludih djevica koje su uzele kao gotovu
Ëinjenicu da su Boæja obeÊanja njihova, a nisu slijedile ozbiljne
Kristove opomene. Krist nas uËi da samo ime ne znaËi niπta. “Ako
netko æeli iÊi za mnom,” kaæe On, “neka se odreËe sebe, uzme
svoj kriæ i poe za mnom.” ...
Kada proemo Boæji ispit u procesu ËiπÊenja i oplemenjivanja;
kada vatra iz peÊi saæeæe trosku i pojavi se pravo zlato Ëistog
karaktera, joπ uvijek moæemo reÊi s apostolom Pavlom: “Ja joπ
ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi
πto je nazad, ispruæajuÊi se prema onome πto je naprijed, trËim
prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas
je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (RH 31. listopada 1899.)

52
 16. veljaËe

Sada — uvijek sada

“Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana ni Ëasa.” (Matej 25,13)
Kristov dolazak bit Êe kao da je ponoÊ kad svi spavaju. Do-
bro Êe biti da svatko ima sreene raËune prije zalaska sunca. Sva
djela jedne osobe trebala bi biti ispravna, a svi njezini odnosi s
drugim ljudima sreeni. Svako nepoπtenje, sva greπna djela mo-
raju biti uklonjena. Ulje milosti trebalo bi biti u naπim svjetilj-
kama. ... Uistinu Êe biti æalosno stanje duπe koja je imala obliËje
poboænosti, ali se odrekla njezine sile; koja je govorila “Kriste,
Gospodine, Gospodine”, a ipak nije imala Njegovo obliËje i na Ëe-
lu napisano Njegovo ime. ...
Bog je milostivo odredio dan kuπnje, vrijeme ispita. On poziva:
“Traæite Gospoda dok se moæe naÊi, prizivajte ga dokle je bli-
zu.” ...
Danas poziva milostivi glas i Isus vuËe ljude uzicama svoje
ljubavi. Ali doÊi Êe dan kada Êe Isus obuÊi osvetniËku odoru. ...
Greπnost ËovjeËanstva raste svakoga dana i kada dostigne odre-
enu crtu, knjige Êe se zatvoriti i poloæit Êe se raËun. NeÊe viπe
biti ærtava okajnica. Gospodin dolazi. Dugo je milost pruæala ru-
ku ljubavi, strpljenja i podnoπenja prema greπnom svijetu. Poziv
je bio upuÊen: “Neka se uhvate za moju snagu.” ... Ali ljudi su
prezreli Njegovu milost i odbacili Njegovu blagodat.
Zaπto Gospodin tako dugo odgaa svoj dolazak? Cijela nebe-
ska vojska Ëeka da ispuni posljednji zadatak za ovaj izgubljeni
svijet, a ipak posao Ëeka. To je zato πto mnogo onih koji govore
da imaju ulja milosti u svojim svjetiljkama nisu postali svjetlo
koje gori i sja u svijetu. To je zato πto ima malo misionara. ...
Svaki novi tjedan je tjedan manje, svaki novi dan pribliæava
nas odreenom vremenu suda. Æalosno je πto ima mnogo onih koji
imaju vjeru “na mahove” — vjeru koja zavisi od osjeÊaja i koja
je rukovoena emocijama. “Onaj koji izdræi do kraja, bit Êe spa-
πen.” Zato pogledajte imate li ulja milosti u svojim srcima. Nje-
govo posjedovanje izvrπit Êe presudnu razliku na sudu. (RH 27.
travnja 1894.)

53
17. veljaËe

Posljednje bdjenje
“Dakle: bdijte, jer ne znate kad Êe doÊi gospodar kuÊe, uveËer,
u ponoÊi, kad se oglase pijetli ili ujutro, da ne bi doπao
iznenada i naπao vas gdje spavate.” (Marko 13,35.36)
Bila mi je prikazana skupina ljudi. ... Njihove oËi bile su usmje-
rene prema Nebu, a na njihovim usnama rijeËi njihovog Gospo-
dara: “Ono πto kaæem vama, kaæem svima: Bdijte.” ... Gospodin
najavljuje odgodu prije nego πto jutro konaËno osvane. Ali im On
neÊe dati da se umore niti da se opuste u svojem ozbiljnom bdje-
nju zato πto zora nije svanula kako su oni oËekivali. ...
Vidjela sam da je nemoguÊe biti zaokupljen svjetovnim bri-
gama i uveÊavanjem zemaljskih posjeda a ipak Ëekati i bdjeti kao
πto je naπ Spasitelj zapovjedio. Aneo je rekao: “Oni su se zatvo-
rili u svijet. Da bi dobili nebesko blago, moraju ærtvovati zemalj-
sko. Ne mogu posjedovati oba svijeta.” ...
Vidjela sam da se u proπlosti smjenjivala straæa za straæom.
Bismo li zbog toga trebali biti manje oprezni? O, ne! Sada po-
stoji veÊa potreba za neprekidnim bdjenjem jer je vrijeme kraÊe
nego za vrijeme prve straæe ... Ako smo tada bdjeli s postojanom
budnoπÊu, koliko je onda veÊa potreba za posebnim bdjenjem za
vrijeme te druge straæe! Druga straæa koja prolazi vodi nas k treÊoj
i sada nema opravdanja da popustimo u bdjenju. TreÊa straæa po-
ziva na utrostruËenu ozbiljnost. Postati sada nestrpljiv znaËilo bi
gubitak sve naπe ozbiljnosti ustrajnog bdjenja dosad. Duga tam-
na noÊ iskuπava, ali jutro se poznaje po milosti, jer kad bi Gospodar
doπao, mnogi bi se naπli nespremnima. Razlog za toliko odgaa-
nje jest πto Bog ne æeli da Njegov narod propadne. ...
Razlika izmeu onih koji vole svijet i onih koji ljube Krista
tako je jasna da ne moæe doÊi do pogreπke. Dok svjetovni ljudi
ozbiljno i gorljivo nastoje saËuvati zemaljska blaga, Boæji narod
se ne slaæe sa svijetom, veÊ svojim ozbiljnim poloæajem straæara
na bdjenju pokazuje da je preobraæen, da njegov dom nije na ovom
svijetu i da Ëeka bolju zemlju, nebesku domovinu. (2T 192—194)

54
 18. veljaËe

Jedini siguran put

“Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman,
ali je tijelo slabo.” (Matej 26,41)
©to bih mogla reÊi da podignem ostatak Boæjeg naroda? ...
Upozoravam sve one koji ispovijedaju Kristovo ime da temeljito
ispitaju sebe i u potpunosti priznaju sve svoje grijehe da bi mogli
opstati u dan suda i da bi aneo, koji vodi izvjeπtaj, mogao napi-
sati pokraj njihovog imena — oproπteno. Moj brate, moja sestro,
ako ovi dragocjeni trenuci milosti ne budu iskoriπteni, neÊete imati
izgovora. Ako ne uËinite poseban napor da se uzdignete, ako ne
pokaæete æelju da se pokajete, ovi zlatni trenuci uskoro Êe proÊi
i vi Êete biti izmjereni na tezulji i naÊi se lakim. (1T 263)
U upozorenju “bdijte i molite” Isus je ukazao na jedini sigu-
ran put. Mi moramo bdjeti. Naπa srca su prijevarna. Zaodjenuti
smo slaboπÊu i krhkoπÊu ljudskog roda koji Sotona namjerava uni-
πtiti. Mi moæemo prestati bdjeti, ali naπ neprijatelj nikada nije
besposlen. PoznavajuÊi njegovu neumornu budnost, nemojmo spa-
vati kao πto to Ëine drugi, veÊ “bdijmo i budimo trijezni”. Mi se
moramo sresti s duhom i utjecajem svijeta, ali ne smijemo dopustiti
da oni zaposjednu naπ um i srce. (5T 409)
Temeljito ispitajte svoje srce u svjetlu vjeËnosti. Ne skrivaj-
te niπta dok ga ispitujete. Traæite, o, traæite kao za svoj æivot i
prekorite sebe, sudite samome sebi i onda vjerom traæite da Kri-
stova krv koja Ëisti otkloni mrlje s vaπeg krπÊanskog karaktera.
Ne laskajte sebi i ne opravdavajte se. Budite potpuno iskreni pred
sobom. A onda, kada vidite sebe kao greπnika, palog, slomljenog
u podnoæju kriæa, Isus Êe vas primiti, prljave kakvi jeste, oprat
Êe vas u svojoj krvi i oËistiti od sve vaπe prljavπtine i uËiniti vas
spremnima za druπtvo anela na Ëistom, skladnom Nebu. Tamo
nema nesklada i nesuglasica. Svugdje vlada zdravlje, sreÊa i ra-
dost. (2T 81)
Ovaj svijet je πkola koja poduËava za viπu πkolu, ovaj æivot
priprema za æivot koji Êe doÊi. Ovdje se trebamo pripremati za
ulazak u nebeske dvorove. Ovdje trebamo dobiti, vjerovati i pro-
voditi istinu sve dok ne budemo spremni za dom sa svetima u
slavi. (8T 200)

55
19. veljaËe

Djelotvorna vjera
“Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjereni i tri-
jezni da se moæete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7)
Vjerujete li da je kraj svih stvari blizu i da se prizori zemaljske
povijesti pribliæavaju svojem kraju? Ako vjerujete, pokaæite svoju
vjeru u djelima. Tko ima vjeru, pokazat Êe je. Neki misle da imaju
dovoljno vjere, ali, ako je uopÊe i imaju, ona je mrtva jer nije
upotpunjena djelima. “Vjera, ako nema djela, mrtva je.” Malo njih
ima istinsku vjeru koja ljubavlju djeluje i Ëisti duπu. Ali svi oni
koji smatraju da su vrijedni vjeËnog æivota moraju posjedovati
moralnu spremnost za njega. “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a
πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje,
bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko
god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on
Ëist.” Pred vas je postavljena ova zadaÊa. ...
Vi morate iskusiti umiranje sebi i morate æivjeti za Boga.
“Ako ustaste s Kristom, traæite ono πto je gore gdje Krist sjedi s
desne strane Bogu.” Nama ne smije upravljati naπe “ja”. Ponos,
samoljublje, sebiËnost, pohlepa, poæuda, ljubav prema svijetu, mræ-
nja, sumnjiËavost, ljubomora i zle misli moraju biti uklonjene i
ærtvovane zauvijek. Kada se Krist pojavi, viπe nitko neÊe moÊi
ispraviti ova zla da bi bio moralno spreman za Njegov dolazak.
Ova se priprema mora dogoditi prije Njegovog dolaska. To treba
biti predmet naπih misli, prouËavanja i ozbiljnog ispitivanja. ©to
Êemo raditi da bismo se spasili? Kakvo Êe biti naπe ponaπanje da
bismo se mogli pokazati dostojnima Boga?
Kada ste u kuπnji da gunate, kritizirate i udovoljavate svojim
æeljama srdeÊi se, ranjavajuÊi one koji su oko vas, a tako ËineÊi
ranjavate i svoju vlastitu duπu, o! duboko i ozbiljno ispitujte svoju
duπu i postavite si pitanje: HoÊu li bez grijeha stati pred prije-
stolje Boæje? Tamo Êe biti samo bezgreπni. Nitko neÊe biti pove-
den na Nebo sve dok je njegovo srce puno zemaljske prljavπtine.
Najprije se mora ispraviti svaka mana u karakteru, ukloniti svaka
mrlja krvlju Kristovom koja Ëisti i nadvladati sve grube, ruæne
crte karaktera. (1T 704,705)

56
 20. veljaËe

»uvajte se sotonskih orua

“Duh izriËito veli da Êe u posljednja vremena neki otpasti
od vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolske nauke.”
(1. Timoteju 4,1)
Nakon πto je proπla 1844. godina, mogli smo se susresti s
fanatizmom svake vrste. ... Ponovit Êe se iskustvo iz proπlosti. U
buduÊnosti Êe sotonsko praznovjerje dobiti novi oblik. Grijesi Êe
biti prikazani na privlaËan i laskav naËin. Boæjem narodu bit Êe
prikazane laæne teorije, zaodjenute odjeÊom svjetla. Tako Êe Sotona
pokuπati prevariti, ako bude moguÊe, i izabrane. Posluæit Êe se
mnogim zavodljivim utjecajima; umovi Êe biti hipnotizirani.
Pokvarenost svake vrste, sliËna onoj u pretpotopnom svije-
tu, bit Êe nametnuta da bi zarobila umove. Uzvisivanje prirode
kao Boga, neograniËena sloboda ljudske volje, savjeti bezboænika
— ovo Sotona koristi kao svoja sredstva koja dovode do sigurnog
uniπtenja. On Êe zaposliti moÊ umova da izvrπi svoje zamisli. Naj-
tuænije od svega jest da Êe ljudi pod njegovim laænim utjecajem
imati obliËje poboænosti, ali bez istinske veze s Bogom. Poput Adama
i Eve, mnogi od onih koji su okusili plod s drveta spoznaje dobra
i zla Ëak se i sada hrane prijevarnim zalogajima grijeha.
Sotonska orua oblaËe svoje laæne teorije u privlaËnu odje-
Êu, kao πto je Sotona u Edenskom vrtu prikrio svoj identitet od
naπih praroditelja govoreÊi preko zmije. Ova se orua usauju u
ljudske umove πto je krajnje opasno. Sotona Êe svojim hipnotiË-
kim utjecajem zavladati onima koji se okreÊu od jednostavne Boæje
rijeËi da bi se zadovoljili bajkama.
To su oni koji su imali najveÊe svjetlo a koje Sotona najus-
trajnije traæi ne bi li ih uhvatio u zamku. On zna da Êe oni, ako
ih uspije prevariti, pod njegovom vlaπÊu zaodjenuti grijeh u odje-
Êu pravednosti i mnoge povesti stranputicom.
Ja kaæem svima: Bdijte jer Sotona u obliku anela svjetla
dolazi u svaku skupinu krπÊanskih radnika i u svaku crkvu poku-
πavajuÊi zadobiti ljude za sebe. Pozvana sam da Boæjem narodu
dam upozorenje: “Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati” (Gala-
Êanima 6,7). (8T 292—294)

57
21. veljaËe

Preruπene kuπnje
“Znam da Êe poslije moga odlaska provaliti meu vas ok-
rutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izmeu vas samih diÊi
Êe se neki koji Êe nauËavati opaku nauku da odvuku uËe-
nike za sobom.” (Djela 20,29.30)
Bog nije mimoiπao svoj narod i izabrao jednog pojedinca ovdje,
a drugog ondje kao jedino dostojne da im povjeri svoju istinu.
On ne daje jednom Ëovjeku novo svjetlo suprotno postojeÊoj vjeri
Crkve. Pri svakoj reformi ustajali su ljudi koji su tvrdili da su je
oni primili. ...
»ovjek prihvaÊa neke nove i neobiËne ideje za koje se Ëini
da se ne sukobljavaju s istinom. On ... govori o njima sve dok
mu se ne uËine privlaËnima i vaænima jer ih Sotona ima sposobnost
prikazati u laænom svjetlu. Napokon one postanu srediπnja tema
koja istiskuje sve ostale, najvaænija toËka oko koje se sve okreÊe,
a istina se iskorjenjuje iz srca. ...
Ja vas upozoravam da se Ëuvate ovih sporednih pitanja Ëiji
je cilj da odvrate um od istine. Zabluda nikada nije bezopasna.
Ona nikada ne posveÊuje, veÊ donosi zbunjenost i podvajanje. ...
Postoji na tisuÊe zamaskiranih kuπnji koje su pripremljene
za one koji imaju svjetlo istine i jedina sigurnost za svakog od
nas jest da ne prihvatimo nijedno novo uËenje niti novo tumaËe-
nje Svetog pisma a da ga prvo nismo iznijeli na ocjenu braÊi ko-
ja imaju iskustva. Iznesite ga pred njih u poniznom duhu, duhu
koji je spreman uËiti s ozbiljnom molitvom. Ako ona ne vide u
njemu svjetla, podËinite se njihovom sudu. ...
Sotona je stalno na djelu. Ali malo njih ima bilo kakvu pre-
dodæbu o njegovoj aktivnosti i prepredenosti. Boæji narod mora
biti pripremljen da se odupre ovom lukavom neprijatelju. Sotona
se boji ovog otpora. On zna bolje od nas granicu svoje moÊi i kako
lako moæe biti svladan ako mu se odupremo i suoËimo s njim.
Uz boæansku snagu i najslabije Boæje dijete jaËe je od njega i svih
njegovih anela, i kad bi bilo izloæeno kuπnji, moglo bi dokazati
svoju nadmoÊ. Zbog toga je Sotonin korak neËujan, njegovo kretanje
potajno i njegovo oruæje maskirano. On se ne usuuje pokazati
javno kako ne bi probudio uspavane snage krπÊana i tako ih, za-
pravo, uputio da se obrate Bogu u molitvi. (5T 291—294)

58
 22. veljaËe

Zaπto Krist odgaa svoj dolazak

“BraÊo, ovo vam kaæem: vrijeme je kratko.” (1. KorinÊanima
7,29)
Boæji aneli u svojoj poruci upuÊenoj ljudima govore da je
vrijeme kratko. Meni je to oduvijek bilo pokazivano. ToËno je da
je vrijeme duæe nego πto smo oËekivali u ranim danima objavljivanja
ove poruke. Naπ Spasitelj nije se pojavio tako brzo kako smo se
mi nadali. No je li rijeË Gospodnja pogrijeπila? Nipoπto! Valja imati
na umu da su Boæja upozorenja i obeÊanja uvjetovana.
Bog je svojem narodu povjerio posao koji treba obaviti na
Zemlji. Trebala je biti upuÊena treÊa aneoska vijest, a umovi vjer-
nika trebali su biti usmjereni na nebesko Svetiπte kamo je Krist
uπao da pomiri svoj narod s Bogom. Trebalo je nastaviti obnovu
subote. Pukotina u Boæjem zakonu mora se popraviti. Vijest se
mora objaviti snaænim glasom da bi svi stanovnici Zemlje mogli
primiti upozorenje. Boæji narod mora oËistiti svoje duπe posluπ-
noπÊu istini i biti spreman da bez grijeha stane pred Njim kada
doe.
Da su se adventisti nakon velikog razoËaranja 1844. godine
dræali Ëvrsto svoje vjere i ujedinjeni slijedili boæansku promisao
primivπi treÊu aneosku vijest i u sili Svetoga Duha objavili je
svijetu ... Gospodin bi silno djelovao zajedno s njihovim naporima,
posao bi bio zavrπen i Krist bi veÊ doπao da svojem narodu dade
njegovu nagradu.
Ali u razdoblju sumnje i neizvjesnosti koja je pratila razo-
Ëaranje, mnogi od vjernika adventista napustili su svoju vjeru.
... Tako je posao bio zaustavljen a svijet je ostao u tami. ...
»etrdeset godina nevjerovanja, gunanja i buntovniËkog du-
ha izbacilo je stari Izrael iz kanaanske zemlje. Isti grijesi odgo-
dili su ulazak suvremenog Izraela u nebeski Kanaan. Ni u jed-
nom sluËaju Boæja obeÊanja nisu pogrijeπila. Tolike godine u ovome
svijetu grijeha i tuge dræi nas nevjera, svjetovnost i neposveÊe-
nost toboænjeg Gospodnjeg naroda. (1SM 67—69)

59
23. veljaËe

Cilj koji treba dostiÊi

“I neka se cijelo vaπe biÊe — duh, duπa i tijelo — saËuva
besprijekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista.”
(1. Solunjanima 5,23)
Kada je Pavao pisao: “I neka se cijelo vaπe biÊe saËuva bes-
prijekorno”, nije savjetovao svojoj braÊi da postave sebi takav cilj
koji je za njih nedostiæan. On se nije molio da budu obdareni
blagoslovima koji nisu po Boæjoj volji. Znao je da svi oni koji æe-
le biti spremni za susret s Kristom u miru moraju posjedovati
Ëist i svet karakter. (CTBH 54)
Kada bi adventisti sedmoga dana vrπili ono πto tvrde da vje-
ruju, kada bi bili iskreni zdravstveni reformatori, oni bi doista
bili Ëudo svijetu, anelima i ljudima. Pokazali bi mnogo veÊu æe-
lju za spasenjem onih koji ne poznaju istinu.
Velika reforma trebala bi se vidjeti meu ljudima koji tvrde
da Ëekaju skori Kristov dolazak. Meu naπim vjernicima joπ uvi-
jek nije provedena zdravstvena reforma. Ima onih koji se trebaju
probuditi zbog opasnosti mesne prehrane, koji joπ uvijek jedu æi-
votinjsko meso i tako ugroæavaju tjelesno, umno i duhovno zdravlje.
Mnogi koji su se sada poloviËno odrekli pitanja mesne prehrane
otiÊi Êe od Boæjeg naroda i nikada mu se viπe neÊe pridruæiti.
MoÊ koja upravlja apetitom odvest Êe u propast tisuÊe, jer
da su pobijedili u ovome imali bi moralne snage da pobijede sva-
ku drugu Sotoninu kuπnju. Ali oni koji su robovi apetitu neÊe do-
prinijeti usavrπavanju krπÊanskog karaktera. Neprestani grijesi
ËovjeËanstva tijekom πest tisuÊa godina donijeli su bolest, bol i
smrt kao svoj rod. Kako se pribliæavamo kraju vremena, Soto-
nine kuπnje usmjerene na popuπtanje apetitu bit Êe sve snaænije
i sve teæe Êe ih se moÊi pobijediti.
Iznova i iznova pokazivano mi je da nas Bog pokuπava vra-
titi, korak po korak, svojoj prvobitnoj zamisli da Ëovjek æivi od
prirodnih proizvoda iz zemlje. Meu onima koji Ëekaju Gospodnji
dolazak mesna hrana konaËno Êe biti izbaËena. Meso Êe prestati
biti dio njihove prehrane. Uvijek bismo trebali imati u vidu svr-
πetak i nastojati postojano raditi dok ne doe. (CH 450)

60
 24. veljaËe

Nema vremena za avolji posao

“BuduÊi da Êe se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda
morate biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete
dolazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u pla-
menu raspasti, a poËela u ognju rastopiti!” (2. Petrova
3,11.12)
Bitno je da svi znaju kakvo ozraËje okruæuje njihove duπe;
surauju li s neprijateljem pravde i nesvjesno rade njegov posao
ili su zdruæeni s Kristom radeÊi Njegov posao. ...
Sotona bi bio zadovoljan da osvoji nekoga ili sve da budu
njegovi saveznici u slabljenju povjerenja izmeu braÊe i sijanju
nesklada meu onima koji tvrde da vjeruju u istinu. Sotona mo-
æe ostvariti svoju namjeru najuspjeπnije preko navodnih Kristo-
vih prijatelja koji ne hodaju i ne rade u Kristovim redovima. ...
Ovo je dan Gospodnje pripreme. Mi sada nemamo vremena
govoriti ono πto i sami ne vjerujemo ili ... raditi avolji posao.
Neka svatko bude svjestan kolebljive vjere drugih sijuÊi sjeme
zavisti, ljubomore i nejedinstva jer Bog Ëuje rijeËi i sudi ne pre-
ma izjavama za i protiv, veÊ po rodovima neËijih djela. ...
Ipak se Ëetiri vjetra zadræavaju sve dok Boæji sluge ne do-
biju peËat na svojim Ëelima. Onda Êe zemaljske sile postrojiti svoje
snage za posljednju veliku bitku. S kakvom bismo ozbiljnoπÊu
trebali iskoristiti ovo malo vremena kuπnje πto nam je ostalo! Kako
bismo ozbiljno trebali ispitivati sebe! ...
Nama je potrebna disciplina duha, ËiπÊenje srca i misli. To
ima veÊu vrijednost nego briljantni talenti, sposobnosti ili zna-
nje. Jedan obiËan um koji je nauËio sluπati “Tako kaæe Gospo-
din”, bolje je pripremljen za Boæje djelo od onih koji imaju spo-
sobnosti, ali ih ne rabe ispravno. ... Ljudi se mogu ponositi svo-
jim znanjem svjetovnih stvari, ali ako ne poznaju pravog Boga,
Krista, Put, Istinu i Æivot, oni su naæalost neznalice, a njihovo
Êe znanje propasti zajedno s njima. Svjetovno znanje donosi moÊ,
ali poznavanje RijeËi koje ima preobraæavajuÊi utjecaj na ljudski
um, neprolazno je. (RH 27. studenoga 1900.)

61
25. veljaËe

Sotonina posljednja bitka

“DjeËice, posljednji je Ëas! I, kako ste Ëuli, Antikrist dola-
zi. I veÊ sad su se pojavili mnogi antikristi; po tome zna-
mo da je posljednji Ëas.” (1. Ivanova 2,18)
Neprijatelj se priprema za svoju posljednju bitku protiv Cr-
kve. On se tako prikriva od pogleda da mnogi jedva mogu povje-
rovati da on doista postoji, a joπ manje mogu biti uvjereni u nje-
govu zapanjujuÊu aktivnost i silu. ...
»ovjek je Sotonin zatoËenik i ima prirodnu sklonost da sli-
jedi njegove upute i odaziva se na njegove pozive. On nema u
sebi sile kojom bi se mogao uspjeπno oduprijeti zlu. Samo kada
Krist stanuje u njemu æivom vjerom ... Ëovjek se moæe usuditi
suoËiti s tako straπnim neprijateljem. Sva druga sredstva obrane
potpuno su uzaludna; jedino s Kristom sotonska moÊ je ograni-
Ëena. To je ozbiljna istina koju bi svi trebali shvatiti. Sotona je
zaposlen svakog trenutka iduÊi tamo-amo, prohodeÊi i obilazeÊi
Zemlju, traæeÊi koga bi mogao proædrijeti. Ali iskrena molitva vjere
osujetit Êe njegove najjaËe napore. ...
Sotona nastoji uvuÊi ostatak Boæjeg naroda u opÊu propast
koja dolazi na Zemlju. ©to se viπe pribliæava Kristov dolazak, on
Êe biti sve odluËniji i lukaviji u svojim naporima da ga upropa-
sti. Muπkarci i æene ustajat Êe tvrdeÊi da imaju neko novo svjet-
lo ili neko novo otkrivenje Ëija je namjera da pokolebaju vjeru u
znaËajan dogaaj. Njihova nauËavanja neÊe izdræati ispit Boæje
rijeËi, ali Êe ipak neke duπe biti prevarene. Kruæit Êe laæne gla-
sine i neki Êe biti uhvaÊeni u ovu zamku. ... Mi nikada ne moæe-
mo biti dovoljno budni protiv svih oblika zabluda jer Sotona uporno
nastoji odvuÊi ljude od istine. ...
Neki ljudi ne posjeduju Ëvrstinu karaktera. Oni su kao napu-
hani balon i mogu poprimiti bilo koji oblik. ... Ova slabost, neod-
luËnost i neuËinkovitost moraju biti prevladani. Istinski krπÊan-
ski karakter je nepopustljiv, on se ne moæe mijenjati ili podËinja-
vati u nepovoljnim okolnostima. Ljudi moraju imati moralnu snagu
volje, osobnost koja neÊe podleÊi laskanju, podmiÊivanju ili zastra-
πivanju. ... Bog je postavio ograniËenja preko kojih Sotona ne moæe
prijeÊi. Ta prepreka je naπa najsvetija vjera i ako se izgraujemo
u vjeri, bit Êemo sigurni jer Êe nas Ëuvati Silni. (5T 294—297)

62
 26. veljaËe

Kroz nebeska vrata

“Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti ... Prije,
naime, nego bijaπe prenesen, primi svjedoËanstvo da je
ugodio Bogu.” (Hebrejima 11,5)
Mi æivimo u pokvarenom svijetu. ... Zbog pokvarenosti koje
ima sve viπe, ljubav mnogih je ohladnjela. Henok je hodio s Bo-
gom tri stotine godina. Sada nas kratkoÊa vremena, izgleda, poæu-
ruje da traæimo pravednost. Moraju li se pred nama pojaviti stra-
hote dana Gospodnjeg da bi nas natjerale na ispravne postupke?
Moæemo se ugledati na Henoka. Stotinama godina hodio je s Bo-
gom. On je æivio u pokvareno doba kada se moralna pokvarenost
πirila svuda oko njega; pa ipak on je vjeæbao svoj um u posveÊenosti
i ljubavi prema ËistoÊi. Vodio je razgovore samo o nebeskim stva-
rima. Izvjeæbao je svoj um da ide ovim putem i nosio je boæan-
sko obiljeæje. ...
I Henok se susretao s kuπnjama kao i mi. Bio je okruæen
druπtvom koje prema pravednosti nije bilo niπta viπe prijateljski
nastrojeno od ovoga kojim smo mi okruæeni. Zrak koji je udisao
bio je zagaen grijehom i pokvarenoπÊu baπ kao i danas, pa ipak,
on je æivio svetim æivotom. Bio je neokaljan grijesima koji su vladali
u vrijeme u koje je æivio. Prema tome, i mi moæemo ostati Ëisti i
neiskvareni. On je bio jedan od predstavnika svetih ljudi koji æi-
ve usred opasnosti i pokvarenosti posljednjeg vremena. Zbog svoje
vjerne posluπnosti Bogu, bio je prenesen na Nebo. Tako Êe i vjerni,
koji su æivi i koji Êe ostati, biti preneseni na Nebo. (2T 121,122)
“Blago onima koji su Ëistoga srca, jer Êe Boga vidjeti.” Tri
stotine godina, Henok je tragao za ËistoÊom srca da bi mogao biti
u suglasju s Nebom. Tri stoljeÊa hodio je s Bogom. Iz dana u dan
Ëeznuo je za bliskijom zajednicom s Njim. Zajednica je sve viπe i
viπe rasla dok ga Bog nije uzeo k sebi. Stajao je na pragu vjeË-
nog æivota, samo na korak do zemlje blagoslova. I sada su se vrata
otvorila; hod s Bogom, tako dugo odræavan na Zemlji, nastavljen
je i on je proπao kroz vrata Svetog Grada, prvi izmeu ljudi koji
su tamo uπli. ...
Bog nas poziva na takvu zajednicu. Karakter onih koji Êe
biti otkupljeni prilikom Gospodnjeg drugog dolaska mora biti svet
kao πto je bio i Henokov. (8T 331)

63
27. veljaËe

Vienje je pouzdano
“Jer ovo je vienje samo za svoje vrijeme; ispunjenju teæi,
ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe
zakasniti!” (Habakuk 2,3)
Vjera koja je jaËala Habakuka i sve svete i pravedne koji su
æivjeli u to teπko vrijeme bila je ona ista vjera koja danas odræava
Boæji narod. U najmraËnijim trenucima, u najteæim okolnostima,
krπÊanin se moæe osloniti na izvor svekolike svjetlosti i snage. Iz
dana u dan, vjerom u Boga, on moæe obnavljati svoju nadu i hra-
brost. “A pravednik æivi od svoje vjere.” U sluæbi Bogu ne smije
biti maloduπnosti, kolebanja ni straha. Gospodin Êe viπe nego ispu-
niti najsmjelija oËekivanja onih koji se uzdaju u Njega. On Êe im
dati mudrosti u skladu s razliËitim okolnostima u kojima Êe se
naÊi. ...
Apostol Pavao rjeËito svjedoËi o tome kako se Bog obilno po-
starao za svaku duπu koja je izloæena kuπnji. Njemu je bilo upu-
Êeno boæansko obeÊanje: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga
savrπeno oËituje u slabosti.” Ispunjen zahvalnoπÊu i povjerenjem,
Boæji prokuπani sluga je odgovorio: “Zato uæivam u slabostima, u
uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje pod-
nosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. Korin-
Êanima 12,9.10) ...
Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedoËili pro-
roci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Boæja obeÊanja i koja
Ëeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onako kako je
to On zamislio. Pouzdana proroËka rijeË konaËno Êe se ispuniti
slavnim dolaskom naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista kao
Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. Vrijeme Ëe-
kanja moæda izgleda dugaËko, moæda duπu pritiskuju obeshrab-
rujuÊe okolnosti, mnogi u koje smo se uzdali Êe moæda pasti na
putu; meutim, zajedno s prorokom koji je hrabrio Judu u vrijeme
nezapamÊenog otpada, uzviknimo puni povjerenja: “Ali je Jahve
u svojem svetom Hramu: nek sva zemlja zaπuti pred njime!”
(Habakuk 2,20) Neka nam uvijek bude u sjeÊanju radosna poru-
ka: “Jer ovo je vienje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teæi, ne
vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti
... a pravednik æivi od svoje vjere” (Habakuk 2,3.4) (PK 386—388)

64
 28. veljaËe

Siguran zaklon
“Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike
zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe zemlja svoju
krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih koji su
na njoj poklani.” (Izaija 26,21)
Stanovnici gradova vrlo brzo i sigurno preuzimaju na svoja
lea teret skoro sveopÊe krivnje zbog sve snaænijeg i drskijeg be-
zakonja. SveopÊu pokvarenost ljudsko pero jednostavno nije spo-
sobno opisati. Svakog dana suoËavamo se s novim sluËajevima
sukoba, podmiÊivanja, prijevare; svaki dan Ëitamo potresne izvje-
πtaje o nasilju i bezakonju, o ravnoduπnosti prema ljudskim stra-
danjima, o okrutnom, neljudskom uniπtavanju ljudskih æivota. ...
Naπ Bog je milostiv. Prema prijestupnicima svoga Zakona po-
stupa s velikim strpljenjem i njeænom suÊuti. ... Gospodin dugo
podnosi ljude i gradove, upuÊujuÊi im u svojoj milosti opomene
ne bi li ih spasio od boæanskog gnjeva, ali doÊi Êe vrijeme kad se
molbe za milost viπe neÊe usliπavati. ...
Stanje u druπtvu, posebice u velikim gradovima mnogih na-
roda, objavljuje gromkim glasom da je doπao Ëas Boæjeg suda i
da je kraj svega zemaljskoga vrlo blizu. Mi stojimo na pragu najveÊe
krize svih vjekova. Boæje kazne izlijevat Êe se brzo jedna za dru-
gom — poæari, poplave, potresi, ratovi i krvoproliÊa. ...
Priprema se oluja Boæje srdæbe; opstat Êe samo oni koji od-
govore na pozive milosti, kao πto su to uËinili stanovnici Ninive
poslije Joninog propovijedanja, i prime posveÊenje putem posluπ-
nosti zakonima boæanskog Vladara. Samo Êe se pravednici sakriti
s Kristom u Bogu dok ne proe pustoπenje. Neka molitva naπe
duπe bude:
“Ja drugog utoËiπta nemam,
moja se bespomoÊna duπa samo tebe hvata,
Nemoj me, o nemoj me ostaviti,
Podupri me i utjeπi ti!
Sakrij me, o Spasitelju, sakrij me,
Dok ne prou oluje æivota.
Povedi me sigurnim putom u Nebo,
O, primi me, primi, u zagrljaj svoj!”
(PK 275—278)
65
1. oæujka

Kriza je na pomolu
“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pohara od
Sveviπnjeg.” (Joel 1,15)
ProroËanstva koja je veliki JA JESAM dao u svojoj RijeËi, i
koja se kao karika za karikom uklapaju u lanac dogaaja, od vjeË-
nosti u proπlosti do vjeËnosti u buduÊnosti, govore nam gdje se
nalazimo danas i πto se moæe oËekivati u vremenu koje dolazi.
Sve ono πto je proroËanstvo najavilo da Êe se zbiti do danaπnjega
dana, zapisano je na stranicama povijesti, a mi moæemo biti sigurni
da Êe i ono πto se tek treba zbiti biti ispunjeno po svome redosli-
jedu.
Danas znaci vremena objavljuju da se nalazimo na pragu ve-
likih i sveËanih dogaaja. U naπem svijetu sve je u pokretu. Pred
naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËanstva o dogaajima
koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»ut Êete za ratove i glasine
o ratovima. ... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv
kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” (Matej
24,6.7)
Sadaπnje vrijeme pobuuje najveÊe zanimanje svih ljudi. Up-
ravljaËi i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovorne
poloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva, usmjerili su svoju
pozornost na dogaaje koji se zbivaju oko nas. Oni prate odnose
meu narodima. Oni promatraju napetost koja je zahvatila svaki
element na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro treba dogoditi neπto
veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragu goleme krize.
Biblija, i samo Biblija, daje pravilno tumaËenje svih tih zbi-
vanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπega
svijeta, dogaaji koji veÊ bacaju svoju sjenu na ono πto se sada
zbiva, dok zvuci onoga πto se pribliæava Ëine da Zemlja podrhtava
i ljudska srca zastaju od straha. ...
I danas se ljudi i narodi kuπaju viskom u ruci Onoga koji
nikada ne grijeπi. Svi oni svojom odlukom odreuju svoju sudbi-
nu, a Bog ih sve nadglasava radi ispunjenja svojih namjera. ...
KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zadesiti
svijet kao najveÊe iznenaenje i tu pripremu trebaju obaviti mar-
ljivim prouËavanjem Boæje RijeËi i nastojanjem da svoj æivot usu-
glase s njezinim propisima. (PK 536,537,626)

66
 2. oæujka

Lijek za duπe oboljele od grijeha

“Sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nig-
dje zdrava mjesta, veÊ ozljede, modrice, otvorene rane, ni
oËiπÊene, ni povijene, ni uljem ublaæene.” (Izaija 1,5.6)
Postoji lijek za duπe oboljele od grijeha. Lijek se nalazi u
Isusu. Kakvog li dragocjenog Spasitelja! Njegova milost dovoljna
je i za najslabije, ali i najjaËi moraju imati Njegovu milost ili Êe
propasti.
Vidjela sam kako bi bilo moguÊe dobiti ovu milost. Idite u
svoju klijet i tamo, nasamo, molite Boga: “UËini mi Ëisto srce,
Boæe, i duh prav ponovi u meni.” Budite ozbiljni i iskreni ... Po-
put Jakova borite se u molitvi. Borite se. ... Morate dati sve od
sebe. ...
Traæite Gospodina cijelim svojim srcem. Doite k Njemu s
gorljivoπÊu, i kad iskreno osjeÊate da Êete bez Boæje pomoÊi pro-
pasti, kad Ëeznete za Njim kao πto koπuta Ëezne za potokom, Go-
spodin Êe vam dati snagu. Iskusit Êete mir koji nadilazi svaki
razum. Ako oËekujete spasenje, morate se moliti. Odvojite potrebno
vrijeme. Ne budite uæurbani i bezbriæni u svojim molitvama. Traæite
ustrajno od Boga da u vama izvrπi potpunu promjenu da biste
rodili duhovne rodove i svijetlili kao svjetlo svijetu. Ne budite smet-
nja ili prokletstvo za Boæje djelo, veÊ pomoÊ i blagoslov. Govori li
vam Sotona da ne moæete uæivati potpuno spasenje i slobodu? Ne
vjerujte mu.
Vidjela sam da je prednost svakog krπÊanina da na njega snaæ-
no utjeËe Boæji Duh. Slatki, nebeski mir ispunjavat Êe vaπ um, a
vi Êete æeljeti razmiπljati o Bogu i Nebu. Radovat Êete se slav-
nim obeÊanjima Njegove rijeËi. ...
Ako oni koji se izdaju kao krπÊani vole Isusa viπe nego ovaj
svijet, s radoπÊu Êe govoriti o Njemu, svojem najboljem prijatelju
na kojeg je usredotoËena sva njihova ljubav. On im je pritekao u
pomoÊ u Ëasu kad su se osjeÊali izgubljeni i jadni. Okrenuli su
se Njemu kada su bili umorni i optereÊeni grijehom. On je uklo-
nio njihov teret krivnje i grijeha ... i dao novi smjer njihove ljubavi.
Ono πto su nekad voljeli, sada mrze, a ono πto su mrzili, sada
vole.
Je li se ova velika promjena dogodila i u tebi? (1T 158—160)

67
3. oæujka

Novi æivot
“Zaista, zaista kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Sve-
toga, taj ne moæe uÊi u kraljevstvo nebesko. ... Treba da se
odozgo rodite.” (Ivan 3,5-7)
Onaj koji pokuπava dosegnuti Nebo svojim vlastitim djelima,
dræanjem Zakona, pokuπava nemoguÊe. Nema sigurnosti za ono-
ga koji posjeduje samo legalistiËku religiju, obliËje poboænosti.
KrπÊanski æivot nije preinaËavanje ili poboljπavanje staroga, veÊ
preobraæaj naravi. To znaËi umiranje svome “ja” i grijehu i potpuno
novi æivot. Ova se promjena moæe provesti samo uspjeπnim djelo-
vanjem Svetoga Duha. ...
Netko moæda ne moæe toËno odrediti vrijeme i mjesto ili utvr-
diti sve okolnosti svog obraÊenja, ali to nije dokaz da je on neob-
raÊen. Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar, Krist nepre-
kidno radi na srcu. Malo-pomalo, moæda nesvjesno za onoga koji
ih prima, nastaju dojmovi koji privlaËe duπu Kristu. ... A onda
odjednom, kada Duh uputi neposredniji poziv, duπa se radosno
predaje Isusu. Mnogi ovo nazivaju iznenadnim obraÊenjem, ali to
je rezultat poziva Boæjeg Duha — strpljivog, dugotrajnog proce-
sa.
Premda nevidljivo, djelovanje vjetra vidi se i osjeÊa. Tako Êe
se rad Duha na duπi pokazati u svakom djelu onoga koji je osjetio
njegovu spasonosnu silu. Kad Boæji Duh osvoji srce, On preobra-
æava i æivot. Grjeπne misli se odbacuju, zla djela se napuπtaju;
ljubav, poniznost i mir zauzimaju mjesto srdæbe, zavisti i svae.
Radost zauzima mjesto æalosti i lice odsjajuje nebeskom svjetlo-
πÊu. Nitko ne vidi ruku koja podiæe teret ili zamjeÊuje svjetlost
koja silazi iz nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi onda kad se duπa
vjerom pokorava Bogu. Tada sila nevidljiva za ljudsko oko stva-
ra novo stvorenje po Boæjem obliËju.
OgraniËenim umovima nemoguÊe je shvatiti djelo otkuplje-
nja. Njegova tajna nadmaπuje ljudsku spoznaju; ipak onaj koji
prelazi iz smrti u æivot razumije da je to boæanska stvarnost. Po-
Ëetak otkupljenja ovdje moæemo spoznati osobnim iskustvom. Nje-
gov rezultat doseæe do vjeËnih vremena. (DA 172,173)

68
 4. oæujka

NajveÊa æivotna potreba

“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu praved-
nost, a to Êe vam se nadodati! (Matej 6,33)
Ovo je prvi i najvaæniji cilj — kraljevstvo Boæje i Kristova
pravednost. Ostali ciljevi koje æelimo dostiÊi trebali bi biti u dru-
gom planu u odnosu na ovaj.
Sotona Êe prikazati put svetosti kao teæak, a stazu svijeta
posutu ruæama. U laænim i laskavim bojama odapinjat Êe na vas
strijele kuπnji svijeta s njegovim zadovoljstvima. Taπtina je jed-
na od najjaËih crta naπe izopaËene naravi i on zna da to moæe
uspjeπno iskoristiti. On Êe vam laskati preko svojih orua. Moæe
vam uputiti hvalu koja Êe laskati vaπoj taπtini, hraniti vaπ po-
nos i samopoπtovanje. Na osnovi toga moæete pomisliti da je s
takvim prednostima i svim onim πto je privlaËno doista velika
πteta da iziete iz svijeta, odvojite se i postanete krπÊanin. ... Ali
imajte na umu da Êe zemaljskim uæicima doÊi kraj i da Êete æeti
ono πto sijete. Jesu li tjelesna privlaËnost, sposobnosti ili talenti
odviπe vrijedni da budu posveÊeni Bogu, vaπem Stvoritelju, Ono-
mu koji vas promatra svakog trenutka? Jesu li vaπe vrline odviπe
dragocjene da budu posveÊene Bogu?
Mladima je hitno potrebno neπto da razvesele i zabave svoj
um. Vidjela sam da je zadovoljstvo u marljivosti i zadovoljstvo u
teænji za korisnim æivotom. Neki smatraju da moraju imati ne-
πto ... Ëemu se um moæe okrenuti za olakπanjem i osvjeæenjem
od briga i umora koji vam zadaje posao. Ono πto im je upravo
potrebno jest krπÊanska nada. Religija Êe dati vjerniku utjehu i
bit Êe siguran vodiË k Izvoru istinske radosti. Mladi bi trebali
prouËavati rijeË Boæju, moliti se i razmiπljati i tako Êe otkriti da
njihovo slobodno vrijeme ne moæe biti bolje uporabljeno.
Mladi prijatelji, odvojite vrijeme da sami sebe ispitate lju-
bite li Boga. Budite odluËni u namjeri da izvrπite pravi izbor i
donesete ispravne odluke. (1T 502—503)
Traæite najprije kraljevstvo Boæje i Njegovu pravednost. Neka
vam ovo bude prvo i posljednje. Nastojte πto ozbiljnije upoznati
Onoga koga poznavati na pravi naËin znaËi vjeËni æivot. Krist i
Njegova pravednost donosi spasenje duπi. (FE 484)

69
5. oæujka

Nebeski bespreijekoran biser

“S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traæi sku-
pocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da
proda sve πto ima i kupi ga.” (Matej 13,45.46)
Sam Krist je dragocjeni biser. ... Kristova pravednost kao Ëist,
bijeli biser nema mane ni mrlje. Nema ljudske ruke koja bi mo-
gla poboljπati tako veliki i dragocjeni Boæji dar kao πto je biser.
On je besprijekoran. U Kristu “se nalazi sakriveno sve blago mu-
drosti i znanja” (Koloπanima 2,3). On “nam postade mudrost od
Boga, pravednost, posveÊenje i otkupljenje” (1. KorinÊanima 1,30).
Sve πto moæe zadovoljiti potrebe i teænje ljudske duπe, i na ovom
svijetu i na onom koji Êe doÊi, nalazi se u Kristu. Naπ Otkupitelj
je tako dragocjen biser da u usporedbi s Njim sve gubi vrijed-
nost. ...
U usporedbi biser se ne prikazuje kao dar. Trgovac ga je kupio,
s tim πto je prethodno morao rasprodati sve πto je imao. Mnogi
se zato pitaju πto bi ovo trebalo znaËiti buduÊi da je Krist u Sve-
tim spisima prikazan kao dar. On doista jest dar, ali samo onima
koji Njemu daju sebe, svoju duπu, tijelo i duh bez rezerve. Mi
trebamo dati sebe Kristu i æivjeti æivotom dobrovoljne posluπnosti
Njegovim zahtjevima. Sve πto jesmo, svi talenti i sposobnosti ko-
je imamo — sve to pripada Gospodinu i treba biti posveÊeno Nje-
govoj sluæbi. Kad Mu se na taj naËin potpuno predamo, Krist nam
daje sebe zajedno sa svim blagom koje samo Nebo moæe dati. Na
taj naËin mi doista stjeËemo dragocjeni biser. ...
Na træiπtu kojim upravlja Boæja milost, dragocjeni biser pri-
kazan je kao neπto πto se moæe kupiti bez novca i bez cijene. Na
tom træiπtu nebeska dobra moæe dobiti svatko. Riznica dragulja
istine otvorena je za sve. ... Spasiteljev glas poziva nas ozbiljno
i s puno ljubavi: “Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæe-
nog zlata, da se obogatiπ. ...” Najsiromaπniji mogu kupiti spase-
nje isto tako kao i najbogatiji; ali ono se ne moæe kupiti nikak-
vim ovozemaljskim bogatstvom, veÊ samo dobrovoljnom posluπnoπÊu
i predajom Kristu kao Njegova otkupljena svojina. ...
Mi ne moæemo kupiti spasenje, ali ga trebamo traæiti s takvim
zanimanjem i ustrajnoπÊu kao da smo spremni za njega dati sve
na svijetu. (COL 115—117)

70
 6. oæujka

Krist — jedini Spasitelj

“On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svo-
ga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproπtenje
grijeha.” (Koloπanima 1,13.14)
Nije vaæno tko ste ili kakav ste æivot vodili; moæete biti spa-
πeni jedino na naËin koji je Bog odredio. Morate se pokajati; mo-
rate bespomoÊni pasti na Stijenu, Isusa Krista. Morate osjetiti
potrebu za lijeËnikom i jedinim lijekom za grijeh — Kristovom
krvlju. Ovaj lijek moæe biti djelotvoran samo ako se pokajete pred
Bogom i vjerujete u naπega Gospodina Isusa Krista. ... Kristova
krv koristit Êe samo onima koji osjeÊaju potrebu za njezinom si-
lom koja Ëisti.
Nedostiæne li ljubavi i poniæenja! I kada se ne oslanjamo na
boæansku milost, Krist nas æeli otkupiti! Ali naπ Veliki LijeËnik
traæi od svake duπe bespogovorno pokoravanje. Mi nikada ne smi-
jemo odreivati lijek sami sebi. Krist mora imati potpunu upra-
vu nad naπom voljom i djelima. ...
Moæemo laskati sebi ... da je naπ karakter ispravan i da se
ne trebamo poniæavati pred Bogom poput kakvog obiËnog greπ-
nika. Ali moramo imati na umu da Êemo u æivot uÊi na potpuno
isti naËin kao i najveÊi greπnik. Moramo odbaciti svoju vlastitu
pravednost i moliti Krista da u nas bude usaena Njegova pra-
vednost. Moramo zavisiti iskljuËivo od Krista kad je u pitanju
naπa snaga. Naπe “ja” mora umrijeti. Moramo shvatiti da sve πto
imamo potjeËe od prevelikog bogatstva boæanske milosti. Neka slje-
deÊe rijeËi budu jezik naπeg srca: “Ne nama, o Gospodine, ne nama,
nego Tvojem imenu dajemo slavu za Tvoju milost i istinu.”
Prava vjera praÊena je ljubavlju, a ljubav posluπnoπÊu. Sve
snage i strasti obraÊenog Ëovjeka stavljaju se pod Kristovu vlast.
Njegov Duh je sila koja obnavlja pretvarajuÊi u boæansko obliËje
sve koji je prime. ...
“Nijedan koji je roen od Boga ne grijeπi.” On osjeÊa da je
kupljen Kristovom krvlju i vezan najuzviπenijim zavjetom da slavi
Boga u svojem tijelu i duhu koji pripada Bogu. U njemu je uguπena
ljubav prema grijehu i samom sebi. Svakoga dana on se pita: “©to
da uzvratim Jahvi za sve πto mi je uËinio?” “Gospodine, πto æeliπ
da Ëinim?” (5T 218—220)

71
7. oæujka

Provjerite sami
“Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve: blago Ëovjeku koji
se njemu utjeËe!” (Psalam 34,9)
Kako Êemo prepoznati Boæju dobrotu i Njegovu ljubav u svojem
æivotu? Psalmist nam ne kaæe: Sluπajte i saznat Êete, Ëitajte i znat
Êete ili vjerujte i spoznat Êete, veÊ: “Kuπajte i vidite kako dobar
je Jahve.” Umjesto da se oslanjate na rijeË drugih, provjerite sa-
mi.
Iskustvo je znanje koje proistjeËe iz istraæivanja. Religija is-
traæivanja je ono πto je sada potrebno. ... ToËno je da veliki broj
ljudi ima teoretsko znanje vjerske istine, ali oni nikada nisu osjetili
silu boæanske milosti u svojim srcima koja obnavlja. ... Oni vjeruju
u Boæji gnjev, ali ne ulaæu ozbiljne napore da ga izbjegnu. Vjeru-
ju u Nebo, ali se ne ærtvuju da ga dobiju. ... Znaju lijek za grijeh,
ali ga ne koriste. Znaju πto je ispravno, ali to ne cijene. Sve njihovo
znanje poveÊat Êe njihovu osudu. Oni nikada nisu doæivjeli i nauËili
iz iskustva da je Gospodin dobar.
Postati Kristov uËenik znaËi odbaciti svoje “ja” i slijediti Isusa
u zlu i dobru. Svako popuπtanje u onome πto nam je drago a koje
koËi naπ vjerski æivot mora se ukloniti. ... HoÊemo li uloæiti odgo-
varajuÊi napor i podnijeti ærtvu koja je vrijedna cilja koji treba-
mo dostiÊi?
Svaka zajednica koju stvaramo, kolikogod ograniËena, vrπi
izvjestan utjecaj na nas. Mjera do koje taj utjecaj djeluje na nas
bit Êe odreena stupnjem bliskog i trajnog prijateljstva, kao i naπom
ljubavlju i poπtovanjem prema onima s kojima se druæimo. Na
taj naËin, poznanstvom i druæenjem s Kristom moæemo postati
kao On, bezgreπni Primjer.
Zajednica s Kristom — kako je neizrecivo dragocjena! Naπa
je prednost da uæivamo u takvoj zajednici ako za njom Ëeznemo,
ako se ærtvujemo da je saËuvamo. (5T 221—223)
Tako svatko u svojem vlastitom iskustvu “potvruje da je Bog
istinit” (Ivan 3,33). On moæe posvjedoËiti: “Bila mi je potrebna
pomoÊ i naπao sam je u Isusu. Svaki nedostatak je nadoknaen,
glad moje duπe je utaæena. ... Vjerujem u Isusa jer je On za mene
boæanski Spasitelj. Vjerujem u Bibliju zato πto sam uvidio da je
ona Boæji glas mojoj duπi.” (8T 321)

72
 8. oæujka

Graani Neba
“Prema tome, niste viπe tuinci i gosti, nego ste sugraani
svetih i ukuÊani Boæji.” (Efeæanima 2,19)
Isus kaæe: “Pogledajte, dolazim brzo.” Ove rijeËi trebali bi-
smo uvijek imati na umu i raditi s uvjerenjem da je Gospodnji
dolazak doista blizu a mi da smo putnici i stranci na Zemlji. (5T
266)
Svako sredstvo milosti treba marljivo usavrπavati da bi se
duπa sve viπe ispunjavala Boæjom ljubavlju, “da mognete prosu-
diti ono πto je bolje: da budete Ëisti i besprijekorni za Kristov
dan, puni roda — pravednosti” (Filipljanima 1,10.11). Vaπ krπ-
Êanski æivot mora biti æiv i nepokolebljiv. Vi moæete postiÊi vi-
soki ideal koji je izloæen u Pismu i morate ga postiÊi ako æelite
biti Boæja djeca. Ne moæete stajati u mjestu; ili Êete napredovati
ili nazadovati. ...
HoÊete li se zadovoljiti ograniËenim krπÊanskim rastenjem ili
Êete snaæno napredovati u duhovnom æivotu? Tamo gdje postoji
duhovno zdravlje, postoji i rast. Boæje dijete raste dok ne doseg-
ne punu visinu rasta u Kristu. Nema granice njegovom napredo-
vanju. ...
Oni koji bi trebali biti jaki i utemeljeni u Kristu, novoro-
enËad su u pogledu razumijevanja i poznavanja rada Boæjeg Duha.
Nakon godina i godina iskustva oni razumiju samo osnovna na-
Ëela tog velikog sustava vjere i nauka koji tvori krπÊansku vjeru.
Oni ne razumiju to savrπenstvo karaktera koji Êe dobiti pohvalu:
“Dobro je.” ...
Mi moramo izvojevati velike pobjede ili Êemo izgubiti Nebo.
Tjelesno srce mora biti razapeto jer je sklono moralnoj izopaËe-
nosti koja vodi u smrt. ... Molite se da moÊna sila Svetoga Duha,
sa svom svojom oæivljavajuÊom, okrepljujuÊom i preobraæavaju-
Êom snagom, kao elektriËni πok, potrese umrtvljenu duπu, da uËini
da svaki æivac zatreperi novim æivotom prenoseÊi cijelog Ëovjeka
iz njegovog mrtvila, tjelesnosti i putenosti u stanje duhovnog
zdravlja. Tako Êete postati dioniËari boæanske naravi ... i u va-
πim Êe duπama odsjajivati obliËje Onoga Ëijom ste se ranom izli-
jeËili. (5T 264—267)

73
9. oæujka

Potpunije znanje o Bogu

“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i
onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)
Jedino poznavanjem Boga ovdje, moæemo se pripremiti za su-
sret s Njim prilikom Njegovog dolaska. ... Ali mnogi od onih koji
tvrde da vjeruju u Krista zapravo ne poznaju Boga. Oni su samo
povrπno poboæni. Oni ne vole Boga, ne prouËavaju Njegov karak-
ter i zbog toga ne znaju kako da vjeruju, gledaju i æive. Ne poznaju
neumornu ljubav niti πto znaËi hoditi u vjeri. ... Ne shvaÊaju da
je njihova duænost da primaju kako bi mogli obogatiti druge.
Svijet svojom mudroπÊu ne poznaje Boga. Mnogi vrlo rjeËito
govore o Njemu, ali njihovo uvjeravanje ne dovodi ljude bliæe
Njemu jer oni sami nisu u æivoj zajednici s Njim. GovoreÊi o sebi
da su mudri, postaju ludi. Njihovo je poznavanje Boga nesavrπe-
no. (RH 3. veljaËe 1903.)
Mi ne moæemo Boga otkriti pukim traæenjem, ali On se ot-
krio u svojem Sinu koji je svjetlo OËeve slave i otisak Njegove
biti. Ako æelimo upoznati Boga, moramo biti nalik na Krista. ...
Æivjeti Ëistim æivotom po vjeri u Krista kao osobnog Spasitelja
donijet Êe vjerniku jasniju, dublju spoznaju o Bogu. (KH 9)
Krist je savrπena objava Boga. “Nitko ne moæe vidjeti Bo-
ga,” kaæe On, “jedinoroeni Sin koji je u naruËju OËevom, On ga
javi.” Samo poznavajuÊi Krista, moæemo poznavati Boga. I dok
Ga budemo gledali, preobraæavat Êemo se u Njegovo obliËje, spre-
mni da se s Njim susretnemo prilikom Njegovog dolaska. ...
Sada je vrijeme da se pripremimo za dolazak naπega Gospo-
dina. Spremnost da se susretnemo s Njim ne moæe se postiÊi za
jedan trenutak. Priprema za taj veliËanstveni prizor sastoji se u
marljivom iπËekivanju i bdjenju zajedno s ozbiljnim radom. Tako
Boæja djeca veliËaju Njega. Usred uæurbanih prizora iz æivota Ëut
Êe se njihov glas kako upuÊuje rijeËi ohrabrenja, nade i vjere. Sve
ono πto imaju i jesu posveÊeno je sluæbi Gospodinu. Na taj se na-
Ëin oni pripremaju da sretnu svojega Gospodina i kada On doe,
reÊi Êe s radoπÊu: “Evo Boga naπega; njega Ëekasmo i on Êe nas
spasiti. ... Bit Êemo radosni i uæivati u Njegovom spasenju.” (RH
3. veljaËe 1903.)

74
 10. oæujka

Najuzviπenija razmiπljanja
“Gledajte koliku nam je ljubav otac iskazao, da se zovemo
djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer
njega nije upoznao.” (1. Ivanova 3,1)
O, kakva je to ljubav, kakva nenadmaπna ljubav, da se mi,
greπnici i tuinci, moæemo vratiti natrag Bogu i biti posvojeni u
Njegovu obitelj! Moæemo Mu se obratiti dragim imenom “OËe naπ”.
...
Sva roditeljska ljubav koja je kanalima ljudskih srca tekla
iz generacije u generaciju, svi izvori njeænosti koji su se otvarali
u ljudskim duπama, samo su majuπni potoËiÊ u odnosu na beskrajan
ocean kada se usporede s beskonaËnom, neiscrpnom Boæjom lju-
bavlju. Jezik to ne moæe iskazati; pero ne moæe opisati. O njoj
moæete razmiπljati svaki dan u svojem æivotu; moæete marljivo
istraæivati Sveto pismo da biste je razumjeli; moæete se posluæiti
svim silama i sposobnostima koje vam je Bog dao nastojeÊi shva-
titi ljubav i suosjeÊanje nebeskog Oca, a opet se pred vama pruæa
beskraj. Tu ljubav moæete prouËavati vjekovima, pa ipak nikada
neÊete u potpunosti shvatiti duljinu, πirinu, dubinu i visinu Boæ-
je ljubavi koju je pokazao time πto je dao svojeg Sina da umre
za svijet. Ni sama vjeËnost neÊe je moÊi u potpunosti otkriti. Ipak,
kad prouËavamo Bibliju i razmiπljamo o Kristovom æivotu i pla-
nu spasenja, tim velikim temama, naπ um se otvara sve viπe i
viπe. (5T 739,740)
Krist je doπao na ovaj svijet da otkrije Boga kao Boga ljuba-
vi, punog milosti, njeænosti i suÊuti. (5T 738,739)
Bilo bi dobro da provedemo jedan sat svakoga dana razmiπ-
ljajuÊi i promatrajuÊi Kristov æivot od kolijevke pa sve do Golgote.
Trebali bismo prouËavati svaku pojedinost iz Njegovog æivota i u
maπti æivo predoËiti svaki prizor, osobito one posljednje iz Njego-
vog zemaljskog æivota. Tako razmiπljajuÊi o Njegovom nauku i pat-
njama kao i o beskonaËnoj ærtvi koju je podnio za otkupljenje ljud-
skog roda, jaËamo svoju vjeru, oæivljujemo ljubav i postajemo dublje
proæeti duhom koji je ispunjavao i naπeg Spasitelja. Ako æelimo
biti spaπeni, svi moramo uËiti u podnoæju kriæa pouku o pokajanju
i vjeri. ... Razmiπljanje o Kristu na kriæu probudit Êe u nama zah-
valnost i sve πto je plemenito i uzviπeno. (4T 374)

75
11. oæujka

Potrebna je bijela odjeÊa

“Tada ue kralj da pogleda goste. Nae ondje jednog Ëo-
vjeka koji ne bijaπe obuËen u svadbeno ruho te mu reËe:
‘Prijatelju, kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?’ On
ostade nijem.” (Matej 22,11.12)
Svadbenim ruhom u usporedbi je prikazan Ëist i neokaljan
karakter koji moraju imati pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano
“da se obuËe u blistav, Ëist lan”, da bude “bez ljage, bez bore,
bez iËega tomu sliËna” (Efeæanima 5,27). »ist lan oznaËuje, kaæe
Biblija, “pravedna djela svetih” (Otkrivenje 19,8). To je Kristova
pravednost, Njegov besprijekorni karakter koji se po vjeri daje
svima koji Ga prime kao svojeg osobnog Spasitelja.
Kada je Bog u svetom Edenu nastanio naπe praroditelje, nosili
su bijelo ruho nevinosti. ... Ali kada se pojavio grijeh, oni su pre-
kinuli svoju vezu s Bogom, a svjetlo koje ih je dotad okruæivalo,
nestalo je. ... »ovjek ne moæe izmisliti niπta πto bi zamijenilo iz-
gubljeno ruho nevinosti. ... Samo je haljina pravde koju nam je
osigurao sam Krist prikladna odjeÊa u kojoj se moæemo pojaviti
u Boæjoj prisutnosti. Ovaj plaπt, haljinu svoje pravednosti, Krist
Êe dati svakome tko se kaje i vjeruje. ... Ovo ruho, izatkano na
nebeskom razboju, ne sadræi nijednu nit izraenu ljudskom ru-
kom. Krist je u svojoj ljudskoj naravi razvio savrπeni karakter, i
taj karakter On preporuËuje i nudi nama. “Sva naπa pravda je
kao neËista haljina.” (Izaija 64,6 — DK) Sve ono πto Ëinimo mi
sami, zaprljano je grijehom. Ali Sin Boæji se “pojavio da uzme
grijehe, i grijeha u njemu nema”. (1. Ivanova 3,5) ...
Svojom savrπenom posluπnoπÊu On je svakom ljudskom biÊu
omoguÊio posluπnost Boæjim zapovijedima. Kad se predamo Kri-
stu, naπe srce sjedinjuje se s Njegovim, naπa volja stapa se u Nje-
govu volju, naπ um postaje jedno s Njegovim, naπe misli su zarob-
ljene u pokornosti Njemu; mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi
biti obuËen u haljine Njegove pravednosti. Onda, kad Gospodin
pogleda na nas, On ne vidi odjeÊu od smokvinog liπÊa, golotinju
i izopaËenost uzrokovanu grijehom, veÊ svoju vlastitu haljinu
pravednosti koja prikazuje savrπenu posluπnost Jahvinom zako-
nu. (COL 310—312)

76
 12. oæujka

Radost u posluπnosti
“Jahve, za tvojim spasenjem Ëeznem, uæivam u tvom Zako-
nu.” (Psalam 119,174)
Pravi se krπÊanin nikada neÊe æaliti da je Kristov jaram bolan
za njegova ramena. On doæivljava sluæbu za Isusa kao istinsku
slobodu. Boæji zakon njegova je radost. Umjesto da pokuπava uma-
njiti boæanske zapovijedi i prilagoditi ih svojim nedostacima, on
se neprestano bori da se uzdigne do razine njihovog savrπenstva.
Takvo iskustvo moramo doæivjeti i mi ako æelimo biti spremni
da se odræimo u Boæji dan. Sada, dok traje kuπnja, dok se glas
milosti joπ uvijek Ëuje, za nas je vrijeme da odbacimo svoje grije-
he. ... Bog je osigurao mnoga sredstva da moæemo ostati savr-
πeni u Njegovoj milosti ne oskudijevajuÊi ni u Ëemu, ËekajuÊi na
dolazak naπega Gospodina. Jeste li spremni? Jeste li obukli svad-
benu odjeÊu? Ta odjeÊa neÊe pokriti prijevaru, neËistoÊu, pokvar-
enost ni licemjerje. Nad vama je Boæje oko. ... Mi moæemo sa-
kriti svoje grijehe od ljudskih oËiju, ali niπta ne moæemo sakriti
od naπeg Stvoritelja.
Bog nije poπtedio svojeg Sina, veÊ Ga je predao smrti zbog
naπih grijeha i podignuo Ga ponovno radi naπeg opravdanja. Po
Kristu, bezvrijedni kakvi jesmo, moæemo dobiti sve duhovne bla-
goslove. Dolazimo li k Njemu da bismo mogli imati æivot? (5T
220,221)
Boæja volja je izraæena u propisima Njegovog svetog Zakona,
a naËela ovog Zakona naËela su Neba. Nebeski aneli ne posjeduju
nikakvo uzviπenije znanje od poznavanja Boæje volje, a ispunjavanje
Njegove volje najuzviπenija je sluæba kojoj mogu posvetiti svoje
sposobnosti.
Meutim, na Nebu se ne obavlja sluæba da bi se udovoljilo
Zakonu. Kada se Sotona pobunio protiv Jahvina zakona, misao o
tome da postoji Zakon bila je za anele iznenadno suoËavanje s
Ëinjenicom o kojoj dotle nisu razmiπljali. U svojoj sluæbi aneli
nisu sluge, veÊ sinovi. ... Njima posluπnost nije nikakav teret. Lju-
bav prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Tako i u svakoj
duπi u kojoj boravi Krist, Nada slave, ponovno odjekuju Njegove
rijeËi: “HoÊu Ëiniti volju tvoju, Boæe moj, i zakon je tvoj meni u
srcu.” (Psalam 40,8 — DK) (MB 109)

77
13. oæujka

Oblikovani u Boæjoj radionici

“Ili zar ne znate da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, koji
stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da
ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle,
Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊanima 6,19.20)
Mi ne pripadamo sami sebi. Skupo smo kupljeni stradanjem
i smrÊu Sina Boæjeg. Kad bismo ovo mogli razumjeti i u potpunosti
provesti, osjeÊali bismo veliku odgovornost koja poËiva na nama
da se odræimo u najboljem zdravstvenom stanju i uzvratimo Bogu
savrπenu sluæbu. ...
Mi vjerujemo da Krist uskoro dolazi. ... Ne sumnjamo niti
smo sumnjali prijaπnjih godina da je doktrina koju dræimo danas
istina za sadaπnje vrijeme i da se pribliæavamo sudu. Spremamo
se da sretnemo Onoga koji se treba pojaviti na nebeskim obla-
cima u pratnji svetih anela da dade vjernima i pravednima za-
vrπni dodir besmrtnosti. Kad On doe, neÊe nas Ëistiti od naπih
grijeha, uklanjati nedostatke naπeg karaktera niti nas lijeËiti od
slabosti naπeg temperamenta i naπih sklonosti. Mi Êemo biti sprem-
ni i prije tog vremena.
Kada Gospodin doe, oni koji budu sveti, bit Êe i dalje sveti.
Oni koji su saËuvali svoja tijela i duh u svetosti, posveÊenju i
Ëasti, na kraju Êe primiti zavrπni dodir besmrtnosti. Ali oni koji
budu nepravedni, neposveÊeni i prljavi, ostat Êe takvi zauvijek.
Tada njihovi nedostaci neÊe moÊi biti uklonjeni niti Êe oni moÊi
dobiti sveti karakter. ... Sve ovo treba biti uËinjeno u vrijeme kuπnje.
Sada je vrijeme da se obavi ovaj posao. ...
Mi se sada nalazimo u Boæjoj radionici. Mnogi od nas su grubo
kamenje iz kamenoloma. Ali kada se dræimo Boæje istine, ona utjeËe
na nas. Ona nas uzdiæe i uklanja od nas svaku nesavrπenost i
grijeh, kakav god on bio. Na taj naËin mi se pripremamo da sret-
nemo Kralja u svoj Njegovoj ljepoti i konaËno se ujedinimo sa
svetim nebeskim anelima u kraljevstvu slave. Ovdje taj posao
treba biti obavljen za nas, ovdje naπe tijelo i duh trebaju biti sprem-
ni za vjeËnost. (2T 354—356)

78
 14. oæujka

Tjelesno zdravlje i plemenite misli

“Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da ste tuinci i stranci,
klonite se tjelesnih poæuda, jer one vojuju protiv duπe.” (1.
Petrova 2,11)
Mnogi doæivljavaju ovaj tekst kao upozorenje samo protiv ra-
zuzdanosti, ali on ima πire znaËenje. On zabranjuje svako πtetno
popuπtanje apetitu i strastima. Svaki izopaËeni apetit postaje po-
æuda. Apetit nam je dan zbog dobrih pobuda, a ne da postane
gospodar smrti time πto Êemo postati izopaËeni, i tako degeneri-
rani predati se “tjelesnim poæudama” koje “vojuju protiv duπe”.
Petrov savjet je izravno i snaæno upozorenje protiv uporabe svih
sredstava za stimulaciju i narkotika. Ova popuπtanja mogu se sa-
svim prikladno svrstati u æelje koje vrπe πtetan utjecaj na karakter.
(CTBH 54)
Neka nitko tko tvrdi da je poboæan ne bude ravnoduπan prema
zdravlju tijela i zavarava se da neumjerenost nije grijeh i da neÊe
utjecati na njegovu duhovnost. Tjelesna i moralna narav blisko
su povezane. Mjerilo vrline ili se uzdiæe ili degradira tjelesnim
navikama. Ako se pretjeruje u hrani, ona Êe izazvati nezdravo
stanje moralnih osjeÊaja. Posljedica Êe biti ista i ako se jede ne-
zdrava hrana. Bilo koja navika koja ne unapreuje zdravlje u ljud-
skom sustavu umanjuje viπe i plemenitije sposobnosti. ... Popuπ-
tanje apetitu pojaËava æivotinjske nagone dajuÊi im prednost nad
duπevnim i duhovnim snagama. (CH 67)
Snaga kuπnje ugaanja apetitu moæe se mjeriti jedino s neiz-
recivom agonijom naπeg Otkupitelja u dugom postu u pustinji.
On je znao da Êe popuπtanje izopaËenom apetitu tako umrtviti
ljudsko opaæanje da neÊe moÊi vidjeti svete stvari. ... BuduÊi da
je sila nezajaæljivog apetita bila u ljudskom rodu tako jaka, Sin
Boæji, da bi slomio njegovu silu, u ljudskom obliËju morao je izdræati
post od skoro πest tjedana, a to je i zadaÊa jednog krπÊanina! Pa
ipak, kolikogod bila velika borba, on moæe nadvladati. Uz pomoÊ
te boæanske sile koja se protivi najæeπÊim kuπnjama koje Sotona
moæe smisliti, on takoer moæe biti uspjeπan u borbi sa zlom i
na kraju ponijeti krunu u kraljevstvu Boæjem. (CD 167)

79
15. oæujka

Sjetva i æetva æivota

“Od mladenaËkih strasti bjeæi! Teæi za pravednoπÊu, vjerom,
ljubavlju i onim πto donosi spasenje, zajedno s onima koji
Ëista srca zazivaju Gospodina!” (2. Timoteju 2,22)
Malo vremena provedenog u sijanju vaπe divlje zobi, dragi
moji mladi prijatelji, proizvest Êe usjev koji Êe vam zagorËati cio
æivot. Trenutak nepromiπljenosti, popuπtanje kuπnji, moæe okre-
nuti cjelokupni tijek vaπeg æivota u pogreπnom smjeru. Vi moæe-
te biti samo jednom mladi u æivotu. Iskoristite to. Kada jedanput
proete zemljom, nikada se viπe neÊete moÊi vratiti da ispravite
svoje pogreπke. ...
Sotona se ... preruπava u anela svjetla, dolazi mladima sa
svojim posebnim kuπnjama i uspijeva ih zavesti, korak po korak,
sa staze duænosti. On je opisan kao onaj koji optuæuje, vara, laæe,
muËi i ubija. ... Sotonin je posao da vas kuπa, ali je samo na vama
hoÊete li to prihvatiti. Ni sve Sotonine vojske ne mogu primorati
kuπanoga da sagrijeπi. Za grijeh nema opravdanja. (4T 622,623)
Kuπnja nije grijeh. Isus je bio svet i Ëist, a ipak bio je kuπan
u svemu kao i mi sa snagom i silom koju Ëovjek nikada neÊe morati
izdræati. Uspjeπno odoljevπi, ostavio nam je svijetli primjer kako
i mi trebamo slijediti Njegove stope. Ukoliko smo samouvjereni
ili mislimo da posjedujemo svoju vlastitu pravednost, bit Êemo
ostavljeni da padnemo pod silom kuπnji. Ali ako gledamo u Isusa
i vjerujemo u Njega, mi pozivamo silu koja je pobijedila neprija-
telja na bojnom polju i On Êe naÊi izlaz. Kada Sotona navali kao
rijeka, moramo se oduprijeti njegovim kuπnjama maËem Duha, a
Isus Êe biti naπ pomoÊnik i podiÊi Êe zbog nas πtit protiv njega.
(5T 426)
Jedna loπa crta karaktera, jedna greπna æelja koja se gaji
na kraju Êe poniπtiti svu snagu Evanelja. ... Svjetovne brige i
uæitci u grijehu veze su kojima Sotona hvata ljude u svoju zam-
ku. Vjernima Êe se naÊi samo oni koji bi radije umrli nego uËinili
neπto greπno. (5T 53)
Mladi mogu imati tako Ëvrsta naËela da ih ni najjaËe Sotonine
kuπnje neÊe moÊi odvuÊi od njihove odanosti. (3T 472)

80
 16. oæujka

Karakter koji Nebo priznaje

“Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! ©toviπe, bu-
di uzorom vjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vje-
ri, u ËistoÊi!” (1. Timoteju 4,12)
Isus, VeliËanstvo Neba, ostavio je primjer mladima. On je na-
porno radio u radionici u Nazaretu za svoj dnevni obrok. Bio je
posluπan svojim roditeljima i nije zahtijevao da upravlja svojim
slobodnim vremenom niti da slijedi svoju vlastitu volju. Nemar-
nim æivotom mladi nikada ne mogu postiÊi pravo savrπenstvo kao
ljudi ni kao krπÊani. Bog nam ne obeÊava udobnost, Ëast ili bogat-
stvo u Njegovoj sluæbi, ali nas uvjerava da Êemo biti obdareni
svim potrebnim blagoslovima prilikom progonstva i u svijetu ko-
ji Êe doÊi vjeËnim æivotom. Krist neÊe prihvatiti niπta manje od
potpunog posveÊenja Njegovoj sluæbi. Ovo je pouka koju svatko
od nas mora nauËiti. ...
Mi smo vidjeli primjere snage koja podupire Ëvrsta vjerska
naËela. ... Lavovi s razjapljenim Ëeljustima nisu mogli odvojiti
Daniela od njegovih svakidaπnjih molitvi niti je uæarena peÊ mo-
gla natjerati ©adraka i njegove prijatelje da se poklone pred ki-
pom koji je postavio Nabukodonozor. MladiÊi koji se Ëvrsto dræe
naËela izbjegavat Êe zadovoljstva, radije Êe prkositi boli i biti
hrabri Ëak i kada se nau u lavskoj jami i uæarenoj peÊi nego
biti nevjerni Bogu. Pogledajte Josipov karakter. Vrlina je bila na
oπtroj kuπnji, ali je njezin trijumf bio potpun. U svakoj prilici
plemeniti mladi izdræali su kuπnju. Ista uzviπena, nesalomljiva
naËela javljala su se u svakoj kuπnji. Gospodin je bio s njima i
Njegova rijeË bila im je zakon. ...
Oni koji prouËavaju Bibliju, savjetuju se s Bogom i oslanja-
ju na Krista, moÊi Êe mudro postupati u svako vrijeme i u svim
okolnostima. Ispravna naËela pokazat Êe se u stvarnom æivotu.
Samo od srca primite istinu za ovo vrijeme i neka ona postane
temelj vaπeg karaktera; ona Êe proizvesti Ëvrstinu cilja i uËinit
Êe nemoÊnima mamce zadovoljstva, kolebljivost obiËaja, ljubav pre-
ma svijetu i popuπtanje sebi. Savjest mora biti prosvijetljena, vo-
lja se mora pokoriti. Ljubav prema istini i pravednosti mora vla-
dati u duπi i tada Êe se oblikovati karakter koji Nebo moæe pri-
hvatiti. (5T 42,43)

81
17. oæujka

Penjati se Petrovim ljestvama

“Zbog toga uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spojite
poπtenje, s poπtenjem znanje, sa znanjem uzdræljivost, s uz-
dræljivoπÊu postojanost, s postojanoπÊu poboænost, s poboæ-
noπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopÊe!” (2.
Petrova 1,5-7)
Ukaæite mladima na Petrove ljestve od osam preËki i postavite
njihova stopala ne na najviπu preËku, veÊ na najniæu, i ozbiljno
ih potaknite da se popnu do samog vrha.
Krist ... predstavlja ljestve. Osnova je Ëvrsto priljubljena za
Zemlju preko Njegove ljudske naravi. Najviπa preËka dopire do
Boæjeg prijestolja zbog Njegove boæanske naravi. Kristova ljud-
ska narav grli palo ËovjeËanstvo dok Njegova boæanska narav poËiva
na Boæjem prijestolju. Mi smo spaπeni penjuÊi se ljestvama preË-
ku po preËku gledajuÊi u Krista, dræeÊi se Njega, penjuÊi se korak
po korak do visine Kristovog rasta tako da nas On Ëini mudrima,
pravednima, posveÊenima i spaπenima. Vjera, vrlina, znanje, uzdræ-
ljivost, postojanost, poboænost, bratska ljubav i ljubav uopÊe preËke
su na ovim ljestvama. Sve ove osobine trebaju se pokazati u ka-
rakteru jednog krπÊanina i “ako posjedujete ove kreposti te ako
napredujete u njima, one ne dopuπtaju da ostanete ni besposleni
ni besplodni u pravoj spoznaji naπega Gospodina Isusa Krista.”
(6T 147)
Nemojte misliti da ne moæete poËeti s razvojem neke druge
vrline sve dok niste usavrπili prethodnu. Ne, one se trebaju ra-
zvijati zajedno. ... Svakog dana u svojem æivotu moæete usavrπa-
vati ove blagoslovljene osobine, u potpunosti otkrivene u Kristo-
vom karakteru. ... (7BC 943)
Nemojte dopustiti da vas svladaju mnogobrojni poslovi koje
morate napraviti u svojem æivotu jer se od vas ne traæi da to sve
odjednom uËinite. Primijenite u svakidaπnjem poslu sve svoje spo-
sobnosti, iskoristite sve prilike. Cijenite pomoÊ koju vam Bog pruæa
i penjite se uz ljestve preËku po preËku. Zapamtite da se vaπ æivot
sastoji iz dana koje vam Bog daje jedan za drugim i da Êe nebeski
izvjeπtaji pokazati kako ste koristili te prednosti i prilike. Dobro
iskoristite svaki poklonjeni dan od Boga da biste na kraju mogli
Ëuti Gospodarove rijeËi: “Dobro, slugo, dobri i vjerni.” (MYP 46)

82
 18. oæujka

Dah duπe
“Molite se Bogu bez prestanka.” (1. Solunjanima 5,18 — DK)
Molitva je disanje duπe, kanal svih blagoslova. Kada duπa
koja se kaje uputi molitvu, Bog promatra njezinu borbu, gleda
njezine sukobe i vidi njezinu iskrenost. On stavlja svoj prst na
njezino bilo i zapisuje svaki otkucaj. Nema osjeÊaja koji zatre-
peri, nema emocije koja se pokrene, tuge koja baca sjenku, gri-
jeha koji prlja duπu niti misli ili namjere koja se stvara a da On
nije upoznat s njom. Ta duπa kupljena je po bezgraniËnoj cijeni i
voljena je posveÊujuÊom ljubavlju koja se ne mijenja.
Molitva upuÊena Velikom LijeËniku za iscjeljenje duπe dono-
si Boæje blagoslove. Molitva nas ujedinjuje jedne s drugima i s
Bogom. Molitva dovodi Isusa na naπu stranu i daje novu snagu
i svjeæu milost slaboj, zbunjenoj duπi. ...
Naπ Spasitelj, Isus Krist, bio je kuπan u svemu kao i mi, a
ipak je bio bez grijeha. Uzeo je ljudsku narav, obukao odjeÊu kao
Ëovjek; imao je ljudske potrebe. Kao Ëovjek, imao je potrebu da
zadovolji ono πto mu je nedostajalo, da se oslobodi tjelesnog umora.
Molitva koju je upuÊivao svojem Ocu krijepila Ga je za rad i
kuπnju. Iz dana u dan On je izvrπavao svoju duænost teæeÊi spasiti
duπe. ... Provodio je Ëitave noÊi u molitvi za one koji su bili iskuπa-
vani. ...
NoÊi u molitvi koje je Spasitelj proveo na planini ili u pusti-
nji bile su od bitnog znaËenja u Njegovoj pripremi za kuπnju s
kojom se morao suoËiti u danima koji su slijedili. OsjeÊao je po-
trebu za okrepljenjem i osvjeæenjem duπe i tijela da bi mogao
odoljeti Sotoninim kuπnjama. Oni koji se bore da æive Njegovim
æivotom osjetit Êe istu potrebu. ...
On nam kaæe: “Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe
samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi.”
Sam Krist moæe nas uËiniti sposobnima da se odazovemo Njego-
vom pozivu: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene; jer ja sam
krotka i ponizna srca.” Ovo znaËi da naπe “ja” svakoga dana mora
umrijeti. Krist nam moæe dati plemenit odgovor, æelju da se ær-
tvujemo i bijemo Gospodnje bitke postojanom energijom. Najsla-
biji, potpomognuti boæanskom miloπÊu, mogu imati takvu snagu
da Êe biti i viπe od pobjednika. (RH 30. listopada 1900.)

83
19. oæujka

Tajna uspjeπnosti
“U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlije-
vajte: Bog je naπe utoËiπte.” (Psalam 62,9; 8 u DK)
Moramo biti viπe na molitvi ako æelimo napredovati u posveÊe-
nom æivotu. Kada je vijest istine po prvi put bila objavljena, koliko
smo se molili! Kako Ëesto se Ëuo glas posredniËke molitve u sobi,
sjeniku, voÊnjaku ili πumi. »esto smo provodili sate u ozbiljnoj
molitvi, po dvoje ili troje zajedno pozivajuÊi se na obeÊanje. »e-
sto se Ëuo plaËni jecaj, a onda glas zahvaljivanja i pjesma hvale.
Sada je dan Boæjeg dolaska bliæi nego πto smo isprva vjerovali i
zato bismo trebali biti mnogo ozbiljniji, vatreniji i gorljiviji nego
u tim ranim danima. Opasnosti koje su pred nama veÊe su sada
nego onda. (5T 161,162)
Isus je za vrijeme svojeg zemaljskog æivota upravo u satima
molitve nasamo primao mudrost i silu. Neka mladi slijede Nje-
gov primjer i neka u zoru i sumrak odvoje tihe trenutke za raz-
govor sa svojim Ocem na nebesima. Neka i tijekom dana uzdiæu
svoja srca Bogu. Na svakom koraku naπeg puta On govori: “Jer
ja, Jahve, Bog tvoj krijepim desnicu tvoju i kaæem ti: ‘Ne boj se,
ja ti pomaæem.”’ (Izaija 41,13) Kad bi naπa djeca nauËila ove pouke
u jutro svoje mladosti, kakvu bi svjeæinu i silu, kakvu radost i
zadovoljstvo to unijelo u njihov æivot! (Ed 259)
Neka vam srce puca od Ëeænje za Bogom; za æivim Bogom!
Kristov æivot je pokazao πto Ëovjek moæe postiÊi kada stekne su-
dioniπtvo u boæanskoj naravi. Sve πto je Krist primio od Boga i
mi moæemo primiti. Prema tomu, traæite i primit Êete! Ispunjeni
ustrajnom Jakovljevom vjerom, s Ilijinom nepokolebljivoπÊu, tra-
æite da dobijete sve πto je Bog obeÊao!
Neka se u vaπem umu oblikuju slavne zamisli o Bogu! Neka
vaπ æivot bude povezan skrivenim vezama s Isusovim æivotom.
Onaj koji je zapovjedio svjetlu da zasja u tami, æeli zasjati i u
vaπem srcu, udijeliti vam svjetlo spoznaje Boæje slave u osobi Isusa
Krista. Sveti Duh Êe uzeti ono πto pripada Bogu i pokazati va-
ma, prenijeti kao æivotnu snagu posluπnom srcu. Krist Êe vas po-
vesti sve do granice beskraja. MoÊi Êete promatrati slavu iza za-
vjese i objaviti ljudima savrπenost Onoga koji uvijek æivi da nas
zastupa. (COL 149)

84
 20. oæujka

Nepokolebljiva vjera
“Ali neka iπte s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj
koji sumnja sliËan morskom valovlju koje vjetar podiæe i
amo-tamo goni.” (Jakov 1,6)
Molitva i vjera usko su povezane i treba ih zajedno prouËa-
vati. U molitvi vjere nalazi se boæansko znanje. To je znanje koje
svatko tko æeli da njegov æivot bude uspjeπan mora razumjeti.
Krist kaæe: “Zato vam kaæem: πto god moleÊi pitate, vjerujte da
ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) On jasno daje do
znanja da naπe traæenje mora biti u skladu s Boæjom voljom. Mi
moramo traæiti ono πto je On obeÊao, i sve πto primimo mora biti
uporabljeno u ispunjavanju Njegove volje. Ako se ispune uvjeti,
ispunit Êe se i obeÊanje.
Moæemo traæiti oprost grijeha, Svetoga Duha, narav sliËnu
Kristovoj, mudrost i snagu da obavljamo Njegovo djelo, kao i svaki
dar koji je On obeÊao; zatim moramo vjerovati da Êemo primiti
dar i zahvaliti Bogu πto smo ga primili. Nije potrebno da traæi-
mo bilo kakav vanjski dokaz blagoslova. Dar se nalazi u obeÊa-
nju i mi se moæemo baviti svojim poslom, sigurni da Bog ono πto
je obeÊao moæe i ispuniti i da Êe dar, koji veÊ imamo, postati stvar-
nost kad nam bude najpotrebniji.
Æivjeti tako od svake Boæje rijeËi znaËi predati Mu cijeli svoj
æivot. Tada Êemo neprekidno osjeÊati svoje siromaπtvo i zavisnost,
Ëeænju srca za Bogom. Molitva je prijeko potrebna jer je to æivot
duπe. Obiteljska molitva i javna molitva imaju svoje mjesto, ali
tajni razgovor s Bogom odræava æivot duπe. ...
Uæurbanost, kakva se nikada prije nije mogla vidjeti, zahvaÊa
svijet. Zadovoljstva, stjecanje novca, borba za vlast kao i sama
borba za opstanak, strahovitom silom zaokupljaju tijelo, um i duπu.
Bog progovara usred ove sulude jurnjave. On nas poziva da se
povuËemo u samoÊu i razgovaramo s Njim. “Prestanite i znajte
da sam ja Bog.” ...
Ne kratko zaustavljanje u Njegovoj blizini, veÊ osobna veza
s Kristom, druæenje s Njim — to je naπa potreba. (Ed 257—261)

85
21. oæujka

»isti u srcu i æivotu

“Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati.” (Matej
5,8)
U Boæji grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji Êe jednom
stanovati u njemu, moraju joπ ovdje biti Ëistog srca. U onome koji
uËi od Isusa sve Êe viπe jaËati odvratnost prema nepromiπljenom
ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mislima. Kada Krist
stanuje u srcu, misli i ponaπanje bit Êe Ëisti i oplemenjeni.
Ali Isusove rijeËi ... imaju i dublje znaËenje — trebamo biti
Ëisti ne samo u smislu u kojem svijet razumije neporoËnost, slo-
bodni od onoga πto je tjelesno, neokaljani poæudom, nego Ëestiti
u skrivenim namjerama i pobudama srca, slobodni od oholosti i
samoljublja, skromni, nesebiËni, sliËni djetetu.
Samo se sliËni meusobno cijene. Sve dok u svojem æivotu
ne prihvatite naËelo poærtvovne ljubavi, koja je naËelo Njegovog
karaktera, ne moæete upoznati Boga. ...
Kada Krist doe u svojoj slavi, zli neÊe biti u stanju gledati
Ga. Svjetlo Njegove prisutnosti koja je æivot onima koji Ga ljube,
zlima je smrt. ... Kada se pojavi, oni Êe traæiti da se sakriju od
lica Onoga koji je umro da ih otkupi.
Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem Svetog Duha koji
u njima boravi, potpuno su se promijenili. Oni mogu upoznati Boga.
Mojsije je bio sakriven u “pukotini peÊine” kada mu se otkrila
slava Gospodnja; tako Êemo i mi, kada smo sakriveni u Kristu,
moÊi gledati Boæju ljubav. ...
Mi Ga veÊ sada, joπ ovdje, gledamo u vjeri. U svojem svaki-
daπnjem iskustvu u djelima Njegove providnosti opaæamo Njego-
vu dobrotu i samilost. Prepoznajemo Ga u karakteru Njegovog
Sina. ... Oni koji su Ëista srca vide Boga na novi i privlaËniji na-
Ëin kao svojeg Otkupitelja, i dok promatraju neokaljanost i ljup-
kost Njegovog karaktera, æele odsjajivati Njegov lik. U Njemu
gledaju Oca koji Ëezne da zagrli sina pokajnika i srca im se ispu-
njavaju neizrecivom radoπÊu i slavom. ...
Oni koji su Ëista srca æive kao da se nalaze u vidljivoj Boæ-
joj prisutnosti. I oni Êe Ga gledati licem k licu i u buduÊem bes-
mrtnom stanju kao πto Ga je Adam gledao dok je hodio i razgovarao
s Bogom u Edenu. (MB 24—27)

86
 22. oæujka

Biblijsko posveÊenje odabranih

“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17)
Oni koji su posveÊeni istinom æiva su preporuka njezine moÊi
i predstavnici svojega uskrslog Gospodina. Kristova vjera promi-
jenit Êe ukus, posvetiti misli, uzdignuti, oËistiti i oplemeniti du-
πu pripremajuÊi krπÊanina sve viπe i viπe za druπtvo nebeskih an-
ela. (KH 250)
“Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni
istinom.” (Ivan 17,19) “Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svo-
je duπe da postignete bratsku ljubav, Ëistim srcem ljubite æarko
jedan drugoga.” (1. Petrova 1,22) “BuduÊi da imamo ova obeÊanja,
oËistimo se, ljubljeni, od svake tjelesne i duπevne ljage, i privedi-
mo k savrπenstvu svoju svetost u strahu Boæjemu.” (2. KorinÊa-
nima 7,1) ...
To je biblijsko posveÊenje. Ono se ne sastoji samo u vanj-
skom izgledu ili djelu. To posveÊenje primamo preko istine. To je
istina koju smo primili u srce i koju provodimo u æivot.
Nema biblijskog posveÊenja za one koji odbacuju dio biblij-
ske istine. Istina koja svijetli u Boæjoj rijeËi dovoljna je tako da
nitko ne mora lutati. ... Isus kao Ëovjek bio je savrπen, a ipak je
rastao u milosti. “A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti
pred Bogom i ljudima.” (Luka 2,52) »ak i najsavrπeniji krπÊanin
moæe stalno rasti u spoznaji i Boæjoj ljubavi. ...
PosveÊenje nije djelo jednog trenutka, jednog sata ili jednog
dana. To je neprestani rast u milosti. ... Sotona æivi, aktivan je i
potrebno je da svakog dana ozbiljno vapimo k Bogu za pomoÊ i
snagu da bismo mu se oduprli. Sve dok Sotona vlada, morat Êemo
se boriti da pobijedimo svoje “ja” i svladamo svoje greπne sklono-
sti. Nikada neÊemo moÊi stati i reÊi da smo u potpunosti postigli
cilj. ...
KrπÊanski æivot je stalno napredovanje. Isus sjedi kao Onaj
koji mijenja i Ëisti svoj narod. Kada se Njegovo obliËje bude odra-
æavalo u njima, oni Êe biti savrπeni i sveti, spremni za odlazak
na Nebo. (1T 338—340)

87
23. oæujka

Oprez kad su u pitanju sotonska orua

“Budite trijezni i bdijte; vaπ protivnik, avao, obilazi kao
riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere. Oduprite mu se Ëvrsti
u vjeri, znajuÊi da vaπa braÊa po svijetu podnose iste pat-
nje!” (1. Petrova 5,8.9)
Neka svaka duπa bude na oprezu. Suparnik je na vaπem putu.
Budite budni, marljivo bdijuÊi da ne biste upali u neku paæljivo
skrivenu i dobro pripremljenu zamku a da toga niste ni svjesni.
Neka bezbriæni i ravnoduπni budu na oprezu da ne bi dan Gospodnji
doπao na njih kao lopov u noÊi. Mnogi Êe skrenuti sa staze po-
niznosti i odbacivπi Kristov jaram, krenut Êe pogreπnim putem.
Zaslijepljeni i zbunjeni napustit Êe usku stazu koja vodi do Boæ-
jega grada. ...
Onaj koji nadvlada, mora bdjeti jer Sotona pokuπava odvo-
jiti Kristove sljedbenike svjetovnim zamkama, grijesima i praz-
novjerjem. Nije dovoljno da izbjegavamo uoËljive opasnosti kao i
nedosljedne pokrete. Mi se trebamo dræati πto bliæe Kristove strane
koraËajuÊi stazom samoodricanja i ærtve. Nalazimo se na neprija-
teljskom teritoriju. Onaj koji je izbaËen s Neba, doπao je na Zemlju
s velikom moÊi. Sa svim raspoloæivim vjeπtinama i sredstvima on
nastoji zarobiti duπe. Ukoliko neprestano ne budemo budni, past
Êemo kao lak plijen njegovih bezbrojnih prijevara. (8T 99,100)
Sve je sada zaodjenuto sveËanoπÊu kako bi svi koji vjeruju u
istinu za ovo vrijeme to shvatili. Trebali bi raditi po uputama za
dan Boæji. Boæji sudovi trebaju se sruËiti na svijet i mi se mora-
mo pripremiti za taj veliki dan.
Naπe vrijeme je dragocjeno. Imamo samo nekoliko, samo neko-
liko dana kuπnje u kojima se moramo pripremiti za buduÊnost,
vjeËni æivot. Ne smijemo si dopustiti da ih provodimo beskorisno.
Sa strahom moramo paziti da Boæju rijeË ne Ëitamo samo na brzinu
i povrπno. (6T 407)
Ako je sve vaπe zanimanje vezano za istinu i pripremu za
ovo vrijeme, vi Êete biti posveÊeni istinom i pripremit Êete se za
vjeËnost. ... Svi koji propovijedaju istinu moraju nastaviti djelo
pripreme, sve dok ne stanemo pred Boæje prijestolje bez mane,
mrlje, nedostatka ili bilo Ëega sliËnog. Bog Êe vas oËistiti ako Mu
se predate u procesu ËiπÊenja. (2T 111)

88
 24. oæujka

Postojanost u svakoj kuπnji

“Prinesite Bogu sami sebe ... a svoje udove kao oruæje pra-
vednosti u sluæbu Bogu! Grijeh, naime, neÊe gospodariti nad
vama.” (Rimljanima 6,13.14)
Postoji samo jedna sila koja moæe slomiti moÊ zla u ljudskim
srcima, a to je Boæja sila u Kristu Isusu. ... Samo Njegova milost
moæe nas osposobiti da se odupremo i obuzdamo sklonosti svoje
greπne naravi. (MH 428)
BezgraniËna vrijednost ærtve koja je bila potrebna za naπe
otkupljenje otkriva Ëinjenicu koliko je grijeh straπan. Po grijehu
sav ljudski organizam je poremeÊen, um izopaËen, maπta iskva-
rena. Grijeh je degradirao sposobnosti duπe. Kuπnje koje dolaze
izvana nalaze plodno tlo u srceu, a stopala se neprimjetno okre-
Êu zlu. Kao πto je ærtva u naπu korist bila potpuna, tako i naπe
obnavljanje od uprljanosti grijehom treba biti potpuno. Ne posto-
ji greπno djelo koje Êe Zakon opravdati, ne postoji nepravednost
koja Êe izbjeÊi osudu. Kristov æivot bio je savrπeno ispunjenje svih
zahtjeva Zakona. On je rekao: “Ostat Êete u mojoj ljubavi ako
budete vrπili moje zapovijedi, kao πto sam i ja vrπio zapovijedi
Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 15,10) Njegov æivot
nama je uzor posluπnosti i sluæbe. (8T 312)
I danas Sotona podmeÊe iste kuπnje koje je postavljao Kri-
stu nudeÊi nam sva kraljevstva ovoga svijeta u zamjenu za naπu
odanost. Ali nad onim koji gleda na Isusa kao na poËetak i svrπetak
svoje vjere, Sotonine kuπnje nemaju moÊ. On ne moæe navesti na
grijeh onoga koji vjerom prihvaÊa vrline Onoga koji je bio kuπan
u svemu kao i mi, a ipak nije sagrijeπio. (1SM 224)
Istjerivanje grijeha je djelo same duπe. Istina, mi nemamo
sile da se sami oslobodimo Sotonine vlasti, ali kad se æelimo oslo-
boditi grijeha, i u svojoj velikoj potrebi zavapimo za silom koja
je izvan i iznad nas, snage duπe povezuju se s boæanskom silom
Svetog Duha, te se sad pokoravaju nalozima volje u ispunjavanju
Boæje volje. (DA 466)
Bog Êe imati narod koji Ëezne za dobrim djelima stojeÊi Ëvr-
sto usred zagaenja ovog pokvarenog doba. Bit Êe to narod koji
Êe se Ëvrsto dræati boæanske snage i ostati postojan u svakoj kuπnji.
(3T 472)

89
25. oæujka

Zaπto se kuπnja oteæe?

“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to neki
misle, nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgu-
bi, nego da svi pristupe obraÊenju.” (2. Petrova 3,9)
Bila mi je pokazana opasnost koja nam prijeti kao narodu,
da postajemo sve sliËniji svijetu nego Kristu. Sada smo na gra-
nici vjeËnog svijeta, ali nas neprijatelj nastoji uvjeriti da je kraj
vremena daleko. Sotona Êe uporabiti sva moguÊa sredstva kako
bi zaveo one koji dræe Boæje zapovijedi i Ëekaju Spasiteljev dola-
zak na oblacima s velikom silom i slavom. Pokuπavat Êe zavesti
πto veÊi broj njih da misle kako je daleko straπni dan i da budu
sliËni svijetu povodeÊi se za njegovim obiËajima. Bila sam uzne-
mirena kad sam vidjela da duh svijeta vlada mnogima koji tvrde
da visoko cijene istinu. ...
S obzirom na kratkoÊu vremena, mi kao narod trebamo bdjeti
moliti se i ni u kom sluËaju ne smijemo sebi dopustiti da zane-
marimo sveËano djelo pripreme za veliki dogaaj koji je pred nama.
BuduÊi da se vrijeme kraja oËigledno produæilo, mnogi su postali
bezbriæni i ravnoduπni u pogledu svojih rijeËi i djela. Oni ne uvi-
aju opasnost koja im prijeti i ne shvaÊaju Boæju milost koja je
produæila njihovu kuπnju da bi mogli imati vremena oblikovati
karakter za buduÊi vjeËni æivot. Svaki trenutak ima golemu vri-
jednost. Ovo vrijeme nije im dano da ga uporabe u nastojanju da
osiguraju sebi udoban æivot na Zemlji, veÊ da pobijede svaki
nedostatak u svojem karakteru i pomognu drugima primjerom i
osobnim trudom da vide ljepotu svjetla. Bog ima na Zemlji na-
rod koji u vjeri i svetoj nadi utire put brzom ispunjavanju prore-
Ëenih dogaaja i nastoji oËistiti svoje duπe posluπnoπÊu istini da
se ne bi naπao bez svadbenog ruha kad se Krist pojavi. ...
Znaci, proreËeni u proroËanstvu, brzo se ispunjavaju oko nas.
Ovo bi trebalo potaknuti svakog pravog Kristovog sljedbenika da
gorljivo radi. (4T 306,307)

90
 26. oæujka

Tvoj sluËaj je na redu!

“Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Su-
da!” (Otkrivenje 14,7)
Godine 1844. naπ Veliki sveÊenik uπao je u najsvetije mjesto
u nebeskom Svetiπtu da bi otpoËeo rad istraænog suda. (1SM 125)
Kad se na sudu otvore knjige s izvjeπtajima, pred Boga do-
laze æivoti svih koji su uzvjerovali u Isusa. PoËinjuÊi s onima koji
su prvi æivjeli na zemlji, naπ Zastupnik iznosi sluËajeve naraπta-
ja za naraπtajem i zavrπava sa æivima. Svako se ime spominje,
svaki sluËaj temeljito ispituje. Neka se imena prihvaÊaju, a neka
odbijaju. Ako su Ëiji grijesi ostali zapisani u knjigama, nepoka-
jani i neoproπteni, ta Êe imena biti izbrisana iz knjige æivota. ...
Mi sad æivimo u vrijeme velikog dana pomirenja. Dok je ve-
liki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi vrπio pomirenje za Izraelce, od
svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred
Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti
naËin svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi æivota tre-
baju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje probe, postiti
pred Bogom, æalosni zbog grijeha i iskreno se kajuÊi. Oni moraju
duboko, temeljito ispitati srce. ... Sve koji æele pokoriti zle naklonosti
koje njima nastoje zagospodariti oËekuje ozbiljna borba. Pripre-
ma je osobna stvar. Mi se ne spaπavamo u skupinama. »istoÊa i
poboænost jednoga neÊe nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod
drugoga. ... Svatko mora biti ispitan i naen bez ljage i bez bore,
bez iËega tomu sliËna. (GC 483,489.490)
Svima koji su se istinski pokajali za grijeh i vjerom se pozvali
na Isusovu krv kao na svoju ærtvu pomirnicu, bit Êe pored imena
u nebeskim knjigama napisano: oproπteno. BuduÊi da su postali
dionicima Kristove pravednosti, a ustanovljeno je da im je karakter
sukladan s Boæjim Zakonom, njihovi Êe grijesi biti izbrisani a oni
sami proglaπeni dostojnima vjeËnog æivota. Gospodin izjavljuje preko
proroka Izaije: “A ja, ja radi sebe opaËine tvoje briπem, i grijeha
se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25) (GC 483)

91
27. oæujka

Uzor kojem moæete vjerovati

“Obucite se u bojnu opremu Boæju da se mognete suprot-
staviti avolskim napadima!” (Efeæanima 6,11)
Svako oæivljavanje Boæjeg djela potiËe kneza zla na joπ veÊu
aktivnost. Sada ulaæe krajnje napore za zavrπnu bitku protiv Krista
i Njegovih sljedbenika. Ubrzo Êe se pred nama otkriti posljednja
velika obmana. Antkrist Êe pred naπim oËima izvesti svoja Ëudo-
tvorna djela. Njegova Êe imitacija biti toliko sliËna izvorniku da
Êe ih biti nemoguÊe razlikovati, osim putem Svetoga pisma. Nje-
govim se svjedoËanstvom mora ispitati svaka tvrdnja i svako Ëu-
do. ...
Samo Êe oni koji su svoj um utvrdili istinama Biblije moÊi
opstati tijekom posljednjeg velikog sukoba. Svaka Êe se duπa naÊi
pred ozbiljnim ispitom: Trebam li Boga sluπati viπe nego ljude?
OdluËujuÊi trenutak je pred vratima. Stoje li naπe noge Ëvrsto
na stijeni Boæje nepromjenjive RijeËi? Jesmo li spremni odluËno
stati u obranu Boæjih zapovijedi i vjere u Isusa? ...
Prva je i najveÊa duænost svakog razumnog biÊa da nauËi iz
Svetog pisma πto je istina, i da onda hodi u svjetlosti i hrabri
druge da slijede njegov primjer. Svakog dana trebamo marljivo
prouËavati Bibliju, odvagujuÊi svaku misao i usporeujuÊi redak
s retkom. Svoje miπljenje trebamo oblikovati uz boæansku pomoÊ,
buduÊi da pred Bogom odgovaramo sami za sebe. ...
Isus je obeÊao svojim uËenicima: “A Branitelj, Duh Sveti, kojega
Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega
πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) Ali se Kristovo uËenje mora prethodno
pohraniti u naπem umu kako bi nas Boæji Duh mogao u trenut-
ku opasnosti na njega podsjetiti. ...
Kad doe vrijeme kuπnje, otkrit Êe se oni koji su Boæju RijeË
uËinili pravilom svog æivota. ... Neka se podigne protivljenje, neka
zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka se raspali
progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπÊani pokolebati i od-
reÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto kao stijena, s ja-
Ëom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blagostanja. (GC 593—
602)

92
 28. oæujka

Sveto pismo je naπa zaπtita

“Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju
slati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Heb-
rejima 1,14)
Sve dok Boæji narod Ëuva svoju vjernost prema Njemu, sve
dok se dræi æivom vjerom za Isusa, pod zaπtitom je nebeskih anela
i Sotoni neÊe biti dopuπteno da ostvari svoje paklene planove nad
njim da bi ga uniπtio. Ali oni koji se odvoje od Krista zbog grije-
ha, u velikoj su opasnosti. ...
Sotona je sada mnogo ozbiljnije zaposlen u igri za æivot duπa
nego πto je to Ëinio prije; i dok ne budemo neprestano budni, on
Êe stavljati u naπa srca ponos, ljubav prema sebi i prema svijetu
i mnoge druge zle stvari. On Êe se takoer posluæiti svim mogu-
Êim sredstvima da pokoleba naπu vjeru u Boga i u istine Nje-
gove rijeËi. Ako nismo stekli duboko iskustvo s Bogom i ako te-
meljito ne poznajemo Njegovu rijeË, neprijatelj Êe nas zavesti na
naπu propast svojim zabludama i izvrtanjem istine. Laæna nau-
Ëavanja potkopat Êe temelje mnogih zato πto nisu nauËili razli-
kovati laæ od istine. Naπa jedina zaπtita od Sotoninih lukavstava
jest marljivo prouËavanje Svetog pisma, razboritost u razumije-
vanju razloga naπe vjere i vjerno obavljanje svih duænosti. Popuπ-
tanje jednom grijehu prouzroËit Êe slabost i tamu, a nas podvrg-
nuti æestokim kuπnjama. ...
Da li mi otvaramo vrata naπeg srca Isusu, a zatvaramo sva-
ku moguÊnost ulaska Sotoni? Dobivamo li svakog dana sve jas-
nije svjetlo i veÊu snagu da bismo mogli ostati u Kristovoj pra-
vednosti? Praznimo li svoja srca od sebiËnosti ËisteÊi ih i pri-
premajuÊi se da primimo kasnu kiπu s Neba? ...
Posao pobjeivanja veliki je posao. HoÊemo li ga se prihva-
titi svom snagom i ustrajnoπÊu? Sve dok to ne uËinimo, naπa “pr-
ljava haljina” neÊe biti uzeta od nas. Nemojmo oËekivati da Êe
ona s nas biti strgnuta na silu; mi najprije moramo pokazati æe-
lju da je se rijeπimo. Moramo nastojati ukloniti grijeh iz sebe
oslanjajuÊi se na zasluge Kristove krvi; pa kada dou nevolje i
neprijatelj bude vrπio pritisak na nas, hodit Êemo meu aneli-
ma. (RH 19. studenoga 1908.)

93
29. oæujka

Boæje obeÊanje o zaπtiti

“Gospodin moæe izbaviti prave πtovatelje iz kuπnje, a bez-
boænike saËuvati za dan Suda da ih kazni.” (2. Petrova 2,9)
U vrijeme nevolje koje je pred nama, Bog obeÊava da Êe
zaπtititi one koji su saËuvali rijeË Njegovog strpljenja. ... Stup od
oblaka, koji objavljuje gnjev i uæas prijestupnicima Boæjeg zako-
na, bit Êe svjetlo, milost i osloboenje onima koji su dræali Boæje
zapovijedi. MoÊna ruka koja je tako jaka da moæe smrviti bun-
tovnike, oslobodit Êe vjerne. Svaki vjernik sigurno Êe biti dove-
den u tor izbavljenih ... Kakvu Êeπ ulogu ti odigrati u zavrπnim
prizorima povijesti ovoga svijeta? ... Jesi li svjestan velike pri-
preme koja se odvija i na Nebu i na Zemlji? ... Neka se nitko ne
igra s grijehom koji je izvor svake nevolje u naπem svijetu. ...
Neka sudbina vaπe duπe ne bude u neizvjesnosti. Budite naËisto
s time jeste li u svemu na Gospodnjoj strani. Neka vam iz iskre-
nog srca i s drhtavih usana silazi pitanje: “Tko Êe opstati kad se
on pojavi?” (Malahija 3,2) Jeste li u ovim posljednjim dragocje-
nim satima vremena milosti uËinili sve da u zgradu svojeg ka-
raktera ugradite najbolji materijal? Jeste li oËistili svoju duπu od
svake mrlje? Idete li za svjetlom? Odgovaraju li vaπa djela ispovi-
jedanju vaπe vjere?
UtjeËe li na vas Boæja milost koja omekπava i popravlja? ...
Dopuπtate li svojem svjetlu da svijetli kako bi obasjalo narode
koji ginu u svojim grijesima? Jeste li svjesni da ste pozvani u
obranu Boæjih zapovijedi od onih koji ih gaze?
MoguÊe je biti poloviËan, formalan vjernik i tako se naÊi lak
i izgubiti vjeËni æivot. MoguÊe je da netko ispunjava neke biblij-
ske propise pa se zato smatra krπÊaninom, a da ipak propadne
jer mu nedostaju osobine koje su prijeko potrebne krπÊanskom
karakteru. ... Dok joπ ima milosti i Spasitelj joπ posreduje, spre-
mimo se temeljito za vjeËnost. ...
Velika kriza je upravo pred nama. Da bismo se suoËili s ispitom
i kuπnjama i obavili pripreme, potrebna nam je ustrajna vjera.
Meutim, mi moæemo slavno trijumfirati. Nijedna duπa koja bdi-
je, moli se i vjeruje, neÊe biti uhvaÊena u neprijateljevu zamku.
(6T 404,405)

94
 30. oæujka

Duboko i æivo iskustvo

“Kako Êemo pobjeÊi ne marivπi za toliko spasenje? koje po-
Ëe Gospodin propovijedati, i oni koji su Ëuli potvrdiπe me-
u nama.” (Hebrejima 2,3 — DK)
Pokazano mi je da ne bismo trebali odgaati Gospodnji dola-
zak. Aneo je rekao: “Pripremite se, pripremite se za ono πto treba
doÊi na zemlju. Neka vaπa djela odgovaraju vaπoj vjeri.” Vidjela
sam da naπ um mora biti usmjeren k Bogu, a naπ utjecaj bi tre-
bao svjedoËiti za Boga i Njegovu istinu. Mi ne moæemo dati Ëast
Bogu ako smo nemarni i ravnoduπni. ... Moramo ozbiljno nasto-
jati osigurati spasenje svojih duπa kao i drugih. Sve πto je vaæno
treba biti vezano za ovo, a sve ostalo trebalo bi biti u drugom
planu.
Promatrala sam ljepotu Neba. Sluπala sam anele kako ushi-
Êeno pjevaju odajuÊi hvalu, Ëast i slavu Isusu. Tada sam mogla
razumjeti poneπto od divne ljubavi Boæjeg Sina. On je napustio
svu svoju slavu i Ëast na Nebu u æelji da nas spasi i sa strplje-
njem i poniznoπÊu prihvatio pogrde i prijezir kojim su Ga ljudi
obasipali. Bio je izbijen, ranjen i slomljen, a zatim razapet na
kriæ Golgote gdje je podnio najstraπniju smrt da bismo mi bili
oprani Njegovom krvlju, uskrsnuli i æivjeli s Njime u stanovima
koje nam je otiπao pripremiti. Tamo Êemo uæivati u svjetlu i sla-
vi Neba sjedinjujuÊi svoje glasove s pjesmama anela.
Vidjela sam da je Ëitavo Nebo zainteresirano za naπe spase-
nje. Zar Êemo biti ravnoduπni kao da je svejedno hoÊemo li biti
spaπeni ili izgubljeni? Zar Êemo prezreti ærtvu koja je bila prine-
sena za nas? ...
Nama je dana Knjiga da nas vodi kroz opasnosti mraËnog
svijeta k Nebu. Ona nas uËi kako moæemo izbjeÊi boæanski gnjev,
govori nam o stradanju koje je Krist podnio za nas, o velikoj ær-
tvi koju je pristao podnijeti da bismo mi bili spaπeni i radovali
se zauvijek u Boæjoj prisutnosti. ...
ObliËje poboænosti nikoga neÊe spasiti. Svatko mora doæiv-
jeti duboko i æivo iskustvo. Samo Êe ga to spasiti u vrijeme nevolje.
Tada Êe svaËija djela biti okuπana, i ako smo zidali zlato, srebro
i drago kamenje, naÊi Êemo zaklon pod πatorom Gospodnjim. (1T
123—125)

95
31. oæujka

“Pripremite se, pripremite se,

pripremite se”
“Pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svoga!” (Amos 4,12)
Kad bi se danas Krist pojavio na nebeskim oblacima, tko ...
bi bio spreman da Ga susretne? Pretpostavimo da budemo pre-
neseni u kraljevstvo nebesko upravo onakvi kakvi jesmo. Bismo
li bili spremni ujediniti se sa svecima Boæjim, æivjeti u skladu s
kraljevskom obitelji, djecom nebeskog Kralja? Na koji naËin ste
se pripremili za sud? Jeste li se pomirili s Bogom? Æelite li po-
moÊi onima oko sebe u svojoj kuÊi, svojim susjedima, onima s ko-
jima dolazite u kontakt a koji ne dræe Boæje zapovijedi? ... Spre-
mamo li se da susretnemo Kralja? ...
Kad bismo mogli biti primljeni na Nebo onakvi kakvi smo,
koliko nas bi moglo gledati Boga? Koliko nas ima svadbeno ru-
ho? Koliko je onih koji su bez mane i nedostatka ili takvoga Ëe-
ga? Koliko je nas vrijedno da dobije krunu æivota? ... Poloæaj ne
Ëini Ëovjeka. Krist je taj koji Ëini Ëovjeka vrijednim da dobije krunu
æivota koja neÊe nestati. (GCB 6. travnja 1903.)
Moj je pogled bio upravljen na ostatak Boæjeg naroda na Zem-
lji. Aneo im je govorio: “Æelite li izbjeÊi sedam posljednjih zala?
... Ako æelite, morate umrijeti da biste mogli æivjeti. Budite spre-
mni, budite spremni, budite spremni! Morate biti spremniji nego
πto ste sada. ... Ærtvujte sve za Boga. Stavite na Njegov oltar sebe,
svoje imanje i sve kao æivu ærtvu. Sve se mora dati da bi se uπlo
u slavu.” (EW 66,67)
Krist dolazi u velikoj sili i slavi. On dolazi u svoj svojoj slavi
i u slavi svojega Oca. ... Dok nepokajani budu bjeæali od Njegove
prisutnosti, Njegovi sljedbenici Êe se radovati. ... Svojim vjernim
sljedbenicima Krist je bio svakodnevni pratilac i najbliskiji pri-
jatelj. Oni su æivjeli u tijesnoj povezanosti i stalnoj zajednici s
Bogom. Nad njima se pokazala slava Gospodnja. ... Sada se oni
raduju nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kralja kraljeva u Nje-
govom veliËanstvu i krasoti. Oni su spremni za zajednicu Neba
jer im je Nebo joπ ovdje bilo stalno u srcu. (COL 420,421)
Ako ste danas pravi pred Bogom, bili biste spremni kad bi
Krist danas doπao. (IHP 227)

96
 1. travnja

NajveÊi posao na svijetu

“Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Ra-
dosnu vijest svakom stvorenju!’’ (Marko 16,15)
“Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom
stvorenju’’ Kristova je zapovijed Njegovim sljedbenicima. To ne
znaËi da su svi pozvani da budu propovjednici ili misionari u pra-
vom smislu rijeËi, ali svi mogu biti Njegovi suradnici u objavlji-
vanju Radosne vijesti svojim bliænjima. Zapovijed je upuÊena svima,
velikima i malima, obrazovanima i neobrazovanima, starima i mla-
dima. (Ed 264)
Na svakome tko zna istinu za ovo vrijeme poËiva odgovornost
da i druge obavijesti o tome. Kristovi sluge u velikoj su mjeri
odgovorni za dobrobit i spasenje svijeta. Oni trebaju biti Boæji
suradnici u radu za zadobivanje duπa. (RH 10. oæujka 1904.)
Tema koja privlaËi srce greπnika jest Krist i Njegovo raspe-
Êe. Na kriæu, na Golgoti, Isus je otkriven svijetu u neusporedivoj
ljubavi. Predstavljajte Ga tako gladnom mnoπtvu i svjetlo Njego-
ve ljubavi privuÊi Êe ljude iz tame k svjetlu, iz grijeha k posluπ-
nosti i pravom svjetlu. Promatranje Krista na Golgoti uzdiæe kao
niπta drugo svijest o tome koliko je grijeh gnusan. (RH 22. stude-
noga 1892.)
HoÊe li Ëlanovi naπe crkve dræati svoj pogled stalno upravljen
na raspetog i uskrslog Spasitelja u kojem su usredotoËene sve
naπe nade u vjeËni æivot? Ovo je naπa poruka, naπ argument, naπa
doktrina, opomena nepokajanima, ohrabrenje za one koji tuguju
— nada za svakog vjernika. Ako u srcu ljudi uspijemo probuditi
zanimanje i navedemo ih da svoj pogled usmjere na Krista, mo-
æemo uËiniti i sljedeÊi korak upuÊujuÊi ih da svoj pogled ne ski-
daju s Janjeta Boæjeg. ... Onaj Ëiji je pogled stalno usmjeren na
Krista, bit Êe spreman da se odrekne svega. Umrijet Êe sebiËno-
sti. Vjerovat Êe u potpunosti u RijeË Boæju koja je tako veliËan-
stvena i Ëudesno uzviπena u Kristu. (6BC 1113)
Prednost svakog krπÊanina nije samo u tome da Ëeka na Gos-
podnji dolazak, nego i da ga ubrza. Kako bi se brzo u ovome svijetu
posijalo sjeme Evanelja kad bi donosili rodove svi oni koji kaæu
da Ga ljube! Tada bi posljednja æetva brzo sazrela i Krist bi do-
πao skupiti dragocjeno æito. (8T 22,23)

97
2. travnja

Poruka s kriæa
“A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem
Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet
svijet i ja svijetu!’’ (GalaÊanima 6,14)
Bog mi je dao poruku za svoj narod. ... Kupljeni ste skupo i
zato sve ono πto jeste i imate treba biti uporabljeno na slavu Bo-
gu i za dobro vaπih bliænjih. Krist je umro na kriæu da spasi svi-
jet od smrti zbog grijeha. On traæi vaπu suradnju u ovom poslu.
Vi trebate biti Njegova desna ruka. S ozbiljnim naporom, neu-
morni u poslu trebate nastojati spasiti izgubljene. ...
PreobraæavajuÊa sila Kristove milosti oblikuje onoga koji daje
sebe u Boæju sluæbu. ... On viπe neÊe biti ravnoduπan prema du-
πama koje oko njega propadaju. ... On shvaÊa da svaki dio Njegovog
biÊa pripada Kristu koji ga je otkupio od ropstva grijeha; svaki
trenutak njegove buduÊnosti otkupljen je dragocjenom æivotodav-
nom krvlju Boæjeg jedinoroenog Sina.
Cijenite li ærtvu prinesenu na Golgoti toliko duboko da ste
voljni svaki drugi interes podrediti djelu spaπavanja duπa? Ista
snaga æelje da spasi greπnike koji je obiljeæio æivot Spasitelja,
obiljeæava i æivote Njegovih istinskih sljedbenika. KrπÊanin ne æeli
æivjeti samo za sebe. On Êe s oduπevljenjem posvetiti sve πto ima
i jest sluæbi za Gospodara. Pokretat Êe ga neopisiva æelja da zado-
biva duπe za Krista. ...
Kako mogu na najbolji moguÊi naËin veliËati Onoga koji me
je stvorio i otkupio? Ovo je pitanje koje si trebamo postavljati.
Onaj koji je doista obraÊen, s ozbiljnom zabrinutoπÊu nastoji izbaviti
one koji su joπ uvijek pod Sotoninom vlaπÊu. ...
Ostalo nam je joπ jako malo vremena da se pripremimo za
vjeËnost. ... Ljudima je potrebna istina i s ozbiljnim naporima punim
vjere trebamo s njima uspostaviti komunikaciju. Za duπe se treba
moliti, raditi i traæiti ih. ...
Na nama leæi ozbiljna odgovornost da upozorimo svijet o
dolazeÊem sudu. ... Bog poziva svoju Crkvu da ustane i obuËe se
u silu. Treba osvojiti krune besmrtnosti i zadobiti nebesko kra-
ljevstvo, a svijet koji gine u neznanju treba biti prosvijetljen. (7T
9—12,16)

98
 3. travnja

Pokrenuti ljubavlju
“Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi
i svoga brata!’’ (1. Ivanova 4,21)
Ljubav je temelj poboænosti. ©to god tko govorio, nema Ëiste
ljubavi prema Bogu ukoliko nema nesebiËne ljubavi prema svo-
jem bratu. ... Kad se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spon-
tano pojaviti. Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi Êemo kad
se u naπem srcu bude neprestano javljala æelja da pomognemo
bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko sunËevo svje-
tlo ispuni naπe srce i pokaæe se na naπem licu. ...
Povezani s Kristom, bit Êemo povezani i sa svojim bliænjima
zlatnim karikama lanca ljubavi. Tada Êe se i suÊut i saæaljenje
koje je Krist pokazivao pokazati i u naπem æivotu. Mi neÊemo
Ëekati da siromaπni i unesreÊeni dou k nama. NeÊe biti potreb-
no da nas netko preklinje da bismo poËeli suosjeÊati s patnjama
drugih. Bit Êe nam isto tako prirodno da priskoËimo u pomoÊ si-
romaπnima i napaÊenima kao πto je Kristu bilo prirodno da ide i
Ëini dobro. ... Slava Neba podiæe pale i tjeπi oæaloπÊene. ...
Bog ne priznaje nikakve razlike po nacionalnosti, rasi ili dru-
πtvenom sloju. ... Svi su ljudi stvaranjem pripadnici iste obitelji,
svi su sjedinjeni otkupljenjem. Krist je doπao sruπiti svaki zid
razdvajanja, otvoriti svaki odjel Hrama, kako bi svaka duπa dobi-
la slobodan pristup Bogu. Njegova je ljubav tako πiroka, duboka
i sveobuhvatna da svugdje prodire. Ona izvlaËi iz kruga Sotoni-
nog utjecaja jadne duπe koje su bile zavedene... Ona ih stavlja
u blizinu Boæjeg prijestolja koje je okruæeno dugom obeÊanja. ...
Krist æeli uzdiÊi svakoga komu je stalo do zajedniπtva s Njim,
kako bismo i mi bili jedno s Njim kao πto je On jedno sa svojim
Ocem. On nam dopuπta da doemo u dodir s napaÊenima i na-
stradalima da bi nas izvukao iz naπe sebiËnosti; On se trudi da
u nama razvije osobine svojeg karaktera — saæaljenje, njeænost i
ljubav. ... Gospodin objavljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio
i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Domu mo-
jemu... i dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje” — meu
anele koji okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija 3,7). Surau-
juÊi s nebeskim biÊima u njihovom djelu na Zemlji, mi se priprav-
ljamo za druæenje s njima na nebesima. (COL 384—389)

99
4. travnja

Mjesto gdje se poËinje sa

svjedoËenjem
“Daj da nam sinovi budu kao biljke πto rastu od mladosti
svoje; a kÊeri naπe kao stupovi ugaoni, krasne poput hram-
skog stupovlja.’’ (Psalam 144,12)
Naπ rad za Krista treba poËeti u obitelji. ... Nema vaænijeg
misionarskog polja od ovoga. (6T 429)
Sretni su roditelji Ëiji je æivot stvarni odsjaj boæanskog æi-
vota, tako da Boæja obeÊanja i zapovijedi pobuuju u djeci za-
hvalnost i πtovanje; roditelji Ëija njeænost, praviËno postupanje i
strpljenje tumaËe djetetu Boæju ljubav, pravdu i trpljenje, i koji
time πto uËe svoje dijete da ih voli, ima u njih povjerenja i bude
im posluπno, uËe ga istodobno da voli, ima povjerenja i bude po-
sluπno svom nebeskom Ocu. Roditelji koji u dijete usade jedan
takav dar, poklonili su mu blago dragocjenije od bogatstva svih
vjekova — blago koje Êe ostati za vjeËnost. (MH 375,376)
Bog æeli da svako dijete joπ u ranoj dobi bude Njegovo, da
bude posvojeno u Njegovu obitelj. Koliko god bila mlada, ona mogu
biti Ëlanovi vjernoga doma i steÊi najdragocjenija iskustva. Mogu
imati njeæna srca spremna da prime dojmove koji Êe trajati vjeË-
no. Ona mogu imati srca koja su puna povjerenja i ljubavi pre-
ma Isusu i æive za Isusa. Krist Êe ih uËiniti malim misionarima.
»itav smjer njihovih misli moæe biti promijenjen tako da neÊe uæi-
vati u grijehu, veÊ Êe ga se kloniti i mrziti ga. (CT 169)
Odgojem i primjerom roditelji trebaju uËiti svoju djecu da rade
za neobraÊene. Djeca bi trebala biti tako odgojena da mogu su-
osjeÊati sa starijima i oæaloπÊenima i pokuπati olakπati patnje jad-
nima i napaÊenima. ... Od njihovih najranijih godina u njih tre-
ba biti usaeno samoodricanje i poærtvovnost za dobro drugih i
napredak Kristova djela kako bi mogla biti radnici za Krista. ...
Bog je tako uredio da obitelji na Zemlji budu simbol nebe-
ske obitelji. KrπÊanski domovi, utemeljeni i rukovoeni u suglas-
nosti s Boæjim planom, spadaju u Njegova djelotvorna sredstva
za oblikovanje krπÊanskog karaktera i napredak Njegovog djela.
(6T 429,430)

100
 5. travnja

Svijet se nalazi u potrebi

“Stog se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do
nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u
tmini hodimo.’’ (Izaija 59,9)
Ima mnogo onih koji Ëitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti
njegovo pravo znaËenje. Po svemu svijetu muπkarci i æene s Ëeæ-
njom gledaju prema Nebu. Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa
koje Ëeznu za svjetlom, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na
rubu kraljevstva; samo Ëekaju da budu prigrljeni. (AA 109)
Posvuda sreÊemo srca koja vape za neËim πto nemaju. Ona
Ëeznu za silom koja Êe im dati pobjedu nad grijehom, za silom
koja Êe ih izbaviti iz okova zla, za silom koja Êe im dati zdravlje,
æivot i mir. Mnogi od onih koji su nekada poznavali silu Boæje
RijeËi, i æivjeli tamo gdje nitko ne priznaje Boga, sada Ëeznu za
boæanskom prisutnosti.
Svijetu danas treba ono πto mu je trebalo i prije devetnaest
stoljeÊa — Kristovo otkrivenje. Treba izvrπiti veliko djelo reforme,
a samo se Kristovom miloπÊu moæe dovrπiti djelo tjelesne, umne
i duhovne obnove.
Kristov Êe naËin rada sam omoguÊiti pravi uspjeh u doticaju
s ljudima. Spasitelj je stupao u dodir s ljudima kao onaj kome je
na srcu bilo njihovo dobro. On im je pokazao svoju suÊut, sluæio
im u njihovim potrebama i zadobio njihovo povjerenje. Zatim ih
je pozvao: “Hajdete za mnom.”
Pribliæimo se ljudima osobnim naporima. ... Trebamo plakati
s onima koji plaËu, radovati se s onima koji se raduju. PraÊen
silom uvjeravanja, silom molitve, silom Boæje ljubavi, ovaj rad neÊe
i ne moæe biti besplodan. (MH 143,144)
Nebeski umovi Ëekaju na suradnju ljudskih pomoÊnika, da
otkriju svijetu πto ljudska biÊa mogu postati i πto se moæe postiÊi
u zajednici s Boæanskim, za spasenje duπa koje su pred propasti.
Ne postoji granica upotrebljivosti onoga koji, ostavljajuÊi svoje “ja”,
omoguÊuje Svetome Duhu da djeluje na njegovo srce i koji æivi
æivotom u cijelosti posveÊenom Bogu. (MH 159)

101
6. travnja

PouËavanje od kuÊe do kuÊe

“(Vi znate) kako nisam niπta od onoga πto je korisno pro-
pustio da vam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊa-
ma.’’ (Djela 20,20)
Meu Ëlanovima naπih crkava trebalo bi biti mnogo viπe rada
od kuÊe do kuÊe u davanju biblijskih satova i πirenju literature.
... Dok sijemo pokraj svake vode, shvatit Êemo da Êe onaj koji
mnogo sije obilato æeti.
Kristov primjer moraju slijediti oni koji govore da su Nje-
gova djeca. Ublaæite tjelesne potrebe svojih bliænjih, a njihova
zahvalnost poruπit Êe prepreke i omoguÊiti vam da doprete do nji-
hovih srca. ... Æene se mogu ukljuËiti u taj posao kao i muπkarci.
... One mogu po kuÊama raditi ono πto ne mogu muπkarci, a to
je rad koji dopire do unutarnjeg æivota. One se mogu pribliæiti
srcima onih do kojih muπkarci ne mogu doprijeti. Njihov rad je
potreban. Razborite i ponizne æene mogu napraviti dobar posao
u objaπnjavanju istine ljudima u njihovim domovima. Tako ob-
jaπnjena Boæja rijeË djelovat Êe kao kvasac i ... obratit Êe se Ëita-
ve obitelji. ... U obiteljskom krugu, pokraj kamina svojih susje-
da, kraj bolesniËke postelje, moæete tiho Ëitati Sveto pismo i go-
voriti o Isusu i istini. Tako moæe biti posijano dragocjeno sjeme
koje Êe proklijati i donijeti rod. ...
Misionarski posao treba biti obavljen u mnogim mjestima koja
ne obeÊavaju mnogo. Naπe duπe treba obuzeti misionarski duh
nadahnjujuÊi nas da dopiremo do slojeva na koje nismo raËunali,
na naËin i u mjestima u kojima nismo planirali raditi. Gospodin
ima svoj plan za sijanje sjemena Evanelja. U sijanju u skladu s
Njegovom voljom toliko Êemo umnoæiti sjeme da Êe Njegova rijeË
doprijeti do tisuÊa ljudi. ... (9T 127—130)
TisuÊe tisuÊa i deset tisuÊa puta deset tisuÊa anela Ëekaju
na suradnju s Ëlanovima naπih crkava u svjetlu koje je Bog veliko-
duπno dao kako bi ljudi mogli biti spremni za Kristov dolazak.
(9T 129)
Naπe sestre, mlade, srednjih godina i one u poodmaklim godi-
nama, mogu sudjelovati u zavrπnom djelu za ovo vrijeme; radeÊi
tako dok imaju priliku, steÊi Êe iskustvo od najveÊeg znaËenja za
njih same. ZaboravljajuÊi na sebe, one Êe rasti u milosti. (Ev 468)

102
 7. travnja

SvjedoËenje jedan drugome

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroe-
nog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da
ima æivot vjeËni.’’ (Ivan 3,16)
Zaπto svi oni koji izjavljuju da vole Boga ne nastoje prosvijetliti
svoje susjede i prijatelje da viπe ne odbijaju ovo veliko spasenje?
Krist je predao sebe sramnoj, muËeniËkoj smrti pretrpjevπi ve-
like duπevne patnje da spasi one koji ginu. O, Krist moæe, æeli,
Ëezne za tim da spasi sve koji hoÊe doÊi k Njemu!
Govorite duπama koje se nalaze u opasnosti neka gledaju u
Isusa na kriæu kako umire da bi im mogao oprostiti. Govorite
greπniku srcem koje je preplavljeno njeænoπÊu, milostivom Kri-
stovom ljubavlju. Budite revni, ali ne i grubi; s usana onoga tko
pokuπava pridobiti duπu da gleda i æivi ne bi se trebala Ëuti oπ-
tra rijeË.
Svoju duπu najprije posvetite Bogu. Dok gledate na naπeg
Posrednika na Nebu, neka se vaπa srca otvore. Tada, smekπanog
srca i u poniznosti, moæete uputiti greπnike koji se kaju kao oni
koji shvaÊaju silu otkupiteljske ljubavi. Molite se s ovim duπama
vjerom koja Êe ih dovesti do podnoæja kriæa. Uzdignite njihov um
i usmjerite pogled vjere tamo kamo i vi gledate, na Krista, Ono-
ga koji je ponio naπe grijehe. UËinite da odvrate svoj pogled sa
sebe, jadnih i greπnih, i da ga uprave k Spasitelju; tako Êe pobije-
diti. Oni sami vide Janje Boæje koje je ponijelo grijehe svijeta.
Oni vide Put, Istinu i Æivot. Sunce Pravednosti πalje svoje zrake
u srce. Velika plima otkupiteljske ljubavi izlijeva se na suhu i
æednu duπu i greπnik dobiva spasenje u Isusu Kristu.
Govorite, molite se, pjevajte o razapetom Kristu i to Êe slo-
miti i osvojiti srca. Boæja sila i mudrost dovodi ljude Kristu. Malo
uspjeha imaju formalne, ustaljene fraze, iznoπenje golih dokaza.
Ljudi za koje radnici rade prepoznat Êe Boæju ljubav koja smek-
πava srca. Duπe su æedne vode æivota. Nemojte biti prazne cis-
terne. Ako im otkrijete Kristovu ljubav, vi moæete voditi gladne i
æedne ljude Isusu i On Êe im dati kruh æivota i vodu spasenja.
(6T 66,67)

103
8. travnja

Oglasite uzbunu!
“Trubite u trubu na Sionu! Diæite uzbunu na svetoj mi gori!
Neka svi stanovnici drπÊu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on
je blizu.’’ (Joel 2,1)
Naπu pozornost sada trebaju privuÊi stvari koje se tiËu na-
πeg vjeËnog blagostanja. Ne moæemo dopustiti da ono πto je vezano
za Nebo bude u drugom planu. ... Boæji sudovi su na Zemlji. Oni
sveËano upozoravaju: “Budite spremni, jer u koji Ëas ne mislite,
doÊi Êe Sin »ovjeËji.’’
U naπim crkvama postoji veliki broj onih koji znaju vrlo malo
o pravom znaËenju istine za ovo vrijeme. Ja ih pozivam da ne
podcjenjuju ispunjavanje znakova svrπetka vremena koji tako ja-
sno govore da je kraj blizu. O, koliko Êe mnogi koji se nisu zani-
mali za spasenje svojih duπa uskoro gorko plakati: “Ljeto je pro-
πlo, æetva minula, a mi se ne izbavismo!’’
Mi æivimo u zavrπnim prizorima zemaljske povijesti. Proro-
Ëanstva se ispunjavaju velikom brzinom. Sati vremena milosti ta-
koer brzo prolaze. Mi nemamo ni trenutka vremena za gublje-
nje. Nemojmo biti zateËeni kako spavamo na straæi. Neka nitko
ne kaæe u svojem srcu ili pokazuje svojim djelima: “NeÊe moj go-
spodar joπ za dugo doÊi.’’ Neka poruka o Kristovom skorom dola-
sku odjekuje ozbiljnim rijeËima upozorenja. OsvjedoËimo svuda
muπkarce i æene da se pokaju i sklone se pred gnjevom koji dolazi.
Podignimo ih na æurnu pripremu jer malo znamo o onome πto je
pred nama. Neka propovjednici i vjernici laici krenu naprijed u
zrela polja. ...
Gospodin treba uskoro doÊi i mi moramo biti spremni da Ga
doËekamo u miru. OdluËimo uËiniti sve πto je u naπoj moÊi da
podijelimo svjetlo s onima koji su oko nas. Ne budimo tuæni, veÊ
radosni i neka nam Gospodin Isus bude uvijek pred oËima. ... Mo-
ramo biti spremni i Ëekati Njegov dolazak. O, kako Êe biti veli-
Ëanstveno vidjeti Ga i biti doËekan dobrodoπlicom kao Njegovi
otkupljeni! Dugo smo Ëekali, ali naπa vjera ne smije oslabjeti. Kada
ugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti, bit Êemo zauvijek blagoslov-
ljeni. Moram glasno povikati: “Mi smo na putu kuÊi.’’ Blizu smo
vremena kada Êe Krist doÊi s velikom silom i slavom da odvede
svoje spaπene njihovom vjeËnom domu. (RH 14. srpnja 1903.)

104
 9. travnja

Boæja posebna poruka za danaπnje

vrijeme
“NoÊ je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe
djela tame, a obucimo se u oruæje svjetla!’’ (Rimljanima
13,12)
U vremenu kakvo je ovo trebali bismo imati samo jedan cilj
pred sobom — uporabiti svako orue koje je Bog osigurao kako
bi se istina mogla usaditi u srca ljudi. ... Duænost je svakog krπ-
Êanina da se trudi dostiÊi vrhunac svojih sposobnosti kako bi πi-
rio znanje istine. (FE 201)
Bog je dugo Ëekao i joπ uvijek Ëeka na ljude koji su Njegovi
po stvaranju i po otkupljenju, koji Êe sluπati Njegov glas, sluπati
Ga kao draga, krotka djeca Ëija je æelja da budu blizu Njega i
primaju svjetlo Njegovog lica koje ih obasjava. Mi trebamo odni-
jeti treÊu aneosku vijest svijetu upozoravajuÊi ljude da se ne kla-
njaju Zvijeri i njezinom kipu i upuÊivati ih da zauzmu svoja mjesta
u redovima onih koji “Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa’’.
Bog nam nije otkrio vrijeme kada Êe Njegova vijest biti okonËa-
na ili kada Êe se vrijeme milosti zavrπiti. ... Naπa je duænost da
bdijemo, radimo i Ëekamo, da iskoristimo svaki trenutak za spa-
πavanje ljudi koji su spremni za pogibao. ...
Sada, upravo sada je vrijeme da bdijemo, radimo i Ëekamo.
... Kraj svemu je blizu. ... Duh Gospodnji radi na tome da istinu
iz nadahnute RijeËi stavi kao peËat na duπu tako da Êe Kristovi
sljedbenici imati svetu, posveÊenu radost koju Êe moÊi dijeliti s
drugima. ...
Postoji potreba za dubljim, snaænijim, jaËim svjedoËanstvom
o sili istine koja se moæe vidjeti u praktiËnoj poboænosti onih ko-
ji tvrde da vjeruju u nju. (RH 9. listopada 1884.)
Istina treba biti usaena u naπa srca i mi je trebamo poduËa-
vati onakvu kakva je u Isusu. Svijet se nalazi u vrlo ozbiljnom
vremenu jer se sada odluËuje o vjeËnoj sudbini duπa. Sotona i
njegovi demoni neprestano smiπljaju zavjeru protiv Boæjeg zako-
na i na taj naËin nastoje zarobiti ljudske duπe u mreæe grijeha.
Tama koja pokriva Zemlju sve je veÊa, ali oni koji ponizno hode
s Bogom nemaju razloga za strah. (RH 9. listopada 1884.)

105
10. travnja

Vrijeme je za odluku!
“Danas izaberite kome Êete sluæiti.’’ (Joπua 24,15)
Svijet se danas nalazi u ludilu: kod muπkaraca i æena pri-
sutno je bezumlje koje ih ubrzano vodi k vjeËnoj propasti. Pre-
vladava svaka vrsta popuπtanja i ljudi su postali toliko zaslijep-
ljeni grijehom da ne æele sluπati ni upozorenja ni molbe.
Gospodin poruËuje zemaljskim stanovnicima: “Danas izabe-
rite kome Êete sluæiti.’’ Sada svatko odluËuje o svojoj vjeËnoj sud-
bini. Ljudi se moraju probuditi i shvatiti ozbiljnost vremena i
blizinu dana kada Êe vrijeme milosti za ljude doÊi svojem kraju.
Bog ne daje ljudima informaciju hoÊe li to biti pet, deset ili dvadeset
godina prije nego πto zavrπi povijest ove zemlje. On neÊe opravdati
niËije odgaanje pripreme. Ne bi æelio da itko kaæe, kao πto je
uËinio nevjerni sluga: “NeÊe moj gospodar joπ za dugo doÊi’’, jer
ovo vodi nepromiπljenom odbacivanju prilika i prednosti koje su
nam dane da se pripremimo za taj veliki dan. Svatko tko tvrdi
da je Boæji sluga, pozvan je da obavlja Njegovu sluæbu kao da je
svaki dan posljednji. ...
NavjeπÊujte brzi dolazak Sina »ovjeËjeg na nebeskim oblaci-
ma sa silom i velikom slavom. Ne ostavljajte taj dan za poslije. ...
Ovdje se nalazi veliki teret koji svatko treba ponijeti. Jesu
li moji grijesi oproπteni? Je li Krist, nositelj tereta, skinuo moju
krivnju? Imam li Ëisto srce, oËiπÊeno pravednoπÊu Isusa Krista?
Teπko onoj duπi koja ne traæi utoËiπte u Kristu. Jadni su oni koji
Êe na bilo koji naËin odvratiti svoj um od posla i potaknuti bilo
koju duπu da bude manje oprezna. ...
Veliki posao od kojeg se um ne bi smio odvratiti jest raz-
miπljanje o naπem osobnom poloæaju pred Bogom. Jesu li naπa
stopala na Æivoj Stijeni? Krijemo li se u svojem jedinom UtoËi-
πtu? Oluja dolazi, nemilosrdna u svojem bijesu. Jesmo li se spremni
suoËiti s njom? Jesmo li jedno s Kristom kao πto je On s Ocem?
Jesmo li Boæji baπtinici i zajedniËari s Kristom? ...
Kristov karakter treba biti i naπ. Mi trebamo biti preobra-
æeni obnovom svojih srca. U tome se nalazi naπa jedina sigur-
nost. Niπta ne moæe odvojiti æivog krπÊanina od Boga. (RH 27.
studenoga 1900.)

106
 11. travnja

Æivi da spasiπ druge

“Zatim reËe svima: ‘Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe
samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slije-
di!’’’ (Luka 9,23)
Grijeh kojem se u najveÊoj mjeri popuπta, a koji nas odvaja
od Boga i izaziva toliko duhovnih poremeÊaja, jest sebiËnost. Go-
spodinu se ne moæemo vratiti bez samoodricanja. Mi sami ne mo-
æemo uËiniti niπta, ali uz pomoÊ Boga koji nas snaæi, moæemo Ëiniti
dobro drugima. Na ovaj naËin saËuvat Êemo se od zla sebiËnosti.
Ne moramo iÊi u neznaboæaËke zemlje da bismo se potpuno posvetili
Bogu i æivjeli korisnim, nesebiËnim æivotom. To bismo trebali Ëi-
niti u svojoj obitelji, crkvi, meu onima koji nas okruæuju i s kojima
radimo. Upravo u svojim svakidaπnjim duænostima trebamo se
naviknuti na samoodricanje.
Pavao je mogao reÊi: “Ja umirem svaki dan.’’ Svakidaπnje umi-
ranje sebi u malim æivotnim stvarima Ëini nas pobjednicima. Trebali
bismo zaboraviti svoje “ja” u æelji da Ëinimo dobro drugima. Kod
mnogih postoji nedostatak ljubavi za druge. Umjesto da vjerno
obavljaju svoju duænost, oni radije traæe vlastita zadovoljstva.
Bog jasno zapovijeda svojim uËenicima da budu na blagoslov
drugima svojim utjecajem i sredstvima i da traæe mudrost odoz-
go koja Êe ih osposobiti da uËine sve πto je u njihovoj moÊi da
oplemene misli i osjeÊaje onih s kojima dolaze u dodir. Kad smo
na ovaj naËin izvor blagoslova za druge, osjeÊat Êemo radosno za-
dovoljstvo i unutarnji mir, πto Êe biti naπa najveÊa nagrada. Go-
njeni ovom velikom i plemenitom æeljom da budemo na korist svo-
jim bliænjima, naÊi Êemo pravu sreÊu u vjernom izvrπavanju duæ-
nosti. Imat Êemo viπe nego samo zemaljsku nagradu jer aneo
biljeæi u nebesku knjigu svaku duænost koju smo obavili vjerno i
nesebiËno.
Na Nebu nitko neÊe misliti na sebe i na svoje uæivanje. Svi
Êe iz nesebiËne i Ëiste ljubavi nastojati usreÊiti one koji ih okru-
æuju. Ako se æelimo radovati u druπtvu nebeskih biÊa na novoj
Zemlji, ovdje trebamo æivjeti po nebeskim naËelima. (2T 132,133)
NajveÊe djelo koje moæemo uËiniti na naπem svijetu jest da
veliËamo Boga æiveÊi Kristov karakter. (6T 439)

107
12. travnja

Staza u æivot
“Uite na uska vrata, jer πiroka vrata i πirok put vode u
propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i
tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ga nalaze!’’
(Matej 7,13.14)
Krist nas poziva da idemo uskom stazom na kojoj svaki ko-
rak znaËi odricanje sebe. Zove nas da stanemo na stranu vjeËne
istine i da se borimo, da, da se ozbiljno borimo za vjeru koja je
jednom dana svetima. ...
Kako se pribliæavamo vremenu kada Êe vlasti, sile i duhovna
bezboænost na najviπim mjestima biti u potpunosti ukljuËene u
borbu protiv istine, kada Sotonina prijevarna sila bude tako ve-
lika da Êe pokuπati, ako bude moguÊe, prevariti baπ izabrane, naπe
prosuivanje mora biti izoπtreno boæanskim prosvjetljenjem da ne
budemo neznalice kad su u pitanju sotonska orua. ... Davπi nam
pomoÊ svetih anela, Bog je uËinio moguÊim da naπ posao doæivi
... veliËanstveni uspjeh. Ali uspjeha nema tamo gdje nema jedin-
stva. Potrebno je da se svi Ëlanovi crkve ujedine u zajedniËkom
djelovanju.
Crkvi su danas potrebni ljudi koji, kao i Henok, hode s Bo-
gom otkrivajuÊi Krista svijetu. »lanovi crkve trebaju dostiÊi viπi
stupanj. Nebeski glasnici æele komunicirati s onima Ëije “ja” nije
u prvom planu, koji su u svojem æivotu ispunili rijeËi: “Æivim —
ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u
tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav
i samoga sebe za mene predao.’’ Crkva mora imati takve muπkarce
i æene prije nego πto Êe njezino svjetlo moÊi zasjati svijetu Ëistim,
jasnim zrakama. Naπ pogled na Sunce Pravednosti zaklonjen je
oblacima zbog toga πto smo okrenuti sebi. Mnogi iznova razapi-
nju Krista kad ugaanjem sebi dopuπtaju Sotoni da nad njima
preuzme vlast. ...
Boæja je namjera da svi budu ispitani i provjereni kako bi
mogao vidjeti jesu li ili nisu odani zakonima koji upravljaju ne-
beskim kraljevstvom. Bog do posljednjeg trenutka dopuπta Soto-
ni da se otkrije kao laæljivac, klevetnik i ubojica. Zbog toga Êe
konaËna pobjeda Njegovog naroda biti tim znaËajniji, slavniji i
potpuniji. (RH 4. prosinca 1900.)

108
 13. travnja

U zajednici s Kristom
“Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u nje-
mu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπta uËini-
ti.’’ (Ivan 15,5)
Kraj je blizu! Bog poziva Crkvu da uredi ono πto je ostalo.
Vama koji radite zajedno s Bogom, Gospodin je dao silu da pove-
dete i ostale u kraljevstvo. Trebate biti Boæji æivi zastupnici, ka-
nali svjetla svijetu; okruæeni ste nebeskim anelima s ovlaπÊu koju
im je Krist dao da vas potkrijepe, osnaæe i podupru u radu za
spaπavanje duπa. ...
Ostanite odvojeni i drugaËiji od svijeta — u svijetu, ali ne
od svijeta, odsjajujuÊi svijetle zrake Sunca Pravednosti, Ëisti, svijetli,
neumrljani i u vjeri noseÊi svjetlo u sve krajeve Zemlje.
Neka se crkve probude prije nego πto zauvijek bude kasno.
Neka svaki vjernik preuzme svoj dio posla i obrani Gospodnje ime
onako kako je pozvan. Neka zdrava vjera i ozbiljna poboænost
zauzmu mjesto lijenosti i nevjerovanja. Kada je vjera utemeljena
na Kristu, istina Êe donijeti radost duπi, a vjerska sluæba neÊe
biti dosadna i nezanimljiva. ... Svakog dana imat Êete bogato isku-
stvo ako budete æivjeli kao krπÊani kao πto tvrdite. Greπnici Êe
biti obraÊeni. ...
O, kad bi svi ustali i pokazali svijetu da je njihova vjera æiva,
da se radi o pitanju æivota, da Êe Isus uskoro doÊi. Neka ljudi
vide da vjerujemo da se nalazimo na granici vjeËnosti.
Uspostavljanje Boæjeg kraljevstva usporava se ili ubrzava za-
visno od nevjere ili vjere ljudskih orua. Posao koËi nevoljkost
ljudi da surauju s Bogom. Ljudi se mogu moliti: “Doi kraljev-
stvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji’’; ali
ako ne uspiju provesti molitvu u svojem æivotu, njihove molbe
bit Êe bez roda. Ali iako moæete biti slabi, lutati i biti greπni, Go-
spodin vam nudi zajednicu sa sobom. On vas poziva da prihva-
tite boæanske upute. Ujedinjeni s Kristom moæete obavljati Boæje
djelo. “Bez mene’’, kaæe Krist, “ne moæete uËiniti niπta.’’ (6T 436—
438)

109
14. travnja

Spasiteljevi predstavnici
“A vladajte se lijepo meu poganima da bi u onome u Ëe-
mu vas sada kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela,
kad ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan pohoe-
nja!’’ (1. Petrova 2,12)
Bog oËekuje od onih koji nose Kristovo ime da budu Njegovi
predstavnici ... Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet na-
rod prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. ...
Kristovi sljedbenici trebaju biti odvojeni od svijeta kad su u
pitanju naËela i probici, ali ne smiju se izolirati od svijeta. I sam
Spasitelj se stalno druæio s ljudima, ali ih nikada nije ohrabri-
vao ni na πto πto ne bi bilo u skladu s Boæjom voljom, veÊ samo
na ono πto ih je uzdizalo i Ëinilo boljima. “Ja sebe samog posve-
Êujem za njih’’, izjavio je, “da i oni budu posveÊeni istinom’’ (Ivan
17,19). Tako i krπÊani trebaju boraviti meu ljudima da njihov
utjecaj, poput ugodnog okusa boæanske ljubavi, bude kao sol koja
Ëuva svijet od izopaËenosti. ...
Sila uzviπenijeg, Ëistijeg i plemenitijeg æivota naπa je najve-
Êa potreba. Ljudi ovoga svijeta budno paze da vide kakve plodove
u svojem æivotu donose oni koji tvrde da su krπÊani. ... U misli-
ma svih onih s kojima moramo suraivati neprestano se stvara-
ju povoljni ili nepovoljni dojmovi prema biblijskoj vjeri.
Nas promatraju i Bog i aneli. Bog æeli da Njegov narod svojim
æivotom pokaæe prednost krπÊanstva nad svjetovnoπÊu, da se ru-
kovodi uzviπenijim i svetijim naËelima. On æeli da pokaæu da je
istina koju su dobili uËinila od njih djecu nebeskog Kralja. »ez-
ne da ih uËini kanalima preko kojih Êe obilje svoje ljubavi i milosti
moÊi izlijevati na svijet.
Krist Ëeka s dubokom Ëeænjom da se Njegov Duh oËituje u
Crkvi. Kad se Kristov karakter bude savrπeno ogledao u pripad-
nicima Njegovog naroda, On Êe doÊi po svoje. Prednost je svakog
krπÊanina ne samo da oËekuje dolazak naπega Gospodina, nego i
da ga ubrza. Kad bi svi koji ispovijedaju Njegovo ime donosili
plodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan
sjemenom Evanelja! Posljednja velika æetva brzo bi bila poænje-
vena i Krist bi veÊ doπao. (CT 322—324)

110
 15. travnja

Karakter koji Êe svijet prepoznati

“Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja usred
nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijetlite kao
zvijezde u svemiru.’’ (Filipljanima 2,15)
Boæja je namjera da preko pripadnika svojeg naroda otkrije
svijetu naËela svojega kraljevstva. Da bi u æivotu i karakteru mogli
otkriti ova naËela, On ih æeli odvojiti od obiËaja, navika i prakse
ovoga svijeta. ... PromatrajuÊi dobrotu, milost, pravdu i ljubav Boæju
otkrivenu u Njegovoj Crkvi, svijet treba steÊi sliku o Njegovom
karakteru. I kada se Boæji zakon potvrdi primjerom i æivotom,
Ëak Êe i svijet priznati da su oni koji iz ljubavi i strahopoπtova-
nja sluæe Bogu nadmoÊniji od svakog drugog naroda na Zemlji.
Adventisti sedmog dana viπe od svih drugih ljudi trebali bi
biti primjer poboænosti, obraÊenosti i svetosti srca. Njima su po-
vjerene najsveËanije istine koje su ikada dane smrtnicima. Svi
darovi milosti i sile potrebni za uspjeh u duhovnom æivotu, dani
su im u najveÊem izobilju. Oni oËekuju da se Krist uskoro pojavi
na nebeskim oblacima. Ako pred svijetom ostavljaju dojam da vjera
nije sila koja upravlja njihovim æivotom, oni sramote Boga.
BuduÊi da se sila Sotoninih kuπnji stalno poveÊava, vrijeme
u kojem æivimo prepuno je opasnosti za Boæju djecu i mi treba-
mo stalno uËiti od Velikog UËitelja kako bismo svaki korak podu-
zimali u pravdi i sigurnosti. Pred nama se otkrivaju Ëudesni pri-
zori. U ovo vrijeme æivot Boæjeg naroda treba biti æivo svjedo-
Ëanstvo kako bi svijet mogao vidjeti da i u ovom vijeku, kad zlo
prevladava na sve strane, joπ postoji narod koji se odriËe vlastite
volje i æelja u teænji da vrπi Boæju volju — narod u Ëijem je srcu
i æivotu zapisan Boæji zakon. ...
Njihove misli trebaju biti Ëiste i svete, a svojim rijeËima trebaju
oplemenjivati druge. Kristova vjera treba biti utkana u sve πto
govore i Ëine. Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet narod
prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. Njegova je namjera
da oni, primjenjujuÊi istinu u svojem svakidaπnjem æivotu, budu
na slavu na Zemlji. Kristova milost dovoljna je da se to postig-
ne. (CT 321,322)

111
16. travnja

SvjedoËanstvo koje je svijetu

potrebno
“Vi ste naπa preporuka upisana u naπim srcima koju po-
znaju i Ëitaju svi ljudi.’’ (2. KorinÊanima 3,2)
Preobraæaj karaktera treba svjedoËiti svijetu da u nama stanuje
Kristova ljubav. Gospodin æeli da Njegov narod pokaæe kako spa-
sonosna sila milosti moæe djelovati na nesavrπen karakter i po-
taknuti u njemu skladan razvitak i donoπenje bogatih plodova.
Meutim, da bismo mogli ispuniti Boæju namjeru, mi se mo-
ramo pripremiti. Gospodin nam nalaæe da oËistimo svoja srca od
sebiËnosti koja je korijen otuenosti. On Ëezne za tim da izlije
na nas svojeg Svetog Duha u obilnoj mjeri i poziva nas da Mu
svojim samoodricanjem oËistimo put. Kada se pokorimo Bogu, naπe
Êe se oËi otvoriti da vidimo kamenje spoticanja koje smo svojim
nekrπÊanskim ponaπanjem stavili na put drugih. Bog nas poziva
da sve ovo uklonimo. On kaæe: “Prema tome, ispovijedajte gri-
jehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite.’’ (Ja-
kov 5,16) Tada moæemo imati sigurnost koju je imao David kad
se nakon priznanja svojega grijeha molio: “Vrati mi radost svoga
spasenja i uËvrsti me duhom spremnim! UËit Êu bezakonike tvo-
jim stazama, i greπnici tebi Êe se obraÊati.’’ (Psalam 51,14.15)
Kada Boæja milost vlada u duπi, ona Êe biti okruæena ozraË-
jem vjere, hrabrosti i krπÊanske ljubavi, ozraËjem koje osvjeæava
duhovni æivot svih koji ga udiπu. ... Svaki onaj koji je dioniËar
Kristove ljubavi koja praπta, svaki onaj koji je prosvijetljen Boæ-
jim Duhom i obraÊen istini, osjetit Êe se zbog tih dragocjenih
blagoslova duænikom prema svakoj duπi s kojom dolazi u dodir.
Gospodin Êe uporabiti one koji su ponizni u srcu da dopre do du-
πa kojima se rukopoloæeni propovjednici ne mogu pribliæiti. Oni
Êe biti pokrenuti da govore rijeËi koje Êe otkrivati Kristovu spaso-
nosnu milost.
SluæeÊi na blagoslov drugima, i sami Êe biti blagoslovljeni.
Bog nam daje priliku da dijelimo milost kako bi nas mogao ispu-
niti joπ veÊom miloπÊu. Nada i vjera jaËat Êe kad kao Boæji sluge
budemo radili s talentima i sposobnostima koje nam je Bog darovao.
U svojem radu imat Êemo boæansku potporu. (6T 43,44)

112
 17. travnja

Kad Bog nadoknauje nedostatke

“Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate
uzalud milosti Boæje.’’ (2. KorinÊanima 6,1)
Mi trebamo biti Boæji suradnici u poslu πirom svijeta. Gdje
god se nalaze duπe koje treba spasiti, mi im trebamo ponuditi
svoju pomoÊ da bi mnogi sinovi i kÊeri mogli biti dovedeni Bogu.
Kraj je blizu i zato trebamo umnoæiti svaku od povjerenih spo-
sobnosti i svako orue koje pomaæe da se posao obavi. ...
Kako se aneli osjeÊaju kad vide da se kraj pribliæava, a tako
je mnogo onih kojima je povjerena posljednja poruka milosti pre-
ma kojoj se nemarno odnose posjeÊujuÊi sastanke zbog vlastite
koristi i osjeÊajuÊi se nezadovoljnima ako se puno ne propovije-
da, dok sami nose mali teret i malo rade za spasenje drugih? Svi
koji su istinski ujedinjeni s Kristom æivom vjerom, bit Êe dioni-
Ëari boæanske naravi. Oni Êe neprestano od Njega primati duhovni
æivot i neÊe moÊi πutjeti.
Æivot se uvijek pokazuje u akciji. Ako je srce æivo, ono Êe
slati krv koja æivot znaËi svakom dijelu tijela. One Ëija su srca
ispunjena duhovnim æivotom neÊe trebati poæurivati da to otkri-
ju. Boæanski æivot poteÊi Êe od njih u velikoj bujici milosti. Kada
se mole, govore i rade, slavi se Bog ...
Ljudi Ëiji rad daje najveÊe i dugotrajne rezultate nisu naj-
briljantniji ni najtalentiraniji. Tko su najefikasniji radnici? Oni
koji Êe se odazvati na poziv: “Uzmite jaram moj na se i uËite od
mene, jer sam krotka i ponizna srca.’’
Ako ljudi kojima je Bog povjerio umne talente odbiju upora-
biti ove darove Njemu na slavu, On Êe ih nakon provjere i kuπ-
nje prepustiti njihovim vlastitim zamislima i uzet Êe ljude koji
na prvi pogled nisu tako bogato obdareni, koji nisu jako samo-
uvjereni i od slabih naËinit Êe jake jer oni vjeruju da Bog za njih
Ëini ono πto oni sami ne mogu uËiniti. Bog Êe prihvatiti sluæbu iz
cijelog srca i sam Êe nadoknaditi nedostatke. (6T 440,443,444)
Aneli sluπaju kakav Êete izvjeπtaj odnijeti svijetu o svojem
nebeskom Gospodaru. (SC 119)

113
18. travnja

Propovijedanje sa silom
“U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajuÊi u
pustinji judejskoj: ‘Obratite se — govorio je — jer je blizu
kraljevstvo nebesko!’’’ (Matej 3,1.2)
Dok je æivio u pustinji, Ivana Krstitelja je poduËavao Bog.
On je u prirodi prouËavao Boæja otkrivenja. Pod vodstvom Boæ-
jeg Duha prouËavao je proroËke spise. I danju i noÊu Krist je bio
predmet njegovog prouËavanja i razmiπljanja, sve dok mu vienje
slave nije ispunilo i srce i duπu.
Gledao je Kralja u Njegovoj krasoti, dok je sebe gubio iz vida.
PromatrajuÊi veliËanstvenost svetosti, uvidio je svoju slabost i
nedostojnost. Njegova duænost je bila da objavi ljudima Boæju
poruku. On se odræao zahvaljujuÊi Boæjoj sili i Njegovoj pravdi.
Bio je spreman postati glasnik Neba ne plaπeÊi se ljudskog, jer
je imao pred oËima boæansko. Mogao je bez straha stajati pred
zemaljskim vladarima jer se drhteÊi klanjao pred Kraljem nad
kraljevima.
Ivan je objavio svoju vijest bez ikakvih razraenih argume-
nata i suptilnih teorija. Snaæan i strog, ali ipak pun nade, Ëuo
se njegov glas iz pustinje: “Obratite se … jer je blizu kraljevstvo
nebesko!’’ (Matej 3,2) To je s novom, neobiËnom snagom utjecalo
na ljude. Sav narod se uzbudio. Mnoπtvo je hrlilo u pustinju. ...
U ovo doba, neposredno prije nego πto se na oblacima nebe-
skim pojavi Krist po drugi put, treba izvrπiti djelo sliËno Ivano-
vom. Bog poziva ljude koji Êe pripremiti narod da se odræi u veliki
dan Gospodnji. ... Kao narod koji vjeruje u skori Kristov dola-
zak, mi moramo objaviti poruku: “Pripravi se, Izraele, da susret-
neπ Boga svoga!’’ (Amos 4,12) Naπa poruka mora biti isto onako
neposredna kao πto je bila i Ivanova. On je ukoravao kralja i
kraljicu zbog njihovog bezakonja. Iako mu je æivot zbog toga bio
u opasnosti, nije se ustruËavao objaviti Boæju rijeË. I naπe djelo
u ovo vrijeme mora biti isto tako vjerno izvrπeno.
Da bismo vjerno objavili vijest kakvu je Ivan objavio, mora-
mo imati duhovno iskustvo kakvo je on imao. U nama se mora
izvrπiti isto djelo. Moramo vidjeti Boga i gledajuÊi Njega izgubiti
iz vida sebe. (8T 331—333)

114
 19. travnja

“Evo Jaganjca Boæjeg’’

“Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29)
Ivan je po naravi imao ljudskih nedostataka i slabosti, ali
dodir boæanske ljubavi ga je preobrazio. Kad su njegovi uËenici,
poπto je otpoËela Kristova sluæba, doπli k njemu i poæalili mu se
da svi idu za novim UËiteljem, Ivan je jasno pokazao da on pot-
puno razumije svoj odnos prema Mesiji i koliko je radostan πto
moæe pozdraviti Onoga komu je pripremio put.
“Nitko ne moæe niπta prisvojiti’’, rekao je, “πto mu nije dano
s neba. I sami ste mi svjedoci da sam rekao: ‘Ja nisam Mesija,
veÊ sam poslan pred njim.’ ... Ovo je moje veselje sad doseglo vr-
hunac. On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,27-30)
GledajuÊi u vjeri na Otkupitelja, Ivan se uzdigao do samo-
odricanja. On nije nastojao ljude privuÊi k sebi, nego je njihove
misli sve viπe uzdizao i usmjeravao na Janje Boæje. On sam bio
je samo glas, glas u pustinji. Sad je s radoπÊu prihvatio tiπinu u
sjeni kako bi sve oËi bile usmjerene na Svjetlo æivota.
Oni koji vjerno vrπe svoj poziv Boæjih glasnika, ne traæe za
sebe nikakve poËasti. Ljubav prema Kristu baca u zasjenak lju-
bav prema samome sebi. Oni Êe uvidjeti da je njihova duænost
da kao i Ivan Krstitelj objavljuju: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzi-
ma grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29) Oni Êe uzdizati Isusa, a s Njim Êe
se uzdiÊi i ËovjeËanstvo. ...
Prorokova duπa, iz koje je on istisnuo svoje “ja”, bila je is-
punjena boæanskim svjetlom. ... On je bio svjedok Spasiteljeve
slave. ... Svi Kristovi sljedbenici trebaju biti dioniËari u ovoj Kri-
stovoj slavi. ... Nebesko svjetlo moæemo dobiti samo ako smo voljni
odbaciti sebiËnost i vlastito “ja”. Upoznati Boæji karakter i pri-
miti Krista moæemo samo putem vjere, ako pristanemo svaku misao
podËiniti posluπnosti Kristu. Svima koji tako Ëine, Sveti Duh se
daje bez mjere. BuduÊi da u Kristu “æivi svaka punina boæan-
stva, po njemu ste i vi ispunjeni’’ (Koloπanima 2,9.10). (8T 333,334)

115
20. travnja

Boæji poziv na obnovu

“On Êe iÊi pred njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati
srca otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika,
te pripremi Gospodinu sklon narod.’’ (Luka 1,17)
Ivan Krstitelj je iπao naprijed u duhu i sili Ilijinoj da pripremi
put Gospodinu i obrati ljude k mudrosti pravednika. On je bio
predstavnik onih koji æive u ove posljednje dane i kojima je Bog
povjerio da svetu istinu predstave svijetu kako bi pripremili put
za drugi Kristov dolazak. ...
Oni koji trebaju pripremiti put za drugi Kristov dolazak pri-
kazani su kao vjerni Ilija, kao πto je Ivan doπao u Ilijinom duhu
pripremiti stazu za Kristov prvi dolazak. Treba pokrenuti i uka-
zati na znaËaj obnove i potaknuti javno miπljenje. Umjerenost u
svemu treba biti povezana s porukom da se Boæji narod treba
odvojiti od idolopoklonstva, pohlepe i pretjerivanja u odijevanju i
drugim stvarima.
Samoodricanje, poniznost i umjerenost koja se zahtijeva od
pravednika koje Bog posebno vodi i blagoslivlja pred svijetom, treba
biti suprotnost razuzdanosti i navikama koje uniπtavaju zdravlje
ljudi koji æive u ovo izopaËeno doba. Bog je pokazao da je zdrav-
stvena reforma usko povezana s treÊom aneoskom vijeπÊu kao
πto je ruka povezana s tijelom. Nigdje se ne moæe naÊi tako ve-
liki razlog za tjelesno i moralno propadanje kao u odbijanju ove
vaæne vijesti. Oni koji popuπtaju apetitu i strastima i zatvaraju
svoje oËi pred svjetlom zbog straha da Êe uvidjeti greπne uæitke
kojih se ne æele odreÊi, krivi su pred Bogom. ...
Providnost izvodi Boæji narod iz neuravnoteæenih navika ovoga
svijeta, daleko od ugaanja apetitu i strastima, da zauzme stav
samoodricanja i umjerenosti u svemu. Narod koji Bog vodi bit Êe
poseban narod. On neÊe biti sliËan svijetu. Ako bude slijedio Boæje
vodstvo, ispunit Êe Njegove namjere i pokorit Êe svoju volju Nje-
govoj. Krist Êe prebivati u srcu. ...Vaπe tijelo, kaæe apostol, hram
je Svetoga Duha. (3T 61—63)

116
 21. travnja

Unaprijedite zdrav naËin æivota

“Zaklinjem vas, braÊo, milosrem Boæjim da prinesete se-
be kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno
bogoπtovlje.’’ (Rimljanima 12,1)
»ovjek ne moæe prinijeti svoje tijelo kao æivu ærtvu, svetu i
ugodnu Bogu ako uporno popuπta navikama koje ga liπavaju tje-
lesne, umne i moralne snage. Apostol ponovno kaæe: “Nemojte se
prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se obnovom
svoga uma da mognete uoËavati πto je volja Boæja: πto je dobro,
ugodno i savrπeno!’’ (Rimljanima 12,2) (CH 23)
Mi se nalazimo u svijetu koji je u suprotnosti pravednosti i
ËistoÊi karaktera, a posebno rastu u milosti. Kamo god pogleda-
mo, vidimo oskvrnuÊe i prljavπtinu, pokvarenost i grijeh. Koliko
je sve ovo suprotno djelu koje mora biti obavljeno u nama upravo
prije nego πto primimo dar besmrtnosti! Oni koje je Bog izabrao
moraju ostati Ëisti usred prljavπtine koja ih okruæuje u ovim po-
sljednjim danima. Njihova tijela moraju biti sveta, njihov duh Ëist.
Ako ovaj posao treba biti obavljen, odmah ga se moramo latiti
ozbiljno i s razumijevanjem. Boæji Duh treba imati savrπenu kon-
trolu utjeËuÊi na svako djelo.
Zdravstvena reforma jedan je ogranak velikog djela koje treba
pripremiti ljude za Gospodnji dolazak. ... Muπkarci i æene ne mogu
naruπavati prirodne zakone ugaajuÊi izopaËenim apetitima i stra-
stima punim poæude a da pritom ne krπe Boæji zakon. Zbog toga
je On dopustio da nas obasja svjetlo zdravstvene reforme, da bi-
smo mogli shvatiti greπnost u krπenju zakona koje je On usadio
u naπe biÊe. ...
Jasno izloæiti prirodne zakone i pozvati na njihovu proved-
bu zadaÊa je koja prati treÊu aneosku vijest. ... Bog je odredio
da temu o zdravlju treba pokrenuti, a javnost duboko zainteresi-
rati za istraæivanje; jer je nemoguÊe da muπkarci i æene cijene
svetu istinu dok god su pod vlaπÊu greπnih navika koje uniπta-
vaju zdravlje i um. ...
Onaj tko cijeni svjetlo koje mu je Bog dao preko zdravstvene
reforme, dobiva vaænu pomoÊ u posveÊenju istinom i spreman je
za besmrtnost. (CH 20,22)

117
22. travnja

Vrlina zaboravljanja na sebe

“Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni; æivot koji
sada provodim u tijelu, provodim u vjeri Sina Boæjega, koji
mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.’’ (Ga-
laÊanima 2,20)
Vjerom je apostol Pavao baπtinio Kristovu milost i ova je milost
zadovoljila potrebe njegove duπe. Vjerom je primio nebeski dar i
podijelio ga s duπama koje su Ëeznule za svjetlom. To je iskustvo
koje je i nama potrebno. ... Molite se za ovakvu vjeru. Borite se
za nju. Vjerujte da Êe vam je Bog dati.
U naπem svijetu treba biti obavljen veliki posao. Ovo nije
zemlja snova. Pred nama je æiva realnost. Svugdje se vide oËito-
vanja Sotonine sile. Suraujmo s Onim koji obnavlja i uzdiæe. Ne
zaboravimo da onaj koji radi s Kristom mora crpsti svoju snagu
na izvoru svih snaga. ... KrπÊanima je potrebna snaga misli, Ëvr-
sta volja i znanje koje dolazi od prouËavanja Boæje rijeËi. Oni ne
mogu dopustiti sebi da svoj um pune ispraznoπÊu. Svakoga dana
moraju biti obnovljeni duhovnom silom.
NauËite od Onoga koji je rekao: “Ja sam blag i poniznog srca.’’
UËeÊi od Njega, pronaÊi Êete mir. Iz dana u dan doæivljavat Êete
iskustva s Bogom, shvaÊati veliËinu Njegovog spasenja i slavu je-
dinstva s Njim. Neprestano Êete uËiti kako da bolje æivite kao
Krist i neprestano Êete rasti sve viπe nalik Spasitelju.
Ako umremo sebi, ako proπirimo svoje razumijevanje o tome
πto Krist moæe biti nama i πto mi moæemo biti Njemu, ako se
ujedinimo jedan s drugim vezama Kristovog prijateljstva, Bog Êe
raditi preko nas moÊnom silom. Tada Êemo biti posveÊeni isti-
nom. Bog Êe nas doista odabrati a Sveti Duh upravljati nama.
Svaki dan bit Êe nam dragocjen zato πto Êemo u njemu vidjeti
priliku da iskoristimo darove koji su nam povjereni za blagoslov
drugima. (RH 30. svibnja 1907.)
Mi moramo zaboraviti na sebe dok u ljubavi obavljamo sluæ-
bu za druge. ... Moæda se ne sjeÊamo nekih djela ljubaznosti ko-
ja smo uËinili ... ali vjeËnost Êe iznijeti na svjetlo svako djelo uËi-
njeno za spasenje duπa, svaku rijeË izgovorenu za utjehu Boæjoj
djeci; ova djela, uËinjena u Kristovo ime, bit Êe dio naπe radosti
kroz svu vjeËnost. (IHP 230)

118
 23. travnja

Mladi, Boæja orua

“Dobro je Ëovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.’’ (Tu-
æaljke 3,27)
Bog poziva mladiÊe u snazi i jaËini njihove mladosti da podijele
s Njim samoodricanje, ærtvu i patnju. Ako prihvate poziv, postat
Êe Njegova orua za spaπavanje duπa za koje je On umro. Ali On
hoÊe da oni budu svjesni cijene i u potpunosti se upoznaju s uvje-
tima u kojima Êe raditi dok sluæe raspetom Otkupitelju ...
Naπ prvi posao trebao bi biti da uskladimo svoja srca s Bo-
gom i tada Êemo biti spremni raditi za druge. Nekada su naπi
ozbiljni radnici duboko ispitivali svoja srca. Oni su se zajedno sa-
vjetovali i bili ujedinjeni u poniznoj, usrdnoj molitvi za boæansko
vodstvo. ... Kristov dolazak je bliæi nego πto mislimo. Sa svakim
novim danom imamo jedan dan manje za objavljivanje poruke
upozorenja svijetu. Kad bi danas postojala ozbiljnija veza s Bo-
gom, bilo bi viπe poniznosti, ËistoÊe i vjere. (5T 87,88)
Velik je posao koji trebamo obaviti za Gospodara, otvoriti ri-
jeË Boæju onima koji su u tami grijeha. Mladi prijatelji, ponaπaj-
te se kao da vrπite svetu sluæbu. Vi biste trebali prouËavati Bib-
liju i uvijek biti spremni na odgovor svakom Ëovjeku kad vas pita
za razlog vaπe nade. Ali svojim istinskim krπÊanskim dostojan-
stvom vi dajete svjedoËanstvo da imate istinu koju bi svi trebali
Ëuti. Ako je ova istina usaena u duπu, ona Êe se pokazati na
izgledu lica i u ponaπanju, u mirnom, plemenitom stavu i miru
koji krπÊanin posjeduje. Oni koji gaje iskrenu poniznost i Ëiji su
se umovi razvili zahvaljujuÊi istinama Evanelja, posjedovat Êe
utjecaj koji Êe se osjeÊati. Oni Êe izvrπiti utjecaj na um i srce.
(5T 401)
Ja ne æelim niπta viπe od toga nego da vidim naπe mlade
nadahnute duhom Ëiste vjere koja Êe ih povesti da uzmu kriæ i
slijede Isusa. Idite naprijed, mladi Kristovi uËenici, usmjeravani
naËelima, odjeveni u odjeÊu ËistoÊe i pravednosti. Vaπ Spasitelj
dovest Êe vas u najbolju priliku u kojoj Êete moÊi iskazati svoje
talente i u kojoj Êete moÊi biti najkorisniji. Moæete biti sigurni
da Êete na stazi duænosti primiti milost dovoljnu za taj dan. (5T
87)

119
24. travnja

Posao za svako æivotno doba

“Oci, piπem vama jer ste upoznali onoga koji je od poËet-
ka. MladiÊi, piπem vama jer ste pobijedili Zloga.’’ (1. Iva-
nova 2,14)
Ima mnogo podruËja gdje se mladima moæe pruæiti prilika
za korisne napore. ... Pri svrπetku evaneoskog rada treba osvo-
jiti joπ veliko podruËje, i viπe nego ikada prije na posao trebaju
biti pozvani pomoÊnici iz redova obiËnih ljudi. I mladi i stariji
bit Êe pozvani s polja, iz vinograda i trgovina da objave poruku
svojega Gospodara. Mnogi od njih moæda su imali malo prilika
za obrazovanje, ali Krist vidi u njima osobine koje Êe ih osposo-
biti da ispune Njegovu namjeru. Ako svoja srca stave u sluæbu i
budu i dalje uËenici, On Êe ih pripremiti da rade za Njega. ...
Koliko god vaπi talenti bili veliki ili mali, znajte da vam je
ono πto imate dano na povjerenje. Tako vas Bog provjerava da-
juÊi vam priliku da se dokaæete. Njemu dugujete sve svoje sposob-
nosti. Njemu pripadaju vaπe snage tijela, uma, duπe i one trebaju
biti uporabljene za Njega. Vaπe vrijeme, utjecaj, moguÊnosti, spo-
sobnosti — sve morate dati na raspolaganje Onome koji daje sve.
(YI 3. oæujka 1908.)
Mladi koji nalaze radost i sreÊu u Ëitanju Boæje rijeËi, u Ëa-
su molitve neprestano se osvjeæavaju vodom iz Izvora æivota. Oni
Êe postiÊi visinu moralne savrπenosti i dubinu misli koju drugi
neÊe moÊi razumjeti. ... Bog Êe one koji na takav naËin povezuju
svoju duπu Njim priznati kao svoje sinove i kÊeri. Oni se stalno
penju sve viπe i viπe dobivajuÊi jasniju sliku o Bogu i vjeËnosti
sve dok ih Gospodin ne uËini kanalima svjetla i mudrosti ovome
svijetu. (4T 624)
S takvom vojskom pravilno izvjeæbanih radnika, kakva bi mo-
gla biti naπa mladeæ, kako bi se vijest o razapetom i uskrslom
Spasitelju koji Êe uskoro doÊi brzo odnijela cijelome svijetu! Ka-
ko bi brzo doπao svrπetak — kraj patnjama, æalosti i grijehu! (Ed
271)

120
 25. travnja

Zaπto ima toliko mnogo besposliËara?

“Bit Êete mi svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Sama-
riji i sve do kraja zemlje.’’ (Djela 1,8)
U zadaÊi povjerenoj prvim uËenicima sudjelovali su vjernici
u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evanelje bila je po-
vjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Boæji vjerni
ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snage posve-
tili proslavljanju Njegovog imena i mudrom koriπtenju talenata
u sluæbi Njemu. ...
»lanovi Boæje crkve bili su gorljivi u djelima ljubavi, odvoje-
ni od svjetovnih teænji i hodili su stopama Onoga koji je prolazio
ËineÊi dobro. Srcima ispunjenim ljubavlju i saæaljenjem, oni tre-
baju sluæiti onima kojima je potrebna pomoÊ upoznavajuÊi ih sa
Spasiteljevom ljubavlju. Takav rad zahtijeva poseban napor, ali
donosi bogatu nagradu. Oni koji se u njega ukljuËe s iskrenom
namjerom, vidjet Êe duπe zadobivene za Spasitelja. ...
“Duh i zaruËnica vele: ‘Doi!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Doi!’”
(Otkrivenje 22,17) Nalog za upuÊivanje ovog poziva odnosi se na
cijelu Crkvu. Tko god Ëuje ovaj poziv, treba ga objaviti tako da
odjekuje preko bregova i dolina: “Doi!” ...
Stotine, da, tisuÊe onih koji su Ëuli vijest spasenja joπ uvi-
jek stoje besposleni na trgu, a mogli bi raditi u nekoj grani dje-
la. Njima Krist govori: “©to stojite ovdje vazdan besposleni?” i
dodaje: “Idite i vi u moj vinograd.” (Matej 20,6.7) Zaπto veÊi broj
njih ne odgovara na poziv? Je li to zato πto misle da imaju izgovor
jer ne stoje za propovjedaonicom? Neka shvate da izvan propo-
vjedaonice postoji veliko djelo koje trebaju obaviti tisuÊe posve-
Êenih vjernika.
Dugo je Bog Ëekao da duh sluæbe obuzme cijelu Crkvu i da
svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjernici
Boæje crkve obave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvu po-
vjeren u ispunjavanju evaneoskog naloga, cijeli svijet Êe uskoro
biti opomenut i Gospodin Isus Êe se sa silom i velikom slavom
vratiti na Zemlju. “Ova Radosna vijest o kraljevstvu propovije-
dat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i
tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14) (AA 109—111)

121
26. travnja

Sve naπe bogatstvo pripada Bogu

“Badava ste primili, badava i dajte!’’ (Matej 10,8)
Sve πto Ëovjek prima od Boæjeg obilja, joπ uvijek pripada Bo-
gu. On nas je obdario divnim i dragocjenim zemaljskim darovi-
ma da bi nas okuπao i ispitao dubinu naπe ljubavi prema Njemu
i koliko cijenimo Njegovu ljubav. Bez obzira na to jesu li naπa
blaga materijalne ili duhovne naravi, trebamo ih poloæiti pred Isu-
sove noge kao dragovoljni prilog. (5T 736)
DajuÊi svojim uËenicima nalog: “Idite po svem svijetu i pro-
povijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju’’, Krist je ljudima po-
vjerio zadaÊu da upoznaju svijet s Njegovom miloπÊu. Meutim,
dok jedni odlaze propovijedati, On poziva ostale da priloæe daro-
ve kojima Êe se podupirati Njegovo djelo na Zemlji. (9T 255)
Ne mogu svi prinositi velike darove, ne mogu svi Ëiniti ve-
lika i hvale dostojna djela, ali svi mogu njegovati samoodricanje,
svi se mogu ugledati na nesebiËnost naπeg Spasitelja. Neki mo-
gu donositi velike priloge u Gospodnju riznicu, a neki samo pokoju
leptu, ali Gospodin prima svaku ærtvu koja je iskreno prinesena.
(9T 54,55)
Mnogi Êe se iznenaditi kad vide koliko se moæe uπtedjeti za
Boæje djelo zahvaljujuÊi samoodricanju. Male svote, uπteene po
cijenu ærtve, uËinit Êe viπe za napredak Boæjeg djela nego veliki
darovi za koje nije bilo potrebno nikakvo samoodricanje. (9T 157,158)
Duh dareæljivosti je duh Neba. Na kriæu je pokazano koliko
je Krist bio samopoærtvovan u svojoj ljubavi. Da bi spasio Ëovje-
ka, On je dao sve πto je imao, a na kraju i samoga sebe. Kristov
kriæ poziva svakog Njegovog sljedbenika da Ëini dobra djela. Na-
Ëelo otkriveno na kriæu glasi: Dajte, dajte. ... NaËelo svijeta je: πto
viπe uzimati, uzimati. ... Svjetlo Evanelja koje sja s Kristovog kriæa
ukorava sebiËnost. ... Mnogi u Boæjem narodu nalaze se u opasno-
sti da upadnu u zamke pohlepe i svjetovnih æelja. Oni bi trebali
shvatiti da Njegova milost upuÊuje sve ËeπÊe pozive na prilaganje
sredstava. ... Na taj naËin je On uËinio Ëovjeka posrednikom preko
kojeg se Boæji blagoslovi izlijevaju na Zemlju. Bog je osmislio su-
stav dobroËinstava da bi Ëovjek mogao postati sliËan svojem Stvo-
ritelju, milosrdan i nesebiËan po karakteru, da bi s Kristom bio
sudionik u vjeËnoj, slavnoj nagradi. (9T 254,255)

122
 27. travnja

Dvostruki æivot
“Naπe je zajedniπtvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kri-
stom.’’ (1. Ivanova 1,3)
Niπta nije tako potrebno u naπem radu kao vidljivi rezultati
zajednice s Bogom. Mi bismo trebali pokazati u svojem svakidaπ-
njem æivotu da imamo mir i odmor u Spasitelju. Njegov mir u
srcu sjat Êe na licu. ... Zajednica s Bogom oplemenit Êe naπ karakter
i æivot. Ljudi Êe vidjeti, kao πto je bio sluËaj s prvim uËenicima,
da smo bili s Isusom. Ovo Êe Boæjem suradniku dati silu kakvu
mu niπta drugo ne moæe dati. On si ne smije dopustiti da bude
liπen ove sile. Mi moramo æivjeti dvostrukim æivotom — æivotom
misli i djela, tihe molitve i usrdnog rada. (MH 512)
Svima koji uËe od Boga potrebni su trenuci potpune tiπine i
smirenosti za razgovor sa svojim vlastitim srcem, s prirodom i
Bogom. ... Mi osobno moramo Ëuti Njegov glas kako govori na-
πem srcu. Kad svi ostali glasovi utihnu, i kad u tiπini Ëekamo
pred Njim, tada πutnja doprinosi da Boæji glas naπoj duπi postaje
joπ jasniji. On nas poziva: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.’’
(Psalam 46,10) Ovo je djelotvorna priprema za sve koji rade za
Boga. Tko je na ovaj naËin okrijepljen, taj Êe usred uæurbanog
mnoπtva i sve veÊe napetosti u napornoj æivotnoj aktivnosti biti
okruæen ozraËjem svjetla i mira. On Êe primiti novi dar tjelesne
i duhovne snage, njegov æivot Êe odisati ugodnim mirisom i otkrivati
boæansku moÊ koja privlaËi ljudska srca. (MH 58)
Mnogi Ëak ni u trenucima molitve ne primaju blagoslov stvarne
zajednice s Bogom. Oni se previπe æure. Brzim koracima prolaze
kroz krug Kristove drage prisutnosti, zaustavljajuÊi se moæda samo
za trenutak u njegovim svetim granicama, ali ne Ëekaju na savjet.
Oni nemaju vremena da ostanu s boæanskim UËiteljem. Sa svo-
jim teretima vraÊaju se na posao.
Ovakvi radnici ne mogu nikada postiÊi uspjeh sve dok ne nauËe
u Ëemu je tajna sile. Oni moraju odvojiti vrijeme za razmiπljanje
i molitvu i Ëekati da Bog obnovi njihove tjelesne, umne i duhovne
snage. Njima je potreban okrepljujuÊi utjecaj Boæjeg Duha. Kad
Ga prime, bit Êe proæeti novim æivotom. (Ed 260,261)

123
28. travnja

Pogreπna gorljivost
“Uistinu, svjedoËim za njih da revnuju za Boga, ali ne s
ispravnim razumijevanjem.’’ (Rimljanima 10,2)
Postoji buËna gorljivost, bez cilja i svrhe, koja nije u skladu
s naukom, slijepa u svojim postupcima i razorna po svojim poslje-
dicama. Ovo nije krπÊanska gorljivost. Pravom gorljivoπÊu uprav-
ljaju naËela i ona nije povremena. Ona je iskrena, duboka i snaæna
te proæima cijelu duπu.
Spaπavanje duπa i interesi Boæjeg kraljevstva od najveÊeg su
znaËenja. Je li igdje potrebna tolika usrdnost kao u spaπavanju
duπa na slavu Boæju? To su predmeti preko kojih se ne moæe olako
prelaziti. Oni se mogu mjeriti s vjeËnoπÊu. U pitanju je vjeËna
sudbina. Muπkarci i æene odluËuju se za blaæenstvo ili jad. Krπ-
Êanska gorljivost ne ogleda se samo u rijeËima, nego u snaænim
i djelotvornim osjeÊajima i postupcima. Ipak, ona se ne oËituje s
ciljem da bi je drugi primijetili. Poniznost Êe karakterizirati sva-
ki napor i vidjet Êe se u svakom postupku. KrπÊanska gorljivost
navodi na iskrene molitve i skruπenost, na vjerno ispunjavanje
kuÊnih duænosti. U obiteljskom okruæenju tada Êe se odraæavati
blagonaklonost i ljubav, dobrota i suosjeÊanje, a sve je to plod
krπÊanske gorljivosti. ...
O, kako je malo onih koji osjeÊaju koliko vrijedi jedna duπa!
Kako je malo onih koji su voljni podnositi ærtve kako bi druge
upoznali s Kristom! Mnogi samo priËaju, samo tvrde da osjeÊaju.
RijeËi niπta ne znaËe. Potrebna je iskrena krπÊanska gorljivost
koja Êe se ogledati u djelima. Svatko mora najprije sam sebe iz-
graditi, a kad bude imao Isusa u svojem srcu, upoznat Êe Ga i s
drugima. Duπa u kojoj stanuje Krist, ne moæe a da ne govori o
Njemu, baπ kao πto se vode Niagare ne mogu zaustaviti da teku
preko vodopada. (2T 232,233)
VjeËni æivot trebao bi izazvati najdublje zanimanje svakog
krπÊanina. Kako je divno biti suradnik s Kristom i nebeskim ane-
lima u velikom planu spasenja! Koji se posao moæe usporediti s
ovim! Od svake spaπene duπe dolazi Bogu slavna nagrada koja
obasjava spaπenu duπu i orue njezinog spasenja. (2T 232)

124
 29. travnja

Siguran temelj
“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj
peËat: ‘Gospodin poznaje svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊe
svaki koji zaziva ime Gospodnje!’’’ (2. Timoteju 2,19)
Gospodin Êe imati narod koji Êe biti pouzdan kao Ëelik, s
vjerom Ëvrstom kao stijena. Boæja djeca trebaju biti Njegovi svje-
doci u svijetu, orua koja trebaju izvrπiti posebno, slavno djelo u
dan Njegove pripreme. ...
Propovjednici koji su propovijedali istinu sa svom gorljivoπ-
Êu i ozbiljnoπÊu, mogu otpasti i prikljuËiti se redovima neprija-
telja, ali hoÊe li to preokrenuti istinu u laæ? “Ali’’, kaæe apostol,
“tvrdo stoji temelj koji je Bog postavio.’’ (2. Timoteju 2,19) Vjera
i osjeÊaji ljudi mogu se promijeniti, ali istina Boæja nikada. ...
Sigurno je da mi imamo istinu kao πto je sigurno da Bog
postoji. Sotona sa svim svojim prijevarama i paklenim silama ne
moæe promijeniti boæansku istinu u laæ. Dok Êe se veliki neprija-
telj svim silama truditi da uniπti utjecaj Boæje rijeËi, istina mora
iÊi naprijed poput svjetiljke koja gori.
Gospodin nas je izabrao i uËinio predmetom svoje divne mi-
losti. HoÊemo li se zanositi praznim priËama otpadnika? HoÊemo
li stati na stranu Sotone i njegove vojske? HoÊemo li se pridru-
æiti prijestupnicima Boæjeg zakona? Radije u molitvi recimo: “Go-
spodine, stavi neprijateljstvo izmeu mene i zmije.’’ Ako mi nismo
u neprijateljstvu s njegovim djelima tame, on Êe nas privuÊi u
svoj zagrljaj i njegov æalac bit Êe spreman da nas svaki Ëas ubo-
de u srce. Trebali bismo ga smatrati smrtnim neprijateljem i
usprotiviti mu se u Kristovo ime. Naπe djelo joπ uvijek ide naprijed.
... Neka se svi koji se zovu Kristovim imenom obuku u oruæje
pravde. ...
Doπlo je vrijeme kada sami moramo znati zaπto vjerujemo
na ovakav naËin. ... Pripremimo dobar temelj za vrijeme koje treba
doÊi da bismo mogli vjeËno æivjeti. Moramo raditi, ne u svojoj vla-
stitoj sili, veÊ u sili naπeg uskrslog Gospodina. ©to Êemo uËiniti
za Isusa? (4T 594—597)

125
30. travnja

Nebo Ëeka na tebe

“Kao πto je mene poslao Otac, tako ja πaljem vas.’’ (Ivan
20,21)
O apostolima je pisano: “A oni odoπe i poËeπe propovijedati
svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrivao RijeË Ëudesima
πto su je pratila.” (Marko 16,20) Kao πto je slao uËenike, tako
Krist danas πalje vjernike svoje Crkve. Njima stoji na raspolaga-
nju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga uËine svojom sna-
gom, On Êe djelovati s njima i njihov rad neÊe biti uzaludan. Neka
shvate da je na djelo u koje su ukljuËeni Gospodin stavio svoj
peËat. Bog je Jeremiji rekao: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ VeÊ idi k
onima kojima te πaljem i reci sve ono πto Êu ti narediti. Ne boj
ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” Zatim je pruæio ruku i
dotaknuo usta svojeg sluge govoreÊi: “Evo, u usta tvoja stavljam
rijeËi svoje.” (Jeremija 1,7-9) On nas πalje da idemo i govorimo
rijeËi koje nam daje, osjeÊajuÊi na svojim usnama Njegov sveti
dodir.
Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sred-
stvo preko kojeg Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiska-
zano Kristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio
kao imati predstavnike koji Êe svijetu predstaviti Njegovog Du-
ha i Njegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebno kao ljudi
preko kojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo Ëeka
na muπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkriti snagu krπÊan-
stva.
Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju je opu-
nomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu, po-
sluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe nastavati bogat-
stvo boæanske milosti. Ako bude odana, ako bude poπtovala Gos-
podina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe oduprijeti.
Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike da sa
silnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËna gorlji-
vost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimo vijest o
otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je sva-
kog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasiteljev dolazak.
(AA 599,600)

126
 1. svibnja

Bog Êe voditi svoj narod

“Kad preko vode prelaziπ, s tobom sam; ili preko rijeke, neÊe
te preplaviti. Poeπ li kroz vatru, neÊeπ izgorjeti, plamen
te opaliti neÊe.’’ (Izaija 43,2)
Bog ima Crkvu na Zemlji, svoj izabrani narod koji dræi Nje-
gove zapovijedi. On ne vodi neki sluËajni izdanak, jednog ovdje,
jednog ondje, veÊ narod.
Nema potrebe za sumnjom, strahom da djelo neÊe uspjeti.
Bog je na Ëelu tog djela i On Êe dovesti sve u red. Ako u tom
djelu bude potrebno dovesti stvari u red na njegovom Ëelu, Bog
Êe se pobrinuti za to i uËiniti da se ispravi sve πto je pogreπno.
Imajmo vjeru da Êe Bog upravljati brodom koji sigurno nosi Nje-
gov narod u luku.
Kada sam putovala iz Portlanda u dræavi Maine, u Boston,
prije mnogo godina, zatekla nas je oluja i veliki valovi bacali su
nas tamo-amo. SvijeÊnjaci su pali, a trupci su se kotrljali s jedne
strane na drugu, poput lopti. Putnici su bili prestravljeni i mno-
gi su vriπtali ËekajuÊi smrt.
Nakon izvjesnog vremena na palubu je doπao kormilar. Ka-
da je ovaj uzeo kormilo, pokraj njega je stao kapetan i izrazio
bojazan o kursu broda. “HoÊete li vi uzeti kormilo?’’ upitao je kor-
milar. Kapetan nije bio spreman na to jer je znao da mu nedo-
staje iskustva. Onda su bojaæljivo ustali neki od putnika govo-
reÊi da se boje da Êe ih kormilar navesti na hridi. “HoÊete li vi,
moæda, preuzeti kormilo?’’ upitao je kormilar, ali su oni znali da
ne mogu upravljati kormilom.
Kada mislite da je djelo u opasnosti, molite se: “Gospodine,
stani za kormilo. Vodi nas kroz nevolje. Dovedi nas sigurno u lu-
ku.’’ Nemamo li razloga vjerovati da Êe nas Gospodin pobjedono-
sno provesti kroz njih? ...
Vi ne moæete svojim ograniËenim umom shvatiti sva djela
Boæje providnosti. Dopustimo Gospodinu da se On brine za svoj
posao. (FLB 282)

127
2. svibnja

Sotona udvostruËava svoje napore

“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ih
spasi.’’ (Psalam 34,8)
MoÊ i zloba Sotone i njegovih vojski mogli bi nas opravdano
zastraπiti kad ne bismo mogli naÊi zaklon i spas u nadmoÊnijoj
sili naπeg Otkupitelja. Mi briæljivo osiguravamo svoje kuÊe zasu-
nima i bravama kako bismo zaπtitili imutak i æivot od zlih ljudi,
ali rijetko kad pomislimo na zle anele koji nam se uporno na-
stoje pribliæiti, a od Ëijih se napada ne moæemo obraniti svojom
snagom. Ako im dopustimo, oni mogu pomutiti naπ um, poreme-
titi i muËiti naπe tijelo, uniπtiti naπu imovinu i æivot. Njihovo je
jedino uæivanje u izazivanju bijede i uniπtavanju. ZastraπujuÊe je
stanje onih koji se opiru boæanskim zahtjevima, a popuπtaju So-
toninim kuπnjama dok ih Bog ne prepusti vlasti zlih duhova. Oni,
pak, koji slijede Krista uvijek su sigurni pod Njegovom zaπtitom.
Aneli, jaki u sili, poslani su s Neba da ih zaπtite. Zli ne moæe
probiti straæu koju je Bog postavio oko svog naroda. ...
Veliki sukob izmeu Krista i Sotone, koji traje veÊ gotovo
πest tisuÊa godina, uskoro Êe zavrπiti. Stoga Zli udvostruËuje svoje
napore da sprijeËi Kristovo djelo u prilog Ëovjeka i uhvati duπe u
svoje zamke. Njegov je cilj zadræati ljude u tami i nepokajanosti
dok se ne svrπi Spasiteljevo posredovanje i viπe ne bude ærtve za
grijeh.
Sotona nije zabrinut dokle god nema posebnih napora u
opiranju ovoj sili, dokle god u Crkvi i svijetu prevladava ravno-
duπnost, jer nema opasnosti da Êe izgubiti one koje vodi zarob-
ljene po svojoj volji. Ali kad je pozornost usmjerena na vjeËne
predmete pa duπe pitaju: “©to mi treba Ëiniti da se spasim?”, on
je tu, nastojeÊi svojom snagom biti ravan Kristovoj i sprijeËiti utjecaj
Svetoga Duha. ...
S istim ciljem [Sotona] dolazi kad se ljudi okupe na bogosluæje.
Premda skriven od ljudskih oËiju, on marljivo nastoji zavladati
umovima πtovatelja. (GC 517,518)

128
 3. svibnja

Pred nama je odluËujuÊa bitka

“Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.’’ (Djela 5,29)
Boæji narod oËekuje velika kriza. Kriza oËekuje i svijet. Naj-
vaænija bitka svih vremena upravo je pred nama ... Nametanje
svetkovanja nedjelje postalo je pitanje od nacionalnog interesa i
znaËenja. Mi dobro znamo kakav Êe biti rezultat ovog pokreta.
No jesmo li spremni za to? Jesmo li vjerno ispunili duænost koju
nam je Bog povjerio da upozorimo ljude na opasnost koja je pred
njima? ...
Ima mnogo onih koji nikada nisu razumjeli svetkovanje bib-
lijske subote ni laæni temelj na kojem poËiva ustanova nedjelje.
Svaki pokret u prilog ozakonjenju religije doista znaËi Ëin povla-
stice papinstvu koje se toliko mnogo stoljeÊa borilo protiv slobo-
de savjesti. Svetkovanje nedjelje duguje svoje postojanje takozvanoj
krπÊanskoj instituciji “tajna bezakonja’’, a njezino nametanje bit
Êe priznavanje naËela koja su sam kamen temeljac rimokatoliËke
doktrine. Kada naπa nacija pod prisilom uvede naËela njezine vla-
davine kao πto je ozakonjenje zakona o nedjelji, protestantizam
Êe u ovom Ëinu pruæiti ruku papinstvu. To neÊe biti niπta drugo
do oæivljavanje tiranije koja dugo i gorljivo Ëeka svoju priliku da
ponovno krene u aktivno samovlaπÊe ...
Ako papinstvo ili njegova naËela ponovno zakonski stupe na
snagu, rasplamsat Êe se vatre progonstava protiv onih koji ne budu
htjeli ærtvovati svoju savjest i istinu te usvojiti opÊeprihvaÊene
zablude. Ovo zlo samo πto se nije ostvarilo.
Kad nam je Bog dao svjetlo pokazujuÊi nam opasnosti, kako
moæemo stajati Ëisti pred Njim ako ne poduzimamo nikakav na-
por koji je u naπoj moÊi da ga donesemo svijetu? Moæemo li biti
zadovoljni i sretni ako ljude prepustimo da se suoËe s ovom zna-
Ëajnom Ëinjenicom a da ih nismo ni upozorili? ...
Kada zakoni zemaljskih vladara budu doneseni nasuprot za-
konima Vrhovnog Vladara svemira, Boæji odani podanici ostat Êe
Njemu vjerni. (5T 711—713)

129
4. svibnja

Iskrivljavanje Svetog pisma

“On to Ëini i u svim poslanicama u kojima govori o ovome.
U tim poslanicama ima teπko razumljivih mjesta, koja ne-
uki i nepostojani ljudi izvrÊu — kao i ostala Pisma — na
svoju vlastitu propast.’’ (2. Petrova 3,16)
Miπljenje da nije vaæno πto ljudi vjeruju jedna je od najus-
pjeπnijih Sotonininih obmana. On zna da istina, prihvaÊena s lju-
bavlju, posveÊuje duπu onoga koji je prima; stoga je stalno pokuπa-
va zamijeniti laænim teorijama, priËama, drugim evaneljem. ...
Neodreena i Ëudna tumaËenja Svetog pisma i mnoge protu-
rjeËne teorije o vjeri πto ih nalazimo u krπÊanskom svijetu, djelo
su naπeg velikog protivnika da zbuni umove kako ne bi mogli pre-
poznati istinu. Nesloga i podvajanje meu Crkvama u krπÊanskom
svijetu u velikoj se mjeri moæe pripisati prevlaujuÊem obiËaju
iskrivljavanja Svetog pisma kako bi se podræala neka omiljena
teorija. Namjesto podrobnog prouËavanja Boæje RijeËi s poniznim
srcem, kako bi stekli spoznaju o Njegovoj volji, mnogi samo na-
stoje otkriti neπto neobiËno ili novo.
U nakani da potkrijepe laæna uËenja ili nekrπÊanske obiËaje,
neki poseæu za stanovitim stavcima Svetoga pisma izdvojenima
iz konteksta, katkad navodeÊi samo polovicu jednog retka da bi
dokazali svoje miπljenje, dok bi preostali dio pokazao sasvim su-
protni smisao. LukavoπÊu zmije ukopavaju se iza nepovezanih iz-
raza, sloæenih tako da odgovaraju njihovim tjelesnim æeljama. Na
ovaj naËin mnogi namjerno izvrÊu Boæju RijeË. Drugi, bujne ma-
πte, poseæu za slikama i simbolima Svetog pisma, tumaËe ih kako
to odgovara njihovoj predodæbi, ne obaziruÊi se na svjedoËanstvo
Svetog pisma da je ono vlastiti tumaË, i nakon toga svoje izmiπ-
ljotine predoËuju kao uËenja Biblije.
Kad god se prouËavanju Svetog pisma pristupa bez molitve-
nog, krotkog i pouËljivog duha, i najjasnijim i najjednostavnijim
kao i najteæim dijelovima bit Êe iskrivljeno pravo znaËenje. ...
Boæja RijeË jasna je svima koji je prouËavaju iskrenim sr-
cem uz molitvu. Svaka istinski iskrena duπa doÊi Êe k svjetlu is-
tine. “Svjetlost sviÊe pravedniku.” (Psalam 97,11) Nijedna Crkva
ne moæe napredovati u svetosti ako njezini pripadnici istinu ne
traæe ozbiljno kao skriveno blago. (GC 520—522)

130
 5. svibnja

Laæne teorije o Bogu

“Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni
zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mi-
slima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo.’’ (Rim-
ljanima 1,21)
Teorija da je Bog bitak koji proæima svu prirodu, jedna je
od najlukavijih Sotoninih prijevara. Ona laæno prikazuje Boga i
sramota je za Njegovu moÊ i veliËanstvo.
Boæja rijeË ne podupire panteistiËke teorije. Svjetlo Njegove
istine otkriva da su one pogubne za ljudsku duπu. Tama je nji-
hov sastavni element, a razvrat njihov djelokrug. One ugaaju
tjelesnom srcu i odobravaju njegove sklonosti. Rezultat prihva-
Êanja ovih teorija je odvajanje od Boga. ...
Postoji samo jedna sila koja moæe slomiti utjecaj zla u ljud-
skim srcima, a to je Boæja sila u Isusu Kristu. OËiπÊenje od gri-
jeha postiæe se samo krvlju raspetog Krista. Jedino nas Njegova
milost moæe osposobiti da se odupremo sklonostima svoje greπne
naravi i da ih svladamo. Kristova moÊ jedina moæe slomiti moÊ
spiritistiËke teorije o Bogu. Ako je Bog bitak koji proæima cijelu
prirodu, onda On stanuje u svim ljudima. Da bi postigao svetost,
Ëovjek treba samo razvijati silu koja je u njemu samome.
Ako se ove teorije slijede do njihovog logiËnog zakljuËka, one
Ëine besmislenom svu krπÊansku logiku. One iskljuËuju potrebu
za pokajanjem, a Ëovjek vjeruje da je sam sebi spasitelj. SudeÊi
po onome πto se u tim teorijama govori o Bogu, Njegova rijeË gubi
svaku silu. Oni koji ih prihvaÊaju nalaze se u velikoj opasnosti
da cijelo Sveto pismo proglase izmiπljotinom. Moæda Êe oni vjero-
vati da je vrlina bolja od zla, ali kad uzmu Bogu mjesto koje Mu
pripada kao Vladaru, oni poklanjaju povjerenje ljudskoj moÊi ko-
ja bez Boga nema vrijednosti. Liπena potpore, ljudska volja neÊe
imati snage da se suprotstavi zlu i da ga nadvlada. Obrana duπe
je slomljena. »ovjek nema viπe niËega πto bi ga zaπtitilo od grijeha.
Kad Ëovjek jednom odbaci i prezre ograniËenja koja postavlja Boæja
rijeË i Njegov Duh, nismo ni svjesni do koje dubine moæe potonuti.
Oni koji se i dalje budu dræali ovih spiritistiËkih teorija, si-
gurno Êe upropastiti svoje krπÊansko iskustvo, prekinuti vezu s
Bogom i izgubiti vjeËni æivot. (Ev 601,602)

131
6. svibnja

Opasnost od laænog nauka

“O Timoteju, Ëuvaj povjereno blago! Kloni se svjetovnih i
ispraznih govora i prigovora laæno nazvane spoznaje!” (1.
Timoteju 6,20)
U New Hampshireu neki su bili aktivni u πirenju laænih pre-
dodæbi o Bogu. Dobila sam svjetlo da su ti ljudi, koristeÊi se svo-
jim idejama, od kojih su neke vodile k zastupanju teorije o “slo-
bodnoj ljubavi’’, uËinili da istina izgubi svaku silu. Bilo mi je po-
kazano da ti ljudi zavode duπe iznoπenjem spekulativnih teorija
o Bogu. ...
Izmeu ostalih svojih shvaÊanja, tvrdili su da oni koji su jed-
nom posveÊeni viπe ne mogu grijeπiti; to su iznosili kao evaneo-
sku hranu. Njihove laæne teorije, sa svom teæinom svojeg pri-
jevarnog utjecaja, nanosile su veliku πtetu njima samima, a i dru-
gima. Oni su dobivali spiritistiËku moÊ nad onima koji nisu mo-
gli uoËiti zlokobnu narav tih lijepo odjevenih teorija. Zbog toga
su nastala straπna zla. NauËavanje da su svi ljudi sveti dovelo
je do vjerovanja da osjeÊaji posveÊenih nikada nisu u opasnosti
da krenu pogreπnim putem. Rezultat ovog vjerovanja bio je ispu-
njavanje zlih æelja srca koja su, iako, navodno, posveÊena, bila
daleko od ËistoÊe misli i æivota.
Ovo je samo jedan od primjera gdje sam bila pozvana da
ukoravam one koji su iznosili nauk o bezliËnom bogu koji se na-
lazi u prirodi, kao i nauk o svetom tijelu.
U buduÊnosti Êe ljudska pravila i nauËavanja oponaπati is-
tinu. Laæne teorije bit Êe prikazivane kao pouzdane doktrine. Laæni
nauk jedan je od sredstava kojima se Sotona koristio u nebes-
kim dvorovima, a kojim se i danas sluæi. ...
Preklinjem one koji rade za Boga da ne prihvaÊaju laæ kao
istinu. Cijela Biblija je puna najdragocjenije istine. Nama nisu
potrebne nikakve pretpostavke niti laæno uzbuenje. U zlatnom
kadioniku istine koja nam je prikazana u Kristovom nauku ima-
mo ono πto Êe duπe osvjedoËiti i obratiti. U Kristovoj jednostav-
nosti iznosite istine koje je On doπao objaviti ovome svijetu; sila
vaπe vijesti sama Êe naÊi put do srca. Ne propovijedajte teorije
ili mjerila koja nemaju uporiπte u Bibliji. (Ev 600,601)

132
 7. svibnja

Remek-djelo Sotoninih prijevara

“©to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu, a objava
nama i sinovima naπim zauvijek, da vrπimo sve rijeËi ovo-
ga Zakona.’’ (Ponovljeni zakon 29,28)
»ovjekova spoznaja, kako u materijalnom tako i u duhovnom
pogledu, djelomiËna je i nepotpuna; stoga mnogi ne mogu svoja
glediπta o znanosti uskladiti s biblijskim izjavama. Mnogi kao
znanstvene Ëinjenice prihvaÊaju teorije i spekulacije, i misle da
se Boæja RijeË treba ispitati uËenjem “laæno nazvane spoznaje”.
(1 Timoteju 6,20) Stvoritelj i Njegova djela nadmaπuju njihovo
shvaÊanje; buduÊi da ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima,
biblijski izvjeπtaj smatraju nepouzdanim. Oni koji sumnjaju u iz-
vjeπtaje Staroga i Novoga zavjeta Ëesto idu korak dalje i sumnjaju
u postojanje Boga, a beskrajnu silu pripisuju prirodi. BuduÊi da
su napustili sidriπte, prepuπteni su da se razbiju o stijene nevjer-
stva.
Na ovaj naËin mnogi odlutaju od vjere pa ih avao zavede.
... Ljudska je filozofija pokuπavala istraæiti i objasniti tajne koje
ni u vjeËnosti neÊe biti otkrivene. Kad bi ljudi htjeli prouËavati i
razumjeti ono πto je Bog objavio o sebi i svojim nakanama, stekli
bi takvo glediπte o Jahvinoj slavi, veliËanstvu i moÊi, shvatili bi
koliko su maleni i bili bi zadovoljni onim πto je otkriveno njima
i njihovoj djeci. ...
Remek-djelo Sotoninih obmana jest zadræati umove ljudi da
istraæuju i nagaaju o onome πto Bog nije objavio i πto nije na-
mijenio naπem razumijevanju. Zbog toga je i Lucifer izgubio svo-
je mjesto na Nebu. Bio je nezadovoljan jer mu nisu bile povjere-
ne sve tajne Boæjih nauma, potpuno prezrevπi ono πto mu je bilo
otkriveno o njegovoj vlastitoj zadaÊi na uzviπenu poloæaju koji mu
je bio dodijeljen. Izazivanjem istog nezadovoljstva u anelima pod
svojim zapovjedniπtvom prouzroËio je njihov pad. Sad nastoji
ucijepiti u ljude isti duh i tako ih navesti da prezru izravne Boæje
zapovijedi. (GC 522,523)

133
8. svibnja

Vrijeme i prilike
“Ne spada na vas — odgovori im — da znate vrijeme i priliku
koje je Otac odredio svojoj vlasti.’’ (Djela 1,7)
Bog dræi u svojoj vlasti vrijeme i prilike. Zaπto nam nije dao
znanje o tome? Zato πto to ne bismo na pravi naËin iskoristili.
Kad bismo znali kad Êe to biti, meu naπim ljudima bi zavladalo
stanje koje bi znatno usporilo Boæje djelo u pripremanju naroda
da opstane u veliki dan koji Êe doÊi. ... Isus je rekao svojim uËe-
nicima da “bdiju’’, ali ne za neko odreeno vrijeme. Njegovi sljed-
benici trebaju se postaviti kao oni koji sluπaju naredbe svojeg Po-
glavara. Oni trebaju bdjeti, Ëekati, moliti se i raditi kako se pri-
bliæavaju vremenu Gospodnjeg dolaska. Ali nitko neÊe moÊi pred-
vidjeti kada Êe se to toËno dogoditi, jer “o danu tome i Ëasu nitko
ne zna.’’ NeÊete moÊi reÊi da Êe On doÊi za jednu, dvije ili pet
godina, niti smijete odgaati Njegov dolazak tvrdeÊi da On neÊe
doÊi za deset ili dvadeset godina. ... Nije naπe da znamo toËno
vrijeme izlijevanja Svetog Duha ni Kristovog dolaska. (Ev 221)
Ukazano mi je na pojedince koji se nalaze u velikoj zabludi
vjerujuÊi da im je duænost otiÊi u stari Jeruzalem*, misleÊi da
tamo imaju zadaÊu koju moraju obaviti prije nego πto Gospodin
doe. Takvo shvaÊanje svodi se na to da se misli i zanimanje od-
vrate od sadaπnjeg Boæjeg djela i objavljivanja treÊe aneoske vi-
jesti. Oni koji smatraju da treba iÊi u Jeruzalem stalno Êe mi-
sliti samo o tome pa Êe i svoja sredstva uskratiti za propovijeda-
nje sadaπnje istine da bi omoguÊili sebi ili drugima takvo puto-
vanje. Vidjela sam da takva misija neÊe iziÊi na dobro jer bi tre-
balo mnogo vremena da samo neki Æidovi povjeruju Ëak i u prvi
Kristov dolazak, a daleko viπe da povjeruju u Njegov drugi dola-
zak. (EW 75)

* Ovo je napisano ranih pedesetih godina devetnaestog stoljeÊa ka-

da su zagovornici tzv. “vremena koje dolazi’’ nauËavali da Êe stari Jeruzalem
biti izgraen kao srediπnji krπÊanski spomenik Ëime Êe se ispuniti neka
proroËanstva iz Starog zavjeta.

134
 9. svibnja

“Kao πto je bilo u Noino doba”

“U vrijeme kada doe Sin »ovjeËji bit Êe kao πto je bilo u
Noino doba.’’ (Luka 17,26)
Pokazani su mi straπni uvjeti koji postoje na naπem svijetu.
Aneo milosti sklapa svoja krila spreman da ode. ... Boæji zakon
za mnoge viπe nema vrijednosti. Gledamo i sluπamo o pometnji i
zabuni, oskudici i gladi, potresima i poplavama. Ljudi Ëine stra-
πne zloËine; njima viπe ne vlada razum, nego strast. Gnjev Boæji
samo πto se nije izlio na stanovnike svijeta koji Êe ubrzo postati
tako iskvaren kao πto su bili stanovnici Sodome i Gomore. Vatra
i voda veÊ uniπtavaju tisuÊe æivota i bogatstvo koje je bilo sebiË-
no nagomilano tlaËenjem siromaha. Gospodin treba uskoro zavr-
πiti svoj posao i uËiniti kraj grijehu. O, kada bi prizori bezakonja
ovih posljednjih dana koji su mi bili prikazani mogli ostaviti du-
bok dojam na srca naroda koji tvrdi da je Boæji!
Kao πto je bilo u Noino doba, tako Êe biti i kad se pojavi Sin
»ovjeËji. Gospodin se povlaËi sa Zemlje i uskoro Êe smrt i uniπte-
nje, sve veÊi zloËini i okrutna osveta stiÊi bogataπe koji su se uz-
digli nad siromaπnima. Oni koji ne budu imali Boæju zaπtitu, ne-
Êe biti sigurni ni na jednom mjestu i ni na kakvom poloæaju. Ljudi
se obrazuju i koriste se svojim pronalazaËkim sposobnostima da
bi izmislili πto ubitaËnije sprave i orua za uniπtavanje. ...
Moja braÊo i sestre ... ja vas pozivam. ... Mnogi æive odviπe
ugodnim i bezbriænim æivotom. ... Oni smatraju sebe krπÊanima,
ali ne znaju πto znaËi praktiËni krπÊanski æivot. ... ©to znaËi biti
krπÊanin? To znaËi biti nalik na Krista. ... Suraujte s Bogom radeÊi
u skladu s Njim. Izbacite iz hrama duπe sve πto je sliËno nekom
idolu. Sad je Boæje vrijeme, a Njegovo vrijeme je i vaπe vrijeme.
Borite se u dobroj borbi vjere odbijajuÊi svaku pomisao ili razgo-
vor o nevjerovanju. Svijet treba Ëuti posljednju vijest opomene.
(8T 49—53)

135
10. svibnja

Velika nevolja Êe uskoro doÊi

“Postali smo prizorom svijetu, anelima i ljudima.’’ (1.
KorinÊanima 4,9)
Svijet je pozornica; njegovi stanovnici su glumci koji se
pripremaju za svoju ulogu u posljednjoj velikoj drami. Kod ve-
Êine ljudi nema jedinstva, osim kada se udruæe radi ispunjenja
svojih sebiËnih ciljeva. Bog to promatra. Njegove namjere vezane
za pobunjene podanike bit Êe ostvarene. Svijet nije u potpunosti
prepuπten ljudskim rukama, mada Bog dopuπta da s vremena na
vrijeme zavladaju elementi pomutnje i nereda. Sile podzemlja rade
na tome da ubrzaju posljednje velike prizore u toj drami — dola-
zak Sotone kao Krista i rad sa svakom prijevarom u onima koji
se povezuju u tajnim druπtvima. Oni koji se predaju strasti stu-
panja u saveze, ostvaruju planove neprijatelja. Nakon uzroka doÊi
Êe i posljedice.
Grijeh je skoro dostigao svoju granicu. Svijet je ispunjen po-
mutnjom i veliki strah i uæas doÊi Êe na ËovjeËanstvo. Kraj je vrlo
blizu. Mi koji znamo istinu, trebamo se pripremiti za ono πto Êe
uskoro naiÊi na svijet kao zaprepaπÊujuÊe iznenaenje. ...
Jesmo mi kao narod zaspali? O, kad bi mladi muπkarci i æene
u naπim ustanovama koji su danas nespremni da doËekaju Go-
spodina i neprikladni da postanu Ëlanovi Gospodnje obitelji mo-
gli prepoznati znakove vremena, kakva bi se promjena vidjela na
njima! Gospodin Isus poziva samopoærtvovne radnike da slijede
Njegove stope, hode i rade za Njega, uzmu svoj kriæ i pou kuda
ih On vodi.
Mnogi se zadovoljavaju time da Gospodinu posvete bezna-
Ëajnu sluæbu. Njihovo krπÊanstvo je slabo. Krist je dao sebe radi
greπnika. S kakvom bismo zabrinutoπÊu za spasenje duπa trebali
biti ispunjeni dok gledamo ljude koji propadaju u grijehu! Ove
duπe su otkupljene beskrajnom cijenom. Smrt Boæjeg Sina na Gol-
goti mjera je njihove vrijednosti. Iz dana u dan oni odluËuju hoÊe
li dobiti vjeËni æivot ili vjeËnu smrt. (T8 27—29)

136
 11. svibnja

Mladost i sindrom ovisnosti

“Zato se raduj, mladiÊu, za svoje mladosti, i veseli se u da-
nima svoga mladenaπtva; idi putovima svoga srca i slijedi
æelje svojih oËiju; ali znaj da Êe ti za sve to suditi Bog.’’
(Propovjednik 11,9)
Sotona je bio prvi pobunjenik na Nebu i otkad je izbaËen s
Neba, on nastoji svakog pripadnika ljudske obitelji uËiniti otpad-
nikom od Boga baπ kao πto je i on sam. On izlaæe svoje planove
uniπtenom Ëovjeku i preko popuπtanja apetitu koje je protivno
Boæjem zakonu navodi ga na krπenje boæanske zapovijedi. On je
naveo Adama i Evu da uberu zabranjeni plod i tako je uspio izazvati
njihov pad i dovesti do istjerivanja iz Edena. Koliko mnogo njih
kaæe: “Da sam ja bio na Adamovom mjestu, nikada ne bih sagri-
jeπio u tako jednostavnoj kuπnji.’’ Ali vi, koji se ovako hvaliπete,
imate priliku pokazati snagu svoje volje i svoju odanost naËeli-
ma kada budete provjeravani. ... Da li Bog doista ne vidi grijeh
u vaπem æivotu? ...
Na sve strane Sotona pokuπava navesti mlade na stazu gdje
Êe se izgubiti. Ako ih jednom uspije navesti na nju, on ih poæu-
ruje da se strmoglave vodeÊi ih od jednog do drugog raskalaπe-
nog naËina æivota sve dok njegove ærtve ne izgube osjetljivost sa-
vjesti i izgube strahopoπtovanje prema Bogu. Sve manje i manje
se suzdræavaju. Postaju ovisnici o uporabi vina, alkohola, duhana
i droga i tako padaju sve dublje i dublje. Oni su robovi apetitu.
Savjete koje su nekada poπtovali, poËeli su prezirati. Zaogrnuli
su se oholoπÊu i hvalisanjem kad su postali robovi pokvarenosti.
Oni podrazumijevaju pod slobodom to πto su robovi sebiËnosti,
iskvarenog apetita i razuzdanosti. ...
Sotona je nakanio ljudski rod podËiniti kao svoje podanike,
ali Krist je platio beskonaËnu cijenu da bi Ëovjek mogao biti spa-
πen od neprijatelja i da se moralni Boæji lik moæe ponovo obno-
viti u palom ljudskom rodu. ... Ljudi koji su pali mogu po Kristu
naÊi pristup Ocu i dobiti milost koja Êe ih osposobiti da pobijede
zaslugama raspetog i uskrslog Spasitelja. (Te 273,274)

137
12. svibnja

Vanjski sjaj poganske sile

“Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdrave na-
uke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilati uËi-
telje da im πkaklju uπi.’’ (2. Timoteju 4,3)
Ljudi se brzo postrojavaju pod zastavu koju su izabrali, ne-
umorno ËekajuÊi i prateÊi kretanje svojih voa. Ima i onih koji
bdiju, Ëekaju i rade za dolazak naπega Gospodina, dok druga strana
velikom brzinom upada u redove pod zapovjedniπtvom prvog velikog
otpadnika. Oni traæe Boga u ljudskoj naravi, a Sotona oponaπa
onoga koga oni traæe. Mnoπtvo Êe biti toliko zavedeno zbog svo-
jeg odbijanja istine da Êe prihvatiti prijevaru. Ljudska narav smatra
se Bogom. (FLB 322)
Kako se pribliæavamo svrπetku vremena, vanjski sjaj pogan-
ske sile bit Êe sve veÊi. Poganska boæanstva oËitovat Êe svoju moÊ
i pokazati se pred gradovima ovoga svijeta, a ovo se veÊ poËelo
ispunjavati. RazliËitim prizorima Gospodin Isus predstavio je Ivanu
greπni karakter i privlaËan utjecaj onih koji su se razlikovali po
tome πto su progonili Boæji narod. Svima je potrebna mudrost da
pomno istraæuju tajnu pokvarenosti koja toliko dugo prebiva u
vrtlogu zemaljske povijesti. ... Upravo u ovo vrijeme u kojem æivimo
Gospodin je pozvao svoj narod i dao mu poruku koju treba no-
siti. On ga je pozvao da ukaæe na bezboænost Ëovjeka bezakonja
koji nedjeljnom zakonu daje posebnu silu i pomiπlja promijeniti
blagdane i Zakon te se usprotiviti Boæjem narodu koji stoji Ëvr-
sto, slaveÊi Boga dræanjem jedine istinske subote, subote stvara-
nja. ...
Opasnosti posljednjih dana nadvijaju se nad nama i naπa je
zadaÊa da upozorimo ljude na opasnost u kojoj se nalaze. Ne do-
pustimo da sveËani prizori koje su otkrila proroËanstva ostanu
netaknuti. Kad bi naπ narod bio poloviËno budan, kad bi shvatio
blizinu dogaaja koji su opisani u Otkrivenju, doπlo bi do obnove
u naπim crkvama i mnogo viπe njih povjerovalo bi u poruku. Mi
nemamo vremena za gubljenje. Bog nas poziva da bdijemo nad
svojim duπama jer Êemo morati poloæiti raËun. (TM 117,118)

138
 13. svibnja

Meteæ u gradovima
“Dok Êe zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni,
napredovati iz zla u gore.’’ (2. Timoteju 3,13)
Boæja namjera nije bila da Njegov narod bude koncentriran
u gradovima i skuplja se na terasama i stambenim zgradama.
On je u poËetku postavio naπe praroditelje u vrt meu prelijepe
prizore i privlaËne zvukove prirode, a æeli da ljudi u ovome i danas
uæivaju. (7T 87)
Dano mi je svjetlo da Êe gradovi biti ispunjeni zbrkom, na-
siljem, zloËinom i da Êe ovakvih pojava biti sve viπe prema kraju
povijesti ove zemlje. (7T 84)
Vrijeme je da naπe obitelji krenu iz gradova u zabaËenija
mjesta buduÊi da Êe mnogi mladi kao i mnogi stariji biti uhvaÊe-
ni u zamku i neprijatelj Êe ih odvesti. (8T 101)
“Iziite iz gradova, iziite iz gradova!’’ — ovo je Gospodnja
poruka koju mi je dao. (LS 409)
Uzbuna i zbrka koja ispunjava ove gradove, zahtjevi koje po-
stavljaju radniËki sindikati i πtrajkovi u mnogome Êe usporiti naπ
rad. One koji se bave razliËitim djelatnostima pokuπava se pod
prisilom povezati s odreenim sindikatima. Ovo nije Boæji plan,
veÊ plan sile koju mi ni po koju cijenu ne bismo smjeli prihva-
titi. Boæja rijeË se ispunjava; greπnici se povezuju u snopove spremni
da izgore.
Mi sada trebamo uporabiti sve svoje sposobnosti koje su nam
povjerene dajuÊi posljednju poruku upozorenja svijetu. U ovom
poslu trebamo saËuvati svoju individualnost. Ne trebamo se ujedi-
njavati s tajnim druπtvima ili sindikatima. Trebamo stajati slo-
bodno u Bogu gledajuÊi neprestano na Krista. (7T 84)
Bezboæni gradovi naπeg svijeta trebaju biti zbrisani s lica Zem-
lje uniπtenjem. U nesreÊama koje se sada dogaaju pojedinim
zgradama i dijelovima gradova Bog nam pokazuje πto Êe doÊi na
cijelu Zemlju. Rekao nam je: “Razumijte ovu usporedbu na primjeru
smokve! »im joj granje postane njeæno i potjera liπÊe, znajte da
je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu —
na samim vratima!’’ (Matej 24,32.33) (7T 83)

139
14. svibnja

Predrasude u porastu
“Nemojte se Ëuditi, braÊo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo
da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne
ljubi, ostaje u smrti.’’ (1. Ivanova 3, 13.14)
Onaj koji je prisno povezan s Kristom, uzdiæe se iznad ra-
snih i klasnih predrasuda. Njegova vjera se Ëvrsto dræi vjeËne stvar-
nosti. Trebamo uzdizati boæanskog ZaËetnika istine. Naπa srca
trebaju biti ispunjena vjerom koja djeluje kroz ljubav i Ëisti du-
πu. Djelo milostivog Samarijanca primjer je na koji se treba ugle-
dati. (9T 209)
Bit Êe nemoguÊe dovesti u sklad sva pitanja koja se odnose
na boju koæe u skladu s Gospodnjom naredbom, sve dok oni koji
vjeruju u istinu ne budu tako blisko povezani s Kristom da su
jedno s Njim. I bijelci i crnci, Ëlanovi naπih crkava, trebaju se
obratiti. Ima u objema skupinama onih koji su nerazumni i ka-
da se raspravlja o pitanju boje koæe, oni pokazuju neposveÊene,
neobraÊene crte karaktera. Do svae lako dolazi kod onih koji su
tvrdoglavi i nepopustljivi zato πto nikada nisu nauËili nositi Kri-
stov jaram. Takvi bukom i neposveÊenom odluËnoπÊu traæe prven-
stvo. (Letter 105, 1904.)
Kako vrijeme odmiËe i kako se rasne predrasude umnoæav-
aju, u mnogim mjestima radnicima-bijelcima bit Êe onemoguÊeno
da rade za crnce. Ponekad Êe se bijelci, koji nisu naklonjeni na-
πem radu, pridruæiti crncima u protivljenju tvrdeÊi da je cilj na-
πeg nauËavanja razbijanje drugih crkava i stvaranje teπkoÊa zbog
subote. Propovjednici, i bijelci i crnci, iznosit Êe laæne tvrdnje,
πto Êe kod ljudi izazvati takve osjeÊaje protivljenja da Êe biti sprem-
ni uniπtavati i ubijati.
Sile pakla uporabljuju svu svoju oπtroumnost da onemoguÊe
objavljivanje posljednje poruke milosti crncima. Sotona se na sve
moguÊe naËine trudi da propovjednicima Evanelja i uËiteljima
oteæa prevladavanje predrasuda koje postoje izmeu bijelaca i cr-
naca.
Slijedimo put mudrosti. Ne Ëinimo niπta πto bi bez potrebe
stvaralo protivljenje — niπta πto bi moglo ometati objavljivanje
Radosne vijesti. (9T 207,208)

140
 15. svibnja

Pohota za golotinjom
“A ja vam kaæem da je svaki koji s poæudom pogleda æenu
veÊ — u svom srcu — s njom uËinio preljub.’’ (Matej 5,28)
Veliki dio mladih luduje za knjigama. »itaju sve πto im padne
pod ruku. Uzbudljive ljubavne priËe i neËiste slike vrπe loπ utje-
caj na mlade. Mnogi Ëitaju romane koji stvaraju neËistu maπtu.
Po vlakovima se Ëesto nude fotografije nagih æena. Ove odvratne
slike ... objeπene su o zidove radionica koje se bave bakrorezima.
Ovo je doba kad svuda prevladava pokvarenost. Slikama i πti-
vom budi se æelja oËiju i zle strasti. Maπta izopaËuje srce. Ljudi
vole promatrati prizore koji bude niske, æivotinjske strasti. Te po-
roËne slike, koje djeluju na izopaËenu maπtu, kvare dobre obi-
Ëaje i potiËu prevarene, zaslijepljene ljude da se prepuπtaju svojoj
pohotljivosti. Zatim slijedi grijeh i zloËin koji poniæavaju biÊa
stvorena po Boæjem obliËju na razinu æivotinja i najzad ih odvla-
Ëe u propast. Izbjegavajte Ëitanje i gledanje onoga πto Êe izazvati
neËiste misli. Razvijajte moralne i umne snage. Nemojte dopu-
stiti da te plemenite snage oslabe i izopaËe se Ëitanjem Ëak i
priËa ...
Mladeæ ne moæe imati zdrav razum i ispravna vjerska naËela
ako ne Ëita rijeË Boæju. Ova knjiga sadræi najzanimljivije priËe,
ukazuje na put spasenja po Kristu, i ona je njihov vodiË k uzvi-
πenijem i boljem æivotu. Svi bi je oni proglasili najzanimljivijom
knjigom koju su ikad Ëitali da njihova maπta nije izopaËena Ëi-
tanjem uzbudljivih, izmiπljenih priËa. Vi koji oËekujete da vaπ Go-
spodin doe po drugi put kako bi vaπa smrtna tijela uobliËio
prema svojem slavnom tijelu, morate se pozabaviti uzviπenijim
planom djelovanja. Morate raditi s uzviπenijeg stajaliπta nego dosad,
inaËe vas neÊe biti meu onima koji Êe dobiti besmrtnost. (2T
410,411)

141
16. svibnja

Oni koji oglaπavaju mir

“Doite, donijet Êu vina; napit Êemo se piÊa æestoka, i su-
tra Êe biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!” (Izaija
56,12)
Zli sluga kaæe u svojem srcu: “NeÊe moj gospodar joπ zadugo
doÊi.’’ On ne kaæe da Krist neÊe doÊi. On se ne ruga ideji o
Njegovom drugom dolasku. Ali u svojem srcu, djelima i rijeËima,
on objavljuje da Gospodnji dolazak kasni. On izbacuje iz umova
drugih njihovo uvjerenje da Gospodin brzo dolazi. Svojim utjeca-
jem navodi ljude na drsko, bezbriæno odgaanje. Oni se utvruju
u svojoj svjetovnosti i mrtvilu. Njihov um zaposjedaju zemaljske
strasti, pokvarene misli. Zli sluga jede i pije s pijanicama, udru-
æuje se sa svijetom u traæenju zadovoljstava. On tuËe svoje sluge
optuæujuÊi i osuujuÊi one koji su vjerni svojem Gospodaru. ...
Kristov dolazak Êe iznenaditi laæne uËitelje. Oni govore: “Mir
je i sigurnost.’’ Poput sveÊenika i uËitelja prije pada Jeruzalema,
i oni u crkvi traæe zemaljski napredak i slavu. Znakove vremena
tumaËe kao nagovjeπtaj ovoga. Ali πto kaæe nadahnuta RijeË? “Iz-
nenadna pogibao dolazi na njih.’’ ...
Ljudi smatraju da je Gospodnji dolazak daleko i da je odgo-
en. Oni se smiju upozorenjima. Hvale se: “I dalje sve ostaje kako
je bilo od poËetka stvorenja.’’ “I sutra Êe biti kao danas, izobilje
veliko, preveliko’’ (2. Petrova 3,4; Izaija 56,12). Mi Êemo iÊi sve
dublje u ljubavi prema zadovoljstvima. Ali Krist kaæe: “Pazite!
Dolazim kao lopov.’’ (Otkrivenje 16,15) Baπ kada svijet s prijezi-
rom postavlja pitanje: “Gdje je njegov obeÊavani dolazak?’’, znaci
se ispunjavaju. Kada rugaËi, oni koji odbacuju istinu, postanu drski,
kada se na razliËitim mjestima novËani poslovi budu obavljali bez
obzira na naËela, kada student bude æeljno traæio znanje iz svih
podruËja osim iz Biblije, Krist Êe doÊi kao lopov. (FLB 342)

142
 17. svibnja

Prizori, zvukovi i kriminal

“NeÊu stavljati pred oËi svoje niπta opako. Mrzim Ëovjeka
koji Ëini zlo: on neÊe biti uza me. Opako Êe srce biti daleko
od mene; o zlu neÊu da znadem.’’ (Psalam 101,3.4)
Ima razloga da budete duboko zabrinuti zbog vaπe djece koja
nailaze na kuπnje na svakom koraku. Ona ne mogu izbjeÊi kontakt
s loπim druπtvom. ... Ona vide prizore, Ëuju zvukove i izloæena
su utjecajima koji ih obeshrabruju i koji Êe, ako nisu pod potpu-
nim nadzorom, neprimjetno ali sigurno pokvariti njihova srca i
izopaËiti karakter. ...
Neki oËevi i majke toliko su ravnoduπni i tako bezbriæni da
misle da je svejedno pohaaju li njihova djeca πkolu pri crkvi ili
dræavnu πkolu. “Mi smo u svijetu’’, kaæu oni, “i ne moæemo iziÊi
iz njega.’’ Ali, roditelji, mi moæemo dobrim dijelom iziÊi iz svijeta
ako tako odluËimo. Moæemo izbjeÊi mnoga zla koja se mnoæe tak-
vom brzinom u ovim posljednjim danima. ...
Aktivnom umu djece i mladih prizori oslikani u zamiπljenom
otkrivenju buduÊnosti Ëine se kao stvarnost. Pretkazivanje suko-
ba i opis postupaka koji ruπe ograde Zakona i samosvladavanja
utjeËu na njihov duh. Oni su navedeni da Ëine Ëak i gore zloËine
od onih koje pisci opisuju. Preko ovakvih utjecaja druπtvo postaje
izopaËeno. Sjeme bezakonja je nadaleko posijano. Stoga nije nikakvo
Ëudo da je rezultat æetve kriminal. ...
Recite odluËno: “Ja neÊu protratiti dragocjene trenutke u
Ëitanju od kojeg neÊu imati koristi i koje me jedino Ëini nespremnim
da budem na usluzi drugima. Posvetit Êu svoje vrijeme i svoje
misli u pripremanju za Boæju sluæbu. Zatvorit Êu svoje oËi pred
bezvrijednim i greπnim stvarima. Moje uπi pripadaju Gospodinu
i ja neÊu sluπati lukava doπaptavanja neprijatelja. Moj glas ni u
kojem sluËaju neÊe biti podreen volji koja nije pod utjecajem
Gospodnjeg Duha. Moje tijelo je hram Duha Svetoga i sve snage
svojeg biÊa posvetit Êu vaænim poslovima.’’ (AH 406—409)

143
18. svibnja

Spiritizam i revolucija
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim … a svo-
ga bliænjega kao samoga sebe!” (Luka 10,27)
Kad mladi stupaju u svijet da se suoËe s njegovim mamlje-
njem na grijeh — sa straπÊu za stjecanjem novca, sa zabavama i
popustljivoπÊu, razmetljivoπÊu, obiljem i nastranostima, nadmu-
drivanjem, podvalama, s iskoriπtavanjem i upropaπtavanjem — s
kakvim Êe se uËenjima tamo susresti?
Spiritizam tvrdi da su ljudi bezgreπni polubogovi; da “Êe svaka
duπa suditi sama sebi’’; da “prava spoznaja uzdiæe Ëovjeka iznad
svih zakona’’; da su “svi grijesi bezazleni’’; da je “dobro sve πto
se Ëini’’ i da “Bog ne osuuje’’. Najpodlije ljudsko biÊe on prika-
zuje kao da je na Nebu i da tamo uæiva visoku Ëast. Tako on
objavljuje svim ljudima: “Nije bitno πto Ëinite; æivite kako hoÊete,
Nebo je vaπ dom.’’ Mnogi su tako navedeni da vjeruju da je æelja
najviπi zakon, razuzdanost sloboda, a da je Ëovjek odgovoran je-
dino sebi.
Kad se s takvim uËenjem susretne pri samom stupanju u æivot,
kad su nagoni najjaËi, a potreba za obuzdavanjem i neporoËnoπ-
Êu najveÊa, kako onda zaπtititi vrlinu? ©to Êe sprijeËiti svijet da
ne postane druga Sodoma?
U isto vrijeme anarhija pokuπava odbaciti sve zakone, ne samo
boæanske, veÊ i ljudske. Centralizacija bogatstva i moÊi, velike
udruge za bogaÊenje manjine na raËun veÊine, udruge siromaπ-
nijih klasa za obranu vlastitih interesa i zahtjeva, duh nemira,
bune i krvoproliÊa, πirenje po cijelom svetu istih uËenja koja su
dovela do francuske revolucije — sve to teæi da cijeli svijet umi-
jeπa u borbu sliËnu onoj koja je potresla Francusku.
S ovakvim utjecajima suoËava se danaπnja mladeæ. Da bi se
odræala usred takvih preokreta, ona treba sada uËvrstiti temelje
karaktera.
U svakom naraπtaju i svakoj zemlji pravi temelj i uzor iz-
gradnje karaktera uvijek je isti. Boæanski zakon: “Ljubi Gospodi-
na Boga svoga svim srcem svojim … a svoga bliænjega kao sa-
moga sebe!” (Luka 10,27), veliko naËelo koje se izrazilo u karak-
teru i æivotu naπeg Spasitelja, jedini je siguran temelj i jedini
siguran vodiË. (Ed 227—229)

144
 19. svibnja

Budite oprezni
“»uvajte se zlih radnika ... Jer (pravo) obrezani smo mi
koji uz poticaj Duha Boæjega vrπimo bogosluæje i koji se
ponosimo Kristom Isusom, a ne stavljamo svoga pouzda-
nja u tijelo.’’ (Filipljanima 3,2.3)
Ima onih Ëija srca trebaju biti dodirnuta utjecajem boæan-
skog Duha. Tada Êe poruku za ovo vrijeme smatrati svojom od-
govornoπÊu. Oni neÊe tragati za ljudskim mjerilima niti za neËim
πto je novo i neobiËno. Subota, dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi
je mjerilo, kamen kuπnje za ovo vrijeme. (Ev 213)
Boæja zapovijed koja je gotovo svugdje bila odbaËena, ispit
je odanosti za ovo vrijeme. ... Dolazi vrijeme kada Êe se svi koji
sluæe Bogu prepoznavati po tom znaku. Po ovom obiljeæju odano-
sti Nebu prepoznat Êe se Boæji sluge. Meutim, sva ljudska mje-
rila odvraÊat Êe misli ljudi od velikih i vaænih Ëinjenica koje tvo-
re sadaπnju istinu.
Sotonina æelja i plan jesu da meu nas uvede ljude koji u
velikoj mjeri idu u krajnost — ljude uskih shvaÊanja, sklone kriti-
cizmu i oπtrim rijeËima, vrlo uporne u zastupanju vlastitih zami-
sli o tome πto je istina. Oni Êe biti neumoljivi u svojim zahtjevima
i nastojat Êe silom provesti neke svoje grube zamisli. Oni se zadr-
æavaju na manje vaænim Ëinjenicama, a u isto vrijeme zanemaruju
znaËajnije elemente Boæjeg zakona — Boæji sud, milost i ljubav.
ZahvaljujuÊi djelovanju nekolicine iz redova ovakvih, svetkovate-
lji subote bit Êe kao cjelina obiljeæeni kao licemjeri ... i fanatici.
Bog ima poseban posao za ljude s iskustvom. Oni trebaju Ëu-
vati Boæje djelo. Trebaju uvidjeti da Boæje djelo nije povjereno
ljudima koji smatraju prednoπÊu rad po svojem nezavisnom su-
du, propovijedanje onoga πto im godi i slobodom da nikome ne
budu odgovorni za svoje nauËavanje i rad. Dopustimo li da samo
u jednom meu nama zavlada ovaj duh samozadovoljstva, nestat
Êe skladnog djelovanja, jedinstva u duhu, sigurnosti u radu i
zdravog napretka djela. ... Krist se molio da Njegovi sljedbenici
budu jedno kao πto su On i Otac jedno. Oni koji æele vidjeti odgovor
na tu molitvu, trebaju se suprotstaviti i najmanjoj teænji k
razjedinjavanju i nastojati da meu braÊom odræe duh jedinstva
i ljubavi. (Ev 212,213)

145
20. svibnja

I Sotona moæe lijeËiti

“Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao
riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere.’’ (1. Petrova 5,8)
Sotonske prijevare se sada umnoæavaju tako da Êe oni koji
skrenu sa staze istine izgubiti smjer. Ne imajuÊi u vidu za πto bi
se uhvatili, oni Êe biti noπeni od jedne zablude k drugoj, dok Êe
ih vjetar nepoznatih i Ëudnih nauka bacati tamo-amo. Sotona je
siπao s velikom silom. Mnoge Êe zavesti njegova Ëuda. (Ev 362)
Naloæeno mi je da kaæem da Êe u buduÊnosti trebati puno
bdjeti. Meu Boæjim narodom ne smije doÊi do duhovnog nezna-
nja. Zli duhovi aktivno su ukljuËeni u pokuπaj da zavladaju ljud-
skim umom. Ljudi se povezuju u snopove spremni da ih proguta
vatra posljednjih dana. Oni koji odbacuju Krista i Njegovu pra-
vednost prihvatit Êe mudrovanje koje preplavljuje svijet. KrπÊani
trebaju biti razboriti i oprezni, uporno odbijajuÊi svojeg neprija-
telja avla koji ide unaokolo kao riËuÊi lav traæeÊi koga da pro-
ædre. Pod utjecajem zlih duhova ljudi Êe Ëiniti Ëuda. ...
Nema potrebe da budemo prevareni. Uskoro Êe se odigrati
zadivljujuÊi prizori iza kojih Êe stajati Sotona. Boæja rijeË govori
da Êe Sotona Ëiniti Ëuda. On Êe uËiniti da se ljudi razbole, a onda
Êe iznenada iz njih povuÊi svoju sotonsku moÊ. Tada Êe se sma-
trati da su izlijeËeni. Ovi sluËajevi oËiglednog izljeËenja stavit Êe
adventiste sedmoga dana na kuπnju. ...
Ako oni preko kojih se dogaaju izljeËenja na raËun ovih
oËitovanja opravdavaju svoje odbacivanje Boæjeg zakona i nastav-
ljaju s neposluπnoπÊu, ne znaËi da posjeduju Boæju silu premda
imaju neograniËenu silu. Naprotiv, to je Ëudesna sila velikog
varalice. On je prekrπio moralni Zakon i rabi svako orue koje
moæe ne bi li bi zaslijepio ljude da ne vide njegov pravi karakter.
Mi smo upozoreni da Êe on u posljednjim danima Ëiniti znakove
i laæna Ëuda. I Ëinit Êe ta Ëuda sve do kraja vremena kuπnje kao
dokaz da je aneo svjetla, a ne tame. (RB 48,49)

146
 21. svibnja

Zemlja pred uniπtenjem

“Kad Janje otvori πesti peËat, nastade velik potres zemlje.’’
(Otkrivenje 6,12)
Proroπtvo ne samo πto proriËe naËin i cilj Kristova dolaska
veÊ iznosi i znake po kojima ljudi mogu znati kada se pribliæio.
... Pisac Otkrivenja opisuje prve znakove koji prethode drugom
dolasku: “Nastade velik potres zemlje, sunce postade crno kao tka-
nina od kostrijeti, a cijeli mjesec postade kao krv.” (Otkrivenje
6,12)
Ovi su se znaci pokazali prije poËetka devetnaestog stoljeÊa.
Kao ispunjenje ovog proroËanstva, 1755. godine dogodio se naj-
straπniji potres koji je ikada zabiljeæen. Premda viπe poznat kao
lisabonski potres, on se osjetio u veÊem dijelu Europe, Afrike i
Amerike. Osjetio se na Grenlandu, u Zapadnoj Indiji, na otoku
Madeiri, u Norveπkoj i ©vedskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj. Obu-
hvatio je povrπinu ne manju od deset milijuna kvadratnih kilo-
metara. U Africi je potres bio gotovo iste jaËine kao i u Europi.
Veliki dio Alæira bio je razoren, a nedaleko od Maroka nestao je
gradiÊ koji je brojao osam ili deset tisuÊa stanovnika. Golemi val
preplavio je obalu ©panjolske i Afrike, plaveÊi gradove i uzroku-
juÊi veliku pustoπ.
Potres se s izuzetnom snagom osjetio u ©panjolskoj i Portu-
galu. Kaæu da je u Cadizu udarni val dosegnuo visinu veÊu od
osamnaest metara. “Neke od najviπih planina u Portugalu bile
su æestoko potresene takoreÊi iz temelja...” “Potres se zbio na blag-
dan kada su crkve i samostani bili puni naroda i vrlo se malo
ljudi spasilo.” RaËuna se da je tog kobnog dana poginulo oko de-
vedeset tisuÊa ljudi. (GC 304,305)
Kako Ëesto sluπamo o potresima i uraganima, o uniπtenjima
vatrom i vodom, uz veliki gubitak ljudskih æivota i imovine! Pri-
vidno su ove nevolje samo provale hirovitih, neorganiziranih i ne-
sreenih prirodnih sila koje su potpuno izvan Ëovjekove kontro-
le, ali u svemu tome moæe se Ëitati Boæja namjera. To su sredstva
kojima Bog pokuπava natjerati ljude da postanu svjesni opasno-
sti koja im prijeti. (PK 277)

147
22. svibnja

Znaci na nebu
“Sunce Êe se prometnut u tminu, a mjesec u krv, prije nego
svane Jahvin dan, velik i straπan.’’ (Joel 2,31)
U razgovoru sa svojim uËenicima na Maslinskoj gori, nakon
πto je opisao dugo razdoblje nevolja za Crkvu — tisuÊu dvjesta i
πezdeset godina papinskog progonstva, za koje je rekao da Êe se
skratiti, — Spasitelj je spomenuo neke dogaaje koji Êe pretho-
diti Njegovom dolasku i odredio vrijeme kada Êe se prvi od njih
pojaviti: “U ono vrijeme, poslije te nevolje, sunce Êe pomrËati, mjesec
neÊe sjati.” (Marko 13,24) TisuÊu dvjesta i πezdeset dana, odnosno
godina, zavrπilo je 1798. godine. »etvrt stoljeÊa ranije progonstvo
je gotovo posve prestalo. Nakon njega, prema Kristovim rijeËima,
trebalo je sunce pomrËati. Ovo se proroËanstvo ispunilo 19. svibnja
1780. godine.
“Gotovo, ako ne i posvema usamljen meu pojavama ove vr-
ste... stoji tajanstveni i do danas nerazjaπnjeni MraËni dan, 19.
svibnja 1780. godine — neobjaπnjivo pomraËenje cijelog vidljivog
neba i atmosfere u Novoj Engleskoj.”
“Sunce je ujutro izaπlo u punom sjaju, ali je uskoro poËelo
tamniti. Pojavili su se niski oblaci i iz njih, mraËnih i prijeteÊih,
ubrzo su bljesnule munje, zaËula se grmljavina i palo je neπto
kiπe. Oko devet sati oblaci su se raziπli i poprimili bakrenu boju,
a zemlja, stijene, drveÊe, zgrade, voda i ljudi Ëinili su se drukËijima
u tom Ëudnovatom, nezemaljskom osvjetljenju. Nekoliko minuta
kasnije cijelim se nebom proπirio teπki crni oblak, osim uskom
crtom na obzorju, pa je nastao mrak kakav je obiËno ljeti oko
devet sati uveËer. ...”
Opis ovog dogaaja, kako nam ga prikazuju oËevici, samo je
odjek Gospodnjih rijeËi πto ih je zapisao prorok Joel dvije tisuÊe
i pet stotina godina prije njihova ispunjenja: “Sunce Êe se prometnut
u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i
straπan.” (Joel 3,4)
Krist je naloæio svom narodu da pazi na znakove Njegova
dolaska i da se raduje kad bude primijetio znamenja dolaska svog
Kralja. (GC 306—308)

148
 23. svibnja

S neba padaju zvijezde

“S neba Êe zvijezde padati i nebeska zvijeæa Êe se uzdr-
mati.’’ (Matej 24,29)
1833. godine ... zbio se posljednji znak πto ga je Spasitelj pro-
rekao kao znamenje svog drugog dolaska. Isus je rekao: “S neba
Êe zvijezde padati.” (Mt 24,29) PromatrajuÊi u vienju prizore koji
Êe najaviti Gospodnji dan, Ivan je u Otkrivenju objavio: “Zvijez-
de s neba padoπe na zemlju, kao πto svoje nezrele plodove strese
smokva kad je zatrese silan vjetar.” (Otk 6,13) Ovo je proroËanstvo
upadljivo i dojmljivo ispunjeno velikim meteorskim pljuskom 13.
studenoga 1833. godine. Po prostranstvu bio je to najveliËanstve-
niji prizor padanja zvijezda koji je ikada zabiljeæen. “Cijeli nebe-
ski svod iznad Sjedinjenih Dræava satima je plamtio ognjem. Ot-
kad je osnovano prvo naselje doseljenika u toj zemlji nije bilo pri-
rodne pojave koju bi jedni promatrali s tolikim divljenjem, a drugi
s tolikim strahom i uzbuenjem.” “Mnogi se joπ æivo sjeÊaju nje-
ne uzviπenosti i zastraπujuÊe ljepote. ... Nikada joπ nije bilo ja-
Ëeg pljuska kiπe od ovog padanja meteora; na istoku, zapadu, sje-
veru i jugu — posvuda ista slika. Jednom rijeËi, kao da je cijelo
nebo bilo u pokretu. ... Prizor, kako ga je opisao profesor Silli-
man u Journalu, bio je vidljiv nad cijelom Sjevernom Amerikom.
... Od dva sata ujutro pa do svijetlog dana, na vedrom nebu bez
oblaka trajala je neprekidna igra bljeπtavih nebeskih tijela.”
Tako je prikazan posljednji od onih znakova Njegova dola-
ska za koje je Isus rekao svojim uËenicima: “Tako i vi, kad vidite
sve to, znajte da je blizu — na samim vratima!” (Matej 24,33)
Nakon ovih znakova Ivan je kao sljedeÊi veliki dogaaj vidio kako
je nebo iπËeznulo kao knjiga koja se smota, dok se zemlja tresla,
gore i svi otoci se pokrenuli sa svojih mjesta, a grjeπnici u stra-
hu pokuπavali pobjeÊi pred Sinom »ovjeËjim. (Otkrivenje 6,12-17)
(GC 333,334)
Ali dan i sat svojeg dolaska Krist nije otkrio. ... ToËno vrijeme
drugog dolaska Sina »ovjeËjeg Boæja je tajna. (FLB 344)

149
24. svibnja

Otomansko Carstvo u proroËanstvima

“Odveæi Ëetiri anela koji su svezani na velikoj rijeci Eu-
fratu! I biπe odvezana Ëetiri anela — spremna za sat, za
dan, za mjesec i za godinu — da pobiju treÊinu ljudi.’’ (Ot-
krivenje 9,14.15)
Povijest naroda koji su se jedan za drugim pojavljivali u
odreeno vrijeme i na odreenom prostoru, nesvjesno svjedoËeÊi
u prilog istini Ëiji smisao sami nisu shvaÊali, govori i nama. Svakom
narodu i svakom pojedincu danas Bog je odredio mjesto u svo-
jem velikom planu. Danas ljude i narode mjeri s viskom u ruci
Onaj koji ne grijeπi. Svi oni svojim vlastitim izborom odreuju
svoju sudbinu, a Bog sve vodi tako da se ispunjavaju Njegove
namjere. ...
Sve πto je proroπtvo objavilo da Êe se zbiti do naπih dana,
zabiljeæeno je na stranicama povijesti i mi moæemo biti sigurni
da Êe se po odreenom redu ispuniti i sve ono πto je joπ pred
nama. (Ed 178)
Joπ jedno vaæno ispunjenje proroπtva pobudilo je 1840. godi-
ne veliku pozornost. Dvije godine ranije Josiah Litch, jedan od
vodeÊih propovjednika koji su navjeπÊivali drugi dolazak, objavio
je tumaËenje devetog poglavlja knjige Otkrivenje, najavljujuÊi pad
Otomanskog Imperija. Prema njegovom raËunanju, ova sila tre-
bala je pasti “1840. godine, negdje u kolovozu”, a samo nekoliko
dana prije ispunjenja pisao je: “Ako dopustimo da se prvo razdoblje
od 150 godina ispunilo toËno prije no πto je Deacozes s dopuπte-
njem Turaka stupio na prijestolje, i da 391 godina i petnaest dana
poËinju krajem tog prvog razdoblja, ono Êe zavrπiti 11. kolovoza
1840. godine, kad moæemo oËekivati pad otomanske sile u Cari-
gradu. I to Êe, vjerujem, tako i biti.”
U najavljeno vrijeme Turska je preko svojih veleposlanika
prihvatila zaπtitu europskih savezniËkih sila i tako se stavila pod
nadzor krπÊanskih naroda. Ovim se dogaajem proroπtvo toËno
ispunilo. ... Kad je to objavljeno, mnogi su se osvjedoËili u ispravnost
naËela tumaËenja proroËanstava πto su ih prihvatili Miller i nje-
govi suradnici, i to je bio Ëudesan poticaj adventnom pokretu. (GC
334,335)

150
 25. svibnja

Niska razina morala

“A bludnost i svaka vrsta neËistoÊe ili poæude neka se i ne
spominje meu vama, kao πto se pristoji svetima!’’ (Efeæanima
5,3)
Ono πto danas zabrinjava jest vulgarnost u razgovorima, a
to pokazuje nisku razinu razmiπljanja i morala. Vrlo se rijetko
moæe naÊi istinsko dostojanstvo karaktera kao i prava skromnost
i suzdræljivost. Malo je onih koji su Ëisti i neokaljani. ...
Prljave misli koje se gaje postaju navika tako da duπa biva
osramoÊena i uprljana. Kada se jednom uËini grijeh, tu mrlju ni-
πta ne moæe izbrisati osim Kristove krvi. Ukoliko se navika ne
nadvlada Ëvrstom odlukom, duπa ostaje iskvarena i iz ovog prljavog
izvora teku potoci koji kvare i druge.
Ima muπkaraca i æena koji prizivaju kuπnje; oni se izlaæu mje-
stima gdje Êe biti kuπani, gdje ne mogu a da ne budu kuπani,
kada se nalaze u nevaljalom druπtvu. Najbolji naËin da se dræe
podalje od grijeha jest da se kreÊu oprezno u pravom smjeru u
svako doba i u svim okolnostima i da nikad ne reagiraju prema
trenutaËnim osjeÊajima. Hodite u strahu Boæjem i bit Êete sigur-
ni da postupate ispravno. (IHP 197)
Svaki dan poveÊavaju se opasnosti u pogledu morala kojima
su izloæeni i stari i mladi. Moralna poremeÊenost, koju nazivamo
poroËnoπÊu, nalazi dosta prostora za svoje djelovanje, a utjecaj
koji vrπe muπkarci, æene i mladi koji se izdaju za krπÊane nizak
je, tjelesan i avolski. ...
Oni koji su nauËili istinu a ne Ëine djela koja su u skladu s
njihovim ispovijedanjem vjere, podloæni su Sotoninim kuπnjama.
SusreÊu se s opasnostima na svakom koraku. U kontaktu su sa
zlom, vide prizore i Ëuju zvukove koji Êe probuditi njihove nesa-
vladane strasti. Oni su podloæni utjecajima koji ih vode da izaberu
radije zlo nego dobro zato πto nisu ispravni u srcu. ...
Nama nije niπta toliko potrebno kao pripremanje mladiÊa i
djevojaka da budu moralno Ëasni i oËiste svoje duπe od svake mrlje,
ljage i moralne prljavπtine. (IHP 196)

151
26. svibnja

Fanatizam i govorenje jezika

“Duhovi proroka podloæni su prorocima, jer Bog nije Bog
nereda, nego reda.’’ (1. KorinÊanima 14,32.33)
Duh fanatizma zavladao je izvjesnom skupinom ljudi koji
svetkuju subotu. ... Oni su malo pili s izvora istine i ne poznaju
duh poruke treÊeg anela. Niπta se ne moæe uËiniti za takve lju-
de dok ne isprave svoja fanatiËna glediπta. ...
Neki od ovih imaju neπto πto nazivaju darovima i kaæu da
ih je Bog postavio u Crkvi. Oni izgovaraju nerazumljive rijeËi koje
nazivaju stranim jezicima, koji su u stvarnosti nerazumljivi ne
samo ljudima, veÊ i Bogu i cijelom Nebu. Takvi darovi proizvod
su muπkaraca i æena, a u tome im pomaæe veliki varalica. Fana-
tizam, laæni zanos, laæno govorenje jezicima i buka smatraju se
darovima koje je Bog dao Crkvi. Neki su prevareni. Plod svega
toga nije dobar. ...
Ima mnogo ljudi nemirnog duha koji se ne æele podvrgnuti
stezi i redu. Oni misle da bi bila uskraÊena njihova sloboda kad
bi napustili svoje glediπte i prihvatili miπljenje onih koji su is-
kusniji od njih. Boæje djelo neÊe napredovati dok se ljudi ne pod-
vrgnu redu i dok ne izagnaju sa svojih sastanaka duh fanatizma,
bezobzirnosti i nereda. Dojmovi i osjeÊaji nisu dokaz da neku osobu
vodi Bog. I Sotona moæe izazvati u nama takve osjeÊaje i doj-
move ako nismo na oprezu. Ovo nisu pouzdani voe. Svi bi se
trebali upoznati s dokazima naπe vjere, gledati kako da ukrase
svoje zvanje kao krπÊani i donijeti plod u slavu Bogu. ... Trebali
bismo odbaciti neozbiljnost, podrugivanje i nemarnost. Nije ni-
kakav dokaz da je milost Boæja u srcu onih koji na sastanku li-
jepo govore i rjeËito se mole, a kad iziu van, grubi su i lakomi-
sleni u govoru i ponaπanju. ...
Boæja istina nikad ne poniæava i ne izopaËuje primatelja, veÊ
oplemenjuje njegov ukus, posveÊuje njegovo prosuivanje i usa-
vrπava ga za druπtvo Ëistih i svetih anela u kraljevstvu Boæjem.
(1T 411—415)

152
 27. svibnja

Sve provjeravajte
“»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu,
a unutra su grabeæljivi vuci!’’ (Matej 7,15)
U poslu na koji je mojeg supruga i mene pozvala Boæja pro-
vidnost i to od samog poËetka 1843. i 1844. godine, Gospodin je
mislio i planirao za nas, i On je izvrπavao svoje namjere preko
svojih æivih orua. »esto nam je ukazivano na laæne staze, a istinite
i sigurne staze bile su jasno definirane u svakom pothvatu veza-
nom za posao koji nam je dan te mogu sa sigurnoπÊu reÊi da ni-
sam neznalica kad su u pitanju Sotonina orua kao ni kad se
radi o Boæjim putovima i poslovima. Morali smo napregnuti sve
snage svojeg uma oslanjajuÊi se na Boæju mudrost da nas vodi u
naπim istraæivanjima, buduÊi da smo morali razmatrati razliËite
teorije koje su privlaËile naπu pozornost odmjeravajuÊi njihove
pozitivne i negativne strane kroz prizmu svjetla koje sja iz Boæje
rijeËi i svjedoËanstava, da ne bismo bili prevareni ili da mi ne
prevarimo druge. Svoju volju i æivotni put predali smo Bogu i naj-
iskrenije se molimo za Njegovu pomoÊ da nikada ne traæimo uzalud.
Mnoge godine bolnog iskustva u radu za Boga uËinile su da se
upoznam sa svim vrstama laænih pokreta. Mnogo puta bila sam
poslana u razliËita mjesta s porukom: “Imam jedan posao za tebe
u tom mjestu; ja Êu biti s tobom.’’ Kada bi doπlo vrijeme, Gospo-
din bi mi davao poruku za one koji su imali laæne snove i vienja,
a ja sam u Kristovoj snazi donosila svoje svjedoËanstvo na Go-
spodnji poziv. ...
U proteklih Ëetrdeset pet godina morala sam se susretati s
ljudima koji su tvrdili da su dobili od Boga poruke opomene za
druge. Ova faza vjerskog fanatizma πirila se joπ od 1844. godine.
Sotona je radio na mnogo naËina da utvrdi pogreπna nauËavanja.
Neke stvari u ovim vienjima bile su prihvaÊene, ali mnogo toga
vezanog za vrijeme Kristovog dolaska, kraja vremena kuπnje i do-
gaaja koji se imaju dogoditi, dokazano je kao potpuno laæno. ...
“Dakle: pazite kako sluπate!” (Luka 8,18) Kristovo je upozo-
renje. ... Pomno ispitujte, “sve provjeravajte’’ (1. Solunjanima 5,20).
... Ovo je Boæji savjet; hoÊe li nam biti potreban? (2SM 75—79)

153
28. svibnja

Falsifikati!
“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neÊe doËekati.’’ (Izaija 8,20)
Boæji narod upuÊen je na Pismo kao na zaπtitu protiv utje-
caja laænih uËitelja i prijevarnih sila duhova tame. Sotona rabi
svako moguÊe orue ne bi li sprijeËio ljude da dobiju znanje iz
Biblije jer ove jednostavne izjave otkrivaju njegove prijevare. Svaki
put kad oæivljava Boæje djelo knez zla ustaje na joπ snaæniju
aktivnost. On sad ulaæe krajnje napore za posljednju bitku pro-
tiv Krista i Njegovih sljedbenika. Posljednja velika prijevara us-
koro Êe se pokazati pred nama. Antikrist treba izvesti svoja
zadivljujuÊa djela pred naπim oËima. Falsifikat Êe toliko liËiti na
original da Êe ga biti nemoguÊe razlikovati osim uz pomoÊ Sve-
tog pisma. Ono mora potvrditi istinitost svake izjave i svakog
Ëuda. ...
Osoba koja preko Ëinjenja Ëuda ispituje svoju vjeru, otkrit
Êe da Sotona moæe prijevarom Ëiniti Ëuda koja izgledaju kao da
su prava.
Sotona je lukavi radnik i on Êe se posluæiti podmuklim za-
bludama da pomraËi i zbuni um i iπËupa iz njega doktrinu spa-
senja. Oni koji ne prihvaÊaju Boæju rijeË i ono πto u njoj piπe, bit
Êe uhvaÊeni u njegovu zamku.
Zli demoni su svakog trenutka na naπem putu. ... Oni pri-
premaju novi teren i Ëine Ëuda pred naπim oËima. ...
Neki Êe biti kuπani da prihvate ova Ëuda kao da su od Boga.
Bolesni Êe biti izlijeËeni pred nama. »uda Êe se dogaati pred
naπim oËima. Jesmo li pripremljeni za kuπnje koje nas oËekuju
kada laænih Sotoninih Ëuda bude joπ viπe? NeÊe li mnoge duπe
biti uhvaÊene u klopku i zavedene? OkreÊuÊi se od jednostavnih
uredbi i Boæjih zapovijedi i poklanjajuÊi pozornost bajkama, umovi
mnogih pripremaju se da povjeruju u ova laæna Ëuda. Svi mi sa-
da se moramo naoruæati za bitku u kojoj Êemo uskoro sudjelo-
vati. Vjera u Boæju rijeË koja se s molitvom prouËava i praktiËno
primjenjuje bit Êe naπ πtit od Sotonine sile i uËinit Êe nas po-
bjednicima po Kristovoj krvi. (RB 47,48)

154
 29. svibnja

Pazite se onih koji gaje duh podjele!

“Nije moguÊe da ne dou sablazni, ali jao onomu po komu
dolaze!’’ (Luka 17,1)
Bog dovodi ljude i priprema ih da budu kao jedno, ujedinjeni,
da govore iste stvari i mole se za svoje uËenike kao Krist. ... “Da
svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka
i oni u nama budu jedno. …’’
Stalno se pojavljuju skupine onih koji vjeruju da je Bog samo
s nekolicinom, s rijetkima, a njihov utjecaj treba sruπiti i pomr-
siti ono πto Boæji sluge grade ... Ljude koji ulaæu svaki napor da
u skladu s Boæjom rijeËju budu jedno, koji su utvreni u treÊoj
aneoskoj vijesti, oni gledaju sa sumnjom zato πto vrπe svoju zadaÊu
i okupljaju duπe k istini. Promatraju ih kao svjetovne jer oni imaju
utjecaj u svijetu. ...
Jedan Ëovjek ustaje izjavljujuÊi da ga Bog vodi, a zastupa
krivovjerje da nema uskrsnuÊa za greπne. ... Drugi iznose pogre-
πne poglede koji se tiËu buduÊnosti. ... Svi oni æele potpunu vjer-
sku slobodu, svaki je nezavisan u odnosu na drugoga, a ipak
izjavljuju da Bog posebno radi u njihovim redovima. ... Ovi ljudi
nisu razboriti. Oni æive u laænom uzbuenju, a mi znamo da ne-
maju istinu. ... Kad bi traæili Boga, On bi ih ili reformirao ili bi
oni napustili svetkovanje subote. Onda ne bi stajali u redovima
nevjernika. ...
Bog se ljuti na one koji ustrajavaju u nastojanju da ih svijet
zamrzi. Ako krπÊanina mrze zbog njegovih dobrih djela i zato πto
slijedi Krista, on Êe dobiti nagradu. Ali ako ga mrze zato πto on
ne æeli biti voljen, nekulturan je i svaa se sa svojim susjedima
oko pitanja istine i zato πto im subotu nastoji uËiniti πto je mo-
guÊe nepodnoπljivijom, on je kamen spoticanja greπnicima, ukor
svetoj istini i sve dok se ne pokaje, za njega bi bolje bilo da veæe
vodeniËki kamen oko vrata i baci se u more. (4SG 158—160)

155
30. svibnja

Posljedice laænih vienja

“Svako stablo, ako ne raa dobrim rodom, sijeËe se i baca
u oganj. Dakle: prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.’’
(Matej 7,19.20)
Nekoliko onih koji sada æive (1890.) skeptici su, ne vjeruju
u darove Crkve, nemaju vjeru u istinu, uopÊe nisu religiozni. Po-
kazano mi je da su postali takvi kao posljedica laænih vienja. ...
Sotona ... neprestano laæe da bi ih odveo od istine.
Posljednja Sotonina prijevara bit Êe da svjedoËanstvo Boæjeg
Duha ne utjeËe ni na koga. “Kad objave nema, narod se razuzda.”
(Izreke 29,18) Sotona Êe vjeπto raditi na razliËite naËine i preko
razliËitih orua da pokoleba povjerenje Boæjeg ostatka u pitanju
pravog svjedoËanstva. On Êe dati laæna vienja da zavede, pomi-
jeπat Êe laæ s istinom i omraziti ljudima sve πto nosi naziv vienje
kao primjer fanatizma, ali iskrene duπe, usporeujuÊi laæno i isti-
nito, moÊi Êe uoËiti razliku. ...
Nema niËega πtetnijeg za duπu, njezinu ËistoÊu, istinitost i
sveto razumijevanje Boga, svetih i vjeËnih pitanja, nego πto je veli-
Ëanje i uporno poklanjanje pozornosti onome πto nije od Boga. To
truje srce i kvari razumijevanje. »ista istina dolazi iz boæanskog
Izvora i svojim utjecajem uzdiæe, oplemenjuje i posveÊuje karak-
ter onoga koji je prima. Tvorac istine ovako se molio svojem Ocu:
“Ne molim samo za njih, nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi
vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i
ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje
da si me ti poslao!’’ (Ivan 17,20.21)
Stalno Êe se dogaati neπto da izazove razjedinjenost i da
ljude udalji od istine. Ovo sumnjiËenje, kritiziranje, optuæivanje
i osuivanje drugih nije dokaz Kristove milosti u srcu. To ne do-
nosi jedinstvo. Takvo πto dogaalo se u proπlosti kada su ljudi
izjavljivali da imaju divno svjetlo, a duboko su ogrezli u grijehu.
(2SM 78,79)

156
 31. svibnja

Svrstavanje u redove
“Gledajte, ubogi, i radujte se, nek vam oæivi srce, svima koji
Boga traæite.’’ (Psalam 69,33)
Vaπa je prednost da se radujete u Gospodinu i uæivate u spo-
znaji Njegove milosti koja vas odræava u æivotu. Neka Njegova
ljubav obuzme um i srce. Bdijte da ne postanete preumorni, izje-
deni brigom, depresivni. Nosite svjedoËanstvo koje uzdiæe. Skre-
nite svoj pogled s onog πto je mraËno i obeshrabrujuÊe i gledajte
na Isusa, naπeg velikog Vou, pod Ëijim je budnim nadzorom sa-
daπnja istina, kome dajemo svoj æivot i sve ostalo πto je predod-
reeno da slavno trijumfira. ...
O, neka se vidi ... da Isus prebiva u srcu, podupire vas, snaæi,
tjeπi. Vaπa je prednost da iz dana u dan dobivate bogatu mjeru
Njegovog Svetog Duha i da imate πirok pogled na znaËenje i op-
seg poruke koju objavljujemo svijetu. Gospodin vam æeli otkriti
Ëudesne stvari iz svojeg Zakona. »ekajte Ga s poniznim srcem.
Molite se najiskrenije za razumijevanje vremena u kojem æivi-
mo, za potpuniju spoznaju Njegove namjere i veÊu uËinkovitost
u spaπavanju duπa. ...
Za nas bi bilo dobro da shvatimo πto Êe uskoro doÊi na Zem-
lju. Ovo nije vrijeme za beznaËajne stvari i sebiËnost. Ako vrije-
me u kojem æivimo ne moæe ozbiljno utjecati na naπ um, πto onda
moæe? ...
Sada su potrebni ljudi zdravog prosuivanja. Bog poziva na
potpunu reformaciju one koji æele da ih vodi Sveti Duh. Vidim
krizu koja je pred nama, a Gospodin poziva svoje radnike da se
svrstaju u redove. Svaka bi duπa trebala izgraivati dublju, isti-
nitiju posveÊenost Bogu nego πto je to Ëinila dosad. ...
Duboko su me dojmili prizori koji su mi nedavno bili poka-
zani u noÊnom vienju. Izgledalo je da je u pitanju veliki pokret
— djelo oæivljavanja koje je napredovalo u mnogim mjestima. Naπ
narod svrstavao se u redove odazivajuÊi se na Boæji poziv. ... NeÊemo
li obratiti pozornost na Njegov glas? NeÊemo li pripremiti svoje
svjetiljke i djelovati kao ljudi koji æele da njihov Gospodin doe?
Vrijeme je takvo da poziva na noπenje svjetla, na akciju. (2SM
399—402)

157
1. lipnja

Jasno otkriveni dogaaji koji dolaze

“Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije
slugama svojim prorocima.’’ (Amos 3,7)
Dogaaji povezani sa zavrπetkom vremena milosti i s djelom
pripreme u vrijeme nevolje jasno su predoËeni. Ali mnogi ne ra-
zumiju niπta bolje ove vaæne istine nego da im nikada nisu bile
otkrivene. Sotona budno pazi da ukloni svaki utjecaj koji bi ih
mogao uËiniti mudrim za spasenje, pa Êe ih vrijeme nevolje naÊi
nespremne. (GC 594)
Kako se pribliæavamo kraju povijesti svijeta, proroËanstva
vezana za posljednje dane zahtijevaju naπu posebnu pozornost.
Posljednja knjiga Novog zavjeta puna je istina koje trebamo ra-
zumjeti. (COL 133)
SveËane poruke koje su iznesene u Otkrivenju trebaju zau-
zeti prvo mjesto u mislima Boæjeg naroda. ...
Dragocjeno vrijeme brzo prolazi i mnogi su u opasnosti da
zakidaju od vremena koje bi trebali posvetiti objavljivanju vije-
sti koju Bog πalje palom svijetu. Sotona je zadovoljan kad vidi
da se pozornost, koju bi trebalo posvetiti prouËavanju istina o vjeË-
noj stvarnosti, skreÊe na neki drugi predmet.
Svijetu se mora objaviti Isusovo svjedoËanstvo, svjedoËanstvo
koje ima najsveËanije obiljeæje. U Ëitavoj knjizi Otkrivenja nala-
ze se najdragocjenija, najuzviπenija obeÊanja, a takoer i opome-
ne koje imaju strahovito ozbiljno znaËenje. Zar oni koji tvrde da
poznaju istinu neÊe proËitati svjedoËanstvo koje je sam Krist dao
Ivanu? Ovdje nema nagaanja, nema znanstvene obmane. Tu se
nalaze istine koje se odnose na naπu sadaπnju i buduÊu dobrobit.
©to Êe pljeva sa pπenicom? (8T 302)
Samo Êe oni koji su marljivo prouËavali Sveto pismo i prihvatili
ljubav prema istini biti zaπtiÊeni od moÊne prijevare koja Êe osvojiti
svijet. Uz pomoÊ svjedoËanstva Svetoga pisma otkrit Êe preruπe-
nog varalicu. Vrijeme kuπnje Êe doÊi na sve. Istinski Êe krπÊani
biti otkriveni sitom kuπnje. Je li Boæji narod danas tako utvren
u Njegovoj RijeËi da neÊe popustiti pred dokazima πto ih pruæaju
njihova osjetila? HoÊe li se u takvoj krizi uhvatiti Biblije i samo
Biblije? (GC 625)

158
 2. lipnja

Priprema za ono πto slijedi

“Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate
odredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êete
moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.’’ (Sefanija 2,3)
Pometnja je ispunila svijet, a veliki strah Êe uskoro doÊi na
ljudski rod. Kraj je vrlo blizu. Boæji narod se treba pripremati
za ono πto Êe se kao silno iznenaenje obruπiti na ovaj svijet. (CG
555)
Uskoro Êe nastupiti “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako
je ljudi” i bit Êe nam potrebno iskustvo koje sad nemamo, a koje
mnogi zanemaruju steÊi. »esto se dogodi da nam se nevolja koju
oËekujemo Ëini veÊom no πto je ustvari, ali to nije sluËaj s kri-
zom koja je pred nama. Ni najæivlji prikaz ne moæe predoËiti
veliËinu ove kuπnje. U to vrijeme nevolje svaka duπa mora sta-
jati pred Bogom za sebe. Ako bi u zemlji preostali samo “Noa,
Daniel i Job, æivota mi moga — rijeË je Jahve Gospoda — oni
neÊe spasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo sebe svojom praved-
noπÊu”. (Ezekiel 14,20) (GC 622,623)
Posljednji veliki sukob izmeu istine i zablude samo je za-
vrπna bitka dugotrajnog sukoba po pitanju Boæjeg Zakona. Mi sad
ulazimo u ovu bitku — u bitku izmeu ljudskih zakona i Jahvi-
nih propisa, izmeu biblijske religije i religije izmiπljenih priËa i
tradicije. (GC 582)
Trebali bismo prouËavati velike meaπe koji ukazuju na vri-
jeme u kojem æivimo. ... Sada bismo se trebali najusrdnije moliti
da budemo spremni za bitke velikog dana Boæjeg. (HC 340)
Oni koji su se pokorili Boæjoj vlasti, koje On vodi, uhvatit
Êe se za Ëvrstu nit dogaaja koje je On unaprijed odredio. Na-
dahnuti Duhom Onoga koji je dao svoj æivot za æivot svijeta, oni
neÊe viπe biti nemoÊni upiruÊi prstom u ono πto ne mogu. Kad
obuku nebesko oruæje, iÊi Êe naprijed, u bitku, sa æeljom da rade
i prihvate se posla za Boga znajuÊi da Êe Njegova svemoÊnost
zadovoljiti sve njihove potrebe. (7T 14)

159
3. lipnja

Sotonina priprema za posljednji

sukob
“On Êe huliti na Sveviπnjega, zatirati Svece Sveviπnjega; po-
miπljat Êe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci Êe biti
predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i
polovinu vremena.’’ (Daniel 7,25)
Tijekom krπÊanske vladavine svijetom, veliki neprijatelj ljudske
sreÊe posebno je napadao dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi. So-
tona kaæe: “Usprotivit Êu se svim Boæjim namjerama. Ovlastit Êu
svoje sljedbenike da uklone uspomenu na Boga, sedmi dan, subotu.
Tako Êu pokazati svijetu da je dan, koji je Bog posvetio i blago-
slovio, zamijenjen. Taj dan ne smije æivjeti u mislima ljudi. Ja
Êu izbrisati i uspomenu na njega. Umjesto njega postavit Êu dan
koji neÊe imati boæansku potvrdu, dan koji neÊe moÊi biti znak
izmeu Boga i Njegova naroda. One koji prihvate taj dan navest
Êu da njemu pripiπu svetost koju je Bog dao sedmom danu.
Preko svoga zamjenika uzvisit Êu sebe. Prvi dan Êe biti uz-
dignut, i protestantski Êe svijet prihvatiti tu laænu subotu kao
pravu. Nepoπtovanjem subote koju je utemeljio Bog, izloæit Êu pri-
jeziru i sav Njegov Zakon. RijeËi: ‘Neka bude znak izmeu mene
i vas od naraπtaja do naraπtaja’, upotrijebit Êu tako da potvruju
moj dan odmora.
I tako Êe svijet postati moj. Bit Êu vladar Zemlje, knez ovoga
svijeta. Tako Êu zavladati umom onih koji su pod mojom upra-
vom da Êe Boæja subota postati predmet posebnog prijezira. Znak?
Pretvorit Êu svetkovanje sedmoga dana u znak nevjerstva zemalj-
skim vlastima. Ljudski Êe zakoni postati tako strogi da se ljudi
neÊe usuivati poπtovati sedmi dan subotu. Zbog straha da Êe ostati
bez hrane i odjeÊe, oni Êe se pridruæiti svijetu u krπenju Boæjeg
Zakona. Zemlja Êe biti potpuno u mojoj vlasti.” (PK 183,184)
Subota Êe biti veliki ispit vjernosti, jer je toËka istine poseb-
no izloæena napadima. Kad za ljude doe posljednji ispit, onda
Êe biti povuËena graniËna crta izmeu onih koji sluæe Bogu i onih
koji Mu ne sluæe. (GC 605)

160
 4. lipnja

–avolska strategija protiv onih koji

svetkuju subotu
“Zar je bezboæno sudiπte u savezu s tobom kad nevolje stva-
ra pod izlikom zakona? Nek samo pritiπÊu duπu pravednog,
nek osuuju krv neduænu.’’ (Psalam 94,20.21)
Kako se Boæji narod pribliæava opasnostima posljednjih dana,
Sotona se ozbiljno savjetuje sa svojim anelima kako bi stvorili
najuspjeπniji plan da uniπte njegovu vjeru. ...
Veliki varalica kaæe: “... Subota je veliko pitanje oko kojeg
Êe se odluËivati o sudbini duπa. Mi moramo uzdiÊi subotu koju
smo mi stvorili. UËinili smo da je prihvate i svjetovni ljudi i Ëla-
novi crkve. Sada crkvu treba navesti da se ujedini sa svijetom i
dobije njegovu potporu. Moramo se koristiti znakovima i Ëude-
sima da zaslijepimo njihove oËi pred istinom i navedemo ih da
ostave po strani ono πto je pravo i strahopoπtovanje prema Bogu
te slijede obiËaje i predaju.
Utjecat Êu na ugledne propovjednike da skrenu pozornost
svojih sluπatelja s Boæjih zapovijedi. ... Ali naπa je najpreËa bri-
ga da uπutkamo ovu sektu koja poπtuje subotu. Moramo pobuditi
gnjev ljudi protiv njih. Pridobit Êemo na svoju stranu velike i mudre
ljude i potaknuti one koji su na vlasti da izvrπe naπe namjere.
Onda Êe subota koju sam ja uspostavio biti nametnuta najstro-
æim i najzahtjevnijim zakonima. Oni koji ih odbace, bit Êe istje-
rani iz gradova i sela da gladuju i æive u oskudici. »im dobijemo
vlast, pokazat Êemo πto moæemo raditi s onima koji ne budu htjeli
odstupiti od svojeg zajedniπtva s Bogom. ... Sada dok dovodimo
protestantske crkve i svijet u sklad s ovom naπom snaænom des-
nicom, konaËno Êemo imati zakon kojim Êemo uniπtiti sve one koji
se ne budu htjeli pokoriti naπem autoritetu. Kad se donese smr-
tna kazna za krπenje naπe subote, mnogi koji su sada u redovima
onih koji dræe zapovijedi, prijeÊi Êe na naπu stranu.
Ali prije nego πto prijeemo na ove krajnje mjere, moramo
... uhvatiti u zamku one koji svetkuju pravu subotu. Mnoge mo-
æemo odvojiti od Krista svjetovnoπÊu, poæudom i ponosom. Oni mogu
misliti za sebe da su sigurni jer vjeruju u istinu, ali popuπtanje
apetitu ili niskim strastima koje Êe pomutiti njihovo prosuiva-
nje, izazvat Êe njihov pad.’’ (TM 472,473)
161
5. lipnja

Uspostavljen kip Zvijeri

“[Ona] zavodi stanovnike zemlje Ëudesima koja su joj da-
na da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetujuÊi stanovnicima zemlje
da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena maËem, ali ostade
na æivotu.’’ (Otkrivenje 13,14)
Kip Zvijeri pojavit Êe se prije svrπetka vremena kuπnje; to
Êe biti najveÊi ispit za Boæji narod na kojem Êe biti odluËena nje-
gova vjeËna sudbina. ...
U Otkrivenju 13 ovaj predmet je jasno prikazan: “Potom opazih
drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta,
a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj
sluæbi i Ëini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvi-
jeri kojoj bi izlijeËena smrtonosna rana.’’ Tada se otkriva sila koja
Ëini Ëuda: “I zavodi stanovnike zemlje Ëudesima koja su joj dana
da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetujuÊi stanovnicima zemlje da
naprave kip Zvijeri koja bi ranjena maËem, ali ostade na æivotu.
»ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da
kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne
htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri. Ona Ëini da svi — mali i veliki,
bogati i siromaπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na desnicu
ili na Ëelo i da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema uda-
ren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.’’
Ovo je ispit kojem se Boæji narod mora podvrgnuti prije ne-
go πto bude zapeËaÊen. Svi koji dokaæu svoju odanost Bogu poπtu-
juÊi Njegov zakon i odbijajuÊi prihvatiti laænu subotu, stat Êe pod
barjak Gospodina Boga Jahve i dobit Êe peËat æivoga Boga. Oni
koji odbacuju istinu nebeskog podrijetla i prihvaÊaju nedjelju kao
subotu, dobit Êe æig Zvijeri. ... (Letter 11, 1890.)
Dok je Ivanu bila prikazivana posljednja velika borba Crkve
sa zemaljskim vlastima, bilo mu je dopuπteno da vidi i konaËnu
pobjedu i izbavljenje vjernih. ... GledajuÊi iza dima i praπine koju
je prouzrokovala bitka, vidio je jednu skupinu na gori Sion s Ja-
njetom imajuÊi umjesto æiga Zvijeri “ime oca njihova napisano na
Ëelima svojima.’’ (5T 572)

162
 6. lipnja

Otpadniπtvo priprema put

“Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne doe
onaj otpad i ne pojavi se »ovjek grijeha — Sin propasti.’’
(2. Solunjanima 2,3)
Kad se prva Crkva pokvarila napuπtanjem jednostavnosti
evanelja i prihvaÊanjem neznaboæaËkih obreda i obiËaja, izgu-
bila je Duh i Boæju silu. Da bi mogla nadzirati savjest ljudi, tra-
æila je potporu svjetovne vlasti. Rezultat je bilo papinstvo, Crkva
koja je nadzirala dræavnu vlast i upotrebljavala je za postizanje
svojih ciljeva, a posebno za kaænjavanje “krivovjerstva”. ...
Kad god je Crkva pribavila dræavnu vlast, ona se njome slu-
æila da kaænjava neslaganje s njenim uËenjem. Protestantske Cr-
kve koje su stvaranjem saveza sa svjetovnim silama slijedile sto-
pe Rima, pokazale su sliËnu æelju za ograniËavanjem slobode sa-
vjesti. Primjer je Anglikanska crkva, koja je dugo vremena pro-
gonila one koji se nisu slagali s njenim uËenjem. U πesnaestom i
sedamnaestom stoljeÊu tisuÊe nekonformistiËkih propovjednika bilo
je prisiljeno pobjeÊi iz svojih crkava, a mnogi su pastori i vjer-
nici bili izloæeni novËanim kaznama, zatvoru, muËenju i muËeniËkoj
smrti.
Otpad je naveo prvu Crkvu da potraæi pomoÊ graanske vlasti,
a to je pripravilo put razvitku papinstva, Zvijeri. Pavao je rekao
da Êe doÊi otpad i da Êe se pojaviti “»ovjek grijeha”. (2. Solunja-
nima 2,3) Tako Êe otpad u Crkvi pripraviti put kipu Zvijeri. (GC
443,444)
Biblija, govoreÊi o tom vremenu, izjavljuje da Êe Sotona raditi
svom snagom i “svakovrsnim pokvarenim zavoenjem” (2. Solu-
njanima 2,9.10). Njegovo djelovanje jasno Êe se oËitovati sve ve-
Êom tamom, mnogobrojnim zabludama, herezama i prijevarama
tih posljednjih dana. Ne samo da Êe Sotona nastojati zarobiti svijet,
veÊ Êe se svojim prijevarama pokuπavati uvuÊi i u crkve koje tvrde
da pripadaju naπemu Gospodinu Isusu Kristu. Veliki otpad pretvorit
Êe se u tamu kao u ponoÊ. Za Boæji narod bit Êe to noÊ nevolje,
noÊ plakanja, noÊ progonstva radi istine. Ali iz te tamne noÊi za-
sjat Êe Boæje svjetlo. (PK 717)

163
7. lipnja

Uloga spiritizma u prijevari

“Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, veÊ duhove pod-
vrgnite kuπnji da vidite jesu li od Boga, jer su se pojavili
mnogi laæni proroci u svijetu.’’ (1. Ivanova 4,1)
Mnogi Êe se uhvatiti u zamku vjerovanjem da je spiritizam
samo ljudska prijevara. Takvi Êe, kad se suËele s pojavama koje
mogu smatrati samo nadnaravnima, biti prevareni i navedeni da
ih prihvate kao veliku Boæju moÊ. (GC 553)
BuduÊi da su Crkve prihvatile uËenje spiritizma, te su tako
uklonjene ograde nametnute tjelesnom srcu, ispovijedanje religije
postat Êe plaπtem za prikrivanje najpodlijeg bezakonja. Vjera u
spiritistiËke pojave otvara vrata zavodniËkim duhovima i avol-
skim uËenjima, pa Êe se u Crkvama osjetiti utjecaj zlih anela.
(GC 603,604)
Propovjednici popularnih religija ne mogu se uspjeπno odu-
prijeti spiritizmu. Oni nemaju niπta Ëime bi zaπtitili svoje stado
od njegovog razornog utjecaja. Ovi propovjednici bit Êe odgovorni
za mnoge kobne posljedice spiritizma jer gaze istinu i viπe vole
bajke. (1T 344)
Sotona se dugo pripremao za konaËni pokuπaj da prevari svijet.
Temelje svom djelovanju poloæio je obeÊanjem danom Evi u Ede-
nu: “Ne, neÊete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s
njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji raz-
luËuju dobro i zlo.” (Post 3,4.5) Sotona je razvojem spiritizma malo-
-pomalo pripravljao put za svoje remek-djelo prijevare. Joπ nije
u cijelosti uspio ostvariti svoje nakane, ali Êe u tome uspjeti u
posljednjem ostatku vremena. Prorok kaæe: “Uto opazih... tri neËista
duha kao æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi avolski koji pro-
izvode znakove i koji dolaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe
za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14)
Osim onih koji Êe se odræati Boæjom silom, vjerom u Njegovu Ri-
jeË, cijeli Êe svijet biti uvuËen u ovu obmanu. Ljudi se brzo pre-
daju kobnoj sigurnosti, a probudit Êe ih tek izlijevanje Boæje srdæbe.
(GC 561,562)

164
 8. lipnja

Duhovi i pitanje zakona o nedjelji

“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neÊe doËekati.’’ (Izaija 8,20)
Sila koja Ëini Ëuda otkrivena preko spiritizma upotrijebit Êe
svoj utjecaj protiv onih koji su odluËili radije sluπati Boga nego
ljude. Poruke πto Êe ih slati duhovi objavit Êe da ih je Bog po-
slao kako bi one koji odbijaju prihvatiti nedjelju osvjedoËile da
su u zabludi, uz potvrdu da zemaljske zakone valja poπtovati kao
Boæji Zakon. Oni Êe jadikovati zbog velike zloÊe u svijetu i podr-
æati svjedoËanstvo vjerskih uËitelja da je opadanje morala prouz-
roËeno oskvrnuÊem nedjelje. Veliko Êe se ogorËenje podignuti protiv
svih koji ne budu prihvatili njihovo svjedoËanstvo. (GC 590,591)
One koji se protive uËenju spiritizma napadaju ne samo lju-
di nego i Sotona i njegovi aneli. Takvi su ustali protiv Poglavar-
stava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovog mraËnog svijeta i protiv
zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Sotona neÊe ustu-
piti ni stope svog tla, osim ako ne bude prisiljen da se povuËe
silom nebeskih glasnika. Boæji mu se narod treba znati oprijeti
kao naπ Spasitelj rijeËima “Pisano je”. Sotona moæe i danas, kao
u Isusovo vrijeme, navoditi iz Svetoga pisma, i on Êe izvrtati njegovo
uËenje kako bi podræao svoje obmane. Oni koji Êe opstati u ovo
pogibeljno vrijeme moraju osobno razumjeti svjedoËanstvo Sveto-
ga pisma.
Mnogi Êe se suoËiti s avolskim duhovima koji Êe se predstaviti
u liku njihovih voljenih roaka ili prijatelja i objavljivati najopasnija
krivovjerja. Ovi Êe posjetitelji raËunati s naπim najnjeænijim
osjeÊajima i Ëiniti Ëuda da bi potkrijepili svoje tvrdnje. Moramo
biti spremni oprijeti im se biblijskom istinom da mrtvi ne znaju
niπta i da su oni koji se pojavljuju avolski duhovi. (GC 559,560)
Sotonini podanici u ljudskom obliku uzet Êe udjela u ovom
posljednjem velikom sukobu da bi se suprotstavili uspostavi Boæjeg
kraljevstva. Ali i nebeski aneli preruπeni u ljudsko obliËje bit
Êe na bojnom polju. Dvije suprotne strane postojat Êe sve dok se
ne zatvori i posljednje veliko poglavlje povijesti svijeta. (RH 5.
kolovoza 1909.)

165
9. lipnja

Laæno buenje
“I tada Êe se pojaviti Bezboænik koga Êe Gospodin Isus ubiti
dahom svojih usta i uniπtiti sjajem svoga dolaska.’’ (2. Solu-
njanima 2,8.9)
Pavao u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima upuÊuje na po-
sebno Sotonino djelovanje kroz spiritizam kao o dogaaju koji Êe
se odigrati prije samog drugog Kristovog dolaska. GovoreÊi o dru-
gom Kristovom dolasku on kaæe: “Dolazak Bezboænika bit Êe, da-
kako, uz suradnju sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima,
varavim Ëudesnim znakovima.” (2. Solunjanima 2,9) (PP 686)
Prije no πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe
narodu doÊi do takvog buenja prvotne poboænosti kakve nije bilo
od doba apostola. Na Boæju Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila.
U to Êe se vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav
prema ovome svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove RijeËi.
Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto
ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi se narod pripre-
mio za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duπa nastoji omesti
ovo djelo, i prije no πto doe vrijeme za takav pokret nastojat Êe
ga sprijeËiti uvoenjem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti
pod svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji poseb-
ni blagoslov, pa Êe se Ëiniti kao da se pojavilo veliko zanimanje
za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog Ëudesnog Boæjeg
djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo drugog duha. Pod plaπtem
vjere Sotona Êe nastojati proπiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski
svijet. (GC 464)
Pojavit Êe se mladiÊi i djevojke koji Êe za sebe tvrditi da imaju
posebnu blagonaklonost i da su pozvani da uËine neke velike stvari.
Mnogi Êe se preobratiti nakon Ëudne naredbe, ali oni neÊe nositi
boæanski potpis. DoÊi Êe do nemorala i pretjerivanja i mnogi Êe
doæivjeti brodolom svoje vjere. (2SM 59)

166
 10. lipnja

Kako Êe nastati kip Zvijeri

“Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj sluæbi i Ëini da
se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj
bi izlijeËena smrtonosna rana.’’ (Otkrivenje 13,12)
Da bi Sjedinjene Dræave mogle naËiniti kip Zvijeri, vjerska
sila mora tako nadzirati graansku vlast da se Crkva za posti-
zanje svojih vlastitih ciljeva moæe sluæiti autoritetom dræave. ...
“Kip Zvijeri” predstavlja oblik otpaloga protestantizma koji
Êe se razviti kada protestantske Crkve budu traæile pomoÊ graan-
ske vlasti za provoenje svog uËenja. ...
Ali kad svetkovanje nedjelje bude nametnuto zakonom i svi-
jetu bude jasna obveza prema pravoj suboti, onda Êe svi koji bu-
du prestupali Boæju zapovijed, da bi posluπali propis iza kojega
nema veÊeg autoriteta no πto je Rim, time πtovati papinstvo viπe
nego Boga. Takvi Êe se pokloniti Rimu i sili koja silom nameÊe
instituciju koju je uveo Rim. Oni se klanjaju Zvijeri i njenom kipu.
Kad budu odbacili instituciju koju je Bog proglasio znakom svog
autoriteta i namjesto nje iskazivali poπtovanje onoj koju je Rim
izabrao kao znak svoje vrhovne vlasti, ljudi Êe time primiti znak
odanosti Rimu — “æig Zvijeri”. I tek kad ovaj predmet bude jasno
iznesen ljudima i oni dou u poloæaj da biraju izmeu Boæjih i
ljudskih zapovijedi, tada Êe oni koji nastave s prestupanjem pri-
miti “æig Zvijeri”. ...
Po ovom Êe se pitanju cijeli krπÊanski svijet podijeliti na dvije
velike skupine — na one koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u
Isusa i one koji se klanjaju Zvijeri i njenom kipu i primaju njen
æig. Premda Êe Crkva i dræava ujediniti svoju moÊ da “mali i ve-
liki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” silom prime “æig Zvi-
jeri” (Otk 13,16), Boæji ga narod neÊe primiti. Prorok s Patmosa
je vidio “pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena,
gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pjevaju pje-
smu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Janjeta”. (Otkrivenje 15,2.3)
(GC 443,445,449,450)

167
11. lipnja

Subota se objavljuje u joπ veÊoj mjeri

“Uto spazih nekoga drugog anela gdje leti u najviπem di-
jelu neba noseÊi jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu
je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu
i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se
Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova suda! Poklo-
nite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!’’’ (Otkri-
venje 14,6.7)
Na poËetku vremena nevolje mi Êemo biti ispunjeni Svetim
Duhom da bismo mogli joπ potpunije objaviti subotu. (EW 33)
“PoËetak vremena nevolje’’, koji se ovdje spominje, ne odnosi
se na vrijeme kad Êe se poËeti izlijevati zla, nego na kratko razdo-
blje neposredno prije toga, dok se Krist joπ nalazi u Svetinji. U
to vrijeme, dok se djelo spaπavanja pribliæava kraju, nevolje Êe
zadesiti Zemlju i narodi Êe se razgnjeviti, ali Êe biti zadræani da
ne bi sprijeËili djelo treÊeg anela. U to Êe vrijeme doÊi “kasna
kiπa’’ ili osvjeæenje od lica Gospodnjeg, da bi dala silu glasnoj vici
treÊeg anela i pripremila svete da se odræe u vrijeme izlijevanja
sedam posljednjih zala. (EW 85,86)
Aneo iz Otkrivenja 14 iznosi poruku koja treba biti objav-
ljena svijetu prije nego πto Krist doe na nebeskim oblacima. ...
Baπ prije ovog vremena pozornost ljudi treba biti usmjerena k
pogaæenom Boæjem zakonu koji je saËuvan u KovËegu saveza. ...
Oni vide da umjesto svetkovanja sedmog dana, dana koji je
Bog posvetio i zapovjedio da se poπtuje, dræe prvi dan tjedna. Ali
iskreno izvrπavaju Boæju volju i poËinju istraæivati Sveto pismo
ne bi li naπli razlog za promjenu. Ne uspjevπi pronaÊi nijedan
dokaz iz Svetog pisma za taj obiËaj, naviru pitanja: HoÊemo li
prihvatiti istinu koja je postala nepopularna i posluπati Boæje za-
povijedi ili Êemo ostati u svijetu i sluπati ljudske zapovijedi? S
otvorenim Biblijama oni plaËu, mole se i usporeuju Pismo s Pis-
mom sve dok, uvjereni u istinu, svjesno ne zauzmu svoje mjesto
kao πtovatelji Boæjih zapovijedi. (ST 5. svibnja 1887.)

168
 12. lipnja

Druga aneoska vijest treba biti

ponovljena
“Drugi aneo nastupi za njim viËuÊi: ‘Pade, pade veliki Ba-
bilon koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve na-
rode!’’’ (Otkrivenje 14,8)
Vijest drugog anela iz Otkrivenja 14. poglavlja prvi je put
objavljena u ljeto 1844. godine i tada je izravnije primijenjena
na Crkve u Sjedinjenim Dræavama u kojima je upozorenje o sudu
πiroko objavljeno i opÊenito odbaËeno, i u kojima je doπlo do naj-
bræeg opadanja u Crkvama. Ali poruka drugoga anela nije se u
cijelosti ispunila 1844. godine. Crkve su u ono vrijeme doæivjele
moralni pad kao posljedicu odbijanja svjetlosti adventne vijesti,
ali taj pad nije bio potpun. Kad su nastavile odbacivati posebne
istine za to vrijeme, padale su sve dublje i dublje. Meutim joπ
uvijek se ne moæe reÊi: “Pade Veliki Babilon... koji vinom srdæbe
i vinom svoga bluda napoji sve narode.” Babilon to joπ nije uËi-
nio. (GC 389)
Ali Bog joπ uvijek ima jedan narod u Babilonu i prije no πto
Babilon stignu Boæje kazne, ove vjerne valja pozvati da iziu iz
njega, da ne postanu sudionicima u njegovim grijesima i da ne
dijele njegovih zala. (GC 604)
Ova je poruka istovjetna s porukom koju je objavio drugi
aneo: “Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vinom svo-
ga bluda napoji sve narode.’’ ©ta je zapravo to vino? Njegov laæni
nauk. Babilon je svijetu dao laænu subotu umjesto subote iz Ëe-
tvrte zapovijedi i ponovio laæ koju je Sotona prvi put izgovorio
Evi u Edenu o uroenoj besmrtnosti duπe. On je proπirio nadale-
ko i naπiroko mnoge sliËne zablude “uËeÊi naukama i zapovijedi-
ma ljudskim’’. ...
U posljednjoj opomeni svijetu upuÊuju se dva razliËita po-
ziva crkvama. Poruka drugog anela glasi: “Pade, pade veliki Babi-
lon koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode.’’ A
u glasnoj vici treÊeg anela s Neba Ëuje se glas: “Iziite iz nje,
moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne
dijelite njezinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog
se sjetio njezinih opaËina.’’ (7BC 985)

169
13. lipnja

Subota nasuprot nedjelji

“TreÊi aneo nastupi za njima viËuÊi jakim glasom: ‘Tko
se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi æig na svoje
Ëelo ili na svoju ruku, pit Êe vino Boæje srdæbe koje stoji
natoËeno, Ëisto, u Ëaπi njegova gnjeva.’’ (Otkrivenje 14,9.10)
Dosad su navjestitelje istina poruke treÊeg anela Ëesto sma-
trali paniËarima. Njihova su proroËanstva da Êe u Sjedinjenim
Dræavama zavladati vjerska netrpeljivost, da Êe se Crkva i dræava
udruæiti u progonstvu onih koji vrπe Boæje zapovijedi, proglaπena
za neutemeljena i apsurdna. ... Ali dok se naπiroko raspravlja o
pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje do-
gaaja u Ëije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe
poruka treÊeg anela imati uËinak koji ranije nije mogla imati. ...
Ljudi vjere i molitve bit Êe pokrenuti da pou u svetoj revnosti,
objavljujuÊi rijeËi koje im Bog daje. Grijesi Babilona bit Êe razot-
kriveni. ZastraπujuÊe posljedice nametanja crkvenih svetkovina
πto su ih provodile graanske vlasti, prodor spiritizma, potajno
ali naglo jaËanje papinske moÊi — sve Êe to biti raskrinkano. Ova
Êe sveËana upozorenja probuditi narod. ... Kad se narod bude ob-
ratio svojim bivπim sveÊenicima ozbiljnim pitanjem: Je li to ta-
ko?, sveÊenici Êe iznositi priËe, proricati ono πto im je ugodno,
kako bi ublaæili njihov strah i utiπali njihovu probuenu savjest.
BuduÊi da se mnogi neÊe zadovoljiti samo autoritetom ljudi i zah-
tijevati jasno “Tako veli Gospodin”, popularne Êe sveÊenike i pastore,
kad se njihov autoritet bude doveo u pitanje, poput drevnih fari-
zeja u staro doba, obuzeti srdæba, pa Êe poruku proglasiti Sotoninom
i potaknuti mnoπtvo koje voli grijeh na mrænju i progonstvo onih
koji je objavljuju.
Kako se sukob bude proπirio na nova podruËja i misli ljudi
budu usmjerene na Boæji pogaæeni Zakon, Sotona Êe se uznemiriti.
Sila koja prati poruku samo Êe razbjesniti one koji joj se protive.
Kler Êe uloæiti gotovo nadljudske napore da zakloni svjetlost ka-
ko ne bi obasjala njihovo stado. Svim raspoloæivim sredstvima na-
stojat Êe sprijeËiti raspravu o ovim pitanjima od æivotne vaæno-
sti. Crkva Êe pozvati u pomoÊ jaku ruku graanske vlasti i u tomu
Êe se papisti i protestanti ujediniti. (GC 605—607)

170
 14. lipnja

Simbolizam triju aneoskih vijesti

“Evo, poslat Êu vam proroka Iliju prije nego doe Dan
Jahvin, dan velik i straπan.’’ (Malahija 4,5)
Da bi se pripravio narod koji Êe se odræati u Boæji dan, tre-
balo je izvrπiti veliku reformu. Bog je vidio da mnogi koji se na-
zivaju Njegovim narodom ne grade za vjeËnost, pa im je u svojoj
milosti bio gotov poslati vijest opomene da ih probudi iz njiho-
vog mrtvila i povede u pripremu za Gospodnji dolazak.
Ovo upozorenje nalazimo u Otkrivenju 14. poglavlju. Tu je
prikazano kako nebeska biÊa objavljuju trostruku vijest, kojoj od-
mah zatim slijedi dolazak Sina »ovjeËjeg, “æetva na zemlji”. (GC
311)
Aneli su prikazani kako lete posred neba objavljujuÊi svi-
jetu vijest upozorenja. Oni imaju izravnu objavu za ljude koji æive
u posljednjim danima povijesti ovog planeta. Nitko ne Ëuje glas
ovih anela jer oni simboliziraju Boæji narod koji radi u skladu s
Nebom i svemirom. (LS 429)
Poruke trojice anela trebaju se ispreplitati dajuÊi svoje tro-
struko svjetlo svijetu. U Otkrivenju Ivan kaæe: “Poslije toga opa-
zih nekoga drugog anela gdje silazi s neba. Imao je veliku moÊ,
i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.’’ ... Ovo znaËi objavljivanje
trostruke i posljednje opomene svijetu. (7BC 985)
Otkrivenje 18. poglavlje upuÊuje na vrijeme u koje Êe Crkva,
kao posljedicu odbacivanja trostrukog upozorenja iz Otkrivenja
14,6-12, u cijelosti dosegnuti stanje proreËeno pojavom drugog
anela i Boæji Êe narod, koji je joπ uvijek u Babilonu, biti pozvan
da se odvoji od njegove zajednice. Ovo Êe biti posljednja vijest
upuÊena svijetu i ona Êe izvrπiti svoju zadaÊu. Kad oni “koji nisu
vjerovali u istinu, veÊ pristali uz nepravdu” (2. Solunjanima 2,12)
budu prepuπteni djelotvornoj zabludi da vjeruju laæi, tada Êe
svjetlost istine obasjati one Ëija su srca otvorena da je prime, i
sva Êe Gospodnja djeca koja su joπ u Babilonu posluπati poziv:
“Iziite iz nje, moj narode!” (Otkrivenje 18,4) (GC 390)

171
15. lipnja

Oruæani sukob posljednjih dana

“Ovako veli Jahve nad vojskama: Evo, nesreÊa veÊ zahva-
Êa narod za narodom; nevrijeme straπno veÊ se prolama s
krajeva zemlje.’’ (Jeremija 25,32)
Uskoro Êe se meu narodima podiÊi straπne nevolje, nevolje
koje neÊe prestati sve dok Isus ne doe. Trebamo se moliti kao
nikada prije sluæeÊi Onome koji je pripremio svoje prijestolje na
nebesima i Ëije Êe kraljevstvo vladati nad svim. Bog nije zabora-
vio svoj narod, a i naπa snaga leæi u tome da ni mi Njega ne
zaboravimo.
Boæji sudovi su na Zemlji. Ratovi i glasovi o ratovima, uniπte-
nja vatrom i vodom jasno govore da je vrijeme nevolje, koje Êe
biti sve veÊe prema kraju, jako blizu, nadohvat ruke. Mi nema-
mo vremena za gubljenje. Svijet je uznemiren ratnim duhom. Pro-
roËanstva iz 11. poglavlja Daniela gotovo da su se u potpunosti
ispunila. (WM 136)
Uskoro Êe buknuti borba meu narodima s takvom æestinom
kakvu sada ne moæemo ni zamisliti. Æivimo u vrijeme silnog zani-
manja za sve πto je æivo. Pozornost vladara i dræavnika, ljudi ko-
ji zauzimaju poloæaje od povjerenja i autoriteta, mislim i na æene
i na muπkarce, usmjerena je na dogaaje koji se odvijaju oko nas.
Oni promatraju zategnute odnose meu narodima koji izazivaju
uznemirenost. Promatraju napetost koja uzima maha u svakom
zemaljskom elementu i shvaÊaju da se treba odigrati neπto veli-
ko i odluËujuÊe, da je svijet na rubu velike krize.
Bog nam je u svojoj milosti dao vrijeme odgode. Svaka snaga
koju nam je Nebo pozajmilo sada se koristi u radu za one koji
ginu u neznanju. Ne smije biti odgaanja. Istina se mora objaviti
u onim mjestima na Zemlji koja pokriva mrak. ... Treba biti obavljen
veliki posao, a povjeren je onima koji poznaju istinu za ovo vri-
jeme. (RH 17. studenoga 1910.)
U posljednjim prizorima ovozemaljske povijesti bjesnjet Êe rat.
Bit Êe epidemija, pomora i gladi. Vode iz dubina preplavljivat Êe
preko svojih granica. Imovina i æivoti bit Êe uniπteni vatrom i
vodom. Mi bismo se trebali pripremati za stanove koje je Krist
otiπao pripremiti onima koji Ga ljube. Tu je odmor od zemaljskih
sukoba. (RH 19. listopada 1897.)

172
 16. lipnja

Vrijeme nevolje je upravo pred nama

“Potom opazih Ëetiri anela gdje stoje na Ëetiri ugla zem-
lje, dræeÊi Ëetiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vjetar
puhao na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo.’’ (Otkri-
venje 7,1)
»etiri silna anela joπ uvijek dræe Ëetiri zemaljska vjetra.
SpreËavaju da se straπno uniπtenje obavi u potpunosti. Vjetrovi
Êe uzburkati narode da krenu u smrtonosnu bitku, dok aneli
zadræavaju Ëetiri vjetra ne dopuπtajuÊi straπnoj sotonskoj sili da
se obori u svoj æestini sve dok Boæji sluge ne dobiju peËat na svojim
Ëelima. (RH 7. lipnja 1887.)
Znakovi vremena svjedoËe da se nebeski sud izlijeva i da je
dan Gospodnji blizu. Dnevni listovi puni su slutnji æestokih su-
koba u buduÊnosti. Drske pljaËke dogaaju se Ëesto. ©trajkovi su
uobiËajena pojava. Krae i ubojstva dogaaju se na svakom koraku.
Ljudi opsjednuti demonima uzimaju æivote muπkaraca, æena i male
djece. Sve ovo svjedoËi da je Gospodnji dolazak blizu.
Blagi Boæji Duh veÊ se povlaËi s ovoga svijeta. Uragani, oluje,
bure, nesreÊe na moru i zemlji slijede jedni za drugima velikom
brzinom. Znakovi koji se gomilaju oko nas govoreÊi o pribliæava-
nju Sina Boæjeg, pripisuju se svemu drugom do istinskom razlo-
gu. ...
Upravo pred nama je vrijeme kada Êe svijetom zavladati æa-
lost koju nijedan ljudski balzam neÊe moÊi iscijeliti. »ak i prije
velikog uniπtenja koje dolazi na svijet, ponosni spomenici ljud-
ske veliËine bit Êe zdrobljeni u prah i pepeo. Boæji osvetniËki su-
dovi izlit Êe se na one koji su, iako suoËeni s velikim svjetlom,
nastavili æivjeti u grijehu. Podiæu se skupe graevine za koje se
pretpostavlja da su otporne na poæar. Ali kao πto je Sodoma uni-
πtena u plamenu Boæje osvete, tako Êe i ove ponosne graevine
postati pepeo. Vidjela sam brodove goleme vrijednosti kako se bore
s moÊnim oceanom pokuπavajuÊi se suprotstaviti razbjeπnjelim va-
lovima. Meutim, sa svim svojim riznicama punim zlata i srebra
i sa svim svojim teretom potonuli su u vodeni grob. ... Ali u svoj
toj uzrujanosti, uzbuenju i zbunjenosti na svakom mjestu, Boæ-
je djelo treba biti obavljeno na svijetu. (ST 9. listopada 1901.)

173
17. lipnja

Boæji narod optuæen za nesreÊe

“Jao vama, zemljo i more, jer je avao siπao k vama s velikim
gnjevom, svjestan da ima samo joπ malo vremena!’’ (Otkri-
venje 12,12)
Dok se Ëovjek sve viπe udaljava od Boga, Sotoni je dopuπte-
no da ima vlast nad neposluπnom djecom. On potiËe ljude da se
meusobno uniπtavaju. Dogaaju se nesreÊe na moru i na kopnu.
Imovinu i æivote uniπtavaju poæari i poplave. Sotona Êe ovo ponoviti
nad onima koji se odbiju pokloniti idolima koje je on postavio.
Njegovi sluge pokazuju na adventiste sedmog dana kao na uzrok
nesreÊe. “Ovi ljudi stoje nasuprot zakonu’’, kaæu oni. “Oni oskvr-
njuju nedjelju. Ako ih se prisili da poπtuju zakon o nedjelji, pre-
stat Êe ovi straπni sudovi.’’ (RH 16. srpnja 1901.)
DoÊi Êe najstraπnije i najmanje oËekivane nesreÊe; ova pusto-
πenja nizat Êe se jedno za drugim. Ako ljudi posluπaju opomene
koje je Bog dao, a crkve se pokaju i vrate svojoj vjernosti, drugi
gradovi bit Êe poπteeni joπ izvjesno vrijeme. Ali ako oni koji su
bili zavedeni nastave iÊi putem kojim su iπli ne obaziruÊi se na
Boæji zakon i iznoseÊi zablude drugima, Bog Êe dopustiti da na
njih dou nevolje ne bi li se njihova osjetila probudila. (Ev 27)
Sudovi Êe biti primjereni grjeπnosti naroda i spoznaji istine
koju su imali. Ako su imali istinu, u skladu s tom spoznajom bit
Êe i kazna
Sotona iznosi svoje tumaËenje dogaaja i oni [vodeÊi ljudi]
misle, buduÊi da su njegovi, da su nesreÊe koje haraju Zemljom
posljedica krπenja nedjelje. MisleÊi da Êe utiπati Boæji gnjev, ovi
utjecajni ljudi stvaraju zakone koji primoravaju na svetkovanje
nedjelje. Oni misle da uzdizanjem ovog laænog dana odmora, laæ-
ne subote, sluæe Bogu. Na one koji slave Boga svetkujuÊi pravu
subotu gleda se kao na one koji nisu vjerni Bogu, a takvi su upravo
oni koji ih tako ocjenjuju i sami su nevjerni jer gaze svojim nogama
subotu koja potjeËe joπ iz Edena. (MS 85, 1899.)

174
 18. lipnja

Svetkovateljima subote potrebna je

mudrost
“Evo, πaljem vas kao ovce meu vukove. Zato budite mudri
kao zmije, a bezazleni kao golubovi!’’ (Matej 10,16)
Kada praktiËni æivot ljudi ne dolazi u sukob s Boæjim zako-
nom, moæete se uskladiti s njima. Ako radnici tako ne postupe,
ne samo da Êe usporiti svoj vlastiti rad, veÊ Êe i postaviti kame-
nje spoticanja na putu onih za koje rade, a i ometat Êe ih u pri-
hvaÊanju istine. Nedjelja je dobra prilika kada misionari mogu
dræati nedjeljnu πkolu, posjeÊivati ljude i na najnenametljiviji mo-
guÊi naËin govoriti im o Isusovoj ljubavi za greπnike i poduËava-
ti ih iz Svetog pisma. ...
Danas dræanje nedjelje nije ispit. DoÊi Êe vrijeme kada Êe
ljudi ne samo zabraniti rad nedjeljom, nego Êe pokuπati prisiliti
druge da rade subotom i potpiπu se da Êe svetkovati nedjelju ili
Êe izgubiti slobodu i svoj æivot. Ali vrijeme kad Êe se ovo doga-
ati joπ uvijek nije doπlo zato πto istina mora biti iznesena pot-
punije ljudima kao dokaz ...
Dobila sam svjetlo da bi Boæji sluge trebali iÊi tiho na posao
propovijedajuÊi velike, dragocjene biblijske istine — Krista, i to
razapetog, Njegovu ljubav i neizmjernu ærtvu — pokazujuÊi da
je Krist umro zbog toga πto je Boæji zakon nepromjenjiv, vjeËan.
Subotu moramo poduËavati na jasan naËin, ali budite oprezni kako
se odnosite prema neznaboæaËkoj nedjelji. Mudrima je i jedna rijeË
dovoljna. ...
Suzdræavanje od rada u nedjelju ne znaËi primanje æiga Zvi-
jeri. Kada se to poËne dogaati, posao bi trebao biti zavrπen. Mi
ne bismo trebali izlaziti i raditi nedjeljom. ...
Kada oni koji Ëuju i vide svjetlo subote stanu u obranu svet-
kovanja Boæjeg svetog dana, pojavit Êe se teπkoÊe. Protiv njih Êe
biti uloæeni napori te Êe muπkarci i æene biti primorani krπiti Boæji
zakon. Oni tada moraju ostati Ëvrsti da ne bi povrijedili Boæji
zakon. Ukoliko se protivljenje i progonstvo odluËno nastavi, neka
obrate pozornost na Kristove rijeËi: “Ako vas progone u ovom gradu,
bjeæite u drugi.’’ (RH 6. travnja 1911.)

175
19. lipnja

Misionarski rad nedjeljom

“Propovijedaj rijeË — pristupi (k vjernicima) — bilo da im
je zgodno, bilo nezgodno — kori, prijeti, opominji u svoj str-
pljivosti i svakoj vrsti pouke.’’ (2. Timoteju 4,2)
Prkositi zakonu o svetkovanju nedjelje znaËilo bi samo joπ
viπe ohrabriti vjerske fanatike u njihovom nastojanju da namet-
nu svoj zakon. Nemojte im pruæiti priliku da vas nazivaju prije-
stupnicima. ... Vi samo nastavite svoj misionarski rad s Biblijom
u rukama i neprijatelj Êe uvidjeti da je pretrpio neuspjeh u vla-
stitom dvoriπtu. Nitko neÊe primiti æig Zvijeri zbog toga πto uvia
da je mudro saËuvati mir time πto se suzdræava od rada koji moæe
izazvati negodovanje te ako istodobno vrπi djelo koje je od najve-
Êeg znaËenja. ... Kad nedjelju posvetimo misionarskom radu, uzet
Êemo biË iz ruku samovoljnih fanatika koji bi se radovali da adven-
tiste sedmog dana ponize. ...
Nedjelja se moæe iskoristiti za raznovrstan rad koji Êe mnogo
pridonijeti Gospodnjem djelu. Toga dana mogu se odræavati sas-
tanci pod vedrim nebom i u selima. Moæete raditi od kuÊe do kuÊe.
Oni koji piπu, mogu taj dan posvetiti pisanju Ëlanaka. Kad god
je to moguÊe, vjerske sluæbe treba odræavati i nedjeljom. Neka
ovi sastanci budu πto zanimljiviji. Pjevajte od srca himne koje uz-
diæu i govorite snaæno i s uvjerenjem o Spasiteljevoj ljubavi. Govo-
rite o umjerenosti i o istinskom vjerskom iskustvu. Na taj naËin
nauËit Êete mnogo o tome kako treba raditi i privuÊi Êete mnoge
duπe. ...
Zakon o svetkovanju prvog dana tjedna proizvod je otpalog
krπÊanstva. Nedjelju, dijete papinstva, uzdiæe krπÊanski svijet iz-
nad posveÊenog dana Boæjeg odmora. Boæji narod ni u kojem slu-
Ëaju ne smije odavati poËast i priznanje tom danu. Ipak, ja bih
æeljela da Boæji narod shvati kako ne Ëini Boæju volju ako protiv-
nicima prkosi; Bog æeli da se to izbjegne. (9T 232,233,235)
Pred nama se otvaraju prekrasni prizori. U ovo vrijeme treba
se roditi æivo svjedoËanstvo u æivotu naroda koji se izdaje kao
Boæji da svijet moæe vidjeti kako u ovo doba, kada zlo vlada na
sve strane, joπ uvijek ima ljudi koji stavljaju na stranu svoju volju
i æele Ëiniti Boæju volju — narod u Ëijim je srcima i æivotima zapisan
Boæji zakon. (CT 322)

176
 20. lipnja

Boæji zakon ukinut u Americi

“»as je, o Jahve, da se javiπ: oskvrnuπe Zakon tvoj.’’ (Psalam
119,126)
Dolazi vrijeme kada Boæji zakon treba, u posebnom smislu,
biti ukinut u naπoj zemlji [Sjedinjene Dræave]. Voe naπe nacije
nametnut Êe, zakonskim odredbama, zakon o nedjelji i tako Êe
Boæji narod biti doveden u veliku opasnost. Kada naπa nacija u
svojim zakonodavnim vijeÊima propiπe zakone da primora savjest
ljudi u vezi s njihovim vjerskim pravima nameÊuÊi svetkovanje
nedjelje i uspostavljajuÊi tlaËiteljsku silu protiv onih koji svetkuju
subotu, Boæji zakon bit Êe potpuno ukinut u naπoj zemlji. (RH
18. prosinca 1888.)
Kada zemlja koju je Gospodin pripremio kao utoËiπte za svoj
narod da bi Ga mogao slaviti prema svojoj vlastitoj savjesti, zemlja
nad kojom je mnogo godina bio πtit SvemoguÊeg, zemlja koja je
Bogu omiljela time πto ju je naËinio mjestom Ëiste Kristove reli-
gije — kada se ta zemlja preko svojih zakonodavaca odrekne na-
Ëela protestantizma i dade potporu rimskom otpadniπtvu u izvr-
πavanju neovlaπtenih promjena u Boæjem zakonu, tada Êe konaË-
no djelo Ëovjeka grijeha biti otkriveno. Protestanti Êe u potpunosti
izvrπiti svoj utjecaj i uporabiti snagu u prilog papinstvu. Nacio-
nalnim zakonom koji nameÊe laænu subotu oni Êe dati æivot i snagu
iskvarenoj vjeri Rima prihvaÊajuÊi njegovu tiraniju i ugnjetava-
nje savjesti. To Êe biti vrijeme kada Êe Bog raditi s moÊnom silom
da bi obranio svoju istinu.
Prorok kaæe: “Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje
silazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njego-
va sjaja. On povika jakim glasom: ‘Pade, pade veliki Babilon’. ...
Uto Ëuh drugi glas s neba gdje govori: ‘Iziite iz nje, moj narode,
da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite nje-
zinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio
njezinih opaËina.’’’ Kada Êe njezini grijesi doprijeti do Neba? Kad
Boæji zakon bude konaËno ukinut od zakonodavaca, oËajno sta-
nje Boæjeg naroda bit Êe prilika da Bog pokaæe tko je vladar Neba
i Zemlje. Kad sotonska sila pokrene elemente iz podzemlja, Bog
Êe poslati svjetlo i silu svojem narodu da bi vijest istine mogla
biti objavljena cijelom svijetu. (ST 12. lipnja 1893.)

177
21. lipnja

Znak za napuπtanje velikih gradova

“Dakle, kad vidite grozu pustoπi o kojoj govori prorok Daniel,
gdje stoji na svetom mjestu — tko Ëita, neka shvati! — tada
neka bjeæe u gore koji budu u Judeji.’’ (Matej 24,15.16)
Nije tako daleko vrijeme kad Êemo, poput uËenika iz rane
Crkve, biti primorani traæiti utoËiπte u napuπtenim i samotnim
mjestima. Kao πto je opsada Jeruzalema od strane rimske vojske
bila znak æidovskim krπÊanima da bjeæe, tako Êe prisvajanje sile
od strane naπeg naroda [Sjedinjene Dræave] u dekretu koji na-
meÊe papinsku subotu biti upozorenje za nas. Tada Êe biti vrijeme
da napustimo velike gradove i pripremimo se za odlazak iz ma-
njih mjesta u osamljene domove u zabitim planinskim mjestima.
(5T 454,465)
Godinama sam dobivala posebno svjetlo da mi ne trebamo
usredotoËivati svoj posao na gradove. Nemir i zbrka koji ispu-
njavaju ove gradove i uvjeti koje nameÊu radniËki sindikati i πtraj-
kovi bit Êe velika prepreka naπem radu. Ljudi nastoje pod prisilom
dovesti zaposlenike u razliËitim trgovaËkim zadrugama u odre-
ene radniËke sindikate. Ovo nije Boæji plan, veÊ plan sile koju ni
na koji naËin ne bismo trebali priznati. Boæja rijeË se ispunjava.
Greπnici se povezuju u snopove spremni da budu spaljeni. (7T 84)
RadniËki sindikati i svjetovni savezi predstavljaju zamku.
BraÊo, klonite se i bjeæite od njih. Nemojte niπta imati s njima.
Upravo zbog ovih sindikata i saveza, naπim Êe ustanovama uskoro
biti jako teπko obavljati posao u gradovima. ... PouËite naπ narod
da ode iz gradova u sela gdje mogu dobiti mali komadiÊ zemlje i
napraviti dom za sebe i svoju djecu. ...
Zatim Êe doÊi do takve borbe i zbrke u gradovima da oni ko-
ji ih budu æeljeli napustiti, to viπe neÊe moÊi uËiniti. (2SM 142)
Mi se ne trebamo nastanjivati tamo gdje Êemo biti primora-
vani na blisku zajednicu s onima koji ne slave Boga. ... Kriza,
vezana za svetkovanje nedjelje, uskoro dolazi. ...
Stranka koja zastupa nedjelju jaËa u svojim laænim tvrdnja-
ma, a to Êe znaËiti protivljenje onima koji su odluËni u svetkova-
nju Gospodnje subote. ... Ako u Boæjoj providnosti moæemo osigu-
rati mjesta daleko od gradova, Gospodin Êe se pobrinuti za to.
Pred nama su burna vremena. (Country Living 20,21)

178
 22. lipnja

Hrana i imovina u posljednjim danima

“Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan, jer Êe se
sutraπnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove
muke.” (Matej 6,34)
Gospodin mi je ponovo pokazao u vienju da je suprotno Bi-
bliji praviti zalihe za naπe privremene potrebe u vrijeme nevolje.
Vidjela sam da ako sveti budu imali hranu pokraj sebe ili na po-
ljima u vrijeme nevolje kada maË, glad i epidemija budu harali
Zemljom, nasilniËke ruke Êe im to oteti, a tuinci Êe poæeti nji-
hova polja. To Êe biti vrijeme da se u potpunosti uzdamo u Boga
i On Êe nas hraniti. Vidjela sam da Êemo u to vrijeme imati osi-
guran kruh i vodu tako da neÊemo oskudijevati niti gladovati.
Gospodin mi je pokazao da Êe neki od Njegove djece strahovati
kad vide kako rastu cijene hrane i da Êe kupovati hranu i skla-
diπtiti je za vrijeme nevolje. Tada, u vrijeme nevolje, vidjela sam
ih kako odlaze po svoju hranu koja se uscrvala i puna je æivih
stvorenja te stoga nije za uporabu. (To Those Who Are Receiving
the Seal of the Living God (Broadside), 31. sijeËnja 1849.)
KuÊe i zemlja neÊe biti svetima ni od kakve koristi u vrije-
me nevolje buduÊi da Êe morati bjeæati od razbjeπnjele rulje, i u
to vrijeme njihova imovina neÊe se moÊi uporabiti za unapree-
nje istine za sadaπnje vrijeme. ...
Vidjela sam da Gospodin neÊe ukazati na duænost onima koji
se Ëvrsto dræe svoje imovine i ne pitaju πto trebaju Ëiniti. Njima
Êe biti dopuπteno da zadræe ono πto imaju, ali Êe se u vrijeme
nevolje to preprijeËiti na njihovom putu i kao planina zaprijetiti
da ih satre. Oni Êe tada pokuπati rasprodati svoja imanja, ali to
viπe neÊe biti u stanju uËiniti. ... Meutim, ako æele biti pouËeni,
On Êe ih kad ustreba pouËiti kada i koliko da prodaju. (EW 56,57)
U posljednjem velikom sukobu borbe sa Sotonom, oni koji Êe
biti odani Bogu vidjet Êe da im je uskraÊena svaka zemaljska pot-
pora. Zato πto odbijaju krπiti Njegov Zakon da bi bili posluπni
zemaljskim silama, njima Êe biti zabranjeno kupovati i prodava-
ti. Na kraju Êe biti izdana naredba za njihovo uniπtenje. ... Meu-
tim, posluπnima je dano obeÊanje: “On Êe prebivati u visinama,
tvre na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe dosta kruha i vode
Êe mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,16) (DA 121.122)

179
23. lipnja

RadniËki sindikati i udruge

“Prema tome, strpite se, braÊo, do dolaska Gospodnjega! Pa-
zite! Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zemlje, strplji-
vo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ranu i kasnu kiπu.’’ (Ja-
kov 5,7)
RadniËki sindikati bit Êe jedno od orua koje Êe na ovu zemlju
donijeti takvo vrijeme nevolje kakvog nije bilo od postanka svijeta.
(Country Living 10)
U svim naπim velikim gradovima oformljeni savezi i sindi-
kati povezivat Êe se meusobno. Ljudi Êe vladati nad drugim lju-
dima i stavljati pred njih velike zahtjeve. Æivoti onih koji odbiju
pristupiti ovim sindikatima bit Êe u opasnosti. (MS 145, 1902.)
ZadaÊa Boæjeg naroda jest da se pripremi za buduÊe doga-
aje koji Êe uskoro doÊi sa zasljepljujuÊom snagom. U svijetu Êe
biti oformljeni gigantski monopoli. Ljudi Êe se ujediniti u sindi-
kate πto Êe ih uhvatiti u neprijateljev tabor. Jedan broj ljudi Êe
se povezati da bi prigrabili sva sredstva kako bi se naπli u odree-
nim poslovnim krugovima. Oformit Êe se radniËki sindikati, a oni
koji se odbiju pridruæiti, bit Êe æigosani. ... Ova udruæenja jedan
su od znakova posljednjih dana. Ljudi se povezuju u snopove sprem-
ni da budu spaljeni. Oni mogu biti Ëlanovi Crkve, ali sve dok pripa-
daju ovim udrugama, vjerojatno neÊe moÊi dræati Boæje zapovijedi
jer pripadnost ovim sindikatima znaËi zanemarivanje Dekaloga.
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom du-
πom svojom, svom snagom svojom i svom pameÊu svojom a svoga
bliænjega kao samoga sebe.’’ ... Kako ljudi mogu poπtovati ove rijeËi
i stvarati saveze koji potkradaju siromaπne zbog koristi koja pri-
pada upravo njima onemoguÊujuÊi im da kupuju ili prodaju, osim
pod posebnim uvjetima? (Country Living 10—12)
Oni koji tvrde da su Boæja djeca, neka se ni u kom sluËaju
ne ukljuËuju u radniËke sindikate koji se osnivaju ili koji Êe se
osnovati. Ovo Gospodin zabranjuje. Zar oni koji prouËavaju proro-
Ëanstva ne vide ni razumiju πto nas oËekuje? (Country Living 12)
Uskoro Êemo se morati suoËiti s vaænim pitanjima, a mi æelimo
biti skriveni u pukotini stijene da bismo mogli vidjeti Isusa i biti
ohrabreni Njegovim Svetim Duhom. Nemamo vremena za gubljenje,
nijedan trenutak. (CW 113)

180
 24. lipnja

Zabrana kupnje i prodaje

“I da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema udaren
æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.’’ (Otkrivenje 13,17)
Dolazi vrijeme kad neÊemo moÊi prodavati ni po kojoj cijeni.
Uskoro Êe iziÊi proglas koji Êe zabraniti ljudima da ne smiju
kupovati ni prodavati nikome tko nema æig Zvijeri. (5T 152)
U posljednjem velikom sukobu borbe sa Sotonom, oni koji Êe
biti odani Bogu vidjet Êe da im je uskraÊena svaka zemaljska pot-
pora. Zato πto odbijaju krπiti njegov Zakon da bi bili posluπni
zemaljskim silama, njima Êe biti zabranjeno kupovati i prodavati.
(DA 121,122)
Vjerske vlasti koje izjavljuju da su povezane s Nebom i tvr-
de da imaju osobine janjeta, pokazat Êe svojim postupcima da im
je srce kao u zmaja, da ih potiËe i vodi Sotona. Dolazi vrijeme
kada Êe Boæji narod osjetiti ruku progonstva samo zato πto svet-
kuje sedmi dan. (9T 229)
Dolazi vrijeme kada oni koji svetkuju Boæje zapovijedi neÊe
moÊi ni kupiti ni prodati. Poæurite se da otkopate svoje zakopa-
ne talente. Ako vam je Bog povjerio novac, pokaæite da ste do-
stojni povjerenja. Skinite svoj ubrus i odnesite svoje talente mje-
njaËima novca da Krist, kada doe, moæe primiti svoje s kamatom.
Na kraju, prije nego πto se ovaj posao okonËa, tisuÊe Êe radosno
stajati pod oltarom. Muπkarci i æene osjeÊat Êe blagoslovljenu pred-
nost πto sudjeluju u pripremi duπa da opstanu u veliki dan Boæji.
Oni Êe davati na stotine dolara tako spremno kao πto sada daju
jedan dolar. Kad bi Kristova ljubav gorjela u srcima naroda koji
govori da je Njegov, mi bismo i danas vidjeli oËitovanje istog du-
ha. Kada bi on shvaÊao koliko je blizu kraj rada na spaπavanju
duπa, dragovoljno bi ærtvovao svoju imovinu baπ kao πto su to
Ëinili Ëlanovi rane Crkve. Radio bi za napredak Boæjeg djela tako
ozbiljno kao πto rade i ljudi u svijetu da bi se obogatili. Vjeæbao
bi svoju taktiËnost i razvijao sposobnosti, a ozbiljan i nesebiËan
rad proπirio bi na pribavljanje sredstava, ne da bi zgrtao za se-
be, veÊ da bi to davao u Gospodnju riznicu. (Historical Sketches
292)

181
25. lipnja

U gradovima treba djelovati

iz vanjskih centara
“Zato iziite izmeu njih i odvojite se — veli Gospodin! Ne
dotiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti.’’ (2. KorinÊa-
nima 6,17)
Kao Boæji narod koji dræi zapovijedi, mi moramo napustiti
gradove. Kao πto je Ëinio Henok, moramo raditi u gradovima, ali
ne i æivjeti u njima. (Country Living 31)
Koliko god je to moguÊe, naπe ustanove trebale bi biti smje-
πtene daleko od gradova. ... Boæja volja nije da se Njegov narod
naseli u gradove gdje vladaju stalni nemiri i zbrka. Njegova dje-
ca trebala bi biti poπteena ovoga jer je Ëitav sustav izopaËen æur-
bom, trkom i bukom. Gospodin æeli da se Njegov narod preseli u
sela gdje Êe moÊi obraivati zemlju, uzgajati vlastito voÊe i povr-
Êe i gdje Êe njihova djeca moÊi doÊi u izravan dodir s Boæjim dje-
lima u prirodi. Moja je poruka da odvedete svoje obitelji daleko
od gradova. ... Istina se mora govoriti bez obzira na to hoÊe li je
ljudi sluπati ili Êe je ostaviti. Gradovi su puni kuπnji. Mi bismo
trebali planirati svoje poslove na takav naËin da dræimo svoju
mladeæ πto je moguÊe dalje od ovog zagaenja.
Gradove treba obraivati iz vanjskih centara. Boæji glasnik
je rekao: “Zar gradovi neÊe biti upozoreni? HoÊe, ali to neÊe uËiniti
ljudi koji æive u njima, veÊ oni koji Êe u njih dolaziti i upozoravati
na ono πto dolazi na Zemlju.’’ (Country Living 30)
Kad narod ogrezne u grijehu, treba se Ëuti glas, netko tko
Êe opominjati i savjetovati, kao πto je to Ëinio Lot u Sodomi. Lot
je mogao saËuvati svoju obitelj od mnogih zala da svoj dom nije
sagradio u ovom pokvarenom gradu. Sve πto su Lot i njegova obitelj
radili u Sodomi, mogli su uËiniti æiveÊi u nekom mjestu podalje
od grada. Henok je hodio s Bogom, ali nije æivio u gradu ukalja-
nom svim oblicima nasilja i zloÊe kao Lot u Sodomi. (Ev 78)
Henok nije izabrao boraviπte meu neznaboπcima. ... Smjestio
se sa svojom obitelji tamo gdje je ozraËje bilo πto je moguÊe Ëistije.
Zatim bi odatle povremeno odlazio meu stanovnike svijeta
prenoseÊi im Bogom danu poruku ... Objavivπi svijetu svoju poruku,
svaki put je sa sobom u svoje samotno i povuËeno boraviπte po-
veo i ponekog od onih koji su primili opomenu. (1BC 1087,1088)
182
 26. lipnja

Osloboenje od tjelesnih patnji

“Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Li-
jeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgonite
zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!’’ (Matej 10,7.8)
Vrijeme nevolja je pred nama. »itav svijet bit Êe zahvaÊen
pometnjom i tjeskobom. Bolesti svake vrste doÊi Êe na ljudski rod,
a neznanje koje sada vlada u vezi sa zakonima o zdravlju, pokazat
Êe svoje posljedice u velikoj patnji i gubitku mnogih æivota koji
su mogli biti saËuvani. ...
Dok vjerska agresija ruπi slobodu naπe nacije, oni koji se zalaæu
za slobodu savjesti naÊi Êe se u nepovoljnom poloæaju. Za njihovo
vlastito dobro trebali bi, dok imaju priliku, postati razboriti u po-
gledu bolesti, njezinih uzroka, prevencije i lijeËenja. Oni koji ovo
Ëine naÊi Êe polje rada svugdje. Bit Êe bolesnih, mnogo onih kojima
je potrebna pomoÊ ne samo meu naπim vjernicima, veÊ, uglavnom,
meu onima koji ne znaju istinu. (CH 504—506)
Zdravstveno djelo koje se obavlja a povezano je s navjeπÊi-
vanjem treÊe aneoske vijesti, treba dati divne rezultate. To treba
biti posveÊen, organiziran rad, kao πto dolikuje djelu koje je veli-
ki Poglavar Crkve predao prvim uËenicima. ... Okupivπi sve svoje
uËenike, Krist im je dao nalog: “Na svom putu navjeπÊujte: Blizu
je kraljevstvo nebesko! LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëi-
stite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i
dajte!’’ “Evo, πaljem vas kao ovce meu vukove. Zato budite mu-
dri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!’’ (Matej 10,7.8.16)
Za nas je dobro da Ëitamo ovo poglavlje i dopustimo da nas
njegove upute pripreme za naπu zadaÊu. Prvi uËenici iπli su po
Kristovom nalogu, pod Njegovim vodstvom. Njegov duh trebao je
pred njima pripremiti put. Trebali su osjeÊati da Êe s takvom
porukom koju nose, s takvim blagoslovima koje dijele, biti prim-
ljeni s dobrodoπlicom u kuÊama ljudi. (CH 540,541)
Bog dopire do srca preko osloboenja od tjelesnih patnji. Sjeme
istine posijano je u umu i Bog ga je zalio. Potrebno je mnogo
strpljenja prije nego πto Êe sjeme poËeti pokazivati znakove æivo-
ta, ali Êe ono na kraju isklijati i donijeti plodove za vjeËni æivot.
Kako sporo ljudi shvaÊaju Boæju pripremu za dan kada Êe
pokazati svoju silu! (MM 246)

183
27. lipnja

Nametnut zakon o nedjelji

“Sav svijet zamrzit Êe vas zbog mene.’’ (Matej 24,9)
Kad pokret za nametanje svetkovanja nedjelje postane smjeliji
i odluËniji, bit Êe izglasan zakon protiv onih koji vrπe Boæje zapo-
vijedi. Zaprijetit Êe im novËanim kaznama i zatvorom, a nekima
Êe ponuditi utjecajne poloæaje, uz druge nagrade i prednosti, ka-
ko bi ih privoljeli da se odreknu svoje vjere. Ali njihov Êe odluË-
ni odgovor glasiti: “Pokaæite nam iz Boæje RijeËi da smo u zablu-
di”. ... Oni koji budu dovedeni pred sudove, odluËno Êe braniti
istinu i neki koji ih budu sluπali bit Êe potaknuti na odluku da
vrπe sve Boæje zapovijedi. Na ovaj Êe naËin svjetlost doÊi do tisu-
Êa drugih koji inaËe o ovim istinama niπta ne bi znali.
Savjesna Êe se posluπnost Boæjoj RijeËi smatrati pobunom.
Zaslijepljen od Sotone, roditelj Êe grubo i okrutno postupati spram
djeteta koje vjeruje; gospodar ili gospodarica Êe vrπiti nasilje nad
slugom koji vrπi Boæje zapovijedi. Ljubavi Êe nestati; djeca Êe biti
razbaπtinjena i otjerana od kuÊe. Doslovno Êe se ispuniti Pavlove
rijeËi: “A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êe pro-
gonjeni.” (2. Timoteju 3,12) BuduÊi da Êe branitelji istine odbiti
da poπtuju nedjelju, neki Êe od njih dopasti zatvora, neki Êe biti
prognani, a s nekima Êe se postupati kao s robovima. ...
U to Êe se vrijeme progonstva ispitati vjera Gospodnjih slu-
gu. Oni su vjerno objavili upozorenje, gledajuÊi samo na Boga i
Njegovu RijeË. Boæji Duh, djelujuÊi na njihovo srce, nagnao ih je
da govore. ... Ali kad se na njih bude sruËila oluja protivljenja i
ruganja, neki Êe, ispunjeni zabrinutoπÊu, biti gotovi da uzviknu:
“Da smo mogli predvidjeti posljedice naπih rijeËi, mi bismo πu-
tjeli.” Bit Êe okruæeni nevoljama. Sotona Êe ih napadati æestokim
kuπnjama. UËinit Êe im se da djelo πto su ga preuzeli na sebe
nadmaπuje njihove sposobnosti. Zaprijetit Êe im uniπtenje. Nestalo
je oduπevljenja koje ih je pokretalo, ali povratka nema. Tada Êe,
svjesni potpune bespomoÊnosti, potraæiti snagu kod SvemoguÊe-
ga. (GC 607—609)

184
 28. lipnja

Protestantizam se ujedinjuje
s papinstvom
“Deset rogova koje si vidio, to je deset kraljeva koji joπ ni-
su vladali, ali Êe primiti kraljevsku vlast, samo za jedan
sat, skupa sa Zvijeri. Ovi su svi sloæni da predadnu Zvi-
jeri i svoju silu i svoju vlast.’’ (Otkrivenje 17,12.13)
Kako se pribliæavamo zavrπnoj krizi, od æivotnog je znaËenja
da meu Gospodnjim oruima vladaju sklad i jedinstvo. Svijet je
preplavljen olujama, ratovima i neslogom. Ipak, ljudi Êe se ujediniti
pod jednim poglavarom — papinskom vlasti — da bi se usprotivili
Bogu u liku Njegovih svjedoka. (7T 182)
Tko je taj koji Êe svoju vlast predati ovoj sili? Protestantiz-
am, sila, koja, dok tvrdi da ima karakter i duh janjeta i da je
saveznik Neba, progovara glasom zmaja. Njega na to pokreÊe i
potiËe sila iz bezdana. (7BC 983)
“Ovi su svi sloæni. …’’ To Êe biti sveopÊe ujedinjenje, savez
Sotoninih snaga. “… da predadnu Zvijeri svoju silu i svoju vlast.’’
Na taj se naËin oËituje ista ona tiranija i tlaËiteljska sila protiv
vjerske slobode, protiv slobode da se Bogu sluæi prema svojoj sa-
vjesti kakvu je oËitovalo papinstvo kad je u proπlosti proganjalo
sve one koji se nisu htjeli prilagoditi ritualu i vjerskim ceremo-
nijama rimokatoliËanstva.
U borbi koja Êe se u posljednje dane povesti protiv Boæjeg
naroda, ujedinit Êe se snage svih onih koji su se odvojili od Boga
nepriznavanjem Njegovog zakona. Veliki razlog spora u tom su-
kobu bit Êe subota iz Ëetvrte zapovijedi jer se upravo u toj zapovijedi
veliki Zakonodavac dokazuje kao Stvoritelj neba i zemlje. (7BC
983)
Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtnosti duπe i
zabludom o svetosti nedjelje, Sotona Êe uspjeti obmanuti ljude.
Dok prva polaæe temelj spiritizmu, druga stvara vezu prijatelj-
stva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Dræava prvi Êe preko bez-
dana pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut Êe preko
ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog tro-
strukog saveza ova Êe zemlja poÊi stopama Rima u gaæenju pra-
va savjesti. (GC 588)

185
29. lipnja

Dvije velike skupine krπÊana

“I vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtonosno ra-
njenu. Ali njezina je smrtonosna rana bila izlijeËena.’’ (Ot-
krivenje 13,3)
Sjedinjene Dræave neÊe biti jedine koje Êe se pokloniti papin-
stvu. Daleko od toga da je skrπen utjecaj Rima u zemljama koje
su jednom priznale njegovu vlast. (ST 15. veljaËe 1910.)
U posljednjem sukobu subota Êe biti posebni predmet borbe
πirom krπÊanskog svijeta. Svjetovni vladari i vjerski voe ujedinit
Êe se da nametnu svetkovanje nedjelje. Ono u Ëemu ne uspiju
blaæim mjerama, uspjet Êe s najokrutnijim zakonima koje Êe do-
nijeti. Zahtijevat Êe da se ne popuπta nekolicini onih koji se protive
crkvenoj ustanovi i zemaljskim zakonima. ... RimokatoliËka vje-
ra u Starom svijetu i otpali protestantizam u Novom, ponaπat Êe
se na sliËan naËin prema onima koji poπtuju boæanske odredbe.
(4SP 444,445)
Takozvani krπÊanski svijet bit Êe popriπte velikih obmanji-
vaËkih pothvata. Ljudi od autoriteta koji imaju zakonodavnu vlast,
donijet Êe zakone kojima Êe se omoguÊiti vladanje nad savjeπÊu
ljudi kao πto je to Ëinilo i papinstvo. Otrovnim vinom svojega bluda,
Babilon Êe opiti sve narode. U to Êe biti uvuËeni svi narodi svi-
jeta. [citirano Otkrivenje 18,3-7.]
Upozorenje treÊeg anela [iz Otkrivenja 14] ... prikazano je
u proroËanstvu anelom koji leti posred neba objavljujuÊi jakim
glasom, i to Êe privuÊi pozornost svijeta. (7BC 949)
Po ovom Êe se pitanju cijeli krπÊanski svijet podijeliti na dvije
velike skupine — na one koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u
Isusa i one koji se klanjaju Zvijeri i njenom kipu i primaju njen
æig. Premda Êe Crkva i dræava ujediniti svoju moÊ da “mali i ve-
liki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” silom prime “æig Zvi-
jeri” (Otk 13,16), Boæji ga narod neÊe primiti. Prorok s Patmosa
je vidio “pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena,
gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pjevaju pjesmu
Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Janjeta”. (Otkrivenje 15,2.3) (GC
450)

186
 30. lipnja

Zbrka mnogih glasova

“Uto Ëuh drugi glas s neba gdje govori: ‘Iziite iz nje, moj
narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da
ne dijelite njezinih zala!’’’ (Otkrivenje 18,4)
U posljednjoj opomeni svijetu, crkvama se upuÊuju dva raz-
liËita poziva. Poruka drugog anela glasi: “Pade, pade veliki Babilon
koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode!’’ U glasnoj
vici treÊeg anela Ëuje se s neba jedan glas: “Iziite iz nje, moj
narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne di-
jelite njezinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se
sjetio njezinih opaËina.’’ (RH 6. prosinca 1892.)
Kao πto je Bog pozvao djecu Izraelovu da iziu iz Egipta da
bi mogla svetkovati Njegovu subotu, tako On zove i svoj narod
da izie iz Babilona da ne bi oboæavao Zvijer i njezin kip. ...
Nakon πto se istina objavi kao svjedoËanstvo svim narodi-
ma, sve sile zla bit Êe na djelu, a umovi ljudi bit Êe zbunjeni
mnogim glasovima koji Êe govoriti: “Pogledajte, Krist je ovdje, gle-
dajte, Krist je tamo. To je istina, ja imam poruku od Boga. On
me je poslao s velikim svjetlom.’’ Tada Êe doÊi do uklanjanja me-
aπa i pokuπaja da se sruπe stupovi naπe vjere. Joπ Êe odluËniji
biti napor da se uzdigne laæna subota i da se prezre sam Bog
uklanjanjem dana koji je On blagoslovio i posvetio. Ova laæna su-
bota treba biti nametnuta tiranskim zakonom. ... Ali dok Sotona
bude Ëinio svoja laæna Ëuda, ispunit Êe se vrijeme koje je prore-
Ëeno u Otkrivenju i moÊni aneo koji je obasjavao zemlju svojom
svjetloπÊu, objavit Êe pad Babilona i pozvati Boæji narod da izie
iz njega. (RH 13. prosinca 1892.)
Kada Êe njezini grijesi doprijeti do Neba? Kada Boæji zakon
bude konaËno ukinut od zakonodavaca. Tada Êe oËajno stanje
Boæjeg naroda biti prilika da Bog pokaæe tko je vladar Neba i
Zemlje. Kad sotonska sila pokrene elemente iz podzemlja, Bog
Êe poslati svjetlo i silu svojem narodu da bi vijest istine mogla
biti objavljena cijelom svijetu. (ST 12. lipnja 1893.)

187
1. srpnja

Trostruki vjerski savez

“Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta
laænog Proroka izlaze tri neËista duha kao æabe. To su, uis-
tinu, proroËki duhovi koji proizvode znakove i koji odlaze
kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana
Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14)
Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u
krπenju Boæjeg zakona, naπa nacija [Sjedinjene Dræave] potpuno
Êe se odreÊi pravde. Kad protestantizam pruæi preko ponora ru-
ku rimskoj sili, kada preko bezdana pruæi ruku spiritizmu, kad
pod utjecajem ovog trostrukog saveza naπa zemlja odbaci sva us-
tavna naËela svoje protestantske i republikanske vlasti, kad omo-
guÊi πirenje papinskih zabluda i obmana, tada znamo da je doπlo
vrijeme za Ëudotvorno djelovanje Sotone i da je kraj blizu. (5T
451)
Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtnosti duπe i
zabludom o svetosti nedjelje, Sotona Êe uspjeti obmanuti ljude.
Dok prva polaæe temelj spiritizmu, druga stvara vezu prijatelj-
stva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Dræava prvi Êe preko bez-
dana pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut Êe pre-
ko ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog tro-
strukog saveza ova Êe zemlja poÊi stopama Rima u gaæenju prava
savjesti. ...
Papisti, protestanti i svjetovni ljudi prihvatit Êe vanjski ob-
lik poboænosti, ali bez njezine sile, i u ovom ujedinjenju vidjet Êe
veliËanstveni pokret za obraÊenje svijeta i poËetak dugo oËekiva-
nog milenija. (GC 588)
Kada se naπa nacija [Sjedinjene Dræave] u tolikoj mjeri od-
rekne naËela svoje vladavine da donese zakon o nedjelji, protes-
tantizam Êe ovim Ëinom pruæiti ruku papinstvu. To neÊe znaËiti
niπta drugo nego ponovno oæivljavanje nasilja koje je tako dugo i
æeljno Ëekalo priliku da ponovno dobije despotsku vlast. (5T 712)

188
 2. srpnja

Sotona i trostruki savez

“Ljudi se pokloniπe Zmaju πto je Zvijeri predao vlast.” (Ot-
krivenje 13,4)
“Imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj.”
Iako se izjaπnjavaju kao sljedbenici Janjeta Boæjeg, ljude sve viπe
nadahnjuje duh Zmaja. Govore o sebi da su blagi i ponizni, ali
govore i donose zakone u sotonskom duhu pokazujuÊi svojim dje-
lima suprotno od onoga πto tvrde. Ova sila nalik na janje sjedi-
njuje se sa Zmajem u ratovanju protiv onih koji vrπe zapovijedi
Boæje i Ëuvaju svjedoËanstvo Isusa Krista. Sotona se ujedinjuje s
protestantima i katolicima djelujuÊi u suradnji s njima kao bog
ovoga svijeta, upravljajuÊi ljudima kao da su podanici njegovog
kraljevstva, vladajuÊi i nadziruÊi ih kako mu se prohtije. Ako ljudi
ne pristanu pogaziti Boæje zapovijedi, pokazat Êe se duh Zmaja.
Bit Êe zatvarani, izvoeni pred vijeÊa i osuivani na novËane ka-
zne. “Ona Ëini da svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobod-
ni i robovi — udare sebi æig na desnicu ili na Ëelo.” “»ak joj je
bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri
progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti
kipu Zvijeri.” Tako Sotona prisvaja Jahvina prava. »ovjek grijeha
sjedi na mjestu Boæjem proglasivπi sebe da je Bog i uzdiæe se iz-
nad Boga.
UoËljiva je suprotnost izmeu onih koji nose Boæji peËat i
onih koji oboæavaju Zvijer i njezin kip. Boæji vjerni sluge doæivjet
Êe najgora progonstva od laænih uËitelja koji ne æele Ëuti rijeË Boæju
i koji se pripremaju da postave kamenje spoticanja na put onih
koji bi je æeljeli Ëuti. Ali Boæji narod se ne treba bojati. Sotona
ne moæe iÊi dalje od odreene granice. Gospodin Êe biti branitelj
svojeg naroda. On doæivljava uvrede koje su nanesene Njegovim
slugama zbog istine kao da su nanesene Njemu. Kada bude done-
sena posljednja odluka, kada svatko bude na odreenoj strani,
bilo na strani Krista i Zapovijedi ili na strani velikog otpadnika,
Bog Êe ustati u svojoj sili i usta onih koji su hulili na Njega bit
Êe zauvijek zatvorena. Svaka sila koja se protivi, dobit Êe svoju
kaznu. (Letter 28, 1900.)

189
3. srpnja

Iskvarena istina
“Ako vam tko tada rekne: ‘Sluπaj! Mesija je ovdje’ ili ‘on-
dje’ — ne vjerujte.” (Matej 24,23)
Prije posljednje pojave otpada, doÊi Êe do zbrke u pitanju vjere.
Predodæbe o postojanju Boga bit Êe nejasne i neodreene. Jedna
istina za drugom bit Êe iskvarene. (ST 28. svibnja 1894.)
Kad istina bude objavljena za svjedoËanstvo svim narodima,
sve moguÊe sile zla bit Êe aktivirane i umovi ljudi bit Êe zbunji-
vani mnogim glasnim povicima: “Evo, ovdje je Krist”, ili: “Ondje
je. Ovdje je istina, ja imam poruku od Boga. On me je poslao s
velikim svjetlom.” Zatim Êe se uklanjati “stare mee” i Ëiniti smiπ-
ljeni napori da se sruπe stupovi naπe vjere. Poduzimat Êe se joπ
odluËniji napori da se uspostavi laæna subota i izloæi prijeziru sam
Bog potiskivanjem dana koji je On sam posvetio i blagoslovio. Ova
laæna subota bit Êe prisilno nametnuta silom zakona. (7BC 985)
U buduÊnosti Êe se pojaviti svakojake prijevare. Zato moramo
imati Ëvrsto tlo pod nogama i jake stupove graevine. Nijedna
sitnica ne smije se oduzeti od onoga πto je Gospodin uspostavio.
Neprijatelj Êe πiriti laæne utjecaje kao πto je tvrdnja da Svetiπte
ne postoji. Ovo je jedna od toËaka zbog koje Êe neki odstupiti od
vjere. (Ev 224)
Bit Êe laænih snova i laænih vienja koja Êe sadræavati neπto
istine, ali Êe udaljavati od prave vjere. Gospodin je dao ljudima
pravilo po kojem Êe ih prepoznati: “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo!
Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20) (2SM 98)
©to se viπe pribliæavamo kraju, laæ Êe se toliko mijeπati s isti-
nom da Êe samo oni koji se nalaze pod stalnim vodstvom Svetoga
Duha biti sposobni uoËiti razliku izmeu istine i zablude. Mi mo-
ramo uloæiti sve napore da se Ëvrsto dræimo Gospodnjeg puta. Ni
u kojem sluËaju ne smijemo napustiti Njegovo vodstvo oslanjaju-
Êi se na Ëovjeka. Boæji aneli dobili su zadatak da budno bdiju
nad onima koji svoje povjerenje stavljaju u Gospodina, i ti aneli
trebaju biti naπa posebna pomoÊ u svakoj naπoj potrebi. Svakog
dana trebamo dolaziti Gospodinu u Ëvrstoj vjeri i od Njega tra-
æiti mudrost. ... Oni koji se rukovode rijeËju Gospodnjom jasno
Êe i sa sigurnoπÊu uoËavati razliku izmeu istine i laæi, izmeu
grijeha i pravde. (7BC 907)

190
 4. srpnja

Sjedinjene Dræave u proroËanstvu

“Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je
dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj.” (Otkrivenje
13,11)
Samo jedna jedina nacija odgovara pojedinostima ovog proro-
Ëanstva; ono neizbjeæno upuÊuje na Sjedinjene AmeriËke Dræave.
(GC 440)
Ovo je upadljiv opis naπe nacije koja se uzdiæe i raste. Janje
s rogovima, simbol nevinosti i njeænosti, dobro prikazuje karak-
ter naπe vlade koji se oËituje u dva temeljna naËela, republikani-
zmu i protestantizmu. (4SP 277)
Gospodin je uËinio za Sjedinjene Dræave viπe nego za bilo koju
drugu dræavu pod suncem. Ovdje je On osigurao utoËiπte za svoj
narod, gdje ga je mogao oboæavati prema svojoj savjesti. Ovdje je
krπÊanstvo napredovalo u svojoj ËistoÊi. Æivotodavna doktrina o
jednom Posredniku izmeu Boga i Ëovjeka slobodno se nauËavala.
Bog je uredio da ova zemlja zauvijek ostane slobodna kako bi Ga
svi ljudi mogli slaviti prema vlastitoj savjesti. Njezine graan-
ske institucije u razvitku trebale su zastupati slobodu Evanelja.
Meutim, neprijatelj svake pravde ima svoje planove za ovu
dræavu. On Êe pokuπati navesti ljude da zaborave da Bog postoji.
Svjetovnost i pohlepa, a to je idolopoklonstvo, zavladat Êe pod
utjecajem starog varalice, sve dok Boæji zakon u svakom pogledu
ne bude proglaπen nevaæeÊim. (MS 17, 1906.)
Pokazano mi je da nam se Sotona stalno prikrada. On Êe
Boæji zakon proglasiti niπtavnim. Upravo Êe u naπoj zemlji koja
se hvali slobodom, doÊi kraj vjerskoj slobodi. (Ev 236)
Kada naπa nacija svojim zakonodavnim aktima nametne za-
kone kojima Êe se ograniËavati savjest ljudi u pogledu njihovih
vjerskih prava, kad svetkovanje nedjelje bude prisilno nametano
i kad oni koji svetkuju subotu kao sedmi dan budu nemilosrdno
tlaËeni, Boæji zakon Êe biti proglaπen nevaæeÊim u naπoj zemlji i
kao posljedica takvog nacionalnog otpada uslijedit Êe nacionalna
propast. (7BC 977)

191
5. srpnja

Progonstvo od strane protestanata i

katolika
“A vas Êe mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca,
taj Êe se spasiti.” (Matej 10,22)
Nema potrebe da razmiπljamo o tome hoÊemo li moÊi izdr-
æati progonstvo. Mi Êemo morati proÊi kroz straπna vremena. (RH
29. travnja 1890.)
Progonstva protestanata od strane rimokatolika koji su vje-
ru Isusa Krista gotovo uniπtili, pretvorit Êe se u nadmetanje kad
se protestantizam i papinstvo ujedine. (MS 30, 1890.)
Boæji narod koji vrπi zapovijedi uskoro Êe biti stavljen u naj-
veÊe kuπnje, ali oni koji su hodali u svjetlu i πirili ga, shvatit Êe
da Bog posreduje u njihovu korist. Kada sve bude izgledalo kao
velika opasnost, Gospodin Êe otkriti svoju silu vjernima. Kada nacija
za koju je Bog radio na tako Ëudesan naËin i nad kojom je raπi-
rio πtit SvemoguÊega, napusti protestantska naËela i preko svoje
zakonodavne vlasti dade pomoÊ i potporu katoliËanstvu u ogra-
niËavanju vjerske slobode, Bog Êe silno raditi za svoj narod koji
Mu je ostao vjeran. Rim Êe provoditi svoju tiraniju, ali Krist je
naπe utoËiπte. (TM 206)
Kad vodeÊe Crkve u Sjedinjenim Dræavama, ujedinjene u toË-
kama uËenja koje smatraju zajedniËkima, budu utjecale na dræa-
vu da nametne njihove propise i podupre njihove ustanove, tada
Êe protestantska Amerika podiÊi kip rimokatoliËke hijerarhije, a
neizbjeæna posljedica bit Êe odreivanje graanskih kazni onima
koji misle drukËije. (GC 445)
Sveto pismo nauËava da papinstvo treba povratiti svoju iz-
gubljenu prevlast i da Êe se vatre progonstva ponovno rasplam-
sati kada takozvani protestantski svijet uËini ustupke. U ovo opasno
vrijeme moæemo opstati samo ako imamo vjeru i Boæju silu. ...
MoguÊnost da se netko nae u opasnosti i nevolji ne treba izazvati
maloduπnost, veÊ bi to trebalo oæivjeti snagu i nadu u Boæjem
narodu jer je vrijeme njegove nevolje prilika za Boga da mu dade
jasnije oËitovanje svoje snage. (2SM 367—370)

192
 6. srpnja

Progonjeni zbog Krista

“A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êe pro-
gonjeni.” (2. Timoteju 3,12)
Kao πto su Krista mrzili iako za to nije bilo razloga, tako Êe
i pripadnike Njegovog naroda mrziti zato πto se pokoravaju Boæ-
jim zapovijedima. Ako je Onaj koji je bio Ëist, svet i neopoganjen,
koji je svijetu Ëinio dobro i samo dobro, bio izjednaËen s najgo-
rim zloËincem i osuen na smrt, i Njegovi sljedbenici mogu oËe-
kivati samo sliËan odnos, bez obzira na to πto njihov æivot moæe
biti potpuno besprijekoran.
Ljudske odredbe i zakoni koje su stvorili Sotonini podanici
pod izgovorom da se zaπtiti dobro a ograniËi i sprijeËi zlo, bit Êe
uzdizani, dok Êe Boæje svete zapovijedi biti prezirane i baËene pod
noge. I svi koji svoju odanost Bogu dokazuju pokoravanjem Jah-
vinom zakonu, moraju biti spremni na liπavanje slobode i izvoenje
pred vijeÊa i sudove onih koji za svoje mjerilo ne uzimaju uzvi-
πeni i sveti Boæji zakon. (7BC 977)
Oni koji æive u posljednjim danima zemaljske povijesti sa-
znat Êe πto znaËi biti gonjen zbog istine. Na sudovima Êe vladati
nepravda. Suci neÊe htjeti sasluπati razloge onih koji su vjerni
Boæjim zapovijedima jer znaju da Ëinjenice idu u prilog Ëetvrtoj
zapovijedi na πto nemaju odgovor. ReÊi Êe: “Mi imamo zakon i po
naπem zakonu on ili ona treba umrijeti.” Boæji zakon za njih ne
znaËi niπta. “Naπ zakon” za njih je najviπe mjerilo. Na one koji
poπtuju ove ljudske zakone gledat Êe se blagonaklono, a za one
koji se ne budu htjeli pokloniti idolskoj suboti neÊe biti milosti.
(ST 26. svibnja 1898.)
Ljeti nema vidljive razlike izmeu zimzelenog i ostalog dr-
veÊa; ali kad dou zimske oluje, zimzeleno drveÊe ostaje nepro-
mijenjeno, dok ostalo drveÊe ostaje bez liπÊa. Tako se sada ni laæni
vjernik ne moæe razlikovati od pravog krπÊanina, ali pred nama
je upravo vrijeme kada Êe razlika postati oËitom. Neka se podig-
ne protivljenje, neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpelji-
vost, neka se raspali progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπ-
Êani pokolebati i odreÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto
kao stijena, s jaËom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane bla-
gostanja. (GC 602)

193
7. srpnja

Najgori progonitelji — bivπa braÊa

“I mnogi Êe tada posrnuti u vjeri; izdavat Êe jedni druge i
mrzit Êe se meusobno.” (Matej 24,10)
Kad se oluja pribliæi, veliki broj onih koji su tvrdili da vje-
ruju u poruku treÊeg anela, ali nisu bili posveÊeni posluπnoπÊu
prema istini, napustit Êe svoje poloæaje i pridruæiti se redovima
protivnika. BuduÊi da Êe se ujediniti sa svijetom i postati dioni-
cima njegova duha, oni Êe promatrati stvari u gotovo istom svjetlu,
a kad kuπnja doe, bit Êe spremni izabrati lakπu, popularniju stra-
nu. Daroviti ljudi, ugodna govora, koji su se nekada radovali u
istini, upotrijebit Êe svoje snage da prevare i zavedu duπe. Oni
Êe postati najogorËeniji neprijatelji svojoj negdaπnjoj braÊi. Kad
svetkovatelji subote budu izvedeni pred sudove da odgovaraju za
svoju vjeru, ovi Êe otpadnici biti najdjelotvorniji Sotonini izasla-
nici da ih krivo predstave i optuæe, te da laænim izvjeπÊima i sum-
njiËenjima potaknu vlastodrπce protiv njih. (GC 608)
Vrijeme nevolje koje oËekuje Boæji narod zahtijevat Êe nepo-
kolebljivu vjeru. Njegova djeca morat Êe pokazati da je jedino On
dostojan slavljenja i da ih nikakve okolnosti, pa Ëak ni smrtna
opasnost, ne mogu navesti da daju i najmanji ustupak laænom
bogoπtovlju. (PK 512)
U to vrijeme zlato Êe se odvojiti od troske. Vidjet Êe se jasna
razlika izmeu prave poboænosti i one prividne i ukrasne. Mnoga
zvijezda Ëijem smo se sjaju divili zaÊi Êe tada u tamu. Oni koji
su se kitili ukrasima svetiπta, ali se nisu odjenuli Kristovom pra-
vednoπÊu, pojavit Êe se tada u sramoti svoje golotinje.
Meu stanovnicima Zemlje koji su rasijani po svim krajevi-
ma ima i onih koji nisu savili koljena pred Baalom. Kao zvijezde
na nebu koje se pojavljuju jedino noÊu, ovi Êe vjernici zasjati kad
mrak pokrije zemlju i tama narode. ... U Ëasu najveÊeg otpada,
kad Êe Sotona uloæiti najveÊi napor da navede “sve — male i velike,
bogate i siromaπne, slobodne i robove” da prime, pod prijetnjom
smrtne kazne, znak prihvaÊanja laænog dana odmora — ti vjer-
nici, “besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja”, zasvijetlit Êe
kao “zvijezde u svemiru” (Otkrivenje 13,16; Filipljanima 2,15). ©to
tama bude guπÊa, to Êe sjajnija biti njihova svjetlost. (PK 188,189)

194
 8. srpnja

Izdani od prijatelja i roaka

“»ovjeku Êe biti neprijatelji njegovi ukuÊani.” (Matej 10,36)
Kada Boæji zakon bude proglaπen nevaæeÊim a Crkva izreπe-
tana vatrenim kuπnjama kojima Êe biti podvrgnuti svi koji æive
na Zemlji, veliki broj onih za koje se smatra da su iskreni, okre-
nut Êe se zavodljivim duhovima, postat Êe izdajice koje Êe izdati
svete istine. Dokazat Êe se kao naπi najgori progonitelji. “I izme-
u vas samih postat Êe ljudi koji Êe govoriti izvrnutu nauku da
odvraÊaju uËenike za sobom”; i mnogi Êe se okrenuti zavodljivim
duhovima. (RH 8. lipnja 1897.)
Oni koji su otpali u vrijeme nevolje nosit Êe laæno svjedo-
Ëanstvo i izdat Êe svoju braÊu da bi osigurali vlastitu sigurnost.
Oni Êe dojavljivati gdje se njihova braÊa kriju dovodeÊi vukove
na njihov trag. Krist nas je na ovo upozorio da ne bismo bili izne-
naeni zbog okrutnog, neprirodnog ponaπanja naπih prijatelja i
roaka. (RH 20. prosinca 1898.)
Trebamo shvatiti da se moramo osloboditi svih ruku osim ruke
Isusa Krista. Pokazat Êe se da smo imali laæne prijatelje koji Êe
nas izdati. Roaci koje je neprijatelj prevario mislit Êe da sluæe
Bogu time πto nam se protive i ulaæu najveÊe napore da nas do-
vedu na teπka mjesta nadajuÊi se da Êemo se odreÊi svoje vjere.
Ali mi moæemo vjerovati Kristovoj ruci koja nas dræi u mraku i
opasnosti. (MS 21, 1889.)
Kristovi sljedbenici moraju oËekivati da Êe se susresti sa
zamkama. Bit Êe izrugivani. Njihove rijeËi i vjera bit Êe pogreπno
prikazivani. HladnoÊa i prijezir mogu pasti teæe od samog muËe-
niπtva. ...
Roditelji Êe se grubo okrenuti protiv svoje djece koja Êe pri-
hvatiti nepopularnu istinu. Oni koji savjesno sluæe Bogu bit Êe
optuæeni za pobunu. Imanje koje je bilo oporuËeno djeci ili dru-
gim roacima koji vjeruju u sadaπnju istinu, bit Êe predano u druge
ruke. Straæari Êe opljaËkati ono πto pripada siroËadi i udovica-
ma. Oni koji se odvoje od zla, postat Êe plijen zbog zakona koji
su doneseni da silom utjeËu na savjest. Ljudi Êe prisvojiti za se-
be imanja na koja nemaju prava. RijeËi apostola ostvarit Êe se u
bliskoj buduÊnosti: “A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu
bit Êe progonjeni.” (Letter 30a, 1892.)

195
9. srpnja

Pod prijetnjom smrti

“Jer budeπ li u ovoj prilici πutjela, doÊi Êe Æidovima po-
moÊ i spas s druge strane, a ti Êeπ s kuÊom svoga oca pro-
pasti. Tko zna nisi li se baπ i popela do kraljevske Ëasti
zbog Ëasa kao πto je ovaj?” (Estera 4,14)
Uskoro Êe se pred svijetom odigrati veliËanstveni dogaaji.
Blizu je kraj svih stvari. Na Boæji narod dolazi vrijeme nevolje.
U to Êe vrijeme biti donesen proglas kojim Êe se zabraniti svetko-
vateljima Gospodnje subote da kupuju ili prodaju uz prijetnju kazne
Ëak i smrÊu ako ne budu poπtovali prvi dan tjedna kao subotu.
(RH 19. listopada 1908.)
Naredba koja Êe biti izdana protiv Boæjeg naroda bit Êe vrlo
sliËna onoj koju je u doba Estere Ahasver izdao protiv Æidova. ...
Sotona je poticao ovu zavjeru u namjeri da s lica zemlje zbriπe
one koji su saËuvali spoznaju o pravom Bogu. Ali njegove zle na-
mjere osujeÊene su zahvaljujuÊi drugoj sili koja vlada meu sino-
vima ljudskim. ...
Danaπnji protestantski svijet gleda u maloj skupini onih koji
Ëuvaju subotu Mordokaja na vratima. Njihov karakter i poπtovanje
Boæjeg zakona stalni je ukor za one koji su odbacili strah Gos-
podnji i bacili pod noge Njegovu subotu; ovaj nepoæeljni uljez mora
svim sredstvima biti uklonjen s puta.
Isti majstorski um koji je kovao zavjeru protiv vjernih u pro-
πlim vjekovima, joπ uvijek pokuπava ukloniti sa Zemlje one koji
se boje Boga i dræe Njegov Zakon. Sotona Êe izazvati ogorËenje
protiv malog ostatka koji po svojoj savjesti odbija prihvatiti omi-
ljene obiËaje i predaje. Ljudi od utjecaja i ugleda pridruæit Êe se
bezakonicima i zlima u dogovaranju protiv Boæjeg naroda. ... Bu-
duÊi da se ne budu mogli sluæiti dokazom “Tako kaæe Biblija”,
niti njezine rijeËi uporabiti protiv branitelja biblijske subote, oni
Êe se posluæiti mjerama pritiska da nadoknade taj nedostatak. ...
Na ovom bojnom polju odigrat Êe se posljednji veliki sukob izme-
u istine i zablude. Mi nismo ostavljeni u nedoumici o ovome.
Gospodin Êe obraniti svoju istinu i svoj narod danas kao i u dane
Mordokaja. (5T 450,451)

196
 10. srpnja

MuËenici posljednjih dana

“IzopÊavat Êe vas iz sinagoga. Joπ viπe! DoÊi Êe Ëas kada
Êe svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluæi.” (Ivan 16,2)
Svaki pojedinac u naπem svijetu svrstat Êe se pod jednu od
dvije zastave. (IHP 48)
Dvije razliËite vojske bit Êe odvojene, a ova Êe razlika biti
tako uoËljiva da Êe mnogi koji su uvjereni u istinu prijeÊi na stranu
πtovatelja Boæjeg zakona. BuduÊi da se ovaj veliki posao treba
odigrati za vrijeme bitke, uoËi posljednjeg i zavrπnog sukoba, mnogi
Êe biti uhiÊeni, mnogi Êe pobjeÊi iz velikih i manjih gradova da
bi saËuvali svoje æivote, a mnogi Êe biti muËenici zbog Krista stojeÊi
u obrani istine. (MS 6, 1889.)
Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u
krπenju Boæjeg zakona, naπa nacija [Sjedinjene Dræave] potpuno
Êe se odreÊi pravde. ...
Kao πto je pribliæavanje rimske vojske uËenicima bilo znak
o neposrednom razorenju Jeruzalema, tako Êe i ovaj otpad biti
za nas znak koji Êe pokazati da je dostignuta granica Boæjeg strp-
ljenja, da je mjera bezakonja naπe nacije puna i da se aneo milosti
sprema da odleti i da se viπe nikad ne vrati. Boæji narod Êe tada
zapasti u nevolju i muku koju su proroci opisali kao vrijeme Jakov-
ljeve nevolje. Vapaji progonjenih vjernika dizat Êe se do neba. Kao
πto je Abelova krv vikala sa Zemlje, tako Êe i glasovi muËenika
vikati k Bogu iz svojih grobova, iz morskih grobnica, iz planinskih
πpilja i samostanskih samica: “Dokle Êeπ, sveti i pravedni Vrhov-
niËe, odgaati sud i osvetu naπe krvi nad stanovnicima zemlje?”
(5T 451)
Kada je bio otvoren peti peËat, Ivan je u Otkrivenju ispod
ærtvenika vidio skupinu koja je bila zaklana za rijeË Boæju i svje-
doËanstvo Isusa Krista. Nakon ovoga, pokazani su mu prizori u
18. poglavlju kada Êe oni koji su vjerni i istiniti biti pozvani da
iziu iz Babilona. (7BC 968)
Krist Êe obnoviti æivote onih koji su poginuli jer je On Æivo-
todavac. On Êe nagraditi pravednike besmrtnim æivotom. (RH 7.
prosinca 1897.)

197
11. srpnja

Vrijeme reπetanja
“Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohlad-
njeti.” (Matej 24,12)
»im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nije
nikakav vidljivi peËat ili znak, veÊ utvrenost u istini, umno i
duhovno, tako da ih niπta viπe neÊe moÊi pokolebati — Ëim Boæji
narod bude zapeËaÊen i spreman za reπetanje, ono Êe doÊi. Ono
je, zapravo, veÊ poËelo; Boæje kazne veÊ snalaze Zemlju i opomi-
nju nas da znamo πto nailazi. (4BC 1161)
Brzo se pribliæavaju dani kada Êe doÊi do velike pomutnje i
zbrke. Sotona, zaodjenut u aneosku odjeÊu, prevarit Êe ako bu-
de moguÊe i izabrane. Bit Êe mnogo bogova i gospodara. Puhat
Êe vjetrovi svakojakih nauka. ...
Æig Zvijeri bit Êe nam ubrzo nametnut. Oni koji su korak po
korak popustili svjetovnim zahtjevima i prilagodili se njegovim
obiËajima, radije Êe se pokoriti tim silama nego da budu izvrgnuti
ruglu, uvredama i prijetnjama zatvorom i smrÊu. Borba se vodi
izmeu zapovijedi Boæjih i zapovijedi ljudskih. U to vrijeme u Crkvi
Êe se odvojiti zlato od troske. Istinska poboænost jasno Êe se raz-
likovati od izvanjskog i laænog sjaja. Mnoge zvijezde kojima smo
se divili zbog njihovog sjaja, tada Êe potonuti u mrak. Vjetar Êe
otpuhati pljevu poput oblaka Ëak i s mjesta gdje vidimo samo
gusto klasje pπenice. Svi koji prisvajaju ukrase Svetiπta a nisu
obuËeni u Kristovu pravednost, pojavit Êe se u sramoti svoje golo-
tinje. (5T 80,81)
Meutim, ima ljudi koji Êe primiti istinu i oni Êe zauzeti mjesta
onih koji su otiπli zato πto su bili uvrijeeni i ostavili istinu. ...
Ljudi Ëvrstih krπÊanskih naËela zauzet Êe njihovo mjesto i
postati vjerni, odani domaÊini dostojni povjerenja. Zastupat Êe rijeË
Boæju onakvom kakva jest, u njezinoj jednostavnosti. Gospodin
Êe uËiniti da nezadovoljnici budu odvojeni od iskrenih i odanih.
... Redovi se neÊe prorijediti. Oni koji su Ëvrsti i vjerni, zauzet
Êe ispraænjena mjesta koja su oslobodili oni koji su se uvrijedili
i otpali. (MS 97, 1898.)

198
 12. srpnja

Reπetanje
“U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluËih: U onaj
dan bit Êe silan potres u zemlji Izraelovoj.” (Ezekiel 38,19)
Vidjela sam neke kako s jakom vjerom i bolnim ridanjem vape
Bogu. Njihovo lice bilo je blijedo i na njemu se vidjela duboka
zabrinutost koja je odavala njihovu unutarnju borbu. OdluËnost
i velika ozbiljnost vidjele su se na njihovim licima; krupne kapi
znoja padale su s njihovih Ëela. ...
Zli aneli gomilali su se oko njih obavijajuÊi ih tamom i po-
kuπavajuÊi njihov pogled odvratiti od Isusa, a usmjeriti na mrak
koji ih je okruæivao; tako bi bili navedeni da posumnjaju u Boga
i gunaju protiv Njega. Njihova jedina sigurnost bila je samo u
tome da svoj pogled upravljaju gore. Boæji aneli bili su zaduæeni
za Njegov narod i kako je zatrovano ozraËje zlih anela okruæi-
valo te uznemirene duπe, nebeski aneli su neprestano mahali
svojim krilima iznad njih da bi odagnali gusti mrak.
Dok su ovi molitelji nastavljali upuÊivati svoje usrdne va-
paje, do njih su s vremena na vrijeme dopirale zrake Kristovog
svjetla da ohrabri njihova srca i osvijetli im lica. Vidjela sam da
neki ne sudjeluju u tom bolnom ridanju i molitvi. Izgledali su
ravnoduπno i bezbriæno. ... Boæji aneli ... doπli su u pomoÊ onima
koji su se usrdno molili. ... Ali Njegovi aneli napustili su one
koji nisu Ëinili nikakav napor da pomognu sebi i ja ih viπe ni-
sam vidjela.
Zapitala sam kakvo je znaËenje reπetanja koje sam vidjela i
pokazano mi je da Êe ono biti prouzrokovano nedvosmislenim svje-
doËanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog Svjedoka upuÊe-
nom Laodiceji. ...
Moja pozornost je onda bila usmjerena na skupinu koja je
bila æestoko reπetana. ... Skupina anela Ëuvara koja ih je okruæi-
vala udvostruËila se, a oni su bili naoruæani od glave do pete. ...
»ula sam one koji su bili obuËeni u sve oruæje Boæje kako
objavljuju istinu s velikom silom. To je imalo snaæan utjecaj ...
Upitala sam πto je dovelo do tako velike promjene. Jedan aneo
je odgovorio: “Kasna kiπa, odmaranje od lica Gospodnjeg, glasna
vika treÊeg anela.” (EW 269—271)

199
13. srpnja

Jedinstvo i odvajanje tijekom glasne

vike
“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista
Slava Jahvina, a zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina na-
rode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad
tobom.” (Izaija 60,1.2)
Kako se oko nas gomilaju kuπnje, u naπim Êe redovima biti
i odvajanja i ujedinjenja. Neki koji su sada spremni da se naoruæaju
za bitku, u vrijeme stvarne opasnosti pokazat Êe se da nisu gra-
dili na Ëvrstoj stijeni. Oni Êe podleÊi kuπnji. Oni koji su imali
veliko svjetlo i dragocjene prednosti ali ih nisu umnoæili, pod ovim
ili onim izgovorom otiÊi Êe od nas. BuduÊi da nisu zavoljeli isti-
nu, bit Êe zavedeni neprijateljevim laæima. Svoju pozornost poklo-
nit Êe zavodljivim duhovima i avolskim naukama te Êe napus-
titi vjeru. Ali, s druge strane, kada se oluja progonstva doista
obruπi na nas, vjerno stado Ëut Êe glas pravog Pastira. Uloæit Êe
napor samoodricanja da spase izgubljene i mnogi koji su otiπli iz
tora vratit Êe se i slijediti velikog Pastira. Boæji narod Êe se uje-
diniti i postaviti prema neprijatelju jedinstvenu frontu. Kad se
pojavi opÊa opasnost, prestat Êe borba za prvenstvo. NeÊe biti ras-
prava o tome tko je najveÊi. Nitko od pravih vjernika neÊe reÊi:
“Ja sam Pavlov, ja sam Apolonov, a ja Kefin.” SvjedoËanstvo poje-
dinaca i svih bit Êe: “Pristajem uz Krista. Radujem se u Njemu
kao svojem osobnom Spasitelju.” (6T 400,401)
Kada poruka treÊeg anela preraste u glasnu viku, velika
sila i slava pratit Êe njegovu objavu. Lica Boæjeg naroda zasjat
Êe nebeskom svjetloπÊu. (7T 17)
Mnogim vladarima upravlja Sotona, ali ... Bog ima svoja orua
Ëak i meu vladarima. Neki od njih ipak Êe se okrenuti istini. ...
Nekoliko Boæjih orua imat Êe vlast da zaustave veliku najezdu
zla. I tako Êe se djelo odvijati sve dok vijest treÊeg anela ne
izvrπi svoju zadaÊu. Na glasnu viku treÊeg anela ovi ljudi imat
Êe priliku primiti istinu i neki od njih Êe se obratiti i zajedno sa
svetima prolaziti kroz vrijeme nevolje. (1T 203,204)

200
 14. srpnja

Izgleda kao da Êe Crkva pasti

“Sion reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li
æena zaboravit svoje dojenËe, ne imati suÊuti za Ëedo utro-
be svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti
neÊu.” (Izaija 49,14.15)
Sotona Êe Ëiniti Ëudesa da bi zaveo ljude; svoju Êe silu isticati
kao nadmoÊniju. Ponekad Êe izgledati da je Crkva toliko oslab-
jela da samo πto nije pala, ali ona neÊe pasti, ona ostaje, dok Êe
greπnici u Sionu biti izreπetani — pljeva Êe se odvojiti od drago-
cjenog zrna. Ovo je straπna kuπnja, ali bilo kako bilo, ona se mo-
ra odigrati. Nitko osim onih koji su pobijedili krvlju Janjetovom
i rijeËju Njegovog svjedoËanstva neÊe ostati odan i vjeran, bez
nedostatka ili neËistoÊe grijeha i bez prijevare u ustima. ... Ostatak
koji Ëisti svoje duπe posluπnoπÊu istini, skuplja snagu u muËnom
procesu kuπnje i provjeravanja pokazujuÊi ljepotu svetosti iako
okruæen otpadniπtvom sa svih strana. (7BC 911)
Znam da Gospodin voli svoju Crkvu. Ne smijemo biti neor-
ganizirani ili se raspasti u nezavisne djeliÊe. U ovome ne postoji
ni najmanja naznaka kao ni najmanji dokaz da Êe se takvo πto
dogoditi. Oni koji pozornost poklone laænoj poruci i pokuπaju pro-
mijeniti druge, bit Êe prevareni i spremni da prime buduÊe prije-
vare tako da Êe propasti. (2SM 68,69)
Ja sam ohrabrena i blagoslovljena jer znam da Bog Izraelov
joπ uvijek vodi svoj narod i da Êe biti s njim do kraja. (GCB 27.
svibnja 1913., 165)
Mi sada ne moæemo odstupiti od temelja koje je Bog posta-
vio. Ne moæemo uÊi u neku novu organizaciju jer bi to znaËilo
otpadniπtvo od istine. (2SM 390)
Crkva, koja Êe uskoro uÊi u svoj najoπtriji sukob, bit Êe ne-
πto najdraæe Bogu na Zemlji. Sile podzemlja pokrenut Êe savez
zla i Sotona Êe baciti sve moguÊe kritike na izabrane koje ne bu-
de mogao prevariti i zavesti svojim avolskim izmiπljotinama i
laæima. Ali, hoÊe li uzviπeni “Knez i Spasitelj koji daje pokajanje
Izraelu i otpuπtenje grijeha”, Krist, naπ predstavnik i poglavar,
zatvoriti svoje srce, povuÊi svoju ruku ili prekrπiti svoja obeÊa-
nja? Ne, nikada, nikada. (TM 20)

201
15. srpnja

»iπÊenje Crkve
“I zasjest Êe kao onaj πto topi srebro i proËiπÊava. OËistit
Êe sinove Levijeve i proËistit Êe ih kao zlato i srebro, da
prinose Jahvi ærtvu u pravednosti.” (Malahija 3,3)
Pred nama je vrijeme kad Êe sila starog varalice kojom Ëini
Ëuda biti zasigurno otkrivena. Njegovih zavodljivih prijevara bit
Êe sve viπe tako da Êe one zbunjivati i, ako bude moguÊe, preva-
riti i izabrane. Knez tame sa svojim zlim anelima radi u krπÊan-
skom svijetu navodeÊi one koji priznaju Kristovo ime da stanu
pod zastavu mraka i zarate se s onima koji vrπe zapovijedi Boæje
i imaju vjeru Isusovu.
Otpala crkva ujedinit Êe se s vlastima zemlje i pakla da bi
dobila na Ëelo i ruku æig Zvijeri i nagovorila Boæji narod da obo-
æava Zvijer i njezin kip. Oni Êe ih pokuπavati natjerati da se odrek-
nu svoje vjernosti Boæjem zakonu i poklone se papinstvu. Tada
Êe doÊi vrijeme kad Êe se okuπati duπe ljudi. Savez otpadniπtva
zahtijevat Êe da se odani Boæji podanici odreknu Jahvinog zako-
na i odbace istinu Njegove rijeËi. Tada Êe zlato biti odvojeno od
troske; bit Êe oËigledno tko je poboæan, tko vjeran i istinit, a tko
nije, tko je troska i tko je povrπan. Kolike Êe oblake pljeve tada
otpuhati Boæja vjetrenjaËa! Tamo gdje sada naπe oËi vide samo
bogate klasove pπenice, Boæja vjetrenjaËa otpuhat Êe pljevu. Ni-
jedan koji nije uËvrπÊen u Kristu neÊe izdræati ispit ni Boæji sud
toga dana. Dok Êe oni koji su obuËeni u Kristovu pravednost sta-
jati Ëvrsto uz istinu i duænost, oni koji su se uzdali u svoju vla-
stitu pravednost bit Êe svrstani pod crni barjak kneza tame. Ta-
da Êe se vidjeti tko je izabrao Krista, a tko Belzebuba.
Oni pak koji su bili nesigurni u sebe, tako pasivni da se nisu
usuivali suoËiti sa sramotom i prijekorima, na kraju Êe se javno
izjasniti za Krista i Njegov zakon, dok Êe se mnogi koji su izgle-
dali kao rascvjetano drveÊe, ali koji nisu donijeli rod, pridruæiti
mnoπtvu ËineÊi zlo te Êe dobiti æig otpadniπtva na Ëelo ili na ru-
ku. (RH 8. studenoga 1892.)

202
 16. srpnja

Sotona oponaπa Krista — prvi dio

“Pazite — odgovori im — da ne budete zavedeni, jer Êe mnogi
doÊi pod mojim imenom i reÊi: ‘Ja sam?’ i: ‘Doπlo je vrije-
me’. Ne idite za njima!” (Luka 21,8)
U ovo vrijeme antikrist Êe se pojaviti kao pravi Krist, a tada
Êe Boæji zakon u potpunosti biti proglaπen nevaæeÊim meu svim
narodima svijeta. Pobuna protiv Boæjeg svetog Zakona potpuno
Êe sazrijeti. Ali pravi voa svih ovih pobuna je Sotona odjeven u
anela svjetla. Ljudi Êe biti prevareni i uzdizat Êe ga kao Boga i
oboæavati ga. Meutim, umijeπat Êe se SvemoÊni, a otpale crkve
koje se ujedinjuju u uzviπavanju Sotone stiÊi Êe kazna: “Zato Êe
u jedan dan doÊi zla njezina: smrt, plaË i glad, i saæeÊi Êe se og-
njem; jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.” (TM 62)
Preruπen u anela svjetla, Sotona Êe hodati Zemljom kao Ëu-
dotvorac. Prelijepim jezikom iznosit Êe uzviπene osjeÊaje. Izgova-
rat Êe mile rijeËi i odglumiti djela dobroËinstva. On Êe oponaπati
Krista, a razlika Êe se vidjeti samo u jednoj toËki. Sotona Êe od-
vraÊati ljude od Boæjeg zakona. (FE 471,472)
Izjavit Êe da je subota promijenjena od sedmog na prvi dan
tjedna. Kao gospodar prvog dana tjedna, on Êe prikazati ovu laæ-
nu subotu kao ispit odanosti njemu. (MS 153, 1902.)
NemoguÊe je zamisliti doæivljaje Boæjeg naroda koji Êe se zateÊi
na Zemlji kad se u isto vrijeme pojavi nebeska slava i ponove
progonstva iz proπlosti. Boæji narod hodit Êe u svjetlu koje dolazi
od Boæjeg prijestolja. Posredovanjem anela odræavat Êe se ne-
prekidna veza izmeu Neba i Zemlje. Sotona Êe, okruæen zlim an-
elima, tvrdeÊi da je on Bog, Ëiniti Ëuda svake vrste da bi, ako
bude moguÊe, prevario Ëak i izabrane. Boæji narod neÊe naÊi si-
gurnost u Ëinjenju Ëuda jer Êe Sotona oponaπati Ëuda koja Êe biti
uËinjena. Boæji iskuπani i provjereni narod naÊi Êe svoju silu u
znaku o kojem se govori u Izlasku 31,12-18. On se treba osloniti
na æivu rijeË: “Pisano je”. Ovo je jedini temelj na kojem Êe moÊi
stajati bez opasnosti. (9T 16)

203
17. srpnja

Sotona oponaπa Krista — drugi dio

“Nije ni Ëudo, jer se sam sotona pretvara u anela svje-
tla.” (2. KorinÊanima 11,14)
Sotona priprema svoje prijevare tako da u svojem posljed-
njem pohodu protiv Boæjeg naroda ovaj ne moæe prepoznati da
se radi zapravo o njemu. “Nije ni Ëudo, jer se sam sotona pretvara
u anela svjetla.” ... Sotona Êe uporabiti svu svoju moÊ da muËi,
kuπa i zavodi Boæji narod.
Onaj koji se usudio kuπati i ismijavati naπega Gospodina, onaj
koji je imao silu uzeti Ga u svoje ruke i odvesti na vrh hrama,
na vrlo visoku planinu, pokazat Êe svoju moÊ u najveÊoj mjeri
sadaπnjem naraπtaju koji je daleko slabiji od Gospodina u pita-
nju mudrosti i koji gotovo niπta ne zna o njegovoj prepredenosti
i snazi.
Na zadivljujuÊi naËin utjecat Êe na tijela onih koji su po na-
ravi skloni izvrπavanju njegovih zapovijedi. (MYP 51,52)
On Êe se prikazivati kao Isus Krist ËineÊi silna Ëuda, tako
da Êe ljudi padati pred njim klanjajuÊi mu se kao Kristu.
I od nas Êe se zahtijevati da se poklonimo tom biÊu koje Êe
svijet slaviti kao Krista. ©to Êemo mi raditi tada? — Kazati da
nas je Krist upozorio da se Ëuvamo upravo takvog protivnika ko-
ji je Ëovjekov najgori neprijatelj iako tvrdi za sebe da je Bog. Kada
Krist doe, to Êe biti u velikoj slavi i sili, praÊen tisuÊama tisuÊa
i deset tisuÊa puta deset tisuÊa anela. Kada doe, prepoznat Êemo
Njegov glas. (6BC 1105,1106)
Dolazi vrijeme kad Êe Sotona Ëiniti Ëuda upravo pred vaπim
oËima tvrdeÊi da je on Krist, i ako niste Ëvrsto utemeljeni na
Boæjoj istini, pokolebat Êete se i napustiti svoje stajaliπte. (7A
BC 911)
Sotona je odluËio ratovati do kraja. PojavljujuÊi se kao an-
eo svjetla i tvrdeÊi za sebe da je Krist, on Êe zavesti svijet. Ali
njegova pobjeda bit Êe kratkog vijeka. Nikakve oluje kuπnji neÊe
pomaknuti one Ëija su stopala uËvrπÊena na naËelima vjeËne isti-
ne. Oni Êe se odræati u to vrijeme gotovo sveopÊeg otpada. (6BC
1106)

204
 18. srpnja

Sotonina Ëuda — prvi dio

“Jer Êe se pojaviti laæne mesije i laæni proroci te Êe Ëiniti
tolike Ëudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguÊe, i
same izabranike.” (Matej 24,24)
Neprijatelj se priprema prevariti Ëitav svijet svojom moÊi Ëi-
njenja Ëudesa. On Êe se drznuti da oponaπa anele svjetla i Isusa
Krista. (2SM 96)
Sve dok se njegova sila πiri, on Êe Ëiniti prava Ëuda. Pismo
kaæe: “On ... varaπe one koji æive na zemlji Ëudesima za koja mu
bjeπe dana vlast da ih Ëini”, i to ne samo ona koja namjerava
uËiniti. Ovim se rijeËima Svetog pisma ukazuje na neπto viπe od
pukih prijevara. Meutim, postoji granica preko koje Sotona ne
moæe pa on ovdje poziva u pomoÊ prijevaru i krivotvori ono za
πto zapravo nema moÊi da izvede. U posljednjim danima pojavit
Êe se na takav naËin i navesti ljude da povjeruju kako je Krist
po drugi put doπao na ovaj svijet. On Êe se doista pretvoriti u
anela svjetla. (5T 698)
DoÊi Êe oponaπajuÊi Isusa Krista i ËineÊi silna Ëuda. Ljudi
Êe se klanjati i oboæavati ga kao da je Isus Krist. I nama Êe biti
nareeno da oboæavamo ovo biÊe koje Êe svijet veliËati kao Kri-
sta. (RH 18. prosinca 1888.)
Upravo je pred nama “Ëas kuπnje koji Êe doÊi na sav svijet
da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje”. (Otk 3,10) Svi kojima vjera
nije Ëvrsto utemeljena na Boæjoj RijeËi bit Êe zavedeni i nadvla-
dani. Sotona radi sa “svakovrsnim pokvarenim zavoenjem” ne
bi li stekao kontrolu nad sinovima ËovjeËjim i njegove Êe se ob-
mane stalno poveÊavati. Ali on moæe postiÊi svoj cilj samo ako
ljudi dragovoljno popuste njegovim kuπnjama. Oni koji iskreno
traæe poznanje istine i teæe da pokoravanjem istini oËiste svoje
duπe, ËineÊi ono πto mogu u pripremi za sukob, naÊi Êe u Bogu
istine sigurnu obranu. “BuduÊi da si saËuvao moju poruku o
postojanosti, i ja Êu tebe saËuvati” (Otk 3,10), obeÊao je Spasi-
telj. On bi prije poslao sve anele s Neba da zaπtiti svoj narod
nego ostavio i jednu duπu koja se uzda u Njega da je Sotona nad-
vlada. (GC 560)

205
19. srpnja

Sotonina Ëuda — drugi dio

“Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru s neba spuπta na
zemlju naoËigled ljudi.” (Otkrivenje 13,13)
Kako se Boæji narod pribliæava opasnostima posljednjih da-
na, Sotona se ozbiljno savjetuje sa svojim anelima usavrπavajuÊi
plan da uniπti njihovu vjeru. On vidi da su se mnoge crkve veÊ
uspavale njegovom laænom silom. PrivlaËnim mudrovanjem i laæ-
nim Ëudesima on ih odræava pod svojom vlaπÊu. Zbog toga poseb-
no nareuje svojim anelima da postave zamke onima koji Ëeka-
ju na drugi Kristov dolazak i nastoje vrπiti sve Boæje zapovijedi.
(TM 472)
Mi smo upozoreni da Êe on u posljednje dane Ëiniti znakove
i laæna Ëuda. Sotona Êe nastaviti s ovim Ëudima sve do svrπetka
vremena kuπnje ne bi li nas uvjerio da je on aneo svjetla, a ne
tame. (RH 17. studenoga 1885.)
Sotona Êe pokuπati prevariti ako je moguÊe i izabrane. Tvr-
dit Êe da je Krist pretvarajuÊi se da je veliki misionar-lijeËnik.
UËinit Êe da i oganj sie s neba naoËigled ljudi ne bi li dokazao
da je Bog. (MM 87,88)
Svijet Êe zarobiti laæna avolska Ëuda i on Êe uËiniti da vatra
sie s neba pred ljudima. On Êe Ëiniti Ëuda, a ova zadivljujuÊa
sila koja Ëini Ëuda proπirit Êe se po svijetu. (2SM 51)
Neki Êe doÊi u kuπnju da prihvate ova Ëuda kao da dolaze
od Boga. Bolesni Êe biti iscijeljeni u naπoj prisutnosti, pred na-
ma Êe se dogaati Ëuda. Jesmo li spremni oduprijeti se kuπnji
koja nas Ëeka kad Sotonina laæna Ëuda budu potpunije otkrive-
na? Zar neÊe mnoge duπe biti prevarene? BuduÊi da su se uda-
ljili od jasnih uredaba i zapovijedi Boæjih i povjerovali bajkama,
mnogi Êe biti skloni prihvatiti ova laæna Ëuda. Mi se trebamo sada
svi naoruæati za borbu u koju Êemo uskoro biti uvuËeni. Vjera u
Boæju rijeË, koju trebamo s molitvom prouËavati i provoditi u æi-
vot, bit Êe naπ πtit protiv Sotonine moÊi i pomoÊi Êe nam da pobi-
jedimo Kristovom krvlju. (1T 302)

206
 20. srpnja

Boæji narod na kuπnji

“Mnogi Êe mi u onaj dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar
nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena
izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’ Tada
Êu im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od me-
ne, zlotvori!”’ (Matej 7,22.23)
Nema potrebe da budemo prevareni. Uskoro Êe se odigrati
Ëudesni prizori s kojima Êe Sotona biti usko povezan. Boæja rijeË
objavljuje da Êe Sotona Ëiniti Ëuda. On Êe Ëiniti da se ljudi raz-
bole, a onda Êe iznenada ukloniti od njih svoju avolsku silu. Tada
Êe oni biti proglaπeni zdravima. Ova toboænja iscjeljenja stavit Êe
adventiste sedmog dana na kuπnju. Mnogi koji su imali veliko
svjetlo neÊe uspjeti hoditi u njemu jer nisu postali jedno s Kri-
stom. (2SM 53)
Vidjela sam naπ narod u velikoj tjeskobi, plaËu i molitvi za
sigurna Boæja obeÊanja, dok su bezboænici bili svuda oko nas ru-
gajuÊi nam se i prijeteÊi nam da Êe nas uniπtiti. Ismijavali su
naπu nemoÊ, πto nas je u malom broju, podrugivali nam se smiπ-
ljenim rijeËima koje su duboko vrijeale. Optuæivali su nas πto
smo zauzeli nezavisan poloæaj u odnosu na cio ostali svijet. Obu-
stavili su nam opskrbu tako da nismo mogli ni kupovati ni pro-
davati i ukazivali na naπe siromaπtvo i jadne uvjete. Nisu vidjeli
kako bismo mi mogli æivjeti bez svijeta; zavisni smo od svijeta
pa se moramo pokoriti obiËajima, praksi i svjetovnim zakonima
ili iziÊi iz njega. Sva zbivanja grubo opovrgavaju da smo mi je-
dini narod na svijetu kojima je Gospodin ukazao Ëast. Oni izjav-
ljuju da imaju istinu, Ëine Ëuda, aneli s Neba razgovaraju i ho-
daju s njima, da oni posjeduju veliku silu, a znaci i Ëuda doga-
aju se u njihovoj sredini. To je Milenij koji su oni tako dugo
oËekivali. Cijeli svijet se preobratio i uskladio sa zakonom o nedjelji.
Ove sitne i slabe ljudske duπe ustale su u obranu zemaljskih i
Boæjih zakona tvrdeÊi da su jedino oni na Zemlji u pravu. (Letter
6, 1884.)
Boæji narod neÊe naÊi sigurnost u Ëinjenju Ëuda jer Êe So-
tona oponaπati bilo koje Ëudo koje Êe biti uËinjeno ... On treba
zauzeti Ëvrst stav zasnovan na æivoj RijeËi — “Pisano je”. (2SM
55)

207
21. srpnja

Nadnaravni prizori
“Bit Êe velikih potresa zemlje, a u raznim mjestima bit Êe
kuge i gladi. Bit Êe strahovitih pojava i na nebu velikih
znakova.” (Luka 21,11)
Kako se budemo pribliæavali svrπetku vremena, bit Êe sve
viπe izvanjskog oËitovanja neznaboæaËke moÊi. Poganska boæan-
stva pokazivat Êe svoju neobiËnu silu i pojavljivat Êe se pred grado-
vima svijeta. Neπto od toga veÊ se poËelo ispunjavati. (TM 117,118)
Spasiteljevo proroËanstvo o sudovima koji Êe zadesiti Jeruzalem
ima i drugo ispunjenje, prema kome je ovo pustoπenje samo blijeda
slika. U sudbini izabranog grada moæemo vidjeti sudbinu Ëitavog
svijeta koji je odbacio Boæju milost i pogazio Njegov Zakon. (GC
36)
NajavljujuÊi nesreÊu i propast, pojavili su se znakovi i Ëudesa.
Nad Hramom i ærtvenikom usred noÊi pojavila se nadnaravna svjet-
lost. Pri zalasku sunca, na oblacima su bila prikazana bojna kola
i vojnici koji se pripremaju za bitku. (GC 29)
Proπlog petka ujutro (24. kolovoza 1906.), baπ prije nego πto
sam se probudila, bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. Izgle-
dalo je da se budim iz sna, ali ne u svojem domu. S prozora sam
mogla vidjeti straπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na
kuÊe, a vatrene strijele letjele su u svim smjerovima. NemoguÊe
je bilo ustanoviti je li vatra ugaπena, a mnoga su mjesta bila uni-
πtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (Ev 29)
Uskoro Êe se na nebu pojaviti straπni nadnaravni prizori, znak
moÊi demona da Ëine Ëuda. –avolski Êe duhovi otiÊi kraljevima
cijeloga svijeta da ih utvrde u obmani i potaknu kako bi se udruæili
sa Sotonom u njegovoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavi-
ne. Ovim Êe putem vladari i podanici biti podjednako prevareni.
Pojavit Êe se osobe, pretvarajuÊi se da su Krist, i zahtijevati ti-
tule i πtovanje koje pripada Otkupitelju svijeta. One Êe izvesti
neobiËna Ëuda lijeËenja i tvrditi da s Neba imaju otkrivenja koja
se suprote svjedoËanstvu Svetoga pisma. (GC 624)

208
 22. srpnja

Boæji peËat i æig Zvijeri

“Pohrani ovo svjedoËanstvo, zapeËati ovu objavu meu
uËenicima svojim.” (Izaija 8,16)
Prije svrπetka vremena kuπnje æivi pravednici dobit Êe Boæji
peËat. (1SM 66)
Boæji znak ili peËat otkriva se u poπtovanju sedmog dana —
subote, Gospodnjeg spomenika stvaranja. ... Suprotnost njemu je
æig Zvijeri — poπtovanje prvog dana tjedna. (8T 117)
Svetkovanje nedjelje joπ nije æig Zvijeri i neÊe biti dok ne
stupi na snagu proglas kojim Êe ljudi biti primoravani da slave
tu idolsku subotu. DoÊi Êe vrijeme kad Êe taj dan biti kamen ku-
πnje, ali to vrijeme joπ nije doπlo. (7BC 977)
Nitko joπ nije primio æig Zvijeri. Vrijeme kuπnje joπ nije
nastupilo. Iskrenih krπÊana ima u svakoj crkvi, ne izuzimajuÊi
ni RimokatoliËku. Nitko neÊe biti osuen dok ne primi svjetlo i
ne uvidi obveze iz Ëetvrte zapovijedi. Ali kad izie naredba koja
Êe nametati laæni dan odmora i kad glasna vika treÊeg anela
upozori ljude da se ne poklone Zvijeri i njezinom kipu, tada Êe
biti povuËena jasna crta izmeu laæi i istine. Tada Êe oni koji i
dalje budu grijeπili primiti æig Zvijeri. (Ev 234,235)
Ako ste primili svjetlo koje istiËe dan odmora iz Ëetvrte
zapovijedi i pokazuje da u Boæjoj rijeËi nema osnove za svetko-
vanje nedjelje, a ipak se dræite laænog dana odmora odbijajuÊi
svetkovati subotu koju Bog naziva “moj sveti dan”, primit Êete
æig Zvijeri. Kada Êe se to zbiti? Kad posluπate naredbu koja za-
povijeda da u nedjelju ne radite i da se tada molite Bogu, iako
znate da Biblija nijednom rijeËju ne spominje nedjelju drugaËije
nego kao obiËan radni dan, vi primate æig Zvijeri, a odbacujete
Boæji peËat. (Ev 235)
Uskoro Êe svako Boæje dijete dobiti Njegov peËat. O, kad bi
mogao biti stavljen na naπa Ëela! Tko moæe podnijeti pomisao da
Êe ga aneo zaobiÊi kad bude iπao i zapeËaÊivao Boæje sluge na
njihovim Ëelima? (RH 28. svibnja 1889.)

209
23. srpnja

ZapeËaÊenje i kasna kiπa

“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj
peËat: ‘Gospodin pozna svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊe svaki
koji zaziva ime Gospodnje!”’ (2. Timoteju 2,19)
Prije nego πto se zavrπi djelo i dovrπi zapeËaÊivanje Boæjeg
naroda, na nas Êe biti izliven Boæji Duh. Meu nama Êe biti nebeski
aneli. (1SM 111)
Naπ nebeski Otac ne postavlja pred nas zahtjeve koje ne
moæemo izvrπiti. On æeli da Njegov narod ozbiljno radi na tome
da ostvari Njegovu namjeru. Oni trebaju moliti za silu, oËekivati
je i primiti da bi mogli rasti kao muπkarci i æene do pune visine
rasta Isusa Krista.
Ne njeguju svi Ëlanovi Crkve osobnu poboænost. Stoga oni ne
razumiju koja je njihova odgovornost. Ne shvaÊaju da je njihova
prednost i duænost da dostignu visoko mjerilo krπÊanskog savr-
πenstva. ... Radujemo li se mi kasnoj kiπi oËekujuÊi s povjerenjem
bolje dane, kada Êe Crkva biti darivana silom odozgo i priprem-
ljena za rad? Kasna kiπa nikada neÊe osvjeæiti niti okrijepiti rav-
noduπne koji ne koriste silu koju im je Bog dao.
Nama je doista potrebno Ëisto, æivotodavno ozraËje koje nje-
guje i krijepi duhovni æivot. Potrebna nam je veÊa revnost. Uzviπena
poruka koja nam je dana, svijetu trebamo objaviti s veÊim æarom,
Ëak sa snagom koja Êe utjecati na nevjernike da vide da s nama
radi Najuzviπeniji, da je On izvor naπeg djelovanja i snage. ...
Koristite li sve svoje snage u naporu da dovedete izgubljene
ovce natrag u tor? Postoje milijuni onih koji su u neznanju i koji
bi trebali biti upozoreni. Molite se kao πto se nikada prije niste
molili za snagu koju daje Krist. Molite se da vas Njegov Duh na-
dahne i ispuni æeljom da spasite one koji ginu. Neka se Nebu
uzdiæe molitva: “Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao
nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi pu-
ci tvoje spasenje!” (Psalam 67,1.2) (IHP 338)

210
 24. srpnja

Ostatak i zapeËaÊenje
“Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suz-
bio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz
ognja izvuËena?”’ (Zaharija 3,2)
Crkva ostatka naÊi Êe se pred velikom kuπnjom i agonijom.
Oni koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju vjeru Isusovu, osjetit Êe
gnjev Zmaja i njegovih vojski. Sotona smatra da su ljudi koji æi-
ve na svijetu njegovi podanici. On je zadobio vlast nad otpalim
crkvama. Ali tu je mala skupina onih koji odolijevaju njegovoj
nadmoÊi. Kad bi ih mogao zbrisati s lica Zemlje, njegova bi radost
bila potpuna. Kao πto je utjecao na neznaboæaËke narode da uni-
πte Izrael, tako Êe i u bliskoj buduÊnosti pokrenuti zemaljske sile
da uniπte Boæji narod. Od svih Êe se zahtijevati posluπnost ljud-
skim zapovijedima kako bi se prekrπio boæanski Zakon. Oni koji
ostanu vjerni Bogu i duænosti, bit Êe izloæeni prijetnjama, optuæivani
i proganjani. Izdavat Êe ih “roditelji, braÊa, roaci i prijatelji”.
Njihova jedina nada je u Boæjoj milosti, a jedina obrana bit
Êe molitva. Kao πto se Joπua molio pred Anelom, tako Êe i Cr-
kva ostatka, slomljenog srca i s iskrenom vjerom, moliti za oprost
i osloboenje Isusa, svojeg Branitelja. ... Sotona iznosi pred Boga
optuæbe protiv njih izjavljujuÊi da su oni zbog svojih grijeha pro-
igrali boæansku zaπtitu i tvrdeÊi da ih on ima pravo uniπtiti bu-
duÊi da su greπnici. ... Meutim, Kristovi sljedbenici, iako su gri-
jeπili, nisu dopustili da zlo njima zavlada. Ostavili su svoje grije-
he i traæili Gospodina u poniznosti i skruπenosti, a boæanski Bra-
nitelj moli se u njihovu korist. ...
Boæji narod uzdiπe i plaËe zbog gadosti koje se Ëine na Zem-
lji. Sa suzama u oËima on upozorava greπnike na opasnost od ga-
æenja boæanskog Zakona i s neizrecivom tugom u poniznosti stoji
pred Gospodinom zbog svojih grijeha. Greπnici se rugaju njego-
voj tuzi, ismijavaju njegove ozbiljne molbe i s prijezirom gledaju
na ono πto smatraju njegovom slaboπÊu. Ali muËenje i poniæava-
nje Boæjeg naroda nepogreπivo je svjedoËanstvo da on iznova dobiva
snagu i plemenitost karaktera koji je izgubio kao posljedica grijeha.
... Dok je Sotona iznosio svoje optuæbe, nevidljivi sveti aneli pro-
lazili su gore-dolje, tamo-amo, stavljajuÊi na njega peËat æivoga
Boga. (RH 9. sijeËnja 1908.)

211
25. srpnja

Svi narodi slijede ameriËko vodstvo

“Zato, Ëim zaËuπe zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira,
gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciπe se na tlo svi
narodi, plemena i jezici klanjajuÊi se zlatnome kipu πto ga
podiæe kralj Nabukodonozor.” (Daniel 3,7)
Povijest Êe se ponoviti. Laæna religija bit Êe uzviπena. Prvi
dan tjedna, obiËan radni dan koji nikada nije bio posveÊen, bit
Êe uzdignut kao nekada babilonski kip. Svim narodima, jezicima
i plemenima bit Êe zapovjeeno da oboæavaju ovu laænu subotu.
Ovo je Sotonin plan da bi omalovaæio dan koji je sam Bog proglasio
svetim i ostavio ga svijetu kao spomenik stvaranja.
Proglas o prisilnom svetkovanju ovog dana proπirit Êe se po
svem svijetu. (7BC 976)
Kada se Amerika, zemlja vjerske slobode, ujedini s papin-
stvom da prisiljava i vrπi pritisak na ljude da odaju Ëast laænoj
suboti, stanovnici svih dræava na zemaljskoj kugli bit Êe prisilja-
vani da slijede njezin primjer. (6T 18)
Drugi narodi slijedit Êe primjer Sjedinjenih Dræava. Iako one
u svemu tome prednjaËe, ista kriza doÊi Êe na naπe vjernike u
svim dijelovima svijeta. (6T 395)
Narodi Êe se kretati k svojem srediπtu. Pristanak neÊe dati
samo oni koji istiËu jedino Boæji kriterij pravednosti, jedini sigu-
ran ispit karaktera. Svi koji se ne budu htjeli pokoriti uredbi dr-
æavnih parlamenata i zakonima koji uzvisuju subotu koju je uspo-
stavio Ëovjek grijeha da bi obezvrijedio Boæji sveti dan, osjetit Êe
ne samo tiransku silu samog pape, veÊ i protestantskog svijeta,
ikone Zvijeri. (2SM 380)
Vrijeme nevolje koje oËekuje Boæji narod zahtijevat Êe nepo-
kolebljivu vjeru. Njegova djeca morat Êe pokazati da je jedino On
dostojan slavljenja i da ih nikakve okolnosti, pa Ëak ni smrtna
opasnost, ne mogu navesti da daju i najmanji ustupak laænom
bogoπtovlju. Za vjerna Êe srca naredbe greπnih, smrtnih ljudi biti
potpuno nevaæne ukoliko se one suprote RijeËi vjeËnoga Boga. Istina
Êe biti uzdignuta i po cijenu tamnice, progonstva ili smrti. (PK
512,513)

212
 26. srpnja

PoËetak kraja
“Ovako govori Jahve: Jedna nesreÊa, evo, dolazi! Kraj do-
lazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!” (Ezekiel 7,5.6)
ZastraπujuÊe je stanje u kome Êe se svijet naÊi. Zemaljske
snage, udruæene u ratu protiv Boæjih zapovijedi, objavit Êe da se
“svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” (Otk
13,16) moraju pokoriti crkvenim obiËajima svetkujuÊi laænu su-
botu. Tko se ne bude htio pokoriti, bit Êe izloæen graanskim kaz-
nama, a na kraju Êe biti objavljeno da zasluæuje smrt. S druge
strane, Boæji Zakon koji nalaæe poπtovanje Stvoriteljeva dana od-
mora, zahtijeva posluπnost i prijeti srdæbom protiv svih koji krπe
njegove propise.
Kad se ovo bude jasno iznijelo ljudima, tko god bude gazio
Boæji Zakon da bi posluπao ljudske naredbe, primit Êe æig Zvi-
jeri; on prima znak odanosti sili koju je odluËio sluπati namjesto
Boga. ...
Subota Êe biti veliki ispit vjernosti, jer je toËka istine poseb-
no izloæena napadima. Kad za ljude doe posljednji ispit, onda
Êe biti povuËena graniËna crta izmeu onih koji sluæe Bogu i onih
koji Mu ne sluæe. Dok Êe svetkovanje laæne subote sukladno dr-
æavnim zakonima, suprotno Ëetvrtoj zapovijedi, biti priznanje vjer-
nosti sili koja se protivi Bogu, svetkovanje prave subote je, u po-
sluπnosti Boæjem Zakonu, dokaz vjernosti Stvoritelju. Dok Êe jedni
primanjem znaka pokornosti zemaljskim vlastima primiti æig
Zvijeri, drugi Êe izborom znaka vjernosti boæanskom autoritetu
primiti Boæji peËat.
Dosad su navjestitelje istina poruke treÊeg anela Ëesto sma-
trali paniËarima. ... Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju pri-
silnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje dogaaja u Ëije
se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poruka treÊeg
anela imati uËinak koji ranije nije mogla imati. (GC 604—606)

213
27. srpnja

Propast naroda prati njegovo

otpadniπtvo
“Oskvrnjena je zemlja pod æiteljima svojim, jer prestupiπe
Zakon, pogaziπe odredbu, Savez vjeËni razvrgoπe.” (Izaija
24,5)
Narod Sjedinjenih Dræava je privilegiran narod, ali kada ogra-
niËi vjersku slobodu, odrekne se protestantizma i dade potporu
papinstvu, mjera njegove krivnje bit Êe puna, a “otpadniπtvo naroda”
bit Êe zabiljeæeno u nebeskim knjigama. Posljedica ovog otpada
bit Êe propast nacije. (RH 2. svibnja 1893.)
Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u
krπenju Boæjeg zakona naπa nacija potpuno Êe se odreÊi pravde.
Kad protestantizam pruæi preko ponora ruku rimskoj sili, kada
preko bezdana pruæi ruku spiritizmu, kad pod utjecajem ovog tro-
strukog saveza naπa zemlja odbaci sva ustavna naËela svoje pro-
testantske i republikanske vlasti, kad omoguÊi πirenje papinskih
zabluda i obmana, tada znamo da je doπlo vrijeme za Ëudotvorno
djelovanje Sotone i da je kraj blizu. (5T 451)
Sotona se s pomoÊu spiritizma pojavljuje kao dobroËinitelj
ljudskog roda; lijeËi bolesti ljudi i tvrdi da donosi novi i uzviπe-
niji sustav religije; a istodobno radi na ruπenju. ...
PredstavljajuÊi se sinovima ljudskim kao veliki lijeËnik koji
moæe izlijeËiti sve njihove bolesti, on Êe donijeti bolest i nesreÊu,
dok gusto napuËeni gradovi ne budu pretvoreni u ruπevine i pu-
stoπ. ...
I tada Êe veliki varalica uvjeriti ljude da su uzroËnici ovih
zala oni koji sluæe Bogu. (GC 589,590)
©to se ljudi viπe udaljavaju od Boga, Sotoni je dopuπtena veÊa
vlast nad neposluπnom djecom. On dovodi do uniπtenja meu lju-
dima. NesreÊe se dogaaju i na kopnu i na moru. Poæari i poplave
uniπtavaju imovinu i æivote. Sotona se odluËuje obraËunati s oni-
ma koji se odbijaju klanjati kipu koji je uspostavio. Njegovi podanici
pokazuju na adventiste sedmoga dana kao na uzrok njihovih ne-
volja. “Ovi ljudi ne poπtuju zakon”, kaæu oni. “Oni oskvrnjuju su-
botu. Kada bi bili natjerani da poπtuju zakon o nedjelji, prestali
bi ovi straπni sudovi.” (RH 6. srpnja 1901.)

214
 28. srpnja

Svijet protiv Boæjeg naroda

“Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da vodi rat
protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe
Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrive-
nje 12,17)
Naπe se vjerniπtvo smatra odviπe beznaËajnim da bi bilo vri-
jedno spomena, ali sve Êe se promijeniti. Danas krπÊanski svijet
stvara pokrete koji Êe neizbjeæno istaknuti ljude koji dræe Zakon.
(5T 546)
Cijeli svijet Êe postati neprijateljski raspoloæen prema adven-
tistima sedmog dana zato πto ne budu htjeli odati poπtovanje pa-
pinstvu svetkujuÊi nedjelju, tu ustanovu sile antikrista. Sotoni-
na je namjera da ih zbriπe s lica zemlje kako se njegova nadmoÊ
nad svijetom ne bi mogla osporiti. (TM 37)
Svaki stav istine koji zastupaju naπi ljudi moÊi Êe se obra-
niti od kritike najjaËih umova. NajveÊi svjetski ljudi doÊi Êe u
dodir s istinom i zato svako svoje stajaliπte kritiËki ispitajmo i
provjerimo na temelju Svetog pisma. Zasad se Ëini da nas nitko
ne primjeÊuje, ali neÊe uvijek biti tako. Odreena zbivanja izba-
cit Êe nas u prvi plan, i kada bi povjesniËarima i velikim ljudi-
ma svijeta poπlo za rukom da razbiju naπu istinu, oni bi to i uËinili.
Mi moramo, svatko za sebe, znati πto je istina i biti spremni
da damo razlog svoje nade, krotko, ponizno, u Kristovom duhu a
ne u oholoj, ponositoj samouvjerenosti. Pribliæavamo se vremenu
kada Êe svatko stajati za sebe i davati razlog svoje vjere. (Ev 69)
Bit Êemo napadani u svakoj toËki, iskuπavani do krajnjih
granica. Mi se ne æelimo dræati naπe vjere samo zato πto smo je
primili od naπih otaca. Takva vjera neÊe izdræati straπan ispit koji
je pred nama. Mi æelimo znati zaπto smo adventisti sedmoga da-
na i koji je pravi razlog da smo se odvojili od svijeta kao drugaËiji
narod ...
Sile tame otvorit Êe svoju paljbu na nas i svi koji su ravnoduπni
i bezbriæni, koji temelje svoje sklonosti na zemaljskom blagu i
koji ne æele razumjeti Boæje djelovanje, bit Êe njihove ærtve. Ne
moÊ, veÊ poznavanje istine koja je u Isusu, uËinit Êe nas Ëvrstima;
i s tom istinom jedan Êe moÊi otjerati njih tisuÊu, a dvoje natjerati
deset tisuÊa da uzmaknu. (RH 29. travnja 1884.)

215
29. srpnja

Aneo iz Otkrivenja 18
“Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje silazi s neba.
Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.”
(Otkrivenje 18,1)
Uskoro Êe se ispuniti proroËanstva iz 18. poglavlja Otkrive-
nja. Tijekom objavljivanja treÊe aneoske vijesti, “drugi aneo”
treba siÊi s Neba; “imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od
njegova sjaja”. Duh Gospodnji Êe tako milostivo blagosloviti po-
sveÊena ljudska orua da Êe muπkarci, æene i djeca otvoriti svoja
usta u slavu i hvalu puneÊi Zemlju spoznajom o Bogu i Njego-
vom nenadmaπnom slavom kao πto vode pokrivaju more.
Oni koji su odræali svoje povjerenje od poËetka do kraja bit
Êe probueni u vrijeme kad Êe se s velikom silom objavljivati treÊa
aneoska vijest. Za vrijeme glasne vike, Crkva, potpomognuta Pro-
vidnoπÊu i posredovanjem njezinog uzviπenog Gospodina, πirit Êe
spoznaju spasenja tako obilato da Êe svjetlo obasjati svaki grad i
mjesto. Zemlja Êe biti ispunjena poznavanjem nauka o spasenju.
Duh Boæji koji obnavlja tako Êe bogato okruniti uspjehom aktiv-
ne podanike da Êe svjetlo istine za sadaπnje vrijeme svuda svijetliti.
(RH 13. listopada 1904.)
U ovo vrijeme treba se dogoditi Ëitav niz dogaaja koji Êe
otkriti da je Bog Gospodar situacije. Istina Êe biti objavljivana
jasnim jezikom s nepogreπivom toËnoπÊu. Kao narod, mi moramo
pripremiti put Gospodnji pod vodstvom Svetoga Duha. Evanelje
treba objavljivati u njegovoj ËistoÊi. Potok æive vode treba produ-
biti i proπiriti svoj tok. U svim poljima, blizu i daleko, ljudi Êe
biti pozvani od pluga i zanimanja koja zaokupljaju njihov um i
poduËavat Êe ih iskusni ljudi. Kad nauËe aktivno raditi, objavlji-
vat Êe istinu sa silom. Najdivnijim djelima boæanske Providnosti,
planine teπkoÊa bit Êe premjeπtene i baËene u more. »ut Êe se i
razumjeti poruka koja toliko znaËi stanovnicima Zemlje. Ljudi Êe
znati πto je istina. Djelo Êe napredovati sve viπe dok cijela Zem-
lja ne bude upozorena, a onda Êe doÊi kraj. (RH 5. srpnja 1906.)

216
 30. srpnja

Rana i kasna kiπa

“Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu;
jer vam daje kiπu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas ki-
πu, jesensku i proljetnu kiπu kao nekoÊ.” (Joel 2,23)
U crkvama treba doÊi do veliËanstvenog oËitovanja Boæje sile,
ali to neÊe pokrenuti one koji se nisu ponizili pred Gospodinom i
otvorili vrata svojih srca priznanjem i pokajanjem. U oËitovanju
te sile koja osvjetljava Zemlju Boæjom slavom oni Êe vidjeti samo
neπto πto Êe u njihovom sljepilu izgledati opasno, neπto πto Êe ih
uplaπiti te Êe se povezati jedni s drugima da bi se obranili. Oni
Êe se protiviti radu zato πto Gospodin ne djeluje u skladu s njihovim
zamislima i oËekivanjima. “Pa”, reÊi Êe, “zar mi ne bismo trebali
prepoznati Boæji Duh kad smo toliko mnogo godina proveli u ra-
du?” Razlog je πto nisu odgovorili na upozorenja, preklinjanja i
Boæje poruke, veÊ su uporno govorili: “Bogat sam, nagomilao sam
bogatstvo; niπta mi ne treba.”
Talenti ni dugogodiπnje iskustvo neÊe ljude uËiniti kanalima
svjetla sve dok se ne izloæe svijetlim zrakama Sunca Pravde i ne
budu pozvani, izabrani i pripremljeni darom Svetoga Duha. Ka-
da se ljudi koji upravljaju svetim stvarima pokore moÊnoj ruci
Boga, Gospodin Êe ih podiÊi. On Êe ih uËiniti oπtroumnima, ljudi-
ma bogatim miloπÊu Njegovog Duha. Njihove jake, sebiËne crte
karaktera i njihova nepopustljivost vidjet Êe se u svjetlu koja sja
iz Svjetla svijeta. “Ako se ne obratiπ, doÊi Êu k tebi i ukloniti
tvoj svijeÊnjak s njegova poloæaja.” Ako traæite Gospodina svim
svojim srcem, pronaÊi Êete Ga. (RH Extra 23. prosinca 1890.)
Ne smije se odbijati milost koja je prikazana kasnom kiπom.
Samo oni koji æive u svjetlu, primit Êe joπ veÊe svjetlo. Sve dok
svakodnevno ne budemo napredovali u pokazivanju djelotvornih
krπÊanskih vrlina svojim primjerom, mi neÊemo prepoznati obja-
vu Svetoga Duha u kasnoj kiπi. On se moæe izlijevati na srca svuda
oko nas, ali mi ga neÊemo prepoznati niti Êemo ga primiti. (TM
507)

217
31. srpnja

Krajnje je vrijeme da se probudimo!

“Ovo Ëinite jer znate vrijeme (u kojemu æivimo). VeÊ je naime
Ëas da se probudite od sna, jer je sada naπe spasenje bliæe
nego kad smo prigrlili vjeru. NoÊ je poodmakla. Dan je blizu.
Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oruæje
svjetla!” (Rimljanima 13,11.12)
Velika borba bliæi se kraju. Svi izvjeπtaji o nesreÊama na moru
ili kopnu svjedoËe o Ëinjenici da je kraj svega blizu. Ratovi i gla-
sovi o ratovima to objavljuju. Postoji li ijedan krπÊanin Ëije bilo
ne kuca bræe dok oËekuje velike dogaaje koji se zbivaju pred nama?
Gospodin dolazi. VeÊ Ëujemo Boæje korake koji se pribliæavaju. (HC
346)
Ne bismo smjeli dopustiti da ova svijest o blizini Kristovog
dolaska izgubi svoju snagu a mi postanemo nehajni, nepaæljivi i
padnemo u drijemeæ — u neosjetljivost i ravnoduπnost prema stvar-
nosti. Dok drijemamo, nalazimo se u nestvarnom svijetu i neo-
sjetljivi smo za stvari koje se dogaaju oko nas. ...
Ima onih koji imaju æarko svjetlo istine πto sjaji svuda oko
njih, pa ipak su neosjetljivi na njega. Neprijatelj ih je zaËarao
dræeÊi ih pod ljuπturom svoje Ëarobne moÊi. Oni nisu spremni za
veliki dan koji Êe uskoro doÊi na naπ svijet. »ini se da su potpu-
no neosjetljivi za vjersku istinu.
Zar nema bar mladih koji su budni? Oni koji vide da se pri-
bliæava noÊ, a nakon nje jutro, trebali bi raditi neumorno i ener-
giËno da probude svoje prijatelje koji spavaju. Ako oni ne osje-
Êaju opasnost koja im prijeti, molite se za njih i pokaæite im svo-
jim vlastitim æivotom i karakterom da vjerujete da Êe Krist uskoro
doÊi. ... Brzo smanjivanje vremenskog razmaka izmeu nas i vjeË-
nosti trebalo bi nas uozbiljiti. Sa svakim danom koji proe ostaje
nam jedan dan manje da zavrπimo svoj rad na usavrπavanju karak-
tera. ...
Velik broj ljudi je uspavan; mnogi troπe dragocjene trenutke
u bezbriænoj ravnoduπnosti kao da se ne nalaze na samom rubu
vjeËnosti. Oni koji doista vjeruju moraju biti trijezni, budni, ozbiljni,
marljivi i moraju bdjeti s molitvom. ...
Dragi mladi, da li vaπe svjetiljke sjaje i gore? (HC 346)

218
 1. kolovoza

“U ovo vrijeme kuπnje”

“Uistinu veli: ‘Usliπah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan
spasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spase-
nja!” (2. KorinÊanima 6,2)
Mi vjerujemo ne sumnjajuÊi da Krist uskoro dolazi. To za
nas nije bajka niti smo ikada sumnjali da su doktrine koje danas
dræimo sadaπnja istina i da smo blizu suda. Spremamo se za su-
sret s Onim koji se treba pojaviti na nebeskim oblacima praÊen
svetim anelima da konaËno vjernima i pravednima udijeli bes-
mrtnost. Kada On doe, neÊe nas Ëistiti od naπih grijeha, otklanjati
mane iz naπeg karaktera ili nas lijeËiti od slabosti naπeg tempe-
ramenta i sklonosti. Ovaj posao bit Êe izvrπen u potpunosti prije
tog vremena. Kada Gospodin doe, oni koji su sveti bit Êe i dalje
sveti. Oni koji su saËuvali svoje tijelo i duh u svetosti, posveÊe-
nju i slavi, tada Êe prijeÊi u besmrtnost. Ali oni koji su nevjerni,
neposveÊeni i neËisti, takvi Êe i ostati zauvijek. Nikakvo djelo tada
neÊe biti uËinjeno za njih da otkloni njihove mane i dade im sveti
karakter. Onaj koji Ëisti, viπe ne sjedi i ne vrπi svoje djelo oËiπÊe-
nja, otklanjanja njihovih grijeha i njihove pokvarenosti. Sve to
treba biti uËinjeno u ovo vrijeme kuπnje. Ovaj posao treba biti
izvrπen za nas sada.
Mi prihvaÊamo Boæju istinu razliËitim sposobnostima i kada
doemo pod utjecaj te istine, u nama Êe se izvrπiti djelo koje je
potrebno da nam dade moralnu spremnost za kraljevstvo slave i
zajednicu s nebeskim anelima. Sada smo u Boæjoj radionici. Mnogi
od nas su grubo kamenje iz kamenoloma. Ali kada se oslonimo
na Boæju istinu, njezin utjecaj Êe djelovati na nas. Ona nas podi-
æe i otklanja od nas svako nesavrπenstvo i grijeh bilo koje vrste.
Tako se pripremamo da ugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti i ko-
naËno se ujedinimo s Ëistim, nebeskim anelima u kraljevstvu slave.
To djelo treba biti obavljeno za nas ovdje, ovdje se naπe tijelo i
duh treba pripremiti za besmrtnost. (2T 355,356)

219
2. kolovoza

Sræ karaktera
“Mi se ne hvalimo preko mjere — plodovima tueg truda.
Ali se nadamo da Êemo s napretkom vaπe vjere sve viπe i
viπe rasti meu vama, veÊ prema veliËini naπega podruË-
ja.” (2. KorinÊanima 10,15)
Trebali biste se dræati podalje od Sotoninog zaËaranog pod-
ruËja i ne dopustiti svojem umu da zastrani od privræenosti Bo-
gu. U Kristu Êete biti sretni i u Njemu moæete steÊi naviku sa-
mokontrole. »ak se i vaπe misli moraju podËiniti Boæjoj volji, a
vaπi osjeÊaji trebaju biti pod kontrolom razuma i vjere. Maπta vam
nije dana da joj dopustite da ide svojim putem bez ikakvog po-
kuπaja obuzdavanja ili stege. Ako su misli pogreπne, i osjeÊaji Êe
biti pogreπni, a misli i osjeÊaji zajedno Ëine karakter. ... Ukoliko
se prepuπtate svojim dojmovima i dopuπtate mislima da lutaju u
labirintu sumnje i kolebanja, bit Êete meu najnesretnijim smrt-
nicima. ...
Draga sestro F., ti imaπ bolesnu maπtu i sramotiπ Boga dopu-
πtajuÊi svojim osjeÊajima da imaju potpunu kontrolu nad tvojim
razumom i prosuivanjem. Imaπ Ëvrstu volju, πto uzrokuje da se
um opire tijelu izazivajuÊi poremeÊaj cirkulacije i navalu krvi u
odreene organe. Ti ærtvujeπ svoje zdravlje svojim osjeÊajima.
Grijeπiπ i ako ne ispraviπ tu pogreπku, neÊeπ zavrπiti samo
sa svojom uniπtenom sreÊom. Ti Ëiniπ πtetu ne samo sebi, veÊ i
drugim Ëlanovima svoje obitelji. ... Dopustila si svojoj maπti da
upravlja razumom. Kad ne bi imala moÊ nad svojim osjeÊajima,
ovo ne bi bio grijeh, a ovako neÊeπ imati opravdanja πto si se
predala neprijatelju. Tvoja volja treba biti posveÊena i podËinje-
na Bogu, umjesto da Mu se protiviπ. ...
»ovjek se nalazi u svijetu tuge, brige i zbunjenosti. Ovdje je
postavljen da bude kuπan i provjeravan kao πto su bili Adam i
Eva, kako bi mogao razviti ispravan karakter i donijeti harmo-
niju umjesto nesklada i zbunjenosti. Ima mnogo toga πto treba-
mo uËiniti a od presudnog je znaËenja. ... Ali ima i mnogo toga u
Ëemu moæemo uæivati. Po Kristu smo dovedeni u vezu s Bogom.
Njegova milost trajno nas obvezuje; osjeÊajuÊi se nedostojnima Nje-
govih darova, trebamo cijeniti i one najmanje. (5T 310,311)

220
 3. kolovoza

Karakter i vrijednost duπe

“»emu spominjat prozirac, koralje, bolje je steÊi Mudrost
no biserje.” (Job 28,18)
Jedino blago koje Êemo ponijeti s ovog svijeta na onaj drugi
jest karakter oblikovan prema boæanskom obliËju. Oni koji slu-
πaju Kristove upute u ovom svijetu, ponijet Êe sa sobom sve bo-
æansko obrazovanje u nebeske stanove. A na Nebu Êemo ga na-
staviti joπ viπe usavrπavati. ...
Umna sposobnost i nadarenost ne Ëine karakter jer ove oso-
bine obiËno posjeduju oni koji su u potpunoj suprotnosti prema
dobrom karakteru. Karakter ne Ëini ni ugled. Istinski karakter
je svojstvo duπe koje se otkriva u ponaπanju.
Dobar karakter je kapital mnogo veÊe vrijednosti od zlata
ili srebra. Na njega ne utjeËu panika na burzi i padovi. Onog
dana kad zemaljska dobra budu zbrisana, on Êe donijeti bogat
dobitak. NeporoËnost, Ëvrstina i postojanost kvalitete su koje bi
svatko trebao ozbiljno traæiti i njegovati. One daju onome tko ih
posjeduje neodoljivu silu — silu koji ga Ëini snaænim da Ëini do-
bro, odluËnim da se odupre zlu i jakim da podnese nevolje.
Snaga karaktera sastoji se od dvojega: moÊi volje i moÊi samo-
kontrole. Mnogi mladi brkaju snaæne, neukroÊene strasti s Ëvr-
stinom karaktera, a istina je da je onaj kime gospodare njegove
strasti slabiÊ. Prava veliËina i plemenitost mjeri se njegovom moÊi
da svlada svoje osjeÊaje, a ne da moÊ njegovih osjeÊaja svlada i
podËini njega. NajjaËi Ëovjek je onaj koji, iako osjetljiv na nepravdu,
obuzdava strasti i opraπta svojim neprijateljima.
Kad bi se kod mladih posjedovanje dobrog karaktera i prija-
teljske naravi smatralo jednako vaænim kao i oponaπanje svjetovne
mode u oblaËenju i ponaπanju, tamo gdje je danas jedan, vidjeli
bismo na stotine mladih koji se penju stepenicama aktivnog æivota
spremni da vrπe plemenit utjecaj na druπtvo. (CG 161,162)

221
4. kolovoza

Krist — naπ PomoÊnik i Otkupitelj

“Jer kao πto su nepokornoπÊu jednoga Ëovjeka svi postali
greπnici, tako Êe i pokornoπÊu jednoga svi postati praved-
nici.” (Rimljanima 5,19)
Nakon πto je Ëovjek pao i nije mogao nadvladati Sotonu svo-
jom ljudskom snagom, Krist je doπao iz kraljevskih dvorova na
Nebu da bi mu pomogao svojom ljudskom i boæanskom snagom.
Krist je znao da se Adam u Edenu, sa svim prednostima koje je
uæivao, mogao oduprijeti Sotoninim kuπnjama i pobijediti ga. On
je takoer znao da se izvan Edena, odvojen od Boæje svjetlosti i
ljubavi nakon pada, Ëovjek neÊe moÊi oduprijeti Sotoninim kuπ-
njama svojom vlastitom snagom. Da bi mu donio nadu i spasio
ga od potpunog uniπtenja, ponizio je sam sebe i uzeo ljudsku narav.
Svojom boæanskom i ljudskom silom mogao je doprijeti do Ëovje-
ka tamo gdje se nalazio. Priskrbio je Adamovim palim sinovima
i kÊerima snagu koju sami nisu imali. Tom snagom u Njegovo
ime oni mogu nadvladati Sotonine kuπnje. ...
Adam i Eva æivjeli su u Edenu u najpovoljnijim okolnosti-
ma. ... Nisu bili pod osudom grijeha. ... Tvorac njihovog postoja-
nja bio je njihov uËitelj. Ali oni su podlegli kuπnjama preprede-
nog neprijatelja i pali pod njegovu vlast. »etiri tisuÊe godina So-
tona je radio protiv Boæje vladavine i dobio snagu i iskustvo iz
prakse. Pali ljudi nisu imali prednosti kakve je imao Adam u
Edenu. Oni su bili odvojeni od Boga Ëetiri tisuÊe godina. Mudro-
sti da prepoznaju Sotonine kuπnje i snage da im se odupru bivalo
je sve manje dok se nije uËinilo da Sotona pobjedonosno vlada
Zemljom. Apetit i strasti, ljubav prema svijetu i drski grijesi bili
su veliki korijeni zla od kojih se umnoæila svaka vrsta pokvare-
nosti. (1SM 279,280)
Naπi æivoti mogu izgledati zamrπeni, ali ako se povjerimo mu-
drom, Velikom Graditelju, On Êe izgraditi uzorak æivota i karak-
tera koji Êe biti na njegovu slavu. Taj karakter koji izraæava sla-
vu — karakter Kristov — bit Êe primljen u Boæji raj. (DA 331)
Svaki onaj koji vjerom sluπa Boæje zapovijedi, dostiÊi Êe sta-
nje bezgreπnosti u kojem je Adam æivio prije svojeg sagreπenja.
(ST 23. srpnja 1902.)

222
 5. kolovoza

Visoko duhovno stanje je dostiæno

“Onomu koji vas moæe oËuvati od pada i postaviti neporoËne
i razdragane pred njegovom slavom.” (Juda 24)
Krist je bio posluπan svim zahtjevima Zakona. ... Svojom savr-
πenom posluπnoπÊu On je omoguÊio svakom ljudskom biÊu da po-
πtuje Boæe zapovijedi. Kada se pokorimo Kristu, srce se ujedinjuje
s Njegovim srcem, volja se sjedinjuje s Njegovom, um postaje jedno
s Njegovim, misli se stapaju s Njegovim mislima i mi æivimo Nje-
govim æivotom. To znaËi biti odjeven u haljinu Njegove praved-
nosti. Pa kad Gospodin pogleda na nas, On ne vidi odjeÊu od smo-
kvinog liπÊa, golotinju i izobliËenost izazvanu grijehom, veÊ svoju
vlastitu haljinu pravednosti, savrπenu posluπnost Jahvinom za-
konu. (FLB 113)
Preko plana otkupljenja Bog je osigurao sredstva za svlada-
vanje svake greπne crte i pobjedu nad svakom kuπnjom koliko
god bila snaæna. (1SM 82)
I najjaËa kuπnja nije izgovor za grijeh. Koliko god se veliki
pritisak obruπio na naπu duπu, prijestup je naπe vlastito djelo.
Nije ni u zemaljskoj vlasti ni u vlasti pakla da natjera nekoga
da sagrijeπi. Volja mora biti pokorena i srce to mora dopustiti,
inaËe strast ne moæe nadvladati razum niti pokvarenost pobije-
diti pravednost. (ST 15. travnja 1913.)
Ako stanete pod krvlju umrljanu zastavu Kneza Emanuela
vjerno obavljajuÊi Njegovu sluæbu, nikada se neÊete morati pre-
dati kuπnji jer na vaπoj strani stoji Onaj koji vas moæe saËuvati
od pada. (HC 19)
NeÊemo osjeÊati potrebu da zadræavamo ijednu sklonost pre-
ma grijehu. (Efeæanima 2,1-6) ...
Kao sudionici boæanske naravi, odbacit Êemo sve uroene i
steËene sklonosti prema zlu i postati æiva sila na dobro. UËeÊi
stalno od boæanskog uËitelja, uzimajuÊi svakodnevno udjela u Nje-
govoj naravi, mi suraujemo s Bogom u svladavanju kuπnji koje
nam Sotona stalno podmeÊe. Bog radi, i Ëovjek radi, i na taj na-
Ëin Ëovjek postaje jedno s Kristom kao πto je Krist jedno s Ocem.
Tako mi sjedimo zajedno s Kristom na nebesima. Um se odmara
u miru i sigurnosti u Isusu. (7BC 943)

223
6. kolovoza

Kako dostiÊi visinu krπÊanske

savrπenosti
“Onomu koji, prema snazi πto silu svoju oËituje u nama,
moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo mo-
liti ili misliti.” (Efeæanima 3,20)
Ako dopustite da Bog bude vaπa snaga, moÊi Êete i u najnepo-
voljnijim okolnostima dostiÊi visinu i πirinu krπÊanske savrπeno-
sti za koju ste jedva i mislili da ju je moguÊe dostiÊi. Vaπe Êe
misli biti uzdignute, imat Êete plemenite æelje, jasno razumijeva-
nje istine i ciljeve koji Êe vas uzdignuti iznad svega neËistog.
Vaπe misli i djela moraju biti savrπeni ukoliko æelite dostiÊi
savrπenstvo karaktera. Dok ste u kontaktu sa svijetom, trebali
biste paziti da ne oËekujete odobravanje ljudi i ne æivite za nji-
hovo miπljenje. ... Razvijajte milosrdnu poniznost i predajte svoje
bespomoÊne duπe Kristu. ... Usred zbrke i kuπnji svjetovnog mno-
πtva, vi moæete savrπenom prijaznoπÊu odræati nezavisnost svoje
duπe.
Ako ste u svakodnevnoj zajednici s Bogom, nauËit Êete ljude
gledati Boæjim oËima, a osjeÊaj obveze da donesete blagoslov na-
paÊenom ËovjeËanstvu naiÊi Êe na dragovoljan odaziv. Vi niste svoji.
Vaπ Gospodin polaæe pravo na vaπe najdublje osjeÊaje i na najuz-
viπeniju sluæbu u vaπem æivotu. On vas ima pravo uporabiti — i
vaπe tijelo i vaπ duh — do najpotpunije mjere vaπih sposobnosti
sebi na Ëast i slavu. Koji god kriæ se od vas zatraæi da ga pone-
sete … to trebate prihvatiti bez gunanja. ...
Mnogi ljudi na svijetu æive bez Boga i nade. Oni su optere-
Êeni krivnjom, pokvareni i poniæeni, zarobljeni Sotoninim prije-
varama. Ali Krist je i za njih siπao s Neba da ih otkupi. Oni su
predmet najnjeænijeg saæaljenja, ljubavi i neumornih napora jer
su na rubu propasti. Oni pate od nezadovoljenih æelja, razuzdanih
strasti i osude svoje vlastite savjesti. Oni su jadni u svakom smislu
te rijeËi zato πto gube oslonac u ovom æivotu i nemaju nade za
æivot koji Êe doÊi.
Vi imate vaæno polje rada i trebali biste biti aktivni i marljivi
odazivajuÊi se na Gospodarove pozive s radoπÊu i bezuvjetnom po-
sluπnoπÊu. (4T 567,568)

224
 7. kolovoza

Savrπenost u domeni ljudske naravi

“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebe-
ski.” (Matej 5,48)
Naπ Spasitelj je savrπeno poznavao ljudsku narav i On kaæe
svakom ljudskom biÊu: “Budite savrπeni kao πto je savrπen Otac
vaπ nebeski.” Kao πto je Bog savrπen u svojoj naravi, tako i Ëo-
vjek treba biti savrπen u domeni svoje naravi. Oni koji prime Krista,
nalaze se meu onima kojima su upuÊene rijeËi pune nade: “A
koji ga primiπe, dade im vlast da budu sinovi Boæji, koji vjeruju
u ime njegovo.” Ove nam rijeËi kazuju da trebamo teæiti za sa-
vrπenim i najuzviπenijim karakterom, karakterom koji je sliËan
boæanskom. Kada netko posjeduje takav karakter, æivot, preda-
nost i ËistoÊa vjere pouËan je primjer drugima. (MM 112,113)
Ali oni koji misle da Êe doæivjeti Ëarobnu promjenu karak-
tera bez uloæenog napora da nadvladaju grijeh, bit Êe razoËara-
ni. Mi nemamo razloga za strah sve dok gledamo na Isusa, nemamo
razloga sumnjati da On moæe spasiti sve koji dou Njemu. Me-
utim, uvijek postoji opasnost da naπa stara narav iznova prevlada
i tako neprijatelj pripremi neku zamku Ëime bismo ponovno po-
stali njegovi zarobljenici. Svoje spasenje trebamo postiÊi sa stra-
hom i drhtanjem jer je Bog taj koji Ëini u nama da æelimo i uËi-
nimo kako je Njemu ugodno. Svojim ograniËenim snagama tre-
bamo biti sveti u svojoj sferi kao πto je Bog u svojoj. U granicama
svojih sposobnosti trebamo pokazati istinu, ljubav i savrπenstvo
boæanskog karaktera. Kao πto vosak prianja za peËat, tako i duπa
treba prionuti za Boæji Duh i odraæavati Kristov lik.
Svakodnevno trebamo rasti u duhovnoj krasoti. »esto neÊemo
uspjeti u svojim naporima da oponaπamo boæanski uzor. »esto Êemo
se morati pokloniti do Kristovih nogu i plakati zbog svojih nedo-
stataka i pogreπaka, ali nemojmo se obeshrabriti. Moramo se moliti
joπ usrdnije, vjerovati potpunije i iznova pokuπati s veÊom snagom
uzrasti u Gospodnje obliËje. BuduÊi da ne vjerujemo svojim vlastitim
snagama, vjerovat Êemo sili naπeg Otkupitelja i dati slavu Bogu
koji je izvor zdravlja naπeg biÊa i naπ Bog. (1SM 336,337)

225
8. kolovoza

»asni u pobudama i djelima

“Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni
milosra!” (Efeæanima 4,32)
NaËela, pravednost i Ëestitost trebalo bi uvijek njegovati. »e-
stitost se neÊe zadræati tamo gdje se ugnijezdilo laskanje. One
se nikad neÊe sloæiti; jedna potjeËe od Baala, a druga je od Boga.
Gospodar traæi od svojih slugu da budu Ëasni u pobudama i dje-
lima. ... Oni koji izaberu Ëestitost kao svojeg prijatelja, ona Êe se
oËitovati u svim njihovim djelima. Mnogima takvi ljudi nisu dra-
gi, ali Bogu jesu.
Sotona tako radi da se svugdje nametne. On æeli razdvojiti
prave prijatelje. Ima ljudi koji uvijek priËaju, ogovaraju i πire laæno
svjedoËanstvo Ëime siju sjeme nejedinstva i izazivaju sukobe. Nebo
gleda na ovu skupinu kao na Sotonine najefikasnije sluge. Ali
Ëovjek koji je povrijeen nalazi se u mnogo manjoj opasnosti od
onoga kojemu se laska i veliËa ga se za par naizgled uspjeπnih
pokuπaja. Pohvala toboænjih prijatelja opasnija je od ukora.
Svatko tko hvali sebe briπe ugled koji je stekao svojim is-
krenim naporima. Istinski plemenit karakter neÊe sagnuti glavu
i uzeti za zlo laæne optuæbe neprijatelja; svaka tako izgovorena
rijeË ne vrijea, buduÊi da osnaæuje ono πto nije mogla sruπiti.
Gospodin bi æelio da se Njegov narod Ëvrsto ujedini s Njim, Bogom
ljubavi i strpljivosti. Svi bi trebali pokazati Kristovu ljubav u svojem
æivotu. Neka se nitko ne usudi omalovaæiti ugled ili poloæaj dru-
gog. To je samoljublje. ...
Nikada ne govorite s prijezirom o bilo kojem Ëovjeku jer on
moæe biti velik u Gospodnjim oËima, dok oni koji se osjeÊaju veli-
kima, pred Bogom mogu biti neznatni zbog pokvarenosti svojeg
srca. Naπa jedina sigurnost nalazi se u tome da se spustimo u
podnoæje kriæa, ponizimo se i vjerujemo u Boga jer samo On ima
moÊ da nas uËini velikima. ...
Sada nam je svima potrebna oπtroumnost i sposobnost. Po-
sao svakog Ëovjeka dovoljno je vaæan da bude izveden briæljivo i
vjerno. Jedan Ëovjek ne moæe uËiniti posao svih. Svatko ima svo-
je odreeno mjesto i posebnu zadaÊu. Svatko bi trebao shvatiti
da naËin na koji obavlja svoj posao mora izdræati ispit suda. (4T
607,608)

226
 9. kolovoza

Svladati loπe navike

“Sam sebe Ëuvaj Ëista!” (1. Timoteju 5,22)
ZnaËajan dio odgoja tvori znanje o tome πto Ëini ËistoÊu uma,
duπe i tijela.
Kada karakteru nedostaje ËistoÊa, kada grijeh postane dio
karaktera, to je Ëarobna sila koja je jednaka Ëaπi neke otrovne
tekuÊine. Snagu samokontrole i razumno ponaπanje potiskuje prak-
sa koja prlja cijelo biÊe. Ukoliko se ove greπne aktivnosti nasta-
ve, mozak slabi, postaje bolestan i gubi svoju ravnoteæu. Takvi
ljudi donose nesreÊu sebi i svima onima koji imaju bilo kakvu
vezu s njima. ...
Mnogo je lakπe izgraditi loπe navike nego dobre. Loπe navike
pobjeuju se s mnogo viπe napora. Pokvarenost srca pripisuje se
dobro poznatoj Ëinjenici da je potrebno mnogo manje truda da se
obeshrabri mladeæ, pokvare njihovi ideali i poboæan karakter ne-
go da se u njihov karakter usadi ustrajnost, ËistoÊa i Ëiste vrline
pravednosti i istine. Popuπtanje sebi, ljubav prema uæicima, mr-
ænja, ponositost, oholost, zavist i ljubomora spontano Êe rasti bez
opomene i pouke. U naπem sadaπnjem palom stanju dovoljno je
da um i karakter prepustimo njihovim prirodnim sklonostima. U
svijetu prirode ostavite polje neobraeno i uskoro Êe zarasti u korov
i trnje; ali ako æelite da rodi dragocjeno æito i raste prekrasno
cvijeÊe, morate prionuti na obraivanje i stalan rad.
Sada stavljamo pred vas potrebu stalnog opiranja zlu. »itavo
Nebo je zainteresirano za muπkarce i æene koje je Bog toliko ci-
jenio da je dao svojeg voljenog Sina da umre da ih spasi. Nijed-
no drugo biÊe koje je Bog stvorio nije sposobno za takav napredak,
takvu plemenitost, takvu Ëast kao Ëovjek. A kad ljudi otupe u svojim
pokvarenim strastima i potonu u grijeh, kako ih Bog takve moæe
gledati! »ovjek ne moæe zamisliti πto moæe biti i πto moæe postati.
ZahvaljujuÊi Kristovom milosru, on moæe stalno umno napredo-
vati. Ako dopusti da svjetlo istine zasja u njegovom umu i ljubav
Boæja se izlije u srce, miloπÊu Krista koji je umro da mu pruæi
æivot moæe biti silan Ëovjek — zemaljsko dijete, ali i baπtinik bes-
mrtnosti. (IHP 195)

227
10. kolovoza

PosveÊenje cijelog Ëovjeka

“Te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite
i da se obuËete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju
u istinskoj pravednosti i svetosti.” Efeæanima 4,23.24)
Istina mora posvetiti cijelo biÊe — um, misli, srce i sve snage.
Æivotne sile se viπe ne troπe na osjetilna i nedopuπtena zadovolj-
stva. »ovjek mora pobijediti sve to ili Êe to pobijediti njega. ...
Misli trebaju biti Ëiste. Koliko muπkaraca i æena ne shvaÊa da
sve πto Ëine sa svojim tijelom utjeËe na snagu i ËistoÊu uma i
srca.
Pravi krπÊanin stjeËe iskustvo koje donosi svetost. On je bez
ijedne mrlje i osjeÊaja krivnje na svojoj savjesti ili bilo kakvog
traga izopaËenosti duπe. Duh Boæjeg zakona s naËelima koja ogra-
niËavaju, utkan je u sam njegov æivot. Svetost istine prosvjetljuje
njegovo razumijevanje i svijest. Æar savrπene ljubavi prema Otku-
pitelju razgoni otrovno ozraËje koje je odvajalo njegovu duπu od
Boga. Boæja volja koja je sada postala i njegova uzdiæe ga, Ëisti,
oplemenjuje i posveÊuje. Njegovo lice odraæava nebesko svjetlo.
Tijelo mu postaje prikladan hram Svetog Duha. Svetost krasi njegov
karakter. Bog moæe s njim odræavati tijesnu vezu jer je i duπom
i tijelom u potpunom skladu s Bogom. ...
Bog æeli da shvatimo da On ima pravo na um, duπu, tijelo i
duh — nad svim πto posjedujemo. Mi smo Njegovi po stvaranju i
otkupljenju. Kao naπ Stvoritelj, On æeli da Mu sluæimo u potpu-
noj odanosti. Kao Spasitelj, On ima pravo na naπu ljubav, takvu
ljubav koja se ni s Ëim ne moæe usporeivati. Ovog Njegovog prava
trebamo biti svjesni u svakom trenutku svojeg æivota. ... Naπe
tijelo, duπa i æivot pripada Njemu ne samo zato πto je to Njegov
besplatni dar, veÊ zato πto nas obasipa svojim blagoslovima i daje
nam snage da iskoristimo pruæene prednosti. ... On kaæe: “A koji
ga primiπe dade im vlast da budu sinovi Boæji, koji vjeruju u ime
njegovo.” ...
Oni koji su doista djeca Boæja predstavljat Êe Krista svojim
karakterom. Njihova Êe djela odisati njeænoπÊu, suosjeÊanjem, lju-
bavlju i ËistoÊom Sina Boæjeg. I πto se duh, duπa i tijelo potpu-
nije pokore Duhu Svetom, to Êe miomiris naπeg prinosa biti ugodniji
Gospodinu. (7BC 909)

228
 11. kolovoza

U skladu sa Zakonom
“PouËi me da se tvoga dræim Zakona, i Ëuvat Êu ga svim
srcem.” (Psalam 119,34)
Novoroeno srce dovedeno je u sklad s Bogom kao i s Njegovim
zakonom. Kada se u greπniku dogodi snaæna promjena, on pre-
lazi iz smrti u æivot, iz grijeha u svetost, iz prijestupa i pobune
u posluπnost i vjernost. ...
Pogreπne teorije o posveÊenju ... koje se javljaju zbog nemara
ili odbacivanja boæanskog Zakona, imaju istaknuto mjesto u vjer-
skim pokretima danaπnjice. Ove teorije su i laæne u pitanju dok-
trine i opasne u praksi; zbog Ëinjenice da se na njih, uopÊeno go-
voreÊi, gleda blagonaklono, dvostruko je vaæno da svi imaju jasno
razumijevanje o tome πto Sveto pismo govori o ovom pitanju.
Pravo posveÊenje je biblijska doktrina. Apostol Pavao, u svojem
pismu solunskoj crkvi, izjavljuje: “Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe
posveÊenje”, i moli: “A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno
posveti!” (1. Solunjanima 4,3; 5,22). Biblija jasno nauËava πto znaËi
posveÊenje i kako se ono postiæe. Spasitelj se molio za svoje uËenike:
“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina. Ja sebe samog posveÊu-
jem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,17.19) I
Pavao nauËava da vjernici trebaju biti “posveÊeni Duhom Svetim”
(Rimljanima 15,16). Koja je zadaÊa Svetog Duha? Isus je rekao
svojim uËenicima: “A kada doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u
svu Istinu.” (Ivan 16,13) Psalmist kaæe: “Zakon je tvoj istina.”
Ljudima su preko Boæje rijeËi i Njegova Duha objavljena velika
naËela pravednosti utkana u Njegov Zakon. BuduÊi da je Boæji
zakon “svet, pravedan i dobar”, prijepis boæanskog savrπenstva,
slijedi da Êe karakter, oblikovan posluπnoπÊu tom Zakonu, biti svet.
Krist je savrπen primjer takvog karaktera. On kaæe: “Ja sam vrπio
zapovijedi svojega Oca.” “Ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.”
(Ivan 15,10; 8,29) Kristovi sljedbenici trebaju biti nalik na Njega
— Boæjom miloπÊu oblikovati karakter u skladu s naËelima Njegovog
svetog Zakona. To je biblijsko posveÊenje.
Ovo djelo moæe biti dovrπeno jedino vjerom u Krista i silom
Duha koji prebiva u Bogu. (RB 13,14)

229
12. kolovoza

Laæno posveÊenje
“Tko god tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovije-
di, laæac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi nje-
govu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav
Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5)
PosveÊenje koje danas zauzima istaknuto mjesto u vjerskom
svijetu nosi sa sobom duh samouzdizanja i preziranja Boæjeg za-
kona, πto je strano biblijskoj vjeri. Njegovi zagovornici nauËavaju
da je posveÊenje trenutaËno djelo pri Ëemu se samo vjerom po-
stiæe savrπena svetost. “Samo vjeruj,” kaæu oni, “i bit Êeπ blago-
slovljen.” Nikakav daljnji napor od strane primatelja nije potre-
ban. Istodobno oni poriËu autoritet Boæjeg zakona, naglaπavajuÊi
da su osloboeni obveze dræanja zapovijedi. No mogu li ljudi biti
sveti i u skladu s Boæjom voljom i karakterom ako se ne usklade
s naËelima koja su izraz Njegove naravi i volje? ...
Æelja za lakom religijom koja ne zahtijeva borbu, samoodri-
canje i odbacivanje besmislica ovoga svijeta, uËinila je doktrinu
o vjeri i samo vjeri popularnom, ali πto kaæe Boæja rijeË? Apostol
Jakov govori: “©to koristi, braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru,
a djela nema? Zar ga vjera moæe spasiti? … Æeliπ vidjeti, o lu-
aËe, da je vjera bez djela beskorisna?”
Boæja rijeË svjedoËi protiv ove doktrine o vjeri bez djela kao
velikoj zamki. Nije vjera ta koja tvrdi da se zasluge Neba mogu
postiÊi bez ispunjavanja uvjeta na temelju kojih se milost daje;
to je pretpostavka. Prava vjera utemeljena je na obeÊanjima i od-
redbama Svetog pisma.
Neka se nitko ne zavarava misleÊi da moæe postati svet dok
namjerno krπi neke od Boæjih zahtjeva. UËinjeni grijeh uπutkava
glas Svetoga Duha i odvaja duπu od Boga ... “Tko god tvrdi: ‘Po-
znajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema
istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savr-
πenstva doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1.
Ivanova 2,4.5) (RB 15—17)

230
 13. kolovoza

Dojmovi, osjeÊaji i narkotici

“Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve
putove laæne.” (Psalam 119,104)
Ima mnogo nemirnih duhova koji se ne æele pokoriti stezi,
organizaciji i redu. Oni misle da Êe njihova sloboda biti uskraÊe-
na ako stave na stranu svoje prosuivanje i pokore se prosuivanju
ljudi s iskustvom. Boæje djelo neÊe napredovati sve dok se takvi
ne odluËe pokoriti redu i odbace lakomislen, neuredan duh fana-
tizma sa svojih sastanaka.
Dojmovi i osjeÊaji nisu pouzdan dokaz da nekoga vodi Go-
spodin. Sotona Êe, ako se na njega ne sumnja, davati osjeÊaje i
dojmove. To nisu sigurni vodiËi. Svi bi se trebali u potpunosti upo-
znati s dokazima svoje vjere i prouËavati o tome kako mogu uljep-
πati svoj poziv i donijeti plodove na slavu Bogu. ...
Neko vrijeme, on [pacijent u sanatoriju u Battle Creeku] je
mislio da dobiva novo svjetlo. Bio je jako bolestan i trebao je us-
koro umrijeti. ... Oni kojima je iznio svoje vienje sluπali su ga
nestrpljivo, a neki su misli da je nadahnut. ... Mnogima je izgle-
dalo da je njegovo razmiπljanje bez ikakve mane. Govorili su o
silnim poticajima koje su Ëuli u njegovoj bolesniËkoj sobi. Najljepπi
prizori proπli su pred njim. Meutim, koji je bio izvor njegovog
nadahnuÊa? Bio je to morfij koji je dobivao da bi mu bili olakπa-
ni bolovi.
U mnogim toboænjim lijekovima nalaze se otrovi koji stva-
raju navike i apetite koji uniπtavaju i duπu i tijelo. Mnogi od nad-
rilijekova koji se zovu patentirani lijekovi, pa Ëak i neki lijekovi
koje prepisuju lijeËnici, djeluju tako da stvaraju podlogu za ovis-
nost o piÊu, opiju i morfiju, tim straπnim prokletstvima za Ëovje-
Ëanstvo. (MH 127)
Ako blagoslov one koji tvrde da su posveÊeni i da su ga do-
bili navede da se oslanjaju na neki posebni osjeÊaj, a oni izjave
da nema potrebe za istraæivanjem svetog pisma jer im je objavljena
Boæja volja, tada je navodni blagoslov zapravo prijevara jer on
navodi one koji ga posjeduju da prosuuju na temelju svojih ne-
posveÊenih emocija i maπte i da zatvore svoje uπi pred Boæjim
glasom u Njegovoj rijeËi. (RB 55)

231
14. kolovoza

Bubnjevi, ples i buka

“Ali sve neka bude pristojno i uredno!” (1. KorinÊanima
14,40)
Ono πto ste mi opisali ... Gospodin mi je pokazao da Êe se
dogaati i neposredno prije kraja vremena milosti. Svakovrsna
pretjerivanja doÊi Êe do izraæaja. Bit Êe galame, udaranja u bub-
njeve, bit Êe glazbe i plesa. OsjeÊaji razumnih ljudi bit Êe toliko
poremeÊeni da neÊe biti u stanju donositi pravilne odluke. Ovo
se naziva pokretom koji vodi Sveti Duh.
Sveti Duh se nikada ne objavljuje takvim metodama — lu-
dom bukom. Ovo je Sotonin izum da prikrije svoje dobro smiπ-
ljene metode kojima æeli uËiniti da Ëista, iskrena istina za ovo
vrijeme koja uzdiæe, oplemenjuje i posveÊuje nema efekta. ... Lu-
da buka potresa osjetila i izopaËuje ono πto bi moglo biti na
blagoslov kada bi se pravilno uporabilo. Utjecaji sotonskih sila
mijeπaju se s galamom i bukom i pretvaraju u karneval, i sve se
to naziva djelovanjem Svetoga Duha. ... Sudjelovanje u takvom
navodnom buenju navodi ljude da se prepuste vjetru i valovima.
Oni ne mogu reÊi πto su prije znali vezano za biblijska naËela.
Ovakvu vrstu bogosluæja ne bi trebalo odobravati. Ista vrsta
utjecaja uvukla se nakon 1844. godine. Vidjeli su se isti prizori.
Ljudi su bili ushiÊeni i radili sa silom za koju su mislili da je od
Boga. ...
Muπkarci i æene koji su mislili da ih vodi Sveti Duh odræa-
vali su sastanke goli. Govorili su o svetom tijelu. PriËali su da
su izvan domaπaja sile kuπnje. Pjevali su, vikali i buËili na sve
moguÊe naËine. ... Sotona je bio njihov pokretaË, a rezultat je bio
blud. Ono πto je vezano za Boga osramoÊeno je. Ljudi su istinu,
svetu istinu oborili u prah. ...
Nosila sam svoje svjedoËanstvo objavljujuÊi da su ovi fana-
tiËni pokreti, ova buka i galama nadahnuti sotonskim duhom koji
je Ëinio Ëuda ne bi li prevario ako je moguÊe i izabrane.
Mi trebamo bdjeti i odræavati blisku zajednicu s Kristom da
ne bismo bili prevareni. Gospodin æeli da u Njegovoj sluæbi vla-
daju red i disciplina, a ne uzbuenje i zbrka. (RB 50—52)

232
 15. kolovoza

Nema mjesta hvalisanju

“Rekoh: ‘Jao meni, propadoh, jer Ëovjek sam neËistih usa-
na, u narodu neËistih usana prebivam, a oËi mi vidjeπe
Kralja, Jahvu nad Vojskama!’” (Izaija 6,5)
Oni koji su doæivjeli biblijsko posveÊenje pokazat Êe duh
poniznosti. Poput Mojsija, oni vide svu veliËinu svetosti kao i svoju
vlastitu nedostojnost u usporedbi s ËistoÊom i uzviπenom savrπe-
noπÊu BeskonaËnog.
Prorok Daniel bio je primjer istinskog posveÊenja. Njegov dugi
æivot bio je ispunjen uzviπenom sluæbom za svojega Gospodara.
On je bio “miljenik” (Daniel 10,11) Neba. Ipak, umjesto da sebe
naziva Ëistim i svetim, ovaj poπtovanja vrijedan prorok poistovjetio
se s doista greπnim Izraelom dok je molio Boga u ime svojeg na-
roda: “Prikloni uho svoje i sluπaj … jer mi te ne molimo zbog
svoje pravednosti, veÊ zbog velikih smilovanja tvojih. … Mi sagri-
jeπismo, mi zlo uËinismo.” On izjavljuje: “Ja sam joπ govorio, mo-
leÊi se i priznavajuÊi grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela.
…” (Daniel 9,18.15.20)
Kada je Job Ëuo Gospodnji glas iz vihora, uzviknuo je: “Sve
rijeËi svoje zato ja poriËem i kajem se u prahu i pepelu.” (Job
42,6) Kada je Izaija vidio Gospodnju slavu i Ëuo kerubine kako
kliËu: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama”, uzviknuo je: “Jao
meni, propadoh, jer Ëovjek sam neËistih usana!” (Izaija 6,3.5) Pavao,
nakon πto je bio odnesen na treÊe nebo i Ëuo stvari koje Ëovjek
ne moæe izgovoriti, govori o sebi kao “najmanjemu od najmanje-
ga” (2. KorinÊanima 12,2-4; Efeæanima 3,8). Voljeni Ivan koji se
naslanjao na Kristove grudi i gledao Njegovu slavu, pao je pred
noge anela kao mrtav (Otkrivenje 1,17).
Nema samouzviπenja niti hvalisavih izjava o slobodi od gri-
jeha kod onih koji hodaju u sjenci kriæa s Golgote. Oni osjeÊaju
da je njihov grijeh prouzrokovao agoniju Boæjeg Sina slamajuÊi
Njegovo srce i ova misao Êe ih voditi do samoponiæenja. Oni koji
æive sasvim blizu Krista vide u najjasnijem svjetlu slabosti i gre-
πnost ËovjeËanstva i njihova je jedina nada samo u raspetom i
uskrslom Spasitelju. (RB 14,15)

233
16. kolovoza

Spasenje iz dana u dan

“Dakle, tko misli da stoji neka se Ëuva da ne padne!” (1.
KorinÊanima 10,12)
Petrov pad nije bio trenutaËan, veÊ postupan. Samopuzda-
nje ga je dovelo do uvjerenja da je spaπen i korak po korak sila-
zio je sve niæe sve dok se nije odrekao svojega Gospodina. S ove
strane neba nikada ne moæemo biti sigurni u sebe ili svoje osje-
Êaje niti da smo sigurni od kuπnji. One koji prihvate Spasitelja,
koliko god njihovo obraÊenje bilo iskreno, nikada ne bi trebalo
uËiti da govore ili osjeÊaju da su spaπeni. To je pogreπno. Svakog
bi trebalo uËiti da njeguje nadu i vjeru, ali Ëak i kad se predamo
Kristu i znamo da nas On prihvaÊa, mi nismo izvan dometa kuπnji.
... Samo onaj tko izdræi kuπnju dobit Êe krunu æivota (Jakov 1,12).
Oni koji prihvaÊaju Krista i u svojoj prvoj ljubavi kaæu: “Ja
sam spaπen”, nalaze se u opasnosti da vjeruju u sebe. ... RijeËi
iz 1. KorinÊanima 10,12 savjetuju nas: “Tko misli da stoji, neka
se Ëuva da ne padne!” Naπa jedina sigurnost je u stalnom nepo-
vjerenju u sebe i u ovisnosti o Kristu.
Ima mnogo onih koji propovijedaju Krista, ali koji nikada nisu
postali zreli krπÊani. Oni priznaju da je Ëovjek pao, da su nje-
gove sposobnosti oslabljene i da nije spreman za moralna dosti-
gnuÊa, meutim, kaæu da je Krist ponio sav teret, svu patnju i
samoodricanje i da Mu æele prepustiti da ga i dalje nosi. Govore
da oni ne trebaju Ëiniti niπta osim da vjeruju; ali Krist je rekao:
“Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe,
neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) ...
Nikada si ne smijemo dopustiti stanje samozadovoljstva i
opuπtenosti ili da prestanemo napredovati govoreÊi: “Spaπen sam.”
Kada se bavimo ovom miπlju, prestaju postojati razlozi za bdje-
nje, molitvu i ozbiljno nastojanje da se doe do viπih dostignuÊa.
Nijedan posveÊeni jezik neÊe izgovoriti ove rijeËi sve dok Krist
ne doe i mi uemo kroz vrata u Boæji grad. Tada Êemo, uz najveÊe
poËasti, moÊi odati slavu Bogu i Janjetu za vjeËno spasenje. (RB
42,43)

234
 17. kolovoza

ZnaËenje obraÊenja
“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nesta-
lo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17)
Stara narav, roena od krvi i volje tijela, ne moæe baπtiniti
kraljevstvo Boæje. Stari putovi, naslijeene sklonosti i prijaπnje
navike moraju se odbaciti jer se milost Boæja ne stjeËe naslije-
em. Novoroenje se odraæava u novim pobudama, novom ukusu
i novim sklonostima. Oni koji su preporoeni Svetim Duhom u
nov æivot, postaju dionici boæanske naravi, i u svim svojim navi-
kama i praksi pruæaju oËevidne dokaze o svojoj æivoj povezanosti
s Kristom. Ako oni koji tvrde da su krπÊani zadræe sve svoje ma-
ne i sklonosti, po Ëemu se onda razlikuju od svijeta? Oni istinu
nisu prihvatili kao neπto πto posveÊuje i oplemenjuje duπu. Oni
nisu nanovo roeni. ...
Pravo obraÊenje mijenja uroene i steËene sklonosti k zlu.
Boæja vjera je kao Ëvrsta tkanina koja se sastoji od bezbroj vje-
πto isprepletenih niti. Samo mudrost koja dolazi od Boga Ëini ovu
tvorevinu tako kompletnom. Ima mnogo vrsta tkanina koje na prvi
pogled izgledaju jako fine, ali ne mogu izdræati ispit. Prilikom
pranja pokaæe se da su njihove boje nepostojane. Na ljetnoj tem-
peraturi one blijede i gube svoj izgled. Takve tkanine ne mogu
izdræati grubo rukovanje.
Tako je i s vjerom mnogih. Kad osnova i potka karaktera ne
mogu izdræati ispit kuπnje, materijal od kojeg su naËinjeni poka-
æe se bezvrijednim. Napori da se na staru tkaninu stave nove
zakrpe bit Êe neuspjeπni, jer se stara izlizana tkanina kida od
nove ËineÊi rupu joπ veÊom nego πto je bila. Krpanje neÊe pomo-
Êi. Jedini naËin je da se staro sve zajedno odbaci i zamijeni pot-
puno novim.
Kristov plan je jedini siguran. On izjavljuje: “Evo sve Ëinim
novo.” “Ako je tko u Kristu, on je novi stvor.” ... Krpana vjera
nema pred Bogom ni najmanje vrijednosti. On traæi cijelo srce.
(6BC 1101)
Isus je dao svoj æivot ... za nas. Pa zar mi neÊemo dati Nje-
mu svoje najbolje osjeÊaje, najsvetije æelje, najpotpuniju sluæbu?
(IHP 350)

235
18. kolovoza

PosveÊenje predvieno za one koji

svetkuju subotu
“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ... A sedmoga je dana
subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nika-
kva posla nemoj raditi.” (Izlazak 20,8-10)
Bog je objavio u svojoj RijeËi da je sedmi dan znak izmeu
Njega i Njegovog izabranog naroda — znak njegove odanosti. ...
Sedmi dan je Boæji izabrani dan. Bog nije ostavio da ovo
pitanje preinaËe sveÊenici ili vladari. Ono je odviπe znaËajno da
bi bilo prepuπteno ljudskom sudu. Bog je vidio da Êe ljudi traæiti
svoju vlastitu korist i udobnost i izabrati dan koji Êe najviπe
odgovarati njihovim æeljama, dan koji neÊe nositi boæanski auto-
ritet te je jasno izjavio da je sedmi dan subota Gospodnja.
Svaki Ëovjek na svijetu koji je Bog stvorio nalazi se pod za-
konima Njegove vladavine. Bog je stavio subotu u srediπte Deka-
loga i uËinio je mjerilom posluπnosti. Preko nje moæemo uËiti o
Njegovoj moÊi koja se oËituje u Njegovim djelima i objavljena je
u Njegovoj rijeËi. ...
Ljudi se nisu mogli postaviti u oËitiju oporbu u odnosu na
Boæje djelo i Njegov Zakon nego time πto su poduprli dan za koji
nema nijednog dokaza da je svet i objavili da Boga treba slaviti
u taj dan. Oni koji su promijenili Zakon zamjenjivanjem svete
Boæje subote laænom subotom i koji su nametnuli svetkovanje ove
laæne subote, uzdigli su sebe iznad Boga i veliËaju laæno umjesto
pravoga.
Oni koji odbacuju Boæji sveti dan odmora zbog laæne subote,
ti navodni krπÊani govore o posveÊenju. Ali Bog izjavljuje da On
posveÊuje samo one koji odaju Ëast jedino Njemu time πto poπtu-
ju Njegove zapovijedi. PosveÊenje o kojem govore oni koji i dalje
uporno grijeπe laæno je posveÊenje. Tako je svijet, kad je u pita-
nju vjera, prevaren od strane Boæjeg i ljudskog neprijatelja. ...
Ljudi tragaju za novim otkriÊima. Uzeli su obiËan dan koji
Bog nije posvetio niti ga blagoslovio. Proglasili su ga svetim danom,
ali to nije nikakav dokaz posveÊenja. Oni vrijeaju Boga prihva-
ÊajuÊi ljudske ustanove i pokazujuÊi svijetu kao krπÊansku subo-
tu dan za koji ne postoji “Tako reËe Gospodin”. (ST 31. oæujka
1898.)
236
 19. kolovoza

»ujte vijest uzbune

“Misli na nj na svim svojim putovima, i on Êe ispraviti tvoje
staze.” (Izreke 3,6)
Na svim svojim putovima trebali bismo priznati Boga i On
Êe upravljati naπim stazama. Trebali bismo se pozivati na Njego-
vu rijeË poniznih srca, traæiti Njegov savjet i odreÊi se svoje vo-
lje da bismo Ëinili Njegovu. Mi ne moæemo niπta uËiniti bez Bo-
ga.
Imamo najveÊi razlog da slavimo pravu subotu i stanemo u
njezinu obranu jer je to znak koji odvaja Boæji narod od svijeta.
Zapovijedi koju je svijet uËinio nevaæeÊom Boæji narod Êe upravo
zbog ovog razloga dati najveÊu Ëast. To Êe biti onda kad nevjer-
nici odbace s prijezirom Boæju rijeË, a budu pozvani vjerni Ka-
lebi. Tada Êe oni stajati Ëvrsto na mjestu svoje duænosti bez pa-
rade i bez odstupanja zbog prijekora. Nevjerni uhode stajali su
spremni da uniπte Kaleba. On je vidio kamenje u rukama onih
koji su donijeli laæni izvjeπtaj, ali ga to nije zaplaπilo; on je imao
poruku i æelio ju je prenijeti. Isti duh Êe pokazati i oni koji su
vjerni Bogu.
Psalmist kaæe: “Oskvrnuπe Zakon tvoj. Stoga ljubim zapovi-
jedi tvoje viπe no zlato, zlato æeæeno.” (Psalam 119,126.127) Kada
se ljudi pribliæe Isusu, kada Krist prebiva vjerom u njihovim sr-
cima, njihova ljubav prema Boæjim zapovijedima sve snaænije raste
u odnosu na prijezir koji svijet gomila prema Njegovim svetim
propisima. U ovo vrijeme prava subota mora biti objavljena svi-
jetu perom i glasom. BuduÊi da se Ëetvrta zapovijed i oni koji je
svetkuju odbacuje i prezire, vjerni osjeÊaju da je vrijeme da ne
kriju svoju vjeru, veÊ da uzdignu Jahvin zakon, razviju zastavu
na kojoj je ispisana poruka treÊeg anela, Boæje zapovijedi i Isu-
sovo svjedoËanstvo.
Neka oni koji imaju istinu kakva je u Isusu ne odobravaju,
Ëak ni svojom πutnjom, djelovanje tajne bezakonja. Neka nikad
ne prestanu objavljivati uzbunu. ... Istina ne smije biti skrivana,
odbacivana ili zamaskirana, veÊ je treba potpuno priznati i hra-
bro objavljivati. (2SM 369,370)

237
20. kolovoza

Pravi znak istine

“ReËe mu: ‘Proi gradom Jeruzalemom i znakom tau obi-
ljeæi Ëela sviju koji tuguju i plaËu zbog gnusoba πto se u
njemu Ëine!’” (Ezekiel 9,4)
Obratite pozornost da oni koji primaju peËat istine silom
Svetoga Duha, a ovo djelo zapeËaÊivanja ovdje je prikazano sli-
kom Ëovjeka odjevenog u lan, jesu oni “koji tuguju i plaËu zbog
gnusoba πto se Ëine” u Crkvi. (3T 267)
Oni koji ne osjeÊaju æalost zbog svojega duhovnog pada niti
tuæe nad grijesima drugih, ostat Êe bez Boæjeg peËata. ...
NeÊe svi koji tvrde da svetkuju subotu biti zapeËaÊeni. »ak
i meu onima koji uËe druge istinu ima mnogo onih koji neÊe
primiti Boæji peËat na svoje Ëelo. Oni su imali svjetlo istine, zna-
li su volju svojega Gospodara, razumjeli su svaku toËku naπe vjere,
ali nisu imali odgovarajuÊa djela. ...
Nitko od nas neÊe primiti Boæji peËat dok god se u njego-
vom karakteru nalazi jedna mrlja ili nedostatak. Na nama je da
otklonimo nedostatke svojeg karaktera, da oËistimo hram duπe
od svake neËistoÊe. Tek tada Êe se izliti na nas kasna kiπa kao
πto se rana kiπa izlila na uËenike. ...
©to vi Ëinite, braÊo, u ovo vrijeme pripreme? Oni koji se
sjedinjuju sa svijetom postaju sliËni njemu i spremaju se da pri-
me æig Zvijeri. Oni koji se ne uzdaju u sebe, koji su ponizni pred
Bogom i Ëiste svoju duπu pokoravajuÊi se istini, postaju sliËni Nebu
i spremaju se da prime Boæji peËat na svoje Ëelo. Kad izie za-
povijed i peËat bude utisnut, njihov karakter ostat Êe Ëist i neo-
kaljan za svu vjeËnost.
Sada je vrijeme za pripremu. Boæji peËat neÊe nikad biti
stavljen na Ëelo greπnih muπkaraca i æena. On neÊe nikad biti
stavljen na Ëelo Ëastoljubivih muπkaraca i æena koji vole svijet.
On neÊe nikad biti stavljen na Ëela muπkaraca i æena laænog je-
zika i dvoliËnog srca. Svi koji prime peËat moraju biti bez mane
pred Bogom — kandidati za Nebo. (5T 211,213—216)

238
 21. kolovoza

Tko prima peËat?

“U njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.” (Ot-
krivenje 14,5)
Samo oni koji prime peËat æivoga Boga imat Êe ulaznicu s
kojom Êe moÊi proÊi kroz vrata Svetoga Grada. ...
PeËat æivoga Boga bit Êe stavljen samo na Ëela onih koji su
po karakteru sliËni Kristu.
Kao πto na peËatnom vosku ostaje otisak peËata, tako se i u
duπu utiskuje Boæji Duh i zadræava na sebi Kristov lik.
Mnogi neÊe primiti peËat Boæji zato πto ne dræe Zapovijedi i
ne donose rod pravde.
Velik broj takozvanih krπÊana doæivjet Êe gorko razoËaranje
na dan Boæjeg suda jer neÊe imati peËat Boga æivoga na svojim
Ëelima. Svojom mlakoπÊu i poloviËnoπÊu u vjeri oni obeπËaπÊuju
Boga daleko viπe nego otvoreni nevjernici. Oni pipaju po mraku,
dok bi mogli hodati kao u podne po blistavom svjetlu Boæje rijeËi
pod vodstvom Onoga koji nikada ne grijeπi. ...
Oni koje Êe Janje voditi na izvore æive vode i s Ëijih Êe oËiju
sam Bog otrti svaku suzu, bit Êe samo oni koji sada crpe spozna-
ju i znanje iz objave zapisane u Bibliji, Boæjoj rijeËi. ...
Nijedno ljudsko biÊe ne treba nam biti uzor. Nema ljudskog
biÊa dovoljno mudrog da bi bilo naπe mjerilo. Mi trebamo gledati
na Krista koji je, uzevπi na sebe ljudsku narav, ostao savrπen u
pravdi i svetosti. On je zaËetnik i zavrπitelj naπe vjere. On nam
je ostavio savrπeni primjer. Njegov æivot je mjerilo koje trebamo
dostiÊi. Njegov karakter je naπ uzor. Odvratimo stoga svoje misli
od zbunjenosti i teπkoÊa svakidaπnjeg æivota i usmjerimo ih na
Njega da bismo se, promatrajuÊi Ga, mogli preobraziti u Njegovo
obliËje. S tim se ciljem trebamo na Njega ugledati. Sa sigurnoπ-
Êu se moæemo u svemu ugledati na Krista, jer je On izvor svake
mudrosti. I dok tako promatramo Krista i mislimo o Njemu, On
se nastanjuje u nama kao nada slave.
Borimo se i trudimo svim silama koje nam je Bog podario
da se naemo meu sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe. (7BC 970)

239
22. kolovoza

Vrijeme zapeËaÊenja se pribliæava

“Dok je dan, meni treba Ëiniti djela onoga koji me posla.
Dolazi noÊ, kad nitko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4)
Vrijeme zapeËaÊenja je vrlo kratko i uskoro Êe se zavrπiti.
Sada je vrijeme, dok Ëetiri anela joπ dræe vjetrove, da svoj po-
ziv i izbor utvrdimo. (EW 58)
U duhu sam bila prenesena u vrijeme kad Êe se objavljiva-
nje vijesti treÊeg anela privoditi kraju. Na vjernima je poËivala
Boæja sila. Oni su zavrπili svoje djelo i bili spremni za Ëas kuπ-
nje.
Oni su primili kasnu kiπu ili osvjeæenje od lica Gospodnjeg i
æivo svjedoËanstvo ponovno oæivljava. Posljednja velika opomena
svugdje je odjeknula i to je raspalilo bijes stanovnika Zemlje koji
nisu bili voljni tu vijest prihvatiti.
Vidjela sam anele kako æurno odlaze i ponovno se vraÊaju
na Nebo. Jedan aneo “sa spravom pisarskom uz bedro” vraÊa
se sa Zemlje i obavjeπtava Isusa da je njegovo djelo dovrπeno i
da su sveti izbrojeni i zapeËaÊeni. Zatim sam vidjela Isusa ... kako
spuπta kadionicu. Podigao je svoje ruke i snaænim glasom uzvik-
nuo: “Svrπi se!” (EW 279)
Vidjela sam takoer da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti
da bi u vrijeme nevolje, kad Veliki sveÊenik viπe ne bude u Sve-
tiπtu, mogli opstati pred Bogom. U onima koji Êe primiti peËat
Boga æivoga i u vrijeme nevolje biti zaπtiÊeni, mora se potpuno
ogledati Isusov lik.
Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu
misleÊi da Êe ih “osvjeæenje” ili “kasna kiπa” osposobiti da opsta-
nu u dan Gospodnji i da æive u Njegovoj prisutnosti. O, koliko
njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπtite! (EW 71)
Kada Isus napusti Svetiπte, tada Êe oni koji se zateknu sveti
i pravedni i dalje ostati sveti i pravedni. Svi njihovi grijesi bit
Êe izbrisani, a oni zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. Meutim, ne-
pravedni i pogani zauvijek Êe ostati takvi jer viπe neÊe biti Sve-
Êenika koji bi njihove ærtve, priznanja i molitve prinio OËevom
prijestolju. Stoga ono πto treba uËiniti da bi duπe bile spaπene od
bure srdæbe koja nailazi, mora biti uËinjeno prije nego πto Isus
napusti Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetiπta. (EW 48)

240
 23. kolovoza

Aneli mogu Ëitati Boæji znak

“Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od isto-
ka, noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim glasom
Ëetirma anelima kojima je bilo dopuπteno da opustoπe
zemlju i more: ‘Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni stabala,
dok ne zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga na njihovim
Ëelima!” (Otkrivenje 7,2.3)
»itav svijet se nalazi u stanju uznemirenosti. Narodi su raz-
jareni i vrπe se velike pripreme za rat. Stvaraju se meunarodne
zavjere i ustaje narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo. Veliki
dan Boæjeg suda naglo se pribliæava. Ali iako narodi svijeta okup-
ljaju svoje snage za rat i krvoproliÊe, zapovijed dana anelima
da zadræavaju Ëetiri vjetra dok sluge Boæje ne budu zapeËaÊeni
na svojim Ëelima, joπ je na snazi. (7BC 968)
»etiri vjetra se zadræavaju sve dok Boæji sluge ne budu za-
peËaÊeni na svojim Ëelima. Tada Êe sile ovoga svijeta svrstati svoje
vojske za posljednju veliku bitku. Kako bismo briæljivo trebali ko-
ristiti ovo malo preostalog vremena kuπnje! (7BC 968)
Um koji popuπta svojim mislima treba se promijeniti. … Misli
moraju biti usredotoËene na Boga. Sada je vrijeme da se uloæe
najozbiljniji napori da bi se svladale prirodne sklonosti tjelesnog
srca. (FLB 336)
Neposredno prije nego πto Êemo uÊi u vrijeme nevolje, svi
primamo peËat æivoga Boga. Tada sam vidjela Ëetiri anela kako
prestaju zadræavati Ëetiri vjetra. Vidjela sam glad, epidemije i maË;
narodi su ustali na narode i cijeli svijet je bio u pomutnji. (7BC
968)
©to je peËat æivoga Boga koji se stavlja na Ëela Njegovog na-
roda? To je znak, nevidljiv za ljudske oËi, obiljeæje koje mogu pro-
Ëitati samo aneli jer aneo krvnik mora zapaziti taj znak ot-
kupljenja. Njegov um vidi znak golgotskog kriæa na Gospodnjim
posvojenim sinovima i kÊerima. Grijeh prestupanja Boæjeg zakona
uklonjen je. Oni imaju na sebi svadbeno ruho i vjerno se pokora-
vaju svim Boæjim zapovijedima. (7BC 968)
Gospodin neÊe opravdati one koji znaju istinu ukoliko ne budu
poπtovali Njegove zapovijedi rijeËju i djelima. (FLB 33)

241
24. kolovoza

Znak po kojem se razlikuje Boæji

narod
“Dadoh im i svoje subote, kao znak izmeu sebe i njih, ne-
ka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” (Ezekiel 20,12)
Kao πto je subota bila znak po kojem su se Izraelci razlikovali
kada su iziπli iz Egipta da bi uπli u zemaljski Kanaan, tako je i
danas znak koji odvaja Boæji narod koji je iziπao iz svijeta da bi
uπao u nebeski odmor.
Svetkovanje subote je sredstvo koje je Bog uspostavio da bi
se saËuvalo znanje o Njemu i vidjela razlika izmeu Njegovih
vjernih podanika i onih koji krπe Njegov zakon.
Subota pripada Kristu. ... BuduÊi da je On stvorio sve, stvo-
rio je i subotu. On ju je odvojio kao spomen na djela stvaranja.
Ona ukazuje na Njega kao Stvoritelja i Onoga koji posveÊuje. Ona
objavljuje da je On, koji je stvorio sve na Nebu i na Zemlji i koji
sve odræava, Glava Crkve i da smo Njegovom silom pomireni s
Bogom. Jer, govoreÊi o Izraelu, On kaæe: “Dadoh im i svoje su-
bote, kao znak izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve
koji ih posveÊujem.” Stoga je subota znak Kristove moÊi da nas
uËini svetima. Ona je dana svima onima koje Krist posveÊuje. Kao
znak Njegove posveÊujuÊe sile, subota je dana svima koji po Kri-
stu postaju dio Boæjeg Izraela. ...
Svima koji prime subotu kao znak Kristove stvaralaËke i
otkupiteljske sile, ona Êe biti radost. BuduÊi da u njoj vide Kri-
sta, oni se raduju u Njemu. Subota im ukazuje na djela stvara-
nja kao dokaz Njegove moÊne sile u otkupljenju. Dok doziva u
sjeÊanje izgubljeni mir Edena, ona govori i o miru koji ponovno
nalazimo u Spasitelju. Sve u prirodi ponavlja Njegov poziv: “Do-
ite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.”
(Matej 11,28)
Subota je zlatna spona koja ujedinjuje Boga i Njegov narod.
(FLB 33)

242
 25. kolovoza

Vaænost i slava subote

“Tad Êeπ u Jahvi svoju milinu naÊi, i ja Êu te provesti po
zemaljskim visovima, dat Êu ti da uæivaπ u baπtini oca tvog
Jakova, jer Jahvina su usta govorila.” (Izaija 58,14)
U subotu smo proveli ugodno, slavno vrijeme. ... Mi smo stvo-
reni da se radujemo i slavimo Boga za Njegovu neizmjernu do-
brotu prema nama. ... Bila sam uznesena u vienju. ...
Vidjela sam da osjeÊamo i shvaÊamo vrlo malo od vaænosti
subote Ëiju bismo vaænost i slavu trebali razumjeti i poznavati.
Vidjela sam da joπ uvijek ne znamo πto znaËi biti izveden na
zemaljske visove i πto znaËi biti hranjen Jakovljevom baπtinom.
Ali kada osvjeæavajuÊa kasna kiπa doe od Gospodnje prisutno-
sti i slave Njegove moÊi, znat Êemo πto znaËi biti izveden na
zemaljske visove i πto znaËi biti hranjen Jakovljevom baπtinom.
Tada Êemo vidjeti pravu vaænost i slavu subote. Meutim, neÊe-
mo je vidjeti u punoj slavi i znaËenju sve dok Boæji glas s nama
ne naËini savez mira i dok se ne otvore biserna vrata Novog
Jeruzalema i zanjiπu na svojim zlatnim πarkama, a divan i rado-
stan glas dragog Isusa, ljepπi od bilo kakve glazbe koju je smrt-
no uho ikad Ëulo, pozove nas da uemo unutra. Pokazano mi je
da Êemo imati savrπeno pravo u gradu jer smo dræali zapovijedi
Boæje, a Nebo, slatko Nebo, naπ je dom. (Letter 3, 1851.)
Vidjela sam na njima [kamenim ploËama] Deset zapovijedi
napisanih prstom Boæjim. Na jednoj ploËi bilo je Ëetiri zapovijedi,
a na drugoj πest. Ali Ëetvrta, zapovijed o suboti, sjala je viπe od
svih drugih. Subota je bila odvojena da saËuva Ëast Boæjeg sve-
tog imena. Sveta subota izgledala je veliËanstveno — vijenac slave
cijelu ju je okruæivao. Primijetila sam da zapovijed o suboti nije
bila prikovana za kriæ. Da je bila ona, bilo bi i drugih devet i
smjeli bismo ih sve slobodno krπiti kao i Ëetvrtu. ...
Pokazano mi je da sveta subota jest i da Êe biti zid razdva-
janja izmeu pravog Boæjeg Izraela i nevjernika kao i da je su-
bota veliko pitanje oko kojeg Êe se ujediniti srca Boæjih dragih
svetaca koji Ga Ëekaju. (EW 32,33)

243
26. kolovoza

Subota je Boæji znak

“I svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeu mene
i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel
20,20)
Izraelci su, da bi pokazali da pripadaju Gospodinu, na svoje
dovratke stavljali znak krvi. Tako Êe i Boæja djeca u ovom vije-
ku, usklaujuÊi svoj æivot sa svetim Boæjim zakonom, nositi znak
koji je sam Bog odredio. Znak koji se stavlja na svakog pojedin-
ca iz Boæjeg naroda, baπ kao i znak koji je bio stavljan na dovrat-
nike hebrejskih kuÊa, treba zaπtititi ljude od opÊe pogibije. Bog
objavljuje: “Dadoh im i svoje subote kao znak izmeu mene i njih,
neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” (7BC 968)
Svaka duπa u naπem svijetu Boæje je vlasniπtvo po stvara-
nju i po otkupljenju. Svaki pojedinac biva kuπan i ispitivan u ovom
æivotu. Je li dao Bogu ono πto Mu po pravilu pripada? Je li Mu
predao sve πto je Njegovo kao otkupljena svojina? Oni kojima je
Gospodin sve u æivotu podËinit Êe se Njegovoj vlasti i primit Êe
Boæji znak ili peËat po Ëemu Êe se vidjeti da su Njegovo posebno
vlasniπtvo. Kristova pravda iÊi Êe pred njima i slava Gospodnja
bit Êe im nagrada i zadnja straæa. Gospodin πtiti svako ljudsko
biÊe koje nosi Njegov peËat.
“Jahve opet reËe Mojsiju: ‘Reci sinovima Izraelovima: Subote
moje morate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas od
naraπtaja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, po-
sveÊujem. Dræite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. ... ©est
dana neka se vrπe poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posve-
maπnjeg odmora, Jahvi posveÊen. Tko bi u dan subotni obavljao
kakav posao, neka se pogubi. Stoga neka Izraelci dræe subotu —
svetkujuÊi je od naraπtaja do naraπtaja — kao vjeËni savez. Neka
je ona znak, zauvijek, izmeu mene i Izraelaca. Ta Jahve je za
πest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao ra-
diti i odahnuo.”’
Ovo Boæje priznanje od najveÊe je vrijednosti svakom ljud-
skom biÊu. Svi koji Ga ljube i sluæe Mu vrlo su dragocjeni u Nje-
govim oËima. On ih æeli postaviti tamo gdje Êe biti dostojni pred-
stavnici istine kakva je u Isusu. (7BC 969)

244
 27. kolovoza

ProuËavajte predmet Svetiπta

“Odgovori: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara, ta-
da Êe Svetiπte biti oËiπÊeno!’” (Daniel 8,14)
Trebali bismo biti ozbiljni istraæivaËi proroËanstava. Ne smi-
jemo se zaustaviti sve dok ne budemo dobro informirani o pred-
metu Svetiπta koji je otkriven u vienjima prorocima Danielu i
Ivanu. Ovaj predmet baca veliko svjetlo na naπe sadaπnje stanje
i zadaÊu i daje nam nepogreπivi dokaz da nas je Bog vodio u pro-
πlosti. On objaπnjava naπe razoËaranje 1844. godine pokazujuÊi
nam da Svetiπte koje je trebalo biti oËiπÊeno nije bila Zemlja kao
πto smo mi pretpostavljali, nego je Krist tada uπao u najsvetiji
dio nebeskog Svetiπta gdje se odigrava zavrπno djelo Njegove
sveÊeniËke sluæbe kao ispunjenje rijeËi anela upuÊenih proroku
Danielu.
Otkriveno je da je 2300 dana poËelo u jesen 457. godine prije
nove ere, kada je na snagu stupila zapovijed kralja Artakserksa
da se obnovi i izgradi Jeruzalem. UzimajuÊi ovu godinu kao polaznu
toËku, vidjeli smo savrπeni sklad u ispunjavanju svih dogaaja
proreËenih u objaπnjenju tog razdoblja iz Daniela 9,25-27. ... Se-
damdeset tjedana ili 490 godina trebalo se odnositi samo na Æidove.
Po isteku ovog razdoblja, taj je narod zapeËatio svoje odbaciva-
nje Krista progonstvom Njegovih uËenika te su se apostoli okre-
nuli neznaboπcima 34. godine nove ere. Prvih 490 od 2300 godi-
na tada se zavrπilo, a 1810 godina produæilo se do 1844. godine.
“Tada Êe Svetiπte”, rekao je aneo, “biti oËiπÊeno.”
Naπa vjera koja se odnosila na prvu, drugu i treÊu aneosku
vijest bila je ispravna. Veliki putokazi pokraj kojih smo proπli ne
premjeπtaju se. Iako ih vojske pakla mogu pokuπati iπËupati iz
njihovog temelja, one u tome neÊe uspjeti. Ovi stupovi istine ostaju
Ëvrsti poput vjeËnih planina koje se ne mogu premjestiti nikak-
vim naporima ljudi udruæenih sa Sotonom i njegovom vojskom.
Mi moæemo mnogo nauËiti i trebali bismo stalno istraæivati Sve-
to pismo da vidimo je li to tako. (FLB 208)

245
28. kolovoza

»iπÊenje Svetiπta
“Gledah u noÊnim vienjima i gle na oblacima nebeskim
dolazi kao Sin ËovjeËji. On se pribliæi Pradavnome, i dove-
du ga k njemu.” (Daniel 7,13)
Nakon uzaπaπÊa naπ Spasitelj je otpoËeo svoje djelo kao naπ
Veliki sveÊenik. Pavao kaæe: “Krist, naime, nije uπao u Svetinju
nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego
u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Boæjim.” (Hebre-
jima 9,24)
Osamnaest stoljeÊa ova je sluæba obavljana u prvom dijelu
Svetiπta. Kristova krv zastupala je vjernike koji su se kajali, osi-
guravala njihov oprost i prihvaÊanje kod Oca, ali su ipak njihovi
grijesi ostali u knjigama. Kao πto je u zemaljskoj sluæbi na kraju
godine bila vrπena sluæba pomirenja, tako Êe prije zavrπetka Kri-
stovog djela otkupljenja doÊi do ËiπÊenja Svetiπta od grijeha. Ova
je sluæba poËela nakon isteka razdoblja od 2300 dana. U to vrije-
me ... naπ Veliki sveÊenik je uπao u Svetinju nad svetinjama da
obavi posljednji dio Svojeg uzviπenog posla — da oËisti Svetiπte.
...
Dolazak Krista kao naπeg Velikog sveÊenika u najsvetije mje-
sto da bi se oËistilo Svetiπte, πto se moæe vidjeti u Danielu 8,14,
dolazak Sina »ovjeËjeg pred Pradavnoga kako stoji u Danielu 7,13
i Gospodnji dolazak u Njegov hram koji je prorekao Malahija, opisi
su istog dogaaja. Ovo je takoer prikazano dolaskom zaruËnika
na svadbu koju je opisao Krist u usporedbi o deset djevica u Ma-
teju 25.
»iπÊenje Svetiπta ... ukljuËuje djelo istrage — suenje. Ovo
djelo mora se obaviti prije dolaska Krista da otkupi svoj narod;
jer kad On doe, donijet Êe i nagradu svakom Ëovjeku prema nje-
govim djelima.
U dan posljednjeg obraËuna poloæaj, utjecaj ili bogatstvo ne-
Êe nimalo promijeniti niËiji sluËaj. Ljudima Êe suditi sveznajuÊi
Bog prema njihovoj ËistoÊi, plemenitosti i ljubavi prema Kristu.
(FLB 207)

246
 29. kolovoza

Poruke iz nebeskog Svetiπta

“Pristupajmo njemu iskrena srca sa sigurnim uvjerenjem
poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijelo Ëistom
vodom.” (Hebrejima 10,22)
“I gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ËovjeËji, on se
pribliæi Pradavnome i dovedu ga k njemu.” (Daniel 7,13) ... Kristov
dolazak koji je ovdje opisan nije Njegov drugi dolazak na Zemlju.
On dolazi do Pradavnoga na Nebu da primi vlast, slavu i kra-
ljevstvo koje Êe Mu biti dano po zavrπetku Njegovog posla kao
posrednika. Taj dolazak, a ne Njegov drugi dolazak na Zemlju,
proreËen je u proroËanstvu o 2300 dana za 1844. godinu. PraÊen
nebeskim anelima, naπ Veliki sveÊenik ulazi u Svetinju nad sve-
tinjama i tamo se pojavljuje pred Bogom ... da obavi djelo istraæ-
nog suda i izvrπi djelo pomirenja za sve one koji imaju pravo na
pomilovanje. (FLB 209)
Neka nam Gospodin dade da vidimo potrebu za vodom æivo-
ta sa æivog izvora. Njezini Ëisti potoci osvjeæit Êe nas i izlijeËiti,
a osvjeæit Êe i one koji dolaze u dodir s nama. O, kad bi naπa
srca bila podËinjena Boæjem Duhu! Kad bi naπe oËi gledale Boæju
slavu, kakva bi se bujica nebeskog svjetla izlila na duπu! Onaj
koji je govorio kao πto nije govorio nijedan Ëovjek, bio je uËitelj
na Zemlji. Nakon svojeg uskrsnuÊa bio je uËitelj osamljenim, ra-
zoËaranim uËenicima koji su iπli za Emaus i okupljenima u gornjoj
sobi. Ukazao im je na Sveto pismo koje je govorilo o Njemu i ispunio
njihova srca svetom i novom nadom i radoπÊu.
Iz Svetinje nad svetinjama dolaze poruke. Boæji aneli komu-
niciraju s ljudima. Krist obavlja sluæbu u Svetiπtu. Mi Ga ne pra-
timo onamo kao πto bismo trebali. Krist i aneli rade u srcima
ljudi. Crkva na Nebu sjedinjena s onom na Zemlji bori se u do-
broj borbi na Zemlji. Mora doÊi do ËiπÊenja duπa ovdje na Zemlji,
πto je u skladu s Kristovim ËiπÊenjem Svetiπta na Nebu. (Letter
37, 1887.)
Boæji narod sada treba upraviti svoj pogled na nebesko Sve-
tiπte, gdje ... naπ Veliki sveÊenik ... posreduje za svoj narod. (FLB
209)

247
30. kolovoza

Sud nad æivima

“Prema tome, sjeti se kako si primio i Ëuo rijeË, vrπi je i
obrati se! Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, i sigurno
neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3)
U vrijeme odreeno za sud — po svrπetku 2300 dana 1844.
godine — poËelo je djelo istrage i brisanje grijeha. Svatko tko je
ikada priznao ime Kristovo, mora proÊi istraæni postupak. I æivi-
ma i mrtvima treba biti sueno “prema onom πto je napisano u
knjigama, po svojim djelima” (Otkrivenje 20,12).
Sudac govori: “Svi Êe biti opravdani svojom vjerom i sueni
po svojim djelima.”
Grijesi koji nisu okajani i zaboravljeni neÊe biti oproπteni niti
izbrisani iz knjiga, veÊ Êe svjedoËiti protiv greπnika u onaj dan,
dan Boga. ...
Ozbiljna borba odvija se u svakome tko æeli nadvladati zle
sklonosti koje se u njemu bore za prevlast. Djelo pripreme je po-
sao svakog pojedinca. Mi se ne spaπavamo u skupini. NeËija Ëi-
stoÊa i posveÊenost neÊe nadoknaditi pomanjkanje tih osobina u
drugima. Iako se svi narodi trebaju pojaviti na sudu pred Bo-
gom, On Êe prouËiti i istraæiti sluËaj svakog pojedinca tako pom-
no kao da je jedino biÊe na Zemlji. Svatko mora proÊi ispit i po-
javiti se bez mane ili bore ili Ëega takvog.
Suenje se sada odvija u nebeskom Svetiπtu. Ovo djelo traje
godinama. Uskoro — nitko ne zna koliko skoro — prijeÊi Êe se
na sluËajeve æivih. U straπnoj prisutnosti Boga na red Êe doÊi i
naπ æivot. U ovo vrijeme ljudi bi viπe od svega trebali obratiti
pozornost na Spasiteljevo upozorenje: “Budite oprezni! Bdijte, jer
ne znate kad Êe doÊi to vrijeme!” (Marko 13,33) “Ne budeπ li bdio,
doÊi Êu kao lopov, i sigurno neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznena-
diti.” (Otkrivenje 3,3) (FLB 211)

248
 31. kolovoza

Istraæni sud
“Nekih su ljudi grijesi svakomu oËiti i ovi idu na sud pred
njima, a drugih idu za njima.” (1. Timoteju 5,24)
Istraæni sud i brisanje grijeha treba biti zavrπeno prije dru-
gog Gospodnjeg dolaska. BuduÊi da mrtvi trebaju biti osueni za
ono πto je zapisano u nebeskim knjigama, nemoguÊe je da grijesi
ljudi budu izbrisani sve dok se ne obavi suenje na kojem nji-
hovi sluËajevi trebaju biti ispitani. ... Kada se istraæni sud zavr-
πi, doÊi Êe Krist i s Njime Njegova nagrada da je dade svakome
po njegovim djelima.
Svima Êe biti sueno prema onome πto je zapisano u nebes-
kim knjigama i svatko Êe dobiti nagradu u skladu sa svojim dje-
lima. Ovo suenje se ne dogaa prilikom smrti.
U simboliËkoj sluæbi veliki sveÊenik, poπto je pomazao Izra-
el, iziπao bi i blagoslovio narod. Tako Êe se Krist po svrπetku svojeg
posredniËkog djela pojaviti “bez grijeha na spasenje” da daruje
vjeËni æivot svojem narodu koji Ga Ëeka. Kao πto je sveÊenik pri-
godom ËiπÊenja Svetiπta ispovijedao grijehe na glavi jarca za Aza-
zela, tako Êe i Krist staviti sve ove grijehe na Sotonu, uzroËnika
i poticatelja na grijeh. Jarac za Azazela, noseÊi grijehe Izraela,
bio je protjeran u pustinju. Tako Êe i Sotona, noseÊi krivnju svih
grijeha na koje je poticao Boæji narod, biti tisuÊu godina vezan
za Zemlju koja Êe tada biti opustoπena, bez stanovnika, a on Êe
napokon ispaπtati u potpunosti kaznu za grijeh u vatri koja Êe
uniπtiti sve bezboænike.
Malo njih, da, samo malo njih izmeu golemog broja ljudi
sa Zemlje bit Êe spaπeno za vjeËni æivot, dok Êe mnoπtvo onih koji
nisu bili posluπni istini biti odreeni za drugu smrt.
Dok se grijesi pokajanih vjernika uklanjaju iz Svetiπta, na
Zemlji treba doÊi do posebnog djela oËiπÊenja i uklanjanja grije-
ha Boæjeg naroda. (FLB 213)

249
1. rujna

Kad budemo stajali pred sudovima

i vijeÊima
“Pred kraljevima o tvojim Êu propisima govorit, i zbunit
se neÊu.” (Psalam 119,46)
U velikom zavrπnom djelu susrest Êemo se s ozbiljnim teπko-
Êama s kojima se neÊemo moÊi boriti, ali ne zaboravimo da su
tri velike nebeske sile aktivne, da je boæanska ruka na kormilu
i da Êe Bog izvrπiti svoje namjere. (Ev 65)
DoÊi Êe vrijeme kada Êemo biti izvedeni pred vijeÊa i pred
tisuÊe zbog Njegovog imena i svatko Êe morati dati razlog svoje
vjere. (RH 18. prosinca 1888.)
Svaki stav istine koju zastupa naπ narod moÊi Êe odgovoriti
na kritiku najjaËih umova. NajveÊi ljudi svijeta doÊi Êe u dodir s
istinom i zato svako svoje stajaliπte kritiËki ispitajmo i provje-
rimo na temelju Svetog pisma. Sada nam se Ëini da nismo zapa-
æeni, ali neÊe uvijek biti tako. Odreena zbivanja izbacit Êe nas
u prvi plan, ali kad bi povjesniËarima i velikim ljudima svijeta
poπlo za rukom da razbiju naπu istinu, oni bi to i uËinili. (Ev 69)
Gospodin Isus dat Êe uËenicima vjeπtinu i mudrost da ih njihovi
neprijatelji ne mogu ni opovrgnuti ni oduprijeti im se. Oni koji
nisu mogli razumom nadvladati sotonske prijevare, iznosit Êe po-
tvrena svjedoËanstva koja Êe zbuniti navodno uËene ljude. RijeËi
Êe dolaziti s usana neuËenih s takvom uvjerljivom silom i mudroπÊu
da Êe se ljudi preobratiti na istinu. Na tisuÊe ljudi bit Êe obraÊe-
no na temelju njihovog svjedoËanstva.
Zaπto Êe nepismeni ljudi imati ovu silu dok je uËeni neÊe imati?
Neuk Ëovjek vjerom u Krista doπao je u ozraËje Ëiste, jasne is-
tine, a onaj koji je uËen, okrenuo se od istine. Taj mali Ëovjek je
Kristov svjedok. On se ne moæe pozvati na povijest ili takozvanu
visoku znanost, ali on skuplja silno svjedoËanstvo iz Boæje rijeËi.
Istina koju govori nadahnut Svetim Duhom tako je Ëista, uvjer-
ljiva i nosi sa sobom neospornu silu da se njegovo svjedoËanstvo
ne moæe poreÊi. (MS 53, 1905.)

250
 2. rujna

SvjedoËenje pred velikanima svijeta

“Izvodit Êe vas zbog mene pred upravitelje i kraljeve da svje-
doËite pred njima i poganima.” (Matej 10,18)
Nije daleko vrijeme kada Êe Boæji narod biti pozvan da dade
svoje svjedoËanstvo pred zemaljskim vladarima. Ni jedan od dva-
deset vjernika ne shvaÊa koliko se brzim koracima kreÊemo pre-
ma najveÊoj krizi u povijesti naπeg planeta. ... Nema vremena za
taπtinu, triËarije niti da zaokupljamo um nevaænim stvarima. (RH
26. travnja 1892.)
Kraljevi, upravitelji i velikani Ëut Êe o vama preko izvjeπtaja
vaπih neprijatelja te Êe im vaπa vjera i karakter biti pogreπno
prikazani. Ali oni koji budu laæno optuæeni, imat Êe se priliku
pojaviti pred svojim tuæiteljima i sami govoriti. Oni Êe imati pred-
nost da donesu svjetlo onima koji se smatraju velikim ljudima
na Zemlji, a ako prouËavate Bibliju, ako ste spremni dati odgo-
vor svakom Ëovjeku koji vas zapita o nadi koja je u vama poniz-
no i sa strahom, vaπi neprijatelji neÊe moÊi poreÊi vaπu mudrost.
Sada imate priliku postiÊi najveÊu intelektualnu snagu pro-
uËavajuÊi rijeË Boæju. Meutim, ukoliko ste ravnoduπni i ne ko-
pate dublje u rudnicima istine, neÊete biti spremni za krizu koja
uskoro treba doÊi na nas. O, kada biste shvatili da je svaki trenutak
zlata vrijedan! Ako æivite od svake rijeËi koja izlazi iz usta Boæ-
jih, neÊete se naÊi nespremni. (RH 26. travnja 1892.)
Vi ne znate kamo moæete biti pozvani da date svoje svjedo-
Ëanstvo o istini. Mnogi Êe morati stati pred zakonodavne sudove,
neki pred kraljeve i uËene ljude da daju svjedoËanstvo o svojoj
vjeri. Oni koji imaju samo povrπno razumijevanje istine neÊe moÊi
jasno protumaËiti Sveto pismo i dati prave razloge svoje vjere.
Bit Êe zbunjeni i neÊe biti kao oni radnici koji se nemaju Ëega
postidjeti. Neka nitko ne misli da ne treba uËiti zato πto ne pro-
povijeda za propovjedaonicom. Vi ne znate πto Bog moæe traæiti
od vas. (FE 217)

251
3. rujna

Pripravi se da susretneπ Boga svoga

“Stog Êu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer Êu tako s
tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svo-
ga!” (Amos 4,12)
Mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti da bi u vrijeme nevolje,
kad Veliki sveÊenik viπe ne bude u Svetiπtu, mogli opstati pred
Bogom. Oni koji prime peËat æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme
nevolje, moraju u potpunosti odsjajivati Isusov lik. (EW 71)
Njihova odjeÊa mora biti neokaljana, a njihov karakter πkrop-
ljenjem krvlju oËiπÊen od grijeha. Boæjom miloπÊu i vlastitim ma-
rom moraju biti pobjednici u borbi sa zlom. Dok se na Nebu vrπi
istraæni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz Sve-
tiπta, u Boæjem se narodu na Zemlji mora izvrπiti posebno djelo
ËiπÊenja, odstranjivanja grijeha. (GC 425)
Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu
oËekujuÊi da Êe ih “osvjeæenje” ili “kasna kiπa” osposobiti da op-
stanu u dan Gospodnji i da æive u Njegovoj prisutnosti. O, ko-
liko njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπtite! Oni su
zanemarili potrebnu pripremu te stoga nisu mogli primiti “osvje-
æenje” koje svi moraju primiti da bi mogli æivjeti u prisutnosti
Svetoga Boga. (EW 71)
Oni koji odbiju da budu tesani od strane proroka, ne Ëiste
svoje duπe pokoravajuÊi se cijeloj istini i koji su skloni miπljenju
da je njihovo stanje daleko bolje nego πto zapravo jest, probudit
Êe se tek u vrijeme sedam posljednjih zala i uvidjeti da je to tesanje
i oblikovanje bilo potrebno za njihovu izgradnju. ...
Vidjela sam da nitko neÊe moÊi sudjelovati u “osvjeæenju” dok
ne pobijedi svaki ukorijenjen grijeh, ponos, sebiËnost, ljubav pre-
ma svijetu, svaku ruænu rijeË i postupak. Stoga bismo se trebali
joπ viπe pribliæiti Gospodinu i usrdno nastojati izvrπiti potrebnu
pripremu koja Êe nam omoguÊiti da opstanemo u boju u dan Go-
spodnji. Imajmo svi na umu da je Bog svet i da nitko izuzev sve-
tih biÊa ne moæe boraviti u Njegovoj prisutnosti. (EW 71)

252
 4. rujna

ObeÊanje boæanske pomoÊi

“A kad vas predadnu, ne budite zabrinuti kako Êete ili πto
Êete govoriti, jer Êe vam se onoga Ëasa dati πto treba da
govorite.” (Matej 10,19)
Kristovi sluge ne trebaju pripremati govore kad budu dove-
deni pred sudove zbog svoje vjere. Oni se trebaju pripremati iz
dana u dan stavljajuÊi u svoja srca dragocjene istine Boæje rijeËi.
Trebaju se hraniti Kristovim naukom i u molitvi jaËati svoju vje-
ru. Tada Êe ih, kad budu dovedeni na sud, Sveti Duh podsjetiti
na pravu istinu koja Êe doprijeti do srca onih koji Êe doÊi slu-
πati. Bog Êe obasjati njihov um znanjem koje su stekli marljivim
istraæivanjem Svetog pisma u pravo vrijeme, kada to bude potrebno.
(CSW 40,41)
Vi sada treba biti spremni za vrijeme kuπnje. Sada trebate
znati jesu li vaπe stope uËvrπÊene na VjeËnoj Stijeni. Morate imati
svoje osobno iskustvo i ne biti zavisni od drugih za svoje svjetlo.
Kada budete izloæeni kuπnji, kako Êete znati da niste sami bez
ijednog zemaljskog prijatelja na vaπoj strani? HoÊete li tada biti
u moguÊnosti shvatiti da je Krist vaπa potpora? HoÊete li se moÊi
sjetiti obeÊanja: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svije-
ta”? Oko vas Êe biti nevidljivih biÊa koja Êe æeljeti vaπu propast.
Sotona i njegovi pomoÊnici nastojat Êe vas na svaki naËin pokolebati
u vaπoj Ëvrstini i privræenosti Bogu i Njegovoj istini. Ali ako bu-
dete gledali na Njegovu slavu, ne trebate misliti kako Êete svje-
doËiti o Njegovoj istini. (RH 26. travnja 1892.)
MladiÊi i djevojke, rastete li do pune visine muπkaraca i æe-
na u Kristu da u vrijeme nevolje ne budete odvojeni od Izvora
svoje snage? Da bismo opstali tijekom tog vremena kuπnje, mi
moramo sada, u vrijeme mira, doæivjeti æivo iskustvo s Bogom.
Mi sada moramo osjetiti duboko djelovanje Svetoga Duha. Krist
nam mora biti sve i u svemu, Alfa i Omega, prvi i posljednji,
poËetak i svrπetak. (RH 3. svibnja 1892.)

253
5. rujna

Dolazi druga Pedesetnica!

“Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blagoslovom, i dat
Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” (Ezekiel
34,26)
Slikom rane i kasne kiπe, koja u istoËnim zemljama pada u
vrijeme sjetve i æetve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanje
duhovne milosti u posebnoj mjeri na Boæju crkvu. Izlijevanje Duha
na apostole bio je poËetak te rane kiπe, a rezultati su bili slav-
ni. ...
Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izlijeva-
nje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina »ovjeË-
jega. Ovo je izlijevanje Duha usporeeno s kasnom kiπom. ... (AA
54,55)
Veliko se djelo evanelja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem
Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. ProroËanstva koja
su se ispunila u izlijevanju rane kiπe u samom poËetku evane-
lja, opet Êe se pri njegovu zavrπetku ispuniti u kasnoj kiπi. ...
Boæje sluge, ozarena lica svetim posveÊenjem, æurit Êe iz mjesta
u mjesto da objave poruku s Neba. TisuÊe Êe glasova, diljem Ëi-
tave Zemlje, objaviti upozorenje. »init Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdrav-
ljati, a znakovi i Ëudesa pratit Êe vjerne. I Sotona Êe djelovati
laænim Ëudesima, Ëak spuπtajuÊi vatru s neba naoËigled ljudi. (Ot-
krivenje 13,13) Na ovaj Êe naËin stanovnici Zemlje biti navedeni
na odluku.
Vijest se neÊe toliko πiriti dokazivanjem koliko dubokim osvje-
doËenjem Boæjeg Duha. Dokazi su bili predoËeni. Sjeme je bilo
posijano, a sada Êe niknuti i donijeti plod. ... Zrake svjetlosti sada
prodiru posvuda, istina se vidi u svoj svojoj jasnoÊi, a iskrena
Boæja djeca kidaju veze koje su ih dosad dræale. Obiteljske i crkvene
veze su nemoÊne da ih zadræe. Istina im je dragocjenija od svega
drugoga. UnatoË udruæenim snagama πto se protive istini, zna-
tan Êe broj stati na Gospodnju stranu. (GC 611,612)

254
 6. rujna

Harmagedonska bitka
“Ovi Êe ratovati protiv Janjeta, ali Êe ih Janje zajedno sa
svojim pozvanima, izabranima i vjernima pobijediti, jer je
ono Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 17,14)
Trebamo prouËavati izlijevanje sedme Ëaπe Boæje srdæbe. Sile
zla neÊe se u posljednjem sukobu predati bez otpora. Ali Provid-
nost Êe odigrati svoju ulogu u harmagedonskoj bici. Kad Zemlja
bude obasjana slavom anela iz osamnaestog poglavlja Ivanovog
Otkrivenja, to Êe probuditi iz sna sve vjerske elemente, elemente
i dobra i zla, i vojske æivoga Boga iziÊi Êe na popriπte. (7BC 983)
»etiri moÊna anela zadræavaju sile ovoga svijeta dok Boæji
sluge ne prime peËat na svoja Ëela. Narodi svijeta nezadræivo se
pripremaju za sukob, ali ih ovi aneli joπ uvijek obuzdavaju. Kad
se ta obuzdavajuÊa sila ukloni, naiÊi Êe vrijeme nevolje i straπne
duπevne tjeskobe. Bit Êe izumljeno smrtonosno ratno oruæje. Bro-
dovi, zajedno sa svojim æivim teretom, bit Êe pokopani u velikim
dubinama. Svi oni koje ne bude vodio duh istine, ujedinit Êe se
pod vodstvom Sotoninih pomoÊnika. Ali sve Êe to biti zadræavano
dok ne doe vrijeme za veliku harmagedonsku bitku. (7BC 967)
Zlo u svim moguÊim oblicima spremno je na intenzivnu ak-
tivnost. Zli aneli udruæuju svoje snage sa zlim ljudima, i buduÊi
da su u viπestoljetnom sukobu stekli iskustvo u najlukavijem ob-
manjivanju i borbama, oni Êe se i u velikoj posljednjoj bici oËaj-
niËki boriti. Cijeli svijet bit Êe na jednoj ili na drugoj strani. Do-
Êi Êe do harmagedonske bitke, a taj dan nikoga od nas ne smije
zateÊi na spavanju. Moramo biti sasvim budni i kao mudre dje-
vojke imati ulja u svojim svjetiljkama. ...
Na nas se mora izliti sila Svetoga Duha i Vojskovoa Gos-
podnje vojske nalazit Êe se na Ëelu nebeskih anela da bi ruko-
vodio tom bitkom. Ozbiljni dogaaji odigravaju se upravo pred
nama. Trube se oglaπavaju jedna za drugom, Ëaπe gnjeva jedna
za drugom izlijevaju se na stanovnike Zemlje. Prizori od golemog
znaËenja odigravaju se pred nama. (7BC 982)

255
7. rujna

Dogaaji se odvijaju po redoslijedu

“Ali vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao izne-
naditi kao lopov.” (1. Solunjanima 5,4)
Bilo mi je pokazano da Isus neÊe napustiti Svetinju nad sve-
tinjama dok ne bude rijeπen sluËaj svake duπe na izbavljenje ili
propast, i da Boæji gnjev neÊe naiÊi prije nego πto Isus zavrπi svoje
djelo u Svetinji nad svetinjama, skine svoju sveÊeniËku odoru i
obuËe haljinu osvete. Tada Êe napustiti mjesto posrednika izmeu
svojeg Oca i Ëovjeka i Bog se viπe neÊe ustezati da na one koji
odbacuju Njegovu istinu izlije svoj gnjev. Vidjela sam da su gnjev
neznaboæaca, Boæji gnjev i vrijeme suenja mrtvima razliËite i
odvojene pojave koje slijede jedna za drugom, kao i to da Mihael
joπ nije ustao i da vrijeme nevolje, kakvoga nikad prije nije bilo,
joπ nije poËelo. Narodi se veÊ gnjeve, ali kad naπ Veliki sveÊenik
zavrπi svoje djelo u Svetiπtu, On Êe ustati, obuÊi osvetniËku haljinu
i tek tada Êe doÊi do izlijevanja sedam posljednjih zala.
Vidjela sam da Êe Ëetiri anela dræati Ëetiri vjetra sve dok
Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti
sedam posljednjih zala. Ova zla raspaljuju gnjev bezboænih ljudi
protiv pravednika jer oni smatraju da smo mi navukli Boæje ka-
zne na njih i da bi nevolje prestale kad bi nas istrijebili sa Zem-
lje. Bio je izdan proglas da se sveti pobiju zbog Ëega su oni dan
i noÊ vapili Bogu za izbavljenje. To je bilo vrijeme Jakovljeve ne-
volje. Tada su svi sveci zavapili u duπevnom strahu i Bog ih je
izbavio svojim glasom. (EW 36,37)
Prije svoga raspeÊa Spasitelj je svojim uËenicima objasnio da
treba biti ubijen i da Êe nakon toga uskrsnuti iz groba. ... Ali su
uËenici oËekivali osloboenje od rimskog jarma, pa nisu mogli pod-
nijeti pomisao da bi Onaj u koga su polagali sve svoje nade morao
umrijeti sramotnom smrÊu. ... U proroËanstvima je buduÊnost i
nama otkrivena tako jasno kao πto je u Kristovim rijeËima bila
otkrivena uËenicima. Dogaaji povezani sa zavrπetkom vremena
milosti i s djelom pripreme u vrijeme nevolje jasno su predoËeni.
Ali mnogi ne razumiju niπta bolje ove vaæne istine nego da im
nikada nisu bile otkrivene. Sotona budno pazi da ukloni svaki
utjecaj koji bi ih mogao uËiniti mudrim za spasenje, pa Êe ih vri-
jeme nevolje naÊi nespremne. (GC 594)

256
 8. rujna

Kratko vrijeme mira

“Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se
na njih iznenada oboriti propast kao poroajna bol na
trudnu æenu, i nipoπto joj neÊe umaÊi.” (1. Solunjanima 5,3)
Kad se djelo spaπavanja pribliæi kraju, na Zemlju Êe naiÊi
nevolje i narodi Êe se razgnjeviti, ali Êe biti zadræani da ne bi
sprijeËili djelo treÊeg anela. U to Êe se vrijeme spustiti “kasna
kiπa”, ili osvjeæenje od lica Gospodnjeg, da bi dala silu glasnoj
vici treÊeg anela i pripremila svete da se odræe u vrijeme izlije-
vanja sedam posljednjih zala. (EW 85,86)
Vidjela sam stanovnike Zemlje u velikoj zbrci. Ratovi, krvo-
proliÊa, oskudica, glad i epidemije πirili su se po Zemlji. BuduÊi
da je ovo okruæivalo Boæji narod, vjernici su se dræali jedni uz
druge i odbacili svoje male poteπkoÊe. Ponos koji su gajili viπe
nije upravljao njima; to mjesto zauzela je duboka poniznost. Pat-
nja, zbunjenost i oskudica bili su razlog da razum ponovno zauz-
me svoje mjesto te je strastven i nerazuman Ëovjek postao razu-
man i ponaπao se promiπljeno i mudro.
Moja pozornost je tada bila odvraÊena od tog prizora. Izgle-
dalo je da je ostalo malo vremena mira. Joπ jednom su mi bili
pokazani stanovnici Zemlje i ponovno je sve bilo u velikoj zbrci.
Borbe, ratovi, krvoproliÊe, glad i neimaπtina bjesnjeli su na sve
strane. Rat je izazvao glad. Nestaπica i krvoproliÊe prouzrokovali
su epidemije, a srca ljudi ispunila su se strahom pred onim πto
dolazi na Zemlju. (1T 268)
Aneli danas zadræavaju vjetrove sukoba sve dok svijet ne
bude opomenut da dolazi propast, ali diæe se oluja spremna da
se obori na Zemlju. Kada Bog zapovijedi svojim anelima da pu-
ste vjetrove, nastat Êe prizori kakve nijedno pero nije u stanju
opisati. ...
Bog nam je u svojoj milosti pruæio trenutak predaha. Upo-
rabimo svaku silu koja nam je darovana s Neba u objavljivanju
djela koje nam je Gospodin povjerio za one koji propadaju u ne-
znanju. (Ev 704)

257
9. rujna

Objava mira i sigurnosti

“Olako lijeËe ranu naroda moga, viËuÊi: ‘Mir! Mir!’ Ali mi-
ra nema.” (Jeremija 6,14)
Papisti, protestanti i svjetovni ljudi ... u ovom ujedinjenju
vidjet Êe veliËanstveni pokret za obraÊenje svijeta i poËetak dugo-
oËekivanog milenija. (GC 588,589)
“Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe dan nebesa
iπËeznuti s velikom lomljavom, poËela Êe se u ognju rastopiti, a
zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.” (2. Petrova 3,10)
Kad miπljenja filozofa odagnaju strah od Boæjeg suda, kad vjer-
ski uËitelji budu stavljali naglasak na dugo razdoblje mira i na-
pretka, i kad svijet bude zaokupljen poslom i zadovoljstvima, sa-
enjem i graenjem, zabavama i veseljem, odbacujuÊi Boæja upo-
zorenja i vrijeajuÊi njegove vjesnike, tada Êe ih iznenada sustiÊi
uniπtenje i oni neÊe umaÊi (1. Solunjanima 5,3). (PP 104)
Poput stanovnika Sidimske doline ljudi sanjaju o blagosta-
nju i miru. “Bjeæi, da æivot spasiπ,” upozorenje je Boæjih anela,
ali Ëuju se i drugi glasovi kako govore: “Ne uzbuujte se, nema
razloga za uzbunu.” Mnoπtvo viËe: “Mir i sigurnost”, dok Nebo
objavljuje da uniπtenje samo πto nije doπlo na prijestupnike. U
noÊi prije njihova uniπtenja gradovi u ravnici su uæivali u zado-
voljstvima i rugali se strahu i upozorenjima Boæjih vjesnika, ali
ti su rugaËi nestali u plamenu, te iste noÊi vrata milosti su se
zauvijek zatvorila za bezboæne, bezbriæne stanovnike Sodome. Boga
se ne moæe uvijek vrijeati, s Njim se neÊe moÊi joπ dugo igrati.
“Dolazi nesmiljeni Jahvin dan — gnjev i jarost — da u pustoπ
zemlju prometne, da istrijebi iz nje greπnike.” (Izaija 13,9) Velik
dio svijeta Êe odbaciti Boæju milost i zahvatit Êe ga brzo i ne-
povratno uniπtenje. Ali oni koji obrate pozornost na upozorenje
“prebivat Êe pod zaπtitom SvemoguÊega” i “u sjeni SvemoguÊega”.
Njegova Êe istina biti njihov πtit i obrana. (PP 167)

258
 10. rujna

Boæje djelo je zavrπeno

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êe se po sve-
mu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe do-
Êi svrπetak.” (Matej 24,14)
SveËana, sveta poruka upozorenja mora biti objavljena u naj-
nepristupaËnijim podruËjima i u gradovima okorjelim u grijehu,
na svakom mjestu gdje svjetlo znaËajne trostruke evaneoske
poruke joπ nije zasjalo. Svatko treba Ëuti posljednji poziv na
Janjetovu svadbenu veËeru. Poruku sadaπnje istine treba nositi
iz grada u grad, iz sela u selo i to ne izvanjskim pokazivanjem,
veÊ u sili Duha. (GW 27)
Vijest o sili Boæje milosti koja obnavlja bit Êe noπena u sva-
ku zemlju i svaki kraj sve dok istina ne obuhvati cijeli svijet.
Meu zapeËaÊenima bit Êe ljudi iz svakog naroda, plemena i je-
zika. Iz svake zemlje skupit Êe se muπkarci i æene koji Êe stajati
pred Boæjim prijestoljem i Janjetom uzvikujuÊi: “Spasenje je dje-
lo Boga naπega, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!” (Otkrivenje
7,10) (CT 29)
Cijela Zemlja treba biti osvijetljena slavom Boæje istine. Svjetlo
treba sjati svim zemljama i svim narodima. Oni koji su dobili
svjetlo trebaju iÊi naprijed i svijetliti. Zvijezda Danica zasjala je
nama, a mi trebamo odsjajivati njezino svjetlo na stazu onih koji
su u tami.
Kriza je upravo pred nama. Mi sada moramo uz pomoÊ sile
Svetoga Duha objaviti velike istine za ove posljednje dane. Joπ
malo i svatko Êe Ëuti upozorenje i donijeti odluku za sebe. Tada
Êe doÊi kraj. (6T 24)
Istina koja se nalazi u prvoj, drugoj i treÊoj aneoskoj vijesti
mora doprijeti do svakog naroda, plemena i jezika. Ona mora oba-
sjati tamu svakog kontinenta i proπiriti se na morske otoke. U
ovom poslu ne smije biti odgaanja.
Naπa lozinka treba biti: Naprijed, uvijek naprijed! Nebeski
aneli iÊi Êe ispred nas da pripreme put. Svoju odgovornost za
udaljene krajeve ne moæemo ostaviti po strani sve dok cijela Zemlja
ne zasja Gospodnjom slavom. (GW 470)

259
11. rujna

Bog ustaje u obranu svojeg naroda

“»ujte, narodi, vi svi! Sluπaj, zemljo i sve πto te ispunja!
Gospod Jahve protiv vas Êe svjedoËiti — Gospod iz svetoga
Hrama svojega! Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svo-
jega, silazi i hodi po visovima zemaljskim.” (Mihej 1,2.3)
Tek Êe se u doba krize otkriti karakter. ... Veliki konaËni is-
pit doÊi Êe na svrπetku vremena milosti za ljudski rod i tada vi-
πe neÊe biti prilike da se zadovolje nezadovoljene potrebe ljudske
duπe. (COL 412)
Bog se sprema na obraËun s narodima. U svim stoljeÊima
ove zemaljske povijesti zli radnici nagomilavali su srdæbu za dan
gnjeva; onog trenutka kada pokvarenost prijee postavljene gra-
nice Boæje milosti, Njegovom strpljenju Êe doÊi kraj. Kada se
nebeske knjige napune grijesima velikog broja ljudi, doÊi Êe gnjev
nepomijeπan s miloπÊu i tada Êe se vidjeti kako je straπno izi-
grati boæansko strpljenje. Do ove krize Êe doÊi kad se narodi uje-
dine da Boæji zakon proglase nevaæeÊim.
DoÊi Êe dani kad Êe pravedni biti pokrenuti da revnuju za
Boga zbog prevelike pokvarenosti. Nitko bez boæanske sile neÊe
moÊi izdræati drskost Sotone koji se ujedinio sa zlim ljudima. Ali
u Ëasu najveÊe opasnosti za Crkvu, vjerni Ostatak upuÊivat Êe
usrdne molitve. Bog Êe ih Ëuti i odgovoriti u pravo vrijeme, kada
krivnja greπnika dostigne svoj vrhunac. On Êe osvetiti svoje iza-
brane koji dan i noÊ plaËu pred njim iako i On nosi s njima njihove
terete. (5T 524)
Zamjena laæi za istinu posljednji je Ëin u drami. Kada ova
zamjena postane sveopÊa, Bog Êe se objaviti. Kada ljudski zako-
ni budu uzdignuti iznad boæanskih, kada zemaljske sile pokuπaju
primorati ljude da svetkuju prvi dan tjedna, znajte da je doπlo
vrijeme da Bog djeluje. On Êe ustati u svom veliËanstvu i Zemlja
Êe se straπno zatresti. SiÊi Êe sa svojeg mjesta da kazni stanovnike
Zemlje zbog njihove pokvarenosti. Zemlja Êe pokazati svoju krv i
viπe neÊe moÊi prikrivati svoj grijeh. (RH 23. travnja 1901.)

260
 12. rujna

Zavrπava se vrijeme milosti

“Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËi-
sti i dalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno;
neka se sveti i dalje posveÊuje!” (Otkrivenje 22,11)
Kada se zavrπi istraæni sud, bit Êe odluËena sudbina svih ljudi
— za æivot ili smrt. Vrijeme milosti zavrπava se neposredno prije
pojavljivanja Gospodina na nebeskim oblacima. (RH 9. studeno-
ga 1905.)
RugaËi su upuÊivali na prirodne pojave — na nepromjenjivu
smjenu godiπnjih doba, na vedro nebo s kojega joπ nije nikada
pala kiπa, na zelena polja osvjeæena blagom noÊnom rosom — i
uzvikivali: “Zar on ne priËa bajke?” S prijezirom su izjavili da je
propovjednik pravde neobuzdani zanesenjak i nastavili spremnije
no ikada uæivati u zadovoljstvima, joπ uporniji na svojim zlim pu-
tovima. Ali njihovo nevjerstvo nije sprijeËilo proreËeni dogaaj.
Bog je dugo podnosio njihovu zloÊu, dajuÊi im mnoπtvo prilika za
pokajanje, ali u odreeno vrijeme Njegovi su sudovi pohodili one
koji su odbili Njegovo milosre.
Krist izjavljuje da Êe sliËno nevjerstvo postojati u vezi s
Njegovim drugim dolaskom. Kao πto ljudi u Noino vrijeme “niπta
nisu nasluÊivali dok ne doe potop i sve ih odnese, tako Êe”, pre-
ma rijeËima naπeg Spasitelja, “biti i za dolaska Sina »ovjeËjega”.
(Matej 24,39) Kad se toboænji Boæji narod bude sjedinio sa svije-
tom i æivio kao πto on æivi pridruæivπi mu se u zabranjenim za-
dovoljstvima; kad sjaj svijeta postane sjajem Crkve; kad budu od-
zvanjala svadbena zvona i svi se budu nadali dugim godinama
svjetskog napretka — tada Êe iznenada, kao πto sjevne munja,
doÊi kraj njihovim sjajnim vizijama i prevarljivim nadama. (GC
338,339)
Dogaaji povezani sa zavrπetkom vremena milosti i s djelom
pripreme u vrijeme nevolje jasno su predoËeni. Ali mnogi ne
razumiju niπta bolje ove vaæne istine nego da im nikada nisu bile
otkrivene. Sotona budno pazi da ukloni svaki utjecaj koji bi ih
mogao uËiniti mudrim za spasenje, pa Êe ih vrijeme nevolje naÊi
nespremne. (GC 594)

261
13. rujna

Zavrπetak vremena milosti prolazi

neopaæeno
“A πto se tiËe, braÊo, vremena i Ëasa, nemate potrebe da
vam se o tome piπe: i sami dobro znate da Êe Dan Gospod-
nji doÊi kao lopov u noÊi.” (1. Solunjanima 5,1.2)
Pravednici i greπnici joπ Êe uvijek æivjeti na Zemlji kao smrt-
nici. Ljudi Êe saditi i graditi, jesti i piti potpuno nesvjesni da je
u nebeskom Svetiπtu izreËena konaËna, neopoziva odluka. Bog je
Nou i njegovu obitelj prije potopa, nakon πto su uπli u korablju,
zatvorio, a bezboænike je sprijeËio da uu. Meutim, ljudi su ne
znajuÊi da je njihova sudbina zapeËaÊena, sedam dana æivjeli bez-
briænim æivotom ispunjenim uæicima i rugali se upozorenjima suda
koji se pribliæavao. Spasitelj kaæe: “Takav Êe biti dolazak Sina
»ovjeËjeg.” Tiho, neprimjetno poput lopova u ponoÊ, doÊi Êe odlu-
ËujuÊi Ëas kad Êe se zapeËatiti sudbina svakog Ëovjeka, a milost
koja je bila ponuena greπnim ljudima konaËno povuÊi. (RH 9.
listopada 1905.)
Ljudi se brzo uljuljaju u kobnoj sigurnosti, a bude se tek kad
se izlije Boæji gnjev. (ST 8. prosinca 1909.)
Gospodin koji sudi na kraju vremena proÊi Êe Zemljom i po-
Ëet Êe se izlijevati straπan pomor. Tada Êe oni koji su prezirali
Boæju rijeË, koji su je malo cijenili, iÊi od mora do mora i od sjevera
Ëak do istoka. TrËat Êe na sve strane da traæe Gospodnju rijeË,
ali je neÊe naÊi. ... Boæji propovjednici zavrπit Êe svoj posljednji
zadatak, posljednji put se pomoliti, proliti svoju posljednju gor-
ku suzu za buntovniËku crkvu i bezboænike. (MS1, 1857.)
Kristov pogled bio je usmjeren u buduÊe vjekove kada je re-
kao: “Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono πto ti je za mir!” Joπ
uvijek je tvoj dan, o, Crkvo Boæja, kojoj je On povjerio svoj Zakon.
Ovaj dan vjere i kuπnje ide svojem kraju. Sunce æuri k zapadu.
Moæe li se dogoditi da zae, a ti neÊeπ znati “ono πto ti je za
mir”? Neopoziva presuda mora biti izreËena: “Ali je sad sakrive-
no tvojim oËima” (Luka 19,42). (Letter 58,1887.)

262
 14. rujna

Vrijeme nevolje kakvog nije bilo

“U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sino-
ve tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe
otkako je ljudi pa do toga vremena.” (Daniel 12,1)
Kad bude zavrπeno objavljivanje poruke treÊeg anela, mi-
lost viπe ne moli za greπne stanovnike Zemlje. Boæji je narod za-
vrπio posao. Primio je “kasnu kiπu”, utjeπen je od “Gospodnje pri-
sutnosti” i pripremljen za Ëas kuπnje koji je pred njim. Aneli na
Nebu su u pokretu. Aneo koji se vraÊa sa Zemlje objavljuje da
je zavrπio zadaÊu; svijet je bio izloæen zavrπnom ispitu i svi koji
su se pokazali vjerni boæanskim propisima primili su “peËat æi-
voga Boga”. Tada Isus obustavlja svoje posredovanje u nebeskom
Svetiπtu. Podiæe svoje ruke i jakim glasom kaæe: “Svrπeno je!” ...
Kad On napusti Svetiπte, tama prekriva stanovnike Zemlje.
U to zastraπujuÊe vrijeme pravedni moraju æivjeti bez posrednika
pred svetim Bogom. Uklonjene su ograde koje su sputavale zle i
Sotona ima posvemaπnju kontrolu nad grjeπnicima koji se nisu
pokajali. Boæjem je strpljenju kraj. Svijet je odbacio Njegovo mi-
losre, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov Zakon. Zli su preπli
granice vremena milosti; Boæji Duh, kome su se uporno protivili,
napokon se povukao. NezaπtiÊeni boæanskom miloπÊu, nemaju za-
πtite pred Zlim. Tada Êe Sotona zemaljske stanovnike izloæiti po-
sljednjoj velikoj nevolji. Kad Boæji aneli budu prestali zadræa-
vati divlje vjetrove ljudskih strasti, svi Êe elementi sukoba biti
odrijeπeni. Cijeli Êe svijet biti zahvaÊen propaπÊu straπnijom od
one koja je zadesila drevni Jeruzalem. (GC 613,614)
Samo oni koji su Ëiste ruke i bezazlena srca opstat Êe u to
vrijeme kuπnje. ... Sada je vrijeme, dok Ëetiri anela zadræavaju
Ëetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor. (EW 58)

263
15. rujna

Puπtena Ëetiri vjetra

“Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabi-
ljeæimo peËat sluge naπega Boga na njihovim Ëelima!” (Ot-
krivenje 7,3)
Aneli kruæe oko Zemlje pobijajuÊi Sotoninu tvrdnju da ima
pravo na ovu Zemlju zato πto je mnoπtvo njegovih privræenika tako
veliko. Mi ne Ëujemo njihove glasove niti svojim tjelesnim oËima
moæemo vidjeti postupke tih anela, ali su njihove ruke Ëvrsto
spojene oko Zemlje i oni budno zadræavaju Sotonine vojske dok
se ne zavrπi zapeËaÊivanje Boæjeg naroda. (7BC 967)
Ivan vidi elemente u prirodi — potrese, bure i politiËke borbe
— koje Ëetiri anela zadræavaju. Ovi vjetrovi se nalaze pod kon-
trolom sve dok im Bog ne kaæe da zapuπu. Boæja crkva je sigurna.
Aneli Boæji provode Njegove naredbe zadræavajuÊi vjetrove da
ne puπu na zemlju ni na more, niti na bilo koje drvo dok Boæji
sluge ne prime peËat na svoja Ëela. (TM 444)
Sada je vrijeme od posebnog interesa za sve ljude. Pozornost
vladara i dræavnika, ljudi koji zauzimaju poloæaje od povjerenja i
autoriteta, obrazovanih æena i muπkaraca svih slojeva, usmjerena
je na dogaaje koji se zbivaju oko nas. Oni promatraju zategnu-
te, nemirne odnose meu narodima. Vide napetost koja obuzima
svaki zemaljski element i shvaÊaju da Êe se dogoditi neπto veliko
i znaËajno — da je svijet na rubu neobiËne krize.
Aneli sada zadræavaju vjetrove rata dok svijet ne bude opo-
menut na dan suda koji se pribliæava. Ali oluja se priprema, sprem-
na da se obruπi na Zemlju, i kada Bog zapovijedi svojim aneli-
ma da puste vjetrove, doÊi Êe do takvih prizora sukoba koje nijedno
pero ne moæe opisati. ...
Bog je milostivo produljio vrijeme. S Neba nam je dana svaka
sila da obavimo zadaÊu koju nam je Gospodin povjerio zbog onih
koji ginu u neznanju. Poruka upozorenja treba odjeknuti u svim
dijelovima svijeta. ... Treba biti obavljen velik posao, a on je po-
vjeren onima koji znaju istinu za ovo vrijeme. (RH 23. studenoga
1905.)

264
 16. rujna

Sedam posljednjih zala poËinju se

izlijevati
“Potom Ëuh jak glas πto govori sedmorici anela: ‘Idite i
izlijte sedam Ëaπa Boæjega gnjeva na zemlju!”’ (Otkrivenje
16,1)
Kad Krist zavrπi s posredovanjem u Svetiπtu, izlit Êe se Ëista
srdæba na one koji πtuju Zvijer i njen kip i primaju njen æig.
(Otkrivenje 14,9.10) Zla koja su snaπla Egipat kad je Bog oslo-
baao Izrael sliËna su ovim straπnijim i æeπÊim kaznama koje Êe
snaÊi svijet prije konaËnog izbavljenja Boæjeg naroda. OpisujuÊi
ove zastraπujuÊe kazne pisac Otkrivenja veli: “Tada se pojavi opasan
i poguban Ëir na osobama koje su imale æig Zvijeri i koje se kla-
njaju njezinu kipu.” More “postade kao krv mrtvaca te uginu svako
æivo biÊe u moru”. Rijeke i izvori voda “postadoπe krv”. Koliko
god bile straπne ove kazne, Boæja je pravda u cijelosti obranjena.
Boæji aneo objavljuje: “Pravedan si, o SveËe, πto si ih udario tim
kaznama, buduÊi da su prolili krv svetih i proroka. Sad im dajeπ
da piju krv; to su zasluæili.” (Otkrivenje 16,2-6) Osuivanjem Boæjeg
naroda na smrt navukli su krivnju za njihovu krv kao da su je
prolili svojim rukama. ...
U zlu koje slijedi, suncu Êe biti dana moÊ “da pali ljude vatrom.
A ljudi su, goreÊi u velikoj æegi, psovali ime Boga”. (Otkrivenje
16,8.9) ...
Ova zla neÊe biti sveopÊa, jer bi inaËe svi zemaljski stanov-
nici bili istrijebljeni. Ipak Êe ona biti najstraπniji biË kojega su
smrtni ljudi ikada upoznali. Sve su kazne koje su snalazile ljude
prije zavrπetka vremena milosti bile pomijeπane s milosrem. Kri-
stova moliteljska krv πtitila je grjeπnika da ne primi punu mjeru
kazne za svoju krivnju. Ali na posljednjem sudu srdæba Êe se iz-
liti nepomijeπana s milosrem. (GC 627—629)
Strijele Boæjeg gnjeva samo πto nisu poletjele i kad On poËne
kaænjavati greπnike, neÊe biti predaha sve do kraja. Sprema se
oluja Boæjeg gnjeva i samo oni koji su posveÊeni istinom u Boæjoj
ljubavi bit Êe skriveni s Kristom u Bogu dok pustoπenje ne pro-
e. (TM 182)

265
17. rujna

Izdan proglas o smrti

“»ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako
da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi ko-
ji se ne htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri.” (Otkrivenje 13,15)
Kada Isus napusti Svetinju nad svetinjama, Njegov Duh koji
zadræava sile povuÊi Êe se od vladara i naroda. Oni Êe biti prepu-
πteni vlasti demona. Tada Êe po savjetu i uputi Sotone biti done-
seni takvi zakoni da nijedno tijelo ne bi moglo biti saËuvano kad
se ne bi skratili oni dani. (1T 204)
Vidjela sam da Êe aneli zadræavati Ëetiri vjetra sve dok Isu-
sovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti se-
dam posljednjih zala. Ova zla su raspalila gnjev bezboænih ljudi
protiv pravednika. Oni su smatrali da smo mi navukli Boæje ka-
zne na njih i da Êe nevolje prestati ako nas istrijebe sa Zemlje.
Stoga je izdan proglas da se sveti pobiju zbog Ëega su vjerni dan
i noÊ vapili Bogu za izbavljenje. Ovo je bilo vrijeme Jakovljeve
nevolje. (EW 36,37)
Vidjela sam vodeÊe ljude na Zemlji kako se savjetuju, a So-
tona i njegovi aneli bili su zaposleni oko njih. Vidjela sam pisma
koja su bila umnoæena i razaslana u razliËite dijelove svijeta u
kojima se nareuje ljudima da pobiju i prije odreenog vremena
svece ako se budu dræali svoje Ëudne vjere, ako ne odustanu od
subote i ne budu poπtovali prvi dan tjedna. (EW 282,283)
Premda je opÊim dekretom odreeno vrijeme kad vrπitelje za-
povijedi mogu pobiti, njihovi Êe im neprijatelji u nekim sluËaje-
vima i prije tog vremena pokuπati uzeti æivot. Ali nitko ne moæe
proÊi pored silnih Ëuvara postavljenih oko svake vjerne duπe. Neke
napadaju pri bijegu iz gradova i sela, ali maËevi podignuti pro-
tiv njih slomit Êe se i pasti bespomoÊni poput slamke. Druge Êe
πtititi aneli u obliku ratnika. (GC 631)
Kad bi mogli gledati nebeskim oËima, ljudi bi vidjeli skupi-
ne anela, jakih u sili, smjeπtenih oko onih koji su saËuvali Kri-
stovu poruku o postojanosti. Sa suosjeÊajnom blagoπÊu aneli su
bili svjedoci njihove nevolje i Ëuli njihove molitve. Oni Ëekaju na
rijeË svog Zapovjednika da ih istrgnu iz pogibelji. Ali moraju joπ
malo Ëekati. Boæji narod mora piti iz ove Ëaπe i krstiti se ognjem.
(GC 630,631)

266
 18. rujna

Osueni na smrt
“Po skoroteËama razaslane su svim kraljevim pokrajina-
ma poslanice da se svi Æidovi, od djeËaka do staraca, dje-
ca i æene uniπte, pobiju, zatru, a njihova dobra da se za-
plijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dva-
naestog mjeseca, mjeseca Adara.” (Estera 3,13)
Ukaz koji Êe biti proglaπen protiv Boæjeg naroda ostatka bit
Êe sliËan proglasu koji je Ahasver izdao protiv Hebreja. (PK 603)
Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊena zaπtita
ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti
pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odreeno
dekretom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. Odlu-
Ëit Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπut-
kati glas neslaganja i prijekora. (GC 635)
IziÊi Êe zakon koji Êe ih primoravati da prestanu dræati su-
botu kao Ëetvrtu zapovijed i da svetkuju nedjelju ili Êe izgubiti
æivot. Meutim, oni neÊe popustiti i pogaziti Gospodnju subotu
da bi se pokorili papinskoj ustanovi. Sotonine vojske i zli ljudi
okruæit Êe ih i likovati nad njima misleÊi da im Boæji narod sada
ne moæe uteÊi. (1T 353,354)
Kad ovo vrijeme nevolje doe, svaki Êe sluËaj veÊ biti rijeπen.
Viπe neÊe biti vremena milosti ni kuπnje za one koji se nisu pokajali.
PeËat æivoga Boga bit Êe na Njegovom narodu. Ovaj mali ostatak,
nemoÊan da se sam obrani u borbi na æivot i smrt sa zemaljskim
silama koje predvodi vojska Zmaja, potraæit Êe u Bogu svoju obranu.
Najviπe zemaljske vlasti izdat Êe zakon da svi moraju sluæiti Zvijeri
i primiti njezin æig pod prijetnjom progonstva i smrti. (5T 213)
Vidjela sam kako svete obuzima veliki duπevni strah. Izgledalo
je da su sa svih strana okruæeni bezboænim stanovnicima Zemlje.
Sve je izgledalo kao da je protiv njih. Neki su se poËeli bojati da
ih je Bog na kraju prepustio ovim bezboænicima da ih pobiju. ...
Ovo je za svete bio Ëas najuæasnijeg straha. Dan i noÊ vapili
su Bogu za osloboenjem. Gledano izvana, nije bilo nikakvih iz-
gleda za njihovo osloboenje. Bezboænici su veÊ poËeli trijumfi-
rati dovikujuÊi: “Zaπto vas vaπ Bog ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto
se ne uznesete da spasite svoje æivote?” Ali sveti nisu na njih
obraÊali pozornost. (EW 283)

267
19. rujna

Aneoska zaπtita u vrijeme nevolje

“Hajde, narode moj, ui u sobe i vrata za sobom zatvori.
Sakrij se Ëaskom dok jarost ne proe.” (Izaija 26,20)
U dan straπnog suda Krist Êe reÊi: “Hajde, narode moj, ui
u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne
proe.” Kakve su to sobe u koje se oni trebaju sakriti? One pri-
kazuju Kristovu zaπtitu i zaπtitu svetih anela. Boæji narod u ovo
vrijeme nije okupljen na jednom mjestu. On se nalazi u raznim
zemljama u svim dijelovima svijeta. (HS 158)
Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i zdruæuju
se u skupine. Æive na najsamotnijim mjestima. Aneli su im donosili
vodu i hranu dok su bezboænici patili od gladi i æei. (EW 282)
Tijekom noÊi bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. Izgle-
dalo je kao da se radi o velikoj zbrci i sukobima vojski. Gospod-
nji glasnik stao je ispred mene i rekao mi: “Pozovi svoje ukuÊane.
Ja Êu te voditi; slijedi me. Vodio me je mraËnom stazom, prvo
kroz πumu, a zatim kroz usjeke planina i rekao: “Ovdje si sigur-
na.” Tamo je bilo i drugih koji su bili dovedeni do ovog utoËiπta.
Nebeski vjesnik je rekao: “Vrijeme nevolje je doπlo kao lopov u
noÊi, kako vas je Gospodin upozorio.” (MS 153, 1905.)
U vrijeme nevolje, pred sam Kristov dolazak, pravednike Êe
spasiti sluæba nebeskih anela, ali za prijestupnike Boæjeg Zako-
na neÊe biti zaπtite. Aneli ne mogu zaπtititi one koji zanema-
ruju jednu od boæanskih uredbi. (PP 256)
Kao πto je uËinio u vrijeme ©adraka, Meπaka i Abed Nega,
tako Êe i u zavrπnim danima povijesti ove Zemlje Gospodin silno
djelovati u korist onih koji su stali na stranu pravednosti. ... Usred
vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od poËetka vremena
— Njegovi izabranici ostat Êe nepokolebani. Sotona, sa svim svo-
jim Ëetama zla, neÊe moÊi uniπtiti ni najslabijega od Boæjih sve-
tih. Aneli, koji su silni krepoπÊu, zaπtitit Êe ih, i radi njih Êe se
Gospodin otkriti kao “Bog nad bogovima”, sposoban da zauvijek
spasi one koji se u Njega uzdaju. (PK 513)

268
 20. rujna

Bezboænici tijekom nevolja

“Evo, dani dolaze — rijeË je Jahve Gospoda — kad Êu po-
slati glad na zemlju, ne glad kruha ni æe vode, veÊ sluπa-
nja rijeËi Jahvine. Tumarat Êe od mora do mora, od sjeve-
ra do istoka potucati se iπtuÊi rijeË Jahvinu, ali je neÊe
naÊi.” (Amos 8,11.12)
Kada blagi glas milosti nestane, strah i uæas obuzet Êe bez-
boænike. Na njih su straπno djelovale rijeË: “Kasno je! Prekasno
je!” (EW 281)
Krist na kriæu osjeÊao se isto tako kao πto Êe se greπnici osje-
Êati kada se Boæji gnjev izlije na njih. Crni oËaj poput mrtvaË-
kog pokrova past Êe na njihove greπne duπe i tada Êe u potpuno-
sti shvatiti svu veliËinu grijeha. (ST 15. veljaËe 1883.)
Oni koji nisu cijenili Boæju rijeË æurili su tamo-amo, lutajuÊi
od mora do mora i od sjevera do juga traæeÊi Gospodnju rijeË.
Aneo je rekao: “Oni je neÊe naÊi. Na Zemlji je glad; ne glad za
kruhom ni æe za vodom, nego za sluπanjem rijeËi Gospodnjih.
©to bi dali za samo jednu rijeË Boæjeg odobravanja!” ...
Mnogi greπnici bili su jako gnjevni jer su patili od poslje-
dica epidemija. Bio je to prizor straπne agonije. Roditelji su ogorËeno
prekoravali svoju djecu a djeca roditelje, braÊa svoje sestre a se-
stre opet braÊu. ... Ljudi su se obraÊali svojim propovjednicima s
gorËinom i mrænjom prigovarajuÊi im rijeËima: “Niste nas upozo-
rili. Govorili ste nam da se cijeli svijet treba obratiti i vikali: ‘Mir!
Mir!’ da biste utiπali svaki strah koji bi se pojavio. Niste nam
govorili o ovom Ëasu, a one koji su nas upozoravali na to proglasili
ste fanaticima i zlim ljudima koji nas æele uniπtiti.” Ali ja sam
vidjela da niti propovjednici nisu utekli od Boæjeg gnjeva. Nji-
hove patnje bile su deset puta veÊe od patnji ovih ljudi. (EW
281,282)
U vrijeme kad se Boæji sudovi izliju bez milosti, o, kako Êe
za greπnike nedostiæan biti poloæaj onih koji prebivaju “u zaklo-
nu Najviπeg” — u πatoru u koji Êe sam Bog skloniti sve one koji
su Ga ljubili i poπtovali Njegove zapovijedi! (3BC 1150)

269
21. rujna

Vrijeme Jakovljeve nevolje

“Jao, jer velik je dan ovaj, sliËna mu ne bi! Vrijeme je nevolje
za Jakova, al’ Êe se izbaviti iz nje.” (Jeremija 30,7)
Vidjela sam da Êe aneli zadræavati Ëetiri vjetra sve dok Isu-
sovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti se-
dam posljednjih zala. Ova su zla raspalila gnjev bezboænih ljudi
protiv pravednika. Oni su smatrali da smo mi navukli Boæje ka-
zne na njih i da Êe nevolje prestati ako nas istrijebe sa Zemlje.
Stoga su izdali proglas da se sveti pobiju zbog Ëega su vjerni va-
pili Bogu za izbavljenje dan i noÊ. To je bilo vrijeme Jakovljeve
nevolje. (EW 36,37)
Kao πto je Sotona potaknuo Ezava da krene protiv Jakova,
tako Êe u vrijeme nevolje poticati zle da uniπte Boæji narod. I kao
πto je optuæio Jakova, tako Êe optuæivati i Boæji narod. Ovaj svijet
ubraja meu svoje podanike, ali se mala skupina koja vrπi Boæje
zapovijedi protivi njegovoj prevlasti. Kad bi je mogao zbrisati sa
zemlje, njegova bi pobjeda bila potpuna. On vidi da ih Ëuvaju sveti
aneli pa zakljuËuje da su im grijesi oproπteni; ali ne zna da je
njihov sluËaj odluËen u nebeskom Svetiπtu. On dobro zna grijehe
na koje ih je naveo pa ih iznosi pred Bogom u uveliËanom svje-
tlu, tvrdeÊi da ti ljudi ne zasluæuju Boæju naklonost kao ni on
sam. Tvrdi da Gospodin ne moæe biti pravedan ako njima oprosti
grijehe a njega i njegove anele uniπti. On tvrdi da su njegov
plijen i zahtijeva da mu budu predani u ruke kako bi ih uniπtio.
BuduÊi da Sotona optuæuje Boæji narod za njihove grijehe,
Gospodin dopuπta da ih iskuπa do krajnjih granica. Njihovo po-
uzdanje u Boga, njihova vjera i odluËnost bit Êe ozbiljno iskuπa-
ni. Dok se sjeÊaju proπlosti, njihove nade tonu, jer u cijelom svom
æivotu mogu vidjeti malo dobra. Posvema su svjesni svoje slabo-
sti i nedostatnosti. Sotona ih nastoji zastraπiti miπlju da je njihov
sluËaj beznadan i da se mrlje njihove okaljanosti nikada ne mo-
gu oprati. Nada se da Êe uniπtiti njihovu vjeru kako bi popustili
njegovim kuπnjama i odrekli se svoje odanosti Bogu. (GC 618,619)

270
 22. rujna

Zaπto postoji vrijeme nevolje

“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u nevo-
lji.” (Psalam 46,1)
Premda Êe Boæji narod biti opkoljen neprijateljima koji su
ga odluËili uniπtiti, tjeskoba koja ih tiπti nije strah od progon-
stva zbog istine; oni se boje da se nisu pokajali za svaki grijeh i
da zbog neke svoje nutarnje slabosti neÊe doæivjeti ispunjenje
Spasiteljeva obeÊanja da Êe ih “saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe
doÊi na sav svijet”. (Otkrivenje 3,10) Kad bi pouzdano znali da
im je oproπteno, ne bi ustuknuli pred muËenjem ili smrÊu, ali ako
bi se pokazali nedostojnima i izgubili æivot zbog vlastitih nedo-
stataka u karakteru, osramotili bi Boæje sveto ime.
Sa svih strana Ëuju kovanje zavjera i vide djelovanje pobu-
ne; u njima se budi snaæna æelja, iskrena teænja duπe da se uni-
πti ovaj veliki otpad i uËini kraj zloÊi zlih. No dok mole Boga da
zaustavi djelovanje pobune, oni osjeÊaju ozbiljnu griænju savjesti
πto nemaju snage da se opru i zaustave moÊnu plimu zla. Uvje-
reni su kako bi Sotonine sile imale manje snage da ih nadvla-
daju da su uvijek sve svoje sposobnosti upotrebljavali u Kristo-
voj sluæbi i jaËali snagom od Ëasa do Ëasa.
Oni muËe svoje duπe pred Bogom, podsjeÊajuÊi na svoje ranije
pokajanje za mnoge grijehe i pozivajuÊi se na Spasiteljevo obeÊa-
nje: “Ili u moje neka doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir
neka sklopi sa mnom.” (Izaija 27,5) Ne ponestaje njihove vjere
stoga πto nema odmah odgovora na njihove molitve. Premda trpe
najveÊu tjeskobu, strah i nemir, oni ne prestaju upuÊivati svoje
molbe. Hvataju se za Boæju snagu kao πto se Jakov uhvatio Anela,
a duπa im govori: “NeÊu te pustiti dok me ne blagosloviπ.” (GC
619,620)
Vrijeme nevolje je ispit na kojem se treba pokazati Kristov
karakter. To je vrijeme kad Boæji narod treba odbaciti Sotonu i
njegove kuπnje. (RH 12. kolovoza 1884.)

271
23. rujna

Boæje oko bdije nad Njegovim

narodom
“Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noÊ
vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Ka-
æem vam, brzo Êe ih obraniti. — Ali, hoÊe li Sin »ovjeËji,
kada doe, naÊi pouzdanja na zemlji?” (Luka 18,7.8)
Tako bi i Boæji narod u vrijeme nevolje bio nadvladan ako
bi imao nepriznatih grijeha koji bi se pojavili pred njihovim oËi-
ma dok se muËi u strahu i tjeskobi; oËaj bi uguπio njihovu vjeru
i oni ne bi imali slobodu da mole Boga za spasenje. Premda ima-
ju dubok osjeÊaj vlastite nevrijednosti, nemaju skrivenih greπaka
koje bi trebali otkriti. Njihovi su grijesi otiπli na sud pred njima
pa su izbrisani i oni ih se viπe ne mogu sjetiti. ...
Ovi krπÊani po imenu, koji Êe nespremni doËekati ovaj stra-
πni posljednji sukob, u svom Êe oËaju priznati svoje grijehe rije-
Ëima duboke tjeskobe, dok Êe zli uæivati u njihovoj muci. ...
Jakovljev æivotopis je i jamstvo da Bog neÊe odbaciti one koji
su bili prevareni, kuπani i navedeni na grijeh, ali su Mu se obratili
iskrenim kajanjem. Dok Sotona nastoji uniπtiti ove ljude, Bog Êe
poslati svoje anele da ih utjeπe i zaπtite u vrijeme pogibelji. So-
tona napada ogorËeno i odluËno, i njegove su obmane straπne; ali
Boæje oko poËiva nad Njegovim narodom i Njegovo uho Ëuje nji-
hov jauk. Njihova je muka velika, a plamen ognjene peÊi kao da
Êe ih progutati; ali LjevaË Êe ih proËistiti kao πto se zlato proËiπÊava
u vatri. U vrijeme njihovog najteæeg kuπanja Boæja ljubav prema
Njegovoj djeci je isto tako snaæna i njeæna kao u dane njihovog
najveÊeg procvata, ali je za njihovo dobro da dou u ognjenu peÊ.
Njihova svjetovnost mora izgorjeti, kako bi se u njima mogao sa-
vrπeno odraziti Kristov lik.
Vrijeme nevolje i tjeskobe πto je pred nama zahtijevat Êe vjeru
koja moæe podnijeti umor, odlaganje i glad — vjeru koja neÊe osla-
biti premda je na ozbiljnoj kuπnji. Razdoblje probe osigurano je
svima da se mogu pripremiti za to vrijeme. ... Svi koji se kao
Jakov budu oslanjali na Boæja obeÊanja, i kao on budu ozbiljni i
ustrajni, uspjet Êe kao πto je on uspio. (GC 620,621)

272
 24. rujna

Veliko vrijeme nevolje

“Jer Êe to biti dani takve nevolje kakve nije bilo od poËet-
ka stvorenja, koje Bog stvori, do sada, i sigurno je viπe ne-
Êe biti.” (Marko 13,19)
Uskoro Êe nastupiti vrijeme nevolje kakvog nikada nije bilo.
Nama je potrebno iskustvo koje sada nemamo, a mnogi su od-
viπe nezainteresirani da ga steknu. »esto se dogaa da je nevo-
lja veÊa u predvianju nego u stvarnosti. Ali nije tako kad je u
pitanju nevolja koja je pred nama. Ni najslikovitiji prikaz ne moæe
opisati veliËinu tih muka. I sada, dok milosrdni Spasitelj vrπi po-
mirenje za nas, mi bismo trebali teæiti da postanemo savrπeni u
Kristu. Boæja providnost je πkola u kojoj trebamo nauËiti blagost
i poniznost od Isusa. Gospodin je uvijek pred nama, ne na putu
koji smo mi izabrali, koji je lakπi i nama ugodniji, veÊ na putu
pravih æivotnih ciljeva. Nitko ne smije odbaciti ili odloæiti ovaj
posao ako ne æeli neπto najstraπnije svojoj duπi.
Apostol Ivan je u vienju Ëuo prodoran glas na Nebu koji je
glasno govorio: “Jao vama, zemljo i more, jer je avao siπao k
vama s velikim gnjevom, svjestan da ima joπ samo malo vreme-
na!” Straπni su prizori o kojima viËe ovaj glas s Neba. Sotonin
gnjev raste kako se vrijeme skraÊuje, a njegov posao prijevare i
razaranja dostiæe svoj vrhunac u vrijeme nevolje. Zavrπilo je vri-
jeme Boæjeg dugotrajnog strpljenja. Svijet je odbacio Njegovu mi-
lost, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov zakon. Greπnici su
prevrπili granicu svoje kuπnje i Gospodin povlaËi svoju zaπtitu i
ostavlja ih na milost i nemilost voe kojeg su izabrali. Sotona Êe
imati vlast nad onima koji su se pokorili njegovoj vlasti i on Êe
uvuÊi stanovnike Zemlje u veliku, konaËnu nevolju. Kada Boæji
aneli prestanu zadræavati straπne vjetrove ljudskih strasti, svi
elementi sukoba bit Êe puπteni. »itav svijet Êe biti uvuËen u pro-
past straπniju od one koja je zadesila stari Jeruzalem. (4SP 440,441)
Usred vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od poËetka
vremena — Njegovi izabranici ostat Êe nepokolebani. Sotona, sa
svim svojim Ëetama zla, neÊe moÊi uniπtiti ni najslabijega od Boæjih
svetih. (PK 513)

273
25. rujna

Krunski Ëin prijevare

“BuduÊi da si saËuvao moju poruku o postojanosti, i ja Êu
tebe saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav svijet da
podvrgne kuπnji stanovnike zemlje.” (Otkrivenje 3,10)
Kako se drugi dolazak naπega Gospodina Isusa Krista pri-
bliæava, Sotonina orua pokreÊu se iz dubine Zemlje. Sotona se
neÊe pojaviti samo kao ljudsko biÊe, veÊ Êe oponaπati Isusa Krista.
Svijet koji je odbacivao istinu, primit Êe njega kao Gospodara nad
gospodarima i Kralja nad kraljevima. (5BC 1105,1106)
Sotonina srdæba raste kako se njegovo vrijeme skraÊuje, a
njegovo Êe djelo obmane i razaranja dosegnuti vrhunac u vrije-
me nevolje. ...
Kao zavrπni Ëin velike obmanjujuÊe drame, sâm Êe Sotona
glumiti Krista. Crkva je dugo tvrdila da Ëeka na Spasiteljev dol-
azak kao na ostvarenje svojih nada. Sad Êe veliki varalica poka-
zati kao da je Krist doπao. U razliËitim krajevima svijeta Sotona
Êe se pojaviti meu ljudima kao veliËanstveno biÊe bljeπtava sja-
ja, sliËno opisu Boæjeg Sina u Ivanovu Otkrivenju. (Otkrivenje 1,13-
15) Slava kojom je okruæen nadmaπuje sve πto su smrtne oËi ikada
vidjele. Zrakom odzvanja pokliË pobjede: “Krist je doπao! Krist je
doπao!” Ljudi padaju niËice pred njim, dok on diæe ruke i izriËe
blagoslov kao πto je Krist blagoslivljao svoje uËenike dok se nalazio
na Zemlji. Njegov je glas mek i priguπen, ali melodiËan. Blagim,
suosjeÊajnim tonom iznosi neke od onih prekrasnih nebeskih is-
tina πto ih je Spasitelj izgovorio; lijeËi bolesti ljudi i tada, glu-
meÊi Krista, tvrdi da je subotu promijenio u nedjelju, i svima zapo-
vijeda da svetkuju dan koji je on blagoslovio. On objavljuje da
oni koji uporno svetkuju sedmi dan hule na njegovo ime, jer odbijaju
posluπati njegove anele koje im je poslao sa svjetloπÊu i istinom.
Ovo je silna, gotovo neodoljiva obmana. Poput Samarijanaca koje
je ©imun Mag prevario, mnoπtvo Êe, od najmanjeg do najveÊeg,
povjerovati ovim prijevarama govoreÊi: “Ovaj je snaga Boæja, na-
zvan Velika.” (Djela 8,10)
Boæji narod neÊe biti zaveden. UËenja ovog laænog Krista ni-
su sukladna sa Svetim pismom. (GC 623—625)

274
 26. rujna

Nema muËenika nakon πto se zavrπi

vrijeme milosti
“Zazvat Êe me, a ja Êu ga usliπiti, s njim Êu biti u nevolji,
spasit Êu ga i proslaviti.” (Psalam 91,15)
Boæji narod neÊe biti poπteen stradanja; no premda progo-
njen i zbunjen, premda oskudijeva i strada zbog nestaπice hrane,
neÊe biti ostavljen da izgine. ...
Ipak Êe se ljudskom oku Ëiniti da Boæji narod svoje svjedo-
Ëanstvo mora uskoro zapeËatiti krvlju kao muËenici prije njih. Oni
sami poËinju strahovati da ih je Gospodin pustio da padnu od
ruke svojih neprijatelja. Ovo je vrijeme strahovite agonije. Da-
nju i noÊu viËu Bogu za izbavljenje. ...
GledajuÊi kroz stoljeÊa, Boæje oko je bilo upravljeno na krizu
koja oËekuje Boæji narod, kad na nj ustanu zemaljske sile. Poput
zatoËenih prognanika bit Êe u smrtnom strahu zbog gladi ili na-
silja. Ali Sveti, koji je pred Izraelcima razdvojio Crveno more, po-
kazat Êe svoju moÊnu silu i ukinuti njihovo ropstvo. “Moji Êe biti,
moja steËevina — govori Jahve nad Vojskama. U dan koji spre-
mam bit Êu im milostiv kao πto je milostiv otac sinu koji mu slu-
æi.” (Malahija 3,17) Kad bi ovaj put bila prolivena krv vjernih
Kristovih svjedoka, ona ne bi, poput krvi muËenika, bila posijano
sjeme koje bi donijelo æetvu na slavu Bogu. Njihova vjernost ne
bi bila svjedoËanstvo koje bi druge uvjerilo o istini, jer je okor-
jelo srce odbijalo valove milosra dok se nisu prestali vraÊati. Kad
bi pravedni sad bili prepuπteni da padnu kao ærtve svojih nepri-
jatelja, bio bi to trijumf za kneza tame. Psalmist kaæe: “U sjenici
svojoj on me sklanja u dan kobni; skriva me u skroviπtu ©atora
svoga.” (Psalam 27,5) Krist je rekao: “Hajde, narode moj, ui u
sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne
proe. Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike
zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe.” (Izaija 26,20.21) Slavno
Êe biti izbavljenje onih koji su strpljivo Ëekali Njegov dolazak i
Ëija su imena zapisana u knjizi æivota. (GC 629,630,634)

275
27. rujna

Boæji narod osloboen

“Da, ovako govori Jahve: Bit Êe oduzet suæanj junaku, po-
bjeÊi Êe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore
ja Êu se sporiti, tvoju djecu ja Êu izbaviti.” (Izaija 49,25)
Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊena zaπtita
ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti
pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odreeno de-
kretom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. OdluËit
Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπut-
kati glas neslaganja i prijekora.
Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama, neki skriveni u
samotnim skloniπtima u πumama i planinama — joπ uvijek vapi
za boæanskom zaπtitom, dok se na sve strane skupine naoruæa-
nih ljudi, poticane od vojski zlih anela, pripremaju za smrtono-
sno djelo. I upravo sada, u Ëasu najveÊe opasnosti, Bog Êe se Izra-
elov umijeπati da izbavi svoje izabranike. ...
S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo dovikivanje i kle-
tve, gomile zlih ljudi samo πto se nisu obruπile na svoj plijen,
kad, gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji od najcrnje noÊi. Zatim
dûga, sjajeÊi slavom s Boæjeg prijestolja, premoπÊuje nebesa i kao
da okruæuje svaku skupinu koja se moli. Gnjevno mnoπtvo izne-
nada zastaje. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili su pred-
met svog ubilaËkog bijesa. Sa straπnim slutnjama gledaju u sim-
bol Boæjeg Saveza i teæe se zaπtititi od njegova nepodnoπljiva sjaja.
Boæji narod Ëuje jasan, melodiËan glas kako govori: “Podig-
nite glavu!” I kad dignu pogled prema nebu, vide dugu obeÊanja.
Crni, prijeteÊi oblaci koji su prekrivali nebeski svod sad se raz-
dvajaju i poput Stjepana slobodno gledaju u Nebo i vide Boæju
slavu i Sina »ovjeËjega gdje sjedi na svom prijestolju. (GC 635,636)
Dok Êe cijeli svijet biti obavijen tamom, u svakom stanu svetih
sjat Êe svjetlo. Oni Êe ugledati veÊ prve zrake Njegova dolaska.
(PK 720)

276
 28. rujna

PonoÊno osloboenje
“Zaglave za tren, usred gluhe noÊi: komeπaju se narodi, pro-
laze; ni od Ëije ruke moÊni padaju.” (Job 34,20)
Bog je uvijek birao krajnosti da bi oËitovao svoju silu kada
je izgledalo da nema izbavljenja od Sotoninog djelovanja. (5T 714)
U ponoÊi Bog pokazuje svoju moÊ da izbavi svoj narod. Po-
javljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi se i Ëudesa brzo niæu.
Zli s uæasom i Ëuenjem gledaju prizor, dok pravedni u sveËanoj
radosti promatraju znakove svog izbavljenja. »ini se da se sve u
prirodi poremetilo. Potoci prestaju teÊi. Pojavljuju se tamni, te-
πki oblaci i buËno se sudaraju. Usred razbjeπnjelog neba svjetli
je prostor neopisive slave, odakle dolazi Boæji glas kao glas mno-
gih voda, govoreÊi: “Svrπeno je!” (Otkrivenje 16,17) (GC 636)
Na Boæji glas pokrenut Êe se nebeske sile. Tada Êe se Sun-
ce, Mjesec i zvijezde pomaknuti sa svojih mjesta. Oni neÊe ne-
stati, nego Êe se samo potresti na Boæji glas.
Tamni, gusti oblaci gomilaju se udarajuÊi jedan o drugi. At-
mosfera se para i uvija. Tako kroz taj otvoreni prostor moæemo
vidjeti Orion odakle dolazi Boæji glas. (EW 41)
©to se tiËe dolaska Sina »ovjeËjeg, to se neÊe dogoditi prije
nego πto Zemlju pogodi straπan potres, prije nego πto narod Ëuje
Boæji glas. Ljudi se nalaze u oËaju i nevolji kakve nije bilo ot-
kako je ljudi, a Boæji narod Êe proæivljavati muku. Nebeski ob-
laci Êe se sudarati i nastat Êe tama. Zatim dolazi glas s neba, a
oblaci se poËinju valjati kao svitak. Pojavljuje se svijetli, jasni
znak Sina »ovjeËjeg. Djeca Boæja znaju πto taj oblak znaËi. (MS
81, 1886.)
Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe trijumfiraju dok im lica odsja-
juju slavom Boæjom. (EW 37)
Kada Boæji glas izmijeni udes Njegova naroda, dolazi do velikog
otreænjenja meu onima koji su u velikom æivotnom sukobu iz-
gubili sve. (GC 654)
Dan gnjeva za Boæje neprijatelje istovremeno je i dan konaËnog
izbavljenja za Njegovu Crkvu. (PK 727)

277
29. rujna

Bog se obara na prirodu

“A sedmi izli svoju Ëaπu u zrak. Tada iz hrama, od prije-
stolja, doe jak glas koji poviËe: ‘Svrπeno je!’ Uto udare
munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje, kakav ni-
kad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji — tako velik
bijaπe taj potres, tako snaæan!” (Otkrivenje 16,17.18)
Trebali bismo prouËavati izlijevanje sedme Ëaπe Boæjega gnjeva.
Sile zla se u posljednjem sukobu neÊe predati bez otpora. (7BC
983)
Usred razbjeπnjelog neba svjetli je prostor neopisive slave,
odakle dolazi Boæji glas kao glas mnogih voda, govoreÊi: “Svrπeno
je!” (Otkrivenje 16,17)
Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “kakav
nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji — tako veliki bi-
jaπe taj potres, tako snaæan”. (Otkrivenje 16,17.18) Kao da se ne-
beski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroz njega blje-
sne slava s Boæjeg prijestolja. Planine se tresu poput trske na
vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve strane. »uje se tutanj
kao od nadolazeÊe oluje. More je uskipjelo. »uje se urlanje orka-
na poput glasa razbjeπnjelih demona. »itava se zemlja nadima i
spuπta poput morskih valova. Njena povrπina puca. »ini se da
popuπtaju njezini temelji. Planinski lanci tonu. NapuËeni otoci ne-
staju. Razbijeπnjele vode gutaju morske luke koje su poput So-
dome postale poznate po zlu. “Bog se sjeti velikog Babilona da
mu dadne Ëaπu vina svoga uskipjelog gnjeva.” “Golema tuËa”, svako
zrno “teπko kao talenat”, dovrπava ovo razaranje. (Otkrivenje 16,19-
21) Najponosniji gradovi sravnjeni su sa zemljom. Raskoπne pa-
laËe, na koje su velikani ovoga svijeta nemilice troπili svoje bogat-
stvo s nakanom da se proslave, pretvaraju se pred njihovim oËi-
ma u ruπevine. Zidine zatvora se ruπe, a Boæji narod koji je u
njima bio zatvoren zbog svoje vjere sada je osloboen. (GC 636,637)

278
 30. rujna

Izvanredno uskrsnuÊe
“Tada Êe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemlji-
nu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu ga-
dost.” (Daniel 12,2)
Upravo je u ponoÊ Bog odluËio osloboditi svoj narod. Dok su
mu se bezboænici kojima je bio okruæen rugali i smijali, odjed-
nom se pojavilo sunce sjajeÊi svom snagom, a i mjesec je joπ uvijek
sjao. ... Tamni, teπki oblaci gomilali su se i meusobno sudarali.
Meutim, na jednom mjestu pojavljuje se sjaj neopisive slave odakle
dopire Boæji glas sliËan hujanju mnogih voda koji potresa nebo i
zemlju. Nastaje straπan potres. Otvaraju se grobovi i oni koji su
umrli vjerujuÊi u vijest treÊeg anela i svetkujuÊi subotu, ustaju
proslavljeni iz svojih grobova i praha koji im je bio postelja da
nazoËe savezu mira koji Êe Bog uËiniti s onima koji su odræali
Njegov zakon. (EW 285)
Oni koji spavaju u Isusu bit Êe pozvani iz svojih tamnica ...
u slavnu besmrtnost. ... On je ustao, dragi prijatelji, i u svojem
beznau znajte ... da je Isus pokraj vas da vam dade mir.
Ja znam o Ëemu govorim. Proæivjela sam vrijeme kada sam
mislila da Êe me valovi svladati. U to vrijeme sam osjetila koliko
mi je Spasitelj dragocjen. Kada je umro moj najstariji sin, osje-
Êala sam veliku bol, ali k meni je doπao Isus i tada sam osjetila
Njegov mir u duπi. »aπa utjehe dotaknula je moje usne.
A onda je umro i onaj koji je bio kraj mene trideset πest go-
dina. ... Zajedno smo radili u djelu, ali smo morali sklopiti ruke
ovog borca i poloæiti ga na poËinak u tihi grob. Ponovno je moja
bol bila straπna, ali nakon svega doπla je Ëaπa utjehe. Meni je
Isus dragocjen. Bio je pokraj mene ... a bit Êe i pokraj vas. Kad
naπi prijatelji odlaze u grob, oni ostaju u naπem sjeÊanju. Moæda
Êemo se oprostiti od svojeg oca ili majke: kada ponovo dou, one
bore Êe nestati, ali lik Êe ostati i mi Êemo ih prepoznati. ...
Budimo spremni da se susretnemo s ovim dragim prijatelji-
ma kad se pojave u jutro uskrsnuÊa. ... HoÊemo li se dræati nade
koja se nalazi u evaneljima da Êemo biti kao On jer Êemo Ga
vidjeti kao πto jest? (IHP 353)

279
1. listopada

Prvo uskrsnuÊe nepravednih

“Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga svako oko, i
oni koji su ga proboli.” (Otkrivenje 1,7)
A “i oni koji su ga proboli” (Otkrivenje 1,7), koji su se izrugivali
Kristovim samrtnim mukama i najogorËeniji protivnici Njegove
istine i Njegova naroda, podignuti su da Ga gledaju u Njegovoj
slavi i vide Ëast koja je dana odanima i posluπnima. (GC 637)
Na kraju, podiæuÊi svoju desnicu prema nebu, Kaifa se u obliku
sveËane zakletve obratio Isusu: “Zaklinjem te æivim Bogom da nam
rekneπ jesi li ti Mesija, Sin Boæji?” ...
Svako je uho bilo spremno sluπati i svako je oko netremice
promatralo Njegovo lice kad je odgovorio: “Ti kaza.” Kao da je
nebeska svjetlost obasjala Njegovo blijedo lice kad je dodao: “Ali
ja vam kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti ‘Sina »ovjeËjega gdje
sjedi s desnu SvemoguÊega’ i ‘gdje dolazi na oblacima nebeskim’.”
Za trenutak je Kristovo boæanstvo bljesnulo kroz Njegovu
ljudsku prirodu. PrvosveÊenik je drhtao pred Spasiteljevim pro-
dornim pogledom. ... Za trenutak je ugledao straπan prizor kako
grobovi vraÊaju svoje mrtvace s tajnama za koje su smatrali da
Êe biti vjeËno sakrivene.
Prizor je iπËezao ispred sveÊenikovih oËiju. ... Razderavπi svoje
haljine ... zahtijevao je da se ... zatvorenik osudi zbog huljenja
na Boga. “»emu nam trebaju viπe svjedoci?”, rekao je. “U ovaj
isti Ëas Ëuli ste pogrdu. ©to vam se Ëini?” I svi su Ga osudili.
(DA 706—708)
Tako su æidovski starjeπine naËinili svoj izbor. Njihova odlu-
ka zabiljeæena je u knjizi koju je Ivan vidio u ruci Onoga koji
sjedi na prijestolju, u knjizi koju nijedan Ëovjek ne moæe otvo-
riti. U svoj svojoj optuæujuÊoj snazi ova odluka pojavit Êe se pred
njima onoga dana kad knjigu otvori Lav iz plemena Judina. (COL
294)
Kada Krist doe po drugi put, oni Ga neÊe vidjeti kao zatvo-
renika okruæenog ruljom. Ugledat Êe Ga kao nebeskog Kralja. ...
Tada Êe se sveÊenici i vladari jasno sjetiti prizora u sudskoj dvo-
rani. Svaka sitnica pojavit Êe se pred njima kao da je napisana
vatrenim slovima. (ST 17. sijeËnja 1900.)

280
 2. listopada

Rastopljena poËela i usijana vrelina

“Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe dan nebesa
iπËeznuti s velikom lomljavom, poËela Êe se u ognju rasto-
piti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.’’ (2.
Petrova 3,10)
U dan Gospodnji, baπ pred Kristov dolazak, Bog Êe u svojem
gnjevu poslati munje s Neba koje Êe se sjediniti s vatrom na Zemlji.
Planine Êe gorjeti kao peÊ i izbacivat Êe straπne bujice lave uniπta-
vajuÊi vrtove, polja, sela i gradove; i kako budu izbacivale rastop-
ljenu rudu, stijene i uæareno blato u rijeke, Ëinit Êe da one klju-
Ëaju kao kotlovi, a odlomljene komade masivnih stijena razbaci-
vat Êe po zemlji s neopisivom silovitoπÊu. Rijeke Êe u potpunosti
presuπiti. Zemlja Êe se tresti i bit Êe straπnih erupcija i potresa
na sve strane. Bog Êe pogoditi epidemijama greπne stanovnike Zem-
lje sve dok ne budu potpuno uniπteni. (3SG 82,83)
Zemlja Êe se ljuljati tamo-amo kao pijan Ëovjek i premjestit
Êe se kao koliba. Stihije Êe se od vatre raspasti, a nebesa Êe se
saviti kao svitak. (5BC 1110)
Zemljina kora bit Êe rascijepljena provalom elemenata skri-
venih u zemljinoj utrobi. Ovi elementi, jednom osloboeni, zbri-
sat Êe blaga onih koji su ga godinama skupljali gomilajuÊi ime-
tak na raËun svojih izgladnjelih radnika. (MS 24, 1891.)
Veliki sveopÊi poæar upravo je pred nama kada Êe sav ovaj
uzaludni posao u æivotu biti zbrisan za jednu noÊ i jedan dan.
(4T 49)
DoÊi Êe ... do velikog uniπtavanja ljudskih æivota. Ali kao πto
je u dane velikog potopa Noa bio saËuvan u korablji koju je Bog
pripremio za njega, tako Êe i u ovim danima uniπtenja i nesreÊe
Bog biti utoËiπte onima koji vjeruju u Njega. Preko psalmista On
objavljuje: “Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi
me pod krovom πatora svojega; na kamenu goru popeo bi me.’’
Zar onda neÊemo uËiniti Gospodina svojom sigurnoπÊu i obranom?
(Letter 258, 1907.)
Mi bismo se trebali pripremati za stanove koje je Krist pri-
premio za one koji Ga vole. Tamo neÊe biti sukoba meu ljudima.
(RH 19. listopada 1897.)

281
3. listopada

Jedna ilustracija sedmog zla

“Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuËe spremiπta vi-
dio πto ih priËuvah za dane nevolje, za vrijeme boja i kr-
vava rata?’’ (Job 38,22.23)
Byron Belden, Sarah Belden i sestra May Lacey pratili su
me na moj zakazani sastanak u mjestu Prospect u Australiji. »im
smo napustili kuÊu gdje je bio odræan sastanak, vidjeli smo da
dolazi oluja. ... tako zloslutno da smo osedlali konje πto smo bræe
mogli. Kad smo veÊ bili blizu kuÊe, oluja se razbjesnjela. PoËela
je padati krupna tuËa — velika kao kokoπje jaje. ... To je prepla-
πilo mladog konja jer je tuËa padala po njemu straπnom silinom.
Kazala sam: “Byrone, odmah izii van. ... Idi do konja, razgo-
varaj s njim. Neka konji znaju da nisi ti taj koji ih tuËe.’’ On je
iskoËio na ovaj prijedlog. Zatim sam rekla: “May Lacey i Sarah,
iziite.’’ UËinile su to ... a onda sam iziπla i ja dok su mi May
Lacey i Sarah pomagale. ... Vjetar je puhao takvom snagom da
su nam πeπiri odletjeli s glava a i jastuci bili otpuhani iz koËija.
Teπki jastuci, kiπobrani i odjeÊa odletjeli su u polje u svim snje-
rovima. ...
Kakvog li prizora! Sestra Belden, May Lacey i ja stigle smo
kuÊi bez πeπira. ... Byron je bio s jadnim mladim preplaπenim ko-
njem. ... Jedino πto smo mogli bilo je da se obratimo Bogu za
pomoÊ. ...
Ovo je najgore iskustvo koje sam ikada doæivjela s koËijom
u oluji. ... Razmiπljala sam o danu kada Êe se Boæji sud sruËiti
na svijet, kada Êe tama i uæasan mrak zaodjenuti nebesa kao vreÊa
od kostrijeti. ... U maπti sam naslutila do Ëega Êe doÊi kad Gospodnji
moÊni glas dâ naredbu svojim anelima: “Izlijte sedam Ëaπa gnjeva
Boæjeg na zemlju.’’ ...
Otkrivenje 6 i 7 puno je znaËenja. Boji sudovi koji su opi-
sani straπni su. Sedam anela stoje pred Bogom da prime naredbe.
Njima je dano sedam truba. Gospodin je krenuo da kazni sta-
novnike Zemlje. ...
Kada Boæja zla pogode Zemlju, na greπnike Êe padati tuËa
teæine jednog talenta*. (MS 59, 1895.)

* jedan talenat = 34 kg

282
 4. listopada

Zemlja se izmiËe kao knjiga

“Nebesa Êu potresti, maknut Êe se zemlja s mjesta od srdæ-
be Jahve nad Vojskama, u dan kad se izlije gnjev njegov. I
tada, kao gazela preplaπena, kao ovce koje nitko ne pri-
kuplja, svatko Êe se vratit svom narodu, svatko Êe u zem-
lju svoju pobjeÊi.’’ (Izaija 13,13.14)
Gusti oblaci joπ prekrivaju nebo, ali tu i tamo se probija sunce
nalik na osvetniËko Jahvino oko. Razjarene munje paraju nebo
ovijajuÊi Zemlju plamenim plaπtem. JaËi od strahovite grmljavine
gromova, tajanstveni i straπni glasovi objavljuju sudbinu zlih. Svi
ne razumiju izgovorene rijeËi, ali ih dobro razumiju laæni uËite-
lji. Oni koji su do maloËas bili toliko bezobzirni, toliko hvalisavi
i prkosni, toliko uæivajuÊi u svojoj okrutnosti prema narodu koji
vrπi Boæje zapovijedi, sada su svladani zaprepaπtenjem i drπÊu
od straha. Njihovi jauci nadmaπuju buku prirodnih sila. Demoni
priznaju Kristovo boæanstvo i drπÊu pred Njegovom moÊi, dok ljudi
ispunjeni uæasom puzajuÊi preklinju za milost. ...
Kroz procjep u oblacima blista zvijezda Ëiji je sjaj Ëetvero-
struko uveÊan tamom. Ona je vjernima znak nade i radosti, a
prekrπiteljima Boæjeg Zakona znak neumoljivosti i srdæbe. Oni koji
su za Krista ærtvovali sve, sada su sigurni, skriveni kao u Gos-
podnjem πatoru. Bili su iskuπani, i pred svijetom i pred onima
koji su prezreli istinu oni su pokazali svoju vjernost Onome koji
je za njih umro. »udesna se promjena zbiva na onima koji su
ostali nepokolebljivo vjerni suoËeni sa smrÊu. Oni su iznenada oslo-
boeni mraËne i straπne tiranije ljudi preobraæenih u demone. Nji-
hova lica, donedavno blijeda, zabrinuta i iscrpljena, sada zraËe
Ëuenjem, vjerom i ljubavlju. Njihovi se glasovi uzdiæu u trijum-
falnoj pjesmi: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u
nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi
ruπe u more. Nek buËe i bjesne valovi morski, nek bregovi drπÊu
od æestine njihove.” (Psalam 46,2-4) (GC 637,639)

283
5. listopada

Na nebu se pojavljuje Boæji zakon

“Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!’’
(Psalam 50,6)
Dok se ove rijeËi svetog povjerenja podiæu Bogu, oblaci se
razilaze i vidi se zvjezdano nebo, neizrecivo sjajno nasuprot mraË-
nom i uzburkanom svodu na objema stranama. Kroz pritvorena
vrata bljeπti slava nebeskoga grada. (GC 639)
U hramu Êe se vidjeti KovËeg saveza s dvije kamene ploËe
na kojima je ispisan Boæji zakon. Te dvije kamene ploËe bit Êe
iznesene iz svojeg tajnog skroviπta i na njima Êe se vidjeti Deset
zapovijedi napisanih Boæjim prstom. Te kamene ploËe koje sada
leæe u KovËegu saveza bit Êe uvjerljivo svjedoËanstvo u prilog istini
i obvezatnosti svih zahtjeva Boæjeg zakona. (7BC 972)
Ljudi bogohulnih misli i srca smatrali su da su dovoljno jaki
da promijene Jahvina vremena i zakone, ali siguran u nebeskim
arhivima, u Boæjem kovËegu, nalazi se original Boæjih zapovijedi
ispisan na dvije kamene ploËe. Nema takvog silnika na Zemlji
koji bi mogao uzeti te ploËe iz njihovog svetog skroviπta, ispod
prijestolja milosti. (7BC 972)
Zatim se na nebu pojavljuje ruka koja dræi sklopljene dvije
kamene ploËe. Prorok kaæe: “Nebesa objavljuju pravednost nje-
govu: on je Bog sudac!” (Psalam 50,6) Ovaj sveti Zakon, Boæja
pravednost, koji je usred grmljavine i plamena objavljen sa Si-
naja da bude æivotni vodiË, sad se ljudima otkriva kao mjerilo po
kojem Êe se suditi. Ruka otvara ploËe pa se vide propisi Deka-
loga, upisani kao plamenim perom. RijeËi su tako jasne da ih svi
mogu Ëitati. Bude se sjeÊanja, iz uma nestaje tame praznovjerja
i krivovjerja, a deset kratkih, saæetih i autoritativnih Boæjih ri-
jeËi izloæeno je pogledu svih stanovnika Zemlje.
NemoguÊe je opisati uæas i oËaj onih koji su gazili Boæje svete
zahtjeve. ...
Neprijatelji Boæjeg Zakona, od sveÊenika pa sve do najma-
njeg meu njima, stjeËu novo razumijevanje istine i duænosti. Pre-
kasno uviaju da je subota Ëetvrte zapovijedi peËat æivoga Boga.
(GC 639,640)

284
 6. listopada

Objavljen dan i sat Kristovog dolaska

“©to se tiËe onog dana i Ëasa, o tome nitko niπta ne zna;
ni aneli nebeski, ni Sin, veÊ jedino Otac.’’ (Matej 24,36)
S neba se Ëuje Boæji glas koji objavljuje dan i sat Isusova
dolaska i proglaπuje vjeËni savez sa svojim narodom. Poput tut-
nja najjaËeg groma prolamaju se Zemljom Njegove rijeËi. (GC 640)
On je izgovarao reËenicu po reËenicu, a onda zastao dok su
se rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju uperenih
prema gore sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz usta Jahve i prola-
male se Zemljom sliËno udarcu najjaËeg groma. Bilo je izuzetno
sveËano. Na kraju svake reËenice sveci su uzvikivali: “Slava! Ale-
luja!’’ (EW 285,286)
Æivi sveti, njih 144.000, poznavali su i razumjeli taj glas, dok
su greπnici mislili da je u pitanju grmljavina i potres. (EW 15)
Boæji Izrael stoji sluπajuÊi, pogleda uprtog prema gore. Nji-
hova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo lice
kad je siπao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izreËen
blagoslov nad onima koji su πtovali Boga svetkujuÊi Njegovu su-
botu, prolama se pobjedniËki usklik. (GC 640)
Tada zapoËinje slavlje jer se zemlja treba odmoriti. (EW 35)
VeliËanstveno svjetlo obasjavalo je njihova lica. Kako su divno
sada izgledali! Nestalo je svakog traga brige i iznurenosti, a zdravlje
i ljepota blistali su na svakom licu. Njihovi neprijatelji nezna-
boπci svuda oko njih padali su na zemlju kao mrtvi jer nisu mogli
izdræati svjetlo koje je obasjavalo osloboene pravednike. Ovo svjetlo
i slava zadræala se na njima sve dok se Isus nije pojavio na nebe-
skim oblacima. (EW 272,273)
Vidjela sam kako plameni oblak dolazi do mjesta na kojem
je stajao Isus. Onda je Isus ... zauzeo svoje mjesto na tom oblaku
koji Ga je nosio k Istoku, gdje se prvi put ukazao svetima na
Zemlji — mali, crni oblak koji je bio znak Sina »ovjeËjeg. Dok je
oblak prolazio od Svetinje nad svetinjama prema Istoku, πto je
trajalo danima, sotonska sinagoga molila je pred nogama sveta-
ca. (To the Little Remnant Scattered Abroad (Broadside), 6. trav-
nja 1846.)

285
7. listopada

Zrake svjetla zlatnog jutra

“Jer Êe dolazak Sina »ovjeËjega biti sliËan munji πto sijevne
na istoku i rasvijetli sve do zapada.’’ (Matej 24,27)
Dok Êe cijeli svijet biti obavijen tamom, u svakom stanu svetih
sjat Êe svjetlo. Oni Êe ugledati veÊ prve zrake Njegova dolaska.
(PK 720)
Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak, velik kao pola
dlana ljudske ruke. To je oblak koji okruæuje Spasitelja i koji iz
daljine izgleda kao obavijen tamom. Boæji narod zna da je to znak
Sina »ovjeËjega. U sveËanoj tiπini oni ga netremice promatraju
dok se pribliæava Zemlji i postaje sve svjetliji i sjajniji, dok ne
preraste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliËi na razgorjelu
vatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se pribliæuje kao silni
pobjednik. Ovaj put ne dolazi kao “Ëovjek boli”, da ispije gorku
Ëaπu sramote i muka, nego kao pobjednik na Nebu i na Zemlji,
da sudi æivima i mrtvima. “Vjerni i Istiniti... sudi i vojuje pravedno.”
Prate Ga “nebeske vojske”. (Otkrivenje 19,11.14) Sveti aneli, go-
lemo, bezbrojno mnoπtvo, prate Ga zvucima nebeskih himni. »i-
ni se da je nebeski svod prepun sjajnih biÊa — “tisuÊe tisuÊa...
mirijade”. Nema ljudskog pera koje bi moglo opisati ovaj prizor;
nema uma smrtnog Ëovjeka koji bi mogao zamisliti njegov sjaj.
“VeliËanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. Sjaj
mu je ko svjetlost.” (Habakuk 3,3.4) Kako se æivi oblak pribli-
æuje, svako oko vidi Kneza æivota. Trnov vijenac sad ne nagruje
Njegovu svetu glavu, na njoj poËiva kruna slave. Njegovo lice nad-
maπuje sjajem zasljepljujuÊu svjetlost podnevnog sunca. “Na svom
ogrtaËu — na boku — nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar
gospodara’.” (Otkrivenje 19,16) (GC 640,641)
Podignutih ruku, sa svijetlim zrakama Sunca Pravednosti koje
ih obasjavaju, radosni πto je njihovo osloboenje blizu, oni [æivi
sveti] idu u susret ZaruËniku govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u
njega se uzdasmo, on nas je spasio.’’ (HC 367)

286
 8. listopada

Drugi Kristov dolazak

“Bog naπ dolazi i ne πuti. Pred njim ide oganj πto proædi-
re, oko njega bjesni silna oluja. On zove nebesa odozgo i
zemlju da sudi narodu svojemu.” (Psalam 50,3.4)
Ubrzo naπe oËi privlaËi pojava malog crnog oblaka na istoku
veliËine otprilike pola ËovjeËjeg dlana i svi znamo da je to znak
Sina »ovjeËjeg. Svi u sveËanoj tiπini promatramo kako se oblak
pribliæava i postaje sve svjetliji i veliËanstveniji da bi se konaË-
no pretvorio u veliki bijeli oblak. Donja strana mu je kao u pla-
menu. Iznad njega se uzdiæe duga dok se oko njega nalaze deseci
tisuÊa anela koji pjevaju najdivnije pjesme, a na oblaku sjedi
Sin »ovjeËji. (EW 15,16)
Kada se prvi put pojavio u daljini, ovaj oblak je izgledao vrlo
mali. Aneli su rekli da je to znak Sina »ovjeËjeg. Kako se pri-
bliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti nevjerojatnu Isusovu slavu i
veliËanstvo dok se kretao naprijed da osvaja. (EW 286)
Njegova kosa je bila bijela i u uvojcima se spuπtala do ra-
mena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bile kao raz-
gorio oganj, u desnoj ruci je imao srp, a u lijevoj srebrnu trubu.
OËima koje su bile kao jarki plamen prodirao je u svoju djecu do
dna duπe. Problijedjela su lica svih okupljenih, a lica onih koje
je Bog odbacio i pocrnjela. Svatko se glasno pitao: “Tko Êe opsta-
ti? Je li moja haljina bez mrlje?” Onda su aneli prestali pjevati
i za trenutak je zavladala grobna tiπina dok je Isus progovorio:
“Opstat Êe samo oni u kojih su Ëiste ruke i Ëisto srce; dosta vam
je moja milost.” Na te su se rijeËi naπa lica ponovno oblila sja-
jem, a radost je ispunila svako srce. Aneli su sada pjevali joπ
glasnije kako se oblak sve viπe pribliæavao. (EW 16)
Zemlja je podrhtavala pred Njim, nebo se izmicalo kao svi-
tak i sve planine i otoci pomaknuli su se sa svojih mjesta. “Ze-
maljski kraljevi, velikaπi, vojskovoe, bogataπi, moguÊnici, svi —
robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i gorskim peÊinama.”
(EW 286,287)

287
9. listopada

U jamama i πpiljama
“Uite u rupe meu peÊinama i u spilje zemaljske pred uæa-
som Jahvinim, pred sjajem veliËanstva njegova, kad usta-
ne da potrese zemlju.’’ (Izaija 2,19)
Oni koji su bili skriveni, raπtrkani su zbog ljudskog neprija-
teljstva protiv Jahvinog zakona. Oni su bili ugnjetavani od svih
zemaljskih sila. Bili su raπtrkani po jamama i πpiljama zemalj-
skim dok je trajalo nasilje njihovih protivnika zato πto su bili vjerni
i posluπni Jahvinim zakonima. Ali osloboenje Boæjem narodu dolazi
od Boga. Njegovom neprijatelju Bog Êe se pokazati kao Bog pravde
i kaznen ...
Iz zemaljskih jama i πpilja, svojih tajnih i skrovitih utoËiπta,
Boæji narod je pozvan da izae kao Njegov istiniti i vjerni svje-
dok.
Ljudi koji su bili hrabri u svojoj pobuni, ispunit Êe opis koji
se nalazi u Otkrivenju 6,15-17. U ovim πpiljama i jamama shva-
Êaju istinu da pisma i zapisi svjedoËe upravo protiv njih. Pastiri
koji su vodili ovce po laænim stazama Ëut Êe optuæbe usmjerene
protiv sebe: “Vi ste pravili svjetlo istine. Vi ste nam rekli da su
Boæji zakoni ukinuti i da su oni ropski jaram. Vi ste nam oglaπavali
laæne doktrine kad smo bili uvjereni da ovi adventisti sedmoga
dana imaju istinu. Krv naπih duπa je na vaπim sveÊeniËkim odo-
rama. ... Pa sada, hoÊete li vi platiti otkup za naπe duπe? ... ©to
da radimo mi koji smo sluπali iskrivljeno tumaËenje Svetog pis-
ma i vaπe izvrtanje istine koja bi nas, da smo je posluπali, spa-
sila?’’
Kada Krist doe da se osveti onima koji su nauËavali i pri-
premali ljude da pogaze Boæju subotu, da odbace sjeÊanje na Njega
i zgaze svojim nogama hranu s Njegovih paπnjaka, kajanje Êe biti
uzaludno. Oni koji su vjerovali laænim pastirima, istraæivali su
Boæju rijeË i pronaπli da Êe Bog suditi svakom Ëovjeku koji je znao
istinu, ali se okrenuo od svjetla zato πto je to zahtijevalo samo-
odricanje i kriæ. Stijene i planine ne mogu ih zaπtititi od srdæbe
Onoga koji sjedi na tronu i od gnjeva Janjeta. (Letter 86, 1900.)

288
 10. listopada

Kristova pojava prilikom Njegovog

drugog dolaska
“A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja po-
stojano oËekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji Êe, prema
djelotvornosti kojom moæe sve podloæiti sebi, preobraziti naπe
bijedno tijelo i uËiniti ga jednakim svome slavnom tijelu.’’
(Filipljanima 3,20.21)
Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici su vidjeli
oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govorio i molio
se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bio s njima u njihovim
Ëamcima na jezeru i koji se tog istog dana muËio s njima penjuÊi
se sve do Maslinske gore — taj isti Isus je sada otiπao dijeliti
prijestolje svog Oca. Aneli su ih uvjeravali da Êe isti Onaj koga
su vidjeli kako ide na Nebo, doÊi ponovno isto tako kako je uza-
πao. (DA 832)
Slava Kristove ljudske naravi nije se vidjela dok je bio na
Zemlji. ... Sada se pojavljuje u istoj ljudskoj naravi kada se vra-
Êa s Neba, obuËen u slavu, kao pobjednik, uzviπen. (IHP 358)
Krist Êe doÊi u svojoj vlastitoj slavi, u slavi svoga Oca i slavi
svetih anela. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa anela,
prelijepih, pobjedonosnih sinova Boæjih nenadmaπne ljupkosti i
slave, pratit Êe Ga na Njegovom putu. Umjesto krune od trnja,
On Êe nositi krunu slave — krunu u krunama. Umjesto one stare
grimizne haljine bit Êe zaodjenut najbjeljim haljinama “kako ih
ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji’’ (Marko 9,3). Na Nje-
govoj haljini i bedrima bit Êe napisano ime: “Kralj kraljeva i Gos-
podar gospodara’’ (Otkrivenje 19,16). (HC 367)
Cijelo Nebo bit Êe prazno, bez anela, dok Êe Ga sveti Ëeka-
ti i gledati u nebo kao Galilejci kada se uznio s Maslinske gore.
Tada Êe samo oni koji su sveti, samo oni koji su slijedili u pot-
punosti krotki Primjer, kad Ga ugledaju, radosno i oduπevljeno
klicati: “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.’’
I “u jedan hip, u tren oka’’ oni Êe se preobraziti “na glas posljed-
nje trube’’ koja budi zaspale svete i poziva ih iz njihovih praπ-
njavih postelja obuËenih u slavnu besmrtnost koji kliËu: “Pobje-
da! Pobjeda nad smrÊu i grobom!’’ (EW 110)

289
11. listopada

Sud prilikom Kristovog drugog

dolaska
“Zaklinjem te — pred Bogom i Kristom Isusom koji Êe su-
diti æive i mrtve — i njegovim dolaskom i njegovim kraljev-
stvom.’’ (2. Timoteju 4,1)
Prizor suda odigrat Êe se u prisutnosti svih svjetova jer Êe
na ovom sudu Boæja vladavina biti obranjena a Njegov Zakon pro-
glaπen kao “svet, pravedan i dobar’’. Tada Êe svaki sluËaj biti odlu-
Ëen i svakom Êe biti izreËena osuda. Grijeh tada neÊe biti privla-
Ëan, veÊ Êe se vidjeti u svoj svojoj uæasnoj veliËini. (SD 361)
Nijedan ljudski jezik ne moæe opisati prizore drugog dola-
ska Sina »ovjeËjeg na nebeskim oblacima. On Êe doÊi u svojoj
slavi, slavi Oca i slavi svetih anela. DoÊi Êe obuËen u haljinu
svjetla koju je nosio od vjeËnosti. Pratit Êe Ga aneli. Deset tisu-
Êa puta deset tisuÊa pratit Êe Ga na Njegovom putu. »ut Êe se
zvuk trube pozivajuÊi iz grobova mrtve koji spavaju. Kristov glas
doprijet Êe do grobova i prodrijeti do uπiju mrtvih “i svi koji su u
grobovima ... iziÊi Êe’’.
“Pred njim Êe biti skupljeni svi narodi.’’ Onaj koji je umro
za Ëovjeka treba mu suditi u posljednji dan jer Otac je “sav sud
dao Sinu ... dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin »ovjeËji.’’ Kakav
Êe to biti dan za one koji su odbacili Krista i Ëiji su Ga grijesi
proboli! (RH 5. listopada 1899.)
Prilikom Njegovog drugog dolaska, svako srce Êe biti osvje-
doËeno. Oni koji su se okrenuli od Njega beznaËajnim stvarima
ovoga svijeta traæeÊi sebiËne probitke i Ëast svijeta, u dan Njego-
vog dolaska priznat Êe svoju pogreπku. Ovo su oni o kojima je
govorio pisac Otkrivenja: “Zbog njega Êe proplakati svi narodi na
zemlji.’’ ...
“I oni koji su ga proboli.’’ Ove se rijeËi ne odnose samo na
ljude koji su razapeli Krista kada je visio na golgotskom kriæu,
veÊ i na one koji Ga zlim rijeËima i loπim djelima razapinju da-
nas. (ST 28. sijeËnja 1903.)

290
 12. listopada

Oni koji su Ga proboli

“I vi Êete vidjeti Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu Svemo-
guÊega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.’’ (Marko 14,62)
Dok [æidovski voe] gledaju Njegovu slavu, pred njima se
pojavljuje sjeÊanje na Sina »ovjeËjeg obuËenog u haljinu ljudske
naravi. SjeÊaju se kako su postupali s Njim, kako su Ga odbacili
i stali na stranu velikog otpadnika. Prizori iz Kristovog æivota
pojavljuju se pred njima u svoj svojoj jasnoÊi. Sve πto je uËinio,
sve πto je rekao i poniæenje kojem je bio izloæen da bi ih spasio
od zaraze grijeha, izranja pred njima da ih osudi.
Gledaju Ga kako jaπe kroz Jeruzalem i vide Ga slomljenog
u duπevnoj patnji i suzama nad okorjelim gradom koji odbacuje
Njegovu vijest. Pred njima se pojavljuje prizor iz Getsemanskog
vrta i oni Ëuju Kristovu iznenaujuÊu molitvu: “OËe moj! Ako je
moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!’’
Ponovo Ëuju Pilatov glas: “Ja ne naoh na njemu niπta πto
bi zasluæivalo smrt.’’ Oni vide prizor pun poniæenja u sudnici ka-
da je Baraba stajao pokraj Krista, a oni su imali moguÊnost iza-
brati Onoga bez krivnje. Ponovno Ëuju Pilatove rijeËi: “Koga od
dvojice hoÊete da vam pustim? Barabu ili Isusa, prozvanoga Kri-
sta?’’ »uju i odgovor: “Ne njega, nego Barabu!’’ Na Pilatovo pita-
nje: “©to da onda uËinim Isusom?” dolazi odgovor: “Razapni ga!’’
Opet vide svoju Ærtvu koja nosi sramotu kriæa. »uju glasne,
pobjedonosne glasove uz podrugljive uzvike: “ Ako si Sin Boæji,
sii s kriæa!’’ “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti.’’
Sada Ga ne vide u Getsemanskom vrtu, ni u sudnici, ni na
golgotskom kriæu. Znaci Njegovog poniæenja su proπli, a oni gle-
daju u Boæje lice — lice koje su pljuvali, lice koje su sveÊenici i
voe udarali dlanovima svojih ruku. Sada im je otkrivena istina
u svoj svojoj jasnoÊi. (RH 5. rujna 1899.)

291
13. listopada

Greπnici ubijaju jedni druge

“I po svim svojim gorama pozvat Êu na njega maË — rijeË
je Jahve Gospoda — s maËem Êe se brat na brata diÊi.’’ (Eze-
kiel 38,21)
Zli æale, ali ne zbog greπnog zanemarivanja Boga i bliænjih,
veÊ zato πto je Bog pobijedio. Jadikuju zbog posljedica, a ne kaju
se zbog svoje zloÊe. Kad bi mogli, ne bi propustili upotrijebiti svako
sredstvo da pobijede. ...
Propovjednici i narod uviaju da nisu isticali vaænost odræa-
vanja pravog odnosa spram Boga. Uviaju da su se pobunili protiv
Autora svekolike pravde i praviËnih zakona. Odbacivanje boæan-
skih propisa omoguÊilo je stvaranje tisuÊa izvora zla, nesklada,
mrænje, zloÊe, dok Zemlja nije postala golemo polje sukoba, ka-
ljuæom pokvarenosti. Ovaj se prizor sada pojavljuje pred onima
koji su odbacili istinu i odluËili njegovati laæ. Nema jezika koji
moæe izraziti Ëeænju πto je neposluπni i nevjerni osjeÊaju za onim
πto su zauvijek izgubili — za vjeËnim æivotom. Ljudi koje je svi-
jet oboæavao zbog njihove darovitosti i rjeËitosti, sada sve to vide
u pravome svjetlu. ShvaÊaju πto su prijestupom izgubili te pa-
daju pred noge onih Ëiju su vjernost prezirali i ismijavali i pri-
znaju da ih je Bog ljubio.
Ljudi uviaju da su bili obmanuti. Optuæuju jedni druge da
su ih vodili u propast, ali se svi ujedinjuju u najogorËenijem osui-
vanju sveÊenika. Nevjerni su pastiri proricali samo ono πto je bilo
ugodno; svoje su sluπatelje navodili da Boæji Zakon proglase ne-
vaæeÊim i progone one koji bi ga dræali svetim. OËajni, ovi uËitelji
sada pred svijetom priznaju svoje prijevarno djelo. Mnoπtvo je is-
punjeno bijesom. “Mi smo izgubljeni,” viËu, “a vi ste uzrok naπoj
propasti!” Zatim ustaju protiv laænih pastira. Upravo oni koji su
im se nekada najviπe divili izgovorit Êe protiv njih najstraπnije
kletve. Iste ruke koje su ih nekada okrunile lovorikama podig-
nut Êe se da ih uniπte. MaËevi kojima su namjeravali pobiti Boæji
narod sada sluæe da uniπte njegove neprijatelje. Posvuda dolazi
do sukoba i krvoproliÊa. (GC 654—656)

292
 14. listopada

Janjetova srdæba
“Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovoe, bogataπi, moguÊ-
nici, svi — robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i gor-
skim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊinama: ‘Padnite na
nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i
od Janjetove srdæbe, jer doe veliki dan njegove srdæbe!
Tko moæe opstati?’” (Otkrivenje 6,15.16)
Podrugljivo dobacivanje je prestalo. Laæljive su usne uπut-
kane. Utihnuo je zveket oruæja i bojni meteæ, “svaki plaπt krvlju
natopljen”. (Izreke 9,4) Ne Ëuje se niπta osim glasa molitve i zvuka
plaËa i jadikovke. S usana onih koji su se do malo prije rugali
izbija krik: “Jer doe veliki dan njegove srdæbe i tko moæe opstati?”
Zli mole da ih pokopaju gorske stijene samo da se ne sretnu s
licem Onoga koga su prezreli i odbacili.
Poznat im je glas koji dopire do uπiju mrtvih. Koliko puta ih
je njegov moleÊi, njeæni glas pozivao na pokajanje! Koliko puta su
ga Ëuli u dirljivim molbama nekog prijatelja, brata, Otkupitelja!
Onima koji su odbacili Njegovu milost nijedan glas ne moæe biti
toliko pun osude, tako optereÊen optuæbom kao glas koji je toliko
dugo molio: “Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega!
Zaπto da umrete?” (Ezekiel 33,11) Kad bi to bar bio glas tuinca!
Isus kaæe: “Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluπali moje
opomene.” (Izreke 1,25) Ovaj glas budi sjeÊanja koja bi rado izbrisali
— prezrena upozorenja, odbijene pozive, omalovaæene prednosti.
Tu su oni koji su se rugali Kristovu poniæenju. Uzbudljivom
snagom dolaze im na um rijeËi Patnika, kada je na zaklinjanje
velikog sveÊenika sveËano izjavio: “Ali ja vama kaæem da Êete poslije
ovoga vidjeti Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega i
gdje dolazi na oblacima nebeskim.” (Matej 26,64) Sada Ga vide
u Njegovoj slavi, a joπ Ga trebaju vidjeti kako sjedi s desne Svemo-
guÊega. ... U æivotu svih koji odbacuju istinu ima trenutaka kad
se savjest budi, kad iz sjeÊanja izranjaju bolne uspomene na æi-
vot ispunjen licemjerstvom i kad duπu muËi uzaludno kajanje. Ali
πto je to prema griænji savjesti onog dana kad “navali na vas strah
kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor”. (Izreke 1,27) Oni
koji su naumili uniπtiti Krista i Njegov vjerni narod sada su svjedoci
slave koja poËiva na njima. (GC 642,644)

293
15. listopada

Bog intervenira u Harmagedonu

“Do svih stanovnika dopire bojni klik — do nakraj svijeta
— jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim
tijelom, bezboænike Êe maËu izruËiti — rijeË je Jahvina.’’
(Jeremija 25,31)
©est tisuÊa godina traje veliki sukob; Boæji Sin i njegovi ne-
beski glasnici bili su u sukobu sa silom Zloga da bi upozorili,
prosvijetlili i spasili sinove ËovjeËje. Sada su svi odluËili; zli su
se u cijelosti ujedinili sa Sotonom u njegovoj borbi protiv Boga.
Doπlo je vrijeme da Bog opravda autoritet svog pogaæenog Zako-
na. Sada se borba ne vodi samo sa Sotonom veÊ i s ljudima. “Jahve
se parbi s narodima”, “bezboænike Êe maËu izruËiti.”
Znakom izbavljenja obiljeæeni su oni “koji tuguju i plaËu zbog
gnusoba πto se u njemu Ëine”. Sada kreÊe aneo smrti koji je u
Ezekielovu vienju predoËen ljudima sa zatornim oruæjem u ru-
ci, kome je zapovijeeno: “Starce, mladiÊe, djevojke, djecu i æene;
istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’,
njega ne dirajte. PoËnite od mojega Svetiπta!” Prorok dodaje: “I
oni poËeπe od starjeπina koji stajahu pred Domom.” (Ezekiel 9,1-
6) Djelo uniπtenja poËinje meu onima koji su tvrdili da su duhovni
Ëuvari naroda. Prvo padaju laæni Ëuvari. Nema se koga saæaljevati
niti πtedjeti. Muπkarci, æene, djevojke i mala djeca — svi Êe za-
jedno izginuti.
“Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike
zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe zemlja svu krv
πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih koji su na njoj po-
klani.” (Izaija 26,21) ... U ludilu vlastitih raspaljenih strasti i uslijed
uæasnog izlijevanja Boæje nepomijeπane srdæbe, padaju zli stanovnici
Zemlje — sveÊenici, vladari i narod, bogati i siromaπni, veliki i
mali. “U onaj dan bit Êe pobijenih Jahvinih od jednoga kraja svi-
jeta do drugoga. Za njima nitko neÊe naricati, niti Êe ih tko pokupiti
i sahraniti.” (Jeremija 25,33) (GC 656,657)

294
 16. listopada

Narav konaËne bitke

“Jahve otvori svoju oruænicu, izvuËe oruæje gnjeva svojega.”
(Jeremija 50,25)
Bog po svojoj volji poziva sile prirode da slome moÊ njegovih
neprijatelja. “Ognju i grade, snijeæe i maglo, olujni vjetre, πto rijeË
njegovu izvrπavaπ!” (Psalam 148,8) Kad su se neznaboæaËki Amorejci
podigli da se suprotstave njegovoj namjeri, Bog je posredovao i
“bacio... s neba na njih tuËu kamenja” na Izraelove neprijatelje.
Nama je reËeno da Êe se na kraju povijesti ove Zemlje odigrati
veÊa bitka kad “Jahve otvori svoju oruænicu, izvuËe oruæje gnje-
va svojega” (Jeremija 50,25). “Zar si stigao do riznica snijega i
zar si tuËe spremiπta vidio πto ih priËuvah za dane nevolje, za
vrijeme boja krvava i rata?” (Job 38,22.23)
Prorok opisuje uniπtenje koje Êe se dogoditi kad “iz hrama...
jak glas... poviËe” i objavi: “Svrπeno je!” On kaæe: “Golema tuËa
— teπka kao talenat! — spusti se s neba na ljude.” (Otkrivenje
16,17.21) (PP 509)
U posljednjim prizorima povijesti ove Zemlje bjesnjet Êe rat.
(RH 19. listopada 1897.)
Sile zla neÊe odustati bez borbe. Ali Providnost ima svoju
ulogu u harmagedonskoj bici. (7BC 983)
Zapovjednik Gospodnje vojske stajat Êe na Ëelu nebeskih anela
da bi upravljao bitkom. (7BC 982)
Onaj na Ëijoj je haljini napisano ime Kralj kraljeva i Gospo-
dar gospodara vodi nebeske vojske na bijelim konjima. Oni su
obuËeni u lanene haljine, Ëiste i bijele. (7BC 982)
Kad bude ponovno doπao na Zemlju, On Êe potresti “ne samo
zemlju nego i nebo”. “Zemlja Êe zateturati poput pijanca, zanji-
hat se poput kolibe.” “Nebesa se sviπe kao knjiga”, “poËela Êe se
u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe
naÊi.” “Ali je Jahve utoËiπte svome narodu i zaπtita sinovima Iz-
raela.” (Hebrejima 12,26; Izaija 24,20; 34,4; 2. Petrova 3,10; Joel
4,16) (DA 780)

295
17. listopada

Budite spremni
“Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas
kad se ne nadate.’’ (Matej 24,44)
Kad bi se Krist danas pojavio na nebeskim oblacima, tko ...
bi bio spreman da se susretne s Njim? Pretpostavimo da Êemo
biti preneseni u nebesko kraljevstvo takvi kakvi jesmo. Bismo li
bili spremni pridruæiti se Boæjim svecima, æivjeti u skladu s kra-
ljevskom obitelji, djecom nebeskog Kralja? Kako ste se pripremili
za sud? Jeste li se pomirili s Bogom? ... Nastojite li pomoÊi onima
koji se nalaze oko vas, onima u vaπem domu, onima u vaπem su-
sjedstvu, onima s kojima dolazite u dodir a ne dræe Boæje zapovijedi?
... Sjetite se da je zvanje bezvrijedno bez prakse koja se stjeËe
svakodnevnim radom. Bog zna dræimo li mi Njegov zakon u istini.
On zna πto radimo, πto mislimo i govorimo. Jesmo li spremni za
susret s Kraljem? Kada On doe na nebeskim oblacima sa silom
i velikom slavom, hoÊete li moÊi reÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u nje-
ga se uzdasmo, on nas je spasio?’’ (Izaija 25,9) Onima koji ovo
mogu reÊi, Krist Êe uputiti rijeËi: “Doite. Na ovoj zemlji ste me
voljeli. Æeljeli ste Ëiniti moju volju. Sada moæete uÊi u Sveti Grad
i primiti krunu vjeËnog æivota.’’
Kad bi bilo moguÊe da budemo primljeni na Nebo ovakvi kakvi
jesmo, koliko nas bi moglo pogledati u Boga? Koliko nas ima
svadbeno ruho? Koliko nas je bez mrlje i bore ili bilo kakvog ne-
dostatka? ...
Ovo je vrijeme naπeg ËiπÊenja i klesanja — vrijeme kada
trebamo oËistiti haljine svojeg karaktera u krvi Janjetovoj. Ivan
kaæe: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29)
... Zar se neÊemo osloboditi svojih grijeha? ...
Preklinjem vas, braÊo i sestre, da ozbiljno radite kako biste
dobili krunu vjeËnog æivota. Za ovu nagradu se vrijedi boriti, vrijedi
uloæiti napor. ... U utrci u kojoj trËimo svatko moæe dobiti nagra-
du — krunu vjeËnog æivota. Ja æelim ovu krunu. Nadam se da
Êu je uz Boæju pomoÊ dobiti. Namjeravam se Ëvrsto dræati istine
da bih mogla vidjeti Kralja u Njegovoj ljepoti. (IHP 356)

296
 18. listopada

OpÊe uskrsnuÊe pravednih

“Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrsnut Êe tijela. Probudite se i
kliËite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja — rosa svjetlo-
sti i zemlja Êe sjene na svijet dati.’’ (Izaija 26,19)
Kralj kraljeva spuπta se na oblaku, obavijen razbuktalom
vatrom. Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a
sve se gore i svi otoci pokreÊu sa svojih mjesta. ...
Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromo-
va, glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavaju. On gleda grobove
pravednih i zatim, diæuÊi ruke prema Nebu, uzvikuje: “Probudite
se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu zemljinu,
i ustanite!” Uzduæ i poprijeko cijele zemlje mrtvi Êe Ëuti ovaj glas
i oni Êe koji ga Ëuju oæivjeti. »itava Êe zemlja odzvanjati kora-
cima izuzetno velike vojske iz svakog naroda i plemena, jezika i
puka. Oni dolaze iz tamnice smrti, obuËeni besmrtnom slavom,
kliËuÊi: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?”
(1. KorinÊanima 15,55) A æivi pravedni i uskrsnuli sveti sjedinju-
ju svoje glasove u dugi, radostan pokliË pobjede.
Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kad su uπli
u grob. ... Ali svi ustaju u svjeæini i snazi vjeËne mladosti. ... Smr-
tan, propadljiv oblik, liπen pristalosti, nekada oskvrnjen grijehom,
postaje savrπen, lijep i besmrtan. Svi su nedostaci i deformiteti
ostali u grobu. ...
Æivi pravedni se preobraæavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na
Boæji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i sa uskrsnulim svetima
odneseni u zrak u susret Gospodinu. Aneli sakupljaju “svoje
izabranike od Ëetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba”. (Mar-
ko 13,27) (GC 641,644,645)
I dok mala djeca ustaju u besmrtnost iz svojih praπnjavih
postelja, ona u trenutku pronalaze svoj put do majËinih raπire-
nih ruku (2SM 260)
Prijatelji, dugo rastavljeni smrÊu, opet su sjedinjeni da se
nikada viπe ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno ulaze do
Boæjega grada. (GC 645)

297
19. listopada

Pobjeda svetih koji su zaspali u

Gospodinu
“Ne Ëudite se tomu! Dolazi, naime, Ëas kada Êe svi koji
poËivaju u grobovima Ëuti njegov glas, te iziÊi iz njih: koji
su Ëinili dobro, na uskrsnuÊe — na æivot; koji su Ëinili zlo,
na uskrsnuÊe — na propast.’’ (Ivan 5,28.29)
Darovatelj æivota pozvat Êe svoje otkupljene u prvom uskrs-
nuÊu, a do tog trijumfalnog trenutka, kada se posljednja truba
oglasi i velika vojska krene prema vjeËnoj pobjedi, svi sveti koji
spavaju u grobu bit Êe spaπeni i Ëuvani kao dragulji od neprocje-
njive vrijednosti koje Bog poznaje po imenu. Spasiteljevom silom
koja je prebivala u njima dok su bili æivi i zato πto su bili dionici
u boæanskoj naravi, oni su podignuti iz mrtvih. (SD 359)
“Dolazi Ëas’’, kazao je Krist, “kada Êe svi koji poËivaju u gro-
bovima Ëuti njegov glas, te iziÊi iz njih’’. Taj glas treba ponovno
odjeknuti kroz sve grobove i svi sveti koji spavaju u Isusu probudit
Êe se i iziÊi iz svojih tamnica. Tada Êe nas vrline karaktera koje
smo primili od Kristove pravednosti sjediniti s istinskom veliËi-
nom najviπeg poretka. (SD 359)
U jutro uskrsnuÊa pobjeda svetih koji spavaju bit Êe veliËan-
stvena. ... Darovatelj æivota okrunit Êe besmrtnoπÊu sve koji izi-
u iz grobova. (SD 359)
Tamo stoji vojska uskriπenih. Njihova posljednja misao bila
je o smrti i boli koju ona donosi. Posljednje misli koje su imali
bile su o grobu i sahrani, ali sada oni uzvikuju: “Gdje ti je, smrti,
æalac? Gdje ti je, grobe, pobjeda?’’ ... Oni stoje i bivaju taknuti
posljednjim dodirom besmrtnosti, a zatim odlaze u susret Gospo-
dinu na Nebo. ... Okruæuju ih s obje strane kolone anela ... tada
aneoski zbor poËinje pjevati himnu pobjede; aneli podijeljeni u
dvije kolone prihvaÊaju pjesmu, a pridruæuje im se i otkupljeno
mnoπtvo kao da su pjevali tu pjesmu na Zemlji, kao πto i jesu.
O, kakve li glazbe! Nema neskladnih tonova. Svi glasovi uzviku-
ju: “Dostojno je zaklano Janje.’’ Krist vidi trud svoje duπe i zado-
voljan je. (SD 359)

298
 20. listopada

Tajne uskrsnuÊa
“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad
zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi Êe me diÊi: iz
svoje Êu puti tad vidjeti Boga. Njega ja Êu kao svojega gle-
dati, i oËima mojim neÊe biti stranac: za njime mi srce Ëe-
zne u grudima.’’ (Job 19,25-27)
Prilikom uskrsnuÊa bit Êe saËuvan naπ osobni identitet ma-
da ne i one iste Ëestice tvari ili materijalna supstanca koja je
poloæena u grob. »udesna Boæja djela za Ëovjeka su tajna. Duh,
ljudski karakter, vraÊa se Bogu da bi ga saËuvao. Prilikom uskrs-
nuÊa svaki Êe pojedinac imati svoj vlastiti karakter. Bog Êe u svoje
vrijeme podiÊi umrle, udahnuti im ponovno dah æivota i oæivjeti
suhe kosti. Uskrsli Êe ustati iz groba u istom obliku, ali bez bolesti
i nedostataka. Oni ponovno æive noseÊi istu individualnost u po-
gledu crta lica tako da Êe prijatelj prepoznati prijatelja. U pri-
rodi ne postoje Boæji zakoni koji pokazuju da Bog vraÊa iste, iden-
tiËne Ëestice tvari koja je saËinjavala tijelo prije smrti. Bog Êe
uskrslim pravednicima dati tijelo koje Êe Ga proslaviti.
Pavao ovo ilustrira sijanjem sjemena u zemlju. Posijano zrno
istrune, ali iz zemlje izie novo zrno. Nikad se ne pojavljuje ona
ista tvar zrna koje je istrunulo u prirodi, ali Bog mu daje tijelo
kakvo hoÊe. Ljudsko tijelo bit Êe sazdano od mnogo savrπenije ma-
terije jer Êe to biti novo stvaranje, novo raanje. Sije se smrtno
tijelo, a ustat Êe duhovno tijelo. (6BC 1093)
Vjernik moæe umrijeti kao πto je i Krist umro, ali u njemu
je Spasiteljev æivot. Njegov æivot je sakriven s Kristom u Bogu.
“Ja sam doπao da imaju æivot.’’ On vjernike provodi kroz veliki
proces u kojem postaju jedno s Njim u ovom, sadaπnjem æivotu,
da bi bili jedno s Njim kroz svu vjeËnost. ...
U posljednji dan On Êe ih uskrisiti kao dio sebe samoga. ...
Krist je postao jedno s nama da bismo mi mogli postati jedno s
Njim u boæanstvu. (RH 18. lipnja 1901.)

299
21. listopada

VjeËni æivot poËinje sada

“A ovo je to svjedoËanstvo: Bog nam je dao æivot vjeËni, i
taj je æivot u njegovu Sinu.’’ (1. Ivanova 5,11)
Isusovo uskrsnuÊe bilo je slika konaËnog uskrsnuÊa svih koji
spavaju u Njemu. (ST 26. rujna 1878.)
KrπÊanin moæe umrijeti, ali Kristov æivot je u njemu i prili-
kom uskrsnuÊa pravednih on Êe ustati u novi æivot. (RH 1. listopada
1901.)
“U njoj [RijeËi] bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.’’
Ovdje nije istaknut fiziËki æivot, veÊ besmrtnost, æivot koji je
iskljuËivo Boæje vlasniπtvo. RijeË koja je bila kod Boga i koja je
bila Bog, imala je ovaj æivot. Tjelesni æivot je neπto πto svaki
pojedinac prima. To nije neπto vjeËno ili besmrtno jer ga Bog, Da-
rovatelj æivota, ponovo uzima. »ovjek nema vlast nad svojim æivo-
tom. Ali Kristov æivot nije bio pozajmljen. Nitko ne moæe uzeti
æivot od Njega. “Ja ga sam polaæem’’, rekao je. U Njemu je bio
æivot, pravi, nepozajmljen, proiziπao ni iz Ëega. Ovaj æivot Ëovjek
ne nasljeuje. On ga moæe posjedovati samo po Kristu. (ST 8.
travnja 1897.)
Dok je nosio ljudsku narav, Kristov æivot je zavisio od Sve-
moguÊeg. U svojoj ljudskoj naravi dræao se boæanstva, a u ovome
svaki Ëlan ljudske obitelji ima jednaku prednost. ...
Ukoliko se pokajemo za svoje grijehe i primimo Krista kao
Æivotodavca ... mi postajemo jedno s Njim i naπa volja dolazi u
sklad s boæanskom voljom. Postajemo dioniËari Kristovog æivota
koji je vjeËan. Besmrtnost dobivamo od Boga primajuÊi Kristov
æivot jer u Kristu æivi sva punina Boæanstva. Ovaj æivot je tajno-
vita zajednica i suradnja boæanskog s ljudskim. (ST 17. lipnja
1897.)
Krist je postao jedno tijelo s nama, da bismo mi mogli postati
jedan duh s Njim. Posredovanjem ovog jedinstva ustat Êemo iz
groba — ne samo kao izraz Kristove sile, nego zato πto je Njegov
æivot vjerom postao naπim æivotom. Oni koji promatraju Krista u
Njegovom pravom karakteru i primaju Ga u srce, imaju vjeËni
æivot. Krist prebiva u nama Duhom, a Boæji Duh, primljen vje-
rom u srca, zaËetak je vjeËnog æivota. (DA 388)

300
 22. listopada

Prepoznat Êemo jedni druge

“A onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat.’’ (1.
KorinÊanima 13,12)
Mi Êemo znati svoje prijatelje onako kao πto su uËenici po-
znavali Isusa. Oni mogu biti izobliËeni, bolesni ili unakaæeni u
ovozemaljskom æivotu, ali ustat Êe u savrπenu zdravlju i ljepoti;
ipak Êe se u proslavljenom tijelu savrπeno saËuvati osobitost nji-
hove liËnosti. ... U licu koje Êe se blistati svjetloπÊu koja zraËi s
Isusova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo. (DA 804)
Otkupljeni Êe sresti i prepoznati one Ëiju su pozornost us-
mjerili na uzaπlog Spasitelja. Kakav blagoslovljeni preobraæaj se
dogodio u ovim duπama! “Bio sam greπnik’’, reÊi Êe, “bez Boga i
bez nade u svijetu a ti si doπao k meni i usmjerio moju pozornost
na dragocjenog Spasitelja kao moju jedinu nadu. ...’’ Drugi Êe reÊi:
“Bio sam bezboænik u bezboænom svijetu. Ti si napustio svoje
prijatelje i udoban dom i doπao k meni uputiti me kako da pro-
naem Isusa i vjerujem u Njega kao jedinog i pravoga Boga. Uniπtio
sam svoje idole i slavio Boga, a sada Ga vidim licem k licu. Spa-
πen sam, spaπen za vjeËnost da zauvijek gledam Onoga koga volim.
...’’ Drugi Êe izraziti svoju zahvalnost onima koji su nahranili gladne
i obukli gole. “Kada je oËaj umotao moju duπu u nevjerovanje,
Gospodin te je poslao k meni’’, reÊi Êe oni, “da mi progovoriπ rijeËi
nade i utjehe. Donio si mi hranu za moje tjelesne potrebe i otvorio
rijeË Boæju pobudivπi u meni zanimanje za moje duhovne potrebe.
Ponaπao si se prema meni kao prema bratu. SuosjeÊao si sa mnom
u mojim tugama i obnovio moju oslabljenu i ranjenu duπu tako
da sam se mogao uhvatiti za Kristovu ruku koja je bila ispruæena
da me spasi. U mojem neznanju strpljivo si me uËio da imam
Oca na Nebu koji se brine za mene. »itao si mi dragocjena obeÊanja
iz Boæje rijeËi. Probudio si u meni spasonosnu vjeru. ... Ja sam
ovdje, spaπen, vjeËno spaπen da zauvijek æivim u Njegovoj pri-
sutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj æivot za mene.’’
Kakva Êe to biti radost kada se ovi otkupljeni sretnu i po-
zdrave s onima koji su ponijeli teret za njihovo dobro! A oni koji
su æivjeli ne da ugode sebi, veÊ da budu blagoslov nesretnicima
koji su imali tako malo blagoslova — kako Êe njihova srca trepe-
riti od zadovoljstva! (MLT 353)

301
23. listopada

Blaæena nada
“Kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime,
pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Kri-
sta.’’ (Titu 2,13)
Isus je rekao da Êe otiÊi i pripremiti stanove za nas da i mi
budemo gdje je On. Zauvijek Êemo æivjeti i uæivati u svjetlu Nje-
govog dragocjenog lica. Moje srce poskakuje od radosti za blaæe-
nom nadom. Mi smo skoro kod kuÊe. Nebo, slatko Nebo! Ono je
naπ vjeËni dom. Sretna sam za svaki trenutak Isusovog æivota; i
zato πto On æivi, i mi æivimo. Moja duπa kaæe: Slavite Gospodi-
na. Punina je u Isusu, potpora za svakog, za sve, i zaπto da umi-
remo za kruhom ili budemo gladni u stranim zemljama?
Gladna sam i æedna za spasenjem, za potpunim skladom s
voljom Boæjom. Mi imamo pravu nadu u Isusu. Ona je sigurna i
nepokolebljiva. Ona nas tjeπi u boli, daje nam radost u strahu,
rasprπuje tamu oko nas i Ëini da kroz nju gledamo besmrtnost i
vjeËni æivot. ... Zemaljska blaga za nas nisu poticaj dokle god imamo
tu nadu koja jasno ukazuje na prolaznost ovozemaljskog blaga i
dræi se besmrtne baπtine, blaga koje je trajno, Ëisto, istinito i ko-
je ne prolazi. ...
Naπa smrtna tijela moraju umrijeti i biti poloæena u grob.
Ipak blaæena nada i dalje æivi sve do uskrsnuÊa, kad Êe Isusov
glas pozvati one koji spavaju u prahu. Tada Êemo se radovati punini
blaæene i slavne nade. Mi znamo u koga smo vjerovali. Ne trËi-
mo uzalud niti radimo uzalud. Bogata, slavna nagrada je pred
nama. To je nagrada zbog koje trËimo i ako hrabro ustrajemo,
sigurno Êemo je dobiti. ...
Nama je ponueno spasenje i zaπto da ostanemo daleko od
izvora? Zaπto ne doemo i pijemo da bi naπe duπe bile osvjeæene,
okrijepljene i osnaæene u Bogu? Zaπto se toliko veæemo za zemaljske
stvari? Razgovarajmo i razmiπljajmo o onome πto ima veÊu vrijed-
nost od zemaljske. Neka se naπe misli kreÊu u okvirima Neba.
O, kad bismo se u æivotu oslanjali na Isusov ljupki karakter bez
mrlje i mijenjali u Njegovo obliËje! Budite hrabri. Imajte vjeru u
Boga. (IHP 352)

302
 24. listopada

Uznesenje pravednih na Nebo

“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom
arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i najprije
Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preo-
stali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u
susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.’’
(1. Solunjanima 4,16.17)
Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak. Izgledao je ljepπi nego
ikad. Na njemu je sjedio Sin »ovjeËji. Isprva nismo na oblaku
vidjeli Isusa, ali kako se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti Njegov
dragi lik. ... Glas Sina Boæjeg pozvao je zaspale svete obuËene u
besmrtnu slavu. Æivi sveti su se preobrazili u tren oka i zajedno
s njima bili su uzeti u kola od oblaka koja su, uzdiæuÊi se k Nebu,
veliËanstveno izgledala. Kola su sa svake strane imala krila a
odozdo kotaËe koji su prilikom penjanja vikali: “Svet’’, a krila su
u pokretu odgovarala: “Svet!’’ Sveti aneli pratioci koji su okruæivali
oblak takoer su ponavljali: “Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sve-
moguÊi!’’ I sveci su na oblaku klicali: “Slava! Aleluja!’’ (EW 35)
Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do stakle-
nog mora, kad je Isus donio krune i vlastitom ih desnicom stav-
ljao na glavu svakog od nas. Dao nam je i zlatne harfe i palme
pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrπenom Ëetverokutu sta-
jale su 144.000. Neki od njih su imali vrlo blistave krune, a drugi
ne baπ tako sjajne. Neke krune su bile teπke od zvijezda, dok su
ih druge imale vrlo malo. Svi su bili savrπeno sretni sa svojim
krunama. Svi su bili obuËeni u veliËanstvene bijele haljine od
ramena do stopala. Aneli su bili svuda oko nas dok smo kora-
Ëali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isus je podignuo
svoju moÊnu, slavnu ruku dræeÊi biserna vrata koja su se pokre-
nula na svojim blistavim πarkama i rekao nam je: “Vi ste oprali
svoje haljine u mojoj krvi i Ëvrsto se dræali moje istine; uite unu-
tra!’’ I svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno pravo na grad. (EW
16,17)
Glas, milozvuËniji od bilo kakve glazbe koju je ikad Ëulo smrtno
uho, tada Êe reÊi: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u
posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’’
(CS 350)

303
25. listopada

Opustoπena Zemlja
“Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost
im iπËezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdr-
mali. Gledam: evo Ëovjeka nema, ptice nebeske sve su odle-
tjele.’’ (Jeremija 4,23-25)
Pri Kristovu dolasku zli su zbrisani s lica cijele Zemlje —
ubijeni duhom Njegovih usta i uniπteni sjajem Njegova dolaska.
Krist vodi svoj narod u Boæji Grad i Zemlja ostaje bez svojih sta-
novnika. “Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice,
rasprπuje stanovnike njene.” “Opustoπena Êe biti zemlja, opljaËkana
sasvim, jer je Jahve odluËio.” “Jer prestupiπe Zakon, pogaziπe
odredbu, Savez vjeËni razvrgoπe. Zato prokletstvo proædrije zem-
lju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su saægani æitelji zemljini.”
(Izaija 24,1.3.5.6)
Cijela Zemlja sliËi na ogoljelu pustinju. Ruπevine gradova i
sela razorenih potresom, iπËupano drveÊe, raskomadane stijene πto
ih je more izbacilo ili su iπËupane iz same zemlje, rasute su po
njezinoj povrπini, dok goleme provalije oznaËuju mjesta na koji-
ma su planine izvaljene iz svojih temelja.
Sad se zbiva dogaaj koji je bio predoËen posljednjom sveËa-
nom sluæbom na Dan pomirenja. Kad je zavrπena sluæba u Sveti-
nji nad svetinjama a grijesi Izraela uklonjeni iz Svetiπta putem
krvi ærtve okajnice, pred Gospodina je doveden æivi jarac i u pri-
sutnosti naroda veliki je sveÊenik nad njim ispovjedio “sve kriv-
nje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe” (Levitski
zakonik 16,21) i poloæio ih na glavu jarca. Na isti naËin, kada
djelo pomirenja u nebeskom Svetiπtu bude dovrπeno, u prisutno-
sti Boga, svetih anela i mnoπtva otkupljenih, grijesi Boæjeg na-
roda bit Êe stavljeni na Sotonu; on Êe biti proglaπen krivim za
sva zla koja ih je naveo da uËine. (GC 657)

304
 26. listopada

Sotona je vezan
“Potom opazih anela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË
od Bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju
— i sveza ga za tisuÊu godina.’’ (Otkrivenje 20,1.2)
Pisac Otkrivenja proriËe Sotonino progonstvo i stanje kaosa
i pustoπi na koju Êe biti svedena Zemlja te objavljuje da Êe ovo
stanje trajati tisuÊu godina. Nakon opisa Gospodnjeg drugog do-
laska i uniπtenja zlih, proroËanstvo nastavlja: “Potom opazih an-
ela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË od Bezdana i velike
verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — a to je avao, sotona —
i sveza ga za tisuÊu godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim
zakljuËa i zapeËati, da viπe ne zavodi narodâ, dok se ne navrπi
tisuÊu godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.” (Ot-
krivenje 20,1-3)
Da izraz “Bezdan” oznaËava Zemlju u stanju zbrke i tame,
oËito je iz drugih mjesta u Svetome pismu. O stanju Zemlje “u
poËetku”, Biblija izvjeπÊuje da “bijaπe pusta i prazna; tama se pro-
stirala nad bezdanima”. (Postanak 1,2) Proroπtvo uËi da Êe se Zem-
lja, bar djelomiËno, vratiti u takvo stanje. GledajuÊi unaprijed veliki
Boæji dan, prorok Jeremija kaæe: “Gledam zemlju: pusta je, evo,
i prazna, nebesa: svjetlost im iπËezla. Gledam brda: gle, tresu se,
a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo Ëovjeka nema, a gle, nema
Ëovjeka, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo,
opustje, sve gradove razori Jahve.” (Jeremija 4,23-26)
Ovdje Êe tisuÊu godina biti stan Sotoni i njegovim zlim an-
elima. OgraniËen samo na Zemlju, neÊe imati pristupa drugim
svjetovima da kuπa i uznemiruje one koji nisu nikada pali. U ovom
je smislu svezan; nije ostao nitko nad kime bi mogao vladati. Sada
je potpuno onemoguÊen u varanju i upropaπtavanju, πto je toliko
stoljeÊa bio njegov jedini uæitak. (GC 658,659)

305
27. listopada

Obitelji Êe ponovno biti zajedno

“Ovako govori Jahve: Prestani kukati, otari suze u oËima!
Patnje Êe tvoje biti nagraene: oni Êe se vratiti iz zemlje
neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo — rijeË je
Jahvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj.’’ (Jeremija
31,16.17)
Krist Êe doÊi s oblacima i velikom slavom. Mnoπtvo Êe Ga
sjajnih anela pratiti. On Êe doÊi uskrsnuti mrtve i preobraziti
æive svete ljude iz slave u slavu. On Êe doÊi prihvatiti one koji
su Ga voljeli i koji su dræali Njegove Zapovijedi da ih uzme k
sebi. Nije zaboravio na njih ni na svoje obeÊanje. Karike obitelj-
skog lanca opet Êe se spojiti. (DA 632)
Dan Boæji otkrit Êe koliko svijet duguje poboænim majka-
ma. ...
Kada sud zasjedne i knjige se otvore, kada veliki Sudac izgo-
vori rijeËi “Svrπi se’’ i krune besmrtne slave budu stavljene na
Ëela pobjednika, mnogi Êe podignuti svoje krune pred okupljenim
stanovnicima svemira i pokazujuÊi na svoje majke, reÊi: “Ona je
uËinila od mene ovo πto jesam miloπÊu Boæjom. Njezine smjer-
nice, njezine molitve bile su blagoslov za moje vjeËno spasenje.’’
(ST 11. listopada 1910.)
Roditelji s radoπÊu, bez ijedne izgovorene rijeËi gledaju kru-
ne, haljine i harfe koje su darovane njihovoj djeci. Dani nade i
straha su zavrπeni. Moæda je izgledalo da su uzalud sijali sjeme
sa suzama i molitvama, ali na kraju su s radoπÊu poæeli rod. Nji-
hova djeca su otkupljena. (ST 1. srpnja 1886.)
Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili,
dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËekiva-
njem, ali ga nikada nismo posvema razumjeli! (GC 645)
Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakodnevni pra-
tilac i najprisniji prijatelj. Oni su æivjeli u tijesnoj povezanosti i
stalnoj zajednici s Bogom. Nad njima se pokazala slava Gospod-
nja. U njima se ogledalo svjetlo spoznaje slave Boæje u licu Isusa
Krista. Sada se raduju nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kra-
lja kraljeva u svom Njegovom veliËanstvu i krasoti. Oni su spremni
za zajednicu Neba jer im je Nebo joπ ovdje bilo stalno u srcu.
(COL 421)

306
 28. listopada

Za vjerne su pripremljene krune

“Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËu-
vao. VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u
onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni
nego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.’’ (2. Timo-
teju 4,7.8)
Kada Gospodin dotjera svoje dragulje da budu vjerni, iskre-
ni i Ëasni, pogledat Êe ih sa zadovoljstvom. Aneli prave krune
za njih, i na ovim krunama optoËenim zvijezdama i dragim ka-
menjem odsjajivat Êe svjetlo koje zraËi s Boæjeg prijestolja. (5T
96)
Govorite o nebeskim stvarima. Govorite o Isusu, Njegovoj ljup-
kosti i slavi, Njegovoj besmrtnoj ljubavi prema vama i neka se
vaπe srce ispuni ljubavlju i zahvalnoπÊu prema Onomu koji je umro
da vas spasi. O, budite spremni da se susretnete sa svojim Gos-
podinom u miru. Oni koji su spremni, uskoro Êe primiti krunu
æivota koja ne gubi svoj sjaj i zauvijek Êe æivjeti u kraljevstvu
Boæjem s Kristom, s anelima i s onima koji su bili otkupljeni
dragocjenom Kristovom krvlju. (SD 362)
Kruna slave ... pripremljena je za nas koji Ëekamo, raduje-
mo se i Ëeznemo za Spasiteljevim dolaskom.
Oni koji Ëekaju trebaju biti okrunjeni slavom, ËaπÊu i bes-
mrtnoπÊu. Vi ne trebate razgovarati ... o Ëastima svijeta ili slavi
velikana. Sve je to samo taπtina. Kada ih uskoro dodirne prst
Boæji, ponovno Êe se vratiti u prah. Ja æelim dati Ëast onome πto
je trajno, πto je besmrtno, πto neÊe nikad propasti; krunu koja je
bogatija od bilo koje druge koja je ikada krasila Ëelo nekog vla-
dara. (RH 17. kolovoza 1869.)
Toga dana Êe otkupljeni sjati u slavi Oca i Njegovog Sina.
Nebeski aneli prebiruÊi na svojim zlatnim harfama pozdravit Êe
dobrodoπlicom Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprani
i obijeljeni u Janjetovoj krvi. Odzvanjat Êe pjesma trijumfa ispu-
njavajuÊi Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvorove
praÊen svojim otkupljenima, svjedocima da Njegova misija pat-
nje i ærtvovanja nije bila uzaludna. (SD 362)

307
29. listopada

Svako Boæje dijete dobiva krunu

“Blago Ëovjeku koji odolijeva kuπnji, jer Êe, kad se pokaæe
prokuπanim, primiti vijenac — æivot koji je Bog obeÊao onima
koji ga ljube!’’ (Jakov 1,12)
Vidjela sam veliki broj anela kako donose iz grada slavne
krune — krune za svakog svetog s njegovim imenom napisanim
na njoj. Kad je Isus zatraæio krune, aneli su Mu ih pokazali i
On ih je svojom vlastitom desnom rukom stavljao na Ëela svetih.
Isto tako su i aneli donijeli harfe i Isus ih je pokazao svetima.
Aneli zapovjednici poËeli su prvi svirati, a onda su se podigli
svi glasovi u zahvalnoj, radosnoj hvali i svaka ruka je spretno
prebirala po æicama harfe svirajuÊi melodiËnu glazbu u bogatoj i
savrπenoj melodiji. ...
U gradu je sve bilo tako da se oËi nisu mogle odvojiti od pri-
zora. Svuda se vidjela bogata slava. Onda je Isus pogledao na
svoje otkupljene svete. Njihova lica su odsjajivala slavom. Kada
je svoje predivne oËi usmjerio na njih, kazao je jakim, zvonkim
glasom: “Vidim trud svoje duπe i zadovoljan sam. Ova veliËan-
stvena slava namijenjena je vama da vjeËno uæivate u njoj. Va-
πim tugama je doπao kraj. Smrti viπe neÊe biti, neÊe viπe biti ni
boli.’’ ...
Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do drveta æivo-
ta. ... Na drvetu æivota je raslo najljepπe voÊe koje su sveti mogli
slobodno jesti. U gradu je bio postavljen najslavniji tron od ko-
jeg je tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal. Sa svake
strane te rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama rijeke bilo je
drugog predivnog drveÊa koje je raalo plodove. ...
Jezik je presiromaπan da opiπe Nebo. Kako prizori prolaze
preda mnom, ja sam izgubljena u divljenju. Ispunjena nenadmaπnim
sjajem i izvanrednom slavom, odloæila sam pero i uzviknula: “O,
kakve li ljubavi! Kakve zadivljujuÊe ljubavi!’’ Ni najuzviπeniji je-
zik ne moæe opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasi-
teljeve ljubavi. (SR 413,414)

308
 30. listopada

Naπe osloboenje je blizu

“Kada to poËne bivati, uspravite se i podignite glave, jer
je blizu vaπe osloboenje.’’ (Luka 21,28)
Kristov dolazak je bliæi nego πto smo na poËetku vjerovali.
Velika borba se bliæi svojem kraju. Kazne Boæje snalaze Zemlju.
One ozbiljno opominju govoreÊi: “Zato i vi budite pripravni, jer
Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas kad se ne nadate.’’ (Matej 24,44) ...
Æivimo u zavrπnim danima zemaljske povijesti. ProroËanstvo
se u potpunosti ispunjava. Vrijeme kuπnje naglo prolazi. Ni za
trenutak ne smijemo gubiti vrijeme. Ne dopustimo da budemo za-
teËeni kako spavamo na straæi. Neka nitko ne govori u svojem
srcu ili svojim djelima: “NeÊe moj gospodar joπ zadugo doÊi.’’ Neka
vijest o Kristovom skorom povratku odjekne ozbiljnim rijeËima
upozorenja. Uvjerimo sve muπkarce i æene da se pokaju i izbjeg-
nu gnjev koji dolazi. ...
Gospodin treba uskoro doÊi, a mi se moramo pripremiti da
Ga susretnemo u miru. UËinimo sve πto je u naπoj moÊi da odne-
semo svjetlo onima koji nas okruæuju. Ne trebamo biti tuæni, veÊ
radosni i uvijek imajmo pred oËima naπega Gospodina Isusa Kri-
sta. On uskoro dolazi i mi moramo biti spremni doËekati Nje-
govu pojavu. O, kako Êe biti divno kad Ga ugledamo i kad bu-
demo pozdravljeni dobrodoπlicom kao Njegovi otkupljenici! Dugo
smo Ëekali, ali se naπa nada ne smije ugasiti. Kad ugledamo Kralja
u Njegovoj krasoti, bit Êemo zauvijek blagoslovljeni. OsjeÊam da
moram glasno uzviknuti: “Idemo kuÊi!’’ Pribliæavamo se trenutku
kad Êe Krist doÊi u sili i velikoj slavi da svoje spaπene povede
njihovom vjeËnom domu. ...
Dugo smo Ëekali na povratak naπeg Spasitelja. Ali obeÊanje
je ipak sigurno. Uskoro Êemo biti u obeÊanom domu. Tamo Êe nas
Isus voditi na æivu rijeku koja teËe od Boæjeg prijestolja i obja-
snit Êe nam sada neshvatljive okolnosti kroz koje nas je na ovoj
Zemlji vodio da bi usavrπio naπ karakter. Tamo Êemo nepomuÊe-
nog pogleda promatrati ljepote ponovno uspostavljenog Edena.
Poloæivπi pred Otkupiteljeve noge krune koje je On stavio na naπe
glave svojom rukom i dodirujuÊi æice zlatnih harfi, Ëitavo Êemo
Nebo ispuniti pjesmom hvale Onomu koji sjedi na prijestolju. (8T
252—254)

309
31. listopada

Sa sobom nosi plaÊu

“Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu da svakome pla-
tim prema njegovu djelu!’’ (Otkrivenje 22,12)
Naπa zadaÊa se ovdje uskoro zavrπava i svaki Êe Ëovjek dobiti
svoju nagradu prema svojem vlastitom radu. Pokazana mi je na-
grada svetih, besmrtna baπtina, i vidjela sam da oni koji su izdræali
najviπe za dobrobit istine neÊe misliti da im je bilo teπko, veÊ Êe
smatrati da su Nebo dobili odviπe lako. (1T 381)
Svaki dan nosi sa sobom izvjeπtaje o neispunjenim duænosti-
ma, o nemaru, sebiËnosti, prijevarama, laæima, popuπtanju sebi.
Koliko se zlih djela nakupilo za konaËni sud! Kada Krist doe,
donijet Êe sa sobom nagradu svakome po njegovim djelima. Ka-
kve Êe se tada stvari otkriti! Kako Êe se na licima nekih ocrta-
vati zbunjenost zbog djela koja su otkrivena na stranicama povi-
jesti! (2T 160)
Svako dobro i svako zlo djelo kao i njihov utjecaj na druge
ispitao je Istraæitelj srca pred kojim je svaka tajna otkrivena. Na-
grada Êe biti dana prema motivima koji su navodili na akciju.
(2T 520)
Kristov dolazak je na pragu i naglo se pribliæava. Malo nam
joπ vremena preostaje za rad, a muπkarci i æene propadaju. ...
Nama je potrebna Boæja sila da djeluje na nas kako bismo
mogli shvatiti potrebe svijeta koji propada. Moja poruka za vas
jest: Spremite se, spremite se da susretnete Gospodina. Ukrasite
svoje svjetiljke kako bi svjetlo istine sjalo na svim putovima i
meu ogradama. Svijet treba opomenuti da se kraj svemu pribli-
æio. ...
Teæimo za novoroenjem. Potrebna nam je prisutnost Boæjeg
Svetog Duha da bude s nama, da naπa srca budu omekπana i da
ne unosimo opor duh u rad. Ja se molim da Sveti Duh u potpunosti
zavlada naπim srcima. Radimo kao Boæja djeca koja traæe od Njega
savjet, spremna da izvrπe Njegove planove kakvi god oni bili. Takvi
ljudi Êe proslaviti Boga i oni koji svjedoËe o naπoj gorljivosti, reÊi
Êe: Amen, amen. (9T 105—108)

310
 1. studenoga

ZatoËeniπtvo Sotone i njegovih

anela
“Te kako je [Gospodin] ostavio u vjeËnim okovima, pakle-
nom tamom pokrivene, za sud velikoga Dana anele.’’ (Juda
6)
Zemlja je izgledala kao nenaseljena pustoπ. Gradovi i sela
poruπeni potresom leæali su u ruπevinama. Planine su bile pomak-
nute iz svojih leæiπta ostavivπi za sobom velike ponore. Hrapavo
kamenje izbaËeno iz mora ili odvaljeno od same zemlje bilo je raz-
bacano po cijeloj njezinoj povrπini. Veliko drveÊe iπËupano s kori-
jenjem leæalo je svuda razbacano po povrπini zemlje. Ovdje Êe tisuÊu
godina biti stan Sotone i njegovih zlih anela.
Ovdje Êe on biti zarobljen, osuen da luta razorenom i izobli-
Ëenom povrπinom Zemlje, da gleda posljedice svoje pobune protiv
Boæjeg zakona. TisuÊu godina on Êe moÊi uæivati u plodovima pro-
kletstva koje je sam prouzroËio. OgraniËen samo na Zemlju, neÊe
moÊi odlaziti na druge planete da kuπa i uznemiruje one koji nisu
pali. Za ovo vrijeme Sotona straπno pati. Otkako je pao, nije pre-
stajao razvijati svoje zle osobine i bio je u neprekidnoj aktivnosti.
Ali sada, liπen svoje moÊi i prepuπten da razmiπlja o ulozi koju
je igrao od samog svojeg pada, on sa strahom i drhtanjem gleda
na straπnu buduÊnost kad Êe morati ispaπtati za sve zlo koje je
poËinio i biti kaænjen za sve grijehe koje je prouzroËio.
»ula sam glasove sliËne akordu od deset tisuÊa glazbenih
instrumenata. To aneli i otkupljeni sveti trijumfalno kliËu πto
ih Sotona viπe neÊe moÊi kuπati i muËiti i πto su i stanovnici drugih
svjetova napokon osloboeni njegove prisutnosti i njegovih kuπ-
nji. (EW 290)
Boæjem Êe narodu Sotonino zatoËeniπtvo donijeti zadovoljstvo
i radost. Prorok kaæe: “U dan kad ti Jahve dade da poËineπ od
svojih stradanja, nemira i teπkog robovanja, zapjevat Êeπ ovu ru-
galicu kralju babilonskom ‘koji ovdje predstavlja Sotonu’: Kako
nestade silnika?... Jahve slomi πtap zlikovaËki i æezlo vladarsko
πto je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, πto je gnjevno
vladalo narodima progoneÊ ih nemilice.” (Izaija 14,3-6) (GC 660)

311
2. studenoga

Srest Êemo se sa svojim anelom

Ëuvarom
“Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim pu-
tima tvojim.’’ (Psalam 91,11)
Kad Boæju providnost budemo promatrali u svjetlu vjeËno-
sti, tek tada Êemo shvatiti πto dugujemo brizi i zalaganju Nje-
govih anela. Nebeska biÊa aktivno su sudjelovala u æivotu lju-
di. Ona su se pojavljivala u odjeÊi koja je sjala kao munja. Dola-
zili su kao ljudi, u liku putnika. PrihvaÊala su gostoprimstvo
ljudskih domova. Sluæila su kao vodiËi putnicima koje je noÊ za-
tekla na putu. Ona su osujeÊivala namjeru otimaËa i skretala uda-
rac zatiraËa.
Iako vladari ovoga svijeta to ne znaju, ipak su aneli Ëesto
govorili u njihovim vijeÊima. Ljudske su ih oËi gledale. Ljudske
uπi sluπale su njihove govore. U vijeÊnicama i sudnicama nebeski
glasnici su zastupali progonjene i potlaËene. Oni su obarali na-
mjere i zaustavljali zla koja su mogla nanijeti πtetu i patnje Boæjoj
djeci. UËenicima u nebeskoj πkoli sve Êe to biti objavljeno.
Svaka Êe otkupljena duπa saznati kakvu su sluæbu u njezi-
nom æivotu obavljali aneli. Kako li Êe to biti kad bude razgova-
rala s anelom koji je bio njezin Ëuvar od najranijih dana, s an-
elom koji je bdio nad njezinim koracima i zaklanjao njezinu glavu
u dan opasnosti, s anelom koji je bio s njome u dolini smrti,
koji je obiljeæio mjesto njezinog poËinka i koji Êe je prvi pozdra-
viti u jutro uskrsnuÊa — kada sazna povijest boæanskog mijeπa-
nja u æivot pojedinca, suradnju Neba u spaπavanju ljudskog ro-
da! (Ed 304,305)
S Boæjom rijeËju u svojoj ruci, svako ljudsko biÊe, ma u kakav
ga poloæaj æivot bacio, moæe izabrati druπtvo koje æeli. Uz pomoÊ
njezinih stranica ono moæe razgovarati s najplemenitijim i najboljim
predstavnicima ljudskog roda, moæe sluπati glas VjeËnoga dok govori
s ljudima. Dok prouËava i razmiπlja o temama u koje “aneli æele
zaroniti’’ (1. Petrova 1,12), on moæe biti s njima. (Ed 127)

312
 3. studenoga

Dobrodoπli u Boæji grad!

“Tada mu reËe gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio
si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui
u veselje gospodara svoga!’’’ (Matej 25,23)
Isus s neizrecivom ljubavlju doËekuje svoje vjerne dobrodo-
πlicom u veselje njihova Gospodara. Spasitelj se raduje kad u kra-
ljevstvu slave vidi duπe koje su spaπene Njegovim patnjama i poni-
æenjem. A otkupljeni Êe dijeliti Njegovu radost kad meu blago-
slovljenima ugledaju one koje su svojim molitvama, svojim radom
i poærtvovnom ljubavlju zadobili za Krista. Kad se okupe oko ve-
likog bijelog prijestolja, neiskazana Êe radost ispuniti njihova srca
kad budu promatrali one koje su zadobili za Krista i vidjeli da
su oni zadobili druge, a ovi opet druge, svi dovedeni u luku mira
da tu poloæe svoje krune pred Isusove noge i da Ga slave tijekom
beskrajnih razdoblja vjeËnosti.
Dok su spaπeni pozdravljani dobrodoπlicom u Boæjem gradu,
zrakom se prolama radostan usklik oboæavanja. To je susret dvo-
jice Adama. Boæji Sin stoji raπirenih ruku da primi oca naπeg ro-
da — biÊe koje je On stvorio, koje je sagrijeπilo protiv svog Stvo-
ritelja i zbog Ëijeg grijeha Spasitelj nosi znakove raspeÊa. Kad
Adam opazi tragove okrutnih klinova, on ne pada na grudi svoga
Gospodina, veÊ se u poniznosti baca pred Njegove noge s uzvi-
kom: “Dostojno je, dostojno je Janje koje je zaklano!” Spasitelj
ga njeæno podiæe i poziva da joπ jednom pogleda edenski dom iz
kojega je toliko dugo bio prognan.
Nakon izgona iz Edena Adamov je æivot na Zemlji bio ispu-
njen jadom. Svaki uveli list, svaka prinesena ærtva, svako nesavr-
πenstvo na licu prelijepe prirode, svaka mrlja na Ëovjekovoj Ëi-
stoÊi, bila je svjeæi podsjetnik na njegov grijeh. Straπna je bila
bol kajanja kada je vidio umnoæavanje bezakonja i kao odgovor
na svoja upozorenja sretao prebacivanje da je on prouzroËio gri-
jeh. Sa strpljivom poniznoπÊu podnosio je gotovo tisuÊu godina plaÊu
za prijestup. Iskreno se pokajao zbog svog grijeha i pouzdao u
zasluge obeÊanog Spasitelja; umro je nadajuÊi se uskrsnuÊu. Boæji
je Sin iskupio Ëovjekov promaπaj i pad, i Adam, zahvaljujuÊi dje-
lu pomirenja, sad ponovno dobiva prvu vlast. (GC 647,648)

313
4. studenoga

Neopisiva ljepota
“Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa, koji
namjesto odreene mu radosti podnese kriæ ne mareÊi za
sramotu te otada sjedi s desnu Boæjeg prijestolja.’’ (Hebre-
jima 12,2)
“Ovo vam rekoh’’, rekao je Krist, “da radost moja bude u vama
te da radost vaπa bude potpuna!’’ (Ivan 15,11)
Krist je uvijek pred sobom imao cilj svojeg poslanja. Njegov
zemaljski æivot, prepun muËenja i samopoærtvovnosti, ohrabrivan
je miπlju da ovaj Njegov jad neÊe biti uzaludan. Davπi svoj æivot
za æivot Ëovjeka, On Êe u njemu obnoviti Boæju sliku. On Êe nas
podignuti iz praπine, ponovno oblikovati karakter po uzoru na Nje-
gov i uËiniti ga savrπenim, ovjenËanim Njegovom slavom.
Krist je vidio trud svoje duπe i bio je zadovoljan. Vidio je
beskraj vjeËnosti i radost onih koji Êe zahvaljujuÊi Njegovom po-
niæenju dobiti oprost i vjeËni æivot. Bio je ranjen zbog njihovih
grijeha, muËen zbog njihove pokvarenosti. Kaznu radi njihovog
mira On je podnio, i batinama koje je primio oni su bili izlijeËeni.
»uo je povike otkupljenih. »uo je otkupljene koji su pjevali pje-
smu Mojsijevu i Janjetovu. Iako je morao biti krπten krvlju, iako
je grijehe svijeta trebao ponijeti na svojoj nevinoj duπi, iako je
sjenka neopisive tuge bila na Njemu, ipak, zbog radosti koju je
vidio pred sobom, odluËio je podnijeti kriæ i pretrpjeti sramotu i
prijezir.
Ovu radost trebaju dijeliti svi Njegovi sljedbenici. Koliko god
velika i slavna u buduÊnosti bila naπa nagrada, ona nije sve πto
treba saËuvati za vrijeme konaËnog osloboenja. »ak i ovdje mi
trebamo vjerom uÊi u Spasiteljevu radost. (MH 504)
Onima koji Ga prime, On daje silu da postanu sinovi Boæji
da bi ih na kraju Bog mogao primiti kao svoje, da æive s Njim
kroz vjeËnost. Ukoliko u ovom æivotu budu vjerni Bogu, oni Êe
na kraju “gledati njegovo lice, i njegovo Êe ime biti na njihovim
Ëelima’’ (Otkrivenje 22,4). A koja je radost Neba nego vidjeti Boga?
Bi li mogla biti veÊa radost za jednog greπnika koji je spaπen Kri-
stovom miloπÊu nego da gleda u lice Boæje i poznaje Ga kao Oca?
(8T 267,268)

314
 5. studenoga

Zahvalnost otkupljenih
“Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËinili
koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.’”
(Matej 25,40)
Svako naπe djelo u pomaganju Boæjem narodu bit Êe nagraeno
kao da je uËinjeno Njemu. (MLT 364)
Kakvo Êe zadovoljstvo svaki æetelac imati kada se zaËuje
zvonak, melodiËan glas Isusa koji govori: “Doite, blagoslovljeni
Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno
od postanka svijeta!’’
“Uite u radost svoga gospodara.’’
Otkupitelja veliËaju jer nije umro uzalud. Veselih, razdraga-
nih srca oni koji su bili Boæji suradnici vide trud svoje duπe za
greπnike koji su ginuli i umirali i sada su zadovoljni. Brige kroz
koje su proπli, zamrπene okolnosti s kojima su se morali suoËiti,
tuga u srcu zbog onih koji su odbili primiti ono πto je bilo za
njihov mir, zaboravljeni su. Samoodricanje s kojim su radili u djelu
viπe ne pamte. Kad pogledaju na duπe koje su traæili da ih zado-
biju za Isusa i vide da su spaπene, spaπene za vjeËnost — to su
spomenici Boæje milosti i Otkupiteljeve ljubavi — tada Êe kroz
nebeska vrata odjeknuti povici hvale i zahvaljivanja. (RH 10. lis-
topada 1907.)
Pred nama je Nebo i meu njegovim stanovnicima neÊe biti
sukoba. ...
Pozdravit Êemo svetu obitelj otkupljenih i Ëuti Kristove rijeËi:
“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje
vam je pripravljeno od postanka svijeta.’’ Dotaknut Êemo se svo-
jih zlatnih harfi i Nebo Êe odzvanjati prekrasnom melodijom. Poloæit
Êemo svoje sjajne krune pred Njegove noge i dati slavu Onome
koji je nadvladao zbog nas.
Moæda ima stvari koje ovdje ne razumijemo. Moæda nam neke
stvari iz Biblije izgledaju nedokuËivo zato πto su izvan naπeg
ograniËenog razumijevanja. Ali dok nas naπ Spasitelj bude vodio
pokraj æive vode, razjasnit Êe naπim umovima ono πto nam nije
bilo potpuno jasno. (RH 8. kolovoza 1907.)

315
6. studenoga

Nebo je prejeftino
“Zbog patnja duπe svoje vidjet Êe svjetlost i nasititi se spo-
znajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat Êe mnoge.’’
(Izaija 53,10.11)
Boæja ljubav je nemjerljiva, neusporediva! Ona je beskrajna.
... Kada razmiπljamo o Kristovom dostojanstvu i slavi, vidimo koliko
je velika bila ta ljubav koja Ga je navela da se ærtvuje na golgot-
skom kriæu za otkupljenje izgubljenog svijeta. Ova tema Êe ispu-
njavati svete Ëuenjem i divljenjem kroz beskrajne vjekove, pa
zaπto onda i mi ne bismo razmiπljali o tome ovdje, na ovome svi-
jetu? ...
Kad je u pitanju tajna poboænosti — Bog se pokazao u tije-
lu! Ova tajna sve viπe raste kako se mi trudimo razumjeti je. Ona
je neshvatljiva, pa ipak ljudska biÊa dopuπtaju da svjetovne,
zemaljske stvari sprijeËe ionako slabo razumijevanje smrtnih bi-
Êa o Isusu i Njegovoj neusporedivoj ljubavi. ... Kako moæemo biti
oduπevljeni za zemaljske, obiËne stvari, a da nas ne pokrene sli-
ka kriæa na Golgoti, ljubav koja je otkrivena u smrti Boæjeg dra-
gog Sina ...?
Sva ova poniæenja i patnja podneseni su da vrate natrag za-
lutale, krivce i nezahvalnike OËevoj kuÊi. O, dome blagoslovlje-
nih — ja ne mogu dopustiti da ga izgubim! Ja Êu, ako budem
spaπena u kraljevstvu Boæjem, stalno istraæivati nove dubine u
planu spasenja. Svi otkupljeni sveti vidjet Êe i cijeniti, kao nika-
da prije, OËevu i Sinovu ljubav, a besmrtni jezici izgovarat Êe pjesme
hvale. On nas je volio i dao æivot za nas. U slavnim tijelima, s
velikim moguÊnostima, Ëistim srcima i neokaljanim usnama pje-
vat Êemo o bogatstvu otkupiteljske ljubavi. Na Nebu neÊe biti onih
koji pate, neÊe biti skeptika koje bismo morali uvjeravati u vjeË-
ne stvarnosti niti ukorijenjenih predrasuda, veÊ Êemo svi biti za-
hvalni ljubavi koja nam je dala znanje. PoËinak, hvala Bogu, po-
Ëinak Ëeka Boæji narod kada Êe Isus voditi otkupljene po zelenim
paπnjacima, pokraj potoka æive vode koja ukraπava grad naπeg
Boga. Tada Êe Otac odgovoriti na molitvu svojega Sina: “SaËuvaj
ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu tamo gdje sam ja.’’
(KH 371)

316
 7. studenoga

KonaËno kod kuÊe!

“Dobro, valjani i vjerni slugo! ... Ui u veselje gospodara
svoga.’’ (Matej 25,21)
Dok vaπa osjetila uæivaju u privlaËnoj ljupkosti Zemlje, raz-
miπljajte o svijetu koji Êe doÊi u kojem se viπe nikada neÊe znati
za zlokoban grijeh i smrt, gdje lice prirode neÊe viπe nositi sjen-
ku prokletstva. Neka vaπa maπta naslika dom za svete i znajte
da Êe biti veliËanstveniji od onoga πto moæe prikazati vaπa naj-
bujnija maπta. U razliËitim Boæjim darovima u prirodi, moæemo
vidjeti samo nejasne obrise Njegove silne slave. Pisano je: “Ono
πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije
pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’’ (1. KorinÊani-
ma 2,9) (SC 86,87)
Uskoro Êe vrata Neba biti otvorena da prime Boæju djecu, a
u njihovim Êe uπima zazvuËati blagoslov s usana Kralja slave kao
najraskoπnija glazba: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite
u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svije-
ta!’’ (Matej 25,34)
Tada Êe Isus otkupljenima poæeljeti dobrodoπlicu u dom koji
je pripremio za njih. (SC 125,126)
Zatim sam vidjela kako Isus vodi druπtvo otkupljenih pre-
ma gradskim vratima. Na dodir Njegove ruke biserna vrata se
pokreÊu na svojim blistavim πarkama i πirom otvaraju, a narod
koji je odræao istinu ulazi unutra. Unutraπnjost grada obiluje svim
moguÊim milinama koje naslauju oko promatraËa. Raskoπna slava
vidi se na sve strane. Tu Isus promatra svoje otkupljene Ëija su
lica ozarena slavom, i dok On tako ne skida s njih svoj umilni
pogled, do njihovih uπiju dopire Njegov milozvuËni glas: “Vidjev-
πi trud svoje duπe, ja sam zadovoljan. Sve ovo bogatstvo i slava
vaπa je, i to Êete uæivati zauvijek. Vaπe patnje su zavrπene. I smrti
neÊe biti viπe, ni plaËa, ni vike, ni bolesti neÊe biti viπe.’’...
Jezik je odviπe slab u pokuπaju da opiπe Nebo. Kako se ispred
mene pojavljuju prizori, ostajem zapanjena. Svladana iznenau-
juÊom ljepotom i neopisivom slavom, spuπtam pero i uzvikujem:
“O, kakve li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!” Ni najbiranijim rije-
Ëima ne moæe se opisati slava Neba i Spasiteljeva ljubav koja se
ni s Ëim ne moæe usporediti. (EW 288,289)

317
8. studenoga

Iznenaenja na Nebu
“Bog ne gleda kao πto gleda Ëovjek: Ëovjek gleda na oËi, a
Jahve gleda πto je u srcu.’’ (1. Samuelova 16,7)
»esto smatramo beznadnima baπ one duπe koje Krist privla-
Ëi k sebi. ... Na Nebu Êe biti mnogo onih za koje su njihovi su-
sjedi smatrali da tamo nikad neÊe doÊi. »ovjek sudi po vanjπtini,
ali Bog vidi srce. (COL 71,72)
Neki meu otkupljenima primit Êe Krista u posljednjim satima
svojeg æivota; i takvi koji su otiπli u smrt ne shvativπi savrπeno
plan spasenja, dobit Êe pouke i upute o tome na Nebu. (5BC 1124)
Isusu u Njegovoj agoniji na kriæu doπao je zraËak utjehe. To
je bila molba razbojnika koji se kajao. ... U Isusu, ranjenom, ismi-
javanom i raspetom, vidio je Boæje Janje koje je uzelo grijehe svi-
jeta. U Njegovu je glasu bila pomijeπana nada s boli kad se ova
bespomoÊna, umiruÊa duπa predala Spasitelju koji je umirao. “Isuse,
sjeti me se”, povikao je, “kada doeπ u svoje kraljevstvo!”
Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuËan, a rijeËi
pune ljubavi, saæaljenja i sile: “Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa
mnom u raju.” (DA 750,751)
Takva vjera moæe se prikazati usporedbom o radnicima koji
su doπli u jedanaesti sat i koji su primili istu plaÊu kao i oni πto
su radili cijeli dan. Razbojnik se na kriæu molio u vjeri, pokaja-
nju i poniznosti. On se molio najusrdnije buduÊi da je u potpu-
nosti shvatio da ga Isus, ako hoÊe, moæe spasiti. (5BC 1125)
Oni koje Krist pohvaljuje na sudu moæda su malo poznavali
teologiju, ali su gajili Njegova naËela. ... Meu neznaboπcima ima
onih koji ne znajuÊi oboæavaju Boga, onih koje svjetlost nikada
nije dosegla preko ljudskih orua. Oni neÊe propasti. Premda ne
poznaju Boæji pisani Zakon, Ëuli su Njegov glas kako im govori u
prirodi i Ëinili ono πto Zakon zahtijeva. Njihova djela potvruju
da je Sveti Duh dirnuo njihova srca i Bog ih je prepoznao kao
svoju djecu. ... Koliko Êe se iznenaditi i radovati najmanji meu
narodima i meu neznaboπcima kad sa Spasiteljevih usana Ëuju:
“Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje
braÊe.” Kako Êe radosno biti srce BeskonaËne Ljubavi kad na Nje-
gove rijeËi odobravanja Njegovi sljedbenici s iznenaenjem i ra-
doπÊu podignu svoj pogled. (DA 638)

318
 9. studenoga

ZadovoljavajuÊi odgovori
“Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaπih
putova, i misli moje iznad vaπih misli.’’ (Izaija 55,9)
Naπi planovi nisu uvijek i Boæji planovi. ...
U svojoj velikoj ljubavi i brizi, Onaj koji nas razumije bolje
nego πto mi sami sebe razumijemo, Ëesto nam ne dopuπta da se-
biËno traæimo zadovoljstvo u svojim vlastitim ambicijama. ... »esto
naπi planovi propadaju da bi Boæji planovi za nas mogli biti us-
pjeπni. ...
Tajne æivota koje su nas ovdje æalostile i razoËaravale, u bu-
duÊnosti Êe nam biti potpuno jasne. Vidjet Êemo da su naπe naizgled
neusliπane molitve i nade koje su nam donijele razoËaranje, bile
meu najveÊim blagoslovima. (MH 473,474)
Mi nismo dovoljno napredovali u duhovnim spoznajama da
bismo shvatili Boæje tajne. Ali kad postanemo sastavni dio nebeske
obitelji, ove tajne Êe nam biti otkrivene. ...
Tada Êe biti otkrivena i razjaπnjena mnoga pitanja o kojima
Bog sada πuti zato πto ne sabiremo i ne cijenimo kako treba ono
πto nam je otkriveno o tim vjeËnim tajnama. Putovi Providnosti
bit Êe razjaπnjeni, tajne Kristove milosti bit Êe otkrivene. Ono πto
um sada ne moæe shvatiti, πto je tako teπko razumjeti i prihvatiti,
tada Êe postati sasvim jasno. Vidjet Êemo samo svrhu onoga πto
nam sada izgleda potpuno neobjaπnjivo; mudrost u onome πto nam
je bilo uskraÊeno, dobrotu i neizmjernu milost u svemu πto nam
je darivano. Istina Êe u umu spaπenih zablistati bez ikakvih
nejasnoÊa i oni Êe biti u stanju podnijeti sjajnost njezine svjetlo-
sti. Srce Êe biti ispunjeno pjesmama radosti jer Êe borbi i svim
teπkoÊama zauvijek doÊi kraj. (6BC 1091)
U buduÊem svijetu konaËno Êe nam postati jasno sve ono πto
nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti. Tada Êe nam biti objaπ-
njene pojave koje je danas teπko razumjeti. Pred nama Êe se otkriti
tajna milosti. Tamo gdje je naπ ograniËeni um vidio samo pomut-
nju i neispunjena obeÊanja, zapazit Êemo najsavrπeniji i najljepπi
sklad. Uvidjet Êemo da je baπ beskrajna ljubav odredila da doæi-
vimo ono πto nam je izgledalo teæe od svega. Kad shvatimo njeænu
brigu Onoga koji Ëini da sve πto nas snae bude za naπe dobro,
osjetit Êemo neizrecivu radost i zahvalnost punu slave. (8T 286)

319
10. studenoga

Neka se vaπe misli bave onim πto je

nebesko
“SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je na
zemlji.’’ (Koloπanima 3,2)
Kada Boæji narod viπe ne bude gledao na stvari ovoga svijeta
i kad svoje oËi usmjeri prema Nebu i nebeskim stvarima, izgle-
dat Êe Ëudan jer Êe vidjeti milost, dobrotu i suosjeÊanje koje Bog
pokazuje sinovima ljudskim. Njegova ljubav od njih Êe traæiti odaziv,
a oni Êe svojim æivotom pokazati onima oko sebe da njima upravlja
Duh Boæji, da se njihove misli bave onim πto je nebesko, a ne
zemaljsko.
RazmiπljajuÊi o Nebu, moæemo uporabiti svu svoju maπtu
ulaæuÊi najveÊe napore i razmiπljati o najuzviπenijim mislima za
koje smo sposobni, a ipak Êe se naπi umovi umoriti u naporu da
razumiju πirinu, dubinu i visinu odreenog predmeta. Naπ um ne
moæe prodrijeti u velike teme vjeËnosti. Za nas je Ëak nemoguÊe
da se napregnemo u razumijevanju tih stvari a da to ne utjeËe
na cijeli naπ karakter za dobro i uzdiæe naπe umove. Kad razmi-
πljamo o tome kako je Krist doπao na naπ svijet da umre za palog
Ëovjeka, shvaÊamo neπto od cijene koja je plaÊena za naπe otkup-
ljenje i shvaÊamo da nema istinske dobrote ili veliËine bez Boga.
Jedino uz pomoÊ svjetla koje sja s kriæa na Golgoti moæemo
znati do kojih je dubina ljudski rod degradirao i pao u grijeh.
Samo po duljini lanca koji je spuπten s Neba da nas izvuËe mi
moæemo saznati do kojih smo dubina potonuli. I samo imajuÊi na
umu stvarnosti koje ne vidimo, moæemo razumjeti ono πto je ve-
zano za divne teme otkupljenja. (IHP 368)
Skoro smo kod kuÊe. Uskoro Êemo Ëuti Spasiteljev glas ras-
koπniji od bilo kakve glazbe kako govori: “Vaπa borba je zavrπe-
na. Uite u radost Gospodara svojega.” Blagoslovljeni, blagoslov-
ljeni; æelim to Ëuti s Njegovih besmrtnih usana. Æelim Ga slavi-
ti, æelim odati Ëast Onome koji sjedi na prijestolju. Æelim da moj
glas odjekuje i odjekuje dvorovima Neba. Æelite li i vi biti tamo?
... Boæe, pomozi nam; ispuni nas svom puninom i silom da bismo
mogli osjetiti radost svijeta koji Êe doÊi. (IHP 368)

320
 11. studenoga

Nagrada otkupljenih
“Onaj kome ostane πto je nadozidao primit Êe.” (1. KorinÊa-
nima 3,14)
VeliËanstvena Êe biti nagrada vjernih radnika kad se jednom
okupe oko prijestolja Boæjeg i Janjetovog. Kad je Ivan, u svojem
smrtnom tijelu, sagledao slavu Boæju, pao je kao mrtav jer nije
mogao podnijeti taj prizor. Meutim, kad se djeca Boæja obuku u
besmrtnost, ona Êe Ga vidjeti “kao πto jest’’ i stajati pred prije-
stoljem primljena u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi bit Êe izbri-
sani, svi njihovi prijestupi oproπteni. Tada Êe moÊi gledati svu
slavu Boæjeg prijestolja. Oni su bili sudionici s Kristom u Njego-
vim patnjama, suraivali s Njim u planu otkupljenja i zato Êe
zajedno s Njim dijeliti i radost kad u Boæjem kraljevstvu ugledaju
spaπene duπe koje Êe tu slaviti Boga kroz svu vjeËnost. (9T 285)
Toga dana otkupljeni Êe zasjati u slavi Oca i Sina. Aneli Êe
svirati u svoje zlatne harfe pozdravljajuÊi Kralja i trofeje Njego-
ve pobjede — one koji su oprali i obijelili svoje haljine u krvi
Janjetovoj. Zaorit Êe pjesma pobjede koja Êe ispuniti sva nebesa.
Krist je pobijedio. On Êe uÊi u nebeske dvorove praÊen svojim otkup-
ljenicima kao æivim svjedocima da Njegovo poslanje patnje i ær-
tve nije bilo uzaludno. ...
Spremni su domovi za one koji su na Zemlji bili samo putnici
i doπljaci. Spremne su haljine za pravedne sa sjajnim krunama i
palmama pobjede. U buduÊem svijetu konaËno Êe nam postati ja-
sno sve ono πto nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti. Tada Êe
nam biti objaπnjene pojave koje danas teπko razumijemo. Pred
nama Êe se otkriti tajna milosti. Tamo gdje je naπ ograniËeni um
vidio samo pomutnju i neispunjena obeÊanja, zapazit Êemo samo
najsavrπeniji i najljepπi sklad. Uvidjet Êemo da je baπ beskrajna
ljubav odredila da doæivimo ono πto nam je izgledalo teæe od sve-
ga. Kad shvatimo njeænu brigu Onoga koji Ëini da sve πto nas
snae bude za naπe dobro, osjetit Êemo neizrecivu radost i zahval-
nost punu slave. (9T 285,286)
Pozivam vas da se pripremite za Kristov dolazak na nebes-
kim oblacima. ... Pripremite se za sud da biste bili meu onima
koji Êe Ga u miru susresti kada doe da se proslavi u onima koji
vjeruju. (9T 285)

321
12. studenoga

©to oko nije vidjelo ni uho Ëulo

“Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko
srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga lju-
be.’’ (1. KorinÊanima 2,9)
Oni koji istinski vole Boga æeljet Êe umnoæiti talente koje im
je On dao da bi mogli biti na blagoslov drugima. U buduÊnosti
Êe vrata Neba biti πiroko otvorena da ih prime, a blagoslov koji
Êe Ëuti njihove uπi s usana Kralja Slave bit Êe kao najljepπa glazba:
“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje
vam je pripravljeno od postanka svijeta!’’ (Matej 25,34) Tako Êe
otkupljeni biti doËekani dobrodoπlicom u stanove koje Isus pri-
prema za njih. Tamo njihovi prijatelji neÊe biti zli sa Zemlje, veÊ
oni koji su uz boæansku pomoÊ oblikovali savrπeni karakter. Sva-
ka greπna sklonost i svaka nesavrπenost otklonjene su Kristovom
krvlju. Savrπenstvo i svjetlost Njegove slave koja daleko nadma-
πuje svjetlost Sunca u njegovom podnevnom sjaju, sada se daje
njima. Iz njih sjaji moralna ljepota i savrπenstvo Njegovog karak-
tera, πto je vrednije od ovog izvanjskog sjaja. Oni su bez krivnje
pred velikim, bijelim tronom dijeleÊi dostojanstvo i prednosti an-
ela.
“Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko
srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’’ (1.
KorinÊanima 2,9) Kad se uzme u obzir slavna baπtina koja nas
oËekuje, “πto li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za svoj æivot’’ (Matej
16,26)? On moæe biti siromaπan, a ipak posjedovati u sebi bogat-
stvo i dostojanstvo koje mu ovaj svijet nikada ne bi mogao dati.
Duπa otkupljena i oËiπÊena od grijeha sa svim svojim plemenitim
snagama koje su posveÊene sluæbi za Boga, od izvanredne je vri-
jednosti. (IHP 367)
Boraviti zauvijek u toj domovini blaæenstva, imati savrπenu
sliËnost s naπim Stvoriteljem u duπi, tijelu i duhu umjesto mraË-
nih tragova grijeha i prokletstva, kroz beskrajna vremena vjeËnosti
napredovati u mudrosti, znanju i svetosti otkrivajuÊi uvijek nove
tajne, nova Ëuda i nove ljepote kojima se treba diviti znajuÊi da
je pred nama beskraj radosti, ljubavi i mudrosti — to je cilj na
koji krπÊanska nada stalno ukazuje. (CT 55)

322
 13. studenoga

Plodovi s drveta æivota

“Svuda izmeu gradskog trga i rijeke rastu stabla æivota
koja raaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod.
LiπÊe od stabala sluæi za lijek poganima.’’ (Otkrivenje 22,2)
Plod drveta æivota u Edenskom vrtu imao je nadnaravnu si-
lu. Jesti od njega znaËilo je æivjeti vjeËno. On je bio lijek protiv
smrti. ... Nakon pojave grijeha nebeski DomaÊin je drvo æivota
presadio u nebeski raj. (8T 288)
Otkupljeni sveti koji su voljeli Boga i dræali Njegove zapovi-
jedi ovdje, uÊi Êe kroz vrata u grad i imat Êe pravo na drvo æivo-
ta. Jest Êe slobodno s njega kao naπi praroditelji prije pada. LiπÊe
s tog besmrtnog razgranatog stabla sluæit Êe za iscjeljivanje na-
roda. Tada Êe nestati svi njihovi jadi. Bolest, tugu i smrt nikada
viπe neÊe osjetiti jer ih iscjeljuje liπÊe s drveta æivota. Isus Êe vidjeti
trud svoje duπe i bit Êe zadovoljan kada otkupljeni, koji su grcali
pod prokletstvom, budu okupljeni oko drveta æivota i jeli njegove
besmrtne plodove na koje su naπi praroditelji izgubili pravo pre-
krπivπi Boæje zapovijedi. NeÊe biti opasnosti da ponovno izgube
pravo na drvo æivota jer Êe onaj koji je kuπao naπe praroditelje
biti uniπten drugom smrÊu. (MLT 355)
Posluπnost svim Boæjim zapovijedima bila je uvjet da plodo-
ve s drveta æivota smiju uzimati za jelo. Adam je pao zbog nepo-
sluπnosti. ... Posluπnost po Isusu Kristu daje Ëovjeku savrπeni ka-
rakter i pravo na drvo æivota. Uvjeti ponovnog stjecanja prava
na drvo æivota jasno su naglaπeni u Kristovom svjedoËanstvu upu-
Êenom Ivanu: “Blago onima koji tvore zapovijedi njegove, da im
bude vlast na drvo æivota i da uu na vrata u grad.’’ (Otkrivenje
22,14) (1BC 1086)
BuduÊi da imaju pristup k drvetu æivota u dugo izgubljenom
Edenu, otkupljeni Êe izrasti do pune visine ljudskog roda u njegovoj
prvotnoj ljepoti. Bit Êe uklonjeni posljednji preostali tragovi pro-
kletstva grijeha, a Kristovi Êe se vjerni pokazati u ljepoti Gospo-
dina, Boga naπega, odsjajujuÊi u duhu, duπi i tijelu savrπenu sli-
ku svoga Gospodina. Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o
njemu govorili, dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrp-
ljivim iπËekivanjem, ali ga nikada nismo posvema razumjeli! (GC
645)

323
14. studenoga

Duga nad prijestoljem

“I gle, u nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju je sjedio
Netko. Onaj koji je sjedio bijaπe na pogled kao kamen jas-
pis i sard. A oko prijestolja bio sjajan krug, sliËan dugi,
na pogled kao smaragd.’’ (Otkrivenje 4,2.3)
Duga iznad prijestolja stoji kao vjeËno svjedoËanstvo da je
“Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne
pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’’ ...
BuduÊi da se duga u oblacima stvara sjedinjavanjem Sun-
Ëeva svjetla i kiπe, duga koja okruæuje prijestolje simbolizira po-
mijeπanu silu milosti i pravde. Ne treba ustrajavati samo na pravdi
jer bi ovo zasjenilo slavu duge obeÊanja nad tronom. Ljudi bi mogli
vidjeti samo kaznu Zakona. Kad ne bi bilo pravde ni kazne, ne
bi bilo ni stabilnosti u Boæjoj vladavini. Spoj suda i milosti Ëine
spasenje potpunim. ...
Milost nas poziva da uemo kroz vrata u Boæji grad, a pravda
je zadovoljena ako je svaka posluπna duπa usuglaπena s njom kao
Ëlan kraljevske obitelji, kao dijete nebeskog Kralja. Kad bismo
imali mane u karakteru, ne bismo mogli proÊi kroz vrata koja je
milost otvorila posluπnima jer pravda stoji na ulazu i zahtijeva
svetost u svima koji Êe vidjeti Boga.
Kad bi pravda bila ukinuta a boæanska milost mogla otvo-
riti vrata cijelom ËovjeËanstvu bez obzira na karakter, doπlo bi
do gore neposluπnosti i pobune na Nebu nego onda kada je Sotona
bio zbaËen. Mir, sreÊa i sklad Neba bili bi naruπeni. Prijelaz s
Zemlje u Nebo neÊe promijeniti ljudski karakter. SreÊa otkuplje-
nih na Nebu proizlazi iz karaktera nalik na Kristov oblikovanog
u ovom æivotu. Sveti na Nebu najprije Êe biti sveti na Zemlji.
Jedino spasenje koje je Krist postigao svojom ærtvom u ko-
rist Ëovjeka ima vrijednost jer ono spaπava od grijeha. ... Prema
tome, Boæji zakon nije oslabljen Evaneljem, veÊ je slomljena si-
la grijeha, a greπniku koji se kaje pruæeno je æezlo milosti. ... Bog
nikada neÊe zaboraviti svoj narod u njegovoj borbi protiv zla. Neka
Isus bude predmet naπih razgovora. (RH 13. prosinca 1892.)

324
 15. studenoga

Vidjet Êemo Kralja

“OËi Êe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat Êe
zemlju nepreglednu.’’ (Izaija 33,17)
Ako æelimo gledati Kralja u Njegovoj ljepoti, moramo se ov-
dje ponaπati dostojno. Moramo nadrasti svoju djetinjastost. Ako
nas netko izaziva, budimo tihi. Postoji vrijeme kada je πutnja naj-
bolji govor. Mi moramo pokazati strpljenje, dobrotu i suzdræava-
nje da bismo bili dostojni nazvati se sinovima i kÊerima Boæjim.
Trebamo vjerovati Njemu, imati povjerenja i oslanjati se na Nje-
ga. Trebamo slijediti Kristove stope. “Zatim reËe svima: ‘Ako tko
hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka svaki dan
uzme kriæ svoj i neka me slijedi!’” (Luka 9,23) ... Moæda je teæak
kriæ πutjeti kada je potrebno. To moæe biti bolno, ali uvjeravam
vas da πutnja Ëini viπe da se nadvlada zlo nego bujica ljutitih
rijeËi.
Ovdje na ovom svijetu moramo nauËiti πto trebamo biti da
bismo dobili mjesto u nebeskim dvorovima. Moramo svladati lekcije
koje nas Krist æeli nauËiti da bismo mogli biti spremni za viπe
πkole u nebeskim dvorovima, gdje Êe nas Spasitelj voditi pokraj
rijeke æivota objaπnjavajuÊi nam mnoge stvari koje ovdje nismo
mogli razumjeti. ... Tamo Êemo vidjeti Boæju slavu koju ovdje ni-
smo vidjeli. Sada vidimo samo odbljesak slave zato πto nismo upo-
znali Gospodina. (IHP 365)
Svako naËelo istine koje upoznamo i pravilno shvatimo u ze-
maljskoj πkoli znaËi takav napredak kao da smo to uËili u nebes-
koj πkoli. Kao πto je Krist uz razgovor u hodu pouËavao svoje uËe-
nike tijekom svojeg poslanja na Zemlji, tako Êe i nas pouËavati u
nebeskoj πkoli vodeÊi nas pokraj rijeke æivota i otkrivajuÊi nam
istine koje u ovom æivotu moraju ostati tajna zbog ograniËenosti
ljudskog uma, toliko osakaÊenog grijehom. U nebeskoj πkoli imat
Êemo se priliku postupno, korak po korak, uzdizati do najviπih
visina znanja i uËenosti. Tamo Êemo, kao djeca nebeskog Kralja,
vjeËno boraviti s Ëlanovima kraljevske obitelji i gledati Kralja u
Njegovoj krasoti, u neusporedivoj privlaËnosti. (CT 208,209)
Dugo smo Ëekali, ali se naπa nada ne smije ugasiti. Kad ugle-
damo Kralja u Njegovoj krasoti, bit Êemo zauvijek blagoslovljeni.
(8T 253)

325
16. studenoga

Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe

“Potom sam imao ovo vienje: Janje stoji na Sionskoj gori
i s njim oko sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe osoba koje su ima-
le napisano na svojim Ëelima njegovo ime i ime njegova Oca.’’
(Otkrivenje 14,1)
Na kristalnome moru pred prijestoljem, tome staklenome moru
pomijeπanom s vatrom — πto tako odsjajuje Boæjom slavom —
okupljeno je mnoπtvo pobjednika “Zvijeri, njezina kipa i broja nje-
zina imena”. Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe koje su otkupljene sa
Zemlje, stoje na gori Sionu s Janjetom, “s citrama Boæjim”; Ëuje
se poput πuma velikih voda i udaranje jakog groma glas sviraËa
“πto sviraju na svojim citrama”. Oni pred prijestoljem pjevaju “neπto
sliËno novoj pjesmi”, pjesmu koju ne moæe nauËiti nitko osim onih
sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe. To je Mojsijeva i Janjetova pjesma
— pjesma spasenja.
Nitko osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe ne moæe nauËiti
tu pjesmu, jer je to pjesma njihovog iskustva — iskustva kakvo
nijedna druga skupina nije nikada doæivjela. “Oni prate Janje kud
god ono ide.” BuduÊi da su preneseni sa Zemlje izmeu æivih,
raËunaju se “kao prvenci Bogu i Janjetu”. (Otkrivenje 15,2.3; 14,1-
5) “Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje”; proπli su kroz vrije-
me nevolje kakve ne bijaπe otkako je ljudi; pretpjeli su strah vre-
mena Jakovljeve nevolje. Tijekom konaËnog izlijevanja Boæjih kazni
ostali su bez posrednika. Ali su izbavljeni, jer “su oprali svoje
haljine i ubijeliπe haljine svoje u krvi Janjetovoj”. “U njihovim
se ustima ne nae laæ; oni su bez mane” pred Bogom. “Zato stoje
pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ u Njegovu hramu.
A onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s
njima.”
Oni su vidjeli Zemlju opustoπenu glau i kugom, sunce, ko-
me je dana moÊ da ljude pali vatrom, i sami su pretrpjeli patnje,
glad i æe. Ali “viπe nigda neÊe ni ogladnjeti ni oæednjeti; viπe ih
nigda neÊe moriti ni sunce ni ikakva æega.” (Otkrivenje 7,14-16)
(GC 648,649)

326
 17. studenoga

Veliko mnoπtvo iskupljenih

“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima veliko
mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda
i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred
Janjetom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama.”
(Otkrivenje 7,9)
Sve klase, svi narodi, puci, plemena i jezici stajat Êe pred
prijestoljem Boæjim i Janjetovim obuËeni u Ëiste haljine i s kru-
nama optoËenim draguljima. Aneo je rekao: Ovo su oni πto do-
laze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u
krvi Janjetovoj, dok su oni koji su voljeli uæivanja viπe nego Boga,
ugaali vlastitim æeljama i bili neposluπni, izgubili oba svijeta.
Oni nemaju ni ovaj æivot niti onaj besmrtni.
Mnoπtvo koje trijumfira s pjesmama pobjede, krunama i har-
fama, proπlo je kroz ognjenu peÊ zemaljskih nedaÊa kada je bilo
najteæe. Dolaze iz oskudice, gladi i muËenja, dolaze iz dubokog
samoodricanja i gorkih razoËaranja. Pogledajte ih sada kao pobjed-
nike, ne viπe u tuzi i muci, omraæene od svih ljudi zbog Krista.
Pogledajte njihove nebeske haljine, bijele i sjajne, raskoπnije od
bilo koje kraljevske odore. Gledajte vjerom na njihove krune s
draguljima. Nikada takva kruna nije krasila Ëelo bilo kojeg ze-
maljskog kralja.
Sluπajte njihove glasove kako glasno pjevaju hosana i maπu
palminim granËicama pobjede. Raskoπna glazba ispunjava Nebo
dok njihovi glasovi pjevaju rijeËi: “Dostojno, dostojno j Janje koje
je bilo zaklano i ponovno ustalo zauvijek. Spasenje je djelo naπe-
ga Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!’’ A vojske anela, arkan-
eli, kerubini zaklanjaËi i slavni serafini, ponavljali su kao od-
jek refren te radosne, pobjedniËke pjesme govoreÊi: “Amen! Hvala,
slava, mudrost i zahvala, Ëast, moÊ i snaga naπem Bogu u vijeke
vjekova! Amen.’’ (Otkrivenje 7,12)
O, toga dana bit Êe otkriveno da su pravednici bili oni mu-
dri, dok su greπni i neposluπni bili ludi. ... Sramota i vjeËni prijekor
njihov je dio. Oni koji su suraivali s Kristom, tada Êe biti blizu
Boæjeg trona opasani ËistoÊom i odjeÊom vjeËne pravednosti. (IHP
371)

327
18. studenoga

Nagrada pobjednika
“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mno-
ge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’
(Daniel 12,3)
Kada razmiπljam o ovim Danielovim rijeËima, vidim sebe kako
se budim u noÊi i ponavljam ih iznova i iznova: “Umnici Êe blis-
tati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pravednosti,
kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’ Pogledajte na Sunce i zvijezde
svrstane na nebu svaka sa svojim imenom. Gospodin kaæe: “Koji
su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’
(IHP 364)
Da bismo mogli procijeniti vaænost obraÊenja jedne duπe od
zablude k istini, moramo uvidjeti koliko vrijedi besmrtnost; mo-
ramo shvatiti kako su straπne muke druge smrti; moramo si pre-
doËiti Ëast i slavu koja Ëeka otkupljene i razumjeti πto znaËi æiv-
jeti u prisutnosti Onoga koji je umro da bi uzdignuo i oplemenio
Ëovjeka i pobjedniku dao kraljevsku krunu.
OgraniËeni umovi ne mogu procijeniti pravu vrijednost jed-
ne duπe. S kakvom Êe se zahvalnoπÊu otkupljeni i proslavljeni sjeÊati
onih koji su bili orue njihovog spasenja! Nitko tada neÊe æaliti
svoje nesebiËne napore i ustrajno zalaganje, svoju strpljivost, svoje
podnoπenje i ozbiljno, svesrdno zauzimanje za duπe koje su mogle
biti izgubljene da je zanemario svoju duænost ili se umorio ËineÊi
dobro.
Sada su ovi u bijelo obuËeni sabrani u stado Velikog Pastira.
Vjernog radnika i duπu koja je spaπena njegovim radom pozdra-
vit Êe Janje koje je nasred prijestolja i vodit Êe ih k drvetu æivota
i izvoru æive vode. Kakvu Êe radost osjeÊati Kristov sluga pro-
matrajuÊi otkupljene koji Êe sudjelovati u proslavljanju Otkupi-
telja! Koliko je Nebo dragocjenije onima koji su vjerno radili na
spaπavanju duπa! “Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i
koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeË-
nost.’’ (5T 620,621)
Ono πto je postignuto suradnjom ljudi s Bogom neÊe nikada
propasti, veÊ Êe trajati svu vjeËnost. (FE 199)

328
 19. studenoga

Mislite na nebeske stvari

“Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje
haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.’’ (Otkrivenje 7,14)
U vienju je Ivan vidio ljude obuËene u bijele haljine. ... Oni
su se nalazili u Boæjem hramu. Meu njima Êe biti oni koji se
dræe Kristovih zasluga i oprali su svoje haljine u Njegovoj krvi.
Sve je pripremljeno da mi moæemo sjediti s Kristom na Njego-
vom prijestolju, ali uvjet je da budemo u skladu s Boæjim zako-
nom. ...
Mi ne moæemo sebi dopustiti da izgubimo Nebo. Naπi razgo-
vori trebaju biti vezani za nebeske stvari. Tamo nema smrti niti
boli. Zaπto se toliko opiremo razgovorima o ovim predmetima? Zaπto
se zadræavamo na zemaljskim stvarima? Poslanica nas opominje
da svoje razgovore vodimo o Nebu. “A naπa je domovina na nebe-
sima, odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, Gospodina Isusa
Krista.’’ (Filipljanima 3,20) ... Krist Êe se uskoro vratiti da skupi
one koji su spremni i povede ih na slavno mjesto. “Jednako Êe se
i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju,
drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπ-
Ëekuju da im dadne potpuno spasenje.’’ (Hebrejima 9,28)
Volimo li razmiπljati o ovom dogaaju ili ga ostavljamo po
strani? ... ©to viπe govorimo o Isusu, to Êemo viπe odsjajivati Njegov
boæanski lik. GledajuÊi, mi se preobraæavamo. Krist treba biti dio
naπeg vjerskog iskustva. Kada se okupite zajedno, povedite razgovor
o Kristu i Njegovom spasenju. ... ©to viπe govorimo o Isusu, sve
viπe Êemo opaæati Njegovu neusporedivu ljepotu. (IHP 370)
Oni koji ne nalaze zadovoljstvo u razmiπljanju i razgovoru o
Bogu u ovom æivotu, neÊe uæivati ni u æivotu koji Êe doÊi, gdje Êe
Bog zauvijek prebivati meu Boæjim narodom. Ali oni koji vole
razmiπljati o Bogu, udisat Êe nebesko ozraËje. Oni koji na Zemlji
vole razmiπljati o Nebu, bit Êe sretni u nebeskom druπtvu svetih
i zadovoljstvima. ... “NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje
i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat
Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.’’ (Otkri-
venje 22,3.4) (IHP 370)

329
20. studenoga

Slava nebeskog svijeta

“Odvijeka se Ëulo nije, uho nijedno nije sluπalo, oko nijed-
no nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo πto Ëinio
onima koji se uzdaju u njega.’’ (Izaija 64,3)
Mnogi æele zaviriti u slavu buduÊeg svijeta i saznati vjeËne
tajne koje im nisu otkrivene, ali oni uzalud kucaju. Ono πto je
otkriveno, za nas je i naπu djecu. ... Onaj koji otkriva, otvorio je
naπim umovima mnoge spoznaje koje su potrebne da bismo mo-
gli razumjeti ljepote Neba i imati poπtovanje prema naknadnici
za tu nagradu. ...
Ono πto je Isus otkrio u vezi s nebeskim stvarima samo du-
hovni um moæe cijeniti. Mi moæemo upregnuti svoju maπtu do kraj-
njih granica da opiπemo slavu Neba, ali “ono πto oko nije vidjelo,
πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog
pripravio onima koji ga ljube’’ (1. KorinÊanima 2,9). Nebeska bi-
Êa su svuda oko nas. ... Aneli svjetla stvaraju nebesko ozraËje
oko duπe uzdiæuÊi nas u ono πto se ne vidi i πto je vjeËno. Mi ne
moæemo vidjeti njihov oblik ovim svojim oËima. Samo duhovnim
vidom moæemo raspoznati nebeske istine. Naπe ljudske sile bile
bi ugaπene neopisivom slavom anela svjetla. Jedino duhovno uho
moæe prepoznati sklad nebeskih glasova. Nije Kristov plan da po-
budi emocije briljantnim opisima. ... On jasno naglaπava da je
On, put, istina i æivot, jedini naËin da dobijemo spasenje. Ne traæi
se niπta viπe od ovoga.
On nas moæe dovesti na prag Neba i kroz otvorena vrata po-
kazati nam unutraπnju slavu koja preplavljuje nebesko Svetiπte
i svijetli kroz njegove ulaze; ali to moramo gledati vjerom, a ne
smrtnim oËima. On ne zaboravlja da smo mi Njegova ljudska orua
koja obavljaju Boæje djelo u svijetu æigosanom i uniπtenom pro-
kletstvom. U ovom svijetu koji je zaogrnut moralnom tamom po-
put mrtvaËkog pokrova, gdje mrak pokriva Zemlju i teπka tama
narode, mi trebamo hoditi u svjetlu Neba. (IHP 366)

330
 21. studenoga

Pogled na vjeËne strane

“Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo,
jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeËno.’’ (2. Korin-
Êanima 4,18)
Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se
odrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zora svi-
jetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zauvijek.
Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju, na kraju
Êe trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala, njezino
napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijest naie na
protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla biti joπ utje-
cajnija. Obdarena boæanskom energijom, ona Êe se probiti kroz
najjaËe zapreke i svladati svaku prepreku.
©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispunje-
nog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe i nasi-
tio se njegovom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost, promatrao je
sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju primili oprost
i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbavljenih. »uo je kako
otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta.
Mi moæemo imati viziju buduÊnosti, blaæenstvo Neba. U Bibliji
su objavljena vienja buduÊe slave, prizori πto ih je naslikala Boæja
ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom moæemo stajati
na pragu vjeËnoga grada i Ëuti milostivu dobrodoπlicu upuÊenu
onima koji u ovom æivotu surauju s Kristom smatrajuÊi ËaπÊu
da stradaju radi Njega. Kad se zaËuju rijeËi: “Doite, blagoslov-
ljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupitelja stavljaju svoje krune
uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogat-
stvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!... Onomu koji sjedi na
prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!”
(Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13)
Ovdje izbavljeni susreÊu one koji su ih doveli k Spasitelju i
svi se sjedinjuju slaveÊi Onoga koji je umro da bi ljudska biÊa
imala æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Sukob je
zavrπen. Doπao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede ispunja-
vaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju Dostojno
je Janje zaklano, koje æivi, trijumfalni osvajaË. (AA 601,602)

331
22. studenoga

Blago onima koji peru svoje hljine

“Blago onima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo
na stablo æivota i da mognu uÊi u grad na vrata.” (Otkri-
venje 22,14)
OËekujemo li da Êemo nakon svega uÊi u Nebo i pridruæiti
se nebeskom zboru? Kao πto odlazimo u grob, tako Êemo i iziÊi iz
njega, ukoliko nam je karakter najveÊa briga. ... Sada je vrijeme
za pranje i glaËanje. ...
Vidjevπi Boæje prijestolje i oko njega skupinu, Ivan je zapi-
tao: Tko su ovi? Odgovor je glasio: Oni koji “... su prali svoje ha-
ljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj”. (Otkrivenje 7,14) Krist ih
vodi k izvorima æive vode gdje je drvo æivota i dragocjeni Spasi-
telj. Ovdje nam je prikazan æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom:
tamo nema boli, æalosti, bolesti niti smrti. Posvuda je mir, sklad
i ljubav. ...
Sada je vrijeme za primanje milosti, okrjepe i sile koja se
treba udruæiti s naπim ljudskim naporima kako bismo mogli obli-
kovati karakter za vjeËni æivot. Kad to Ëinimo, otkrit Êemo da
nam sluæe Boæji aneli i bit Êemo Boæji baπtinici i subaπtinici s
Isusom Kristom. Kad zatrubi posljednja truba i mrtvi budu po-
zvani iz svojih tamnica, te kad u trenutku oka budu promijenjeni,
glave pobjednika bit Êe okrunjene krunama besmrtne slave. Za
narod koji je odræao istinu otvorit Êe se biserna vrata i on Êe uÊi.
Sukob je zavrπen.
“Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljev-
stvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)
Æelimo li taj blagoslov? Ja æelim, a vjerujem da æelite i vi. Neka
nam Bog pomogne da se borimo u bitkama ovog æivota i izvoju-
jemo pobjedu iz dana u dan, da konaËno moæemo biti meu oni-
ma koji Êe poloæiti svoje krune do Isusovih nogu, uzeti zlatne harfe
i ispuniti cijelo Nebo najdivnijom glazbom. Æelim da volite moje-
ga Isusa. ... Nemojte odbaciti Spasitelja, jer On je platio besko-
naËnu cijenu za vas. U Isusu vidim neusporedivu privlaËnost i
æelim da i vi vidite tu privlaËnost. (IHP 369)

332
 23. studenoga

Milenijski sud
“Ne znate li da Êemo suditi anelima! Koliko viπe onda u
svagdaπnjem!’’ (1. KorinÊanima 6,3)
Tijekom tisuÊu godina izmeu prvog i drugog uskrsnuÊa odvija
se sud nad zlima. Apostol Pavao upuÊuje na ovaj sud kao na do-
gaaj koji slijedi nakon Kristova ponovnog dolaska. “Zato ne su-
dite prerano, prije nego doe Gospodin! On Êe osvijetliti πto je
sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca.” (1. KorinÊanima 4,5)
Daniel objavljuje da Êe kad Pradavni doe, dosuditi “pravdu
Svecima Sveviπnjega”. (Daniel 7,22) U to Êe vrijeme pravedni vladati
kao kraljevi i sveÊenici Bogu. Ivan u Otkrivenju kaæe: “Zatim opazih
prijestolja i onima πto sjedoπe na njih bi dana vlast da sude.”
“Nego Êe biti sveÊenici Boæji i Kristovi i s njime Êe kraljevati ti-
suÊu godina.” (Otkrivenje 20,4.6) U to Êe vrijeme, kako je prore-
kao Pavao, “sveti suditi svijetu”. (1. KorinÊanima 6,2) Zajedno s
Kristom sude zle, usporeujuÊi njihova djela s knjigom zakona,
Biblijom, i presuujuÊi svaki sluËaj prema djelima poËinjenim u
tijelu. Zatim se odmjerava kazna koju zli moraju podnijeti pre-
ma svojim djelima; ona se upisuje pored njihovog imena u knjizi
smrti.
Krist i Njegov narod sude i Sotoni i njegovim zlim aneli-
ma. Pavao kaæe: “Ne znate li da Êemo suditi anelima?” (1. Korin-
Êanima 6,3) A Juda izjavljuje “kako je ostavio u vjeËnim okovi-
ma, paklenom tamom pokrivene, za sud velikoga Dana anele koji
nisu saËuvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boraviπte”.
(Juda 6)
Kad se navrπi tisuÊu godina, dolazi do drugog uskrsnuÊa. Tada
Êe zli uskrsnuti iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da prime “sud
davno napisan”. Tako pisac Otkrivenja, nakon πto je opisao uskrs-
nuÊe pravednih, kaæe: “Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije na-
vrπilo tisuÊu godina.” (Otkrivenje 20,5) A Izaija o zlima kaæe: “Bit
Êe skupljeni i zasuænjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mno-
gih dana kaænjeni.” (Izaija 24,22) (GC 660,661)

333
24. studenoga

Krist se ponovno vraÊa na Zemlju

“Ovima je upravio proroπtvo Henok, sedmi patrijarh poslije
Adama, kad veli: ‘Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim sve-
tim DesettisuÊama da sudi svima.” (Juda 14.15)
Po zavrπetku tisuÊu godina Krist se ponovno vraÊa na Zemlju.
S Njim se vraÊa mnoπtvo otkupljenih u pratnji svite anela. Dok
se spuπta u nepojmljivu veliËanstvu, On poziva zle da ustanu iz
mrtvih i prime sud. Oni izlaze, silno mnoπtvo, bezbrojno poput
morskog pijeska. Kakva suprotnost prema onima koji su ustali u
prvom uskrsnuÊu! Pravedni su bili obuËeni u besmrtnu mladost
i ljepotu. Zli nose tragove bolesti i smrti.
Svako oko ovog beskrajnog mnoπtva usmjereno je na pro-
matranje slave Boæjeg Sina. Mnoπtvo zlih jednoglasno uzvikuje:
“Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!” Ove rijeËi nije na-
dahnula ljubav prema Isusu. Sila istine otkida ove rijeËi s ne-
voljkih usana. Kakvi su zli otiπli u grob, takvi i izlaze iz njega,
s istim neprijateljstvom prema Kristu i s istim duhom pobune.
Viπe im se neÊe dati vrijeme u kojem bi mogli ispraviti nedostat-
ke svog proπlog æivota. Time se niπta ne bi postiglo. »itav æivot
ispunjen prijestupom nije omekπao njihova srca. Kada bi im bilo
dano drugo vrijeme milosti, oni bi ga, kao i prvo, proveli u izbje-
gavanju Boæjih zahtjeva i pokretanju pobune protiv Njega.
Krist silazi na Maslinsku goru s koje je, nakon svog uskrs-
nuÊa, uzaπao i na kojoj su aneli ponovili obeÊanje o Njegovu
povratku. Prorok kaæe: “Tada Êe doÊi Jahve, Bog tvoj, i svi sveci
s njim.” “Noge Êe mu u dan onaj stajati na Gori maslinskoj, koja
je nasuprot Jeruzalemu, na istoku. I raskolit Êe se Gora maslin-
ska po srijedi... u golemu dolinu.” “I Jahve Êe biti kralj nad svojom
zemljom; u onaj dan bit Êe Gospodin jedan i ime njegovo jedno.”
(Zaharija 14,5.4.9) Kad se Novi Jeruzalem u bljeπtavom sjaju spusti
s Neba, ostaje na oËiπÊenom i pripremljenom mjestu, a Krist sa
svojim narodom i anelima ulazi u Sveti Grad. (GC 662,663)

334
 25. studenoga

Sotona puπten iz zatoËeniπtva

“A kad proe tisuÊu godina, sotona Êe biti puπten iz svoje
tamnice. IziÊi Êe da zavodi narode na Ëetiri kraja zemlje
— Goga i Magoga — da ih skupi za rat tako mnogobrojne
kao pijesak morski.’’ (Otkrivenje 20,7.8)
Kad se navrπi tisuÊu godina, dolazi do drugog uskrsnuÊa. Tada
Êe zli uskrsnuti iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da prime “sud
davno napisan”. Tako pisac Otkrivenja, nakon πto je opisao uskrs-
nuÊe pravednih, kaæe: “Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije na-
vrπilo tisuÊu godina.” (Otkrivenje 20,5) A Izaija o zlima kaæe: “Bit
Êe skupljeni i zasuænjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mno-
gih dana kaænjeni.” (Izaija 24,22) (GC 661)
Sada se Sotona priprema za posljednju ogorËenu bitku za
prevlast. Dok je bio liπen sile i moguÊnosti da vara, knez zla se
osjeÊao bijedno i odbaËeno, ali Ëim su zli uskrsnuli i on vidi golemo
mnoπtvo na svojoj strani, njegove se nade bude i on odluËuje da
ne odustane od velikog sukoba. On Êe pod svoju zastavu skupiti
sve vojske izgubljenih i s pomoÊu njih pokuπati ostvariti svoje pla-
nove. Zli su Sotonini zarobljenici.
OdbijajuÊi Krista prihvatili su vlast pobunjenog voe. Spremni
su prihvatiti njegove prijedloge i izvrπiti njegove naloge. Ali vje-
ran svome ranijem lukavstvu, on ne otkriva da je Sotona. Tvrdi
za sebe da je Knez, zakoniti vlasnik svijeta, kome je nasljedstvo
nezakonito oduzeto. Svojim se zavedenim podanicima predstav-
lja kao izbavitelj, uvjeravajuÊi ih da ih je svojom silom podigao
iz grobova i da ih kani osloboditi od najokrutnije tiranije. Bu-
duÊi da je Krist uklonjen, Sotona Ëini Ëudesa da potvrdi svoje
tvrdnje. On Ëini slabe jakima i sve ih nadahnjuje svojim duhom
i snagom. Predlaæe da ih povede na tabor svetih i zauzme Boæji
grad. S paklenskim likovanjem pokazuje na nebrojene milijune
koji su uskrsnuli iz mrtvih i objavljuje da kao njihov voa moæe
osvojiti grad i ponovno zadobiti svoje prijestolje i svoje kraljev-
stvo. (GC 663)

335
26. studenoga

Bezboænici se pripremaju za napad

na Novi Jeruzalem
“Sotona ... Êe iziÊi da zavodi narode ... da ih skupi za rat.’’
(Otkrivenje 20,7.8)
U tom golemom mnoπtvu veliki je broj iz dugovjeËnog nara-
πtaja ljudi koji su æivjeli prije potopa, ljudi visoka stasa i divov-
skog razuma, koji su, pokoravajuÊi se nadzoru palih anela, sve
svoje sposobnosti i znanje posvetili uzdizanju samih sebe; ljudi
Ëija su Ëudesna umjetniËka djela navela svijet da oboæava njiho-
vu genijalnost, ali Ëiji su okrutni i zli pronalasci, koji su oskvr-
nili Zemlju i unakazili Boæju sliku, potaknuli Boga da svoja
stvorenja izbriπe sa lica zemlje. Meu njima su kraljevi i vojsko-
voe koji su pobjeivali narode, hrabri ljudi koji nikada nisu iz-
gubili bitku, ponositi i slavohlepni ratnici od Ëijeg su pribliæava-
nja drhtala kraljevstva. U grobu nisu doæivjeli promjenu. Kad ustaju
iz groba, tijek se njihovih misli nastavlja tamo gdje je prekinut.
Njih pokreÊe ista æelja za osvajanjem koja ih je proæimala kad
su pali na bojnom polju.
Sotona se dogovara sa svojim anelima, a zatim i s ovim kra-
ljevima, osvajaËima i moÊnicima. Oni procjenjuju snagu i brojnost
na svojoj strani i izjavljuju da je vojska u gradu, usporeena s
njihovom, malena i da je mogu savladati. »ine planove kako da
se dograbe bogatstva i slave Novog Jeruzalema. Svi se smjesta
poËinju pripremati za bitku. Vjeπte zanatlije izrauju oruæje. Voj-
skovoe, na glasu zbog svojih uspjeha, svrstavaju mnoπtvo rat-
niËki raspoloæenih ljudi u satnije i bojne.
Napokon je izdana naredba za pokret i bezbrojno mnoπtvo
kreÊe — vojska kakvu zemaljski osvajaËi nisu nikada okupili, s
kojom se ne bi mogle usporediti, kad bi se ujedinile, vojske svih
vremena otkako je poËeo rat na Zemlji. Sotona, najmoÊniji meu
ratnicima, vodi, a njegovi aneli udruæuju svoje snage za ovu ko-
naËnu bitku. Prate ga kraljevi i ratnici, a mnoπtvo ih slijedi u
beskrajnim satnijama, svaka pod svojim zapovjednikom. S voj-
niËkom se toËnoπÊu zbijeni redovi kreÊu preko ispucane i neravne
Zemljine povrπine prema Boæjem Gradu. Na Isusovu se zapovi-
jed zatvaraju vrata Novog Jeruzalema, a Sotonine vojske opko-
ljavaju grad i pripremaju se za juriπ. (GC 664)
336
 27. studenoga

KonaËni sud
“I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijesto-
ljem. I otvoriπe se knjige. ... Tada su mrtvaci sueni prema
onom πto je napisano u knjigama, po svojim djelima.’’ (Ot-
krivenje 20,12)
Krist se sada ponovno pojavljuje pred svojim neprijateljima.
Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prije-
stolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Boæji Sin, a oko njega
su podanici njegova kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi
opisalo Kristovu moÊ i veliËanstvo. Slava vjeËnog Oca okruæuje
Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Boæji Grad i razli-
jeva se izvan vrata, preplavljujuÊi cijelu Zemlju svojim bljeπta-
vilom.
Najbliæi prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Soto-
ninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, poπli za
svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privræenosti. Do njih su
oni koji su usavrπili krπÊanski karakter usred prijevara i nevjer-
stva, koji su πtovali Boæji Zakon kada ga je krπÊanski svijet pro-
glasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere
podnijeli muËeniËku smrt. A iza njih je “veliko mnoπtvo, koje nit-
ko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezi-
ka... pred prijestoljem i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine,
s palmama u rukama”. (Otkrivenje 7,9)
Otkupljeni poËinju pjesmu hvale koja odjekuje i odzvanja
nebeskim prostorima: “Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi
na prijestolju, i Janjeta!” (Otkrivenje 7,10) A aneo i seraf ujedinjuju
svoje glasove u oboæavanju. ...
U nazoËnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpoËinje
zavrπna krunidba Boæjeg Sina. Zaodjenut najveÊim veliËanstvom
i silom, Kralj kraljeva sada izriËe presudu nad pobunjenicima protiv
Njegove vladavine i izvrπava pravdu nad onima koji su prestupali
Njegov Zakon i ugnjetavali Njegov narod. ...
»im se otvore knjige izvjeπtaja i Isusovo oko pogleda zle, oni
su svjesni svakoga grijeha πto su ga ikada poËinili. (GC 665,666)

337
28. studenoga

Svako djelo bit Êe izvedeno na sud

“Jer sva Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti
na sud.’’ (Propovjednik 12,14)
U sluËaju svakog pojedinca odvija se proces koji zadivljuje
daleko viπe od onog kojim se prenose crte na polirani tanjur um-
jetnika. Umjetnost fotografa samo ostavlja trag slike na propad-
ljivoj tvari, ali u izvjeπtaju o æivotu karakter je vjerodostojno pri-
kazan i ovaj izvjeπtaj, koliko god bio taman, nikada ne moæe biti
izbrisan osim krvlju Ærtve pomirnice. (RH 4. studenoga 1884.)
Boæji aneli uzimaju otisak karaktera tako precizno kao πto
umjetnik prenosi lik ljudskih crta i ... to je ono na temelju Ëega
Êe nam se suditi! (RH 2. veljaËe 1886.)
Kada Sud zasjedne i knjige se otvore, bit Êe mnogo zapa-
njujuÊih otkriÊa. Ljudi tada neÊe izgledati kao πto izgledaju ljud-
skim oËima i sucima koji donose punomoÊne presude. Tajni gri-
jesi tada Êe biti vidljivi svima. Motivi i namjere koje su bile skrivene
u mraËnim odajama srca, bit Êe otkrivene. (RH 1. sijeËnja 1884.)
Sve Êe se vidjeti upravo onako kako se dogodilo. (RH 13. si-
jeËnja 1891.)
U to sveËano i straπno vrijeme bit Êe otkrivena nevjernost
muæa æeni i nevjernost æene muæu. Roditelji Êe tada vidjeti po
prvi put kakav je pravi karakter njihove djece, a djeca Êe vidjeti
pogreπke koje su obiljeæile æivote njihovih roditelja. Netko tko je
opljaËkao svojeg susjeda laænim predstavljanjem neÊe uteÊi sa svo-
jim poganim dobitkom. Bog ima toËan izvjeπtaj u svojim knjiga-
ma za svaki nepravedni raËun i svako nepoπteno djelo. (RH 27.
oæujka 1888.)
SjeÊanje Êe biti stvarno i æivo u osudi krivih koji Êe se toga
dana naÊi lakima. Um Êe se sjetiti svih misli i djela iz proπlosti;
cijeli æivot odvijat Êe se kao prizori u panorami. (RH 4. studenoga
1884.)

338
 29. studenoga

Krist je Sudac
“Jer Otac ne sudi nikomu, veÊ je sav sud dao Sinu.’’ (Ivan
5,22)
U svojem nauku Krist je nastojao ostaviti dubok dojam na
ljude govoreÊi o izvjesnosti suda koji dolazi i o tome da Êe on
biti javan. Ovo nije sud za nekoliko pojedinaca ili Ëak jedan na-
rod, veÊ sud za cijeli svijet, za sva razumna biÊa. On treba biti
odræan u prisutnosti drugih svjetova da bi ljudska ljubav, Ëesti-
tost i sluæba Bogu mogle dobiti najveÊu nagradu. Slava i Ëast neÊe
izostati. ... Boæji zakon bit Êe otkriven u svem svojem veliËan-
stvu, a oni koji su bili uporni u drskoj pobuni protiv njegovih
svetih odredbi, shvatit Êe da je Zakon koji su odbacili, prezreli i
pogazili Boæje mjerilo karaktera. ...
Prema ovoj toËkici u svemiru nebesa pokazuju najveÊe zani-
manje jer je Isus platio beskrajnu cijenu za duπe njezinih sta-
novnika. ...
Bog je povjerio sav sud Sinu jer se On kao Bog bez ikakvog
otpora oËitovao u ljudskom tijelu.
Bog je odluËio da Knez patnji u ljudskom obliku treba su-
diti cijelom svijetu. On, koji je doπao iz nebeskih dvorova da spasi
Ëovjeka od vjeËne smrti, ... On, koji je pristao da bude izveden
pred zemaljski sud i koji je pretrpio sramnu smrt na kriæu —
On sam treba izreÊi presudu kazne ili nagrade. On, koji je pod-
nio patnju i poniæenje na kriæu, treba u Boæjem vijeÊu dobiti na-
gradu koju zasluæuje i popeti se na tron jer Ga cijeli svemir priznaje
kao Kralja svetaca. On je preuzeo djelo spasenja i pokazao pred
svjetovima koji nisu pali i nebeskom obitelji da moæe dovrπiti djelo
koji je zapoËeo. ...
U dan konaËne kazne i nagrade, i sveti i greπnici prepoznat
Êe u Onomu koji je bio razapet Suca svih æivih. ... SveËan Êe biti
dan konaËne odluke. ... Vrijeme milosti daje nam priliku i prednost
da utvrdimo svoj poziv i izbor. Kako bismo trebali veliËati dra-
gocjeno vrijeme i umnoæiti svaki talent koji nam je Bog dao da
budemo vjerni upravitelji samih sebe! (RH 22. studenoga 1898.)

339
30. studenoga

Nagrade i kazne
“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Doite,
blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje
vam je pripravljeno od postanka svijeta!’” (Matej 25,34)
Spasitelj nam iznosi prizore konaËnog suda kada Êe oni koji
su s Njegove desne strane dobiti nagradu, a oni koji su s lijeve
strane kaznu. Pravednici su prikazani kako se Ëude ne znajuÊi
πto su uËinili da su tako velikoduπno nagraeni. U njihovim srci-
ma Krist je stalno boravio; oni su bili proæeti Njegovim Duhom i
bez svjesnog napora sa svoje strane; sluæili su Kristu kao Njegovi
sveti i tako su dobili sigurnu nagradu. Ali oni nisu oËekivali
nikakvu nagradu pa to nije bio motiv koji bi ih pokretao na sluæbu.
Sve πto su uËinili bilo je iz ljubavi prema Kristu i njihovim pri-
jateljima, a Krist se poistovjeÊuje s napaÊenim ËovjeËanstvom i
raËuna da su sva djela uËinjena iz suosjeÊanja, saæaljenja i lju-
bavi prema ljudima, uËinjena Njemu. ...
Mi bismo trebali cijeniti nagradu koja stoji u drugom planu
u odnosu na ljubav prema Bogu i bliænjima. Ali ako cijenimo obe-
Êanje o blagoslovima, trebali bismo imati savrπeno povjerenje u
Isusa Krista vjerujuÊi da Êe On postupiti ispravno i dati nam na-
gradu prema naπim djelima. Boæji dar je vjeËni æivot, ali Isus ne
bi æelio da se mi odviπe brinemo o nagradama jer trebamo Ëiniti
volju Boæju zato πto je to ispravno, bez obzira na nagradu. ...
Oni koji su u svojem radu i gorljivosti pokazali njeænu su-
Êut za siromaπne, siroËad, ugnjetavane i nesretne, primit Êe bogatu
nagradu. ... Oko nas su oni koji su krotkog i jednostavnog duha,
Kristovog duha, koji Ëine male stvari da pomognu ljudima koji
ih okruæuju i koji o tome uopÊe ne razmiπljaju. Na kraju Êe biti
zapanjeni kada shvate da je Krist Ëuo ljubazne rijeËi izgovorene
obeshrabrenima i vidio i najmanji dar koji je dan da bi se olakπao
teret siromaπnima po cijenu samoodricanja. Gospodin mjeri duh
i u skladu s tim nagrauje, a ponizni duh nalik na djetinji Ëini
ærtvu dragocjenom u Njegovim oËima. (RH 3. srpnja 1894.)

340
 1. prosinca

Panorama Svetog Grada

“Jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da
svaki primi πto je zasluæio: nagradu ili kaznu, veÊ prema
tome πto je za zemaljskoga æivota Ëinio.’’ (2. KorinÊanima
5,10)
Ponad prijestolja se pojavljuje kriæ i kao u panoramskom pri-
kazu pojavljuju se prizori Adamova kuπanja i pada, i uzastopni
koraci u velikom planu spasenja. Spasiteljevo skromno roenje,
njegov raniji æivot jednostavnosti i posluπnosti, krπtenje na Jor-
danu, post i kuπanje u pustinji, Njegova javna sluæba u kojoj je
ljudima otkrio najdragocjenije nebeske blagoslove, dani ispunje-
ni djelima ljubavi i milosra, noÊi molitve i bdjenja u planinskoj
samoÊi, zavjere, zavisti, mrænje i pakosti kojima je uzvraÊeno za
Njegova dobroËinstva, straπna, tajanstvena agonija u Getsema-
niji pod uæasnim teretom grijeha cijeloga svijeta, izdaja i preda-
ja u ruke krvoæednoj rulji, zastraπujuÊi dogaaji one uæasne noÊi
kad je zatvorenik koji nije pruæao otpor, napuπten od najvolje-
nijih uËenika, grubo vuËen jeruzalemskim ulicama, Boæji Sin uz
likovanje izveden pred Anu, na sud u palaËu velikog sveÊenika,
u Pilatovu sudnicu, pred kukaviËkog i okrutnog Heroda, ismija-
van, vrijean, muËen i osuen na smrt — sve je to æivo prikazano.
I sada se pred uznemirenim mnoπtvom otkrivaju posljednji
prizori — strpljivi Patnik koraËa putem na Golgotu, Knez Neba
visi na kriæu, oholi sveÊenici i zlurada rulja rugaju se Njegovoj
samrtnoj borbi, nadnaravna tama, ustalasana zemlja, raskinute
stijene i otvoreni grobovi oznaËuju trenutak kada je Otkupitelj
svijeta poloæio svoj æivot.
Straπan prizor ukazuje se upravo onako kako se odigrao. So-
tona, njegovi aneli i njegovi podanici nemaju snage okrenuti se
od slike svog vlastitog djela. Svatko od nazoËnih prisjeÊa se ono-
ga πto je sam uËinio. ... Svi vide veliËinu svoje krivnje. Uzalud
se nastoje sakriti pred boæanskim veliËanstvom Njegova lica koje
nadmaπuje sjaj sunca, dok otkupljeni stavljaju svoje krune pred
Spasiteljeve noge i kliËu: “On je umro za mene!” (GC 666,667)

341
2. prosinca

Povijesne liËnosti na sudu

“Sobom se samim kunem ... da Êe se preda mnom prignuti
svako koljeno, mnome Êe se svaki jezik zaklinjati govoreÊi:
Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga! K njemu Êe doÊi posti-
eni, svi πto su na nj bjesnjeli.’’ (Izaija 45,23.24)
Usred otkupljenog mnoπtva nalaze se i Kristovi apostoli: ju-
naËki Pavao, gorljivi Petar, omiljeni Ivan pun ljubavi i njihova
vjerna braÊa, a s njima golemo mnoπtvo muËenika; dok se izvan
zidina, zajedno sa svakom pokvarenosti i gadosti, nalaze oni koji
su ih progonili, stavljali u tamnicu i ubijali. Tamo je Neron,
Ëudoviπte okrutnosti i poroka, koji promatra radost i uzvisivanje
onih koje je nekada muËio i u Ëijim je najteæim mukama nalazio
sotonsko zadovoljstvo. Tamo je njegova majka da se osvjedoËi o
posljedicama svog vlastitog djela, da vidi kako je zao biljeg ka-
raktera prenesen na njena sina, strasti πto ih je poticala svojim
utjecajem i primjerom, urodio zloËinima koji su zgrozili svijet. (GC
667,668)
Tamo ... je ponosni, ambiciozni Napoleon zbog Ëijeg su pri-
bliæavanja drhtala kraljevstva. (EW 293)
Tamo su papini sveÊenici i prelati, koji su tvrdili da su Kri-
stovi poslanici, a koristili su sprave za muËenje, tamnicu i loma-
Ëe da zavladaju savjeπÊu Boæjeg naroda. Tamo su ponositi pontifi
koji su se uzdizali iznad Boga i usudili se promijeniti Zakon
Sveviπnjega. Ovi samozvani crkveni oci moraju poloæiti raËun Bogu,
πto bi rado izbjegli. Prekasno uviaju da je SvemoguÊi ljubomo-
ran na svoj Zakon i da nikoga neÊe osloboditi krivnje. Sad shva-
Êaju da Krist poistovjeÊuje svoje interese s interesima svog na-
paÊenog naroda; osjeÊaju silu Njegovih rijeËi: “Meni ste uËinili
koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.” (Matej
25,40)
»itav greπni svijet stoji na Boæjem sudu pod optuæbom za
veleizdaju protiv vladavine Neba. Nemaju nikoga da ih zastupa;
nemaju izgovora, i protiv njih je izreËena presuda vjeËne smrti.
(GC 668)

342
 3. prosinca

Greπnici priznaju Boæju pravednost

“A ti, zaπto sudiπ brata svoga? Ta, svi Êemo stajati pred
Boæjim sudom, jer stoji pisano: ‘Tako mi æivota — veli Go-
spodin — meni Êe se pokloniti svako koljeno, i svaki Êe je-
zik hvaliti Boga.’” (Rimljanima 14,10.11)
Zli su kao u zanosu promatrali krunidbu Boæjeg Sina. Vide
u Njegovim rukama ploËe boæanskog Zakona, naredbe koje su
prezirali i krπili. Svjedoci su provale divljenja, ushita i oboæava-
nja spaπenih i kad zvuci glazbe preplave golemo mnoπtvo izvan
grada, svi jednoglasno uzvikuju: “Velika su i divna tvoja djela,
Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi,
Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) i padajuÊi niËice, klanjaju se
Knezu æivota.
Sotona izgleda paraliziran dok gleda Kristovu slavu i veli-
Ëanstvo. Onaj koji je nekada bio kerub zaπtitnik sjeÊa se odakle
je pao. Sjajni seraf, “sin Zorin”, kako se promijenio, kako se po-
kvario! Zauvijek je iskljuËen iz nebeskog savjeta u kome je ne-
kada bio πtovan. Sad vidi drugoga gdje stoji blizu Oca, zastiruÊi
Njegovu slavu. Vidi kako jedan aneo visoka stasa i veliËanstve-
ne pojave polaæe krunu na Kristovu glavu i zna da je on mogao
uæivati uzviπeni poloæaj ovog anela.
PrisjeÊa se zaviËaja svoje nevinosti i ËistoÊe. ... Dok proma-
tra svoje kraljevstvo, plod svog truda, vidi samo neuspjeh i pro-
past. ...
Ali sada je doπao trunutak da pobuna konaËno bude uguπe-
na, a Sotonina povijest i karakter razotkriveni. U svom posljed-
njem velikom pokuπaju da svrgne Krista, uniπti Njegov narod i
zauzme Boæji Grad, pravaralica je u cijelosti raskrinkan. Oni koji
su se udruæili s njime uviaju potpuni neuspjeh njegova pothva-
ta. ... On je predmet sveopÊeg gnuπanja.
Sotona uvia da ga je njegova svojevoljna pobuna uËinila ne-
prikladnim za Nebo. On je svoje snage uvjeæbao za borbu protiv
Boga. »istoÊa, mir i nebeski sklad bili bi za njega najveÊe muËe-
nje. Sad su utihnule njegove optuæbe protiv Boæjeg milosra i pra-
vednosti. Sramota kojom je nastojao osramotiti Jahvu sada je u
cijelosti pala na njega. I sada se Sotona klanja i priznaje pravednost
svoje osude. (GC 668—670)

343
4. prosinca

Boæji karakter je opravdan

“Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, Svemogu-
Êi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!’’
(Otkrivenje 15,3)
Sad je razjaπnjeno svako pitanje o istini i zabludi koje se
pojavilo u dugotrajnom sukobu. Posljedice pobune, plodovi odba-
civanja boæanskih propisa izloæeni su pogledu svih razumnih stvo-
renja. Cijelom svemiru prikazano je djelovanje Sotonine vlada-
vine nasuprot Boæjoj vladavini. Sotonu su osudila njegova vlastita
djela. Boæja mudrost, Njegova pravednost i dobrota sada su u
cijelosti opravdani. Sada je jasno da je On svaki svoj postupak u
velikom sukobu uËinio dræeÊi u vidu vjeËno dobro svog naroda i
svih svjetova πto ih je stvorio. ... Povijest grijeha Êe za svu vjeË-
nost stajati kao svjedok da je sreÊa svih biÊa koja je On stvorio
vezana uz postojanje Boæjeg Zakona. ImajuÊi pred oËima sve Ëi-
njenice velikog sukoba, Ëitav svemir, vjeran i pobunjen, jednoglasno
objavljuje: “Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!”
(Otkrivenje 15,3)
Svemiru je bila jasno predoËena velika ærtva koju su Otac i
Sin uËinili radi Ëovjeka. Doπao je Ëas kad Krist zauzima poloæaj
koji Mu s pravom pripada i kad biva postavljen iznad svakog po-
glavarstva, vlasti i imena. Pretrpio je kriæ i podnio sramotu zbog
radosti koja mu je bila obeÊana — da Êe privesti k slavi mnoge
sinove. Premda su bol i sramota bili neshvatljivo veliki, ipak su
radost i slava veÊi. On promatra otkupljene, obnovljene na Nje-
govu sliku, svako srce sa savrπenim otiskom boæanskog, svako lice
kako pokazuje sliËnost sa svojim Kraljem. U njima vidi poslje-
dicu patnje svoje duπe i siti se njenom spoznajom. Zatim glasom
koji dopire do okupljenog mnoπtva pravednih i zlih objavljuje: “Evo
otkupljenih mojom krvlju! Za njih sam stradao, za njih sam umro,
da bi oni mogli vjeËno prebivati u mojoj blizini.” A od obuËenih u
bijele haljine oko prijestolja uzdiæe se pjesma hvale: “Dostojno je
Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu,
Ëast, slavu i hvalu!” (Otkrivenje 5,12) (GC 670,671)

344
 5. prosinca

Grijeh i greπnici su uniπteni

“Jer evo dan dolazi poput peÊi uæaren; oholi i zlikovci bit
Êe kao strnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih — govori Jahve
nad Vojskama — da im neÊe ostati ni korijena ni granËice.’’
(Malahija 3,19; 4,1 u DK)
Bez obzira πto je Sotona bio prisiljen priznati Boæju praviË-
nost i pokloniti se Kristovoj prevlasti, njegov karakter ostaje ne-
promijenjen. Ponovno provaljuje duh pobune, nalik silnoj bujici.
Ispunjen ludilom odluËuje da ne odustane od velikog sukoba. Doπlo
je vrijeme za posljednju oËajniËku borbu s Kraljem Neba. UtrËa-
va meu svoje podanike i nastoji ih zapaliti vlastitom srdæbom i
izazvati ih da odmah krenu u boj. Ali meu bezbrojnim miliju-
nima koje je naveo na pobunu nema nijednoga koji bi sada pri-
znao njegovu vlast. Njegovoj je moÊi doπao kraj. Zli su kao i So-
tona ispunjeni istom mrænjom protiv Boga, ali uviaju da je nji-
hov sluËaj beznadan, da ne mogu nadvladati Jahvu. Njihov bijes
se sad okreÊe protiv Sotone i onih koji su bili njegova orua u
prijevarama pa u demonskom bijesu sada kreÊu na njih.
Gospodin je rekao: “Jer svoje srce s Boæjim izjednaËi, dovest
Êu, evo, na te tuince najnasilnije meu narodima. Isukat Êe maËeve
na mudrost ti divnu, i ljepotu Êe ti okaljati, bacit Êe te u jamu.”
“Istrgoh te, kerube zaπtitniËe, isred ognjenoga kamenja. ... Na
zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezrivo
gledaju. ... Pretvorih te na zemlji u pepeo na oËi onih πto te mo-
tre. ... Jer ti straπilo posta, nestade zauvijek.” (Ezekiel 28,6-8.16-
19) ...
Vatra pada od Boga s neba. Zemlja se kida. IzvuËena su oruæja
skrivena u njenim dubinama. ProædiruÊi plamenovi izbijaju iz svake
razjapljene pukotine. Gore i same stijene. Doπao je dan poput peÊi
uæaren. PoËéla se rastapaju u ognju, a Zemlja se sa svojim ostva-
renjima viπe neÊe naÊi. (GC 671,672)

345
6. prosinca

Samo jedan ostatak grijeha

“Ako se pravedniku plaÊa na zemlji, joπ Êe se viπe opako-
mu i greπniku.” (Izreke 11,31)
Zli primaju svoju plaÊu na Zemlji. (Izreke 11,31) “Bit Êe kao
strnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih — govori Jahve nad Vojska-
ma.” (Malahija 3,19) Neki su u trenutku uniπteni, dok drugi pa-
te viπe dana. Svi su kaænjeni “po djelima njihovim”. BuduÊi da
su grijesi pravednih preneseni na Sotonu, on Êe patiti ne samo
za svoju osobnu pobunu veÊ i zbog svih grijeha na koje je naveo
Boæji narod. Njegova Êe kazna biti daleko veÊa od kazne onih koje
je prevario. Nakon uniπtenja svih koji su podlegli njegovim prije-
varama, on Êe joπ æivjeti i trpjeti. Zli Êe na kraju biti uniπteni
oËiπÊujuÊom vatrom, korijen i granËice — Sotona korijen, a nje-
govi sljedbenici granËice. (GC 673)
Sotona i svi koji su mu se pridruæili u pobuni bit Êe uni-
πteni. ... Zatim, “nestat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti,
a njega viπe nema”. “I bit Êe ko da ih nigda bilo nije.” (Psalam
37,10; Obadija 16) (DA 763)
Boæja pravda je zadovoljena. Sveti i sve aneoske vojske go-
vore glasno: Amen.
Dok je Zemlja obavijena plamenom Boæje osvete, pravednici
æive slobodno u Svetom Gradu. Nad onima koji su imali udjela u
prvom uskrsnuÊu, druga smrt nema vlasti (Otkrivenje 20,6). Dok
je za greπnike Bog vatra koja proædire, On je svojem narodu sunce
i πtit (Psalam 84,11). (SR 429)
Vatra koja uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag
prokletstva. Nikakav vjeËnogoreÊi pakao neÊe podsjeÊati otkup-
ljene na straπne posljedice grijeha.
Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek no-
siti oæiljke raspeÊa. ...
Sve πto je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. ...
Boæja prvotna namjera pri stvaranju je ostvarena kad je uËi-
njena vjeËnim obitavaliπtem otkupljenih. “Zemlju Êe posjedovati
pravednici i æivjet Êe na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (GC 674)

346
 7. prosinca

Mi pripadamo kraljevskoj obitelji

“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije
oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni,
jer Êemo ga vidjeti onakva kakva jest.’’ (1. Ivanova 3,2)
Ima li ijedna zemaljska titula Ëast jednaku ovoj — biti sin
Boæji, dijete nebeskog Kralja, Ëlan kraljevske obitelji? ... Zemalj-
sko plemstvo Ëine samo ljudi. Oni umiru i vraÊaju se u prah. Nema
trajnog zadovoljstva u hvali i poËastima koje dobivaju. Ali Ëast
koja dolazi od Boga vjeËna je. Biti baπtinik Boæji i subaπtinik s
Kristom znaËi imati pravo na neistraæena bogatstva — bogatstva
takve vrijednosti da u usporedbi s njima zemaljsko zlato i srebro,
biseri i drago kamenje nestaju u svojoj beznaËajnosti. (RH 10.
lipnja 1884.)
Imati zajednicu s Ocem i Njegovim Sinom Isusom Kristom
znaËi biti oplemenjen i uzviπen, sudionik u neopisivim radostima
i punini slave. Hrana, odjeÊa, stan i bogatstvo mogu imati svoju
vrijednost, ali imati zajednicu s Bogom i biti sudionik u Njegovoj
boæanskoj naravi od neprocjenjive je vrijednosti. Naπ æivot treba
biti sakriven s Kristom u Bogu, pa iako se “joπ nije oËitovalo πto
Êemo biti’’, kada se pojavi Krist, naπ æivot, “bit Êemo mu sliËni,
jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest”. Kraljevsko dostojanstvo
krπÊanskog karaktera sjat Êe kao sunce i zrake svjetla s Kristo-
vog lica odrazit Êe se na one koji su se oËistili baπ kao πto je i
On Ëist. Prednost da postanemo sinovi Boæji jeftino je plaÊena Ëak
ako smo ærtvovali sve πto posjedujemo, pa makar to bio i sam
æivot. (4T 357)
Kada je Ivan u svojem smrtnom tijelu ugledao Boæju slavu,
pao je kao mrtav jer nije mogao podnijeti taj prizor. Meutim,
kad se djeca Boæja obuku u besmrtnost, ona Êe Ga vidjeti “kao
πto jest’’ i stajati pred prijestoljem primljena u Ljubljenome. Svi
njihovi grijesi bit Êe izbrisani i svi njihovi prijestupi oproπteni.
Tada Êe moÊi gledati svu slavu Boæjeg prijestolja. Sudjelovali su
s Kristom u Njegovim patnjama, suraivali s Njim u planu otkup-
ljenja i zato Êe zajedno s Njim dijeliti radost kad u Boæjem kra-
ljevstvu ugledaju spaπene duπe koje Êe tu slaviti Boga kroz svu
vjeËnost. (9T 285)

347
8. prosinca

Posao koji donosi zadovoljstvo

“A Isus im odgovori: ‘Otac moj neprestano radi, zato i ja
radim.’” (Ivan 5,17)
Nebo je mjesto zanimljivih aktivnosti; klonulima i optereÊe-
nima koji su se borili u dobroj borbi vjere bit Êe to slavan od-
mor, jer Êe imati mladost i snagu besmrtnosti i viπe se neÊe boriti
protiv grijeha i Sotone. Ovim radnicima punim snage stanje vjeËne
dokolice bilo bi zamorno. To ne bi bilo Nebo za njih. (CG 354)
Briga za vrt bila je povjerena stanovnicima Edena, “da ga
obrauje i Ëuva”. Njihovo ih zanimanje nije umaralo, veÊ zadovo-
ljavalo i krijepilo. Bog je odredio rad kao blagoslov za Ëovjeka,
da zaposli njegov um, ojaËa njegovo tijelo i razvije njegove sposob-
nosti. Adam je u umnoj i fiziËkoj aktivnosti naπao jedno od naj-
veÊih zadovoljstava svog svetog postojanja. ... Oni koji rad sma-
traju prokletstvom i pristupaju mu kao dosadi i tegobi, njeguju
zabludu. Bogati Ëesto s prijezirom gledaju na radniËki sloj, ali to
je sasvim suprotno Boæjoj namjeri prilikom stvaranja Ëovjeka. ©to
su imeci najbogatijih u usporedbi s nasljeem koje je primio
gospodar Adam? Ipak, Adam nije bio besposlen. Naπ Stvoritelj,
koji zna πto je potrebno za Ëovjekovu sreÊu, odredio je Adamu posao.
Istinsku radost æivota nalaze samo ljudi i æene koji rade. (PP 50)
Na Nebu se stalno radi. Tamo nema besposliËara. “Otac moj
neprestano radi, zato i ja radim’’, kazao je Krist. Mi ne moæemo
zamisliti da bismo, kad konaËno pobijedimo i dobijemo stanove
koji su nam pripremljeni, vrijeme provodili u ljenËarenju i blaæe-
no se odmarali niπta ne radeÊi. (RH 17. svibnja 1898.)
Boæja namjera je da svi budu radnici. »ak i domaÊe æivoti-
nje koje kao tegleÊa marva sluæe ljudima, viπe odgovaraju namjeni
svojeg stvaranja nego lijen i nemaran Ëovjek. I sam Bog nepre-
stano radi. Aneli su takoer radnici; kao sluge Boæje, oni se ne-
prestano zalaæu za sinove ËovjeËje. Oni koji Ëekaju Nebo niπta
ne radeÊi, razoËarat Êe se jer u nebeskom poretku nema mjesta
lijenosti. Odmor i mir obeÊani su samo umornima i natovareni-
ma. Samo vjerni i dobri sluga bit Êe nakon svojeg rada pozvan s
dobrodoπlicom u radost svojega Gospodara. (CT 280)

348
 9. prosinca

Novo nebo i nova zemlja

“BuduÊi da Êe se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda mo-
rate biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete do-
lazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plame-
nu raspasti, a poËela u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo,
prema njegovu obeÊanju, nova nebesa i novi zemlju, gdje
prebiva pravednost.’’ (2. Petrova 3,11-13)
Stopala greπnika nikada neÊe obeπËastiti obnovljenu Zemlju.
S Neba Êe od Boga siÊi vatra i uniπtit Êe ih — izgorjet Êe korijen
i grane. Sotona je korijen, a njegova djeca su grane. (EW 52)
Ista ona vatra koja je siπla od Boga i progutala nepokajane,
ujedno je oËistila i cijelu Zemlju. Odlomljeno, raskomadano stije-
nje istopilo se na visokoj temperaturi i raspalo, atmosfera tako-
er, a sav strn je izgorio. Tada se pred nama pojavila naπa ba-
πtina, slavna i prelijepa i mi smo naslijedili cijelu iznova stvore-
nu Zemlju. (EW 54)
“Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπËezli prvo
nebo i prva zemlja.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja uniπtava greπnike
Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. Nikakav vjeËnogo-
reÊi pakao neÊe podsjeÊati otkupljene na straπne posljedice gri-
jeha. (GC 674)
More razdvaja prijatelje. Ono stvara prepreku izmeu nas i
onih koje volimo. Naπe druæenje spreËava πiroki i prostrani oce-
an. Na novoj Zemlji viπe neÊe biti mora “kojim bi prolazile lae
s veslima’’. U proπlosti, mnogi koji su ljubili Boga i sluæili Mu,
bili su lancima okovani za svoja sjedala na galijama primorani
da sluæe ciljevima okrutnih i bezduπnih ljudi. Gospodin je s ljubavlju
i najdubljim saæaljenjem gledao na njihove patnje. Hvala Bogu
πto na obnovljenoj Zemlji neÊe biti ni divljih bujica, ni oceana bez
dna niti uzburkanih, uznemirenih valova. (7BC 988)
Neka nas sve πto je lijepo u naπem zemaljskom domu podsjeÊa
na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊe, æive izvore, bli-
stav grad i pjevaËe u bijelim haljinama naπeg nebeskog doma —
na svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæe naslikati, nije-
dan smrtni jezik opisati. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije
Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo, to je Bog pripravio onima
koji ga ljube.’’ (RH 11. srpnja 1882.)

349
10. prosinca

Smrti viπe neÊe biti

“On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe
biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet
proe.’’ (Otkrivenje 21,4)
Kada uemo u Boæje kraljevstvo da tamo provedemo vjeË-
nost, kuπnje, teπkoÊe i zbunjenost koje smo ovdje doæivljavali, po-
tonut Êe kao da ih nikad nije ni bilo. (FLB 371)
U domovini spaπenih neÊe biti suza, æalosti niti pogrebnih
povorki. ‘’I nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto
æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.’’ (Izaija 33,24) Bujica silne ri-
jeke sreÊe poteÊi Êe i tijekom beskrajnih vjekova postajat Êe sve
dublja. ...
Ozbiljno razmiπljajmo o tome πto Ëeka blagoslovljene. Neka
naπa vjera prodre kroz svaki oblak tame i gleda u Onoga koji je
umro za grijehe svijeta. On je otvorio vrata raja svima koji Ga
vjeruju i primaju. On im daje silu da postanu sinovi i kÊeri Boæ-
je. Nevolje koje nas tako bolno ranjavaju, prihvatimo kao pouke
koje nam Gospodin πalje da bismo poæurili “prema cilju da po-
stignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po
Kristu”. Hrabrimo se miπlju da Êe Gospodin uskoro doÊi. Neka
ova nada razveseljava naπa srca. ...
Mi se nalazimo na putu kuÊi. Onaj koji nas je toliko ljubio
da je umro radi nas, pripremio nam je grad. Novi Jeruzalem je
mjesto naπeg odmora i mira. U Boæjem gradu neÊe biti tuge. Nikad
se viπe neÊe Ëuti bolni vapaj niti tuæbalice zbog skrhanih nada i
pokopanih milih i dragih. Uskoro Êe haljine tuge biti zamijenjene
svadbenim ruhom. Uskoro Êemo biti svjedoci krunidbe naπega Kra-
lja. Oni Ëiji je æivot bio sakriven u Kristu, oni koji su se na ovoj
Zemlji borili u dobroj borbi vjere, zablistat Êe Otkupiteljevom slavom
u kraljevstvu Boæjem.
NeÊe proÊi joπ mnogo vremena i ugledat Êemo Onoga u ko-
jem su usredotoËene sve naπe nade u vjeËni æivot. U Njegovoj
prisutnosti sve patnje i kuπnje ovoga æivota izgledat Êe nam to-
liko niπtavne i beznaËajne. ... Podiæite stalno svoj pogled gore i
neka vaπa vjera bude sve jaËa i jaËa. Neka vas ta vjera vodi onim
uskim putem koji kroz vrata Boæjega grada vodi u beskrajnu slavu
buduÊnosti koja tamo Ëeka otkupljene. (9T 286—288)

350
 11. prosinca

Baπtina svetih
“Narod Êe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bez-
briænim poËivaliπtima.’’ (Izaija 32,18)
U Bibliji je baπtina spaπenih nazvana domovinom. (Hebreji-
ma 11,14-16) Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore æive
vode. Drvo æivota daje plod svakog mjeseca, a liπÊe stabla sluæi
za lijek narodima. Tamo su potoci koji vjeËno æubore, bistri kao
kristal, a uz njih lelujavo drveÊe baca svoje sjene na putove πto
ih je Gospodin pripravio za otkupljene. Tamo se prostrane rav-
nice proteæu u prekrasne breæuljke, a Boæje gore uzdiæu svoje uzvi-
πene vrhove. Na ovim Êe mirnim ravnicama tih æivahnih potoka
Boæji narod, toliko dugo tuinci i putnici, naÊi dom. ...
“Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasuπena, nek kliËe ste-
pa, nek ljiljan procvjeta.” “Umjesto trnja rast Êe Ëempresi, umje-
sto koprive mirta Êe nicati.” “Vuk Êe prebivati s jagnjetom, ris
leæati s kozliÊem... a djeteπce njih Êe voditi.” “Zlo se viπe neÊe
Ëiniti, neÊe se pustoπiti na svoj svetoj gori mojoj”, rekao je Go-
spodin. (Izaija 35,1; 55,13; 11,6.9) (GC 675,676)
Tamo Êe Ëovjeku biti vraÊeno njegovo izgubljeno kraljevsko
dostojanstvo. I biÊa niæeg reda ponovno Êe priznati Njegovu vla-
st; okrutna Êe postati blaga, a plaπljiva puna povjerenja. (Ed 304)
U nebeskom ozraËju ne moæe biti boli. Tamo viπe neÊe biti
suza, ni pogrebnih povorki, ni znaka æalosti. “Smrti viπe neÊe biti;
neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka... jer stari svijet proe.” “I nije-
dan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje kriv-
nja Êe se oprostiti.” (Otkrivenje 21,4; Izaija 33,24) (GC 676)
Tamo Êe se æivjeti edenskim æivotom, u vrtovima i na polji-
ma. “Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæi-
vati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni saditi
da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek drveta, izabranici
moji dugo Êe uæivati plodove svojih ruku.’’ (Izaija 65,21.22) (Ed
303,304)

351
12. prosinca

Obnovljeni Edenski vrt

“Pobjedniku Êu dati da jede od stabla æivota koje se na-
lazi u Boæjem raju.’’ (Otkrivenje 2,7)
Edenski vrt je ostao na zemlji dugo nakon πto je Ëovjek pro-
gnan s njenih ugodnih staza. Palom ËovjeËanstvu je dugo bilo do-
puπteno da promatra bezgrjeπan dom, jer su aneli Ëuvari sprje-
Ëavali samo ulaz. Kod vrata raja koja su Ëuvali kerubi otkrivana
je boæanska slava. Ovdje su Adam i njegovi sinovi dolazili da πtuju
Boga. Oni su ovdje obnavljali svoje zakletve o posluπnosti Zako-
nu zbog Ëijeg su prijestupa bili istjerani iz Edena. Kad je plima
zla preplavila svijet i pokvarenost ljudi odluËila o njihovom uni-
πtenju potopom, ruka koja je stvorila Eden povukla ga je sa zemlje.
Ali prilikom konaËnog obnovljenja, kad nastanu “novo nebo i nova
zemlja” (Otkrivenje 21,1), i on Êe biti obnovljen i ljepπe ukraπen
nego u poËetku.
Tada Êe oni koji su dræali Boæje zapovijedi udisati dah bes-
mrtnosti ispod drveta æivota, i tijekom beskrajnih vjekova sta-
novnici bezgrjeπnih svjetova Êe u vrtu radosti promatrati uzor
savrπenog djela Boæjeg stvaranja, netaknutog prokletstvom gri-
jeha — uzor onoga πto bi postala cijela zemlja da je Ëovjek ispu-
nio Stvoriteljev slavni plan. (PP 62)
Adam, zahvaljujuÊi djelu pomirenja, sad ponovno dobiva pr-
vu vlast.
Ponesen radoπÊu, on promatra stabla u kojima je nekada uæi-
vao — drveÊe s kojega je u danima svoje neduænosti i radosti brao
voÊe. Gleda loze koje su njegove vlastite ruke njegovale, ono cvijeÊe
za koje se nekada s ljubavlju brinuo. Njegov um shvaÊa stvarnost
prizora; razumije da je ovo doista obnovljeni Eden. ... (GC 648)
BuduÊi da imaju pristup k drvetu æivota u dugo izgubljenom
Edenu, otkupljeni Êe izrasti do pune visine ljudskog roda u nje-
govoj prvotnoj ljepoti. Bit Êe uklonjeni posljednji preostali trago-
vi prokletstva grijeha, a Kristovi Êe se vjerni pokazati u ljepoti
Gospodina, Boga naπega, odsjajujuÊi u duhu, duπi i tijelu savr-
πenu sliku svoga Gospodina. Predivnoga li otkupljenja! Kako smo
dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s
nestrpljivim iπËekivanjem, ali ga nikada nismo posvema razum-
jeli! (GC 645)

352
 13. prosinca

Slava svijeta u vjeËnosti

“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred licem
svojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.’’ (Psalam 16,11)
Preda mnom se otvorio prizor slave vjeËnog svijeta. Æelim
vam reÊi da je Nebo vrijedno da se za njega borimo. Cilj vaπeg
æivota treba biti da se pripremite za druæenje s otkupljenima, sve-
tim anelima i s Isusom, Otkupiteljem svijeta. Kada bismo mo-
gli samo jednom pogledati nebeski grad, nikada viπe ne bismo
poæeljeli æivjeti na Zemlji. Na Zemlji postoje prelijepi krajolici i
ja uæivam u svim ovim prizorima prirodne ljepote. Povezujem ih
sa Stvoriteljem. Ali ja znam da me, ako volim Boga i dræim Nje-
gove zapovijedi, na Nebu Ëeka vjeËna i daleko veÊa slava. (FLB
364)
Ova Zemlja ... oËiπÊena vatrom, bit Êe tada mnogo ljepπa. Trava
Êe biti svjeæe zelena i nikada neÊe uvenuti. Tamo Êe biti ruæa i
ljiljana kao i svih vrsta cvijeÊa. Ono nikada neÊe biti uniπteno ni
uvenuti, niti Êe izgubiti svoju ljepotu i miris.
Lav, kojeg smo se ovdje toliko bojali, tamo Êe leæati pokraj
janjeta i sve Êe na novoj Zemlji biti mirno i skladno. DrveÊe na
novoj Zemlji bit Êe uspravno i veliËanstveno bez nepravilnosti.
Sveti Êe nositi krune slave na svojim glavama i zlatne harfe
u rukama. Oni Êe svirati na zlatnim harfama i pjevati pjesmu
otkupljenih Bogu. Njihove proπle kuπnje i patnje s ovoga svijeta
bit Êe zaboravljene i izgubljene usred slave nove Zemlje. (YI lis-
topad 1852.)
Neka nas sve πto je lijepo u ovom naπem domu na Zemlji
podsjeÊa na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊe i æive
izvore, grad koji sja, pjevaËe obuËene u bijele haljine, na naπ ne-
beski dom — na svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæe na-
slikati niti ijedan smrtni jezik opisati. (MLT 175) Neka vaπa maπta
naslika dom spaπenih i sjeti se da Êe to biti mnogo slavnije nego
πto vaπa i najæivlja maπta moæe naslikati. (SC 86)
Ljudski jezik nije adekvatno sredstvo kojim bi se opisala na-
grada pravednih. To Êe razumjeti samo oni koji je budu vidjeli.
(SR 430,431)

353
14. prosinca

Kod kuÊe u Novom Jeruzalemu

“Veselite se i dovijeka kliËite zbog onoga πto ja stvaram;
jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njego-
va radost.’’ (Izaija 65,18)
Tu je Novi Jeruzalem, prijestolnica slavne nove Zemlje, “kruna
divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog”. “Njegov sjaj bi-
jaπe sliËan dragom kamenu, prozirnom kamenu jaspisu.” “Narodi
Êe hoditi u njegovu svjetlu, zemaljski Êe kraljevi donijeti u nj svoju
raskoπ.” Gospodin je rekao: “I klicat Êu nad Jeruzalemom, rado-
vat se nad svojim narodom.” (Izaija 62,3; Otkrivenje 21,11.24; Izaija
65,19)
U Boæjem Gradu “neÊe viπe biti noÊi”. Nikome neÊe trebati,
niti Êe tko zaæeljeti poËinak. NeÊe viπe biti umora u izvrπavanju
Boæje volje i proslavljanju Njegova imena. Stalno Êemo osjeÊati
jutarnju svjeæinu, nje nikada neÊe nestati. “I neÊe trebati ni svjetla
od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospo-
din, Bog.” (Otkrivenje 22,5) Svjetlost sunca bit Êe nadmaπena sjajem
Ëije bljeπtavilo neÊe biti bolno, a daleko Êe nadmaπiti sjaj naπeg
sunËanog podneva. Slava Boga i Janjeta preplavljuje Sveti Grad
svjetloπÊu koja ne blijedi. Otkupljeni Êe i bez sunËane svjetlosti
hoditi u slavi vjeËnoga dana.
“Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin,
Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje 21,22) Boæji narod uæiva pred-
nost neposredne zajednice s Ocem i Sinom. “Sad vidimo u ogledalu,
nejasno.” (1. KorinÊanima 13,12) Sad vidimo odraz Boæjeg lika
kao u ogledalu: u djelima prirode i Njegovom postupanju s ljudima;
ali onda Êemo Ga vidjeti licem u lice, bez zasjenjujuÊe koprene
meu nama. Stajat Êemo pred Njim i promatrati slavu Njegova
lica. (GC 676,677)
Tamo Êemo znati kao πto smo sami poznati. Tamo Êe ljubav
i suÊut koju je Bog usadio u duπu naÊi svoj najbolji i najljepπi
izraz. NeporoËna zajednica sa svetim biÊima, skladan druπtveni
æivot s blaæenim anelima i vjernima svih vjekova, posveÊeno prija-
teljstvo koje povezuje “sav rod na nebesima i na Zemlji’’ — sve
su to iskustva koja Êemo stjecati u vjeËnosti. (Ed 306)

354
 15. prosinca

Besmrtna baπtina
“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnima su-
dioniπtva u baπtini svetih u svjetlu.’’ (Koloπanima 1,12)
Otkupnina je plaÊena i svi koji dolaze k Bogu i æive u poslu-
πnosti dobivaju vjeËni æivot. Kako je æalosno kada se ljudi okrenu
od besmrtne baπtine i æive za udovoljavanje ponosu, sebiËnosti i
samoisticanju, a ... izgube blagoslov koji su mogli imati i u ovom
æivotu i u onom koji Êe doÊi. Oni su mogli doÊi u nebeske dvore
i uæivati u neograniËenoj slobodi, druæiti se s Kristom, nebeskim
anelima i Boæjim baπtinicima, a ipak, πto izgleda nevjerojatno,
okreÊu se od nebeske ljepote.
Stvoritelj svih svjetova voli one koji vjeruju u Njegovog jedi-
noroenog Sina kao svojeg osobnog Spasitelja baπ onako kako voli
i svojeg Sina. »ak nam se i ovdje Njegova milostiva naklonost
daruje u ovoj Ëudesnoj mjeri. On je dao ljudima dar Svjetla i Veli-
Ëanstvo Neba, a s Njim je darivao i sve nebeske riznice. Osim
πto nam je obeÊao æivot koji Êe doÊi, On nas takoer obilato dariva
u ovom æivotu, a kao podanicima svoje milosti, On Êe nam dati
da uæivamo u svemu πto Êe oplemeniti, razviti i uzdiÊi naπ karakter.
Njegova je zamisao da nas pripremi za nebeske dvorove.
Ali Sotona se bori za ljudske duπe. ... On im neÊe dopustiti
ni da za trenutak pogledaju na slavnu buduÊnost, vjeËnu slavu,
da se buduÊi stanovnici pripreme za Nebo niti im dati da osjete
ukus nebeske sreÊe. ...
Oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja imaju obeÊanje
i æivot kojim sada æive kao i o onom koji Êe doÊi. ... I najmanji
Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, Boæji baπtinik u ne-
iskvarenoj baπtini koja neÊe izblijedjeti. O, kad bi svi mogli iza-
brati nebeski dar, postati Boæji baπtinici one baπtine koju nitko
ne moæe uniπtiti, baπtinici svijeta koji nema kraja! O, nemojte
izabrati svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu! Navalite, poæurite prema
putokazu za nagradu vaπeg uzviπenog zvanja u Kristu Isusu. (FE
234,235)

355
16. prosinca

Pobjeda Crkve
“Takoer spazih neπto kao stakleno more pomijeπano s va-
trom i pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena,
gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim.’’ (Otkrive-
nje 15,2)
Sada je Crkva u ratu. Mi se sukobljavamo sa svijetom tame
koji je gotovo sav predan idolopoklonstvu. Ali dolazi dan kada Êe
se odigrati bitka i izvojevati pobjeda. Boæja volja treba biti na
Zemlji kao i na Nebu. Spaπeni neÊe znati nijedan drugi zakon
osim nebeskog Zakona. Svi Êe biti jedna sretna, sjedinjena obitelj,
odjevena u odjeÊu hvale i zahvalnosti — odjeÊu Kristove praved-
nosti. Cijela priroda u svojoj nedostiænoj ljupkosti prinijet Êe Bo-
gu prinos hvale i oboæavanja. Svijet Êe biti okupan u nebeskom
svjetlu. MjeseËevo svjetlo bit Êe kao SunËevo svjetlo, a ovo Êe opet
biti sedam puta jaËe nego πto je sada. Godine Êe prolaziti u radosti.
Jutarnje zvijezde Êe pjevati zajedno i sinovi Boæji Êe klicati od
radosti, dok Êe se Bog i Krist ujediniti u objavljivanju: “NeÊe viπe
biti grijeha niti Êe ikada viπe biti smrti.’’...
Stanite na prag vjeËnosti i sluπajte radosnu dobrodoπlicu upu-
Êenu onima koji su u ovom æivotu suraivali s Kristom smatra-
juÊi svojom prednoπÊu i ËaπÊu da pate zbog Njega. S anelima
oni spuπtaju svoje krune pred noge Otkupitelja kliËuÊi: “Dostoj-
no je Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu,
Ëast, slavu i hvalu. ... Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu:
hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!’’ (Otkrivenje 5,12.13)
Tamo otkupljeni pozdravljaju one koji su ih uputili na uzdig-
nutog Spasitelja. Oni se ujedinjuju u slavljenju Onoga koji je umro
da ljudska biÊa imaju æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom. Bor-
ba je zavrπena. Sve nevolje i bitke su doπle kraju. Pjesme po-
bjede ispunjavaju cijelo Nebo dok otkupljeni stoje oko Boæjeg pri-
jestolja. Svi pjevaju radosnu pjesmu: “Dostojno je Janje koje je
zaklano’’ i koje nas je otkupilo za Boga. (MH 504—507)

356
 17. prosinca

NeoËekivana nagrada
“ZnajuÊi da Êe svaki — bio on rob ili slobodnjak — ako
πto dobro uËini, primiti za to plaÊu od Gospodina!’’ (Efeæa-
nima 6,8)
U ovom æivotu Ëesto izgleda da naπ rad za Boga ne donosi
nikakve plodove. Naπi napori da uËinimo dobro mogu biti ozbilj-
ni i ustrajni, pa ipak nam nije dopuπteno da budemo svjedoci nje-
govih rezultata. Moæe nam se Ëiniti da smo uzalud ulagali napore.
Ali Spasitelj nas uvjerava da je naπ rad zapisan na Nebu i da
nagrada neÊe izostati. (6T 305)
Siromaπna udovica koja je stavila svoje dvije lepte u Gospodnju
riznicu nije bila svjesna πto zapravo radi. Njezin primjer samopo-
ærtvovnosti utjecao je na tisuÊe srca u svim zemljama i u sva vre-
mena. ZahvaljujuÊi njemu u Boæju riznicu donijeli su darove veliki
i mali, bogati i siromaπni. Ti su darovi pomogli da se uzdræavaju
misije, osnuju bolnice, nahrane gladni, obuku neodjeveni, izlijeËe
bolesni i propovijeda Evanelje siromaπnima. Mnogi su bili blago-
slovljeni njezinim nesebiËnim djelom. U dan Boæji njoj Êe biti dopu-
πteno da vidi rezultat svojeg utjecaja. Tako je bilo i s dragocje-
nim darom Marije Magdalene za Spasitelja. Koliko njih je bilo
nadahnuto sluæbom ljubavi kad bi se sjetili te razbijene alabastrene
boËice! A kako Êe se tek ona radovati kad vidi sve ovo! (6T 310)
“Zaista, kaæem vam,” izjavio je Krist, “gdje se god bude —
na svem svijetu — propovijedala Radosna vijest, kazat Êe se, njoj
na uspomenu, i ono πto ona uËini.” GledajuÊi u buduÊnost, Spasitelj
je s pouzdanjem govorio o svom evanelju. Ono se trebalo propo-
vijedati po cijelome svijetu. I dokle god se evanelje bude πirilo,
Marijin dar πirit Êe svoj miris i srca Êe biti blagoslovljena njezi-
nim nesvakidaπnjim djelom. Kraljevstva Êe se dizati i padati, imena
vladara i zavojevaËa bit Êe zaboravljena, ali djelo ove æene ostat
Êe besmrtno na stranicama svete povijesti. Sve do kraja vremena
ta razbijena alabasterna posuda kazivat Êe priËu o neizmjernoj
Boæjoj ljubavi za pali ljudski rod. (DA 563)
Svaki poticaj Svetoga Duha koji vodi ljude k dobroti i Bogu
zapisuje se u nebeskim knjigama, a u dan Boæji svakome tko je
predao sebe kao orue Svetog Duha bit Êe dopuπteno da vidi ka-
kav je utjecaj izvrπio njegov æivot. (6T 310)

357
18. prosinca

Aktivnosti na novoj Zemlji

“Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæi-
vati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni
saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek
drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove ruku svo-
jih.’’ (Izaija 65,21.22)
Mi ne moæemo zamisliti da bismo, kad konaËno pobijedimo i
dobijemo stanove koji su nam pripremljeni, vrijeme provodili u
ljenËarenju i blaæeno se odmarali niπta ne radeÊi. (RH 17. svib-
nja 1898.)
Na obnovljenoj Zemlji, otkupljeni Êe se baviti svime onim πto
je donosilo radost Adamu i Evi u poËetku. Æivjet Êe edenskim æi-
votom, æivotom u vrtovima i poljima. “Gradit Êe kuÊe i stanovat
u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe se viπe graditi
da drugi stanuju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit
Êe ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove ruku
svojih.” (Izaija 65,21.22) (PK 730,731)
Tamo sam vidjela mnogo veliËanstvenih kuÊa koje su izgle-
dale kao od srebra, oslonjene na Ëetiri stupa ukraπena biserom,
πto je izgledalo veliËanstveno. U njih su se trebali useliti sveti.
U svakoj je bila po jedna zlatna polica. Vidjela sam mnoge svete
kako ulaze u kuÊe, skidaju svoje blistave krune, stavljaju ih na
police, a onda odlaze u polja blizu kuÊa obraivati zemlju, ali ne
ovako kako mi ovdje radimo, ne, ne. Oko njihovih glava sja blis-
tavo svjetlo, a oni neprestano kliËu slaveÊi Boga. (EW 18)
Svaka sposobnost Êe se razviti, svako svojstvo poveÊati. Stje-
canje znanja neÊe umarati um niti iscrpljivati æivotnu snagu. Tamo
se mogu ostvariti najveÊi pothvati, dosegnuti najuzviπenije teæ-
nje, ispuniti najveÊe æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove visine
koje treba savladati, nova Ëuda za divljenje, nove istine za razu-
mijevanje, novi predmeti da pokrenu sile uma, duπe i tijela. (GC
677)

358
 19. prosinca

Neusporediva glazba
“VraÊat Êe se otkupljenici Jahvini. DoÊi Êe u Sion kliËuÊ
od radosti, s veseljem vjeËnim na Ëelima; pratit Êe ih radost
i veselje, pobjeÊi Êe bol i jauci.’’ (Izaija 35,10)
Tamo Êe biti takve glazbe i pjesama, a to sam vidjela u vi-
zijama koje mi je Bog davao, kakvih nijedno smrtno uho nije Ëulo
niti je doπlo na um Ëovjeku.
“Tamo Êe biti i pjevaËa koji sviraju na glazbalima.’’ “Oni Êe
podiÊi svoje glasove i pjevat Êe zbog Gospodnjeg veliËanstva.’’ “Jer
Êe Jahve utjeπiti Sion ... pustinju njegovu uËinit Êe da bude kao
Eden i pustoπ njegova kao vrt Gospodnji, radost Êe se i veselje
nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.’’ (Ed 307)
Vidjela sam da na Nebu vlada savrπen red i sluπajuÊi nebesku
glazbu, bila sam neobiËno ushiÊena. Nakon vienja crkveno pje-
vanje uËinilo mi se grubo i neskladno. Vidjela sam anele kako
stoje u kvadratu i svaki je imao po jednu zlatnu harfu. Na kraju
harfe bio je jedan instrument za ugaanje. Prsti anela nisu rav-
noduπno prebirali po strunama, veÊ su dodirivali razliËite strune
da bi proizveli razliËite glasove. Ondje je bio aneo koji je uvijek
predvodio, prvi dodirnuvπi harfu i proizvodeÊi ton. Zatim su svi
udruæili svoje instrumente u silnu i savrπenu harmoniju. To je
nemoguÊe opisati. To je melodiËna, nebeska, boæanska glazba, a
lice svakog sviraËa odsjajuje Kristovo obliËje i sjaji neizrecivom
slavom. (1T 146)
Kakva li Êe to pjesma biti kada se sretnu Gospodnji otkup-
ljenici ...! Cijelo Nebo je ispunjeno prekrasnom glazbom i pjes-
mama hvale Janjetu. Spaπeni, zauvijek spaπeni u kraljevstvu slave!
Æivot koji se po svojem beskonaËnom trajanju moæe mjeriti s Boæjim
æivotom, bit Êe njihova nagrada. (7BC 982)
Ljudski jezik je nemoÊan u pokuπaju da opiπe Nebo. Kad se
pojavljuju prizori ispred mene, ostajem zapanjena. Svladana izne-
naujuÊom ljepotom i neopisivom slavom, spuπtam pero i uzvikujem:
“O, kakve li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!’’ Ni najbiranijim rije-
Ëima ne moæe se opisati slava Neba i Spasiteljeva ljubav koja se
ni s Ëim ne moæe usporediti. (EW 288,289)

359
20. prosinca

NajveÊa Ëast naπeg Spasitelja

“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on Êe
odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijatelja.’” (Zaharija 13,6)
“Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπËezli prvo
nebo i prva zemlja.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja uniπtava greπ-
nike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. Nikakav vjeË-
nogoreÊi pakao neÊe podsjeÊati otkupljene na straπne posljedice
grijeha. ...
Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek nositi
oæiljke raspeÊa. Na Njegovoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebri-
ma, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela
πto ga je grijeh poËinio. GledajuÊi Krista u Njegovoj slavi prorok
kaæe: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.”
(Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni
mlaz koji je pomirio Ëovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva
slava, “ondje mu se krije sila”. “Velik kad spasava”, zahvaljujuÊi
ærtvi otkupljenja, On je imao moÊ da izvrπi kaznu nad onima koji
su prezreli Boæje milosre. Znakovi Njegova poniæenja su Njegova
najveÊa Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s Golgote isticati Nje-
govu veliËinu i objavljivati Njegovu moÊ. (GC 674)
Kristov Êe kriæ biti znanost i pjesma otkupljenih kroz svu
vjeËnost. U Kristu proslavljenom gledat Êe Krista raspetog. Ni-
kada se neÊe zaboraviti da se Onaj Ëija je moÊ stvorila i odræava
nebrojene svjetove u πirokom svemirskom prostranstvu, Boæji
miljenik, VeliËanstvo Neba, Onaj kome se kerubi i sjajni serafi
oduπevljeno klanjaju — ponizio da bi podigao palog Ëovjeka; da
je ponio krivnju i sramotu grijeha, i skrivanje OËeva lica, dok
bol za izgubljenim svijetom nije slomila Njegovo srce i ugasila
Njegov æivot na golgotskom kriæu. To πto je Stvoritelj svih svjetova,
Presuditelj svih sudbina, odloæio svoju slavu i ponizio se iz lju-
bavi prema Ëovjeku, uvijek Êe izazivati Ëuenje i divljenje svemi-
ra. Kad spaπeni narodi pogledaju Otkupitelja i na Njegovu licu
vide vjeËnu OËevu slavu; kad budu promatrali Njegovo prijesto-
lje koje traje od vijeka do vijeka, i kad shvate da Njegovom kra-
ljevstvu nema kraja, uskliknut Êe u uzviπenoj pjesmi: “Dostojno,
dostojno je Janje koje je bilo zaklano i svojom nas dragocjenom
krvlju iskupilo Bogu!” (GC 651,652)

360
 21. prosinca

©kola u buduÊnosti
“Evo stana Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s njima.’’
(Otkrivenje 21,3)
Izmeu πkole uspostavljene u poËetku u Edenu i πkole u vjeË-
nosti prostire se sva povijest ovoga svijeta — povijest ljudskih
prijestupa i patnji kao i boæanske ærtve i pobjede nad smrÊu i
grijehom. ©kola u buduÊem æivotu neÊe biti u svemu ista kao prva
πkola u Edenu. Nikakvo stablo spoznaje dobra i zla neÊe pruæati
priliku za kuπnju. Tamo nema nikakvog kuπaËa, nikakve moguÊ-
nosti za zlo. Svaki karakter je izdræao kuπnju zlom i nitko viπe
nije podloæan njegovoj moÊi. ... Kad bude vraÊen u Boæju blizinu,
Ëovjeka Êe opet, kao u poËetku, pouËavati Bog. (Ed 301,302)
Naπe æivotno djelo ovdje priprema je za vjeËni æivot. Obra-
zovanje πto smo ga ovdje otpoËeli neÊemo zavrπiti u ovom æivotu.
Ono Êe se nastaviti dalje kroz svu vjeËnost — uvijek Êe napredovati
i nikad se neÊe zavrπiti. (MH 466)
Svako ispravno naËelo, svaka istina koju nauËimo i pravilno
shvatimo u zemaljskoj πkoli isto Êe nas toliko unaprijediti kao
da smo je uËili u nebeskoj πkoli. Kao πto je Krist uz razgovor u
hodu pouËavao svoje uËenike tijekom svojeg poslanja na Zemlji,
tako Êe i nas pouËavati u nebeskoj πkoli; vodit Êe nas pokraj rijeke
æivota otkrivajuÊi nam istine koje u ovom æivotu moraju ostati
tajna zbog ograniËenosti ljudskog uma osakaÊenog grijehom. (CT
208,209)
Povijest nastanka grijeha; smrtonosne prijevare i njezina
izopaËenog djelovanja; povijest istine koja je ... pobijedila zablu-
du — sve Êe to biti objavljeno. Koprena koja je stajala izmeu
vidljivog i nevidljivog svijeta bit Êe povuËena u stranu i pojavit
Êe se divna otkrivenja. (Ed 304)
Svaka sposobnost Êe se razviti, svako svojstvo poveÊati. Stje-
canje znanja neÊe umarati um niti iscrpljivati æivotnu snagu. Tamo
se mogu ostvariti najveÊi pothvati, dosegnuti najuzviπenije teæ-
nje, ispuniti najveÊe æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove visine
koje treba savladati, nova Ëuda za divljenje, nove istine za razu-
mijevanje, novi predmeti da pokrenu sile uma, duπe i tijela. (GC
677)

361
22. prosinca

Krist Êe biti naπ uËitelj

“Zato Êe narod moj poznati moje ime, i shvatit Êe, u onaj
dan, da sam ja koji govorim: ‘Evo me!’” (Izaija 52,6)
Kad bude vraÊen u Boæju blizinu, Ëovjeka Êe, opet kao u po-
Ëetku, pouËavati Bog. (Ed 302)
Mi nemamo pojma πto Êe tada biti otvoreno naπem pogledu.
S Kristom Êemo πetati pokraj æive vode. Otkrit Êe nam ljepotu i
slavu prirode. Otkrit Êe nam πto je On nama i πto smo mi Njemu.
Tada Êemo saznati istinu koju danas zbog svoje ljudske ograni-
Ëenosti ne moæemo dokuËiti. (CT 162)
U svijetu koji Êe doÊi, Krist Êe voditi otkupljene pokraj ri-
jeke æivota i uËit Êe ih divne lekcije istine. Otkrit Êe im tajne
prirode. Oni Êe vidjeti da Gospodarova ruka dræi svijet na svojem
mjestu. Gledat Êe vjeπtinu velikog Umjetnika u bojama poljskog
cvijeÊa, saznat Êe namjere milostivog Oca koji daje svaku zraku
svjetla, i sa svetim anelima otkupljeni Êe zahvalnim pjesmama
odati priznanje Boæjoj velikoj ljubavi prema ovom nezahvalnom
svijetu. (MLT 361)
Tamo Êe se istraæivaËu otvoriti neograniËeni vidici i neizre-
civa bogatstva povijesti. ... Povijest nastanka grijeha; smrtonosne
prijevare i njezina izopaËenog djelovanja; povijest istine koja je
... pobijedila zabludu — sve Êe to biti objavljeno. Koprena koja je
stajala izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta bit Êe povuËena u
stranu i pojavit Êe se divna otkrivenja. (Ed 304)
S neizrecivim uæivanjem mi Êemo sudjelovati u radosti i mu-
drosti bezgreπnih biÊa. Na raspolaganju Êe nam stajati blaga steËena
tijekom mnogih vjekova razmiπljanja o djelima Boæjih ruku. A kako
budu prolazile godine vjeËnosti, dolazit Êemo do sve slavnijih ot-
krivenja. “NeograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili mi-
sliti’’ (Efeæanima 3,20), Bog Êe nas vjeËno obasipati svojim daro-
vima. (Ed 307)
Mi se moramo ovdje obrazovati, πto Êe nam omoguÊiti da æi-
vimo s Bogom kroz beskrajne vjekove. Obrazovanje koje poËinje-
mo ovdje bit Êe usavrπeno na Nebu. Samo Êemo upisati viπi stu-
panj. (MLT 361)

362
 23. prosinca

Naπa istraæivanja u vjekovima koji

dolaze
“Da u vjekovima koji nadolaze pokaæe izvanredno bogat-
stvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu.’’
(Efeæanima 2,7)
Znanost o otkupljenju veÊa je od svih znanosti; znanost koju
prouËavaju aneli i sva razumna biÊa sa svjetova koji nisu pali;
znanost koja svraÊa pozornost na naπega Gospodina i Spasitelja;
znanost koja zalazi u namjeru koja je zaokupljala um BeskonaË-
nog — “koja je od vjeËnosti bila skrivena’’; znanost koja Êe biti
predmet prouËavanja Boæjeg otkupljenog naroda kroz beskrajne
vjekove. Ovo Êe prouËavanje kao nijedno drugo ojaËati um i uz-
diÊi duπu. ...
Otkupljenje je tema u koju i aneli æele zaviriti. To Êe biti
tema za prouËavanje i pjesma otkupljenih kroz beskraj vjeËnosti.
Zar ono nije vrijedno naπeg pomnog prouËavanja? ...
ProuËavanje o Kristovom utjelovljenju, Njegovoj ærtvi pomir-
nici i posredniËkom radu zaposlit Êe um marljivog uËenika dok
god postoji vrijeme i gledajuÊi u Nebo Ëije se godine ne mogu izbro-
jiti, uskliknut Êe: “Velika je tajna poboænosti.’’
U vjeËnosti Êemo shvatiti da nam prosvjetljenje koje smo dobili
ovdje na Zemlji otvara razumijevanje. Teme otkupljenja zaposlit
Êe srca, misli i jezik otkupljenih kroz vjekove kojima nema kra-
ja. Oni Êe razumjeti istine koje je Krist æelio otkriti svojim uËeni-
cima, ali za koje oni nisu imali vjere da ih prihvate. Stalno izno-
va pojavljivat Êe se novi vidici Kristovog savrπenstva i slave. Kroz
beskraj vjekova vjerni Gospodar iznosit Êe iz svojih riznica novo
i staro bogatstvo. (MLT 360)
Da smo ovdje mogli doÊi do punog razumijevanja Boga i Nje-
gove istine, za nas ne bi bilo nikakve potrebe za daljnjim otkri-
vanjem istine, veÊim znanjem niti daljnjim usavrπavanjem. ... Hvala
Bogu πto nije tako. BuduÊi da je Bog beskonaËan i da su u Njemu
sve riznice mudrosti, moÊi Êemo cijelu vjeËnost istraæivati i uËiti,
a ipak nikada neÊemo iscrpsti bogatstvo Njegove mudrosti, dobrote
i sile. (ST 6. travnja 1906.)

363
24. prosinca

Neiscrpne teme
“Ovo su spasenje istraæivali i ispitivali proroci koji su pro-
rekli vama odreenu milost. Dok su ispitivali na koje i na
kakvo je vrijeme upuÊivao Kristov Duh — koji bijaπe u nji-
ma — kad je unaprijed navjeπÊivao Kristu odreene pat-
nje i proslavljenje πto Êe doÊi poslije njih … i u πto aneli
æele zaroniti.’’ (1. Petrova 1,10-12)
U ovome æivotu tek poËinjemo razumijevati Ëudesni predmet
otkupljenja. S obzirom na svoje ograniËeno razumijevanje mi mo-
æemo odluËiti da Êemo najozbiljnije razmotriti kako su se na kri-
æu sreli sramota i slava, æivot i smrt, pravednost i milosre; ipak
ni najveÊim naporom svojih umnih moÊi neÊemo shvatiti njihovo
puno znaËenje. Duæinu i πirinu, dubinu i visinu spasonosne lju-
bavi moguÊe je shvatiti samo maglovito. Plan spasenja otkupljeni
neÊe u cijelosti razumjeti ni onda kad budu vidjeli licem k licu i
spoznali kao πto su spoznati, ali Êe se njihovom zadivljenom i ushi-
Êenom umu kroz vjeËnost neprestano otkrivati nove istine. Premda
je doπao kraj zemaljskoj boli, patnjama i kuπnjama, premda je
uzrok uklonjen, Boæji Êe narod uvijek imati jasnu, razumnu spo-
znaju cijene kojom je plaÊeno njihovo spasenje. ...
Tajna kriæa objaπnjava sve druge tajne. U svjetlosti koja zraËi
s Golgote Boæje osobine koje su nas ispunjavale tjeskobom i stra-
hopoπtovanjem sada se pojavljuju prekrasne i privlaËne. Vidi se
da se milosre, njeænost i oËinska ljubav stapaju sa svetoπÊu, prav-
dom i silom. Dok promatramo veliËanstvo Njegova prijestolja, vi-
soka i uzviπena, vidimo najmilostivije oËitovanje Njegova karak-
tera i shvaÊamo kao nikada ranije znaËenje naziva: “Naπ Otac.”
Postat Êe jasno da Onaj koji je neizmjeran u mudrosti nije
mogao smisliti drugi plan za naπe spasenje osim ærtve svoga Sina.
Nagrada za ovu ærtvu jest radost πto Êe Zemlju napuËiti otkup-
ljena biÊa, sveta, sretna i besmrtna. Rezultat Spasiteljeva suko-
ba sa silama tame jest radost otkupljenih koja Êe kroz svu vjeË-
nost odjekivati u slavu Bogu. A vrijednost duπe je toliko velika
da je Otac zadovoljan plaÊenom cijenom, a sâm Krist je zadovo-
ljan gledajuÊi plodove svoje velike ærtve. (GC 651,652)
Kroz svu vjeËnost mnoπtvo otkupljenih bit Êe Njegova najve-
Êa slava. (3SP 261)

364
 25. prosinca

Svemir — naπe polje istraæivanja

“Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uËi-
nio: puna je zemlja stvorenja tvojih.’’ (Psalam 104,24)
Na ovom svijetu moæemo tek poËeti dobivati spoznaje o Boæ-
jem djelovanju i putovima. ProuËavanje Êemo nastaviti u vjeËno-
sti. Bog je Ëovjeku osigurao predmete istraæivanja koji Êe aktivi-
rati sve njegove umne sposobnosti. Mi moæemo Ëitati o karakte-
ru Stvoritelja gore na Nebu i dolje na Zemlji puneÊi svoja srca
zahvalnoπÊu. Svaki æivac i osjet odgovorit Êe na izraz Boæje ljubavi
preko Njegovih divnih djela. (4T 581)
Kada veo koji zatamnjuje naπ vid bude uklonjen i naπe oËi
gledale taj svijet ljepote koji sada djelomice gledamo kroz mikro-
skop; kada budemo gledali slavu nebesa koju sada izdaleka proma-
tramo teleskopom; kad bude uklonjen zlokoban utjecaj grijeha;
kad se cijela Zemlja pojavi “u krasoti Gospodina, Boga naπega’’,
kakvo Êe se podruËje otvoriti za prouËavanje! Tada Êe svaki istra-
æivaË moÊi Ëitati izvjeπtaje o stvaranju a da ne otkrije niπta πto
bi ga podsjetilo na zakon zla. MoÊi Êe sluπati glazbu prirode a
da ne otkrije nijednu notu tugovanja, nijedan prizvuk æalosti. U
svemu πto je stvoreno, moÊi Êe Ëitati samo jedan rukopis — u
beskrajnom svemiru promatrati “Boæje ime napisano velikim slo-
vima’’, a ni na zemlji, ni na moru ni na nebu neÊe vidjeti nijedan
zaostali trag zla. (Ed 303)
Otkupljeni Êe krstariti od planeta do planeta i veliki dio svojeg
vremena posvetit Êe istraæivanju tajni otkupljenja. ProteæuÊi se
kroz beskraj vjeËnosti, ovaj predmet Êe stalno biti novi poticaj za
njihova istraæivanja. Prednosti onih koji pobijede “Janjetovom krvi
i rijeËju svoga svjedoËanstva’’ nadilaze moÊ naπeg sadaπnjeg razu-
mijevanja. (7BC 990)
Sve riznice svemira bit Êe otvorene Boæjoj djeci da ih istraæuju.
S neizrecivim uæivanjem mi Êemo sudjelovati u radosti i mudro-
sti bezgreπnih biÊa. Na raspolaganju Êe nam stajati blaga steËena
tijekom mnogih vjekova razmiπljanja o djelima Boæjih ruku. A kako
budu prolazile godine vjeËnosti, dolazit Êemo do sve slavnijih ot-
kriÊa. “NeograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti’’,
Bog Êe nas vjeËno obasipati svojim darovima. (Ed 307)

365
26. prosinca

Svjetovi koje Êemo posjeÊivati

“Ovako govori Jahve ... svojim sam rukama razapeo nebe-
sa i zapovijedam svim vojskama njihovim.’’ (Izaija 45,11.12)
Mnogi misle da ovaj svijet i nebeski dvorovi Ëine svemir. Nije
tako. (7BC 990)
Bog ima svjetove i svjetove koji su posluπni Njegovom za-
konu. Ovim svjetovima upravlja Stvoriteljeva slava. Kad stanov-
nici ovih svjetova vide kolika je otkupnina plaÊena za Ëovjeka,
oni su ispunjeni divljenjem. (RH 25. rujna 1900.)
Gospodin mi je dao da vidim i druge svjetove. Bila su mi
dana krila i jedan aneo me je dopratio od grada do blistavog,
veliËanstvenog mjesta. Trava je na tom mjestu bila svjeæe zele-
na, a ptice su cvrkutale svoju pjesmu. Stanovnici su bili istog
rasta, plemeniti, dostojanstveni i veoma ljubazni. Odraæavali su
Kristov lik, a lica su im bila ozarena svetom radoπÊu koja je izra-
æavala slobodu i sreÊu tog svijeta.
Upitala sam jednog od njih zaπto su oni toliko ljubazniji od
stanovnika Zemlje. Odgovor je glasio: “Mi æivimo u potpunoj po-
sluπnosti Boæjim zapovijedima. Nismo pali zbog nepokornosti kao
oni na Zemlji.’’ Onda sam vidjela dva drveta od kojih je jedno
upadljivo nalikovalo na drvo æivota u Svetom Gradu. Plodovi oba
drveta izgledali su divno. Meutim, s jednog nisu smjeli jesti. Imali
su vlast da jedu plodove s oba drveta, ali bilo im je zabranjeno
da jedu s jednog od njih. Tada mi je moj aneo pratilac rekao:
“Nitko na ovom mjestu nije okusio sa zabranjenog drveta. Da su
okusili, i oni bi pali.’’
Nakon toga sam bila prenesena na jedan planet koji je ima
sedam mjeseci. Tamo sam vidjela dobrog starog Henoka koji je
bio uzet na Nebo. ... Pitala sam ga je li na ovo mjesto doveden
kada se uznio sa Zemlje. Rekao je: “Nije. Moj dom je Sveti Grad,
a ovamo sam doπao u posjet.’’ Ipak, on se i ovdje kretao tako slo-
bodno kao da je u svojem domu.
Molila sam svojeg anela pratioca da mi dopusti da tu osta-
nem. Nisam mogla podnijeti pomisao da se ponovno vratim na
ovaj mraËni svijet. Aneo mi je rekao: “Moraπ se vratiti i ako osta-
neπ vjerna, imat Êeπ zajedno sa 144.000 prednost posjeÊivati sve
svjetove i promatrati djela Boæjih ruku.’’ (EW 39,40)

366
 27. prosinca

Pretpostavke o novoj Zemlji

“Jer kad ljudi uskrsnu od mrtvih, niti Êe se æeniti niti uda-
vati, nego Êe biti kao aneli nebeski.’’ (Marko 12,25)
Danas ima ljudi koji vjeruju da Êe na novoj Zemlji biti brakova
i raanja djece, ali oni koji vjeruju Svetom pismu, ne mogu pri-
hvatiti takvu doktrinu. NauËavanje da Êe se djeca raati na no-
voj Zemlji nije dio “pouzdane proroËke rijeËi’’. Kristove rijeËi su
odviπe jasne da bi moglo doÊi do bilo kakvog nesporazuma. Oni
bi trebali jednom zauvijek raπËistiti s pitanjem braka i raanja
na novoj Zemlji. Ni oni koji Êe ustati iz mrtvih niti oni koji Êe
biti uzneseni na Nebo ne okusivπi smrti, neÊe se æeniti ili uda-
vati niti biti u braku. Oni Êe biti kao Boæji aneli, Ëlanovi kraljevske
obitelji.
Æeljela bih reÊi onima koji se dræe glediπta suprotnih ovoj
jasnoj Kristovoj izjavi: O takvim je stvarima bolje πutjeti nego
govoriti. To bi bilo nagaanje i zavirivanje u pretpostavke i teo-
rije koje su vezane za pitanja koja nam Bog nije otkrio u svojoj
RijeËi. Nama nije potrebno da ulazimo u spekulacije vezane za
naπe buduÊe stanje. ...
“Propovijedaj rijeË … bilo da im je zgodno, bilo nezgodno.’’
Ne ugraujte u temelj drvo, sijeno i slamu jer vaπe osobne pretpo-
stavke i razmiπljanje nikomu ne mogu donijeti dobro.
Krist nam nije otkrio istine koje nisu potrebne za naπe spa-
senje. Ono πto je otkriveno za nas je i naπu djecu, ali mi ne smijemo
dopustiti svojoj maπti da stvara doktrine na temelju onoga πto
nam nije otkriveno. (MM 99,100)
Pokazano mi je da su duhovne izmiπljotine zarobile mnoge.
... Svima koji dopuπtaju da njima ovladaju ove nesvete fantazije,
ja kaæem: “Prestanite! U Kristovo ime vam kaæem da prestanete
i ostanete tamo gdje jeste. Nalazite se na zabranjenom tlu.’’ (MM
101)
Gospodin je osigurao sve πto nam je potrebno za sreÊu u bu-
duÊem æivotu. Ali On nije dao nikakva otkrivenja u vezi s ovim
planovima i mi ne trebamo razmiπljati o njima niti predviati uvjete
buduÊeg æivota prema uvjetima ovoga. (MM 100)

367
28. prosinca

Kristovo kraljevstvo ljubavi

“A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima dat
Êe se puku Svetaca Sveviπnjega. Kraljevstvo njegovo kra-
ljevstvo je vjeËno, i sve vlasti sluæit Êe mu i pokoravati se
njemu.’’ (Daniel 7,27)
Vladavina Kristovog kraljevstva nije nalik na zemaljske vla-
davine. Ona predstavlja karaktere onih koji Ëine kraljevstvo. ...
U njezinoj prijestolnici vlada sveta ljubav, a odaje su joj ukra-
πene djelovanjem milosra. Krist odreuje svojim slugama da budu
suosjeÊajni i da u sve svoje poslove unesu ljubav i dobrotu, Nje-
gove osobine. ...
Samo Kristova sila moæe promijeniti srce i um, a to moraju
doæivjeti svi koji æele s Njim dijeliti novi æivot u Boæjem kraljev-
stvu. ... Da bismo Mu mogli ispravno sluæiti, mi se moramo roditi
boæanskim Duhom. Ovo Êe oËistiti srce i obnoviti um i dati nam
nove sposobnosti u razumijevanju Boæje ljubavi. To Êe nam dati
æeljenu posluπnost svim Njegovim zapovijedima. Ovo je istinsko
bogosluæje. (IHP 372)
“Pogledaj na Sion, grad blagdana naπih: oËi Êe ti Jeruzalem
vidjeti, prebivaliπte zaπtiÊeno, πator πto se ne prenosi, kojem se
kolËiÊi nikad ne vade, nit mu se ijedno uæe otkida. Ondje nam je
Jahve silni, umjesto rijeka i πirokih rukavaca. ... Jer je Jahve
sudac naπ, Jahve naπ vojvoda, Jahve je kralj naπ — on Êe nas
spasiti. ... I nijedan graanin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu
πto æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.’’ (Izaija 33,20-24)
“Veselite se i dovijeka kliËite zbog onoga πto ja stvaram; jer,
evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.
I klicat Êu nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U
njemu viπe neÊe Ëuti ni plaËa ni vapaja. ... Gradit Êe kuÊe i stanovat
u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe se viπe gra-
diti da drugi stanuju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda mo-
ga bit Êe ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove
ruku svojih. … Nitko neÊe Ëiniti zla ni πtete na svoj Svetoj gori
mojoj — govori Jahve.’’ (Izaija 65,18-25) (IHP 367)

368
 29. prosinca

Subota u buduÊnosti
“Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvoriti,
trajati preda mnom — rijeË je Jahvina — tako Êe vam i
potomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka, od subote do
subote, dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mojim
— govori Jahve.’’ (Izaija 66,22.23)
U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se odma-
rali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom svojom voj-
skom” (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska biÊa radovali su se
promatrajuÊi slavni prizor. Tada, “dok su klicale zvijezde jutarnje
i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) ... Kada Êe doÊi do “sveopÊe
obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih pro-
roka.” (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus leæao i od-
marao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan odmora i radosti.
Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju “od subote do subote”
(Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u radosnom oboæavanju kla-
njat Êe se Bogu i Janjetu. (DA 769,770)
Spaπeni narodi neÊe poznavati drugoga zakona osim Zakona
Neba. Svi Êe biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeÊu slav-
ljenja i zahvaljivanja. Iznad ovoga prizora zajedno Êe pjevati ju-
tarnje zvijezde a sinovi Boæji klicat Êe od radosti. ...
“Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote, dolazit Êe svi
ljudi da se poklone pred licem mojim — govori Jahve.” “Otkrit
Êe se tada Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo vidjeti.” “UËinit Êe
Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” “U onaj
dan, Jahve nad Vojskama postat Êe kruna slave i sjajan vijenac
Ostatku svoga naroda.” (PK 732,733)
Dokle god Nebo i Zemlja traju, subota Êe biti znakom Stvo-
riteljeve moÊi. Kad Eden bude ponovno procvao na Zemlji, Boæji
sveti dan odmora poπtovat Êe svi pod Suncem. “Od subote do subote”
svaki stanovnik proslavljene nove Zemlje dolazit Êe “da se poklo-
ni pred licem mojim — govori Jahve”. (Matej 5,18; Izaija 66,23)
(DA 283)

369
30. prosinca

VjeËna sigurnost
“I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.’’ (Zaharija 14,9)
Veliki plan otkupljenja donosi potpunu obnovu Boæje naklo-
nosti prema svijetu. Obnovljeno je sve πto je izgubljeno zbog grijeha.
Otkupljen je ne samo Ëovjek veÊ i Zemlja da bude vjeËno prebi-
valiπte posluπnih. Sotona se tijekom πest tisuÊa godina borio da
Zemlju zadræi u svom vlasniπtvu. A sada je ostvaren Boæji prvobitni
cilj stvaranja. “Ali Êe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Sveviπ-
njega, i oni Êe ga posjedovati za vijeke vjekova.” (Daniel 7,18)
“Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!” (Ps
113,3) “I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.” (Zaharija 14,9)
“Stalne su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena.” (Ps
119,89; 111,7.8) Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao uniπtiti
bit Êe poπtovane diljem bezgrjeπnog svemira. (Iz 61,11) (PP 342)
Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boæja vladavina.
SvemoguÊi je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su optuæbe opo-
vrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna se ne moæe ponovno
podignuti. Nikada viπe grijeh ne moæe dospjeti u Svemir. Kroz
vjeËna vremena svi Êe biti zaπtiÊeni od otpada. SamopoærtvovnoπÊu
ljubavi stanovnici su Neba i Zemlje povezani neraskidivim veza-
ma sa svojim Tvorcem. ...
Na mjestu na kome je grijeh obilovao, Boæja se milost joπ
viπe umnoæila. Sama Zemlja, to polje za koje Sotona kaæe da pri-
pada njemu, ne samo da Êe biti izbavljena veÊ i uzviπena. Naπ
mali svijet, pod prokletstvom grijeha, jedina tamna mrlja u nje-
govom veliËanstvenom stvaranju, bit Êe poπtovana viπe od svih
ostalih svjetova u Boæjem svemiru. Ovdje, gdje je Boæji Sin pre-
bivao u ljudskom tijelu, gdje je Kralj slave æivio, patio i umro —
ovdje, kad sve bude On uËinio novim, Boæje Êe Svetiπte biti s lju-
dima i “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on
sam, Bog bit Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove,
dok spaπeni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga hvaliti
za Njegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”. (DA
26)

370
 31. prosinca

©to vjeËnost priprema za otkupljene

“Nasitit Êu ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svo-
je.’’ (Psalam 91,16)
Otkupljenima Êe sva blaga svemira biti otvorena za istraæi-
vanje. Nevezani smrtnoπÊu vinut Êe se neumornim lijetom na daleke
svjetove — svjetove koji su bili obuzeti tugom gledajuÊi ljudske
jade, a odzvanjali pjesmama radosti na vijest o nekoj spaπenoj
duπi. Neizrecivim Êe se oduπevljenjem djeca ove Zemlje upoznati
s radoπÊu i mudroπÊu biÊa koja nisu pala. Ona Êe podijeliti bogatstvo
znanja i razumijevanja πto su ga stekla tijekom vjekova razmiπ-
ljajuÊi o Boæjim djelima. Nezamagljenim pogledom promatrat Êe
slavu stvaranja — sunca, zvijezda i sustava, kako svi prema utvr-
enom redu kruæe oko Boæjeg prijestolja. Na svemu, od najma-
njeg do najveÊeg, napisano je Stvoriteljevo ime i na svima se oËituje
bogatstvo Njegove moÊi.
I kako odmiËu, godine Êe vjeËnosti donositi sve bogatija i slav-
nija otkrivenja o Bogu i Kristu. Kako napreduje znanje, tako Êe
rasti ljubav, πtovanje i sreÊa. ©to ljudi viπe nauËe o Bogu, to Êe
biti veÊe njihovo divljenje prema Njegovom karakteru. Kako Isus
pred njima otkriva bogatstvo otkupljenja i zadivljujuÊa dostignu-
Êa u velikom sukobu sa Sotonom, srca otkupljenih plamte snaæ-
nijom predajom i s joπ veÊim ushitom diraju strune zlatnih harfi,
a tisuÊe se tisuÊa i mirijade glasova udruæuje i prerasta u silan
zbor hvale.
“I Ëuh sva stvorenja na nebu, na zemlji, pod zemljom i na
moru sa svim biÊima πto se u njima nalaze gdje govore: ‘Onomu
koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke
vjekova.’” (Otkrivenje 5,13)
Veliki je sukob zavrπen. Grijeha i grjeπnika viπe nema. Cijeli
je svemir Ëist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada
i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teËe æivot, svjetlost i radost
kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do
najveÊeg svijeta, sve, æivo i neæivo, u svojoj nepomuÊenoj ljepoti i
savrπenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav. (GC 677,678)

371
 Kratice za djela Ellen G. White

AA The Acts of the Apostles (Djela apostolska)

AH The Adventist Home (Temelji sretnog doma)
AUCR The Australasian Union Conference Record
1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC itd.
za sv. 2—7)
BE The Bible Echo
CD Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani)
CG Child Guidance
CH Counsels on Health
ChS Christian Service
CM Colporteur Ministry (Literarni evanelist)
COL Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe)
CS Counsels on Stewardship
CSW Counsels on Sabbath School Work
CT Counsels to Parents, Teachers, and Students
CTBH Christian Temperance and Bible Hygiene
CW Counsels to Writers and Editors
DA The Desire of Ages (Isusov æivot)
Ed Education (Odgoj)
Ev Evangelism (Evangelizam)
EW Early Writings (Rani spisi)
FE Fundamentals of Christian Education
FLB Faith I Live By
GC The Great Controversy (Velika borba)
GCB General Conference Bulletin
GW Gospel Workers
HS Historical Sketches of SDA Missions

372
IHP In Heavenly Places
Letter Ellen G. White Letter
LS Life Sketches of Ellen G. White
MB Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blaæenstava)
MH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)
ML My Life Today
MM Medical Ministry
MS Ellen G. White Manuscript
MYP Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima)
PK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)
PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)
RC The Remnant Church
Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One
RH Review and Herald
SC Steps to Christ (Put Kristu)
SD Sons and Daughters of God
1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)
SL The Sanctified Life
1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)
SpT Special Testimonies
SR The Story of Redemption
ST The Sings of the Times
SW The Southern Watchman
1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9) (Svje-
doËanstva za crkvu)
Te Temperance
TM Testimonies to Ministers and Gospel Workers
1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)
WM Welfare Ministry
YI The Youth’s Instructor

373