Ellen G.

White MARAN ATHA — GOSPODIN DOLAZI

1

Nakladnici ADVENTUS d.o.o. www.adventus.hr i ZNACI VREMENA Zagreb

Izvornik Maranatha The Lord Is Coming by Ellen G. White ISBN 0-8280-1387-X

Urednik Dr. Miroslav –idara Prijevod Marija NiketiÊ Lektura Marijan MalaπiÊ, prof. Korektura Ljiljana –idara Naslovnica Sanja ©eb Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak TIPOMAT, 2005. 2

Ellen G. White

MARAN ATHA
Gospodin dolazi

ADVENTUS

3

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 236.93 225.06 WHITE, Ellen Gould Maran atha : Gospodin dolazi / Ellen G. [Gould] White ; [prijevod Marija NiketiÊ]. Zagreb : Znaci vremena, 2005. Prijevod djela: Maranatha ISBN 953-183-124-6 I. Novum testamentum -- TumaËenje II. Eshatologija -- Biblijski izvori 451027105

4

RijeË Ëitateljima

Tema o Drugom Kristovom dolasku je jedna od najznaËajnijih u Bibliji, posebice u novozavjetnom dijelu. Isus je Ëesto govorio o stvarnosti svojeg dolaska naglaπavajuÊi vaænost osobne pripreme za taj Ëas. Istina o Drugom Kristovom dolasku bila je glavni pokretaË u æivotu i propovijedanju Isusovih apostola kao i u prvoj krπÊanskoj Crkvi kad su se vjernici pozdravljali posebnim pozdravom Maran atha, πto je znaËilo “Gospodin dolazi”. Tijekom stoljeÊa i tisuÊljeÊa ljudske povijesti nada u Drugi Kristov dolazak neprestano se ra ala u srcima milijuna ljudi koja im je noπena na krilima vjere pruæala sigurnost i davala smisao æivota. Istina je i to da su se na svojem putu vjere i umorili pa Ëak i razoËarali ËekajuÊi taj veliki dan poglavito zato πto su stavili naglasak na datum Njegovog dolaska umjesto na osobnu pripremu. Iako nam se moæda ponekad Ëini da se Kristov dolazak oduljio u nedogled, to ne bi smjelo biti razlogom da posumnjamo da Êe On ipak doÊi. Bez obzira na to πto je proteklo veÊ viπe od stotinu πezdeset godina otkako se pojavila AdventistiËka crkva koja je poËela snaæno propovijedati pomalo zaboravljenu i zanemarenu istinu o skorom Kristovom dolasku, ona je, vjerujemo, danas aktualnija nego ikad prije. Ova je knjiga zbirka tekstova duhovne spisateljice i proroËice Ellen White o Drugom Kristovom dolasku i njezina je namjera da ohrabri i potakne Ëitatelje da viπe prouËavaju, mole se i oæive vjeru u divnu nadu i pripremaju se za taj veliki i slavni dan. Maran atha. Miroslav –idara

5

Teme po mjesecima

SijeËanj VeljaËa Oæujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac

Kraljevstvo dolazi! Jesmo li spremni za Njegov dolazak? Spremnost za Nebo Poruka Njegovog dolaska Znaci Kristovog povratka Doga aji koji prethode drugom Kristovom dolasku Vatrena proba i svjedoËanstvo Crkve PosveÊenje, zapeËaÊenje i Svetiπte Doga aji vezani za kraj probe Doga aji vezani za drugi Kristov dolazak Nebo i Zemlja tijekom milenija KonaËni sud i Nova Zemlja

6

1. sijeËnja

Prvi Kristov dolazak
“Ali kada do e punina vremena, posla Bog svoga Sina ... da otkupi podloænike Zakona, da primimo posinjenje.” (GalaÊanima 4,4.5) Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adam i Eva prvi put Ëuli obeÊanje, oËekivali su da Êe se ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili ro enje svog prvenca, nadajuÊi se da Êe on moæda biti Izbavitelj. Me utim, ispunjenje obeÊanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obeÊanje umrli su ne vidjevπi njegova ispunjenja. PoËevπi od Henokovih dana, ovo obeÊanje ponavljali su patrijarsi i proroci, odræavajuÊi æivom nadu o njegovom dolasku, ali On joπ nije dolazio. Danielovo proroËanstvo otkrilo je vrijeme Njegova dolaska, ali nisu svi pravilno protumaËili vijest. Prolazilo je stoljeÊe za stoljeÊem, glasovi proroka su iπËezli. Ruka tlaËitelja teπko je ugnjetavala Izrael, i mnogi su bili spremni da uzviknu: “Gle, prolaze dani, a od proroπtva niπta!” (Ezekiel 12,22) Me utim, nalik zvijezdama koje se kreÊu odre enim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Boæje namjere ne poznaju æurbu ni zakaπnjenje. Simbolima velike tame i peÊi koja se dimi Bog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavio da Êe vrijeme njihova boravka iznositi Ëetiri stotine godina. “KonaËno Êe”, rekao je On, “iziÊi s velikim blagom”. (Postanak 15,14) Protiv te rijeËi uzaludno se borila sva sila faraonovog oholog carstva. “ToËno onoga dana” koji je odre en u boæanskom obeÊanju, “sve Ëete Jahvine izi oπe iz zemlje egipatske”. (Izlazak 12,41) Isto je tako na nebeskom Savjetu odre en i trenutak Kristova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu. “Ali kada do e punina vremena, posla Bog svoga Sina.” Provi enje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja. ... Tada je Isus doπao da obnovi u Ëovjeku Stvoriteljevo obliËje. Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovati karakter koji je upropaπten grijehom. On je doπao istjerati demone koji su nadzirali ljudsku volju. On nas je doπao podignuti iz praπine, kako bi ponovno oblikovao uniπteni karakter prema uzoru svog boæanskog karaktera i uljepπao ga svojom slavom. (DA 31,32,37,38) 7

2. sijeËnja

Poruka iz Betlehema
“Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati onima koji ga iπËekuju.” (Hebrejima 9,28) U vrijeme prvog Kristovog dolaska, sveÊenici i knjiæevnici svetog grada, kojima su bila povjerena Boæja proroËanstva, mogli su prepoznati znake vremena i objaviti dolazak ObeÊanoga. Prorok Mihej je oznaËio mjesto Njegova ro enja, a Daniel je odredio toËno vrijeme Njegova dolaska. (Mihej 5,2; Daniel 9,25) Bog je ova proroËanstva povjerio æidovskim vo ama; oni nisu imali izgovora πto nisu znali niti objavili narodu da je Mesijin dolazak pred vratima. Njihovo neznanje bilo je posljedica greπnog nemara. ... Sav je narod trebao bdjeti i Ëekati kako bi me u prvima poæelio dobrodoπlicu Otkupitelju svijeta. Naæalost, u Betlehemu dva umorna putnika s nazaretskih breæuljaka prolaze cijelom duæinom uske ulice sve do istoËnog kraja grada i uzalud traæe mjesto na kome bi se te noÊi odmorili i prenoÊili. Nijedna vrata se ne otvaraju da ih prime. Na kraju nalaze zaklon u bijednoj potleuπici namijenjenoj stoci i tu se rodio Spasitelj svijeta. ... Nigdje nema znaka oËekivanju Krista ni pripremi za Kneza æivota. Iznena en, nebeski se glasnik upravo sprema vratiti na Nebo sa sramnim izvjeπtajem, kad primjeÊuje skupinu pastira koji noÊu bdiju pored svoga stada i koji, dok promatraju zvjezdano nebo, razgovaraju o proroËanstvima o Mesiji koji Êe doÊi na zemlju i Ëeznu za dolaskom Otkupitelja svijeta. To je skupina koja je spremna primiti nebesku objavu. I iznenada se javlja Gospodnji an eo, navjeπÊujuÊi radosnu vijest. ... Oh kakva je pouka ova predivna pripovijest o Betlehemu! Kako ona ukorava naπe nevjerstvo, naπu gordost i samodovoljnost! Kako nas opominje da se Ëuvamo da zbog svoje zloËinaËke ravnoduπnosti ne bismo propustili zamijetiti znake vremena i zbog toga ne prepoznamo dan svoga poho enja! (GC 313—315)

8

3. sijeËnja

Kad se Isus rodio ...
“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom ... do oπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe: ‘Gdje je novoro eni kralj æidovski?”’ (Matej 2,1.2) Kralj slave ponizio se uzevπi ljudsku narav, a an eli koji su bili svjedoci Njegovog sjaja u nebeskim dvorovima dok su Ga sve nebeske vojske oboæavale, bili su razoËarani vidjevπi svojeg boæanskog Zapovjednika u poloæaju tako velikog poniæenja. Æidovi su otiπli tako daleko od Boga svojim greπnim djelima da im an eli nisu mogli objaviti vijest o dolasku novoro enog Otkupitelja. Bog izabire mudrace s istoka da ispune Njegovu volju. ... Ovi mudri ljudi vidjeli su kako svjetlost obavija nebesku vojsku koja je objavila dolazak Krista poniznim pastirima ... Ova svjetlost bila je udaljena skupina sjajnih an ela koja se pojavila kao blistava zvijezda. NeobiËna pojava velike, sjajne zvijezde koju nikada dotad nisu vidjeli, privukla je njihovu pozornost ... Mudraci su usmjerili svoj put tamo gdje ih je zvijezda oËigledno povela. A kako su se sve viπe pribliæavali Jeruzalemu, zvijezda je postala tamna i viπe ih nije vodila. Oni su smatrali da je nemoguÊe da Æidovi ne znaju za taj veliki doga aj dolaska Mesije pa su se raspitivali u okolici Jeruzalema. Mudraci su bili iznena eni vidjevπi neobiËnu nezainteresiranost u vezi s Mesijinim dolaskom. ... »udili su se nezanimanju Æidova i πto nisu sretni u istraæivanju ovog velikog doga aja o Kristovom dolasku. Crkve sadaπnjeg vremena traæe da ih svijet uzdiæe. One ne æele vidjeti svjetlo proroËanstava i prihvatiti dokaze njihovog ispunjenja koja govore da Krist treba uskoro doÊi baπ kao πto su Ëinili Æidovi u vrijeme Njegovog prvog dolaska. Oni su oËekivali zemaljsku i pobjedonosnu vladavinu Mesije u Jeruzalemu. Toboænji krπÊani naπeg doba oËekuju svjetovni napredak crkve preko obraÊenja svijeta i radosti milenija na Zemlji. (RH, 24. prosinca 1872.)

9

4. sijeËnja

Nada drugog dolaska
“Onaj koji ovo jamËi izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’ Doi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) Gospodnji (drugi) dolazak bio je u svim vjekovima nada Njegovih vjernih sljedbenika. ObeÊanje πto ga je Spasitelj dao na rastanku na Maslinskoj gori da Êe ponovno doÊi osvjetljavalo je uËenicima buduÊnost, punilo njihova srca radoπÊu i nadom koju æalost nije mogla uguπiti niti nevolje pomraËiti. Usred stradanja i progonstva pojava “sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista” bila je “blaæena nada”. Kad su krπÊani u Solunu oplakivali smrt svojih dragih koji su se nadali da Êe æivjeti do Gospodnjeg dolaska, Pavao, njihov uËitelj, uputio ih je na ukrsnuÊe koje Êe pratiti Spasiteljev dolazak. Tada Êe uskrsnuti umrli u Kristu i skupa sa æivima biti odneseni u susret Gospodinu. “I tako Êemo”, rekao je, “zauvijek biti s Gospodinom, Stoga tjeπite jedan drugoga tim rijeËima”. (1. Solunjanima 4,16-18) ... Iz tamnica, s lomaËa i gubiliπta na kojima su sveti i muËenici svjedoËili za istinu dolaze iz svih stoljeÊa uzvici njihove vjere i nade. Uvjereni “u Njegovo osobno uskrsnuÊe, a prema tome i u svoje vlastito prigodom Njegova dolaska”, jedan od ovih krπÊana kaæe da su “oni prezirali smrt i uzdigli se iznad nje”. Bili su voljni siÊi u grob, da bi mogli “ustati slobodni”. OËekivali su “da Êe Gospodin doÊi u slavi svog Oca”, “donoseÊi pravednima kraljevstvo”. Valdenzi su njegovali istu vjeru. Wycliffe je oËekivao pojavu Otkupitelja kao nadu Crkve. ... Na stjenovitom Patmosu omiljeni uËenik Ëuje obeÊanje: “Da, dolazim uskoro!” i njegov Ëeznutljivi odgovor izraæava molitvu Crkve na svim njenim putovanjima: “Do i, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) (GC 302.303)

10

5. sijeËnja

Glavna misao Svetog pisma
“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad zemljom ustati.” (Job 19,25) Jedna od najsveËanijih i najslavnijih istina u Bibliji je istina o drugom dolasku Spasitelja kojim Êe se dovrπiti veliko djelo otkupljenja. U obeÊanju dolaska Onoga koji je “uskrsnuÊe i æivot” Boæjem je narodu, koji tako dugo mora putovati “dolinom smrti”, dana dragocjena i radosna nada da Êe se prognani vratiti u svoj dom. UËenje o drugom dolasku je osnovni nauk Svetoga pisma. Od dana kada je prvi par æalosna srca napustio Eden, djeca vjere Ëekala su dolazak ObeÊanoga koji Êe skrπiti moÊ neprijatelja i opet ih vratiti u izgubljeni raj. ... Henoku, sedmom potomku od onih koji su prebivali u Edenu, koji je tri stoljeÊa na Zemlji hodio s Bogom, bilo je dopuπteno da izdaleka vidi dolazak Spasitelja. “Pazite!” objavio je. “Dolazi Gospodin sa svojim svetim DesettisuÊama da sudi svima.” (Juda 14.15) Patrijarh Job u noÊi svojih muka uskliknuo je s nepokolebljivim pouzdanjem: “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad zemljom ustati... Iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga. Njega Êu ja kao svojega gledati, i mojim oËima neÊe biti stranac.” (Job 19,25-27) (GC 299) Neka milostivi Bog tako rasvijetli vaπ razum da moæete razumjeti ono πto je od vjeËne vrijednosti, kako bi vam svjetlom istine vaπe mane, kojih je mnogo, mogle biti otkrivene upravo onakve kakve jesu, kako biste mogli poduzeti prijeko potreban napor da ih uklonite i da umjesto ovih zlih, gorkih plodova moæete donijeti dragocjeni rod za vjeËni æivot. Ponizite pred Bogom svoja jadna, ohola srca koja smatraju da su pravedna; spustite se nisko, veoma nisko svi koji ste slomljeni svojom greπnoπÊu pred Njegove stope. Posvetite se u pripremi. Ne sustajte sve dok ne budete mogli reÊi: Moj Okupitelj je æiv, i zato πto On æivi, i ja Êu æivjeti. Ako izgubite Nebo, gubite sve; ako zadobijete Nebo, dobivate sve. Molim vas, nemojte u ovome pogrijeπiti. Ovdje se radi o vjeËnim interesima. (2T 88)

11

6. sijeËnja

Vjera reformatora
“Neprijatelj koji Êe posljednji biti uniπten jest smrt.” (1. KorinÊanima 15,26) Luther je izjavio: “Uvjeren sam da neÊe proÊi ni tri stoljeÊa do sudnjega dana. Bog neÊe, ne moæe, viπe trpjeti ovaj pokvareni svijet.” “Pribliæava se veliki dan u koji Êe propasti kraljevstvo zloÊe.” “Ovaj ostarjeli svijet nije daleko od kraja”, rekao je Melanchthon. Calvin je molio krπÊane “da ne oklijevaju, gorljivo æeleÊi dolazak dana Kristovog dolaska kao najsretnijeg od svih dogaaja” i objavio da “Êe cijela obitelj vjernih biti upravljena na taj dan”. “Trebamo biti æeljni Krista, moramo traæiti, razmiπljati”, kaæe, “do zore onog velikog dana kad Êe naπ Gospodin pokazati svu slavu svog kraljevstva.” “Zar se naπ Gospodin Isus nije uznio na Nebo u naπem tijelu” pitao je πkotski reformator Knox, “i zar se On neÊe vratiti? Mi znamo da Êe se On vratiti i to vrlo brzo.” Ridley i Latimer, koji su poloæili svoje æivote za istinu, oËekivali su u vjeri Gospodnji dolazak. Ridley je pisao: “Svijet bez sumnje — u to vjerujem i stoga to i kaæem — ide kraju. Kliknimo iz cijelog srca, zajedno s Ivanom, Boæjim slugom: ‘Do i, Gospodine Isuse!’” “Razmiπljanje o Gospodnjem dolasku”, rekao je Baxter, “najsla a je i najveÊa radost.” “Djelo je vjere i odlika Njegovih svetih da vole Njegov dolazak i oËekuju blaæenu nadu.” “Ako Êe smrt biti uniπtena u Ëasu uskrsnuÊa kao posljednji neprijatelj, moramo nauËiti da vjernici trebaju ozbiljno Ëeznuti za drugim Kristovim dolaskom i moliti za njega kada Êe se ostvariti ova posvemaπnja i konaËna pobjeda.” “To je dan za kojim svi vjerni trebaju Ëeznuti, kojemu se trebaju nadati i kojega trebaju oËekivati kao ostvarenje cjelokupnog djela svog spasenja i ispunjenje svih æelja i teænji svoje duπe.” “Ubrzaj, o Gospodine, ovaj blagoslovljeni dan!” Takva je bila nada apostolske Crkve, “Crkve u pustinji” i reformatora. (GC 303,304)

12

7. sijeËnja

KljuË povijesti
“‘Straæaru, koje je doba noÊi?’ ‘Dolazi jutro, a zatim opet noÊ. HoÊete li pitati, pitajte, vratite se, do ite!”’ (Izaija 21,11. 12) Razumijevanje nade drugog Kristovog dolaska jest kljuË koji otkljuËava svu povijest koja slijedi i objaπnjava sva buduÊa zbivanja. (Ev 220) Glas pravog straæara treba se Ëuti svuda: “Dolazi jutro, a zatim opet noÊ.” Truba mora dati odgovarajuÊi zvuk jer se mi trebamo pripremiti za veliki Gospodnji dolazak. Istine proroπtva povezane su jedna s drugom i dok ih prouËavamo, one Ëine divnu cjelinu praktiËne krπÊanske istine. Sve πto govorimo jednostavno otkriva naπe Ëekanje, rad i molitve za dolazak Sina Boæjeg. Njegov dolazak je naπa nada. Ova nada treba proæimati sve naπe rijeËi i djela kao i sva naπa druæenja i me uljudske odnose ... Dolazak Sina »ovjeËjeg po drugi put treba biti zadivljujuÊa tema koja se iznosi ljudima. Ovo je predmet koji ne bi smio biti izostavljen iz naπih razgovora. VjeËne istine moraju biti stalno u umu, a uæici koje svijet nudi bit Êe ono πto jesu — ispraznost i taπtina. ©to mi trebamo uËiniti s taπtinom, slavom, bogatstvom, ËaπÊu ili uæicima ovoga svijeta? Mi smo hodoËasnici ili stranci koji Ëekaju, nadaju se i mole za tu blaæenu nadu, slavni dolazak naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Ako vjerujemo u ovo i provedemo u svoj svakidaπnji æivot, kakva Êe snaæna akcija popratiti ovu vjeru i nadu; kako Êe gorljiva biti ljubav jednog prema drugome; kakvo sveto æivljenje za Boæju slavu; kako Êe oËigledna biti crta razgraniËenja izme u nas i svijeta ... Istina da Krist dolazi trebala bi biti stalno pred oËima svih. (Ev 218—220)

13

8. sijeËnja

Podjednako razoËaranje
“Pazite! Mi proglaπujemo blaæenima one koji su ustrajali. Za Jobovu ste strpljivost Ëuli, a vidjeli ste ishod (njegovim nevoljama) koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosr a.” (Jakov 5,11) »esto je ljudski um, pa i Boæjih slugu, tako zaslijepljen ljudskim miπljenjima, predajama i laænim uËenjem da samo djelomiËno moæe shvatiti veliËine πto ih je On otkrio u svojoj RijeËi. Tako je bilo i s Kristovim uËenicima, Ëak i onda kad je Spasitelj bio osobno s njima. Njihov je um bio proæet zvaniËnim shvaÊanjem da Êe Mesija kao zemaljski knez uzdiÊi Izraela na prijestolje svjetskog imperija, pa nisu mogli razumjeti znaËenje Njegovih rijeËi kojima je prorekao svoje stradanje i smrt. ... Od samog ro enja njihove su misli bile usmjeravane na oËekivanje slave zemaljskog imperija i to ih je uËinilo slijepima kako za samo proroËanstvo tako i za Kristove rijeËi. ... Iskustvo uËenika koji su prigodom Kristovog prvog dolaska propovijedali “Radosnu vijest o Kraljevstvu” sliËno je iskustvu onih koji su navijeπtali Njegov drugi dolazak. ... SliËno prvim uËenicima, ni William Miller i njegovi drugovi nisu posvema shvatili znaËaj vijesti koju su objavljivali. Duboko ukorijenjene zablude u Crkvi spreËavale su ih da do u do pravilnog tumaËenja jedne vaæne toËke u proroπtvu. I stoga su — premda su svijetu objavljivali vijest koju im je Bog povjerio — zbog pogreπnog razumijevanja njenog smisla ipak doæivjeli razoËaranje. ... Kod tih vjernika, kao i kod prvih uËenika, ono πto se u Ëasu kuπnje Ëinilo nerazumljivim, bit Êe razjaπnjeno kasnije. Kad budu vidjeli “ishod koji... je Gospodin dao”, znat Êe da su se unatoË teπkoÊama koje su prouzroËile njihove zablude Njegove namjere ljubavi prema njima neprekidno ostvarivale. Oni Êe blagoslovljenim iskustvom spoznati da je Gospodin “pun samilosti i milosr a” i da su sve Njegove “staze... istina i ljubav za onog koji Ëuva Savez njegov i propise”. (GC 345,351,352,254)

14

9. sijeËnja

Ponizni ljudi objavljuju poruku
“Tim dræimo vrlo sigurnim sve proroπtvo. Vi dobro Ëinite πto upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vaπim srcima.” (2. Petrova 1,19) Ova vijest (iz Otkrivenja 14,6.7) proglaπena je dijelom “neprolazne radosne vijesti”. Propovijedanje evan elja nije povjereno an elima, veÊ ljudima. Svetim an elima je povjereno da upravljaju ovim djelom; oni rukovode velikim pokretima na spasenje ljudima, ali sâmo navjeπÊivanje evan elja vrπe Kristove sluge na zemlji. Ovo upozorenje svijetu trebali su objaviti vjerni ljudi, posluπni poticajima Boæjeg Duha i uËenju Njegove RijeËi. Ovi su ljudi dræali “sigurnim sve proroπtvo” koje “svijetli u tamnome mjestu, dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vaπim srcima”. (2. Petrova 1,19) Oni su Boæje poznanje traæili viπe nego srebro i smatrali veÊim dobitkom “i od zlata”. (Izreke 3,14) A Gospodin im je otkrio veliËine svog kraljevstva. “Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima.” (Psalam 25,14) UËeni teolozi nisu razumjeli ovu istinu, niti su se ukljuËili u njeno objavljivanje. Da su bili vjerni straæari, koji marljivo i s molitvom prouËavaju Sveta pisma, oni bi znali koje je vrijeme noÊi; proroËanstva bi im otkrila doga aje koji su se trebali zbiti. Ali oni to nisu uËinili, pa je poruka povjerena poniznijim ljudima. Isus je rekao: “Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama.” (Ivan 12,35) Oni koji se odvrate od svjetla πto ga je Bog dao ili zanemare da ga traæe dok im je pri ruci, bit Êe ostavljeni u tami. Spasitelj je objavio: “Tko mene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlo koje vodi u æivot.” (Ivan 8,12) Tko god iskreno traæi da vrπi Boæju volju, ozbiljno pazeÊi na svjetlo koje mu je veÊ dano, primit Êe joπ veÊe svjetlo; toj Êe duπi biti poslana neka zvijezda nebeskog sjaja da je uputi u svaku istinu. (GC 312)

15

10. sijeËnja

Istina Êe pobijediti
“Tada an eo ... zakle se onim koji æivi u vijeke vjekova: ‘NeÊe viπe biti odlaganja.”’ (Otkrivenje 10,5.6) Poruka iz Otkrivenja 14 da dolazi Ëas Gospodnjeg dolaska objavljuje se u vrijeme kraja. An eo iz Otkrivenja 10 prikazan je kako jednom nogom stoji na moru a drugom na zemlji pokazujuÊi da Êe poruka biti odnesena do udaljenih zemalja, da Êe prijeÊi oceane i otoci na moru Ëut Êe objavu posljednje poruke upozorenja. ... “Tada an eo koga sam vidio gdje stoji na moru i na zemlji, podiæe desnicu prema nebu i zakle se onim koji æivi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo s onim πto je na njemu, zemlju s onim πto je na njoj i more s onim πto je u njemu: ‘NeÊe viπe biti odlaganja.’” (Otkrivenje 10,5.6) Ova poruka objavljuje kraj proroËanskog vremena. RazoËaranje onih koji su oËekivali da Êe vidjeti naπega Gospodina i koji su tako gorljivo iπËekivali Njegov povratak 1844. bilo je doista gorko. Bila je to Gospodnja naredba da do ovog razoËaranja treba doÊi ... Na Crkvu nije pala nijedna koprena za koju je Bog nije pripremio; nijedna sila koja se protivila nije uspjela omesti Boæje djelo koje je On predvidio. Sve se doga alo onako kako je On prorekao preko svojih proroka. On nije ostavio svoju Crkvu u mraku, zaboravljenu, veÊ je objavio preko proroka πto Êe se dogoditi. Njegovom promisli koja je djelovala u toËno odre eno vrijeme svjetske povijesti, odredivπi da Njegov Sveti Duh nadahne proroke da proriËu, sve Njegove namjere bit Êe ispunjene i ostvarene. Njegov Zakon povezan je s Njegovim prijestoljem, a sotonski podanici zajedno s ljudskima ne mogu ga uniπtiti. Bog nadahnjuje i Ëuva istinu. Ona Êe æivjeti i uspjeti iako povremeno moæe izgledati da je prekrivena tamom. Kristovo Evan elje je zakon koji se ogleda u karakteru. Prijevare koje postoje i protive se ovome, svako oru e koje brani laæ, sve zablude koje kuju Sotonini podanici na kraju Êe zauvijek biti slomljene, a pobjeda istine bit Êe poput izlaska sunca u podne. Sunce pravde zasjat Êe sa zrakama zdravlja na Njegovim krilima i cijela Êe Zemlja biti ispunjena Njegovom slavom. (2SM 107,108)

16

11. sijeËnja

Ubrzajmo povratak naπega Gospodina
“Jer Êe Gospodin potpuno i brzo ostvariti rijeË na zemlji.” (Rimljanima 9,28) U proroËanstvu o uniπtenju Jeruzalema Krist je rekao: “Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen. Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo.” Ovo Êe se proroËanstvo ponovno ispuniti. Veliko bezakonje onog vremena potpuno odgovara bezakonju u ovom naraπtaju. Tako je to i s proroËanstvom o propovijedanju evan elja. Prije pada Jeruzalema, Pavao, nadahnut Svetim Duhom, objavljuje da je Radosna vijest “propovijedana svakom stvorenju pod nebom”. (Koloπanima 1,23) Tako i sada, prije dolaska Sina »ovjeËjega, vjeËno evan elje treba propovijedati “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”. (Otkrivenje 14,6.14) Bog “je odredio dan kada Êe pravedno suditi svemu svijetu”. (Djela 17,31) Krist nam govori kad Êe taj dan doÊi. On ne kaæe da Êe se cijeli svijet obratiti, veÊ da Êe se propovijedati “Ova Radosna vijest po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” U naπoj je moÊi da objavljivanjem evan elja svijetu ubrzamo Gospodnji dolazak. Mi ne trebamo samo Ëekati veÊ i ubrzati dolazak Boæjeg dana (2. Petrova 3,12). Da je Kristova Crkva izvrπila svoj odre eni rad kako joj je to Gospodin zapovjedio, cijeli bi svijet dosad bio opomenut i Gospodin Isus u sili i velikoj slavi doπao bi na naπu Zemlju. (DA 633,634) Nevjerovanje, svjetovnost, neposveÊenost i nesloga unutar Gospodnjeg toboænjeg naroda dræi nas u ovome svijetu grijeha i tuge veÊ toliko mnogo godina. ... Moæda moramo ostati ovdje, u ovom nepokornom svijetu joπ mnogo godina, kao πto se dogodilo i s djecom Izraelovom. Ali zbog Krista Njegov narod ne bi trebao dodavati grijeh na grijeh okrivljujuÊi Boga zbog posljedica svojeg pogreπnog smjera djelovanja. (Ev 696)

17

12. sijeËnja

Posljednja upozorenja treÊeg an ela
“Poslije toga opazih nekoga drugog an ela gdje silazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.” (Otkrivenje 18,1) An eo koji se pridruæuje objavi poruke treÊeg an ela rasvijetlit Êe Ëitavu Zemlju svojim sjajem. Ovdje je proreËeno djelo svjetskih razmjera i neuobiËajene sile. Adventni pokret od 1840.— 1844. godine bio je slavno otkrivenje Boæje sile; poruka prvog an ela odnesena je u svaku misionarsku stanicu na svijetu i u nekim se zemljama pojavilo najveÊe vjersko zanimanje, kakvoga nije bilo ni u jednoj zemlji od reformacije u πesnaestom stoljeÊu; ali sve Êe to daleko nadmaπiti silan pokret u vrijeme posljednjeg upozorenja treÊeg an ela. ... Veliko se djelo evan elja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. ProroËanstva koja su se ispunila u izlijevanju rane kiπe u samom poËetku evan elja, opet Êe se pri njegovu zavrπetku ispuniti u kasnoj kiπi. ... Boæje sluge, ozarena lica svetim posveÊenjem, æurit Êe iz mjesta u mjesto da objave poruku s Neba. TisuÊe Êe glasova, diljem Ëitave Zemlje, objaviti upozorenje. »init Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdravljati, a znakovi i Ëudesa pratit Êe vjerne. I Sotona Êe djelovati laænim Ëudesima, Ëak spuπtajuÊi vatru s neba naoËigled ljudi. (Otkrivenje 13,13) Na ovaj Êe naËin stanovnici Zemlje biti navedeni na odluku. ... Publikacije πto su ih razdijelili misionarski djelatnici izvrπile su svoj utjecaj, ali su mnogi, Ëiji su umovi njima bili impresionirani, dosad spreËavani da u cijelosti shvate ili posluπaju istinu. Zrake svjetlosti sada prodiru posvuda, istina se vidi u svoj svojoj jasnoÊi, a iskrena Boæja djeca kidaju veze koje su ih dosad dræale. Obiteljske i crkvene veze su nemoÊne da ih zadræe. Istina im je dragocjenija od svega drugoga. UnatoË udruæenim snagama πto se protive istini, znatan Êe broj stati na Gospodnju stranu. (GC 611,612)

18

13. sijeËnja

On Êe vjeËno vladati
“I sedmi an eo zatrubi... Tada u nebu odjeknuπe jaki glasovi: ‘Nad svijetom je pripala kraljevska vlast naπemu Gospodinu i njegovu Pomazaniku, i on Êe vladati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 11,15) Kristov dolazak, kojim Êe biti uspostavljeno kraljevstvo pravde, nadahnuo je svete pisce najuzviπenijim i najoduπevljenijim rijeËima. Biblijski pjesnici i proroci pisali su o njemu rijeËima πto plamte nebeskim æarom. Psalmist je pjevao o sili i veliËanstvu izraelskog Kralja. “Raduj se, nebo, i kliËi, zemljo... pred Jahvom, jer dolazi suditi zemlji. Sudit Êe svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.” (Psalam 96,11-13) Prorok Izaija kaæe: “I uniπtit Êe smrt zasvagda. I suzu Êe sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti — sramotu Êe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reËe. (Izaija 25,8.9) ... UoËi rastanka s uËenicima, Spasitelj ih je u njihovoj tuzi tjeπio obeÊanjem da Êe ponovno doÊi: “Neka se ne uznemiruje vaπe srce... U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova... Idem da vam pripravim mjesto. Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi.” (Ivan 14,1-3) ... An eli koji su nakon Kristova uzaπaπÊa ostali uz uËenike na Maslinskoj gori, ponovili su im obeÊanje o Njegovom povratku: “Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izme u vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11) Apostol Pavao je, govoreÊi Duhom NadahnuÊa, posvjedoËio: “Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba.” (1. Solunjanima 4,16) Kaæe prorok s Patmosa: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7) Oko Njegova dolaska roji se sve ono πto je dio “sveopÊe obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka”. (Djela 3,21) Tada Êe biti skrπena duga vladavina zla, “kraljevstva ovoga svijeta” postat Êe kraljevstvo naπega Gospodina i Njegova Pomazanika, “i on Êe vladati u vijeke vjekova”. (Otkrivenje 11,15) (GC 300,301)

19

14. sijeËnja

Ilijino proroËanstvo
“Evo, poslat Êu vam proroka Iliju prije nego do e Dan Jahvin, dan velik i straπan.” (Malahija 3,23) Vjerni Ilija predstavlja one koji trebaju pripremiti put za drugi Kristov dolazak, kao πto je Ivan doπao u Ilijinom duhu da pripremi put za Kristov prvi dolazak. (3T 62) Rad Ivana Krstitelja i rad onih koji u posljednje dane idu naprijed u duhu i sili Ilijinoj da podignu ljude iz njihove ravnoduπnosti, u mnogim pogledima su isti. Njegovo djelo mora se obaviti u ovo doba. Krist treba doÊi po drugi put da sudi svijetu u pravdi. (SW 21. oæujka 1905.) Ivan se odvojio od prijatelja i sjaja æivota. Jednostavnost njegovog odijevanja, odjeÊa izatkana od devine dlake bila je stalan prijekor neskromnosti i razmetanju æidovskih sveÊenika kao i svim ostalim ljudima. Njegova prehrana, Ëisto biljna, od skakavaca i divljeg meda, bila je prijekor popuπtanju apetitu i pohlepi koja je svuda prevladavala ... Maha treba uzeti veliki predmet obnove i treba se pokrenuti javno mnijenje. Umjerenost u svemu treba biti povezana s porukom, okrenuti Boæji narod od njegovog idolopoklonstva, lakomosti i pretjerivanja u odijevanju i drugim stvarima. Samoodricanje, poniznost i umjerenost koju Bog traæi od pravednih koje posebno vodi i blagoslivlja treba biti predoËena ljudima kao suprotnost ekstravaganciji i navikama koje naruπavaju zdravlje u ovo izopaËeno doba. Bog je pokazao da je zdravstvena reforma toliko usko povezana s treÊom an eoskom vijeπÊu kao πto je ruka s tijelom. (3T 62) Kao πto je Ivan Krstitelj ... usmjeravao njihovu pozornost na Deset zapovijedi, tako i mi trebamo objavljivati bez ikakve nesigurnosti poruku: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda.” S ozbiljnoπÊu koja je obiljeæavala proroka Iliju i Ivana Krstitelja mi se trebamo boriti da pripremimo put Kristovom drugom dolasku. (4BC 1184)

20

15. sijeËnja

Uzdignimo Isusa kao srediπte
“Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica!” (Otkrivenje 22,16) Pred nama su strahote posljednjih dana i mi u svojem radu trebamo upozoriti ljude na opasnost u kojoj se nalaze. Ne dopustimo da sveËane istine koje su objavljene preko proroka ostanu netaknute. Kad bi naπi vjernici bili napola budni i shvatili blizinu doga aja koji su opisani u Otkrivenju, doπlo bi do reforme u naπim crkvama i mnogo viπe njih povjerovalo bi poruci. Mi nemamo vremena za gubljenje ... Krenite naprijed s novim naËelima i zbijte se Ëvrsto u istini. To Êe biti maË s dvije oπtrice. Ali ne budite odviπe nagli da zauzmete neprijateljski stav. DoÊi Êe vrijeme kad Êemo morati ostati mirni i gledati Boæje izbavljenje. Neka govori Daniel, neka govori Otkrivenje i kaæu πto je istina. Ali koja se god faza doga aja prikazuje, uzdignite Krista kao srediπte cjelokupne nade, “Izdanak i potomka Davidovog, sjajnu zvijezdu Danicu.” Mi ne idemo dovoljno duboko u svojem traganju za istinom. Svaka duπa koja vjeruje u istinu za sadaπnje vrijeme bit Êe dovedena tamo gdje Êe se od nje traæiti da dade razlog svoje nade. Boæji narod bit Êe pozvan da stane pred kraljeve, knezove, vladare i zemaljske velikane i oni moraju znati da ovi doista znaju πto je istina. Oni moraju biti obraÊeni muπkarci i æene. Bog vas moæe nauËiti viπe za jedan tren svojim Svetim Duhom nego πto biste mogli nauËiti od najveÊih ljudi na zemlji. Svemir promatra borbu koja se odigrava na Zemlji. Po beskonaËnoj cijeni Bog je dao svakom Ëovjeku priliku da sazna ono πto Êe ga uËiniti mudrim za spasenje. Kako an eli gorljivo gledaju ne bi li vidjeli tko Êe iskoristiti ovu priliku! Kad se poruka iznese Boæjem narodu, on ne bi trebao ustati i protiviti joj se. Trebao bi uzeti Bibliju uspore ujuÊi je sa Zakonom i svjedoËanstvima, i ako ne izdræi ovaj ispit, onda nije istinita. Bog æeli da naπi umovi budu otvoreni. On nam æeli dati svoju milost. Mi moæemo obilovati dobrim stvarima svakoga dana jer nam Bog moæe otvoriti sve nebeske riznice. (TM 118,119)

21

16. sijeËnja

Svijet je polje
“Idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Matej 28,19) Dok sam boravila u Kaliforniji 1874. godine, dobila sam dojmljiv san. ... Sanjala sam da je nekoliko braÊe u odboru smiπljalo najbolji plan za rad tijekom nastupajuÊeg razdoblja. ... MladiÊ, kojeg sam Ëesto vi ala u svojim snovima, uπao je u taj odbor. Sluπao je s dubokom zainteresiranoπÊu rijeËi koje su bile izgovarane, a onda, govoreÊi promiπljeno i s uvjerenjem koje je bilo autoritativno, kazao: “Gradovi i sela Ëine dio Gospodnjeg vinograda. Oni moraju Ëuti poruke upozorenja. Neprijatelj istine poduzima krajnje napore da okrene ljude od Boæje istine k laæi. ... Vi trebate sijati pokraj svake vode. Moæda neÊete odmah vidjeti rezultat svojeg rada, ali vas to ne bi trebalo obeshrabriti. Uzmite Krista za primjer. On je imao mnogo sluπatelja, ali malo sljedbenika.” ... Vjesnik je nastavio: “Vi se bavite odviπe ograniËenim idejama za posao u ovo vrijeme. Pokuπavate planirati taj rad tako da ga moæete obuhvatiti svojim rukama. Morate imati πire poglede. Vaπe svjetlo ne smije biti stavljeno ispod nekog suda ili kreveta, veÊ na svijeÊnjak da moæe davati svjetlo svima koji su u kuÊi. Vaπa kuÊa je svijet. ... Mnoge zemlje Ëekaju na veliko svjetlo koje im je Gospodin namijenio, a vaπa vjera je ograniËena i premala. Vaπem konceptu rada prijeko je potrebno veliko proπirenje ... Idite naprijed. Bog Êe raditi s velikom silom ako Êete vi iÊi u svoj poniznosti uma pred Njim. Vjera ne govori o preprekama. S Bogom niπta nije nemoguÊe. Svjetlo obvezujuÊih pravila Boæjeg zakona stavit Êe svijet ... na provjeru.” ... Vrijeme je kratko i svi koji vjeruju ovoj poruci trebali bi osjeÊati uzviπenu obvezu koja poËiva na njima da postanu nesebiËni radnici vrπeÊi svoj utjecaj na pravoj strani, i nikad se rijeËju ili djelom ne bi smjeli svrstati protiv onih koji nastoje unaprijediti Boæje djelo. ... Svjetlo koje nam je Bog dao ne vrijedi puno svijetu sve dok ga on ne bude mogao vidjeti pred sobom. (LS 208—210) 22

17. sijeËnja

Boæji sudovi na Zemlji
“Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe zadesiti svijet, jer zvijeæ a nebeska Êe se uzdrmati.” (Luka 21,26) O, kada bi Boæji narod bio svjestan blizine uniπtenja na tisuÊe gradova, koji su sada postali gotovo idolopokloniËki! ... Ne tako davno bio mi je pokazan vrlo dojmljiv prizor. Vidjela sam golemu vatrenu loptu kako pada na prelijepe gra evine uzrokujuÊi njihovo trenutaËno uniπtenje. »ula sam neËije rijeËi: “Mi smo znali da Boæji sudovi dolaze na Zemlju, ali nismo znali da Êe doÊi tako brzo.” Drugi su govorili: “Znali ste? Zaπto nam onda niste rekli? Mi nismo znali.” Na sve strane Ëula sam ovakve rijeËi. ... Uskoro Êe se straπne nevolje pojaviti me u narodima — nevolje koje neÊe prestati sve dok Isus ne do e. Kao nikada prije, mi se moramo zbiti i biti zajedno sluæeÊi Onome koji je pripremio svoje prijestolje na nebesima i Ëije Êe kraljevstvo vladati zauvijek. Bog nije zaboravio svoj narod, a naπa snaga leæi u tome da mi Njega ne zaboravimo. Boæji sudovi su na Zemlji. Ratovi i glasovi o ratovima, uniπtenje vatrom i vodom jasno kazuju da je vrijeme nevolje, koje Êe se prema kraju umnoæavati, vrlo blizu, na samom dohvatu ruke. Mi nemamo vremena za gubljenje. Svijet je uzburkan duhom rata. ProroËanstva iz jedanaestog poglavlja knjige proroka Daniela gotovo da su se u potpunosti ispunila. ... Proπlog petka ujutro, neposredno prije nego πto sam se probudila, bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. »inilo mi se da sam se probudila iz sna, ali ne u svojoj kuÊi. S prozora sam mogla gledati straπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na kuÊe, a iz ovih lopti vatrene strijele letjele su u svim smjerovima. Bilo je nemoguÊe zaustaviti vatru koja je plamsala i mnoga su mjesta bila uniπtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (WM 136,137) Ovo Êe doæivjeti toËno odre eni gradovi, pa ipak oni neÊe biti pogo eni Boæjim gnjevom u potpunosti jer Êe neke duπe joπ uvijek bjeæati od neprijateljskih prijevara, pokajat Êe se i obratiti, dok Êe se za veÊinu gnjev saËuvati za dan gnjeva. (Ev 27)

23

18. sijeËnja

Bolji i plemenitiji put
“Operite se, oËistite. Uklonite mi s oËiju djela opaka, prestanite zlo Ëiniti! UËite se dobrim djelima.” (Izaija 1,16.17) Neznanje, ljubav prema uæicima i greπne navike uniπtavaju duπu, tijelo i duh ËineÊi svijet punim moralne gube; smrtonosna moralna malarija uniπtava tisuÊe i desetke tisuÊa. (AH 329) Mnogi su utonuli u grijeh. Mnogi su u tjeskobi. Oni su pritisnuti patnjom, neimaπtinom, nevjerovanjem, maloduπnoπÊu. Bolesti svake vrste napadaju njihovo tijelo, ali i duπu. Oni æele naÊi utjehu za svoje nevolje, a Sotona ih kuπa da to traæe u bludu i zadovoljstvima koja vode uniπtenju i smrti. On im nudi voÊe Sodome koje Êe se pretvoriti u pepeo na njihovim usnama. (Ev 569) Bila mi je prikazana uæasna slika stanja svijeta. Svuda je bujao nemoral. Poseban grijeh ovog doba je razvrat. Nikada grijeh nije podignuo svoju unakaæenu glavu s takvom smjeloπÊu kao u ovo doba. ... Pokvarenost koja vlada nije samo ograniËena na nevjernike i rugaËe. To nije bio sluËaj samo s njima. Krivi su i mnogi muπkarci i æene koji ispovijedaju Kristovu vjeru. »ak i neki koji tvrde da Ëekaju Njegov dolazak nisu spremniji za taj dogaaj od samog Sotone. Oni ne Ëiste sebe od sve prljavπtine. Toliko su dugo sluæili svojoj pohotljivosti da je potpuno prirodno da njihove misli budu neËiste i njihov um izopaËen. UËiniti da se njihov um bavi Ëistim i svetim stvarima bilo bi jednako toliko nemoguÊe koliko i skrenuti tok rijeke Niagare i uËiniti da voda njezinih vodopada ide na gore. ... Svaki krπÊanin morat Êe nauËiti obuzdavati svoje strasti i dopustiti da njegovim æivotom upravljaju naËela. ... Ako su pohota, neËistoÊa, preljub, zloËin i ubojstvo uobiËajena praksa onih koji ne poznaju istinu i koji odbijaju naËela Boæje rijeËi, koliko bi trebalo biti vaæno skupini onih koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima, koji su bliski Bogu i an elima, da im pokaæu bolji i Ëasniji put! Koliko je vaæno da svojom ËistoÊom i vrlinama stoje u vidljivom kontrastu prema onima kojima vladaju okrutne strasti! (AH 328,329)

24

19. sijeËnja

Kad odjekne glasni poklik
“Ovo Ëinite jer znate vrijeme (u kojemu æivimo). VeÊ je naime Ëas da se probudite od sna, jer je sada naπe spasenje bliæe nego kad smo prigrlili vjeru.” (Rimljanima 13,11) Kraj je blizu prikradajuÊi nam se potajno, neprimjetno, poput neËujnog pribliæavanja lopova u noÊi. Neka Gospodin uËini da ne spavamo viπe kao πto to Ëine drugi, veÊ da budemo na straæi i budemo trijezni. Istina Êe uskoro slavno pobijediti, a svi oni koji izaberu da rade s Bogom i sami Êe pobijediti s njom. Vrijeme je kratko; uskoro dolazi noÊ kada nitko neÊe moÊi raditi. ... Dolazi vrijeme kada Êe se u jednom danu mnogi obratiti kao i na Pedesetnicu, nakon πto su uËenici primili Duha Svetog. ... Kraj mnogih Êe evan eoski poziv proÊi nezapaæeno; oni su bili provjereni i iskuπani, ali izgledalo je kao da pred njihovim licima izranjaju prepreke poput planina prijeËeÊi njihovo dalje napredovanje. Vjerom, ustrajnoπÊu i hrabroπÊu mnogi Êe svladati ove prepreke i uÊi u veliËanstveno svjetlo. Gotovo nesvjesno prepreke koje su bile podignute na pravom i uskom putu, kamenje spoticanja koje je bilo postavljeno na stazi bit Êe uklonjeni. Propast Êe Ëuvari Ëiji su laæni pastiri kruæili oko njihovog stada. TisuÊe Êe zakoraËiti u svjetlo i raditi na njegovu πirenju. Nebeska biÊa udruæit Êe se s ljudskim snagama. Tako ohrabrena, Crkva Êe ustati i zasvijetliti, unoseÊi u borbu svu svoju posveÊenu snagu. Tako se Boæja zamisao ispunila. Otkriveni su izgubljeni biseri. ... Za vrijeme glasne vike, Crkva, potpomognuta milosrdnim posredovanjem svojega uzviπenoga Gospodina, proπirit Êe znanje o spasenju tako obilato da Êe svjetlo obasjati svaki grad i selo. Zemlja Êe biti ispunjena znanjem o spasenju. Boæji Duh koji obnavlja obilno Êe okruniti uspjehom posebno aktivne podanike, tako da Êe se sjaj sadaπnje istine vidjeti svuda. (Ev 692—694)

25

20. sijeËnja

Vjerni neÊe pasti
“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Nama je sada potrebno neπto viπe od ljudske mudrosti u Ëitanju i istraæivanju Pisma. Ako do emo Boæjoj rijeËi poniznih srca, On Êe uzdignuti zastavu za nas nasuprot bezakonju. Teπko je odræati trajnim i Ëvrstim naπe povjerenje od poËetka do kraja, a teπkoÊe se poveÊavaju kada su stalno na djelu skriveni utjecaji da unesu drugaËiji duh, element protivljenja, kada je Sotona u pitanju. U odsutnosti progonstva u naπe Êe se redove uvuÊi neki naizgled zdravi krπÊani Ëije se krπÊanstvo neÊe dovoditi u pitanje, ali koji bi, kad bi se pojavilo progonstvo, otiπli od nas. Za vrijeme krize oni Êe vidjeti silu u laænom prosu ivanju koje je izvrπilo utjecaj na njihov um. Sotona je pripremio razliËite zamke za kolebljive umove. Kada se ukine Boæji zakon, Crkva Êe biti reπetana oπtrim kuπnjama i veÊi broj onih za koje se sada brinemo, okrenut Êe se zavodljivim duhovima i avolskoj nauci. Umjesto da budu ojaËani kada do u na pravo mjesto, mnogi dokazuju da nisu æive grane Pravog Trsa. ... Ali kada svijet ukine Boæji zakon, kakav Êe to utjecaj izvrπiti na istinski posluπne i pravedne? HoÊe li njih odnijeti snaæna bujica zla? BuduÊi da se mnogi svrstavaju u redove pod zastavom kneza tame, hoÊe li i Boæji narod koji dræi zapovijedi odstupiti od svoje vjernosti? Nikada! Nijedan koji se oslanja na Krista neÊe pogrijeπiti niti pasti. Njegovi sljedbenici poklonit Êe se u posluπnosti autoritetu koji je viπi od bilo kojeg zemaljskog vladara. Dok se neposluπni uzdiæu iznad boæanskih zapovijedi i mnoge navode da potisnu istinu i pokaæu manje poπtovanja prema njoj, vjerni Êe s joπ veÊom ozbiljnoπÊu uzdizati svoje istine po kojima se razlikuju od njih. Mi nismo ostavljeni da idemo svojim vlastitim putem ... Trebali bismo traæiti odgovor u Njegovoj RijeËi poniznih srca, pitati Njega za savjet i predati svoju volju Njemu. Mi ne moæemo niπta uËiniti bez Boga. (2 SM 368,369)

26

21. sijeËnja

Raditi da se dobije makar jedna duπa
“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne na e?” (Luka 15,4) Za obraÊenje jedne duπe trebali bismo iscrpiti naπe izvore u potpunosti. Oko jedne duπe koja je zadobivena za Krista zablistat Êe nebesko svjetlo prodiruÊi u moralnu tamu i spaπavajuÊi druge duπe. Ako bi Krist ostavio devedeset devet ovaca da bi mogao traæiti i spasiti jednu izgubljenu ovcu, imamo li mi opravdanje uËiniti manje? Nije li odbijanje da se radi kao πto je Isus radio, ærtvovati se kao πto se On ærtvovao izdaja svetih istina, uvreda upuÊena Bogu? Oglasite uzbunu po cijeloj Zemlji, uzduæ i poprijeko. Kaæite ljudima da je dan Gospodnji blizu i da dolazi velikom brzinom. Neka nitko ne ostane neupozoren. Mogli bismo se staviti u poloæaj jadnih duπa koje su u zabludi. Mogli bismo se naÊi me u barbarima. Prema rijeËima istine, mi smo primili viπe od drugih i zato smo je duæni dijeliti s njima. Nemamo vremena za gubljenje. Kraj je blizu. Putovanja od mjesta do mjesta da bi se πirila istina uskoro Êe biti okruæena opasnostima i s desne i s lijeve strane. Poduzet Êe se sve da se sprijeËi put Gospodnjih vjesnika tako da oni neÊe biti u moguÊnosti raditi ono πto mogu sada. Mi se moramo suoËiti s naπim poslom i napredovati πto je bræe moguÊe u æestokoj borbi. Zbog svjetla koje mi je Bog dao znam da sile tame rade izrazitom snagom iznutra i neËujnim hodom; Sotona napreduje ne bi li ugrabio one koji su sada uspavani kao πto vuk vreba svoj plijen. Mi imamo upozorenja koja moæemo uputiti i posao koji moæemo obavljati. Ali uskoro Êe biti mnogo teæe nego πto moæemo i zamisliti. Bog nam pomaæe da ostanemo u svjetlu; radimo s pogledom Ëvrsto uperenim u Isusa, naπeg Vo u, i strpljivo, ustrajno radimo na tome da pobijedimo. (6T 22) U naπem zemaljskom æivotu ovdje, premda smo ograniËeni grijehom, najveÊa radost i najviπe obrazovanje nalaze se u sluæbi. U buduÊnosti Êe naπa najveÊa radost i najveÊe obrazovanje u sluæbi biti nesputani ograniËenjima greπnog ËovjeËanstva. (FLB 370) 27

22. sijeËnja

ProuËavajte Daniela i Otkrivenje
“Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odre eno) vrijeme blizu.” (Otkrivenje 1,3) Poruka koja Êe podignuti crkve treba biti objavljena. Treba uËiniti svaki napor da se donese svjetlo ne samo naπem narodu, veÊ Ëitavom svijetu. Pokazano mi je da bi Danielovo proroËanstvo i Otkrivenje trebalo biti tiskano u obliku malih knjiga s objaπnjenjima i poslano cijelom svijetu. Sam naπ narod treba imati svjetlo koje Êe mu biti potpuno jasno. (TM 117) Oni koji jedu tijelo i piju krv Boæjeg Sina, donijet Êe iz Danielove knjige i Otkrivenja istinu koja je nadahnuta Svetim Duhom. Oni Êe krenuti u akciju sa snagama koje ne mogu biti zaustavljene. Bit Êe otvorena usta djece da objave tajne koje su bile skrivene od ljudskih umova. ... Mnoga proroËanstva trebaju se ispuniti jedno za drugim vrlo brzo. Svaki djeliÊ snage treba biti uporabljen za rad. Ponovit Êe se iskustvo iz proπlosti; stari sukobi ponovno Êe oæivjeti i opasnosti Êe vrebati Boæji narod na svakom koraku. Æestoko Êe se obruπiti na ËovjeËanstvo i proπirit Êe se svuda po Zemlji. ... ProuËavajte Otkrivenje zajedno s knjigom proroka Daniela jer Êe se povijest ponoviti. ... Mi, sa svim prednostima koje posjedujemo u vezi s vjerom, trebamo znati mnogo viπe nego πto danas znamo. An eli æele zaviriti u istine koje su otkrivene ljudima koji skruπenih srca traæe Boæju rijeË i mole se za πto dulju, πiru, dublju i viπu spoznaju koju samo On moæe dati. Kako se pribliæavamo kraju povijesti ovoga svijeta, proroËanstva vezana za posljednje dane zahtijevaju da ih ozbiljno prouËavamo. Posljednja knjiga Novog zavjeta puna je istina koje trebamo razumjeti. Sotona je zamraËio umove mnogih ljudi tako da traæe bilo koji izgovor da ne bi prouËavali Otkrivenje. Ali Krist je preko svojeg sluge Ivana ovdje objavio πto Êe se zbivati u posljednje dane, i On kaæe: “Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odre eno) vrijeme blizu.” (TM 116,117)

28

23. sijeËnja

Nesnoπljivost i progonstvo
“Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati.” (Ivan 15,20) Progonstvo u razliËitim oblicima jest razvitak naËela koje Êe postojati dokle postoji Sotona i dokle krπÊanstvo ima æivotnu snagu. Nijedan Ëovjek ne moæe sluæiti Bogu a da ne pokrene protiv sebe otpor sila tame. Zli an eli oborit Êe se na njega, bojeÊi se da im on svojim utjecajem ne otme plijen iz ruku. Zli ljudi, pokarani njegovim primjerom, udruæit Êe se s njima, nastojeÊi ga primamljivim kuπnjama odvojiti od Boga. Ako u tome ne uspiju, primijenit Êe prisilu da utjeËu na njegovu savjest. Dokle god Isus ostaje Ëovjekov posrednik u gornjem svetiπtu, vlastodrπci i narod Êe osjetiti obuzdavajuÊi utjecaj Svetoga Duha. On joπ uvijek u stanovitoj mjeri nadzire zakone zemlje. Da nije njih, prilike u svijetu bi bile gore no πto su danas. Premda su mnogi naπi vlastodrπci Sotonini aktivni poslanici, Bog me u vodeÊim ljudima nacije ima i svoje poslanike. Neprijatelj potiËe svoje sluge da predlaæu mjere koje bi itekako omele Boæje djelo, ali dræavnike koji se boje Gospodina sveti an eli potiËu da se neoborivim argumentima usprotive takvim prijedlozima. Na ovaj Êe naËin nekolicina zadræati moÊnu struju zla. Protivljenje neprijatelja istine bit Êe obuzdano kako bi poruka treÊeg an ela mogla obaviti svoju zadaÊu. Kad bude objavljeno posljednje upozorenje, ono Êe privuÊi pozornost ovih vodeÊih ljudi preko kojih Gospodin danas radi i neki Êe ga od njih prihvatiti te ostati uz Boæji narod u vrijeme nevolje. ... “Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kiπu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kiπu kao nekoÊ.” (Joel 2,23) “U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako ljudsko biÊe.” “Tko god tada zazove ime Gospodnje, bit Êe spaπen.” (Djela 2,17.21) Veliko se djelo evan elja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. (GC 610,611)

29

24. sijeËnja

Crkva neÊe pasti
“Na toj stijeni sagradit Êu Crkvu svoju, i Vrata paklena neÊe je nadvladati.” (Matej 16,18) Oni koji dræe zapovijedi Boæje i vjeru Isusovu osjetit Êe gnjev zmaja i njegovih vojski. Sotona smatra svijet svojim podanicima; on je zadobio vlast nad otpalim crkvama, ali postoji veÊa skupina onih koji se opiru njegovoj vlasti. Kad bi ih mogao zbrisati sa zemlje, njegova pobjeda bila bi potpuna. Kao πto je utjecao na poganske narode da uniπte Izrael, tako Êe i u bliskoj buduÊnosti pokrenuti zle zemaljske sile da uniπte Boæji narod ... Njegova jedina nada je u Boæjoj milosti. Njegova jedina obrana je u molitvi. Kuπnje koje su doπle na Boæji narod u vrijeme Estere nisu bile svojstvene samo tom vremenu. Pisac Otkrivenja, gledajuÊi kroz stoljeÊa do kraja vremena, izjavio je: “Tada obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje 12,17) Neki koji danas æive na Zemlji vidjet Êe ispunjenje ovih rijeËi. Sotonin gnjev raste kako se vrijeme skraÊuje, i njegovo djelo prijevare i uniπtavanja doseÊi Êe svoj vrhunac u vrijeme nevolje. (FLB 289) Sotona Êe Ëiniti Ëuda kako bi varao; nametnut Êe svoju silu kao vrhovnu. Izgledat Êe kao da Êe Crkva pasti, ali neÊe. Ona ostaje dok Êe greπnici u Sionu biti izreπetani — pljeva Êe biti odvojena od dragocjene pπenice. Ovo je teπki Boæji sud, ali se on ipak mora dogoditi. Nitko osim onih koji su nadvladali krvlju Janjetovom i rijeËju svojeg svjedoËanstva neÊe se naÊi s onima koji su ostali odani i vjerni bez mrlje ili ljage grijeha, bez prijevare na svojim usnama. (7BC 911) Bog izjavljuje da Ëak i majka moæe zaboraviti svoje dijete, ali “ja neÊu zaboraviti tebe.” ... Bog misli na svoju djecu s najnjeænijom brigom i pred sobom Ëuva knjigu za spomen da nikada ne zaboravi djecu o kojoj se brinuo. (FLB 280)

30

25. sijeËnja

Laæno bu enje
“Ali ovo znaj: u posljednje Êe doba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi, umiπljeni, oholi, psovaËi, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici. ... Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!” (2. Timoteju 3,1.2.5) Prije no πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe narodu doÊi do takvog bu enja prvotne poboænosti kakve nije bilo od doba apostola. Na Boæju Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila. U to Êe se vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav prema ovome svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove RijeËi. Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi se narod pripremio za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duπa nastoji omesti ovo djelo, i prije no πto do e vrijeme za takav pokret nastojat Êe ga sprijeËiti uvo enjem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti pod svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji posebni blagoslov, pa Êe se Ëiniti kao da se pojavilo veliko zanimanje za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog Ëudesnog Boæjeg djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo drugog duha. Pod plaπtem vjere Sotona Êe nastojati proπiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski svijet. U mnogim su vjerskim bu enjima do kojih je doπlo u posljednjih pedeset godina, manje-viπe na djelu bili isti utjecaji koji Êe se u buduÊnosti pokazati u mnogo proπirenijim pokretima. Puno osjeÊajnog uzbu enja, mijeπanja istinitog s laænim, sve je to smiπljeno da zavede. Ali nitko ne mora biti prevaren. Nije teπko u svjetlosti Boæje RijeËi utvrditi narav tih vjerskih pokreta. Kad god ljudi zanemare svjedoËanstvo Biblije, odvraÊajuÊi se od njenih jasnih istina πto ispituju duπu i zahtijevaju samoodricanje i odricanje od svijeta, budimo sigurni da Boæji blagoslov nije izliven. A na osnovi pravila πto ga je sam Krist dao: “Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima!” (Matej 7,16), oËito je da ovi pokreti nisu djelo Boæjega Duha. (GC 464,465)

31

26. sijeËnja

Drsko, nemarno odga anje
“Pazite! Dolazim kao lopov. Blago onomu koji bdije i Ëuva svoje haljine da ne bi iπao gol i da se ne bi vidjela njegova sramota!” (Otkrivenje 16,15) Zli sluga govori u svom srcu: “Moj Gospodar neÊe doÊi zadugo.” On ne kaæe da Krist neÊe doÊi. On se ne ruga misli o Njegovom drugom dolasku. Me utim, u svom srcu, svojim postupcima i rijeËima objavljuje da Gospodnji dolazak kasni. On iz umova drugih potiskuje osvjedoËenje da Gospodin dolazi brzo. Njegov utjecaj vodi ljude k laænom, bezbriænom odlaganju. ... Mijeπa se sa svijetom. ... To je straπno izjednaËavanje. Sa svijetom on je uhvaÊen u zamku. “Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, i sigurno neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3) Kristov dolazak iznenadit Êe laæne uËitelje. Oni govore: “Mir i sigurnost.” Kao i sveÊenici i uËitelji prije pada Jeruzalema, brinu se da crkva uæiva zemaljsko blagostanje i slavu. Znake vremena tumaËe proizvoljno. Ali πto kaæe rijeË NadahnuÊa: “Baπ tada Êe se iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Dan Gospodnji doÊi Êe kao zamka na sve koji æive na Zemlji, na sve koji od ovog svijeta Ëine svoj dom. On Êe doÊi za njih kao lupeæ koji se prikrada. Svijet, pun pobuna, pun bezboænog zadovoljstva, spava, spava u tjelesnoj sigurnosti. Ljudi odlaæu Gospodnji dolazak. Smiju se opomenama. Gordo se hvaliπu: “I dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvorenja.” “I sutra Êe biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!” (2. Petrova 3,4; Izaija 56,12) Joπ viπe Êemo uroniti u ljubav prema zadovoljstvu. Ali, Krist kaæe: “Pazite! Dolazim kao lopov.” (Otkrivenje 16,15) Upravo u vrijeme kad se svijet s podsmijehom pita: “Gdje je njegov obeÊavani dolazak?” znaci se ispunjavaju. Dok viËu: “Mir i sigurnost”, dolazi iznenadno uniπtenje. Kad se rugaË i onaj koji odbacuje istinu uzohole; kad se naËin poslovanja u raznim djelatnostima za stjecanje novca sprovodi bez poπtovanja naËela; kad uËenik æudno teæi za znanjem svega drugog samo ne Biblije, Krist dolazi kao lupeæ. (DA 635)

32

27. sijeËnja

Osvojiti Nebo
“Bdijte i molite svaki Ëas.” (Luka 21,36) Dani u kojima æivimo sveËani su i znaËajni. Duh Boæji se postupno ali sigurno povlaËi sa Zemlje ... Stanje u svijetu pokazuje da je vrijeme nevolje upravo ispred nas. Dnevne novine pune su upozorenja na straπan sukob u bliskoj buduÊnosti. Drske pljaËke doga aju se Ëesto. »esti su i πtrajkovi. Kra e i ubojstva doga aju se na svakom koraku. Ljudi opsjednuti demonima uzimaju æivote muπkaraca, æena i male djece. Oni su zalu eni porokom i navedeni na svaku vrstu zla. (9T 11) Na ovom svijetu sve je u pokretu. Znaci vremena su zloslutni. Doga aji koji dolaze veÊ bacaju svoje sjenke. Boæji Duh se povlaËi sa Zemlje i nesreÊa slijedi nesreÊu na moru i kopnu. Podiæu se vihori, potresi, poæari, poplave i ubojstva na svakom koraku. ... Ljudi se brzo svrstavaju pod zastavu koju su izabrali. Uzbu eno Ëekaju i promatraju pokrete svojih vo a. Ima i takvih koji Ëekaju, straæe i rade za dolazak naπeg Gospodina. Druga skupina stupa u redove kojima upravlja veliki otpadnik. Malo njih srcem i duπom vjeruje da moramo izbjeÊi grob i zadobiti Nebo. Kriza nam se postupno prikrada. Sunce sija na nebu, putujuÊi svojom uobiËajenom putanjom, a nebesa joπ uvijek kazuju slavu Boæju. Ljudi joπ uvijek jedu i piju, sade i zidaju, æene se i udaju. Trgovci joπ uvijek kupuju i prodaju. Ljudi se me usobno sukobljavaju u borbi za najviπa mjesta. Poklonici zadovoljstva joπ uvijek se tiskaju po kazaliπtima, na konjskim trkama i u kockarnicama. Posvuda prevladava najveÊe ushiÊenje, a Ëas kuπnje brzo se zavrπava i svaki sluËaj ubrzo Êe biti odluËen za vjeËnost. ... RijeËi opomene naπega Gospodina s Maslinske gore sveËano dopiru kroz sve vjekove do nas danas: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka.” (DA 636)

33

28. sijeËnja

Blagoslovi nad onima koji straæe
“Blago slugama koje gospodar, kada do e, na e gdje bdiju! Zaista, kaæem vam, sam Êe se pripasati, a njih posaditi za stol te ih dvoriti.” (Luka 12,37) Bog je uvijek opominjao ljude o sudovima koji Êe doÊi. Oni koji su vjerovali Njegovoj vijesti za svoje vrijeme i koji su se vladali po svojoj vjeri, posluπni Njegovim zapovijedima, izbjegli su osude koje su stigle neposluπne i nevjerne. RijeË je doπla Noi: “U i ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.” Noa je posluπao i bio spaπen. Vijest je doπla Lotu: “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer Êe Jahve uniπtiti grad!” (Postanak 7,1; 19,14) Lot se stavio pod zaπtitu nebeskih vjesnika i bio spaπen. Tako su i Kristovi uËenici dobili opomenu o razorenju Jeruzalema. Oni koji su pazili na znak o nastupanju uniπtenja i sklonili se iz grada, izbjegli su uniπtenje. Tako je i nama sada dana opomena o Kristovom drugom dolasku i o uniπtenju koje Êe doÊi na svijet. Oni koji posluπaju upozorenje bit Êe spaπeni. Zato πto ne znamo toËno vrijeme Njegova dolaska, dobili smo nalog da straæimo. “Blago slugama koje gospodar, kada do e, na e gdje bdiju!” (Luka 12,37) Oni koji paze na Gospodnji dolazak ne Ëekaju uzalud. OËekivanje Kristova dolaska treba pokrenuti ljude da se boje Gospodina i Njegove osude nad prijestupom. Ono ih treba probuditi da znaju koliko je veliki grijeh odbiti Njegovu ponudu milosti. Oni koji oËekuju Gospodina Ëiste svoje duπe posluπnoπÊu istini. Oni ujedinjuju budno straæenje s ozbiljnim radom. Zato πto znaju da je Gospodin na vratima, njihova revnost postaje djelotvorna u suradnji s boæanskim silama u radu na spaπavanju duπa. To su vjerne i mudre sluge koje Gospodnjem domu “u pravo vrijeme daju hranu”. (Luka 12,42) Oni objavljuju istinu koju je posebno moguÊe primijeniti na sadaπnje vrijeme. Kao πto su Henok, Noa, Abraham i Mojsije objavljivali istinu za svoje vrijeme, tako Êe sada Kristove sluge uputiti posebnu opomenu svom naraπtaju. (DA 634)

34

29. sijeËnja

Nevolje sa svih strana
“Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate odredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êete moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.” (Sefanija 2,3) Nema tuænijeg prizora od onog kada se oni koji su otkupljeni Kristovom krvlju ... poËnu rugati poruci koja im je milostivo poslana u Evan elju poriËuÊi Kristovu boæansku narav, a oslanjajuÊi se na svoj ograniËeni razum i argumente koji nemaju osnove. Kada se suoËe s nedaÊama, kada se na u licem k licu sa smrÊu, sve ove laæi u kojima su uæivali istopit Êe se kao mraz na suncu. Kako je straπno stajati pokraj lijesa onoga tko je odbacio pozive boæanske milosti! Kako je muËno reÊi: Ovdje poËiva jedan izgubljeni æivot! Ovdje se nalazi onaj koji je mogao dostiÊi najviπe mjesto i dobiti vjeËni æivot, ali je predao svoj æivot Sotoni upavπi u zamku uzaludne ljudske filozofije i postao igraËka u rukama zlog! KrπÊanska nada je sidro duπe, sigurno i Ëvrsto; ona ulazi u ono πto je pokriveno velom i kamo je Krist uπao kao naπ preteËa. Svatko od nas treba obaviti posebni posao da bi se pripremio za velike doga aje koji su pred nama. Mladi bi trebali traæiti Boga s veÊom ozbiljnoπÊu. Oluja dolazi, a mi moramo biti spremni za njezin bijes time πto Êemo se pokajati pred Bogom i imati vjeru u naπega Gospodina Isusa Krista. Gospodin Êe ustati da straπno uzdrma Zemlju. Vidjet Êemo nevolje sa svih strana. Na tisuÊe la a potonut Êe u morske dubine. Potonut Êe ratni brodovi, a ljudski æivoti bit Êe ærtvovani na milijune. Poæari Êe se neoËekivano rasplamsati i nikakav ljudski napor neÊe ih moÊi zaustaviti. Zemaljske palaËe bit Êe zbrisane u plamenu vatre. NesreÊe na æeljeznicama bit Êe sve ËeπÊe; zbunjenost, sudari i smrt bez trenutka upozorenja doga at Êe se na velikim prometnicama. Kraj je blizu, kuπnja prestaje. O, traæimo Boga dok se moæe naÊi, zovimo Ga dok je joπ blizu! Prorok kaæe: “Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate odredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êete moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.” (MYP 88,90)

35

30. sijeËnja

PosredniËke molitve za duπe
“Nadalje vam kaæem: ako dvojica od vas na zemlji jednoduπno zamole πto mu drago, dat Êe im Otac moj nebeski.” (Matej 18,19) SjeÊam se da je u Battle Creeku bilo onih koji su osjeÊali teret za neobraÊene kao i one koji su bili u tami i nisu vidjeli svjetlo; oni su organizirali molitvene sastanke za te ljude da dobiju Boæju snagu. U svakom od tih sluËajeva djelovala su nebeska razumna biÊa, udruæena s ovim naporima, i duπe su bile spaπene. (MS 32, 1893.) Ukoliko postoji veliki broj vjernika u crkvi, neka se Ëlanovi organiziraju u male skupine da rade ne samo za vjernike, veÊ i za nevjernike. Ako u jednom mjestu postoji samo dvoje ili troje onih koji znaju istinu, neka osnuju skupinu radnika. »uvajte da se ne pokidaju njihove veze zajedniπtva spajajuÊi ih zajedno u ljubavi i jedinstvu, ohrabrujuÊi jedan drugoga da idu naprijed, gdje Êe svaki dobivati hrabrost i snagu od pomoÊi ostalih. Neka otkriju blagost i strpljenje poput Krista ne izgovarajuÊi nagle rijeËi, a koristeÊi se darom govora da izgra uju jedan drugoga u najsvetijoj vjeri. Neka rade u ljubavi nalik na Kristovu za one izvan Crkve. ... Dok oni rade i mole se u Kristovo ime, njihov broj Êe se poveÊavati. (7T 22) Misionarsko djelo treba biti obavljeno po domovima i mi Ëujemo prigovor: BuduÊi da postoji toliko mnogo grijeha i potreba za rad u naπoj vlastitoj zemlji, zaπto pokazivati toliku æelju za rad u stranim zemljama? Ja odgovaram: Svijet je naπe polje. ... Spasitelj je uputio svoje uËenike da zapoËnu rad u Jeruzalemu, zatim da krenu u Judeju i Samariju, a onda do najudaljenijih dijelova Zemlje. Samo je mali broj ljudi prihvatio nauk, ali su vjesnici nosili vijest velikom brzinom od mjesta do mjesta prolazeÊi iz jedne zemlje u drugu, navjeπÊujuÊi Evan elje po svim bliskim i udaljenim mjestima na Zemlji. Ali prije toga su se pripremali. Spasitelj je obeÊao: “Nego Êete primiti silu kad si e Duh sveti na vas; i bit Êete mi svjedoci.” Oni koji ne æele slijediti svoju vlastitu volju i æelje, veÊ traæe savjet od Gospodina, neÊe biti loπi uËenici jer Êe ih sam Gospodin uËiti. (Letter 42a, 1893.)

36

31. sijeËnja

Plakati ili se radovati?
“Æetva pro e, minu ljeto, a mi nismo spaπeni!” (Jeremija 8,20) Pozivam Ëlanove naπih crkava da ne zanemaruju ispunjavanje znakova vremena koji tako jasno ukazuju na blizinu kraja. O, koliko Êe onih koji se ne brinu za spasenje svojih duπa uskoro gorko plakati: “Æetva pro e, minu ljeto, a mi nismo spaπeni!” O, kada bismo se sjetili da se nad nama odvija sud i da se rjeπavaju naπi sluËajevi! Sada je vrijeme da budemo budni i molimo se, da uklonimo svako uga anje vlastitim sklonostima, ponos i sebiËnost. Dragocjene trenutke, koje mnogi olako trate, trebalo bi provoditi u razmiπljanju i molitvi. Mnogi od onih koji izjavljuju da dræe Boæji zakon slijede svoje sklonosti umjesto duænosti. Onakvi kakvi su sada, oni ne zasluæuju vjeËni æivot. Ovim bezbriænim, ravnoduπnim vjernicima poruËila bih: Vaπe taπte misli, neljubazne rijeËi i sebiËna djela zabiljeæena su u nebeskoj knjizi. An eli koji su bili prisutni na Baltazarovom idolopokloniËkom piru, promatraju kako vi obeπËaπÊujete svojeg Otkupitelja. Tuæno se okreÊu æaleÊi πto ste Ga na ovaj naËin ponovno razapeli i ostavili da bude izloæen sramoti. ... Na dan svojeg krunjenja Krist neÊe priznati nijednog koji nosi mrlju, ljagu ili neπto sliËno ovome. Ali onima koji su Mu ostali vjerni dat Êe krunu besmrtne slave. Oni koji ne æele da On vlada njima, vidjet Êe Ga okruæenog mnoπtvom otkupljenih, od kojih svaki nosi znak GOSPODIN NA©A PRAVDA. Oni Êe vidjeti glavu koja je jednom bila okrunjena trnovim vijencem, a sada simbolom slave. Toga dana otkupljeni Êe sjati u slavi Oca i Njegovog Sina. Nebeski an eli, svirajuÊi na svojim zlatnim harfama, doËekat Êe Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprani i ubijeljeni u krvi Janjetovoj. Odjekivat Êe pjesma pobjede ispunjavajuÊi cijelo Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvorove u pratnji svojih otkupljenih, svjedoka da Njegovo poslanje, patnja i samopoærtvovnost nije bila uzaludna. (RH 24. listopada 1904.)

37

1. veljaËe

Trenutak koji se nezaustavljivo pribliæava
“Ali tko Êe podnijeti dan njegova dolaska i tko Êe opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaËev i kao luæina bjelioËeva.” (Malahija 3,2) Izraelskom je narodu, zbog njegovih grijeha, bilo zabranjeno pristupiti planini prije no πto se Bog spustio da objavi svoj Zakon, da ih ne saæeæe goruÊa slava njegove prisutnosti. Ako su ovakvi prikazi njegove sile obiljeæavali mjesto objavljivanja njegovog Zakona, kako Êe straπan biti njegov sud kad do e da ispuni svoje svete uredbe! Kako Êe oni koji su gazili njegov autoritet izdræati njegovu slavu na veliki dan suda? Kad se boæanska prisutnost prikazala na Sinaju, slava Gospodnja je u Izraelovim oËima bila poput vatre koja saæiæe. Ali kad Krist do e u slavi sa svetim an elima, cijela Êe zemlja bljeπtati od straπne svjetlosti njegove prisutnosti. ... »ovjek nikada, od svog stvaranja, nije bio svjedok takvog prikaza boæanske slave kao kad je na Sinaju objavljen Zakon. ... Usred najstraπnijih potresa prirode iz oblaka se, poput trube, zaËuo Boæji glas. Brdo se zatreslo od podnoæja do vrha, a mnoπtvo Izraelaca se, blijedo i drπÊuÊi od straha, poklonilo licem do zemlje. Onaj Ëiji je glas potresao zemlju objavljuje: “Ja Êu joπ jednom ne samo potresti zemlju nego i nebo.” (Hebrejima 12,26) Kad se Mojsije vratio iz boæanske prisutnosti s planine na kojoj je primio ploËe svjedoËanstva, grjeπni Izrael nije mogao podnijeti svjetlost koja je obasjavala njegovo lice. Kako Êe samo prijestupnici gledati Sina Boæjeg kad se pojavi u slavi svog Oca okruæen nebeskim vojskama, da sudi prijestupnicima njegova Zakona i onima koji su odbacili njegovo pomirenje. Ali usred bure boæanskog suda Boæja djeca neÊe imati razloga za strah. “Ali je Jahve utoËiπte svome narodu i zaπtita sinovima Izraela.” (Joel 4,16) Dan koji Êe prijestupnicima Boæjeg Zakona donijeti strah i uniπtenje, posluπnima Êe donijeti “klicanje od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti”. (1. Petrova 1,8) (PP 339—341)

38

2. veljaËe

Visoka mjerila
“Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji.” (Levitski zakonik 20,26) Tako er sam vidjela da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti da bi æivjeli u Gospodnjoj prisutnosti bez Velikog sveÊenika u Svetiπtu dok prolaze kroz vrijeme nevolje. Oni koji dobiju peËat æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpunosti odraæavati Isusov lik. Vidjela sam i da su mnogi odbijali tako potrebnu pripremu, a Ëekali su vrijeme “osvjeæenja” i “kasnog daæda” da ih pripremi da opstanu u dan Gospodnji i æive u Njegovoj prisutnosti. O, koliko mnogo njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez zaklona! Oni su odbacili pripremu koja im je bila toliko potrebna i zato nisu mogli primiti osvjeæenje koje ih sve mora pripremiti da æive pred svetim Bogom. Oni koji ... nisu oËistili svoje duπe posluπnoπÊu cijeloj istini ... pojavit Êe se u vrijeme nevolje i vidjeti da su trebali biti oblikovani i skladni za gradnju. Ali tada neÊe biti ... Posrednika da se moli za njihov sluËaj pred Ocem. Prije ovog vremena izreËena je izuzetno uzviπena vijest: “Tko Ëini nepravdu, neka je joπ Ëini, tko je neËist, neka joπ bude neËist; tko Ëini pravdu, neka joπ Ëini pravdu, tko je svet, neka se joπ sveti.” Vidjela sam da nitko nije mogao imati udjela u “osvjeæenju” sve dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebiËnost, ljubav prema svijetu i svladao svaku ruænu rijeË i djelo. Prema tome, trebali bismo se sve viπe i viπe pribliæavati Gospodinu i biti ozbiljni u pripremi, πto Êe nam omoguÊiti da opstanemo u bici u dan Gospodnji. Neka svi pamte da je Bog svet i da nitko osim svetih biÊa ne moæe prebivati u Njegovoj prisutnosti. (EW 71) Danas trebamo bdjeti da se ne uprljamo u rijeËi ili djelu. ... Danas moramo traæiti Boga i biti odluËni da se neÊemo zaustaviti sve dok ne budemo u Njegovoj prisutnosti. Trebali bismo bdjeti, raditi i moliti se kao da je ovo posljednji dan koji nam je dan. Kako bi onda bio ozbiljan naπ æivot. Kako bismo do tanËina pratili Isusa u svim naπim rijeËima i djelima. (5T 200)

39

3. veljaËe

Vrijeme ispitivanja
“Jer Jahve je sveznajuÊi Bog, pravo on prosu uje djela.” (1. Samuelova 2,3) Vidjela sam an ela kako stoji s vagom u rukama vaæuÊi misli i pobude Boæjeg naroda, posebno mladih. Na jednoj strani bile su misli i stremljenja okrenuta k Nebu, a na drugoj misli i pobude usmjerene k zemlji. Na ovoj strani vage nalazilo se Ëitanje romana, misli o odijevanju i pokazivanju, taπtina, ponos itd. O, kakvog li sveËanog trenutka! Boæji an eli stoje s vagama mjereÊi misli Njegove toboænje djece — onih koji tvrde da su mrtvi za svijet, a æivi za Boga. Strana vage koja je bila natovarena zemaljskim mislima, taπtinom i ponosom brzo se spustila. Strana s mislima i pobudama usmjerenim k Nebu podigla se istom brzinom kojom se druga spustila. O, kako je ta bila lagana! Ja mogu reÊi ono πto sam vidjela, ali nikada ne mogu prikazati uzviπen i slikovit prizor koji je ostao u mojem umu kad sam vidjela an ela s vagom kako mjeri misli i teænje Boæjeg naroda. An eo je rekao: “Mogu li ovakvi uÊi u Nebo? Ne, ne, nikada! Reci im da je nada koju sada gaje uzaludna i ako se brzo ne pokaju i ne dobiju spasenje, moraju poginuti.” ... Pokazano mi je da se mnogi mjere izme u sebe i uspore uju svoj æivot sa æivotima drugih. Tako ne bi trebalo biti. Nama nitko nije dan kao primjer osim Krista. On je naπ istinski Uzor i svatko bi se trebao boriti i isticati u oponaπanju Njega. ... Vidjela sam da neki joπ uvijek ne znaju πto je to samoodricanje ili ærtvovanje, niti πto znaËi patiti zbog istine. Ali nitko neÊe doÊi na Nebo a da se nije ærtvovao. Trebao bi se njegovati Duh samoodricanja i poærtvovnosti. Neki nisu ærtvovali sebe, svoje vlastito tijelo na oltar Bogu. Oni popuπtaju æustrom, hirovitom temperamentu, udovoljavaju svojem apetitu i uga aju svojim vlastitim, osobnim probicima ne obaziruÊi se na Boga. Oni koji se æele ærtvovati za vjeËni æivot, imat Êete ga. On je vrijedan patnje, razapinjanja svojeg ‘ja’ i ærtvovanja svakog idola. VjeËna slava nadmaπuje sve zemaljske radosti. (1T 124—126)

40

4. veljaËe

HoÊeπ li izdræati kuπnju?
“SjeÊaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih Ëetrdeset godina da te ponizi, iskuπa i dozna πto ti je u srcu: hoÊeπ li dræati zapovijedi njegove ili neÊeπ.” (Ponovljeni zakon 8,2) Bog Êe iskuπati svoj narod. ... Da je poruka (objavljena 1844. godine) kratko trajala, kao πto su mnogi pretpostavljali, ne bi bilo vremena da razviju svoj karakter. Mnogi su bili pokrenuti osjeÊajima, a ne zbog naËela i vjere, i ova sveËana poruka, puna strahopoπtovanja, uzdrmala ih je. Ona je djelovala na njihove osjeÊaje i pobu ivala njihove strahove, ali nije ispunila djelo koje je Bog odredio. ... Bog nastavlja voditi svoj narod korak po korak. On ih dovodi do razliËitih mjesta s namjerom da pokaæu πto im je u srcu. Neki izdræe do prvog stupnja, ali padnu na sljedeÊem. ©to se dalje ide, srca se viπe ispituju i kuπaju. Kad bi narod koji se izdaje kao Boæji vidio da se njihova srca protive ispravnom djelovanju, to bi ih uvjerilo da imaju posao koji trebaju obaviti da bi pobijedili. ... Neki su voljni biti iskuπani na jednoj toËki, ali kada ih Bog dovede do druge probne toËke, oni ustuknu i povuku se jer vide da to izravno poga a njihove omiljene idole. Ovdje oni imaju priliku vidjeti πto se nalazi u njihovim srcima koja iskljuËuju Isusa. Oni veliËaju neπto viπe od istine i njihova srca nisu spremna primiti Isusa. Pojedinci se ispituju i dobivaju dulje vrijeme da bi se vidjelo jesu li ærtvovali svoje idole. ... Oni koji se pojavljuju na svakom ispitu i poloæe ga bez obzira na cijenu, oni koji su obraÊali pozornost na savjet Istinitog Svjedoka, primit Êe kasnu kiπu i tako biti spremni za odlazak na Nebo. Bog iskuπava svoj narod u ovom svijetu. ... Ovdje, u ovom svijetu, u ovim posljednjim danima, ljudi Êe pokazati koja sila utjeËe na njihova srca i upravlja njihovim djelima. Ako je to sila boæanske istine, ona Êe voditi k dobrim djelima. Ona Êe uzdiÊi primatelja, oplemeniti njegovo srce i uËiniti ga velikoduπnim, baπ kao πto je njegov Gospodin Bog. ... Mladi i stari, Bog vas sad ispituje. Vi odluËujete o svojoj vjeËnoj sudbini. (1T 186—189)

41

5. veljaËe

Pouzdan vodiË
“Ali budite izvrπioci rijeËi, a ne samo sluπaoci koji zavaravaju sami sebe!” (Jakov 1,22) Bog poziva one koji poznaju Njegovu volju da budu izvrπitelji Njegove rijeËi. Slabost, poloviËnost srca i neodluËnost izazivaju sotonske napade, a one koji dopuπtaju ovim karakternim crtama da se razvijaju, uzburkani valovi kuπnji beznadno Êe povuÊi u dubinu. Od svakoga tko priziva Kristovo ime zahtijeva se da raste do punog rasta visine Kristove, æivog vo e krπÊana. Svima nama potreban je vodiË kroz mnoge tjesnace u æivotu, kao πto je mornarima potreban kormilar za plovidbu izme u podvodnih grebena ili niz rijeku punu sprudova; a gdje se ovakav vodiË moæe naÊi? Mi vam ukazujemo ... na Bibliju. Nadahnuta od Boga i pisana od strane svetih ljudi, ona ukazuje, s velikom jasnoÊom i preciznoπÊu, duænosti i starih i mladih. Ona uzdiæe um, omekπava srce i daje blagost i svetu radost duhu. Biblija prikazuje savrπen uzor karaktera. Ona je nepogreπivi vodiË u svim okolnostima, do kraja æivotnog puta. Uzmite je kao svojeg savjetnika, pravilo vaπeg svakidaπnjeg æivota. ... U Svetom pismu, skriveno od povrπnog tragaËa, leæi na tisuÊe dragulja istine. Rudnik istine nikada se ne moæe iscrpsti. ©to viπe istraæujete Pismo poniznog srca, to Êe veÊe biti vaπe zanimanje i osjeÊat Êete veÊu æelju da uskliknete s Pavlom: “O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Boæjega! Kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistraæivi njegovi putovi!” Svakoga dana trebali biste nauËiti neπto novo iz Svetog pisma. Istraæujte ga kao zakopano blago jer ono sadræi rijeËi vjeËnog æivota. Molite se za mudrost i razumijevanje da biste razumjeli ove svete spise. Kad biste to joπ danas uËinili, naπli biste novu slavu u Boæjoj rijeËi. OsjeÊali biste da ste primili novo i dragocjeno svjetlo o predmetima u vezi s istinom, a Sveto pismo bi stalno dobivalo novu vrijednost u vaπim oËima. ... Marljivo koristite sva sredstva milosti da se preobrazi vaπ karakter i da biste mogli uzrasti do pune visine muπkaraca i æena u Kristu Isusu. (5T 263—267)

42

6. veljaËe

Spremni na odgovor
“©tujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraæi razlog nade koja je u vama.” (1. Petrova 3,15) Pokazano mi je da mnogi koji govore da poznaju sadaπnju istinu, zapravo ne znaju πto vjeruju. Oni ne razumiju svjedoËanstva svoje vjere. Ne cijene rad za ovo posljednje vrijeme. Kada do e vrijeme kuπnje, neki ljudi koji sada propovijedaju drugima shvatit Êe, zahvaljujuÊi poloæaju koji zauzimaju, da ima mnogo stvari na koje ne mogu dati nijedan zadovoljavajuÊi odgovor. Sve dok na ovakav naËin ne budu ispitani, oni neÊe biti svjesni svojeg velikog neznanja. U crkvi ima mnogo onih koji misle da razumiju ono πto govore. Ali sve dok ne do e do borbe, oni neÊe znati svoju vlastitu slabost. Kada budu odvojeni od onih koji su vjerni, prisiljeni da stoje sami i objasne svoje vjerovanje, bit Êe iznena eni kad vide koliko su zbrkane njihove misli o onome πto su prihvatili kao istinu. ... Bog Êe podiÊi svoj narod. Ako druga sredstva propadnu, meu njih Êe se uvuÊi krivovjerja koja Êe ih reπetati odvajajuÊi kukolj od pπenice. Gospodin poziva sve koji vjeruju Njegovoj rijeËi da se probude iz sna. Dragocjeno svjetlo je doπlo, upravo ono koje odgovara ovom vremenu. ... Vjernici se ne smiju oslanjati na pretpostavke i pogreπne predodæbe o istini. Njihova vjera mora biti Ëvrsto utemeljena na rijeËi Boæjoj da, kad do e vrijeme kuπnje i budu izvedeni pred vijeÊa da odgovaraju za svoju vjeru, mogu dati razlog svoje nade koja je u njima, s krotkoπÊu i poniznoπÊu. (5T 707,708) Kristovi sluge ne trebaju pripremiti unaprijed smiπljen govor koji Êe iznijeti kada budu izvedeni na sasluπanje zbog svoje vjere. Njihova priprema treba se odvijati iz dana u dan tako da skupljaju dragocjene istine Boæje rijeËi u svoja srca. Oni se trebaju hraniti Kristovim naukom i molitvom ojaËati svoju vjeru. A onda, kada budu izvedeni na sud, Sveti Duh Êe ih podsjetiti na istine koje Êe doprijeti do srca onih koji Êe doÊi sluπati. Bog Êe uËiniti da znanje, steËeno marljivim istraæivanjem Svetog pisma, zablista u njihovom umu u pravo vrijeme kada to bude potrebno. (CSW 40,41) 43

7. veljaËe

Jelo koje zadovoljava
“Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6) Kad bi oni muπkarci i æene koji su zadovoljni svojim zakræljalim, obogaljenim stanjem u pogledu boæanskih stvari bili iznenada odvedeni na Nebo i za trenutak promatrali uzviπeno, sveto stanje savrπenosti kakvo je tamo oduvijek — gdje je svaka duπa ispunjena ljubavlju a svako lice zraËi radoπÊu, postavljam pitanje: Mogu li se takve duπe pomijeπati s nebeskim mnoπtvom, pjevati zajedno s njima i podnijeti Ëistu, uzviπenu slavu koja zraËi iz Boga i Janjeta? O, ne! ... Samo oni koji su uvjeæbali svoj um da uæiva u duhovnim stvarima mogu biti preneseni na Nebo i ne mogu biti uniπteni ËistoÊom i uzviπenom nebeskom slavom. Vi moæete dobro poznavati umjetnost, moæete biti upuÊeni u znanost, briljirati u glazbi i pisanju, vaπe opho enje moæe biti ugodno vaπim suradnicima, ali kako ovo moæe doprinijeti vaπoj pripremi za izlazak pred Boæji sud? Nemojte se zavaravati. Bog nije laæljivac. Niπta osim svetosti ne moæe vas pripremiti za Nebo. Samo iskrena, praktiËna poboænost moæe vam dati Ëist, uzviπen karakter i omoguÊiti vam da do ete u prisutnost Boga koji prebiva u nepristupaËnom svjetlu. Nebeski karakter morate steÊi na Zemlji ili ga nikada neÊete steÊi. (2T 266,267) Æelja za dobrim djelima i istinskom svetoπÊu ispravna je dok god postoji; ali ako se tu zaustavite, neÊe vrijediti niπta. Dobre namjere su ispravne, ali pokazat Êe se beskorisnima ako ih odluËno ne provedete. Mnogi Êe biti izgubljeni æeleÊi biti krπÊani, ali nisu poduzeli ozbiljne napore; zbog toga Êe biti izmjereni na tezulji i naÊi Êe se laki. Volja se mora vjeæbati u pravom smjeru. Ja æelim biti krπÊanin cijelim srcem. Æelim spoznati duljinu i πirinu, visinu i dubinu savrπene ljubavi. Sluπajte Isusove rijeËi: “Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se nasititi.” Krist je dao mnogo toga πto siti duπu koja je gladna i æedna pravednosti. (2T 265,266)

44

8. veljaËe

Moralna nezavisnost
“Zato izi ite izme u njih i odvojite se — veli Gospodin! Ne dotiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti! Ja Êu vam biti Otac, a vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin SvemoguÊi.” (2. KorinÊanima 6,17.18) Mnogi danas imaju koprenu na svojim licima. Ova koprena je sklonost k obiËajima i djelima svijeta, koja skriva od njih Gospodnju slavu. Bog æeli da upiremo svoj pogled na Njega kako bismo izgubili zanimanje za stvari ovoga svijeta. Kad istina u e u praktiËan æivot, mjerilo treba podizati sve viπe i viπe da bi odgovorio na zahtjeve Biblije. Za ovo Êe biti potrebno odbijanje svjetovne mode, obiËaja, djela i naËela. Svjetovni utjecaji poput morskih valova udaraju na Kristove sljedbenike da ih odvoje od pravih naËela Njegove krotkosti i milosti. Ali mi moramo stajati Ëvrsto uz naËela kao stijena. To Êe zahtijevati moralnu snagu, a one, Ëije duπe nisu priËvrπÊene za vjeËnu Stijenu, zbrisat Êe bujica svjetovnosti. Moæemo ostati stajati Ëvrsto jedino ako je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu. Moralna nezavisnost je u potpunosti na mjestu kada se protivi svijetu. Ako se potpuno pokorimo Boæjoj volji, bit Êemo postavljeni na mjesto koje pruæa prednost i uvidjet Êemo potrebu da se odvojimo od obiËaja i postupaka svijeta. Ne smijemo podiÊi svoja mjerila samo malo viπe od svjetovnih, veÊ trebamo uËiniti odluËnu i vidljivu razliku. ... Nije lako dobiti neprocjenjivo blago vjeËnog æivota. Nitko ne moæe postiÊi ovo i biti povuËen bujicom svijeta. On mora iziÊi iz svijeta, odvojiti se i ne doticati se neËistoÊe; ne moæe se ponaπati svjetovno a da ga ne odvuËe koloteËina svijeta. Nitko ne moæe ostvariti bilo kakav napredak bez stalnog napora. Onaj tko æeli pobijediti, mora se Ëvrsto dræati Krista. On se ne smije osvrtati unatrag, veÊ dræati pogled uvijek gore, dobivajuÊi milost za miloπÊu. Oprez je cijena sigurnosti. ... Kraj svemu je tu. Sada su potrebni naoruæani i opremljeni ljudi da se bore za Boga. (6T 146—148)

45

9. veljaËe

Ima li ovdje idola?
“DjeËice, Ëuvajte se idola!” (1. Ivanova 5,21) Svako istinsko Boæje dijete bit Êe reπetano kao pπenica i u tom procesu svako zadovoljstvo koje odvraÊa misli od Boga mora biti ærtvovano. U mnogim obiteljima police iznad kamina, ormari i stolovi ispunjeni su ukrasima i slikama. ... Zbog toga misli koje bi trebale biti usmjerene k Bogu i nebeskim stvarima, okrenute su prema obiËnim stvarima. Zar ovo nisu primjeri idolopoklonstva? Zar ne bi trebalo da novac, potroπen na ovaj naËin, bude iskoriπten na blagoslov ËovjeËanstvu da olakπa patnju, odjene gole i nahrani gladne? Ne bi li to trebalo staviti u Gospodnju riznicu kako bi napredovalo Njegovo djelo i izgradilo se Njegovo nebesko kraljevstvo na Zemlji? Ovo pitanje je od velikog znaËenja i namijenjeno je vama da se spasite od grijeha idolopoklonstva. Blagoslov Êe doÊi na vaπe duπe ako posluπate rijeË koju je izgovorio Svetac Izraelov: “Nemoj imati drugih bogova uza me.” Mnogi se nepotrebno brinu i uzrujavaju posveÊujuÊi vrijeme i misli nepotrebnim ukrasima kojima pune svoje kuÊe. Potrebna je Boæja sila da ih izvuËe iz ovoga jer su sve te namjere i svrhe idolopoklonstvo. Onaj koji ispituje srca æeli odvojiti svoj narod od svake vrste idolopoklonstva. Neka se rijeË Boæja, blagoslovljena knjiga æivota, na e na stolovima na kojima se sada nalaze beskorisni ukrasi. Troπite svoj novac na knjige koje Êe biti sredstvo prosvjetljenja uma kad je u pitanju istina za sadaπnje vrijeme. ... »vrsto dræite Gospodnju rijeË kao blago beskonaËne mudrosti i ljubavi. Ova je knjiga vodiË koji ukazuje na stazu prema Nebu. ... O, kada biste istraæivali Sveto pismo srcem koje se moli i duhom koji je predan Bogu! O, kada biste razgledali svoja srca kao s upaljenom svjetiljkom i prekinuli i najtanju nit koja vas vezuje za svjetovne navike koje okreÊu um od Boga! Molite Boga da vam pokaæe sve ono πto odvlaËi vaπe misli i osjeÊaje od Njega. Bog je dao Ëovjeku svoj sveti Zakon kao Njegovo mjerilo karaktera. Ovaj Zakon pomoÊi Êe vam da uvidite i pobijedite svaki nedostatak svojeg karaktera. Moæete se odvojiti od svakog idola i povezati se s Boæjim prijestoljem zlatnim lancem milosti i istine. (2SM 317,318) 46

10. veljaËe

Ispitujte svoje srce
“Sami sebe istraæite! Ili ne poznajete sebe — ta Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima.” (2. KorinÊanima 13,5) Niπta nije podmuklije od lukavπtine grijeha. On je bog ovoga svijeta koji vara, zasljepljuje i vodi k uniπtenju. Sotona ne dolazi odjednom sa svojom strijelom kuπnje. On maskira ove kuπnje sliËnoπÊu s dobrim. ... Kad zavedene duπe naËine prvi korak, spremne su i za sljedeÊi. ... O, kako Sotona bdije da vidi kako Êe spremno zagristi njegov mamac kreÊuÊi se upravo onom stazom koju im je on pripremio! ... Mi se moramo temeljito preispitati i istraæivati u svjetlu Boæje rijeËi. Jesam li zdrav ili sam truo u srcu? Jesam li obnovljen u Kristu ili sam joπ uvijek tjelesan u srcu, a izvana obuËen u novu haljinu? Stanite pred Boæji sud i pogledajte u Njegovom svjetlu postoji li neki skriveni grijeh, neko bezakonje ili idol kojeg se niste odrekli. Molite se ... kao nikada dosad da vas ne prevare sotonska oru a i da se ne predate nepromiπljenosti, bezbriænosti i taπtini duha. ... Jedan od grijeha koji je ujedno i jedan od znakova posljednjeg vremena jest da oni koji se izdaju za krπÊane viπe vole zadovoljstva nego Boga. Ispitujte iskreno svoje duπe. Pozorno istraæujte. Koliko malo njih nakon iskrenog ispitivanja moæe pogledati u Nebo i reÊi: “Ja volim viπe Boga nego zadovoljstva.” Takoer malo njih moæe reÊi: “Mrtav sam svijetu i kada se pojavi Onaj koji je moj æivot, pojavit Êu se i ja s Njim u slavi.” Kakve li Boæje ljubavi i milosti! Dragocjene li blagodati! Ona je vrednija od najËistijeg zlata. Ona uzdiæe i oplemenjuje duh iznad svih drugih naËela. Upravlja srce i osjeÊaje k Nebu. Dok drugi oko nas mogu biti zaokupljeni taπtinom svijeta, traæenjem zadovoljstava i ludostima, naπ æivot je na nebesima odakle oËekujemo Spasitelja. Duπa se uzdiæe Bogu i traæi mir i oprost, pravednost i istinsku svetost. Razgovor s Bogom i razmiπljanje o nebeskim stvarima preobraæava duπu u Kristovo obliËje. (MYP 83,84)

47

11. veljaËe

Potraga za pitanjima
“Tko Êe uziÊi na goru Jahvinu, tko Êe stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke Ëiste i srce neduæno: duπa mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo.” (Psalam 24,3.4) Duπa koja je sjedinjena s Kristom ... borit Êe se protiv svih prijestupa i prilaza grijehu. Ona svakoga dana postaje sve viπe nalik jarkoj i blistavoj svjetlosti i pobje uje. Ona napreduje iz snage u snagu, a ne iz slabosti u slabost. Neka nitko ne prevari svoju duπu u ovom pitanju. Ako gajite ponos, samopoπtovanje, ljubav za visokim poloæajem, taπtinu, nesvete teænje, gun anje, nezadovoljstvo, gorËinu, zle rijeËi, laæ, prijevaru i klevetanje, Krist ne prebiva u vaπem srcu. ... Morate imati krπÊanski karakter koji Êe biti Ëvrst. ... Mora doÊi do potpunog preokreta me u onima koji govore da vjeruju u istinu ili Êe propasti na dan suda. Boæji narod mora dostignuti visoka mjerila. On mora biti sveti narod, poseban narod, izabrani rod — gorljiv za Ëinjenjem dobrih djela. Krist nije umro za vas da biste gajili strasti, ukus i navike ljudi iz svijeta. ... Nitko ne ulazi na vrata slave osim onoga tko svoje srce usmjerava tamo. Stoga pitam: Smetaju li vam ovozemaljske stvari? Jesu li vaπe misli Ëiste? Udiπete li ozraËje Neba? Imate li na sebi kakvu prljavπtinu? ... Jeste li ozbiljni i posveÊeni sluæeÊi Bogu u ËistoÊi i ljepoti svetosti? Iskreno postavite sebi pitanje: Jesam li Boæje dijete ili nisam? ... Svim naπim crkvama potrebna je temeljita promjena. PreobraæavajuÊa sila Boæja mora doÊi u crkvu. ... Ne odga ajte dan pripreme. Ne spavajte nepripremljeni, bez ulja u svojim uljanicama. ... Ne ostavljajte pitanje u pogubnoj neizvjesnosti. Iskreno se pitajte: Jesam li me u spaπenima? HoÊu li izdræati? Samo onaj tko je ubijelio svoje ruke i oËistio svoje srce, odræat Êe se toga dana. (TM 441—443) Prednost je svakog Boæjeg djeteta da bude pravi krπÊanin iz trenutka u trenutak; tada Êe cijelo Nebo stati na njegovu stranu. (TM 440,441)

48

12. veljaËe

Usu ujeπ li se biti drugaËiji?
“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti puk, narod odre en za Boæju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1. Petrova 2,9) Upozorenje da Sin »ovjeËji treba uskoro doÊi obavijen nebeskim oblacima, postalo je mnogima obiËna bajka. Oni su prestali Ëekati i bdjeti. SebiËni, svjetovni duh koji se pokazuje u æivotu, otkriva osjeÊaje srca: “NeÊe moj gospodar joπ za dugo doÊi.” ... Isti duh sebiËnosti i prilago avanja svjetovnim obiËajima postoji u naπe vrijeme kao i u Noino. Mnogi koji govore da su Boæja djeca u velikoj mjeri slijede svoje svjetovne teænje i na taj naËin govore laæ o onome za πto se izdaju. Oni Êe saditi i graditi, kupovati i prodavati, jesti i piti, æeniti se i udavati sve do posljednjeg trenutka svoje kuπnje. Ovo je stanje velikog broja naπih vjernika. ... Moja duπa je æalosna kad vidim veliki nedostatak duhovnosti me u nama. Moda i obiËaji svijeta, oholost, ljubav prema zabavama, æelja za pokazivanjem, ekstravagancija u odijevanju, stjecanje kuÊa i imanja — ovim se potkradaju Boæje riznice gomilajuÊi za sebe sredstva koja bi se trebala uporabiti za slanje svjetla istine svijetu. ... Djeca svjetla i dana ne trebaju oko sebe skupljati sjene noÊi i tame koje obavijaju nepravedne radnike. Naprotiv, oni trebaju vjerno obavljati svoje duænosti kao nositelji svjetla primajuÊi svjetlo od Boga da svijetli onima koji su u tami. Gospodin zahtijeva od svojeg naroda da se dræi svoje besprijekornosti ne dohvaÊajuÊi se i ne oponaπajuÊi ono πto Ëine neznaboπci. KrπÊani Êe u ovom svijetu biti “izabrani rod, sveti puk” slaveÊi Onoga koji ih je pozvao “iz tame u svoje Ëudno svjetlo”. Ovo svjetlo ne smije potamnjeti, veÊ sjati sve sjajnije i sjajnije sve do savrπenog dana. ... Uzbudljiva istina koja odzvanja u naπim uπima veÊ mnogo godina “Gospod je blizu; budite spremni”, nije niπta manje istinita danas nego kada smo po prvi put Ëuli tu poruku. (5T 9—14)

49

13. veljaËe

IπËupajte svako sjeme sumnje
“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vrπenjem volje Boæje postignete obeÊanje. ... A mi ne pripadamo onima koji otpadaju da propadnu, nego onima koji vjeruju da spase duπu.” (Hebrejima 10,35-39) Vidjela sam da se sada nalazimo u nemirnom vremenu. Sotona radi svim svojim silama da istrgne duπe iz Kristove ruke i navede ih da pogaze Boæjeg Sina. ... Karakter se razvija. Boæji an eli odmjeravaju moralnu vrijednost. Bog ispituje i iskuπava svoj narod. An eo mi je rekao ove rijeËi: “Pazite, braÊo, da ni u jednome od vas ne bude zlo srce nevjerovanja, da se ne odvajate od æivog Boga. Savjetujte jedan drugoga svaki dan, dok joπ ima vremena, kako ne bi nijedan od vas bio neosjetljiv za prijevarnost grijeha. Mi smo sudionici s Kristom ukoliko povjerenje kakvo je bilo u poËetku zadræimo Ëvrsto sve do kraja.” Bogu nije drago da bilo tko od Njegovog naroda koji je poznavao silu Njegove milosti govori o svojim sumnjama i na taj naËin uËini sebe sotonskim kanalom za prenoπenje sumnji drugima. Sjeme nevjerovanja i zla koje je posijano ne Ëupa se spremno. Sotona ga hrani svakog Ëasa i ono buja i uËvrπÊuje se. Dobro sjeme koje je posijano treba njegovati, zalijevati i njeæno se brinuti oko njega zato πto svaki otrovan utjecaj spreËava rast i Ëini da ono vene. Sotonski napori su sada snaæniji nego ikada prije jer on zna da je njegovo vrijeme da vara kratko. ... Boæji narod bit Êe reπetan, kao πto se pπenica reπeta na situ sve dok se sav korov ne odvoji od Ëistog zrna. Mi trebamo traæiti Krista kao primjer i oponaπati Ga kao ponizan uzor. ... Pokazana mi je nagrada svetaca, besmrtna baπtina. Zatim mi je pokazao koliko je mnogo Boæji narod podnio za istinu i da Êe smatrati kako su Nebo dobili vrlo jeftino. Oni smatraju da patnje ovog sadaπnjeg vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja Êe im biti otkrivena. Narod Boæji u ovom posljednjem vremenu bit Êe iskuπavan. Ali Ëim pro e njihova posljednja kuπnja, oni Êe primiti dar vjeËnog æivota. (1T 429—432)

50

14. veljaËe

Duhovni div ili patuljak?
“BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni, od svake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπenstvu svoju svetost u strahu Boæjemu!” (2. KorinÊanima 7,1) Gospodin preispituje i popravlja ljude koji govore da dræe Njegov Zakon. On ukazuje na njihove grijehe i otkriva njihovu pokvarenost zato πto ih æeli odvojiti od svih grijeha i greπnosti da bi mogli usavrπiti svetost u Njegovom strahu i biti spremni umrijeti u Gospodinu ili biti preneseni na Nebo. ... Bog ne prihvaÊa niπta osim ËistoÊe i svetosti. Jedna mrlja, bora, mana u karakteru, zauvijek Êe ih odvojiti od Neba zajedno sa svom njegovom slavom i bogatstvom. (2T 453) VeÊina toboænjih krπÊana nemaju osjeÊaj duhovne snage koju su mogli dobiti da su bili ambiciozni, gorljivi i ustrajni u nastojanju da dobiju znanje o boæanskim stvarima kao πto su æeljeli dobiti jadne, prolazne stvari ovoga svijeta. Mnoπtvo onih koji se izdaju za krπÊane zadovoljni su da budu duhovni patuljci. Oni nemaju sklonosti traæiti najprije kraljevstvo Boæje i Njegovu pravednost; otuda je poboænost tajna koju oni ne mogu razumjeti. Oni ne poznaju Krista iz vlastita iskustva. (2T 453,454) Mnogo toga je pripremljeno za one koji iskreno, ozbiljno i razumno pristupaju usavrπavanju svetosti u strahu Gospodnjem. Snaga, milost i slava omoguÊene su po Kristu i sluæbeni an eli ih donose baπtinicima spasenja. Nitko nije tako nizak, tako pokvaren i zao da ne moæe u Isusu koji je za njega umro naÊi snagu, ËistoÊu i pravednost ukoliko se odrekne svojih grijeha, prestane s pokvarenoπÊu i okrene se svim svojim srcem æivome Bogu. On Ëeka da mu skine njegove haljine, umrljane i uprljane grijehom i obuËe bijelu, svijetlu haljinu pravednosti i poziva ga da æivi, a ne da umre. U Njemu on moæe procvjetati. Njegove grane neÊe uvenuti niti biti bez plodova. Ako poËiva u Njemu, moæe izvlaËiti æivotnu snagu i hranu od Njega, biti proæet Njegovim Duhom, hoditi kao πto je On hodio, nadvladati kao πto je On nadvladao i biti uzviπen do Njegove desnice. (2T 453,454)

51

15. veljaËe

Mudri ili ludi?
“Tada Êe biti s kraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica koje uzeπe svoje svjetiljke te izi oπe u susret zaruËniku. Pet ih bijaπe ludih, a pet mudrih.” (Matej 25,1.2) Ne smijemo se zadovoljavati miπlju da smo spaπeni zato πto smo vjernici Crkve, dok, zapravo, ne dajemo nikakvo svjedoËanstvo da smo primili Kristovo obliËje, veÊ se vraÊamo starim navikama i pletemo svoje haljine nitima svjetovnih ideja i obiËaja. ... Deset djevica bdiju u noÊi ovozemaljske povijesti. Sve govore da su krπÊanke. Sve su pozvane, imaju ime, svjetiljku i sve tvrde da obavljaju Boæju sluæbu. Naizgled svaka od njih Ëeka Njegovo pojavljivanje. Ali pet to i æele. Drugih pet naÊi Êe se zbunjene, potiπtene, izvan dvorane za gozbu. (RH 31. listopada 1899.) Mi smo prikazani ili kao mudre ili kao lude djevice. Ima mnogo onih koji neÊe ostati kraj Isusovih nogu niti uËiti od Njega. Oni ne poznaju Njegove putove, a nisu spremni ni za Njegov dolazak. Oni se pretvaraju da Ëekaju svojega Gospodina. Nisu bdjeli i molili se s takvom vjerom koja radi s ljubavlju i Ëisti duπu. Bezbriæno su æivjeli. »uli su i pristali uz istinu, ali je nikada nisu primijenili u svojem praktiËnom æivotu. Njihove svjetiljke nisu napunjene uljem milosti i oni nisu spremni uÊi na svadbenu veËeru Janjeta. (RH 31. listopada 1899.) Nemojte biti poput ludih djevica koje su uzele kao gotovu Ëinjenicu da su Boæja obeÊanja njihova, a nisu slijedile ozbiljne Kristove opomene. Krist nas uËi da samo ime ne znaËi niπta. “Ako netko æeli iÊi za mnom,” kaæe On, “neka se odreËe sebe, uzme svoj kriæ i po e za mnom.” ... Kada pro emo Boæji ispit u procesu ËiπÊenja i oplemenjivanja; kada vatra iz peÊi saæeæe trosku i pojavi se pravo zlato Ëistog karaktera, joπ uvijek moæemo reÊi s apostolom Pavlom: “Ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (RH 31. listopada 1899.)

52

16. veljaËe

Sada — uvijek sada
“Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana ni Ëasa.” (Matej 25,13) Kristov dolazak bit Êe kao da je ponoÊ kad svi spavaju. Dobro Êe biti da svatko ima sre ene raËune prije zalaska sunca. Sva djela jedne osobe trebala bi biti ispravna, a svi njezini odnosi s drugim ljudima sre eni. Svako nepoπtenje, sva greπna djela moraju biti uklonjena. Ulje milosti trebalo bi biti u naπim svjetiljkama. ... Uistinu Êe biti æalosno stanje duπe koja je imala obliËje poboænosti, ali se odrekla njezine sile; koja je govorila “Kriste, Gospodine, Gospodine”, a ipak nije imala Njegovo obliËje i na Ëelu napisano Njegovo ime. ... Bog je milostivo odredio dan kuπnje, vrijeme ispita. On poziva: “Traæite Gospoda dok se moæe naÊi, prizivajte ga dokle je blizu.” ... Danas poziva milostivi glas i Isus vuËe ljude uzicama svoje ljubavi. Ali doÊi Êe dan kada Êe Isus obuÊi osvetniËku odoru. ... Greπnost ËovjeËanstva raste svakoga dana i kada dostigne odreenu crtu, knjige Êe se zatvoriti i poloæit Êe se raËun. NeÊe viπe biti ærtava okajnica. Gospodin dolazi. Dugo je milost pruæala ruku ljubavi, strpljenja i podnoπenja prema greπnom svijetu. Poziv je bio upuÊen: “Neka se uhvate za moju snagu.” ... Ali ljudi su prezreli Njegovu milost i odbacili Njegovu blagodat. Zaπto Gospodin tako dugo odga a svoj dolazak? Cijela nebeska vojska Ëeka da ispuni posljednji zadatak za ovaj izgubljeni svijet, a ipak posao Ëeka. To je zato πto mnogo onih koji govore da imaju ulja milosti u svojim svjetiljkama nisu postali svjetlo koje gori i sja u svijetu. To je zato πto ima malo misionara. ... Svaki novi tjedan je tjedan manje, svaki novi dan pribliæava nas odre enom vremenu suda. Æalosno je πto ima mnogo onih koji imaju vjeru “na mahove” — vjeru koja zavisi od osjeÊaja i koja je rukovo ena emocijama. “Onaj koji izdræi do kraja, bit Êe spaπen.” Zato pogledajte imate li ulja milosti u svojim srcima. Njegovo posjedovanje izvrπit Êe presudnu razliku na sudu. (RH 27. travnja 1894.)

53

17. veljaËe

Posljednje bdjenje
“Dakle: bdijte, jer ne znate kad Êe doÊi gospodar kuÊe, uveËer, u ponoÊi, kad se oglase pijetli ili ujutro, da ne bi doπao iznenada i naπao vas gdje spavate.” (Marko 13,35.36) Bila mi je prikazana skupina ljudi. ... Njihove oËi bile su usmjerene prema Nebu, a na njihovim usnama rijeËi njihovog Gospodara: “Ono πto kaæem vama, kaæem svima: Bdijte.” ... Gospodin najavljuje odgodu prije nego πto jutro konaËno osvane. Ali im On neÊe dati da se umore niti da se opuste u svojem ozbiljnom bdjenju zato πto zora nije svanula kako su oni oËekivali. ... Vidjela sam da je nemoguÊe biti zaokupljen svjetovnim brigama i uveÊavanjem zemaljskih posjeda a ipak Ëekati i bdjeti kao πto je naπ Spasitelj zapovjedio. An eo je rekao: “Oni su se zatvorili u svijet. Da bi dobili nebesko blago, moraju ærtvovati zemaljsko. Ne mogu posjedovati oba svijeta.” ... Vidjela sam da se u proπlosti smjenjivala straæa za straæom. Bismo li zbog toga trebali biti manje oprezni? O, ne! Sada postoji veÊa potreba za neprekidnim bdjenjem jer je vrijeme kraÊe nego za vrijeme prve straæe ... Ako smo tada bdjeli s postojanom budnoπÊu, koliko je onda veÊa potreba za posebnim bdjenjem za vrijeme te druge straæe! Druga straæa koja prolazi vodi nas k treÊoj i sada nema opravdanja da popustimo u bdjenju. TreÊa straæa poziva na utrostruËenu ozbiljnost. Postati sada nestrpljiv znaËilo bi gubitak sve naπe ozbiljnosti ustrajnog bdjenja dosad. Duga tamna noÊ iskuπava, ali jutro se poznaje po milosti, jer kad bi Gospodar doπao, mnogi bi se naπli nespremnima. Razlog za toliko odga anje jest πto Bog ne æeli da Njegov narod propadne. ... Razlika izme u onih koji vole svijet i onih koji ljube Krista tako je jasna da ne moæe doÊi do pogreπke. Dok svjetovni ljudi ozbiljno i gorljivo nastoje saËuvati zemaljska blaga, Boæji narod se ne slaæe sa svijetom, veÊ svojim ozbiljnim poloæajem straæara na bdjenju pokazuje da je preobraæen, da njegov dom nije na ovom svijetu i da Ëeka bolju zemlju, nebesku domovinu. (2T 192—194)

54

18. veljaËe

Jedini siguran put
“Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.” (Matej 26,41) ©to bih mogla reÊi da podignem ostatak Boæjeg naroda? ... Upozoravam sve one koji ispovijedaju Kristovo ime da temeljito ispitaju sebe i u potpunosti priznaju sve svoje grijehe da bi mogli opstati u dan suda i da bi an eo, koji vodi izvjeπtaj, mogao napisati pokraj njihovog imena — oproπteno. Moj brate, moja sestro, ako ovi dragocjeni trenuci milosti ne budu iskoriπteni, neÊete imati izgovora. Ako ne uËinite poseban napor da se uzdignete, ako ne pokaæete æelju da se pokajete, ovi zlatni trenuci uskoro Êe proÊi i vi Êete biti izmjereni na tezulji i naÊi se lakim. (1T 263) U upozorenju “bdijte i molite” Isus je ukazao na jedini siguran put. Mi moramo bdjeti. Naπa srca su prijevarna. Zaodjenuti smo slaboπÊu i krhkoπÊu ljudskog roda koji Sotona namjerava uniπtiti. Mi moæemo prestati bdjeti, ali naπ neprijatelj nikada nije besposlen. PoznavajuÊi njegovu neumornu budnost, nemojmo spavati kao πto to Ëine drugi, veÊ “bdijmo i budimo trijezni”. Mi se moramo sresti s duhom i utjecajem svijeta, ali ne smijemo dopustiti da oni zaposjednu naπ um i srce. (5T 409) Temeljito ispitajte svoje srce u svjetlu vjeËnosti. Ne skrivajte niπta dok ga ispitujete. Traæite, o, traæite kao za svoj æivot i prekorite sebe, sudite samome sebi i onda vjerom traæite da Kristova krv koja Ëisti otkloni mrlje s vaπeg krπÊanskog karaktera. Ne laskajte sebi i ne opravdavajte se. Budite potpuno iskreni pred sobom. A onda, kada vidite sebe kao greπnika, palog, slomljenog u podnoæju kriæa, Isus Êe vas primiti, prljave kakvi jeste, oprat Êe vas u svojoj krvi i oËistiti od sve vaπe prljavπtine i uËiniti vas spremnima za druπtvo an ela na Ëistom, skladnom Nebu. Tamo nema nesklada i nesuglasica. Svugdje vlada zdravlje, sreÊa i radost. (2T 81) Ovaj svijet je πkola koja poduËava za viπu πkolu, ovaj æivot priprema za æivot koji Êe doÊi. Ovdje se trebamo pripremati za ulazak u nebeske dvorove. Ovdje trebamo dobiti, vjerovati i provoditi istinu sve dok ne budemo spremni za dom sa svetima u slavi. (8T 200)

55

19. veljaËe

Djelotvorna vjera
“Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjereni i trijezni da se moæete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7) Vjerujete li da je kraj svih stvari blizu i da se prizori zemaljske povijesti pribliæavaju svojem kraju? Ako vjerujete, pokaæite svoju vjeru u djelima. Tko ima vjeru, pokazat Êe je. Neki misle da imaju dovoljno vjere, ali, ako je uopÊe i imaju, ona je mrtva jer nije upotpunjena djelima. “Vjera, ako nema djela, mrtva je.” Malo njih ima istinsku vjeru koja ljubavlju djeluje i Ëisti duπu. Ali svi oni koji smatraju da su vrijedni vjeËnog æivota moraju posjedovati moralnu spremnost za njega. “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” Pred vas je postavljena ova zadaÊa. ... Vi morate iskusiti umiranje sebi i morate æivjeti za Boga. “Ako ustaste s Kristom, traæite ono πto je gore gdje Krist sjedi s desne strane Bogu.” Nama ne smije upravljati naπe “ja”. Ponos, samoljublje, sebiËnost, pohlepa, poæuda, ljubav prema svijetu, mrænja, sumnjiËavost, ljubomora i zle misli moraju biti uklonjene i ærtvovane zauvijek. Kada se Krist pojavi, viπe nitko neÊe moÊi ispraviti ova zla da bi bio moralno spreman za Njegov dolazak. Ova se priprema mora dogoditi prije Njegovog dolaska. To treba biti predmet naπih misli, prouËavanja i ozbiljnog ispitivanja. ©to Êemo raditi da bismo se spasili? Kakvo Êe biti naπe ponaπanje da bismo se mogli pokazati dostojnima Boga? Kada ste u kuπnji da gun ate, kritizirate i udovoljavate svojim æeljama srdeÊi se, ranjavajuÊi one koji su oko vas, a tako ËineÊi ranjavate i svoju vlastitu duπu, o! duboko i ozbiljno ispitujte svoju duπu i postavite si pitanje: HoÊu li bez grijeha stati pred prijestolje Boæje? Tamo Êe biti samo bezgreπni. Nitko neÊe biti poveden na Nebo sve dok je njegovo srce puno zemaljske prljavπtine. Najprije se mora ispraviti svaka mana u karakteru, ukloniti svaka mrlja krvlju Kristovom koja Ëisti i nadvladati sve grube, ruæne crte karaktera. (1T 704,705)

56

20. veljaËe

»uvajte se sotonskih oru a
“Duh izriËito veli da Êe u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolske nauke.” (1. Timoteju 4,1) Nakon πto je proπla 1844. godina, mogli smo se susresti s fanatizmom svake vrste. ... Ponovit Êe se iskustvo iz proπlosti. U buduÊnosti Êe sotonsko praznovjerje dobiti novi oblik. Grijesi Êe biti prikazani na privlaËan i laskav naËin. Boæjem narodu bit Êe prikazane laæne teorije, zaodjenute odjeÊom svjetla. Tako Êe Sotona pokuπati prevariti, ako bude moguÊe, i izabrane. Posluæit Êe se mnogim zavodljivim utjecajima; umovi Êe biti hipnotizirani. Pokvarenost svake vrste, sliËna onoj u pretpotopnom svijetu, bit Êe nametnuta da bi zarobila umove. Uzvisivanje prirode kao Boga, neograniËena sloboda ljudske volje, savjeti bezboænika — ovo Sotona koristi kao svoja sredstva koja dovode do sigurnog uniπtenja. On Êe zaposliti moÊ umova da izvrπi svoje zamisli. Najtuænije od svega jest da Êe ljudi pod njegovim laænim utjecajem imati obliËje poboænosti, ali bez istinske veze s Bogom. Poput Adama i Eve, mnogi od onih koji su okusili plod s drveta spoznaje dobra i zla Ëak se i sada hrane prijevarnim zalogajima grijeha. Sotonska oru a oblaËe svoje laæne teorije u privlaËnu odjeÊu, kao πto je Sotona u Edenskom vrtu prikrio svoj identitet od naπih praroditelja govoreÊi preko zmije. Ova se oru a usa uju u ljudske umove πto je krajnje opasno. Sotona Êe svojim hipnotiËkim utjecajem zavladati onima koji se okreÊu od jednostavne Boæje rijeËi da bi se zadovoljili bajkama. To su oni koji su imali najveÊe svjetlo a koje Sotona najustrajnije traæi ne bi li ih uhvatio u zamku. On zna da Êe oni, ako ih uspije prevariti, pod njegovom vlaπÊu zaodjenuti grijeh u odjeÊu pravednosti i mnoge povesti stranputicom. Ja kaæem svima: Bdijte jer Sotona u obliku an ela svjetla dolazi u svaku skupinu krπÊanskih radnika i u svaku crkvu pokuπavajuÊi zadobiti ljude za sebe. Pozvana sam da Boæjem narodu dam upozorenje: “Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati” (GalaÊanima 6,7). (8T 292—294)

57

21. veljaËe

Preruπene kuπnje
“Znam da Êe poslije moga odlaska provaliti me u vas okrutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izme u vas samih diÊi Êe se neki koji Êe nauËavati opaku nauku da odvuku uËenike za sobom.” (Djela 20,29.30) Bog nije mimoiπao svoj narod i izabrao jednog pojedinca ovdje, a drugog ondje kao jedino dostojne da im povjeri svoju istinu. On ne daje jednom Ëovjeku novo svjetlo suprotno postojeÊoj vjeri Crkve. Pri svakoj reformi ustajali su ljudi koji su tvrdili da su je oni primili. ... »ovjek prihvaÊa neke nove i neobiËne ideje za koje se Ëini da se ne sukobljavaju s istinom. On ... govori o njima sve dok mu se ne uËine privlaËnima i vaænima jer ih Sotona ima sposobnost prikazati u laænom svjetlu. Napokon one postanu srediπnja tema koja istiskuje sve ostale, najvaænija toËka oko koje se sve okreÊe, a istina se iskorjenjuje iz srca. ... Ja vas upozoravam da se Ëuvate ovih sporednih pitanja Ëiji je cilj da odvrate um od istine. Zabluda nikada nije bezopasna. Ona nikada ne posveÊuje, veÊ donosi zbunjenost i podvajanje. ... Postoji na tisuÊe zamaskiranih kuπnji koje su pripremljene za one koji imaju svjetlo istine i jedina sigurnost za svakog od nas jest da ne prihvatimo nijedno novo uËenje niti novo tumaËenje Svetog pisma a da ga prvo nismo iznijeli na ocjenu braÊi koja imaju iskustva. Iznesite ga pred njih u poniznom duhu, duhu koji je spreman uËiti s ozbiljnom molitvom. Ako ona ne vide u njemu svjetla, podËinite se njihovom sudu. ... Sotona je stalno na djelu. Ali malo njih ima bilo kakvu predodæbu o njegovoj aktivnosti i prepredenosti. Boæji narod mora biti pripremljen da se odupre ovom lukavom neprijatelju. Sotona se boji ovog otpora. On zna bolje od nas granicu svoje moÊi i kako lako moæe biti svladan ako mu se odupremo i suoËimo s njim. Uz boæansku snagu i najslabije Boæje dijete jaËe je od njega i svih njegovih an ela, i kad bi bilo izloæeno kuπnji, moglo bi dokazati svoju nadmoÊ. Zbog toga je Sotonin korak neËujan, njegovo kretanje potajno i njegovo oruæje maskirano. On se ne usu uje pokazati javno kako ne bi probudio uspavane snage krπÊana i tako ih, zapravo, uputio da se obrate Bogu u molitvi. (5T 291—294) 58

22. veljaËe

Zaπto Krist odga a svoj dolazak
“BraÊo, ovo vam kaæem: vrijeme je kratko.” (1. KorinÊanima 7,29) Boæji an eli u svojoj poruci upuÊenoj ljudima govore da je vrijeme kratko. Meni je to oduvijek bilo pokazivano. ToËno je da je vrijeme duæe nego πto smo oËekivali u ranim danima objavljivanja ove poruke. Naπ Spasitelj nije se pojavio tako brzo kako smo se mi nadali. No je li rijeË Gospodnja pogrijeπila? Nipoπto! Valja imati na umu da su Boæja upozorenja i obeÊanja uvjetovana. Bog je svojem narodu povjerio posao koji treba obaviti na Zemlji. Trebala je biti upuÊena treÊa an eoska vijest, a umovi vjernika trebali su biti usmjereni na nebesko Svetiπte kamo je Krist uπao da pomiri svoj narod s Bogom. Trebalo je nastaviti obnovu subote. Pukotina u Boæjem zakonu mora se popraviti. Vijest se mora objaviti snaænim glasom da bi svi stanovnici Zemlje mogli primiti upozorenje. Boæji narod mora oËistiti svoje duπe posluπnoπÊu istini i biti spreman da bez grijeha stane pred Njim kada do e. Da su se adventisti nakon velikog razoËaranja 1844. godine dræali Ëvrsto svoje vjere i ujedinjeni slijedili boæansku promisao primivπi treÊu an eosku vijest i u sili Svetoga Duha objavili je svijetu ... Gospodin bi silno djelovao zajedno s njihovim naporima, posao bi bio zavrπen i Krist bi veÊ doπao da svojem narodu dade njegovu nagradu. Ali u razdoblju sumnje i neizvjesnosti koja je pratila razoËaranje, mnogi od vjernika adventista napustili su svoju vjeru. ... Tako je posao bio zaustavljen a svijet je ostao u tami. ... »etrdeset godina nevjerovanja, gun anja i buntovniËkog duha izbacilo je stari Izrael iz kanaanske zemlje. Isti grijesi odgodili su ulazak suvremenog Izraela u nebeski Kanaan. Ni u jednom sluËaju Boæja obeÊanja nisu pogrijeπila. Tolike godine u ovome svijetu grijeha i tuge dræi nas nevjera, svjetovnost i neposveÊenost toboænjeg Gospodnjeg naroda. (1SM 67—69)

59

23. veljaËe

Cilj koji treba dostiÊi
“I neka se cijelo vaπe biÊe — duh, duπa i tijelo — saËuva besprijekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista.” (1. Solunjanima 5,23) Kada je Pavao pisao: “I neka se cijelo vaπe biÊe saËuva besprijekorno”, nije savjetovao svojoj braÊi da postave sebi takav cilj koji je za njih nedostiæan. On se nije molio da budu obdareni blagoslovima koji nisu po Boæjoj volji. Znao je da svi oni koji æele biti spremni za susret s Kristom u miru moraju posjedovati Ëist i svet karakter. (CTBH 54) Kada bi adventisti sedmoga dana vrπili ono πto tvrde da vjeruju, kada bi bili iskreni zdravstveni reformatori, oni bi doista bili Ëudo svijetu, an elima i ljudima. Pokazali bi mnogo veÊu æelju za spasenjem onih koji ne poznaju istinu. Velika reforma trebala bi se vidjeti me u ljudima koji tvrde da Ëekaju skori Kristov dolazak. Me u naπim vjernicima joπ uvijek nije provedena zdravstvena reforma. Ima onih koji se trebaju probuditi zbog opasnosti mesne prehrane, koji joπ uvijek jedu æivotinjsko meso i tako ugroæavaju tjelesno, umno i duhovno zdravlje. Mnogi koji su se sada poloviËno odrekli pitanja mesne prehrane otiÊi Êe od Boæjeg naroda i nikada mu se viπe neÊe pridruæiti. MoÊ koja upravlja apetitom odvest Êe u propast tisuÊe, jer da su pobijedili u ovome imali bi moralne snage da pobijede svaku drugu Sotoninu kuπnju. Ali oni koji su robovi apetitu neÊe doprinijeti usavrπavanju krπÊanskog karaktera. Neprestani grijesi ËovjeËanstva tijekom πest tisuÊa godina donijeli su bolest, bol i smrt kao svoj rod. Kako se pribliæavamo kraju vremena, Sotonine kuπnje usmjerene na popuπtanje apetitu bit Êe sve snaænije i sve teæe Êe ih se moÊi pobijediti. Iznova i iznova pokazivano mi je da nas Bog pokuπava vratiti, korak po korak, svojoj prvobitnoj zamisli da Ëovjek æivi od prirodnih proizvoda iz zemlje. Me u onima koji Ëekaju Gospodnji dolazak mesna hrana konaËno Êe biti izbaËena. Meso Êe prestati biti dio njihove prehrane. Uvijek bismo trebali imati u vidu svrπetak i nastojati postojano raditi dok ne do e. (CH 450)

60

24. veljaËe

Nema vremena za

avolji posao

“BuduÊi da Êe se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete dolazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenu raspasti, a poËela u ognju rastopiti!” (2. Petrova 3,11.12) Bitno je da svi znaju kakvo ozraËje okruæuje njihove duπe; sura uju li s neprijateljem pravde i nesvjesno rade njegov posao ili su zdruæeni s Kristom radeÊi Njegov posao. ... Sotona bi bio zadovoljan da osvoji nekoga ili sve da budu njegovi saveznici u slabljenju povjerenja izme u braÊe i sijanju nesklada me u onima koji tvrde da vjeruju u istinu. Sotona moæe ostvariti svoju namjeru najuspjeπnije preko navodnih Kristovih prijatelja koji ne hodaju i ne rade u Kristovim redovima. ... Ovo je dan Gospodnje pripreme. Mi sada nemamo vremena govoriti ono πto i sami ne vjerujemo ili ... raditi avolji posao. Neka svatko bude svjestan kolebljive vjere drugih sijuÊi sjeme zavisti, ljubomore i nejedinstva jer Bog Ëuje rijeËi i sudi ne prema izjavama za i protiv, veÊ po rodovima neËijih djela. ... Ipak se Ëetiri vjetra zadræavaju sve dok Boæji sluge ne dobiju peËat na svojim Ëelima. Onda Êe zemaljske sile postrojiti svoje snage za posljednju veliku bitku. S kakvom bismo ozbiljnoπÊu trebali iskoristiti ovo malo vremena kuπnje πto nam je ostalo! Kako bismo ozbiljno trebali ispitivati sebe! ... Nama je potrebna disciplina duha, ËiπÊenje srca i misli. To ima veÊu vrijednost nego briljantni talenti, sposobnosti ili znanje. Jedan obiËan um koji je nauËio sluπati “Tako kaæe Gospodin”, bolje je pripremljen za Boæje djelo od onih koji imaju sposobnosti, ali ih ne rabe ispravno. ... Ljudi se mogu ponositi svojim znanjem svjetovnih stvari, ali ako ne poznaju pravog Boga, Krista, Put, Istinu i Æivot, oni su naæalost neznalice, a njihovo Êe znanje propasti zajedno s njima. Svjetovno znanje donosi moÊ, ali poznavanje RijeËi koje ima preobraæavajuÊi utjecaj na ljudski um, neprolazno je. (RH 27. studenoga 1900.)

61

25. veljaËe

Sotonina posljednja bitka
“DjeËice, posljednji je Ëas! I, kako ste Ëuli, Antikrist dolazi. I veÊ sad su se pojavili mnogi antikristi; po tome znamo da je posljednji Ëas.” (1. Ivanova 2,18) Neprijatelj se priprema za svoju posljednju bitku protiv Crkve. On se tako prikriva od pogleda da mnogi jedva mogu povjerovati da on doista postoji, a joπ manje mogu biti uvjereni u njegovu zapanjujuÊu aktivnost i silu. ... »ovjek je Sotonin zatoËenik i ima prirodnu sklonost da slijedi njegove upute i odaziva se na njegove pozive. On nema u sebi sile kojom bi se mogao uspjeπno oduprijeti zlu. Samo kada Krist stanuje u njemu æivom vjerom ... Ëovjek se moæe usuditi suoËiti s tako straπnim neprijateljem. Sva druga sredstva obrane potpuno su uzaludna; jedino s Kristom sotonska moÊ je ograniËena. To je ozbiljna istina koju bi svi trebali shvatiti. Sotona je zaposlen svakog trenutka iduÊi tamo-amo, prohodeÊi i obilazeÊi Zemlju, traæeÊi koga bi mogao proædrijeti. Ali iskrena molitva vjere osujetit Êe njegove najjaËe napore. ... Sotona nastoji uvuÊi ostatak Boæjeg naroda u opÊu propast koja dolazi na Zemlju. ©to se viπe pribliæava Kristov dolazak, on Êe biti sve odluËniji i lukaviji u svojim naporima da ga upropasti. Muπkarci i æene ustajat Êe tvrdeÊi da imaju neko novo svjetlo ili neko novo otkrivenje Ëija je namjera da pokolebaju vjeru u znaËajan doga aj. Njihova nauËavanja neÊe izdræati ispit Boæje rijeËi, ali Êe ipak neke duπe biti prevarene. Kruæit Êe laæne glasine i neki Êe biti uhvaÊeni u ovu zamku. ... Mi nikada ne moæemo biti dovoljno budni protiv svih oblika zabluda jer Sotona uporno nastoji odvuÊi ljude od istine. ... Neki ljudi ne posjeduju Ëvrstinu karaktera. Oni su kao napuhani balon i mogu poprimiti bilo koji oblik. ... Ova slabost, neodluËnost i neuËinkovitost moraju biti prevladani. Istinski krπÊanski karakter je nepopustljiv, on se ne moæe mijenjati ili podËinjavati u nepovoljnim okolnostima. Ljudi moraju imati moralnu snagu volje, osobnost koja neÊe podleÊi laskanju, podmiÊivanju ili zastraπivanju. ... Bog je postavio ograniËenja preko kojih Sotona ne moæe prijeÊi. Ta prepreka je naπa najsvetija vjera i ako se izgra ujemo u vjeri, bit Êemo sigurni jer Êe nas Ëuvati Silni. (5T 294—297) 62

26. veljaËe

Kroz nebeska vrata
“Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti ... Prije, naime, nego bijaπe prenesen, primi svjedoËanstvo da je ugodio Bogu.” (Hebrejima 11,5) Mi æivimo u pokvarenom svijetu. ... Zbog pokvarenosti koje ima sve viπe, ljubav mnogih je ohladnjela. Henok je hodio s Bogom tri stotine godina. Sada nas kratkoÊa vremena, izgleda, poæuruje da traæimo pravednost. Moraju li se pred nama pojaviti strahote dana Gospodnjeg da bi nas natjerale na ispravne postupke? Moæemo se ugledati na Henoka. Stotinama godina hodio je s Bogom. On je æivio u pokvareno doba kada se moralna pokvarenost πirila svuda oko njega; pa ipak on je vjeæbao svoj um u posveÊenosti i ljubavi prema ËistoÊi. Vodio je razgovore samo o nebeskim stvarima. Izvjeæbao je svoj um da ide ovim putem i nosio je boæansko obiljeæje. ... I Henok se susretao s kuπnjama kao i mi. Bio je okruæen druπtvom koje prema pravednosti nije bilo niπta viπe prijateljski nastrojeno od ovoga kojim smo mi okruæeni. Zrak koji je udisao bio je zaga en grijehom i pokvarenoπÊu baπ kao i danas, pa ipak, on je æivio svetim æivotom. Bio je neokaljan grijesima koji su vladali u vrijeme u koje je æivio. Prema tome, i mi moæemo ostati Ëisti i neiskvareni. On je bio jedan od predstavnika svetih ljudi koji æive usred opasnosti i pokvarenosti posljednjeg vremena. Zbog svoje vjerne posluπnosti Bogu, bio je prenesen na Nebo. Tako Êe i vjerni, koji su æivi i koji Êe ostati, biti preneseni na Nebo. (2T 121,122) “Blago onima koji su Ëistoga srca, jer Êe Boga vidjeti.” Tri stotine godina, Henok je tragao za ËistoÊom srca da bi mogao biti u suglasju s Nebom. Tri stoljeÊa hodio je s Bogom. Iz dana u dan Ëeznuo je za bliskijom zajednicom s Njim. Zajednica je sve viπe i viπe rasla dok ga Bog nije uzeo k sebi. Stajao je na pragu vjeËnog æivota, samo na korak do zemlje blagoslova. I sada su se vrata otvorila; hod s Bogom, tako dugo odræavan na Zemlji, nastavljen je i on je proπao kroz vrata Svetog Grada, prvi izme u ljudi koji su tamo uπli. ... Bog nas poziva na takvu zajednicu. Karakter onih koji Êe biti otkupljeni prilikom Gospodnjeg drugog dolaska mora biti svet kao πto je bio i Henokov. (8T 331) 63

27. veljaËe

Vi enje je pouzdano
“Jer ovo je vi enje samo za svoje vrijeme; ispunjenju teæi, ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti!” (Habakuk 2,3) Vjera koja je jaËala Habakuka i sve svete i pravedne koji su æivjeli u to teπko vrijeme bila je ona ista vjera koja danas odræava Boæji narod. U najmraËnijim trenucima, u najteæim okolnostima, krπÊanin se moæe osloniti na izvor svekolike svjetlosti i snage. Iz dana u dan, vjerom u Boga, on moæe obnavljati svoju nadu i hrabrost. “A pravednik æivi od svoje vjere.” U sluæbi Bogu ne smije biti maloduπnosti, kolebanja ni straha. Gospodin Êe viπe nego ispuniti najsmjelija oËekivanja onih koji se uzdaju u Njega. On Êe im dati mudrosti u skladu s razliËitim okolnostima u kojima Êe se naÊi. ... Apostol Pavao rjeËito svjedoËi o tome kako se Bog obilno postarao za svaku duπu koja je izloæena kuπnji. Njemu je bilo upuÊeno boæansko obeÊanje: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savrπeno oËituje u slabosti.” Ispunjen zahvalnoπÊu i povjerenjem, Boæji prokuπani sluga je odgovorio: “Zato uæivam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. KorinÊanima 12,9.10) ... Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedoËili proroci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Boæja obeÊanja i koja Ëeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onako kako je to On zamislio. Pouzdana proroËka rijeË konaËno Êe se ispuniti slavnim dolaskom naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista kao Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. Vrijeme Ëekanja moæda izgleda dugaËko, moæda duπu pritiskuju obeshrabrujuÊe okolnosti, mnogi u koje smo se uzdali Êe moæda pasti na putu; me utim, zajedno s prorokom koji je hrabrio Judu u vrijeme nezapamÊenog otpada, uzviknimo puni povjerenja: “Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek sva zemlja zaπuti pred njime!” (Habakuk 2,20) Neka nam uvijek bude u sjeÊanju radosna poruka: “Jer ovo je vi enje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teæi, ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj, jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti ... a pravednik æivi od svoje vjere” (Habakuk 2,3.4) (PK 386—388) 64

28. veljaËe

Siguran zaklon
“Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe zemlja svoju krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih koji su na njoj poklani.” (Izaija 26,21) Stanovnici gradova vrlo brzo i sigurno preuzimaju na svoja le a teret skoro sveopÊe krivnje zbog sve snaænijeg i drskijeg bezakonja. SveopÊu pokvarenost ljudsko pero jednostavno nije sposobno opisati. Svakog dana suoËavamo se s novim sluËajevima sukoba, podmiÊivanja, prijevare; svaki dan Ëitamo potresne izvjeπtaje o nasilju i bezakonju, o ravnoduπnosti prema ljudskim stradanjima, o okrutnom, neljudskom uniπtavanju ljudskih æivota. ... Naπ Bog je milostiv. Prema prijestupnicima svoga Zakona postupa s velikim strpljenjem i njeænom suÊuti. ... Gospodin dugo podnosi ljude i gradove, upuÊujuÊi im u svojoj milosti opomene ne bi li ih spasio od boæanskog gnjeva, ali doÊi Êe vrijeme kad se molbe za milost viπe neÊe usliπavati. ... Stanje u druπtvu, posebice u velikim gradovima mnogih naroda, objavljuje gromkim glasom da je doπao Ëas Boæjeg suda i da je kraj svega zemaljskoga vrlo blizu. Mi stojimo na pragu najveÊe krize svih vjekova. Boæje kazne izlijevat Êe se brzo jedna za drugom — poæari, poplave, potresi, ratovi i krvoproliÊa. ... Priprema se oluja Boæje srdæbe; opstat Êe samo oni koji odgovore na pozive milosti, kao πto su to uËinili stanovnici Ninive poslije Joninog propovijedanja, i prime posveÊenje putem posluπnosti zakonima boæanskog Vladara. Samo Êe se pravednici sakriti s Kristom u Bogu dok ne pro e pustoπenje. Neka molitva naπe duπe bude: “Ja drugog utoËiπta nemam, moja se bespomoÊna duπa samo tebe hvata, Nemoj me, o nemoj me ostaviti, Podupri me i utjeπi ti! Sakrij me, o Spasitelju, sakrij me, Dok ne pro u oluje æivota. Povedi me sigurnim putom u Nebo, O, primi me, primi, u zagrljaj svoj!” (PK 275—278) 65

1. oæujka

Kriza je na pomolu
“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pohara od Sveviπnjeg.” (Joel 1,15) ProroËanstva koja je veliki JA JESAM dao u svojoj RijeËi, i koja se kao karika za karikom uklapaju u lanac doga aja, od vjeËnosti u proπlosti do vjeËnosti u buduÊnosti, govore nam gdje se nalazimo danas i πto se moæe oËekivati u vremenu koje dolazi. Sve ono πto je proroËanstvo najavilo da Êe se zbiti do danaπnjega dana, zapisano je na stranicama povijesti, a mi moæemo biti sigurni da Êe i ono πto se tek treba zbiti biti ispunjeno po svome redoslijedu. Danas znaci vremena objavljuju da se nalazimo na pragu velikih i sveËanih doga aja. U naπem svijetu sve je u pokretu. Pred naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËanstva o doga ajima koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»ut Êete za ratove i glasine o ratovima. ... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjestima.” (Matej 24,6.7) Sadaπnje vrijeme pobu uje najveÊe zanimanje svih ljudi. UpravljaËi i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgovorne poloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva, usmjerili su svoju pozornost na doga aje koji se zbivaju oko nas. Oni prate odnose me u narodima. Oni promatraju napetost koja je zahvatila svaki element na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro treba dogoditi neπto veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi na pragu goleme krize. Biblija, i samo Biblija, daje pravilno tumaËenje svih tih zbivanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπega svijeta, doga aji koji veÊ bacaju svoju sjenu na ono πto se sada zbiva, dok zvuci onoga πto se pribliæava Ëine da Zemlja podrhtava i ljudska srca zastaju od straha. ... I danas se ljudi i narodi kuπaju viskom u ruci Onoga koji nikada ne grijeπi. Svi oni svojom odlukom odre uju svoju sudbinu, a Bog ih sve nadglasava radi ispunjenja svojih namjera. ... KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zadesiti svijet kao najveÊe iznena enje i tu pripremu trebaju obaviti marljivim prouËavanjem Boæje RijeËi i nastojanjem da svoj æivot usuglase s njezinim propisima. (PK 536,537,626) 66

2. oæujka

Lijek za duπe oboljele od grijeha
“Sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta, veÊ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oËiπÊene, ni povijene, ni uljem ublaæene.” (Izaija 1,5.6) Postoji lijek za duπe oboljele od grijeha. Lijek se nalazi u Isusu. Kakvog li dragocjenog Spasitelja! Njegova milost dovoljna je i za najslabije, ali i najjaËi moraju imati Njegovu milost ili Êe propasti. Vidjela sam kako bi bilo moguÊe dobiti ovu milost. Idite u svoju klijet i tamo, nasamo, molite Boga: “UËini mi Ëisto srce, Boæe, i duh prav ponovi u meni.” Budite ozbiljni i iskreni ... Poput Jakova borite se u molitvi. Borite se. ... Morate dati sve od sebe. ... Traæite Gospodina cijelim svojim srcem. Do ite k Njemu s gorljivoπÊu, i kad iskreno osjeÊate da Êete bez Boæje pomoÊi propasti, kad Ëeznete za Njim kao πto koπuta Ëezne za potokom, Gospodin Êe vam dati snagu. Iskusit Êete mir koji nadilazi svaki razum. Ako oËekujete spasenje, morate se moliti. Odvojite potrebno vrijeme. Ne budite uæurbani i bezbriæni u svojim molitvama. Traæite ustrajno od Boga da u vama izvrπi potpunu promjenu da biste rodili duhovne rodove i svijetlili kao svjetlo svijetu. Ne budite smetnja ili prokletstvo za Boæje djelo, veÊ pomoÊ i blagoslov. Govori li vam Sotona da ne moæete uæivati potpuno spasenje i slobodu? Ne vjerujte mu. Vidjela sam da je prednost svakog krπÊanina da na njega snaæno utjeËe Boæji Duh. Slatki, nebeski mir ispunjavat Êe vaπ um, a vi Êete æeljeti razmiπljati o Bogu i Nebu. Radovat Êete se slavnim obeÊanjima Njegove rijeËi. ... Ako oni koji se izdaju kao krπÊani vole Isusa viπe nego ovaj svijet, s radoπÊu Êe govoriti o Njemu, svojem najboljem prijatelju na kojeg je usredotoËena sva njihova ljubav. On im je pritekao u pomoÊ u Ëasu kad su se osjeÊali izgubljeni i jadni. Okrenuli su se Njemu kada su bili umorni i optereÊeni grijehom. On je uklonio njihov teret krivnje i grijeha ... i dao novi smjer njihove ljubavi. Ono πto su nekad voljeli, sada mrze, a ono πto su mrzili, sada vole. Je li se ova velika promjena dogodila i u tebi? (1T 158—160) 67

3. oæujka

Novi æivot
“Zaista, zaista kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moæe uÊi u kraljevstvo nebesko. ... Treba da se odozgo rodite.” (Ivan 3,5-7) Onaj koji pokuπava dosegnuti Nebo svojim vlastitim djelima, dræanjem Zakona, pokuπava nemoguÊe. Nema sigurnosti za onoga koji posjeduje samo legalistiËku religiju, obliËje poboænosti. KrπÊanski æivot nije preinaËavanje ili poboljπavanje staroga, veÊ preobraæaj naravi. To znaËi umiranje svome “ja” i grijehu i potpuno novi æivot. Ova se promjena moæe provesti samo uspjeπnim djelovanjem Svetoga Duha. ... Netko moæda ne moæe toËno odrediti vrijeme i mjesto ili utvrditi sve okolnosti svog obraÊenja, ali to nije dokaz da je on neobraÊen. Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar, Krist neprekidno radi na srcu. Malo-pomalo, moæda nesvjesno za onoga koji ih prima, nastaju dojmovi koji privlaËe duπu Kristu. ... A onda odjednom, kada Duh uputi neposredniji poziv, duπa se radosno predaje Isusu. Mnogi ovo nazivaju iznenadnim obraÊenjem, ali to je rezultat poziva Boæjeg Duha — strpljivog, dugotrajnog procesa. Premda nevidljivo, djelovanje vjetra vidi se i osjeÊa. Tako Êe se rad Duha na duπi pokazati u svakom djelu onoga koji je osjetio njegovu spasonosnu silu. Kad Boæji Duh osvoji srce, On preobraæava i æivot. Grjeπne misli se odbacuju, zla djela se napuπtaju; ljubav, poniznost i mir zauzimaju mjesto srdæbe, zavisti i sva e. Radost zauzima mjesto æalosti i lice odsjajuje nebeskom svjetloπÊu. Nitko ne vidi ruku koja podiæe teret ili zamjeÊuje svjetlost koja silazi iz nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi onda kad se duπa vjerom pokorava Bogu. Tada sila nevidljiva za ljudsko oko stvara novo stvorenje po Boæjem obliËju. OgraniËenim umovima nemoguÊe je shvatiti djelo otkupljenja. Njegova tajna nadmaπuje ljudsku spoznaju; ipak onaj koji prelazi iz smrti u æivot razumije da je to boæanska stvarnost. PoËetak otkupljenja ovdje moæemo spoznati osobnim iskustvom. Njegov rezultat doseæe do vjeËnih vremena. (DA 172,173)

68

4. oæujka

NajveÊa æivotna potreba
“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati! (Matej 6,33) Ovo je prvi i najvaæniji cilj — kraljevstvo Boæje i Kristova pravednost. Ostali ciljevi koje æelimo dostiÊi trebali bi biti u drugom planu u odnosu na ovaj. Sotona Êe prikazati put svetosti kao teæak, a stazu svijeta posutu ruæama. U laænim i laskavim bojama odapinjat Êe na vas strijele kuπnji svijeta s njegovim zadovoljstvima. Taπtina je jedna od najjaËih crta naπe izopaËene naravi i on zna da to moæe uspjeπno iskoristiti. On Êe vam laskati preko svojih oru a. Moæe vam uputiti hvalu koja Êe laskati vaπoj taπtini, hraniti vaπ ponos i samopoπtovanje. Na osnovi toga moæete pomisliti da je s takvim prednostima i svim onim πto je privlaËno doista velika πteta da izi ete iz svijeta, odvojite se i postanete krπÊanin. ... Ali imajte na umu da Êe zemaljskim uæicima doÊi kraj i da Êete æeti ono πto sijete. Jesu li tjelesna privlaËnost, sposobnosti ili talenti odviπe vrijedni da budu posveÊeni Bogu, vaπem Stvoritelju, Onomu koji vas promatra svakog trenutka? Jesu li vaπe vrline odviπe dragocjene da budu posveÊene Bogu? Mladima je hitno potrebno neπto da razvesele i zabave svoj um. Vidjela sam da je zadovoljstvo u marljivosti i zadovoljstvo u teænji za korisnim æivotom. Neki smatraju da moraju imati neπto ... Ëemu se um moæe okrenuti za olakπanjem i osvjeæenjem od briga i umora koji vam zadaje posao. Ono πto im je upravo potrebno jest krπÊanska nada. Religija Êe dati vjerniku utjehu i bit Êe siguran vodiË k Izvoru istinske radosti. Mladi bi trebali prouËavati rijeË Boæju, moliti se i razmiπljati i tako Êe otkriti da njihovo slobodno vrijeme ne moæe biti bolje uporabljeno. Mladi prijatelji, odvojite vrijeme da sami sebe ispitate ljubite li Boga. Budite odluËni u namjeri da izvrπite pravi izbor i donesete ispravne odluke. (1T 502—503) Traæite najprije kraljevstvo Boæje i Njegovu pravednost. Neka vam ovo bude prvo i posljednje. Nastojte πto ozbiljnije upoznati Onoga koga poznavati na pravi naËin znaËi vjeËni æivot. Krist i Njegova pravednost donosi spasenje duπi. (FE 484)

69

5. oæujka

Nebeski bespreijekoran biser
“S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traæi skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve πto ima i kupi ga.” (Matej 13,45.46) Sam Krist je dragocjeni biser. ... Kristova pravednost kao Ëist, bijeli biser nema mane ni mrlje. Nema ljudske ruke koja bi mogla poboljπati tako veliki i dragocjeni Boæji dar kao πto je biser. On je besprijekoran. U Kristu “se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja” (Koloπanima 2,3). On “nam postade mudrost od Boga, pravednost, posveÊenje i otkupljenje” (1. KorinÊanima 1,30). Sve πto moæe zadovoljiti potrebe i teænje ljudske duπe, i na ovom svijetu i na onom koji Êe doÊi, nalazi se u Kristu. Naπ Otkupitelj je tako dragocjen biser da u usporedbi s Njim sve gubi vrijednost. ... U usporedbi biser se ne prikazuje kao dar. Trgovac ga je kupio, s tim πto je prethodno morao rasprodati sve πto je imao. Mnogi se zato pitaju πto bi ovo trebalo znaËiti buduÊi da je Krist u Svetim spisima prikazan kao dar. On doista jest dar, ali samo onima koji Njemu daju sebe, svoju duπu, tijelo i duh bez rezerve. Mi trebamo dati sebe Kristu i æivjeti æivotom dobrovoljne posluπnosti Njegovim zahtjevima. Sve πto jesmo, svi talenti i sposobnosti koje imamo — sve to pripada Gospodinu i treba biti posveÊeno Njegovoj sluæbi. Kad Mu se na taj naËin potpuno predamo, Krist nam daje sebe zajedno sa svim blagom koje samo Nebo moæe dati. Na taj naËin mi doista stjeËemo dragocjeni biser. ... Na træiπtu kojim upravlja Boæja milost, dragocjeni biser prikazan je kao neπto πto se moæe kupiti bez novca i bez cijene. Na tom træiπtu nebeska dobra moæe dobiti svatko. Riznica dragulja istine otvorena je za sve. ... Spasiteljev glas poziva nas ozbiljno i s puno ljubavi: “Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ. ...” Najsiromaπniji mogu kupiti spasenje isto tako kao i najbogatiji; ali ono se ne moæe kupiti nikakvim ovozemaljskim bogatstvom, veÊ samo dobrovoljnom posluπnoπÊu i predajom Kristu kao Njegova otkupljena svojina. ... Mi ne moæemo kupiti spasenje, ali ga trebamo traæiti s takvim zanimanjem i ustrajnoπÊu kao da smo spremni za njega dati sve na svijetu. (COL 115—117) 70

6. oæujka

Krist — jedini Spasitelj
“On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproπtenje grijeha.” (Koloπanima 1,13.14) Nije vaæno tko ste ili kakav ste æivot vodili; moæete biti spaπeni jedino na naËin koji je Bog odredio. Morate se pokajati; morate bespomoÊni pasti na Stijenu, Isusa Krista. Morate osjetiti potrebu za lijeËnikom i jedinim lijekom za grijeh — Kristovom krvlju. Ovaj lijek moæe biti djelotvoran samo ako se pokajete pred Bogom i vjerujete u naπega Gospodina Isusa Krista. ... Kristova krv koristit Êe samo onima koji osjeÊaju potrebu za njezinom silom koja Ëisti. Nedostiæne li ljubavi i poniæenja! I kada se ne oslanjamo na boæansku milost, Krist nas æeli otkupiti! Ali naπ Veliki LijeËnik traæi od svake duπe bespogovorno pokoravanje. Mi nikada ne smijemo odre ivati lijek sami sebi. Krist mora imati potpunu upravu nad naπom voljom i djelima. ... Moæemo laskati sebi ... da je naπ karakter ispravan i da se ne trebamo poniæavati pred Bogom poput kakvog obiËnog greπnika. Ali moramo imati na umu da Êemo u æivot uÊi na potpuno isti naËin kao i najveÊi greπnik. Moramo odbaciti svoju vlastitu pravednost i moliti Krista da u nas bude usa ena Njegova pravednost. Moramo zavisiti iskljuËivo od Krista kad je u pitanju naπa snaga. Naπe “ja” mora umrijeti. Moramo shvatiti da sve πto imamo potjeËe od prevelikog bogatstva boæanske milosti. Neka sljedeÊe rijeËi budu jezik naπeg srca: “Ne nama, o Gospodine, ne nama, nego Tvojem imenu dajemo slavu za Tvoju milost i istinu.” Prava vjera praÊena je ljubavlju, a ljubav posluπnoπÊu. Sve snage i strasti obraÊenog Ëovjeka stavljaju se pod Kristovu vlast. Njegov Duh je sila koja obnavlja pretvarajuÊi u boæansko obliËje sve koji je prime. ... “Nijedan koji je ro en od Boga ne grijeπi.” On osjeÊa da je kupljen Kristovom krvlju i vezan najuzviπenijim zavjetom da slavi Boga u svojem tijelu i duhu koji pripada Bogu. U njemu je uguπena ljubav prema grijehu i samom sebi. Svakoga dana on se pita: “©to da uzvratim Jahvi za sve πto mi je uËinio?” “Gospodine, πto æeliπ da Ëinim?” (5T 218—220) 71

7. oæujka

Provjerite sami
“Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve: blago Ëovjeku koji se njemu utjeËe!” (Psalam 34,9) Kako Êemo prepoznati Boæju dobrotu i Njegovu ljubav u svojem æivotu? Psalmist nam ne kaæe: Sluπajte i saznat Êete, Ëitajte i znat Êete ili vjerujte i spoznat Êete, veÊ: “Kuπajte i vidite kako dobar je Jahve.” Umjesto da se oslanjate na rijeË drugih, provjerite sami. Iskustvo je znanje koje proistjeËe iz istraæivanja. Religija istraæivanja je ono πto je sada potrebno. ... ToËno je da veliki broj ljudi ima teoretsko znanje vjerske istine, ali oni nikada nisu osjetili silu boæanske milosti u svojim srcima koja obnavlja. ... Oni vjeruju u Boæji gnjev, ali ne ulaæu ozbiljne napore da ga izbjegnu. Vjeruju u Nebo, ali se ne ærtvuju da ga dobiju. ... Znaju lijek za grijeh, ali ga ne koriste. Znaju πto je ispravno, ali to ne cijene. Sve njihovo znanje poveÊat Êe njihovu osudu. Oni nikada nisu doæivjeli i nauËili iz iskustva da je Gospodin dobar. Postati Kristov uËenik znaËi odbaciti svoje “ja” i slijediti Isusa u zlu i dobru. Svako popuπtanje u onome πto nam je drago a koje koËi naπ vjerski æivot mora se ukloniti. ... HoÊemo li uloæiti odgovarajuÊi napor i podnijeti ærtvu koja je vrijedna cilja koji trebamo dostiÊi? Svaka zajednica koju stvaramo, kolikogod ograniËena, vrπi izvjestan utjecaj na nas. Mjera do koje taj utjecaj djeluje na nas bit Êe odre ena stupnjem bliskog i trajnog prijateljstva, kao i naπom ljubavlju i poπtovanjem prema onima s kojima se druæimo. Na taj naËin, poznanstvom i druæenjem s Kristom moæemo postati kao On, bezgreπni Primjer. Zajednica s Kristom — kako je neizrecivo dragocjena! Naπa je prednost da uæivamo u takvoj zajednici ako za njom Ëeznemo, ako se ærtvujemo da je saËuvamo. (5T 221—223) Tako svatko u svojem vlastitom iskustvu “potvr uje da je Bog istinit” (Ivan 3,33). On moæe posvjedoËiti: “Bila mi je potrebna pomoÊ i naπao sam je u Isusu. Svaki nedostatak je nadokna en, glad moje duπe je utaæena. ... Vjerujem u Isusa jer je On za mene boæanski Spasitelj. Vjerujem u Bibliju zato πto sam uvidio da je ona Boæji glas mojoj duπi.” (8T 321) 72

8. oæujka

Gra ani Neba
“Prema tome, niste viπe tu inci i gosti, nego ste sugra ani svetih i ukuÊani Boæji.” (Efeæanima 2,19) Isus kaæe: “Pogledajte, dolazim brzo.” Ove rijeËi trebali bismo uvijek imati na umu i raditi s uvjerenjem da je Gospodnji dolazak doista blizu a mi da smo putnici i stranci na Zemlji. (5T 266) Svako sredstvo milosti treba marljivo usavrπavati da bi se duπa sve viπe ispunjavala Boæjom ljubavlju, “da mognete prosuditi ono πto je bolje: da budete Ëisti i besprijekorni za Kristov dan, puni roda — pravednosti” (Filipljanima 1,10.11). Vaπ krπÊanski æivot mora biti æiv i nepokolebljiv. Vi moæete postiÊi visoki ideal koji je izloæen u Pismu i morate ga postiÊi ako æelite biti Boæja djeca. Ne moæete stajati u mjestu; ili Êete napredovati ili nazadovati. ... HoÊete li se zadovoljiti ograniËenim krπÊanskim rastenjem ili Êete snaæno napredovati u duhovnom æivotu? Tamo gdje postoji duhovno zdravlje, postoji i rast. Boæje dijete raste dok ne dosegne punu visinu rasta u Kristu. Nema granice njegovom napredovanju. ... Oni koji bi trebali biti jaki i utemeljeni u Kristu, novoroenËad su u pogledu razumijevanja i poznavanja rada Boæjeg Duha. Nakon godina i godina iskustva oni razumiju samo osnovna naËela tog velikog sustava vjere i nauka koji tvori krπÊansku vjeru. Oni ne razumiju to savrπenstvo karaktera koji Êe dobiti pohvalu: “Dobro je.” ... Mi moramo izvojevati velike pobjede ili Êemo izgubiti Nebo. Tjelesno srce mora biti razapeto jer je sklono moralnoj izopaËenosti koja vodi u smrt. ... Molite se da moÊna sila Svetoga Duha, sa svom svojom oæivljavajuÊom, okrepljujuÊom i preobraæavajuÊom snagom, kao elektriËni πok, potrese umrtvljenu duπu, da uËini da svaki æivac zatreperi novim æivotom prenoseÊi cijelog Ëovjeka iz njegovog mrtvila, tjelesnosti i putenosti u stanje duhovnog zdravlja. Tako Êete postati dioniËari boæanske naravi ... i u vaπim Êe duπama odsjajivati obliËje Onoga Ëijom ste se ranom izlijeËili. (5T 264—267)

73

9. oæujka

Potpunije znanje o Bogu
“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Jedino poznavanjem Boga ovdje, moæemo se pripremiti za susret s Njim prilikom Njegovog dolaska. ... Ali mnogi od onih koji tvrde da vjeruju u Krista zapravo ne poznaju Boga. Oni su samo povrπno poboæni. Oni ne vole Boga, ne prouËavaju Njegov karakter i zbog toga ne znaju kako da vjeruju, gledaju i æive. Ne poznaju neumornu ljubav niti πto znaËi hoditi u vjeri. ... Ne shvaÊaju da je njihova duænost da primaju kako bi mogli obogatiti druge. Svijet svojom mudroπÊu ne poznaje Boga. Mnogi vrlo rjeËito govore o Njemu, ali njihovo uvjeravanje ne dovodi ljude bliæe Njemu jer oni sami nisu u æivoj zajednici s Njim. GovoreÊi o sebi da su mudri, postaju ludi. Njihovo je poznavanje Boga nesavrπeno. (RH 3. veljaËe 1903.) Mi ne moæemo Boga otkriti pukim traæenjem, ali On se otkrio u svojem Sinu koji je svjetlo OËeve slave i otisak Njegove biti. Ako æelimo upoznati Boga, moramo biti nalik na Krista. ... Æivjeti Ëistim æivotom po vjeri u Krista kao osobnog Spasitelja donijet Êe vjerniku jasniju, dublju spoznaju o Bogu. (KH 9) Krist je savrπena objava Boga. “Nitko ne moæe vidjeti Boga,” kaæe On, “jedinoro eni Sin koji je u naruËju OËevom, On ga javi.” Samo poznavajuÊi Krista, moæemo poznavati Boga. I dok Ga budemo gledali, preobraæavat Êemo se u Njegovo obliËje, spremni da se s Njim susretnemo prilikom Njegovog dolaska. ... Sada je vrijeme da se pripremimo za dolazak naπega Gospodina. Spremnost da se susretnemo s Njim ne moæe se postiÊi za jedan trenutak. Priprema za taj veliËanstveni prizor sastoji se u marljivom iπËekivanju i bdjenju zajedno s ozbiljnim radom. Tako Boæja djeca veliËaju Njega. Usred uæurbanih prizora iz æivota Ëut Êe se njihov glas kako upuÊuje rijeËi ohrabrenja, nade i vjere. Sve ono πto imaju i jesu posveÊeno je sluæbi Gospodinu. Na taj se naËin oni pripremaju da sretnu svojega Gospodina i kada On do e, reÊi Êe s radoπÊu: “Evo Boga naπega; njega Ëekasmo i on Êe nas spasiti. ... Bit Êemo radosni i uæivati u Njegovom spasenju.” (RH 3. veljaËe 1903.)

74

10. oæujka

Najuzviπenija razmiπljanja
“Gledajte koliku nam je ljubav otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije upoznao.” (1. Ivanova 3,1) O, kakva je to ljubav, kakva nenadmaπna ljubav, da se mi, greπnici i tu inci, moæemo vratiti natrag Bogu i biti posvojeni u Njegovu obitelj! Moæemo Mu se obratiti dragim imenom “OËe naπ”. ... Sva roditeljska ljubav koja je kanalima ljudskih srca tekla iz generacije u generaciju, svi izvori njeænosti koji su se otvarali u ljudskim duπama, samo su majuπni potoËiÊ u odnosu na beskrajan ocean kada se usporede s beskonaËnom, neiscrpnom Boæjom ljubavlju. Jezik to ne moæe iskazati; pero ne moæe opisati. O njoj moæete razmiπljati svaki dan u svojem æivotu; moæete marljivo istraæivati Sveto pismo da biste je razumjeli; moæete se posluæiti svim silama i sposobnostima koje vam je Bog dao nastojeÊi shvatiti ljubav i suosjeÊanje nebeskog Oca, a opet se pred vama pruæa beskraj. Tu ljubav moæete prouËavati vjekovima, pa ipak nikada neÊete u potpunosti shvatiti duljinu, πirinu, dubinu i visinu Boæje ljubavi koju je pokazao time πto je dao svojeg Sina da umre za svijet. Ni sama vjeËnost neÊe je moÊi u potpunosti otkriti. Ipak, kad prouËavamo Bibliju i razmiπljamo o Kristovom æivotu i planu spasenja, tim velikim temama, naπ um se otvara sve viπe i viπe. (5T 739,740) Krist je doπao na ovaj svijet da otkrije Boga kao Boga ljubavi, punog milosti, njeænosti i suÊuti. (5T 738,739) Bilo bi dobro da provedemo jedan sat svakoga dana razmiπljajuÊi i promatrajuÊi Kristov æivot od kolijevke pa sve do Golgote. Trebali bismo prouËavati svaku pojedinost iz Njegovog æivota i u maπti æivo predoËiti svaki prizor, osobito one posljednje iz Njegovog zemaljskog æivota. Tako razmiπljajuÊi o Njegovom nauku i patnjama kao i o beskonaËnoj ærtvi koju je podnio za otkupljenje ljudskog roda, jaËamo svoju vjeru, oæivljujemo ljubav i postajemo dublje proæeti duhom koji je ispunjavao i naπeg Spasitelja. Ako æelimo biti spaπeni, svi moramo uËiti u podnoæju kriæa pouku o pokajanju i vjeri. ... Razmiπljanje o Kristu na kriæu probudit Êe u nama zahvalnost i sve πto je plemenito i uzviπeno. (4T 374) 75

11. oæujka

Potrebna je bijela odjeÊa
“Tada u e kralj da pogleda goste. Na e ondje jednog Ëovjeka koji ne bijaπe obuËen u svadbeno ruho te mu reËe: ‘Prijatelju, kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?’ On ostade nijem.” (Matej 22,11.12) Svadbenim ruhom u usporedbi je prikazan Ëist i neokaljan karakter koji moraju imati pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano “da se obuËe u blistav, Ëist lan”, da bude “bez ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna” (Efeæanima 5,27). »ist lan oznaËuje, kaæe Biblija, “pravedna djela svetih” (Otkrivenje 19,8). To je Kristova pravednost, Njegov besprijekorni karakter koji se po vjeri daje svima koji Ga prime kao svojeg osobnog Spasitelja. Kada je Bog u svetom Edenu nastanio naπe praroditelje, nosili su bijelo ruho nevinosti. ... Ali kada se pojavio grijeh, oni su prekinuli svoju vezu s Bogom, a svjetlo koje ih je dotad okruæivalo, nestalo je. ... »ovjek ne moæe izmisliti niπta πto bi zamijenilo izgubljeno ruho nevinosti. ... Samo je haljina pravde koju nam je osigurao sam Krist prikladna odjeÊa u kojoj se moæemo pojaviti u Boæjoj prisutnosti. Ovaj plaπt, haljinu svoje pravednosti, Krist Êe dati svakome tko se kaje i vjeruje. ... Ovo ruho, izatkano na nebeskom razboju, ne sadræi nijednu nit izra enu ljudskom rukom. Krist je u svojoj ljudskoj naravi razvio savrπeni karakter, i taj karakter On preporuËuje i nudi nama. “Sva naπa pravda je kao neËista haljina.” (Izaija 64,6 — DK) Sve ono πto Ëinimo mi sami, zaprljano je grijehom. Ali Sin Boæji se “pojavio da uzme grijehe, i grijeha u njemu nema”. (1. Ivanova 3,5) ... Svojom savrπenom posluπnoπÊu On je svakom ljudskom biÊu omoguÊio posluπnost Boæjim zapovijedima. Kad se predamo Kristu, naπe srce sjedinjuje se s Njegovim, naπa volja stapa se u Njegovu volju, naπ um postaje jedno s Njegovim, naπe misli su zarobljene u pokornosti Njemu; mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti obuËen u haljine Njegove pravednosti. Onda, kad Gospodin pogleda na nas, On ne vidi odjeÊu od smokvinog liπÊa, golotinju i izopaËenost uzrokovanu grijehom, veÊ svoju vlastitu haljinu pravednosti koja prikazuje savrπenu posluπnost Jahvinom zakonu. (COL 310—312)

76

12. oæujka

Radost u posluπnosti
“Jahve, za tvojim spasenjem Ëeznem, uæivam u tvom Zakonu.” (Psalam 119,174) Pravi se krπÊanin nikada neÊe æaliti da je Kristov jaram bolan za njegova ramena. On doæivljava sluæbu za Isusa kao istinsku slobodu. Boæji zakon njegova je radost. Umjesto da pokuπava umanjiti boæanske zapovijedi i prilagoditi ih svojim nedostacima, on se neprestano bori da se uzdigne do razine njihovog savrπenstva. Takvo iskustvo moramo doæivjeti i mi ako æelimo biti spremni da se odræimo u Boæji dan. Sada, dok traje kuπnja, dok se glas milosti joπ uvijek Ëuje, za nas je vrijeme da odbacimo svoje grijehe. ... Bog je osigurao mnoga sredstva da moæemo ostati savrπeni u Njegovoj milosti ne oskudijevajuÊi ni u Ëemu, ËekajuÊi na dolazak naπega Gospodina. Jeste li spremni? Jeste li obukli svadbenu odjeÊu? Ta odjeÊa neÊe pokriti prijevaru, neËistoÊu, pokvarenost ni licemjerje. Nad vama je Boæje oko. ... Mi moæemo sakriti svoje grijehe od ljudskih oËiju, ali niπta ne moæemo sakriti od naπeg Stvoritelja. Bog nije poπtedio svojeg Sina, veÊ Ga je predao smrti zbog naπih grijeha i podignuo Ga ponovno radi naπeg opravdanja. Po Kristu, bezvrijedni kakvi jesmo, moæemo dobiti sve duhovne blagoslove. Dolazimo li k Njemu da bismo mogli imati æivot? (5T 220,221) Boæja volja je izraæena u propisima Njegovog svetog Zakona, a naËela ovog Zakona naËela su Neba. Nebeski an eli ne posjeduju nikakvo uzviπenije znanje od poznavanja Boæje volje, a ispunjavanje Njegove volje najuzviπenija je sluæba kojoj mogu posvetiti svoje sposobnosti. Me utim, na Nebu se ne obavlja sluæba da bi se udovoljilo Zakonu. Kada se Sotona pobunio protiv Jahvina zakona, misao o tome da postoji Zakon bila je za an ele iznenadno suoËavanje s Ëinjenicom o kojoj dotle nisu razmiπljali. U svojoj sluæbi an eli nisu sluge, veÊ sinovi. ... Njima posluπnost nije nikakav teret. Ljubav prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Tako i u svakoj duπi u kojoj boravi Krist, Nada slave, ponovno odjekuju Njegove rijeËi: “HoÊu Ëiniti volju tvoju, Boæe moj, i zakon je tvoj meni u srcu.” (Psalam 40,8 — DK) (MB 109) 77

13. oæujka

Oblikovani u Boæjoj radionici
“Ili zar ne znate da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊanima 6,19.20) Mi ne pripadamo sami sebi. Skupo smo kupljeni stradanjem i smrÊu Sina Boæjeg. Kad bismo ovo mogli razumjeti i u potpunosti provesti, osjeÊali bismo veliku odgovornost koja poËiva na nama da se odræimo u najboljem zdravstvenom stanju i uzvratimo Bogu savrπenu sluæbu. ... Mi vjerujemo da Krist uskoro dolazi. ... Ne sumnjamo niti smo sumnjali prijaπnjih godina da je doktrina koju dræimo danas istina za sadaπnje vrijeme i da se pribliæavamo sudu. Spremamo se da sretnemo Onoga koji se treba pojaviti na nebeskim oblacima u pratnji svetih an ela da dade vjernima i pravednima zavrπni dodir besmrtnosti. Kad On do e, neÊe nas Ëistiti od naπih grijeha, uklanjati nedostatke naπeg karaktera niti nas lijeËiti od slabosti naπeg temperamenta i naπih sklonosti. Mi Êemo biti spremni i prije tog vremena. Kada Gospodin do e, oni koji budu sveti, bit Êe i dalje sveti. Oni koji su saËuvali svoja tijela i duh u svetosti, posveÊenju i Ëasti, na kraju Êe primiti zavrπni dodir besmrtnosti. Ali oni koji budu nepravedni, neposveÊeni i prljavi, ostat Êe takvi zauvijek. Tada njihovi nedostaci neÊe moÊi biti uklonjeni niti Êe oni moÊi dobiti sveti karakter. ... Sve ovo treba biti uËinjeno u vrijeme kuπnje. Sada je vrijeme da se obavi ovaj posao. ... Mi se sada nalazimo u Boæjoj radionici. Mnogi od nas su grubo kamenje iz kamenoloma. Ali kada se dræimo Boæje istine, ona utjeËe na nas. Ona nas uzdiæe i uklanja od nas svaku nesavrπenost i grijeh, kakav god on bio. Na taj naËin mi se pripremamo da sretnemo Kralja u svoj Njegovoj ljepoti i konaËno se ujedinimo sa svetim nebeskim an elima u kraljevstvu slave. Ovdje taj posao treba biti obavljen za nas, ovdje naπe tijelo i duh trebaju biti spremni za vjeËnost. (2T 354—356)

78

14. oæujka

Tjelesno zdravlje i plemenite misli
“Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da ste tu inci i stranci, klonite se tjelesnih poæuda, jer one vojuju protiv duπe.” (1. Petrova 2,11) Mnogi doæivljavaju ovaj tekst kao upozorenje samo protiv razuzdanosti, ali on ima πire znaËenje. On zabranjuje svako πtetno popuπtanje apetitu i strastima. Svaki izopaËeni apetit postaje poæuda. Apetit nam je dan zbog dobrih pobuda, a ne da postane gospodar smrti time πto Êemo postati izopaËeni, i tako degenerirani predati se “tjelesnim poæudama” koje “vojuju protiv duπe”. Petrov savjet je izravno i snaæno upozorenje protiv uporabe svih sredstava za stimulaciju i narkotika. Ova popuπtanja mogu se sasvim prikladno svrstati u æelje koje vrπe πtetan utjecaj na karakter. (CTBH 54) Neka nitko tko tvrdi da je poboæan ne bude ravnoduπan prema zdravlju tijela i zavarava se da neumjerenost nije grijeh i da neÊe utjecati na njegovu duhovnost. Tjelesna i moralna narav blisko su povezane. Mjerilo vrline ili se uzdiæe ili degradira tjelesnim navikama. Ako se pretjeruje u hrani, ona Êe izazvati nezdravo stanje moralnih osjeÊaja. Posljedica Êe biti ista i ako se jede nezdrava hrana. Bilo koja navika koja ne unapre uje zdravlje u ljudskom sustavu umanjuje viπe i plemenitije sposobnosti. ... Popuπtanje apetitu pojaËava æivotinjske nagone dajuÊi im prednost nad duπevnim i duhovnim snagama. (CH 67) Snaga kuπnje uga anja apetitu moæe se mjeriti jedino s neizrecivom agonijom naπeg Otkupitelja u dugom postu u pustinji. On je znao da Êe popuπtanje izopaËenom apetitu tako umrtviti ljudsko opaæanje da neÊe moÊi vidjeti svete stvari. ... BuduÊi da je sila nezajaæljivog apetita bila u ljudskom rodu tako jaka, Sin Boæji, da bi slomio njegovu silu, u ljudskom obliËju morao je izdræati post od skoro πest tjedana, a to je i zadaÊa jednog krπÊanina! Pa ipak, kolikogod bila velika borba, on moæe nadvladati. Uz pomoÊ te boæanske sile koja se protivi najæeπÊim kuπnjama koje Sotona moæe smisliti, on tako er moæe biti uspjeπan u borbi sa zlom i na kraju ponijeti krunu u kraljevstvu Boæjem. (CD 167)

79

15. oæujka

Sjetva i æetva æivota
“Od mladenaËkih strasti bjeæi! Teæi za pravednoπÊu, vjerom, ljubavlju i onim πto donosi spasenje, zajedno s onima koji Ëista srca zazivaju Gospodina!” (2. Timoteju 2,22) Malo vremena provedenog u sijanju vaπe divlje zobi, dragi moji mladi prijatelji, proizvest Êe usjev koji Êe vam zagorËati cio æivot. Trenutak nepromiπljenosti, popuπtanje kuπnji, moæe okrenuti cjelokupni tijek vaπeg æivota u pogreπnom smjeru. Vi moæete biti samo jednom mladi u æivotu. Iskoristite to. Kada jedanput pro ete zemljom, nikada se viπe neÊete moÊi vratiti da ispravite svoje pogreπke. ... Sotona se ... preruπava u an ela svjetla, dolazi mladima sa svojim posebnim kuπnjama i uspijeva ih zavesti, korak po korak, sa staze duænosti. On je opisan kao onaj koji optuæuje, vara, laæe, muËi i ubija. ... Sotonin je posao da vas kuπa, ali je samo na vama hoÊete li to prihvatiti. Ni sve Sotonine vojske ne mogu primorati kuπanoga da sagrijeπi. Za grijeh nema opravdanja. (4T 622,623) Kuπnja nije grijeh. Isus je bio svet i Ëist, a ipak bio je kuπan u svemu kao i mi sa snagom i silom koju Ëovjek nikada neÊe morati izdræati. Uspjeπno odoljevπi, ostavio nam je svijetli primjer kako i mi trebamo slijediti Njegove stope. Ukoliko smo samouvjereni ili mislimo da posjedujemo svoju vlastitu pravednost, bit Êemo ostavljeni da padnemo pod silom kuπnji. Ali ako gledamo u Isusa i vjerujemo u Njega, mi pozivamo silu koja je pobijedila neprijatelja na bojnom polju i On Êe naÊi izlaz. Kada Sotona navali kao rijeka, moramo se oduprijeti njegovim kuπnjama maËem Duha, a Isus Êe biti naπ pomoÊnik i podiÊi Êe zbog nas πtit protiv njega. (5T 426) Jedna loπa crta karaktera, jedna greπna æelja koja se gaji na kraju Êe poniπtiti svu snagu Evan elja. ... Svjetovne brige i uæitci u grijehu veze su kojima Sotona hvata ljude u svoju zamku. Vjernima Êe se naÊi samo oni koji bi radije umrli nego uËinili neπto greπno. (5T 53) Mladi mogu imati tako Ëvrsta naËela da ih ni najjaËe Sotonine kuπnje neÊe moÊi odvuÊi od njihove odanosti. (3T 472)

80

16. oæujka

Karakter koji Nebo priznaje
“Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! ©toviπe, budi uzorom vjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u ËistoÊi!” (1. Timoteju 4,12) Isus, VeliËanstvo Neba, ostavio je primjer mladima. On je naporno radio u radionici u Nazaretu za svoj dnevni obrok. Bio je posluπan svojim roditeljima i nije zahtijevao da upravlja svojim slobodnim vremenom niti da slijedi svoju vlastitu volju. Nemarnim æivotom mladi nikada ne mogu postiÊi pravo savrπenstvo kao ljudi ni kao krπÊani. Bog nam ne obeÊava udobnost, Ëast ili bogatstvo u Njegovoj sluæbi, ali nas uvjerava da Êemo biti obdareni svim potrebnim blagoslovima prilikom progonstva i u svijetu koji Êe doÊi vjeËnim æivotom. Krist neÊe prihvatiti niπta manje od potpunog posveÊenja Njegovoj sluæbi. Ovo je pouka koju svatko od nas mora nauËiti. ... Mi smo vidjeli primjere snage koja podupire Ëvrsta vjerska naËela. ... Lavovi s razjapljenim Ëeljustima nisu mogli odvojiti Daniela od njegovih svakidaπnjih molitvi niti je uæarena peÊ mogla natjerati ©adraka i njegove prijatelje da se poklone pred kipom koji je postavio Nabukodonozor. MladiÊi koji se Ëvrsto dræe naËela izbjegavat Êe zadovoljstva, radije Êe prkositi boli i biti hrabri Ëak i kada se na u u lavskoj jami i uæarenoj peÊi nego biti nevjerni Bogu. Pogledajte Josipov karakter. Vrlina je bila na oπtroj kuπnji, ali je njezin trijumf bio potpun. U svakoj prilici plemeniti mladi izdræali su kuπnju. Ista uzviπena, nesalomljiva naËela javljala su se u svakoj kuπnji. Gospodin je bio s njima i Njegova rijeË bila im je zakon. ... Oni koji prouËavaju Bibliju, savjetuju se s Bogom i oslanjaju na Krista, moÊi Êe mudro postupati u svako vrijeme i u svim okolnostima. Ispravna naËela pokazat Êe se u stvarnom æivotu. Samo od srca primite istinu za ovo vrijeme i neka ona postane temelj vaπeg karaktera; ona Êe proizvesti Ëvrstinu cilja i uËinit Êe nemoÊnima mamce zadovoljstva, kolebljivost obiËaja, ljubav prema svijetu i popuπtanje sebi. Savjest mora biti prosvijetljena, volja se mora pokoriti. Ljubav prema istini i pravednosti mora vladati u duπi i tada Êe se oblikovati karakter koji Nebo moæe prihvatiti. (5T 42,43) 81

17. oæujka

Penjati se Petrovim ljestvama
“Zbog toga uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poπtenje, s poπtenjem znanje, sa znanjem uzdræljivost, s uzdræljivoπÊu postojanost, s postojanoπÊu poboænost, s poboænoπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopÊe!” (2. Petrova 1,5-7) Ukaæite mladima na Petrove ljestve od osam preËki i postavite njihova stopala ne na najviπu preËku, veÊ na najniæu, i ozbiljno ih potaknite da se popnu do samog vrha. Krist ... predstavlja ljestve. Osnova je Ëvrsto priljubljena za Zemlju preko Njegove ljudske naravi. Najviπa preËka dopire do Boæjeg prijestolja zbog Njegove boæanske naravi. Kristova ljudska narav grli palo ËovjeËanstvo dok Njegova boæanska narav poËiva na Boæjem prijestolju. Mi smo spaπeni penjuÊi se ljestvama preËku po preËku gledajuÊi u Krista, dræeÊi se Njega, penjuÊi se korak po korak do visine Kristovog rasta tako da nas On Ëini mudrima, pravednima, posveÊenima i spaπenima. Vjera, vrlina, znanje, uzdræljivost, postojanost, poboænost, bratska ljubav i ljubav uopÊe preËke su na ovim ljestvama. Sve ove osobine trebaju se pokazati u karakteru jednog krπÊanina i “ako posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuπtaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji naπega Gospodina Isusa Krista.” (6T 147) Nemojte misliti da ne moæete poËeti s razvojem neke druge vrline sve dok niste usavrπili prethodnu. Ne, one se trebaju razvijati zajedno. ... Svakog dana u svojem æivotu moæete usavrπavati ove blagoslovljene osobine, u potpunosti otkrivene u Kristovom karakteru. ... (7BC 943) Nemojte dopustiti da vas svladaju mnogobrojni poslovi koje morate napraviti u svojem æivotu jer se od vas ne traæi da to sve odjednom uËinite. Primijenite u svakidaπnjem poslu sve svoje sposobnosti, iskoristite sve prilike. Cijenite pomoÊ koju vam Bog pruæa i penjite se uz ljestve preËku po preËku. Zapamtite da se vaπ æivot sastoji iz dana koje vam Bog daje jedan za drugim i da Êe nebeski izvjeπtaji pokazati kako ste koristili te prednosti i prilike. Dobro iskoristite svaki poklonjeni dan od Boga da biste na kraju mogli Ëuti Gospodarove rijeËi: “Dobro, slugo, dobri i vjerni.” (MYP 46) 82

18. oæujka

Dah duπe
“Molite se Bogu bez prestanka.” (1. Solunjanima 5,18 — DK) Molitva je disanje duπe, kanal svih blagoslova. Kada duπa koja se kaje uputi molitvu, Bog promatra njezinu borbu, gleda njezine sukobe i vidi njezinu iskrenost. On stavlja svoj prst na njezino bilo i zapisuje svaki otkucaj. Nema osjeÊaja koji zatreperi, nema emocije koja se pokrene, tuge koja baca sjenku, grijeha koji prlja duπu niti misli ili namjere koja se stvara a da On nije upoznat s njom. Ta duπa kupljena je po bezgraniËnoj cijeni i voljena je posveÊujuÊom ljubavlju koja se ne mijenja. Molitva upuÊena Velikom LijeËniku za iscjeljenje duπe donosi Boæje blagoslove. Molitva nas ujedinjuje jedne s drugima i s Bogom. Molitva dovodi Isusa na naπu stranu i daje novu snagu i svjeæu milost slaboj, zbunjenoj duπi. ... Naπ Spasitelj, Isus Krist, bio je kuπan u svemu kao i mi, a ipak je bio bez grijeha. Uzeo je ljudsku narav, obukao odjeÊu kao Ëovjek; imao je ljudske potrebe. Kao Ëovjek, imao je potrebu da zadovolji ono πto mu je nedostajalo, da se oslobodi tjelesnog umora. Molitva koju je upuÊivao svojem Ocu krijepila Ga je za rad i kuπnju. Iz dana u dan On je izvrπavao svoju duænost teæeÊi spasiti duπe. ... Provodio je Ëitave noÊi u molitvi za one koji su bili iskuπavani. ... NoÊi u molitvi koje je Spasitelj proveo na planini ili u pustinji bile su od bitnog znaËenja u Njegovoj pripremi za kuπnju s kojom se morao suoËiti u danima koji su slijedili. OsjeÊao je potrebu za okrepljenjem i osvjeæenjem duπe i tijela da bi mogao odoljeti Sotoninim kuπnjama. Oni koji se bore da æive Njegovim æivotom osjetit Êe istu potrebu. ... On nam kaæe: “Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi.” Sam Krist moæe nas uËiniti sposobnima da se odazovemo Njegovom pozivu: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene; jer ja sam krotka i ponizna srca.” Ovo znaËi da naπe “ja” svakoga dana mora umrijeti. Krist nam moæe dati plemenit odgovor, æelju da se ærtvujemo i bijemo Gospodnje bitke postojanom energijom. Najslabiji, potpomognuti boæanskom miloπÊu, mogu imati takvu snagu da Êe biti i viπe od pobjednika. (RH 30. listopada 1900.) 83

19. oæujka

Tajna uspjeπnosti
“U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naπe utoËiπte.” (Psalam 62,9; 8 u DK) Moramo biti viπe na molitvi ako æelimo napredovati u posveÊenom æivotu. Kada je vijest istine po prvi put bila objavljena, koliko smo se molili! Kako Ëesto se Ëuo glas posredniËke molitve u sobi, sjeniku, voÊnjaku ili πumi. »esto smo provodili sate u ozbiljnoj molitvi, po dvoje ili troje zajedno pozivajuÊi se na obeÊanje. »esto se Ëuo plaËni jecaj, a onda glas zahvaljivanja i pjesma hvale. Sada je dan Boæjeg dolaska bliæi nego πto smo isprva vjerovali i zato bismo trebali biti mnogo ozbiljniji, vatreniji i gorljiviji nego u tim ranim danima. Opasnosti koje su pred nama veÊe su sada nego onda. (5T 161,162) Isus je za vrijeme svojeg zemaljskog æivota upravo u satima molitve nasamo primao mudrost i silu. Neka mladi slijede Njegov primjer i neka u zoru i sumrak odvoje tihe trenutke za razgovor sa svojim Ocem na nebesima. Neka i tijekom dana uzdiæu svoja srca Bogu. Na svakom koraku naπeg puta On govori: “Jer ja, Jahve, Bog tvoj krijepim desnicu tvoju i kaæem ti: ‘Ne boj se, ja ti pomaæem.”’ (Izaija 41,13) Kad bi naπa djeca nauËila ove pouke u jutro svoje mladosti, kakvu bi svjeæinu i silu, kakvu radost i zadovoljstvo to unijelo u njihov æivot! (Ed 259) Neka vam srce puca od Ëeænje za Bogom; za æivim Bogom! Kristov æivot je pokazao πto Ëovjek moæe postiÊi kada stekne sudioniπtvo u boæanskoj naravi. Sve πto je Krist primio od Boga i mi moæemo primiti. Prema tomu, traæite i primit Êete! Ispunjeni ustrajnom Jakovljevom vjerom, s Ilijinom nepokolebljivoπÊu, traæite da dobijete sve πto je Bog obeÊao! Neka se u vaπem umu oblikuju slavne zamisli o Bogu! Neka vaπ æivot bude povezan skrivenim vezama s Isusovim æivotom. Onaj koji je zapovjedio svjetlu da zasja u tami, æeli zasjati i u vaπem srcu, udijeliti vam svjetlo spoznaje Boæje slave u osobi Isusa Krista. Sveti Duh Êe uzeti ono πto pripada Bogu i pokazati vama, prenijeti kao æivotnu snagu posluπnom srcu. Krist Êe vas povesti sve do granice beskraja. MoÊi Êete promatrati slavu iza zavjese i objaviti ljudima savrπenost Onoga koji uvijek æivi da nas zastupa. (COL 149) 84

20. oæujka

Nepokolebljiva vjera
“Ali neka iπte s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sliËan morskom valovlju koje vjetar podiæe i amo-tamo goni.” (Jakov 1,6) Molitva i vjera usko su povezane i treba ih zajedno prouËavati. U molitvi vjere nalazi se boæansko znanje. To je znanje koje svatko tko æeli da njegov æivot bude uspjeπan mora razumjeti. Krist kaæe: “Zato vam kaæem: πto god moleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) On jasno daje do znanja da naπe traæenje mora biti u skladu s Boæjom voljom. Mi moramo traæiti ono πto je On obeÊao, i sve πto primimo mora biti uporabljeno u ispunjavanju Njegove volje. Ako se ispune uvjeti, ispunit Êe se i obeÊanje. Moæemo traæiti oprost grijeha, Svetoga Duha, narav sliËnu Kristovoj, mudrost i snagu da obavljamo Njegovo djelo, kao i svaki dar koji je On obeÊao; zatim moramo vjerovati da Êemo primiti dar i zahvaliti Bogu πto smo ga primili. Nije potrebno da traæimo bilo kakav vanjski dokaz blagoslova. Dar se nalazi u obeÊanju i mi se moæemo baviti svojim poslom, sigurni da Bog ono πto je obeÊao moæe i ispuniti i da Êe dar, koji veÊ imamo, postati stvarnost kad nam bude najpotrebniji. Æivjeti tako od svake Boæje rijeËi znaËi predati Mu cijeli svoj æivot. Tada Êemo neprekidno osjeÊati svoje siromaπtvo i zavisnost, Ëeænju srca za Bogom. Molitva je prijeko potrebna jer je to æivot duπe. Obiteljska molitva i javna molitva imaju svoje mjesto, ali tajni razgovor s Bogom odræava æivot duπe. ... Uæurbanost, kakva se nikada prije nije mogla vidjeti, zahvaÊa svijet. Zadovoljstva, stjecanje novca, borba za vlast kao i sama borba za opstanak, strahovitom silom zaokupljaju tijelo, um i duπu. Bog progovara usred ove sulude jurnjave. On nas poziva da se povuËemo u samoÊu i razgovaramo s Njim. “Prestanite i znajte da sam ja Bog.” ... Ne kratko zaustavljanje u Njegovoj blizini, veÊ osobna veza s Kristom, druæenje s Njim — to je naπa potreba. (Ed 257—261)

85

21. oæujka

»isti u srcu i æivotu
“Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Boga gledati.” (Matej 5,8) U Boæji grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji Êe jednom stanovati u njemu, moraju joπ ovdje biti Ëistog srca. U onome koji uËi od Isusa sve Êe viπe jaËati odvratnost prema nepromiπljenom ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mislima. Kada Krist stanuje u srcu, misli i ponaπanje bit Êe Ëisti i oplemenjeni. Ali Isusove rijeËi ... imaju i dublje znaËenje — trebamo biti Ëisti ne samo u smislu u kojem svijet razumije neporoËnost, slobodni od onoga πto je tjelesno, neokaljani poæudom, nego Ëestiti u skrivenim namjerama i pobudama srca, slobodni od oholosti i samoljublja, skromni, nesebiËni, sliËni djetetu. Samo se sliËni me usobno cijene. Sve dok u svojem æivotu ne prihvatite naËelo poærtvovne ljubavi, koja je naËelo Njegovog karaktera, ne moæete upoznati Boga. ... Kada Krist do e u svojoj slavi, zli neÊe biti u stanju gledati Ga. Svjetlo Njegove prisutnosti koja je æivot onima koji Ga ljube, zlima je smrt. ... Kada se pojavi, oni Êe traæiti da se sakriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi. Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem Svetog Duha koji u njima boravi, potpuno su se promijenili. Oni mogu upoznati Boga. Mojsije je bio sakriven u “pukotini peÊine” kada mu se otkrila slava Gospodnja; tako Êemo i mi, kada smo sakriveni u Kristu, moÊi gledati Boæju ljubav. ... Mi Ga veÊ sada, joπ ovdje, gledamo u vjeri. U svojem svakidaπnjem iskustvu u djelima Njegove providnosti opaæamo Njegovu dobrotu i samilost. Prepoznajemo Ga u karakteru Njegovog Sina. ... Oni koji su Ëista srca vide Boga na novi i privlaËniji naËin kao svojeg Otkupitelja, i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njegovog karaktera, æele odsjajivati Njegov lik. U Njemu gledaju Oca koji Ëezne da zagrli sina pokajnika i srca im se ispunjavaju neizrecivom radoπÊu i slavom. ... Oni koji su Ëista srca æive kao da se nalaze u vidljivoj Boæjoj prisutnosti. I oni Êe Ga gledati licem k licu i u buduÊem besmrtnom stanju kao πto Ga je Adam gledao dok je hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. (MB 24—27) 86

22. oæujka

Biblijsko posveÊenje odabranih
“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17) Oni koji su posveÊeni istinom æiva su preporuka njezine moÊi i predstavnici svojega uskrslog Gospodina. Kristova vjera promijenit Êe ukus, posvetiti misli, uzdignuti, oËistiti i oplemeniti duπu pripremajuÊi krπÊanina sve viπe i viπe za druπtvo nebeskih anela. (KH 250) “Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,19) “Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svoje duπe da postignete bratsku ljubav, Ëistim srcem ljubite æarko jedan drugoga.” (1. Petrova 1,22) “BuduÊi da imamo ova obeÊanja, oËistimo se, ljubljeni, od svake tjelesne i duπevne ljage, i privedimo k savrπenstvu svoju svetost u strahu Boæjemu.” (2. KorinÊanima 7,1) ... To je biblijsko posveÊenje. Ono se ne sastoji samo u vanjskom izgledu ili djelu. To posveÊenje primamo preko istine. To je istina koju smo primili u srce i koju provodimo u æivot. Nema biblijskog posveÊenja za one koji odbacuju dio biblijske istine. Istina koja svijetli u Boæjoj rijeËi dovoljna je tako da nitko ne mora lutati. ... Isus kao Ëovjek bio je savrπen, a ipak je rastao u milosti. “A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.” (Luka 2,52) »ak i najsavrπeniji krπÊanin moæe stalno rasti u spoznaji i Boæjoj ljubavi. ... PosveÊenje nije djelo jednog trenutka, jednog sata ili jednog dana. To je neprestani rast u milosti. ... Sotona æivi, aktivan je i potrebno je da svakog dana ozbiljno vapimo k Bogu za pomoÊ i snagu da bismo mu se oduprli. Sve dok Sotona vlada, morat Êemo se boriti da pobijedimo svoje “ja” i svladamo svoje greπne sklonosti. Nikada neÊemo moÊi stati i reÊi da smo u potpunosti postigli cilj. ... KrπÊanski æivot je stalno napredovanje. Isus sjedi kao Onaj koji mijenja i Ëisti svoj narod. Kada se Njegovo obliËje bude odraæavalo u njima, oni Êe biti savrπeni i sveti, spremni za odlazak na Nebo. (1T 338—340)

87

23. oæujka

Oprez kad su u pitanju sotonska oru a
“Budite trijezni i bdijte; vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere. Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri, znajuÊi da vaπa braÊa po svijetu podnose iste patnje!” (1. Petrova 5,8.9) Neka svaka duπa bude na oprezu. Suparnik je na vaπem putu. Budite budni, marljivo bdijuÊi da ne biste upali u neku paæljivo skrivenu i dobro pripremljenu zamku a da toga niste ni svjesni. Neka bezbriæni i ravnoduπni budu na oprezu da ne bi dan Gospodnji doπao na njih kao lopov u noÊi. Mnogi Êe skrenuti sa staze poniznosti i odbacivπi Kristov jaram, krenut Êe pogreπnim putem. Zaslijepljeni i zbunjeni napustit Êe usku stazu koja vodi do Boæjega grada. ... Onaj koji nadvlada, mora bdjeti jer Sotona pokuπava odvojiti Kristove sljedbenike svjetovnim zamkama, grijesima i praznovjerjem. Nije dovoljno da izbjegavamo uoËljive opasnosti kao i nedosljedne pokrete. Mi se trebamo dræati πto bliæe Kristove strane koraËajuÊi stazom samoodricanja i ærtve. Nalazimo se na neprijateljskom teritoriju. Onaj koji je izbaËen s Neba, doπao je na Zemlju s velikom moÊi. Sa svim raspoloæivim vjeπtinama i sredstvima on nastoji zarobiti duπe. Ukoliko neprestano ne budemo budni, past Êemo kao lak plijen njegovih bezbrojnih prijevara. (8T 99,100) Sve je sada zaodjenuto sveËanoπÊu kako bi svi koji vjeruju u istinu za ovo vrijeme to shvatili. Trebali bi raditi po uputama za dan Boæji. Boæji sudovi trebaju se sruËiti na svijet i mi se moramo pripremiti za taj veliki dan. Naπe vrijeme je dragocjeno. Imamo samo nekoliko, samo nekoliko dana kuπnje u kojima se moramo pripremiti za buduÊnost, vjeËni æivot. Ne smijemo si dopustiti da ih provodimo beskorisno. Sa strahom moramo paziti da Boæju rijeË ne Ëitamo samo na brzinu i povrπno. (6T 407) Ako je sve vaπe zanimanje vezano za istinu i pripremu za ovo vrijeme, vi Êete biti posveÊeni istinom i pripremit Êete se za vjeËnost. ... Svi koji propovijedaju istinu moraju nastaviti djelo pripreme, sve dok ne stanemo pred Boæje prijestolje bez mane, mrlje, nedostatka ili bilo Ëega sliËnog. Bog Êe vas oËistiti ako Mu se predate u procesu ËiπÊenja. (2T 111) 88

24. oæujka

Postojanost u svakoj kuπnji
“Prinesite Bogu sami sebe ... a svoje udove kao oruæje pravednosti u sluæbu Bogu! Grijeh, naime, neÊe gospodariti nad vama.” (Rimljanima 6,13.14) Postoji samo jedna sila koja moæe slomiti moÊ zla u ljudskim srcima, a to je Boæja sila u Kristu Isusu. ... Samo Njegova milost moæe nas osposobiti da se odupremo i obuzdamo sklonosti svoje greπne naravi. (MH 428) BezgraniËna vrijednost ærtve koja je bila potrebna za naπe otkupljenje otkriva Ëinjenicu koliko je grijeh straπan. Po grijehu sav ljudski organizam je poremeÊen, um izopaËen, maπta iskvarena. Grijeh je degradirao sposobnosti duπe. Kuπnje koje dolaze izvana nalaze plodno tlo u srceu, a stopala se neprimjetno okreÊu zlu. Kao πto je ærtva u naπu korist bila potpuna, tako i naπe obnavljanje od uprljanosti grijehom treba biti potpuno. Ne postoji greπno djelo koje Êe Zakon opravdati, ne postoji nepravednost koja Êe izbjeÊi osudu. Kristov æivot bio je savrπeno ispunjenje svih zahtjeva Zakona. On je rekao: “Ostat Êete u mojoj ljubavi ako budete vrπili moje zapovijedi, kao πto sam i ja vrπio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 15,10) Njegov æivot nama je uzor posluπnosti i sluæbe. (8T 312) I danas Sotona podmeÊe iste kuπnje koje je postavljao Kristu nudeÊi nam sva kraljevstva ovoga svijeta u zamjenu za naπu odanost. Ali nad onim koji gleda na Isusa kao na poËetak i svrπetak svoje vjere, Sotonine kuπnje nemaju moÊ. On ne moæe navesti na grijeh onoga koji vjerom prihvaÊa vrline Onoga koji je bio kuπan u svemu kao i mi, a ipak nije sagrijeπio. (1SM 224) Istjerivanje grijeha je djelo same duπe. Istina, mi nemamo sile da se sami oslobodimo Sotonine vlasti, ali kad se æelimo osloboditi grijeha, i u svojoj velikoj potrebi zavapimo za silom koja je izvan i iznad nas, snage duπe povezuju se s boæanskom silom Svetog Duha, te se sad pokoravaju nalozima volje u ispunjavanju Boæje volje. (DA 466) Bog Êe imati narod koji Ëezne za dobrim djelima stojeÊi Ëvrsto usred zaga enja ovog pokvarenog doba. Bit Êe to narod koji Êe se Ëvrsto dræati boæanske snage i ostati postojan u svakoj kuπnji. (3T 472) 89

25. oæujka

Zaπto se kuπnja oteæe?
“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraÊenju.” (2. Petrova 3,9) Bila mi je pokazana opasnost koja nam prijeti kao narodu, da postajemo sve sliËniji svijetu nego Kristu. Sada smo na granici vjeËnog svijeta, ali nas neprijatelj nastoji uvjeriti da je kraj vremena daleko. Sotona Êe uporabiti sva moguÊa sredstva kako bi zaveo one koji dræe Boæje zapovijedi i Ëekaju Spasiteljev dolazak na oblacima s velikom silom i slavom. Pokuπavat Êe zavesti πto veÊi broj njih da misle kako je daleko straπni dan i da budu sliËni svijetu povodeÊi se za njegovim obiËajima. Bila sam uznemirena kad sam vidjela da duh svijeta vlada mnogima koji tvrde da visoko cijene istinu. ... S obzirom na kratkoÊu vremena, mi kao narod trebamo bdjeti moliti se i ni u kom sluËaju ne smijemo sebi dopustiti da zanemarimo sveËano djelo pripreme za veliki doga aj koji je pred nama. BuduÊi da se vrijeme kraja oËigledno produæilo, mnogi su postali bezbriæni i ravnoduπni u pogledu svojih rijeËi i djela. Oni ne uviaju opasnost koja im prijeti i ne shvaÊaju Boæju milost koja je produæila njihovu kuπnju da bi mogli imati vremena oblikovati karakter za buduÊi vjeËni æivot. Svaki trenutak ima golemu vrijednost. Ovo vrijeme nije im dano da ga uporabe u nastojanju da osiguraju sebi udoban æivot na Zemlji, veÊ da pobijede svaki nedostatak u svojem karakteru i pomognu drugima primjerom i osobnim trudom da vide ljepotu svjetla. Bog ima na Zemlji narod koji u vjeri i svetoj nadi utire put brzom ispunjavanju proreËenih doga aja i nastoji oËistiti svoje duπe posluπnoπÊu istini da se ne bi naπao bez svadbenog ruha kad se Krist pojavi. ... Znaci, proreËeni u proroËanstvu, brzo se ispunjavaju oko nas. Ovo bi trebalo potaknuti svakog pravog Kristovog sljedbenika da gorljivo radi. (4T 306,307)

90

26. oæujka

Tvoj sluËaj je na redu!
“Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova Suda!” (Otkrivenje 14,7) Godine 1844. naπ Veliki sveÊenik uπao je u najsvetije mjesto u nebeskom Svetiπtu da bi otpoËeo rad istraænog suda. (1SM 125) Kad se na sudu otvore knjige s izvjeπtajima, pred Boga dolaze æivoti svih koji su uzvjerovali u Isusa. PoËinjuÊi s onima koji su prvi æivjeli na zemlji, naπ Zastupnik iznosi sluËajeve naraπtaja za naraπtajem i zavrπava sa æivima. Svako se ime spominje, svaki sluËaj temeljito ispituje. Neka se imena prihvaÊaju, a neka odbijaju. Ako su Ëiji grijesi ostali zapisani u knjigama, nepokajani i neoproπteni, ta Êe imena biti izbrisana iz knjige æivota. ... Mi sad æivimo u vrijeme velikog dana pomirenja. Dok je veliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi vrπio pomirenje za Izraelce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti naËin svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi æivota trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje probe, postiti pred Bogom, æalosni zbog grijeha i iskreno se kajuÊi. Oni moraju duboko, temeljito ispitati srce. ... Sve koji æele pokoriti zle naklonosti koje njima nastoje zagospodariti oËekuje ozbiljna borba. Priprema je osobna stvar. Mi se ne spaπavamo u skupinama. »istoÊa i poboænost jednoga neÊe nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugoga. ... Svatko mora biti ispitan i na en bez ljage i bez bore, bez iËega tomu sliËna. (GC 483,489.490) Svima koji su se istinski pokajali za grijeh i vjerom se pozvali na Isusovu krv kao na svoju ærtvu pomirnicu, bit Êe pored imena u nebeskim knjigama napisano: oproπteno. BuduÊi da su postali dionicima Kristove pravednosti, a ustanovljeno je da im je karakter sukladan s Boæjim Zakonom, njihovi Êe grijesi biti izbrisani a oni sami proglaπeni dostojnima vjeËnog æivota. Gospodin izjavljuje preko proroka Izaije: “A ja, ja radi sebe opaËine tvoje briπem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25) (GC 483)

91

27. oæujka

Uzor kojem moæete vjerovati
“Obucite se u bojnu opremu Boæju da se mognete suprotstaviti avolskim napadima!” (Efeæanima 6,11) Svako oæivljavanje Boæjeg djela potiËe kneza zla na joπ veÊu aktivnost. Sada ulaæe krajnje napore za zavrπnu bitku protiv Krista i Njegovih sljedbenika. Ubrzo Êe se pred nama otkriti posljednja velika obmana. Antkrist Êe pred naπim oËima izvesti svoja Ëudotvorna djela. Njegova Êe imitacija biti toliko sliËna izvorniku da Êe ih biti nemoguÊe razlikovati, osim putem Svetoga pisma. Njegovim se svjedoËanstvom mora ispitati svaka tvrdnja i svako Ëudo. ... Samo Êe oni koji su svoj um utvrdili istinama Biblije moÊi opstati tijekom posljednjeg velikog sukoba. Svaka Êe se duπa naÊi pred ozbiljnim ispitom: Trebam li Boga sluπati viπe nego ljude? OdluËujuÊi trenutak je pred vratima. Stoje li naπe noge Ëvrsto na stijeni Boæje nepromjenjive RijeËi? Jesmo li spremni odluËno stati u obranu Boæjih zapovijedi i vjere u Isusa? ... Prva je i najveÊa duænost svakog razumnog biÊa da nauËi iz Svetog pisma πto je istina, i da onda hodi u svjetlosti i hrabri druge da slijede njegov primjer. Svakog dana trebamo marljivo prouËavati Bibliju, odvagujuÊi svaku misao i uspore ujuÊi redak s retkom. Svoje miπljenje trebamo oblikovati uz boæansku pomoÊ, buduÊi da pred Bogom odgovaramo sami za sebe. ... Isus je obeÊao svojim uËenicima: “A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) Ali se Kristovo uËenje mora prethodno pohraniti u naπem umu kako bi nas Boæji Duh mogao u trenutku opasnosti na njega podsjetiti. ... Kad do e vrijeme kuπnje, otkrit Êe se oni koji su Boæju RijeË uËinili pravilom svog æivota. ... Neka se podigne protivljenje, neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka se raspali progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπÊani pokolebati i odreÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto kao stijena, s jaËom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blagostanja. (GC 593— 602)

92

28. oæujka

Sveto pismo je naπa zaπtita
“Zar nisu svi (an eli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14) Sve dok Boæji narod Ëuva svoju vjernost prema Njemu, sve dok se dræi æivom vjerom za Isusa, pod zaπtitom je nebeskih an ela i Sotoni neÊe biti dopuπteno da ostvari svoje paklene planove nad njim da bi ga uniπtio. Ali oni koji se odvoje od Krista zbog grijeha, u velikoj su opasnosti. ... Sotona je sada mnogo ozbiljnije zaposlen u igri za æivot duπa nego πto je to Ëinio prije; i dok ne budemo neprestano budni, on Êe stavljati u naπa srca ponos, ljubav prema sebi i prema svijetu i mnoge druge zle stvari. On Êe se tako er posluæiti svim moguÊim sredstvima da pokoleba naπu vjeru u Boga i u istine Njegove rijeËi. Ako nismo stekli duboko iskustvo s Bogom i ako temeljito ne poznajemo Njegovu rijeË, neprijatelj Êe nas zavesti na naπu propast svojim zabludama i izvrtanjem istine. Laæna nauËavanja potkopat Êe temelje mnogih zato πto nisu nauËili razlikovati laæ od istine. Naπa jedina zaπtita od Sotoninih lukavstava jest marljivo prouËavanje Svetog pisma, razboritost u razumijevanju razloga naπe vjere i vjerno obavljanje svih duænosti. Popuπtanje jednom grijehu prouzroËit Êe slabost i tamu, a nas podvrgnuti æestokim kuπnjama. ... Da li mi otvaramo vrata naπeg srca Isusu, a zatvaramo svaku moguÊnost ulaska Sotoni? Dobivamo li svakog dana sve jasnije svjetlo i veÊu snagu da bismo mogli ostati u Kristovoj pravednosti? Praznimo li svoja srca od sebiËnosti ËisteÊi ih i pripremajuÊi se da primimo kasnu kiπu s Neba? ... Posao pobje ivanja veliki je posao. HoÊemo li ga se prihvatiti svom snagom i ustrajnoπÊu? Sve dok to ne uËinimo, naπa “prljava haljina” neÊe biti uzeta od nas. Nemojmo oËekivati da Êe ona s nas biti strgnuta na silu; mi najprije moramo pokazati æelju da je se rijeπimo. Moramo nastojati ukloniti grijeh iz sebe oslanjajuÊi se na zasluge Kristove krvi; pa kada do u nevolje i neprijatelj bude vrπio pritisak na nas, hodit Êemo me u an elima. (RH 19. studenoga 1908.)

93

29. oæujka

Boæje obeÊanje o zaπtiti
“Gospodin moæe izbaviti prave πtovatelje iz kuπnje, a bezboænike saËuvati za dan Suda da ih kazni.” (2. Petrova 2,9) U vrijeme nevolje koje je pred nama, Bog obeÊava da Êe zaπtititi one koji su saËuvali rijeË Njegovog strpljenja. ... Stup od oblaka, koji objavljuje gnjev i uæas prijestupnicima Boæjeg zakona, bit Êe svjetlo, milost i oslobo enje onima koji su dræali Boæje zapovijedi. MoÊna ruka koja je tako jaka da moæe smrviti buntovnike, oslobodit Êe vjerne. Svaki vjernik sigurno Êe biti doveden u tor izbavljenih ... Kakvu Êeπ ulogu ti odigrati u zavrπnim prizorima povijesti ovoga svijeta? ... Jesi li svjestan velike pripreme koja se odvija i na Nebu i na Zemlji? ... Neka se nitko ne igra s grijehom koji je izvor svake nevolje u naπem svijetu. ... Neka sudbina vaπe duπe ne bude u neizvjesnosti. Budite naËisto s time jeste li u svemu na Gospodnjoj strani. Neka vam iz iskrenog srca i s drhtavih usana silazi pitanje: “Tko Êe opstati kad se on pojavi?” (Malahija 3,2) Jeste li u ovim posljednjim dragocjenim satima vremena milosti uËinili sve da u zgradu svojeg karaktera ugradite najbolji materijal? Jeste li oËistili svoju duπu od svake mrlje? Idete li za svjetlom? Odgovaraju li vaπa djela ispovijedanju vaπe vjere? UtjeËe li na vas Boæja milost koja omekπava i popravlja? ... Dopuπtate li svojem svjetlu da svijetli kako bi obasjalo narode koji ginu u svojim grijesima? Jeste li svjesni da ste pozvani u obranu Boæjih zapovijedi od onih koji ih gaze? MoguÊe je biti poloviËan, formalan vjernik i tako se naÊi lak i izgubiti vjeËni æivot. MoguÊe je da netko ispunjava neke biblijske propise pa se zato smatra krπÊaninom, a da ipak propadne jer mu nedostaju osobine koje su prijeko potrebne krπÊanskom karakteru. ... Dok joπ ima milosti i Spasitelj joπ posreduje, spremimo se temeljito za vjeËnost. ... Velika kriza je upravo pred nama. Da bismo se suoËili s ispitom i kuπnjama i obavili pripreme, potrebna nam je ustrajna vjera. Me utim, mi moæemo slavno trijumfirati. Nijedna duπa koja bdije, moli se i vjeruje, neÊe biti uhvaÊena u neprijateljevu zamku. (6T 404,405)

94

30. oæujka

Duboko i æivo iskustvo
“Kako Êemo pobjeÊi ne marivπi za toliko spasenje? koje poËe Gospodin propovijedati, i oni koji su Ëuli potvrdiπe meu nama.” (Hebrejima 2,3 — DK) Pokazano mi je da ne bismo trebali odga ati Gospodnji dolazak. An eo je rekao: “Pripremite se, pripremite se za ono πto treba doÊi na zemlju. Neka vaπa djela odgovaraju vaπoj vjeri.” Vidjela sam da naπ um mora biti usmjeren k Bogu, a naπ utjecaj bi trebao svjedoËiti za Boga i Njegovu istinu. Mi ne moæemo dati Ëast Bogu ako smo nemarni i ravnoduπni. ... Moramo ozbiljno nastojati osigurati spasenje svojih duπa kao i drugih. Sve πto je vaæno treba biti vezano za ovo, a sve ostalo trebalo bi biti u drugom planu. Promatrala sam ljepotu Neba. Sluπala sam an ele kako ushiÊeno pjevaju odajuÊi hvalu, Ëast i slavu Isusu. Tada sam mogla razumjeti poneπto od divne ljubavi Boæjeg Sina. On je napustio svu svoju slavu i Ëast na Nebu u æelji da nas spasi i sa strpljenjem i poniznoπÊu prihvatio pogrde i prijezir kojim su Ga ljudi obasipali. Bio je izbijen, ranjen i slomljen, a zatim razapet na kriæ Golgote gdje je podnio najstraπniju smrt da bismo mi bili oprani Njegovom krvlju, uskrsnuli i æivjeli s Njime u stanovima koje nam je otiπao pripremiti. Tamo Êemo uæivati u svjetlu i slavi Neba sjedinjujuÊi svoje glasove s pjesmama an ela. Vidjela sam da je Ëitavo Nebo zainteresirano za naπe spasenje. Zar Êemo biti ravnoduπni kao da je svejedno hoÊemo li biti spaπeni ili izgubljeni? Zar Êemo prezreti ærtvu koja je bila prinesena za nas? ... Nama je dana Knjiga da nas vodi kroz opasnosti mraËnog svijeta k Nebu. Ona nas uËi kako moæemo izbjeÊi boæanski gnjev, govori nam o stradanju koje je Krist podnio za nas, o velikoj ærtvi koju je pristao podnijeti da bismo mi bili spaπeni i radovali se zauvijek u Boæjoj prisutnosti. ... ObliËje poboænosti nikoga neÊe spasiti. Svatko mora doæivjeti duboko i æivo iskustvo. Samo Êe ga to spasiti u vrijeme nevolje. Tada Êe svaËija djela biti okuπana, i ako smo zidali zlato, srebro i drago kamenje, naÊi Êemo zaklon pod πatorom Gospodnjim. (1T 123—125) 95

31. oæujka

“Pripremite se, pripremite se, pripremite se”
“Pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svoga!” (Amos 4,12) Kad bi se danas Krist pojavio na nebeskim oblacima, tko ... bi bio spreman da Ga susretne? Pretpostavimo da budemo preneseni u kraljevstvo nebesko upravo onakvi kakvi jesmo. Bismo li bili spremni ujediniti se sa svecima Boæjim, æivjeti u skladu s kraljevskom obitelji, djecom nebeskog Kralja? Na koji naËin ste se pripremili za sud? Jeste li se pomirili s Bogom? Æelite li pomoÊi onima oko sebe u svojoj kuÊi, svojim susjedima, onima s kojima dolazite u kontakt a koji ne dræe Boæje zapovijedi? ... Spremamo li se da susretnemo Kralja? ... Kad bismo mogli biti primljeni na Nebo onakvi kakvi smo, koliko nas bi moglo gledati Boga? Koliko nas ima svadbeno ruho? Koliko je onih koji su bez mane i nedostatka ili takvoga Ëega? Koliko je nas vrijedno da dobije krunu æivota? ... Poloæaj ne Ëini Ëovjeka. Krist je taj koji Ëini Ëovjeka vrijednim da dobije krunu æivota koja neÊe nestati. (GCB 6. travnja 1903.) Moj je pogled bio upravljen na ostatak Boæjeg naroda na Zemlji. An eo im je govorio: “Æelite li izbjeÊi sedam posljednjih zala? ... Ako æelite, morate umrijeti da biste mogli æivjeti. Budite spremni, budite spremni, budite spremni! Morate biti spremniji nego πto ste sada. ... Ærtvujte sve za Boga. Stavite na Njegov oltar sebe, svoje imanje i sve kao æivu ærtvu. Sve se mora dati da bi se uπlo u slavu.” (EW 66,67) Krist dolazi u velikoj sili i slavi. On dolazi u svoj svojoj slavi i u slavi svojega Oca. ... Dok nepokajani budu bjeæali od Njegove prisutnosti, Njegovi sljedbenici Êe se radovati. ... Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakodnevni pratilac i najbliskiji prijatelj. Oni su æivjeli u tijesnoj povezanosti i stalnoj zajednici s Bogom. Nad njima se pokazala slava Gospodnja. ... Sada se oni raduju nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kralja kraljeva u Njegovom veliËanstvu i krasoti. Oni su spremni za zajednicu Neba jer im je Nebo joπ ovdje bilo stalno u srcu. (COL 420,421) Ako ste danas pravi pred Bogom, bili biste spremni kad bi Krist danas doπao. (IHP 227) 96

1. travnja

NajveÊi posao na svijetu
“Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!’’ (Marko 16,15) “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju’’ Kristova je zapovijed Njegovim sljedbenicima. To ne znaËi da su svi pozvani da budu propovjednici ili misionari u pravom smislu rijeËi, ali svi mogu biti Njegovi suradnici u objavljivanju Radosne vijesti svojim bliænjima. Zapovijed je upuÊena svima, velikima i malima, obrazovanima i neobrazovanima, starima i mladima. (Ed 264) Na svakome tko zna istinu za ovo vrijeme poËiva odgovornost da i druge obavijesti o tome. Kristovi sluge u velikoj su mjeri odgovorni za dobrobit i spasenje svijeta. Oni trebaju biti Boæji suradnici u radu za zadobivanje duπa. (RH 10. oæujka 1904.) Tema koja privlaËi srce greπnika jest Krist i Njegovo raspeÊe. Na kriæu, na Golgoti, Isus je otkriven svijetu u neusporedivoj ljubavi. Predstavljajte Ga tako gladnom mnoπtvu i svjetlo Njegove ljubavi privuÊi Êe ljude iz tame k svjetlu, iz grijeha k posluπnosti i pravom svjetlu. Promatranje Krista na Golgoti uzdiæe kao niπta drugo svijest o tome koliko je grijeh gnusan. (RH 22. studenoga 1892.) HoÊe li Ëlanovi naπe crkve dræati svoj pogled stalno upravljen na raspetog i uskrslog Spasitelja u kojem su usredotoËene sve naπe nade u vjeËni æivot? Ovo je naπa poruka, naπ argument, naπa doktrina, opomena nepokajanima, ohrabrenje za one koji tuguju — nada za svakog vjernika. Ako u srcu ljudi uspijemo probuditi zanimanje i navedemo ih da svoj pogled usmjere na Krista, moæemo uËiniti i sljedeÊi korak upuÊujuÊi ih da svoj pogled ne skidaju s Janjeta Boæjeg. ... Onaj Ëiji je pogled stalno usmjeren na Krista, bit Êe spreman da se odrekne svega. Umrijet Êe sebiËnosti. Vjerovat Êe u potpunosti u RijeË Boæju koja je tako veliËanstvena i Ëudesno uzviπena u Kristu. (6BC 1113) Prednost svakog krπÊanina nije samo u tome da Ëeka na Gospodnji dolazak, nego i da ga ubrza. Kako bi se brzo u ovome svijetu posijalo sjeme Evan elja kad bi donosili rodove svi oni koji kaæu da Ga ljube! Tada bi posljednja æetva brzo sazrela i Krist bi doπao skupiti dragocjeno æito. (8T 22,23) 97

2. travnja

Poruka s kriæa
“A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!’’ (GalaÊanima 6,14) Bog mi je dao poruku za svoj narod. ... Kupljeni ste skupo i zato sve ono πto jeste i imate treba biti uporabljeno na slavu Bogu i za dobro vaπih bliænjih. Krist je umro na kriæu da spasi svijet od smrti zbog grijeha. On traæi vaπu suradnju u ovom poslu. Vi trebate biti Njegova desna ruka. S ozbiljnim naporom, neumorni u poslu trebate nastojati spasiti izgubljene. ... PreobraæavajuÊa sila Kristove milosti oblikuje onoga koji daje sebe u Boæju sluæbu. ... On viπe neÊe biti ravnoduπan prema duπama koje oko njega propadaju. ... On shvaÊa da svaki dio Njegovog biÊa pripada Kristu koji ga je otkupio od ropstva grijeha; svaki trenutak njegove buduÊnosti otkupljen je dragocjenom æivotodavnom krvlju Boæjeg jedinoro enog Sina. Cijenite li ærtvu prinesenu na Golgoti toliko duboko da ste voljni svaki drugi interes podrediti djelu spaπavanja duπa? Ista snaga æelje da spasi greπnike koji je obiljeæio æivot Spasitelja, obiljeæava i æivote Njegovih istinskih sljedbenika. KrπÊanin ne æeli æivjeti samo za sebe. On Êe s oduπevljenjem posvetiti sve πto ima i jest sluæbi za Gospodara. Pokretat Êe ga neopisiva æelja da zadobiva duπe za Krista. ... Kako mogu na najbolji moguÊi naËin veliËati Onoga koji me je stvorio i otkupio? Ovo je pitanje koje si trebamo postavljati. Onaj koji je doista obraÊen, s ozbiljnom zabrinutoπÊu nastoji izbaviti one koji su joπ uvijek pod Sotoninom vlaπÊu. ... Ostalo nam je joπ jako malo vremena da se pripremimo za vjeËnost. ... Ljudima je potrebna istina i s ozbiljnim naporima punim vjere trebamo s njima uspostaviti komunikaciju. Za duπe se treba moliti, raditi i traæiti ih. ... Na nama leæi ozbiljna odgovornost da upozorimo svijet o dolazeÊem sudu. ... Bog poziva svoju Crkvu da ustane i obuËe se u silu. Treba osvojiti krune besmrtnosti i zadobiti nebesko kraljevstvo, a svijet koji gine u neznanju treba biti prosvijetljen. (7T 9—12,16)

98

3. travnja

Pokrenuti ljubavlju
“Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!’’ (1. Ivanova 4,21) Ljubav je temelj poboænosti. ©to god tko govorio, nema Ëiste ljubavi prema Bogu ukoliko nema nesebiËne ljubavi prema svojem bratu. ... Kad se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spontano pojaviti. Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi Êemo kad se u naπem srcu bude neprestano javljala æelja da pomognemo bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko sunËevo svjetlo ispuni naπe srce i pokaæe se na naπem licu. ... Povezani s Kristom, bit Êemo povezani i sa svojim bliænjima zlatnim karikama lanca ljubavi. Tada Êe se i suÊut i saæaljenje koje je Krist pokazivao pokazati i u naπem æivotu. Mi neÊemo Ëekati da siromaπni i unesreÊeni do u k nama. NeÊe biti potrebno da nas netko preklinje da bismo poËeli suosjeÊati s patnjama drugih. Bit Êe nam isto tako prirodno da priskoËimo u pomoÊ siromaπnima i napaÊenima kao πto je Kristu bilo prirodno da ide i Ëini dobro. ... Slava Neba podiæe pale i tjeπi oæaloπÊene. ... Bog ne priznaje nikakve razlike po nacionalnosti, rasi ili druπtvenom sloju. ... Svi su ljudi stvaranjem pripadnici iste obitelji, svi su sjedinjeni otkupljenjem. Krist je doπao sruπiti svaki zid razdvajanja, otvoriti svaki odjel Hrama, kako bi svaka duπa dobila slobodan pristup Bogu. Njegova je ljubav tako πiroka, duboka i sveobuhvatna da svugdje prodire. Ona izvlaËi iz kruga Sotoninog utjecaja jadne duπe koje su bile zavedene... Ona ih stavlja u blizinu Boæjeg prijestolja koje je okruæeno dugom obeÊanja. ... Krist æeli uzdiÊi svakoga komu je stalo do zajedniπtva s Njim, kako bismo i mi bili jedno s Njim kao πto je On jedno sa svojim Ocem. On nam dopuπta da do emo u dodir s napaÊenima i nastradalima da bi nas izvukao iz naπe sebiËnosti; On se trudi da u nama razvije osobine svojeg karaktera — saæaljenje, njeænost i ljubav. ... Gospodin objavljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Domu mojemu... i dat Êu ti pristup me u one koji ondje stoje” — me u an ele koji okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija 3,7). Sura ujuÊi s nebeskim biÊima u njihovom djelu na Zemlji, mi se pripravljamo za druæenje s njima na nebesima. (COL 384—389) 99

4. travnja

Mjesto gdje se poËinje sa svjedoËenjem
“Daj da nam sinovi budu kao biljke πto rastu od mladosti svoje; a kÊeri naπe kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja.’’ (Psalam 144,12) Naπ rad za Krista treba poËeti u obitelji. ... Nema vaænijeg misionarskog polja od ovoga. (6T 429) Sretni su roditelji Ëiji je æivot stvarni odsjaj boæanskog æivota, tako da Boæja obeÊanja i zapovijedi pobu uju u djeci zahvalnost i πtovanje; roditelji Ëija njeænost, praviËno postupanje i strpljenje tumaËe djetetu Boæju ljubav, pravdu i trpljenje, i koji time πto uËe svoje dijete da ih voli, ima u njih povjerenja i bude im posluπno, uËe ga istodobno da voli, ima povjerenja i bude posluπno svom nebeskom Ocu. Roditelji koji u dijete usade jedan takav dar, poklonili su mu blago dragocjenije od bogatstva svih vjekova — blago koje Êe ostati za vjeËnost. (MH 375,376) Bog æeli da svako dijete joπ u ranoj dobi bude Njegovo, da bude posvojeno u Njegovu obitelj. Koliko god bila mlada, ona mogu biti Ëlanovi vjernoga doma i steÊi najdragocjenija iskustva. Mogu imati njeæna srca spremna da prime dojmove koji Êe trajati vjeËno. Ona mogu imati srca koja su puna povjerenja i ljubavi prema Isusu i æive za Isusa. Krist Êe ih uËiniti malim misionarima. »itav smjer njihovih misli moæe biti promijenjen tako da neÊe uæivati u grijehu, veÊ Êe ga se kloniti i mrziti ga. (CT 169) Odgojem i primjerom roditelji trebaju uËiti svoju djecu da rade za neobraÊene. Djeca bi trebala biti tako odgojena da mogu suosjeÊati sa starijima i oæaloπÊenima i pokuπati olakπati patnje jadnima i napaÊenima. ... Od njihovih najranijih godina u njih treba biti usa eno samoodricanje i poærtvovnost za dobro drugih i napredak Kristova djela kako bi mogla biti radnici za Krista. ... Bog je tako uredio da obitelji na Zemlji budu simbol nebeske obitelji. KrπÊanski domovi, utemeljeni i rukovo eni u suglasnosti s Boæjim planom, spadaju u Njegova djelotvorna sredstva za oblikovanje krπÊanskog karaktera i napredak Njegovog djela. (6T 429,430)

100

5. travnja

Svijet se nalazi u potrebi
“Stog se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.’’ (Izaija 59,9) Ima mnogo onih koji Ëitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaËenje. Po svemu svijetu muπkarci i æene s Ëeænjom gledaju prema Nebu. Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa koje Ëeznu za svjetlom, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samo Ëekaju da budu prigrljeni. (AA 109) Posvuda sreÊemo srca koja vape za neËim πto nemaju. Ona Ëeznu za silom koja Êe im dati pobjedu nad grijehom, za silom koja Êe ih izbaviti iz okova zla, za silom koja Êe im dati zdravlje, æivot i mir. Mnogi od onih koji su nekada poznavali silu Boæje RijeËi, i æivjeli tamo gdje nitko ne priznaje Boga, sada Ëeznu za boæanskom prisutnosti. Svijetu danas treba ono πto mu je trebalo i prije devetnaest stoljeÊa — Kristovo otkrivenje. Treba izvrπiti veliko djelo reforme, a samo se Kristovom miloπÊu moæe dovrπiti djelo tjelesne, umne i duhovne obnove. Kristov Êe naËin rada sam omoguÊiti pravi uspjeh u doticaju s ljudima. Spasitelj je stupao u dodir s ljudima kao onaj kome je na srcu bilo njihovo dobro. On im je pokazao svoju suÊut, sluæio im u njihovim potrebama i zadobio njihovo povjerenje. Zatim ih je pozvao: “Hajdete za mnom.” Pribliæimo se ljudima osobnim naporima. ... Trebamo plakati s onima koji plaËu, radovati se s onima koji se raduju. PraÊen silom uvjeravanja, silom molitve, silom Boæje ljubavi, ovaj rad neÊe i ne moæe biti besplodan. (MH 143,144) Nebeski umovi Ëekaju na suradnju ljudskih pomoÊnika, da otkriju svijetu πto ljudska biÊa mogu postati i πto se moæe postiÊi u zajednici s Boæanskim, za spasenje duπa koje su pred propasti. Ne postoji granica upotrebljivosti onoga koji, ostavljajuÊi svoje “ja”, omoguÊuje Svetome Duhu da djeluje na njegovo srce i koji æivi æivotom u cijelosti posveÊenom Bogu. (MH 159)

101

6. travnja

PouËavanje od kuÊe do kuÊe
“(Vi znate) kako nisam niπta od onoga πto je korisno propustio da vam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊama.’’ (Djela 20,20) Me u Ëlanovima naπih crkava trebalo bi biti mnogo viπe rada od kuÊe do kuÊe u davanju biblijskih satova i πirenju literature. ... Dok sijemo pokraj svake vode, shvatit Êemo da Êe onaj koji mnogo sije obilato æeti. Kristov primjer moraju slijediti oni koji govore da su Njegova djeca. Ublaæite tjelesne potrebe svojih bliænjih, a njihova zahvalnost poruπit Êe prepreke i omoguÊiti vam da doprete do njihovih srca. ... Æene se mogu ukljuËiti u taj posao kao i muπkarci. ... One mogu po kuÊama raditi ono πto ne mogu muπkarci, a to je rad koji dopire do unutarnjeg æivota. One se mogu pribliæiti srcima onih do kojih muπkarci ne mogu doprijeti. Njihov rad je potreban. Razborite i ponizne æene mogu napraviti dobar posao u objaπnjavanju istine ljudima u njihovim domovima. Tako objaπnjena Boæja rijeË djelovat Êe kao kvasac i ... obratit Êe se Ëitave obitelji. ... U obiteljskom krugu, pokraj kamina svojih susjeda, kraj bolesniËke postelje, moæete tiho Ëitati Sveto pismo i govoriti o Isusu i istini. Tako moæe biti posijano dragocjeno sjeme koje Êe proklijati i donijeti rod. ... Misionarski posao treba biti obavljen u mnogim mjestima koja ne obeÊavaju mnogo. Naπe duπe treba obuzeti misionarski duh nadahnjujuÊi nas da dopiremo do slojeva na koje nismo raËunali, na naËin i u mjestima u kojima nismo planirali raditi. Gospodin ima svoj plan za sijanje sjemena Evan elja. U sijanju u skladu s Njegovom voljom toliko Êemo umnoæiti sjeme da Êe Njegova rijeË doprijeti do tisuÊa ljudi. ... (9T 127—130) TisuÊe tisuÊa i deset tisuÊa puta deset tisuÊa an ela Ëekaju na suradnju s Ëlanovima naπih crkava u svjetlu koje je Bog velikoduπno dao kako bi ljudi mogli biti spremni za Kristov dolazak. (9T 129) Naπe sestre, mlade, srednjih godina i one u poodmaklim godinama, mogu sudjelovati u zavrπnom djelu za ovo vrijeme; radeÊi tako dok imaju priliku, steÊi Êe iskustvo od najveÊeg znaËenja za njih same. ZaboravljajuÊi na sebe, one Êe rasti u milosti. (Ev 468) 102

7. travnja

SvjedoËenje jedan drugome
“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoro enog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’’ (Ivan 3,16) Zaπto svi oni koji izjavljuju da vole Boga ne nastoje prosvijetliti svoje susjede i prijatelje da viπe ne odbijaju ovo veliko spasenje? Krist je predao sebe sramnoj, muËeniËkoj smrti pretrpjevπi velike duπevne patnje da spasi one koji ginu. O, Krist moæe, æeli, Ëezne za tim da spasi sve koji hoÊe doÊi k Njemu! Govorite duπama koje se nalaze u opasnosti neka gledaju u Isusa na kriæu kako umire da bi im mogao oprostiti. Govorite greπniku srcem koje je preplavljeno njeænoπÊu, milostivom Kristovom ljubavlju. Budite revni, ali ne i grubi; s usana onoga tko pokuπava pridobiti duπu da gleda i æivi ne bi se trebala Ëuti oπtra rijeË. Svoju duπu najprije posvetite Bogu. Dok gledate na naπeg Posrednika na Nebu, neka se vaπa srca otvore. Tada, smekπanog srca i u poniznosti, moæete uputiti greπnike koji se kaju kao oni koji shvaÊaju silu otkupiteljske ljubavi. Molite se s ovim duπama vjerom koja Êe ih dovesti do podnoæja kriæa. Uzdignite njihov um i usmjerite pogled vjere tamo kamo i vi gledate, na Krista, Onoga koji je ponio naπe grijehe. UËinite da odvrate svoj pogled sa sebe, jadnih i greπnih, i da ga uprave k Spasitelju; tako Êe pobijediti. Oni sami vide Janje Boæje koje je ponijelo grijehe svijeta. Oni vide Put, Istinu i Æivot. Sunce Pravednosti πalje svoje zrake u srce. Velika plima otkupiteljske ljubavi izlijeva se na suhu i æednu duπu i greπnik dobiva spasenje u Isusu Kristu. Govorite, molite se, pjevajte o razapetom Kristu i to Êe slomiti i osvojiti srca. Boæja sila i mudrost dovodi ljude Kristu. Malo uspjeha imaju formalne, ustaljene fraze, iznoπenje golih dokaza. Ljudi za koje radnici rade prepoznat Êe Boæju ljubav koja smekπava srca. Duπe su æedne vode æivota. Nemojte biti prazne cisterne. Ako im otkrijete Kristovu ljubav, vi moæete voditi gladne i æedne ljude Isusu i On Êe im dati kruh æivota i vodu spasenja. (6T 66,67)

103

8. travnja

Oglasite uzbunu!
“Trubite u trubu na Sionu! Diæite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici drπÊu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.’’ (Joel 2,1) Naπu pozornost sada trebaju privuÊi stvari koje se tiËu naπeg vjeËnog blagostanja. Ne moæemo dopustiti da ono πto je vezano za Nebo bude u drugom planu. ... Boæji sudovi su na Zemlji. Oni sveËano upozoravaju: “Budite spremni, jer u koji Ëas ne mislite, doÊi Êe Sin »ovjeËji.’’ U naπim crkvama postoji veliki broj onih koji znaju vrlo malo o pravom znaËenju istine za ovo vrijeme. Ja ih pozivam da ne podcjenjuju ispunjavanje znakova svrπetka vremena koji tako jasno govore da je kraj blizu. O, koliko Êe mnogi koji se nisu zanimali za spasenje svojih duπa uskoro gorko plakati: “Ljeto je proπlo, æetva minula, a mi se ne izbavismo!’’ Mi æivimo u zavrπnim prizorima zemaljske povijesti. ProroËanstva se ispunjavaju velikom brzinom. Sati vremena milosti tako er brzo prolaze. Mi nemamo ni trenutka vremena za gubljenje. Nemojmo biti zateËeni kako spavamo na straæi. Neka nitko ne kaæe u svojem srcu ili pokazuje svojim djelima: “NeÊe moj gospodar joπ za dugo doÊi.’’ Neka poruka o Kristovom skorom dolasku odjekuje ozbiljnim rijeËima upozorenja. OsvjedoËimo svuda muπkarce i æene da se pokaju i sklone se pred gnjevom koji dolazi. Podignimo ih na æurnu pripremu jer malo znamo o onome πto je pred nama. Neka propovjednici i vjernici laici krenu naprijed u zrela polja. ... Gospodin treba uskoro doÊi i mi moramo biti spremni da Ga doËekamo u miru. OdluËimo uËiniti sve πto je u naπoj moÊi da podijelimo svjetlo s onima koji su oko nas. Ne budimo tuæni, veÊ radosni i neka nam Gospodin Isus bude uvijek pred oËima. ... Moramo biti spremni i Ëekati Njegov dolazak. O, kako Êe biti veliËanstveno vidjeti Ga i biti doËekan dobrodoπlicom kao Njegovi otkupljeni! Dugo smo Ëekali, ali naπa vjera ne smije oslabjeti. Kada ugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti, bit Êemo zauvijek blagoslovljeni. Moram glasno povikati: “Mi smo na putu kuÊi.’’ Blizu smo vremena kada Êe Krist doÊi s velikom silom i slavom da odvede svoje spaπene njihovom vjeËnom domu. (RH 14. srpnja 1903.) 104

9. travnja

Boæja posebna poruka za danaπnje vrijeme
“NoÊ je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oruæje svjetla!’’ (Rimljanima 13,12) U vremenu kakvo je ovo trebali bismo imati samo jedan cilj pred sobom — uporabiti svako oru e koje je Bog osigurao kako bi se istina mogla usaditi u srca ljudi. ... Duænost je svakog krπÊanina da se trudi dostiÊi vrhunac svojih sposobnosti kako bi πirio znanje istine. (FE 201) Bog je dugo Ëekao i joπ uvijek Ëeka na ljude koji su Njegovi po stvaranju i po otkupljenju, koji Êe sluπati Njegov glas, sluπati Ga kao draga, krotka djeca Ëija je æelja da budu blizu Njega i primaju svjetlo Njegovog lica koje ih obasjava. Mi trebamo odnijeti treÊu an eosku vijest svijetu upozoravajuÊi ljude da se ne klanjaju Zvijeri i njezinom kipu i upuÊivati ih da zauzmu svoja mjesta u redovima onih koji “Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa’’. Bog nam nije otkrio vrijeme kada Êe Njegova vijest biti okonËana ili kada Êe se vrijeme milosti zavrπiti. ... Naπa je duænost da bdijemo, radimo i Ëekamo, da iskoristimo svaki trenutak za spaπavanje ljudi koji su spremni za pogibao. ... Sada, upravo sada je vrijeme da bdijemo, radimo i Ëekamo. ... Kraj svemu je blizu. ... Duh Gospodnji radi na tome da istinu iz nadahnute RijeËi stavi kao peËat na duπu tako da Êe Kristovi sljedbenici imati svetu, posveÊenu radost koju Êe moÊi dijeliti s drugima. ... Postoji potreba za dubljim, snaænijim, jaËim svjedoËanstvom o sili istine koja se moæe vidjeti u praktiËnoj poboænosti onih koji tvrde da vjeruju u nju. (RH 9. listopada 1884.) Istina treba biti usa ena u naπa srca i mi je trebamo poduËavati onakvu kakva je u Isusu. Svijet se nalazi u vrlo ozbiljnom vremenu jer se sada odluËuje o vjeËnoj sudbini duπa. Sotona i njegovi demoni neprestano smiπljaju zavjeru protiv Boæjeg zakona i na taj naËin nastoje zarobiti ljudske duπe u mreæe grijeha. Tama koja pokriva Zemlju sve je veÊa, ali oni koji ponizno hode s Bogom nemaju razloga za strah. (RH 9. listopada 1884.) 105

10. travnja

Vrijeme je za odluku!
“Danas izaberite kome Êete sluæiti.’’ (Joπua 24,15) Svijet se danas nalazi u ludilu: kod muπkaraca i æena prisutno je bezumlje koje ih ubrzano vodi k vjeËnoj propasti. Prevladava svaka vrsta popuπtanja i ljudi su postali toliko zaslijepljeni grijehom da ne æele sluπati ni upozorenja ni molbe. Gospodin poruËuje zemaljskim stanovnicima: “Danas izaberite kome Êete sluæiti.’’ Sada svatko odluËuje o svojoj vjeËnoj sudbini. Ljudi se moraju probuditi i shvatiti ozbiljnost vremena i blizinu dana kada Êe vrijeme milosti za ljude doÊi svojem kraju. Bog ne daje ljudima informaciju hoÊe li to biti pet, deset ili dvadeset godina prije nego πto zavrπi povijest ove zemlje. On neÊe opravdati niËije odga anje pripreme. Ne bi æelio da itko kaæe, kao πto je uËinio nevjerni sluga: “NeÊe moj gospodar joπ za dugo doÊi’’, jer ovo vodi nepromiπljenom odbacivanju prilika i prednosti koje su nam dane da se pripremimo za taj veliki dan. Svatko tko tvrdi da je Boæji sluga, pozvan je da obavlja Njegovu sluæbu kao da je svaki dan posljednji. ... NavjeπÊujte brzi dolazak Sina »ovjeËjeg na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom. Ne ostavljajte taj dan za poslije. ... Ovdje se nalazi veliki teret koji svatko treba ponijeti. Jesu li moji grijesi oproπteni? Je li Krist, nositelj tereta, skinuo moju krivnju? Imam li Ëisto srce, oËiπÊeno pravednoπÊu Isusa Krista? Teπko onoj duπi koja ne traæi utoËiπte u Kristu. Jadni su oni koji Êe na bilo koji naËin odvratiti svoj um od posla i potaknuti bilo koju duπu da bude manje oprezna. ... Veliki posao od kojeg se um ne bi smio odvratiti jest razmiπljanje o naπem osobnom poloæaju pred Bogom. Jesu li naπa stopala na Æivoj Stijeni? Krijemo li se u svojem jedinom UtoËiπtu? Oluja dolazi, nemilosrdna u svojem bijesu. Jesmo li se spremni suoËiti s njom? Jesmo li jedno s Kristom kao πto je On s Ocem? Jesmo li Boæji baπtinici i zajedniËari s Kristom? ... Kristov karakter treba biti i naπ. Mi trebamo biti preobraæeni obnovom svojih srca. U tome se nalazi naπa jedina sigurnost. Niπta ne moæe odvojiti æivog krπÊanina od Boga. (RH 27. studenoga 1900.)

106

11. travnja

Æivi da spasiπ druge
“Zatim reËe svima: ‘Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi!’’’ (Luka 9,23) Grijeh kojem se u najveÊoj mjeri popuπta, a koji nas odvaja od Boga i izaziva toliko duhovnih poremeÊaja, jest sebiËnost. Gospodinu se ne moæemo vratiti bez samoodricanja. Mi sami ne moæemo uËiniti niπta, ali uz pomoÊ Boga koji nas snaæi, moæemo Ëiniti dobro drugima. Na ovaj naËin saËuvat Êemo se od zla sebiËnosti. Ne moramo iÊi u neznaboæaËke zemlje da bismo se potpuno posvetili Bogu i æivjeli korisnim, nesebiËnim æivotom. To bismo trebali Ëiniti u svojoj obitelji, crkvi, me u onima koji nas okruæuju i s kojima radimo. Upravo u svojim svakidaπnjim duænostima trebamo se naviknuti na samoodricanje. Pavao je mogao reÊi: “Ja umirem svaki dan.’’ Svakidaπnje umiranje sebi u malim æivotnim stvarima Ëini nas pobjednicima. Trebali bismo zaboraviti svoje “ja” u æelji da Ëinimo dobro drugima. Kod mnogih postoji nedostatak ljubavi za druge. Umjesto da vjerno obavljaju svoju duænost, oni radije traæe vlastita zadovoljstva. Bog jasno zapovijeda svojim uËenicima da budu na blagoslov drugima svojim utjecajem i sredstvima i da traæe mudrost odozgo koja Êe ih osposobiti da uËine sve πto je u njihovoj moÊi da oplemene misli i osjeÊaje onih s kojima dolaze u dodir. Kad smo na ovaj naËin izvor blagoslova za druge, osjeÊat Êemo radosno zadovoljstvo i unutarnji mir, πto Êe biti naπa najveÊa nagrada. Gonjeni ovom velikom i plemenitom æeljom da budemo na korist svojim bliænjima, naÊi Êemo pravu sreÊu u vjernom izvrπavanju duænosti. Imat Êemo viπe nego samo zemaljsku nagradu jer an eo biljeæi u nebesku knjigu svaku duænost koju smo obavili vjerno i nesebiËno. Na Nebu nitko neÊe misliti na sebe i na svoje uæivanje. Svi Êe iz nesebiËne i Ëiste ljubavi nastojati usreÊiti one koji ih okruæuju. Ako se æelimo radovati u druπtvu nebeskih biÊa na novoj Zemlji, ovdje trebamo æivjeti po nebeskim naËelima. (2T 132,133) NajveÊe djelo koje moæemo uËiniti na naπem svijetu jest da veliËamo Boga æiveÊi Kristov karakter. (6T 439)

107

12. travnja

Staza u æivot
“U ite na uska vrata, jer πiroka vrata i πirok put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ga nalaze!’’ (Matej 7,13.14) Krist nas poziva da idemo uskom stazom na kojoj svaki korak znaËi odricanje sebe. Zove nas da stanemo na stranu vjeËne istine i da se borimo, da, da se ozbiljno borimo za vjeru koja je jednom dana svetima. ... Kako se pribliæavamo vremenu kada Êe vlasti, sile i duhovna bezboænost na najviπim mjestima biti u potpunosti ukljuËene u borbu protiv istine, kada Sotonina prijevarna sila bude tako velika da Êe pokuπati, ako bude moguÊe, prevariti baπ izabrane, naπe prosu ivanje mora biti izoπtreno boæanskim prosvjetljenjem da ne budemo neznalice kad su u pitanju sotonska oru a. ... Davπi nam pomoÊ svetih an ela, Bog je uËinio moguÊim da naπ posao doæivi ... veliËanstveni uspjeh. Ali uspjeha nema tamo gdje nema jedinstva. Potrebno je da se svi Ëlanovi crkve ujedine u zajedniËkom djelovanju. Crkvi su danas potrebni ljudi koji, kao i Henok, hode s Bogom otkrivajuÊi Krista svijetu. »lanovi crkve trebaju dostiÊi viπi stupanj. Nebeski glasnici æele komunicirati s onima Ëije “ja” nije u prvom planu, koji su u svojem æivotu ispunili rijeËi: “Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.’’ Crkva mora imati takve muπkarce i æene prije nego πto Êe njezino svjetlo moÊi zasjati svijetu Ëistim, jasnim zrakama. Naπ pogled na Sunce Pravednosti zaklonjen je oblacima zbog toga πto smo okrenuti sebi. Mnogi iznova razapinju Krista kad uga anjem sebi dopuπtaju Sotoni da nad njima preuzme vlast. ... Boæja je namjera da svi budu ispitani i provjereni kako bi mogao vidjeti jesu li ili nisu odani zakonima koji upravljaju nebeskim kraljevstvom. Bog do posljednjeg trenutka dopuπta Sotoni da se otkrije kao laæljivac, klevetnik i ubojica. Zbog toga Êe konaËna pobjeda Njegovog naroda biti tim znaËajniji, slavniji i potpuniji. (RH 4. prosinca 1900.) 108

13. travnja

U zajednici s Kristom
“Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.’’ (Ivan 15,5) Kraj je blizu! Bog poziva Crkvu da uredi ono πto je ostalo. Vama koji radite zajedno s Bogom, Gospodin je dao silu da povedete i ostale u kraljevstvo. Trebate biti Boæji æivi zastupnici, kanali svjetla svijetu; okruæeni ste nebeskim an elima s ovlaπÊu koju im je Krist dao da vas potkrijepe, osnaæe i podupru u radu za spaπavanje duπa. ... Ostanite odvojeni i drugaËiji od svijeta — u svijetu, ali ne od svijeta, odsjajujuÊi svijetle zrake Sunca Pravednosti, Ëisti, svijetli, neumrljani i u vjeri noseÊi svjetlo u sve krajeve Zemlje. Neka se crkve probude prije nego πto zauvijek bude kasno. Neka svaki vjernik preuzme svoj dio posla i obrani Gospodnje ime onako kako je pozvan. Neka zdrava vjera i ozbiljna poboænost zauzmu mjesto lijenosti i nevjerovanja. Kada je vjera utemeljena na Kristu, istina Êe donijeti radost duπi, a vjerska sluæba neÊe biti dosadna i nezanimljiva. ... Svakog dana imat Êete bogato iskustvo ako budete æivjeli kao krπÊani kao πto tvrdite. Greπnici Êe biti obraÊeni. ... O, kad bi svi ustali i pokazali svijetu da je njihova vjera æiva, da se radi o pitanju æivota, da Êe Isus uskoro doÊi. Neka ljudi vide da vjerujemo da se nalazimo na granici vjeËnosti. Uspostavljanje Boæjeg kraljevstva usporava se ili ubrzava zavisno od nevjere ili vjere ljudskih oru a. Posao koËi nevoljkost ljudi da sura uju s Bogom. Ljudi se mogu moliti: “Do i kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji’’; ali ako ne uspiju provesti molitvu u svojem æivotu, njihove molbe bit Êe bez roda. Ali iako moæete biti slabi, lutati i biti greπni, Gospodin vam nudi zajednicu sa sobom. On vas poziva da prihvatite boæanske upute. Ujedinjeni s Kristom moæete obavljati Boæje djelo. “Bez mene’’, kaæe Krist, “ne moæete uËiniti niπta.’’ (6T 436— 438)

109

14. travnja

Spasiteljevi predstavnici
“A vladajte se lijepo me u poganima da bi u onome u Ëemu vas sada kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela, kad ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan poho enja!’’ (1. Petrova 2,12) Bog oËekuje od onih koji nose Kristovo ime da budu Njegovi predstavnici ... Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet narod prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. ... Kristovi sljedbenici trebaju biti odvojeni od svijeta kad su u pitanju naËela i probici, ali ne smiju se izolirati od svijeta. I sam Spasitelj se stalno druæio s ljudima, ali ih nikada nije ohrabrivao ni na πto πto ne bi bilo u skladu s Boæjom voljom, veÊ samo na ono πto ih je uzdizalo i Ëinilo boljima. “Ja sebe samog posveÊujem za njih’’, izjavio je, “da i oni budu posveÊeni istinom’’ (Ivan 17,19). Tako i krπÊani trebaju boraviti me u ljudima da njihov utjecaj, poput ugodnog okusa boæanske ljubavi, bude kao sol koja Ëuva svijet od izopaËenosti. ... Sila uzviπenijeg, Ëistijeg i plemenitijeg æivota naπa je najveÊa potreba. Ljudi ovoga svijeta budno paze da vide kakve plodove u svojem æivotu donose oni koji tvrde da su krπÊani. ... U mislima svih onih s kojima moramo sura ivati neprestano se stvaraju povoljni ili nepovoljni dojmovi prema biblijskoj vjeri. Nas promatraju i Bog i an eli. Bog æeli da Njegov narod svojim æivotom pokaæe prednost krπÊanstva nad svjetovnoπÊu, da se rukovodi uzviπenijim i svetijim naËelima. On æeli da pokaæu da je istina koju su dobili uËinila od njih djecu nebeskog Kralja. »ezne da ih uËini kanalima preko kojih Êe obilje svoje ljubavi i milosti moÊi izlijevati na svijet. Krist Ëeka s dubokom Ëeænjom da se Njegov Duh oËituje u Crkvi. Kad se Kristov karakter bude savrπeno ogledao u pripadnicima Njegovog naroda, On Êe doÊi po svoje. Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje dolazak naπega Gospodina, nego i da ga ubrza. Kad bi svi koji ispovijedaju Njegovo ime donosili plodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evan elja! Posljednja velika æetva brzo bi bila poænjevena i Krist bi veÊ doπao. (CT 322—324)

110

15. travnja

Karakter koji Êe svijet prepoznati
“Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru.’’ (Filipljanima 2,15) Boæja je namjera da preko pripadnika svojeg naroda otkrije svijetu naËela svojega kraljevstva. Da bi u æivotu i karakteru mogli otkriti ova naËela, On ih æeli odvojiti od obiËaja, navika i prakse ovoga svijeta. ... PromatrajuÊi dobrotu, milost, pravdu i ljubav Boæju otkrivenu u Njegovoj Crkvi, svijet treba steÊi sliku o Njegovom karakteru. I kada se Boæji zakon potvrdi primjerom i æivotom, Ëak Êe i svijet priznati da su oni koji iz ljubavi i strahopoπtovanja sluæe Bogu nadmoÊniji od svakog drugog naroda na Zemlji. Adventisti sedmog dana viπe od svih drugih ljudi trebali bi biti primjer poboænosti, obraÊenosti i svetosti srca. Njima su povjerene najsveËanije istine koje su ikada dane smrtnicima. Svi darovi milosti i sile potrebni za uspjeh u duhovnom æivotu, dani su im u najveÊem izobilju. Oni oËekuju da se Krist uskoro pojavi na nebeskim oblacima. Ako pred svijetom ostavljaju dojam da vjera nije sila koja upravlja njihovim æivotom, oni sramote Boga. BuduÊi da se sila Sotoninih kuπnji stalno poveÊava, vrijeme u kojem æivimo prepuno je opasnosti za Boæju djecu i mi trebamo stalno uËiti od Velikog UËitelja kako bismo svaki korak poduzimali u pravdi i sigurnosti. Pred nama se otkrivaju Ëudesni prizori. U ovo vrijeme æivot Boæjeg naroda treba biti æivo svjedoËanstvo kako bi svijet mogao vidjeti da i u ovom vijeku, kad zlo prevladava na sve strane, joπ postoji narod koji se odriËe vlastite volje i æelja u teænji da vrπi Boæju volju — narod u Ëijem je srcu i æivotu zapisan Boæji zakon. ... Njihove misli trebaju biti Ëiste i svete, a svojim rijeËima trebaju oplemenjivati druge. Kristova vjera treba biti utkana u sve πto govore i Ëine. Oni trebaju biti posveÊen, oplemenjen i svet narod prenoseÊi svjetlo svima s kojima dolaze u dodir. Njegova je namjera da oni, primjenjujuÊi istinu u svojem svakidaπnjem æivotu, budu na slavu na Zemlji. Kristova milost dovoljna je da se to postigne. (CT 321,322)

111

16. travnja

SvjedoËanstvo koje je svijetu potrebno
“Vi ste naπa preporuka upisana u naπim srcima koju poznaju i Ëitaju svi ljudi.’’ (2. KorinÊanima 3,2) Preobraæaj karaktera treba svjedoËiti svijetu da u nama stanuje Kristova ljubav. Gospodin æeli da Njegov narod pokaæe kako spasonosna sila milosti moæe djelovati na nesavrπen karakter i potaknuti u njemu skladan razvitak i donoπenje bogatih plodova. Me utim, da bismo mogli ispuniti Boæju namjeru, mi se moramo pripremiti. Gospodin nam nalaæe da oËistimo svoja srca od sebiËnosti koja je korijen otu enosti. On Ëezne za tim da izlije na nas svojeg Svetog Duha u obilnoj mjeri i poziva nas da Mu svojim samoodricanjem oËistimo put. Kada se pokorimo Bogu, naπe Êe se oËi otvoriti da vidimo kamenje spoticanja koje smo svojim nekrπÊanskim ponaπanjem stavili na put drugih. Bog nas poziva da sve ovo uklonimo. On kaæe: “Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite.’’ (Jakov 5,16) Tada moæemo imati sigurnost koju je imao David kad se nakon priznanja svojega grijeha molio: “Vrati mi radost svoga spasenja i uËvrsti me duhom spremnim! UËit Êu bezakonike tvojim stazama, i greπnici tebi Êe se obraÊati.’’ (Psalam 51,14.15) Kada Boæja milost vlada u duπi, ona Êe biti okruæena ozraËjem vjere, hrabrosti i krπÊanske ljubavi, ozraËjem koje osvjeæava duhovni æivot svih koji ga udiπu. ... Svaki onaj koji je dioniËar Kristove ljubavi koja praπta, svaki onaj koji je prosvijetljen Boæjim Duhom i obraÊen istini, osjetit Êe se zbog tih dragocjenih blagoslova duænikom prema svakoj duπi s kojom dolazi u dodir. Gospodin Êe uporabiti one koji su ponizni u srcu da dopre do duπa kojima se rukopoloæeni propovjednici ne mogu pribliæiti. Oni Êe biti pokrenuti da govore rijeËi koje Êe otkrivati Kristovu spasonosnu milost. SluæeÊi na blagoslov drugima, i sami Êe biti blagoslovljeni. Bog nam daje priliku da dijelimo milost kako bi nas mogao ispuniti joπ veÊom miloπÊu. Nada i vjera jaËat Êe kad kao Boæji sluge budemo radili s talentima i sposobnostima koje nam je Bog darovao. U svojem radu imat Êemo boæansku potporu. (6T 43,44) 112

17. travnja

Kad Bog nadokna uje nedostatke
“Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Boæje.’’ (2. KorinÊanima 6,1) Mi trebamo biti Boæji suradnici u poslu πirom svijeta. Gdje god se nalaze duπe koje treba spasiti, mi im trebamo ponuditi svoju pomoÊ da bi mnogi sinovi i kÊeri mogli biti dovedeni Bogu. Kraj je blizu i zato trebamo umnoæiti svaku od povjerenih sposobnosti i svako oru e koje pomaæe da se posao obavi. ... Kako se an eli osjeÊaju kad vide da se kraj pribliæava, a tako je mnogo onih kojima je povjerena posljednja poruka milosti prema kojoj se nemarno odnose posjeÊujuÊi sastanke zbog vlastite koristi i osjeÊajuÊi se nezadovoljnima ako se puno ne propovijeda, dok sami nose mali teret i malo rade za spasenje drugih? Svi koji su istinski ujedinjeni s Kristom æivom vjerom, bit Êe dioniËari boæanske naravi. Oni Êe neprestano od Njega primati duhovni æivot i neÊe moÊi πutjeti. Æivot se uvijek pokazuje u akciji. Ako je srce æivo, ono Êe slati krv koja æivot znaËi svakom dijelu tijela. One Ëija su srca ispunjena duhovnim æivotom neÊe trebati poæurivati da to otkriju. Boæanski æivot poteÊi Êe od njih u velikoj bujici milosti. Kada se mole, govore i rade, slavi se Bog ... Ljudi Ëiji rad daje najveÊe i dugotrajne rezultate nisu najbriljantniji ni najtalentiraniji. Tko su najefikasniji radnici? Oni koji Êe se odazvati na poziv: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.’’ Ako ljudi kojima je Bog povjerio umne talente odbiju uporabiti ove darove Njemu na slavu, On Êe ih nakon provjere i kuπnje prepustiti njihovim vlastitim zamislima i uzet Êe ljude koji na prvi pogled nisu tako bogato obdareni, koji nisu jako samouvjereni i od slabih naËinit Êe jake jer oni vjeruju da Bog za njih Ëini ono πto oni sami ne mogu uËiniti. Bog Êe prihvatiti sluæbu iz cijelog srca i sam Êe nadoknaditi nedostatke. (6T 440,443,444) An eli sluπaju kakav Êete izvjeπtaj odnijeti svijetu o svojem nebeskom Gospodaru. (SC 119)

113

18. travnja

Propovijedanje sa silom
“U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajuÊi u pustinji judejskoj: ‘Obratite se — govorio je — jer je blizu kraljevstvo nebesko!’’’ (Matej 3,1.2) Dok je æivio u pustinji, Ivana Krstitelja je poduËavao Bog. On je u prirodi prouËavao Boæja otkrivenja. Pod vodstvom Boæjeg Duha prouËavao je proroËke spise. I danju i noÊu Krist je bio predmet njegovog prouËavanja i razmiπljanja, sve dok mu vi enje slave nije ispunilo i srce i duπu. Gledao je Kralja u Njegovoj krasoti, dok je sebe gubio iz vida. PromatrajuÊi veliËanstvenost svetosti, uvidio je svoju slabost i nedostojnost. Njegova duænost je bila da objavi ljudima Boæju poruku. On se odræao zahvaljujuÊi Boæjoj sili i Njegovoj pravdi. Bio je spreman postati glasnik Neba ne plaπeÊi se ljudskog, jer je imao pred oËima boæansko. Mogao je bez straha stajati pred zemaljskim vladarima jer se drhteÊi klanjao pred Kraljem nad kraljevima. Ivan je objavio svoju vijest bez ikakvih razra enih argumenata i suptilnih teorija. Snaæan i strog, ali ipak pun nade, Ëuo se njegov glas iz pustinje: “Obratite se … jer je blizu kraljevstvo nebesko!’’ (Matej 3,2) To je s novom, neobiËnom snagom utjecalo na ljude. Sav narod se uzbudio. Mnoπtvo je hrlilo u pustinju. ... U ovo doba, neposredno prije nego πto se na oblacima nebeskim pojavi Krist po drugi put, treba izvrπiti djelo sliËno Ivanovom. Bog poziva ljude koji Êe pripremiti narod da se odræi u veliki dan Gospodnji. ... Kao narod koji vjeruje u skori Kristov dolazak, mi moramo objaviti poruku: “Pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svoga!’’ (Amos 4,12) Naπa poruka mora biti isto onako neposredna kao πto je bila i Ivanova. On je ukoravao kralja i kraljicu zbog njihovog bezakonja. Iako mu je æivot zbog toga bio u opasnosti, nije se ustruËavao objaviti Boæju rijeË. I naπe djelo u ovo vrijeme mora biti isto tako vjerno izvrπeno. Da bismo vjerno objavili vijest kakvu je Ivan objavio, moramo imati duhovno iskustvo kakvo je on imao. U nama se mora izvrπiti isto djelo. Moramo vidjeti Boga i gledajuÊi Njega izgubiti iz vida sebe. (8T 331—333)

114

19. travnja

“Evo Jaganjca Boæjeg’’
“Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29) Ivan je po naravi imao ljudskih nedostataka i slabosti, ali dodir boæanske ljubavi ga je preobrazio. Kad su njegovi uËenici, poπto je otpoËela Kristova sluæba, doπli k njemu i poæalili mu se da svi idu za novim UËiteljem, Ivan je jasno pokazao da on potpuno razumije svoj odnos prema Mesiji i koliko je radostan πto moæe pozdraviti Onoga komu je pripremio put. “Nitko ne moæe niπta prisvojiti’’, rekao je, “πto mu nije dano s neba. I sami ste mi svjedoci da sam rekao: ‘Ja nisam Mesija, veÊ sam poslan pred njim.’ ... Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac. On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,27-30) GledajuÊi u vjeri na Otkupitelja, Ivan se uzdigao do samoodricanja. On nije nastojao ljude privuÊi k sebi, nego je njihove misli sve viπe uzdizao i usmjeravao na Janje Boæje. On sam bio je samo glas, glas u pustinji. Sad je s radoπÊu prihvatio tiπinu u sjeni kako bi sve oËi bile usmjerene na Svjetlo æivota. Oni koji vjerno vrπe svoj poziv Boæjih glasnika, ne traæe za sebe nikakve poËasti. Ljubav prema Kristu baca u zasjenak ljubav prema samome sebi. Oni Êe uvidjeti da je njihova duænost da kao i Ivan Krstitelj objavljuju: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29) Oni Êe uzdizati Isusa, a s Njim Êe se uzdiÊi i ËovjeËanstvo. ... Prorokova duπa, iz koje je on istisnuo svoje “ja”, bila je ispunjena boæanskim svjetlom. ... On je bio svjedok Spasiteljeve slave. ... Svi Kristovi sljedbenici trebaju biti dioniËari u ovoj Kristovoj slavi. ... Nebesko svjetlo moæemo dobiti samo ako smo voljni odbaciti sebiËnost i vlastito “ja”. Upoznati Boæji karakter i primiti Krista moæemo samo putem vjere, ako pristanemo svaku misao podËiniti posluπnosti Kristu. Svima koji tako Ëine, Sveti Duh se daje bez mjere. BuduÊi da u Kristu “æivi svaka punina boæanstva, po njemu ste i vi ispunjeni’’ (Koloπanima 2,9.10). (8T 333,334)

115

20. travnja

Boæji poziv na obnovu
“On Êe iÊi pred njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod.’’ (Luka 1,17) Ivan Krstitelj je iπao naprijed u duhu i sili Ilijinoj da pripremi put Gospodinu i obrati ljude k mudrosti pravednika. On je bio predstavnik onih koji æive u ove posljednje dane i kojima je Bog povjerio da svetu istinu predstave svijetu kako bi pripremili put za drugi Kristov dolazak. ... Oni koji trebaju pripremiti put za drugi Kristov dolazak prikazani su kao vjerni Ilija, kao πto je Ivan doπao u Ilijinom duhu pripremiti stazu za Kristov prvi dolazak. Treba pokrenuti i ukazati na znaËaj obnove i potaknuti javno miπljenje. Umjerenost u svemu treba biti povezana s porukom da se Boæji narod treba odvojiti od idolopoklonstva, pohlepe i pretjerivanja u odijevanju i drugim stvarima. Samoodricanje, poniznost i umjerenost koja se zahtijeva od pravednika koje Bog posebno vodi i blagoslivlja pred svijetom, treba biti suprotnost razuzdanosti i navikama koje uniπtavaju zdravlje ljudi koji æive u ovo izopaËeno doba. Bog je pokazao da je zdravstvena reforma usko povezana s treÊom an eoskom vijeπÊu kao πto je ruka povezana s tijelom. Nigdje se ne moæe naÊi tako veliki razlog za tjelesno i moralno propadanje kao u odbijanju ove vaæne vijesti. Oni koji popuπtaju apetitu i strastima i zatvaraju svoje oËi pred svjetlom zbog straha da Êe uvidjeti greπne uæitke kojih se ne æele odreÊi, krivi su pred Bogom. ... Providnost izvodi Boæji narod iz neuravnoteæenih navika ovoga svijeta, daleko od uga anja apetitu i strastima, da zauzme stav samoodricanja i umjerenosti u svemu. Narod koji Bog vodi bit Êe poseban narod. On neÊe biti sliËan svijetu. Ako bude slijedio Boæje vodstvo, ispunit Êe Njegove namjere i pokorit Êe svoju volju Njegovoj. Krist Êe prebivati u srcu. ...Vaπe tijelo, kaæe apostol, hram je Svetoga Duha. (3T 61—63)

116

21. travnja

Unaprijedite zdrav naËin æivota
“Zaklinjem vas, braÊo, milosr em Boæjim da prinesete sebe kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoπtovlje.’’ (Rimljanima 12,1) »ovjek ne moæe prinijeti svoje tijelo kao æivu ærtvu, svetu i ugodnu Bogu ako uporno popuπta navikama koje ga liπavaju tjelesne, umne i moralne snage. Apostol ponovno kaæe: “Nemojte se prilago ivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavati πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!’’ (Rimljanima 12,2) (CH 23) Mi se nalazimo u svijetu koji je u suprotnosti pravednosti i ËistoÊi karaktera, a posebno rastu u milosti. Kamo god pogledamo, vidimo oskvrnuÊe i prljavπtinu, pokvarenost i grijeh. Koliko je sve ovo suprotno djelu koje mora biti obavljeno u nama upravo prije nego πto primimo dar besmrtnosti! Oni koje je Bog izabrao moraju ostati Ëisti usred prljavπtine koja ih okruæuje u ovim posljednjim danima. Njihova tijela moraju biti sveta, njihov duh Ëist. Ako ovaj posao treba biti obavljen, odmah ga se moramo latiti ozbiljno i s razumijevanjem. Boæji Duh treba imati savrπenu kontrolu utjeËuÊi na svako djelo. Zdravstvena reforma jedan je ogranak velikog djela koje treba pripremiti ljude za Gospodnji dolazak. ... Muπkarci i æene ne mogu naruπavati prirodne zakone uga ajuÊi izopaËenim apetitima i strastima punim poæude a da pritom ne krπe Boæji zakon. Zbog toga je On dopustio da nas obasja svjetlo zdravstvene reforme, da bismo mogli shvatiti greπnost u krπenju zakona koje je On usadio u naπe biÊe. ... Jasno izloæiti prirodne zakone i pozvati na njihovu provedbu zadaÊa je koja prati treÊu an eosku vijest. ... Bog je odredio da temu o zdravlju treba pokrenuti, a javnost duboko zainteresirati za istraæivanje; jer je nemoguÊe da muπkarci i æene cijene svetu istinu dok god su pod vlaπÊu greπnih navika koje uniπtavaju zdravlje i um. ... Onaj tko cijeni svjetlo koje mu je Bog dao preko zdravstvene reforme, dobiva vaænu pomoÊ u posveÊenju istinom i spreman je za besmrtnost. (CH 20,22)

117

22. travnja

Vrlina zaboravljanja na sebe
“Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni; æivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.’’ (GalaÊanima 2,20) Vjerom je apostol Pavao baπtinio Kristovu milost i ova je milost zadovoljila potrebe njegove duπe. Vjerom je primio nebeski dar i podijelio ga s duπama koje su Ëeznule za svjetlom. To je iskustvo koje je i nama potrebno. ... Molite se za ovakvu vjeru. Borite se za nju. Vjerujte da Êe vam je Bog dati. U naπem svijetu treba biti obavljen veliki posao. Ovo nije zemlja snova. Pred nama je æiva realnost. Svugdje se vide oËitovanja Sotonine sile. Sura ujmo s Onim koji obnavlja i uzdiæe. Ne zaboravimo da onaj koji radi s Kristom mora crpsti svoju snagu na izvoru svih snaga. ... KrπÊanima je potrebna snaga misli, Ëvrsta volja i znanje koje dolazi od prouËavanja Boæje rijeËi. Oni ne mogu dopustiti sebi da svoj um pune ispraznoπÊu. Svakoga dana moraju biti obnovljeni duhovnom silom. NauËite od Onoga koji je rekao: “Ja sam blag i poniznog srca.’’ UËeÊi od Njega, pronaÊi Êete mir. Iz dana u dan doæivljavat Êete iskustva s Bogom, shvaÊati veliËinu Njegovog spasenja i slavu jedinstva s Njim. Neprestano Êete uËiti kako da bolje æivite kao Krist i neprestano Êete rasti sve viπe nalik Spasitelju. Ako umremo sebi, ako proπirimo svoje razumijevanje o tome πto Krist moæe biti nama i πto mi moæemo biti Njemu, ako se ujedinimo jedan s drugim vezama Kristovog prijateljstva, Bog Êe raditi preko nas moÊnom silom. Tada Êemo biti posveÊeni istinom. Bog Êe nas doista odabrati a Sveti Duh upravljati nama. Svaki dan bit Êe nam dragocjen zato πto Êemo u njemu vidjeti priliku da iskoristimo darove koji su nam povjereni za blagoslov drugima. (RH 30. svibnja 1907.) Mi moramo zaboraviti na sebe dok u ljubavi obavljamo sluæbu za druge. ... Moæda se ne sjeÊamo nekih djela ljubaznosti koja smo uËinili ... ali vjeËnost Êe iznijeti na svjetlo svako djelo uËinjeno za spasenje duπa, svaku rijeË izgovorenu za utjehu Boæjoj djeci; ova djela, uËinjena u Kristovo ime, bit Êe dio naπe radosti kroz svu vjeËnost. (IHP 230) 118

23. travnja

Mladi, Boæja oru a
“Dobro je Ëovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.’’ (Tuæaljke 3,27) Bog poziva mladiÊe u snazi i jaËini njihove mladosti da podijele s Njim samoodricanje, ærtvu i patnju. Ako prihvate poziv, postat Êe Njegova oru a za spaπavanje duπa za koje je On umro. Ali On hoÊe da oni budu svjesni cijene i u potpunosti se upoznaju s uvjetima u kojima Êe raditi dok sluæe raspetom Otkupitelju ... Naπ prvi posao trebao bi biti da uskladimo svoja srca s Bogom i tada Êemo biti spremni raditi za druge. Nekada su naπi ozbiljni radnici duboko ispitivali svoja srca. Oni su se zajedno savjetovali i bili ujedinjeni u poniznoj, usrdnoj molitvi za boæansko vodstvo. ... Kristov dolazak je bliæi nego πto mislimo. Sa svakim novim danom imamo jedan dan manje za objavljivanje poruke upozorenja svijetu. Kad bi danas postojala ozbiljnija veza s Bogom, bilo bi viπe poniznosti, ËistoÊe i vjere. (5T 87,88) Velik je posao koji trebamo obaviti za Gospodara, otvoriti rijeË Boæju onima koji su u tami grijeha. Mladi prijatelji, ponaπajte se kao da vrπite svetu sluæbu. Vi biste trebali prouËavati Bibliju i uvijek biti spremni na odgovor svakom Ëovjeku kad vas pita za razlog vaπe nade. Ali svojim istinskim krπÊanskim dostojanstvom vi dajete svjedoËanstvo da imate istinu koju bi svi trebali Ëuti. Ako je ova istina usa ena u duπu, ona Êe se pokazati na izgledu lica i u ponaπanju, u mirnom, plemenitom stavu i miru koji krπÊanin posjeduje. Oni koji gaje iskrenu poniznost i Ëiji su se umovi razvili zahvaljujuÊi istinama Evan elja, posjedovat Êe utjecaj koji Êe se osjeÊati. Oni Êe izvrπiti utjecaj na um i srce. (5T 401) Ja ne æelim niπta viπe od toga nego da vidim naπe mlade nadahnute duhom Ëiste vjere koja Êe ih povesti da uzmu kriæ i slijede Isusa. Idite naprijed, mladi Kristovi uËenici, usmjeravani naËelima, odjeveni u odjeÊu ËistoÊe i pravednosti. Vaπ Spasitelj dovest Êe vas u najbolju priliku u kojoj Êete moÊi iskazati svoje talente i u kojoj Êete moÊi biti najkorisniji. Moæete biti sigurni da Êete na stazi duænosti primiti milost dovoljnu za taj dan. (5T 87)

119

24. travnja

Posao za svako æivotno doba
“Oci, piπem vama jer ste upoznali onoga koji je od poËetka. MladiÊi, piπem vama jer ste pobijedili Zloga.’’ (1. Ivanova 2,14) Ima mnogo podruËja gdje se mladima moæe pruæiti prilika za korisne napore. ... Pri svrπetku evan eoskog rada treba osvojiti joπ veliko podruËje, i viπe nego ikada prije na posao trebaju biti pozvani pomoÊnici iz redova obiËnih ljudi. I mladi i stariji bit Êe pozvani s polja, iz vinograda i trgovina da objave poruku svojega Gospodara. Mnogi od njih moæda su imali malo prilika za obrazovanje, ali Krist vidi u njima osobine koje Êe ih osposobiti da ispune Njegovu namjeru. Ako svoja srca stave u sluæbu i budu i dalje uËenici, On Êe ih pripremiti da rade za Njega. ... Koliko god vaπi talenti bili veliki ili mali, znajte da vam je ono πto imate dano na povjerenje. Tako vas Bog provjerava dajuÊi vam priliku da se dokaæete. Njemu dugujete sve svoje sposobnosti. Njemu pripadaju vaπe snage tijela, uma, duπe i one trebaju biti uporabljene za Njega. Vaπe vrijeme, utjecaj, moguÊnosti, sposobnosti — sve morate dati na raspolaganje Onome koji daje sve. (YI 3. oæujka 1908.) Mladi koji nalaze radost i sreÊu u Ëitanju Boæje rijeËi, u Ëasu molitve neprestano se osvjeæavaju vodom iz Izvora æivota. Oni Êe postiÊi visinu moralne savrπenosti i dubinu misli koju drugi neÊe moÊi razumjeti. ... Bog Êe one koji na takav naËin povezuju svoju duπu Njim priznati kao svoje sinove i kÊeri. Oni se stalno penju sve viπe i viπe dobivajuÊi jasniju sliku o Bogu i vjeËnosti sve dok ih Gospodin ne uËini kanalima svjetla i mudrosti ovome svijetu. (4T 624) S takvom vojskom pravilno izvjeæbanih radnika, kakva bi mogla biti naπa mladeæ, kako bi se vijest o razapetom i uskrslom Spasitelju koji Êe uskoro doÊi brzo odnijela cijelome svijetu! Kako bi brzo doπao svrπetak — kraj patnjama, æalosti i grijehu! (Ed 271)

120

25. travnja

Zaπto ima toliko mnogo besposliËara?
“Bit Êete mi svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.’’ (Djela 1,8) U zadaÊi povjerenoj prvim uËenicima sudjelovali su vjernici u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evan elje bila je povjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Boæji vjerni ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snage posvetili proslavljanju Njegovog imena i mudrom koriπtenju talenata u sluæbi Njemu. ... »lanovi Boæje crkve bili su gorljivi u djelima ljubavi, odvojeni od svjetovnih teænji i hodili su stopama Onoga koji je prolazio ËineÊi dobro. Srcima ispunjenim ljubavlju i saæaljenjem, oni trebaju sluæiti onima kojima je potrebna pomoÊ upoznavajuÊi ih sa Spasiteljevom ljubavlju. Takav rad zahtijeva poseban napor, ali donosi bogatu nagradu. Oni koji se u njega ukljuËe s iskrenom namjerom, vidjet Êe duπe zadobivene za Spasitelja. ... “Duh i zaruËnica vele: ‘Do i!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Do i!’” (Otkrivenje 22,17) Nalog za upuÊivanje ovog poziva odnosi se na cijelu Crkvu. Tko god Ëuje ovaj poziv, treba ga objaviti tako da odjekuje preko bregova i dolina: “Do i!” ... Stotine, da, tisuÊe onih koji su Ëuli vijest spasenja joπ uvijek stoje besposleni na trgu, a mogli bi raditi u nekoj grani djela. Njima Krist govori: “©to stojite ovdje vazdan besposleni?” i dodaje: “Idite i vi u moj vinograd.” (Matej 20,6.7) Zaπto veÊi broj njih ne odgovara na poziv? Je li to zato πto misle da imaju izgovor jer ne stoje za propovjedaonicom? Neka shvate da izvan propovjedaonice postoji veliko djelo koje trebaju obaviti tisuÊe posveÊenih vjernika. Dugo je Bog Ëekao da duh sluæbe obuzme cijelu Crkvu i da svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjernici Boæje crkve obave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvu povjeren u ispunjavanju evan eoskog naloga, cijeli svijet Êe uskoro biti opomenut i Gospodin Isus Êe se sa silom i velikom slavom vratiti na Zemlju. “Ova Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14) (AA 109—111)

121

26. travnja

Sve naπe bogatstvo pripada Bogu
“Badava ste primili, badava i dajte!’’ (Matej 10,8) Sve πto Ëovjek prima od Boæjeg obilja, joπ uvijek pripada Bogu. On nas je obdario divnim i dragocjenim zemaljskim darovima da bi nas okuπao i ispitao dubinu naπe ljubavi prema Njemu i koliko cijenimo Njegovu ljubav. Bez obzira na to jesu li naπa blaga materijalne ili duhovne naravi, trebamo ih poloæiti pred Isusove noge kao dragovoljni prilog. (5T 736) DajuÊi svojim uËenicima nalog: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju’’, Krist je ljudima povjerio zadaÊu da upoznaju svijet s Njegovom miloπÊu. Me utim, dok jedni odlaze propovijedati, On poziva ostale da priloæe darove kojima Êe se podupirati Njegovo djelo na Zemlji. (9T 255) Ne mogu svi prinositi velike darove, ne mogu svi Ëiniti velika i hvale dostojna djela, ali svi mogu njegovati samoodricanje, svi se mogu ugledati na nesebiËnost naπeg Spasitelja. Neki mogu donositi velike priloge u Gospodnju riznicu, a neki samo pokoju leptu, ali Gospodin prima svaku ærtvu koja je iskreno prinesena. (9T 54,55) Mnogi Êe se iznenaditi kad vide koliko se moæe uπtedjeti za Boæje djelo zahvaljujuÊi samoodricanju. Male svote, uπte ene po cijenu ærtve, uËinit Êe viπe za napredak Boæjeg djela nego veliki darovi za koje nije bilo potrebno nikakvo samoodricanje. (9T 157,158) Duh dareæljivosti je duh Neba. Na kriæu je pokazano koliko je Krist bio samopoærtvovan u svojoj ljubavi. Da bi spasio Ëovjeka, On je dao sve πto je imao, a na kraju i samoga sebe. Kristov kriæ poziva svakog Njegovog sljedbenika da Ëini dobra djela. NaËelo otkriveno na kriæu glasi: Dajte, dajte. ... NaËelo svijeta je: πto viπe uzimati, uzimati. ... Svjetlo Evan elja koje sja s Kristovog kriæa ukorava sebiËnost. ... Mnogi u Boæjem narodu nalaze se u opasnosti da upadnu u zamke pohlepe i svjetovnih æelja. Oni bi trebali shvatiti da Njegova milost upuÊuje sve ËeπÊe pozive na prilaganje sredstava. ... Na taj naËin je On uËinio Ëovjeka posrednikom preko kojeg se Boæji blagoslovi izlijevaju na Zemlju. Bog je osmislio sustav dobroËinstava da bi Ëovjek mogao postati sliËan svojem Stvoritelju, milosrdan i nesebiËan po karakteru, da bi s Kristom bio sudionik u vjeËnoj, slavnoj nagradi. (9T 254,255) 122

27. travnja

Dvostruki æivot
“Naπe je zajedniπtvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.’’ (1. Ivanova 1,3) Niπta nije tako potrebno u naπem radu kao vidljivi rezultati zajednice s Bogom. Mi bismo trebali pokazati u svojem svakidaπnjem æivotu da imamo mir i odmor u Spasitelju. Njegov mir u srcu sjat Êe na licu. ... Zajednica s Bogom oplemenit Êe naπ karakter i æivot. Ljudi Êe vidjeti, kao πto je bio sluËaj s prvim uËenicima, da smo bili s Isusom. Ovo Êe Boæjem suradniku dati silu kakvu mu niπta drugo ne moæe dati. On si ne smije dopustiti da bude liπen ove sile. Mi moramo æivjeti dvostrukim æivotom — æivotom misli i djela, tihe molitve i usrdnog rada. (MH 512) Svima koji uËe od Boga potrebni su trenuci potpune tiπine i smirenosti za razgovor sa svojim vlastitim srcem, s prirodom i Bogom. ... Mi osobno moramo Ëuti Njegov glas kako govori naπem srcu. Kad svi ostali glasovi utihnu, i kad u tiπini Ëekamo pred Njim, tada πutnja doprinosi da Boæji glas naπoj duπi postaje joπ jasniji. On nas poziva: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.’’ (Psalam 46,10) Ovo je djelotvorna priprema za sve koji rade za Boga. Tko je na ovaj naËin okrijepljen, taj Êe usred uæurbanog mnoπtva i sve veÊe napetosti u napornoj æivotnoj aktivnosti biti okruæen ozraËjem svjetla i mira. On Êe primiti novi dar tjelesne i duhovne snage, njegov æivot Êe odisati ugodnim mirisom i otkrivati boæansku moÊ koja privlaËi ljudska srca. (MH 58) Mnogi Ëak ni u trenucima molitve ne primaju blagoslov stvarne zajednice s Bogom. Oni se previπe æure. Brzim koracima prolaze kroz krug Kristove drage prisutnosti, zaustavljajuÊi se moæda samo za trenutak u njegovim svetim granicama, ali ne Ëekaju na savjet. Oni nemaju vremena da ostanu s boæanskim UËiteljem. Sa svojim teretima vraÊaju se na posao. Ovakvi radnici ne mogu nikada postiÊi uspjeh sve dok ne nauËe u Ëemu je tajna sile. Oni moraju odvojiti vrijeme za razmiπljanje i molitvu i Ëekati da Bog obnovi njihove tjelesne, umne i duhovne snage. Njima je potreban okrepljujuÊi utjecaj Boæjeg Duha. Kad Ga prime, bit Êe proæeti novim æivotom. (Ed 260,261)

123

28. travnja

Pogreπna gorljivost
“Uistinu, svjedoËim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem.’’ (Rimljanima 10,2) Postoji buËna gorljivost, bez cilja i svrhe, koja nije u skladu s naukom, slijepa u svojim postupcima i razorna po svojim posljedicama. Ovo nije krπÊanska gorljivost. Pravom gorljivoπÊu upravljaju naËela i ona nije povremena. Ona je iskrena, duboka i snaæna te proæima cijelu duπu. Spaπavanje duπa i interesi Boæjeg kraljevstva od najveÊeg su znaËenja. Je li igdje potrebna tolika usrdnost kao u spaπavanju duπa na slavu Boæju? To su predmeti preko kojih se ne moæe olako prelaziti. Oni se mogu mjeriti s vjeËnoπÊu. U pitanju je vjeËna sudbina. Muπkarci i æene odluËuju se za blaæenstvo ili jad. KrπÊanska gorljivost ne ogleda se samo u rijeËima, nego u snaænim i djelotvornim osjeÊajima i postupcima. Ipak, ona se ne oËituje s ciljem da bi je drugi primijetili. Poniznost Êe karakterizirati svaki napor i vidjet Êe se u svakom postupku. KrπÊanska gorljivost navodi na iskrene molitve i skruπenost, na vjerno ispunjavanje kuÊnih duænosti. U obiteljskom okruæenju tada Êe se odraæavati blagonaklonost i ljubav, dobrota i suosjeÊanje, a sve je to plod krπÊanske gorljivosti. ... O, kako je malo onih koji osjeÊaju koliko vrijedi jedna duπa! Kako je malo onih koji su voljni podnositi ærtve kako bi druge upoznali s Kristom! Mnogi samo priËaju, samo tvrde da osjeÊaju. RijeËi niπta ne znaËe. Potrebna je iskrena krπÊanska gorljivost koja Êe se ogledati u djelima. Svatko mora najprije sam sebe izgraditi, a kad bude imao Isusa u svojem srcu, upoznat Êe Ga i s drugima. Duπa u kojoj stanuje Krist, ne moæe a da ne govori o Njemu, baπ kao πto se vode Niagare ne mogu zaustaviti da teku preko vodopada. (2T 232,233) VjeËni æivot trebao bi izazvati najdublje zanimanje svakog krπÊanina. Kako je divno biti suradnik s Kristom i nebeskim an elima u velikom planu spasenja! Koji se posao moæe usporediti s ovim! Od svake spaπene duπe dolazi Bogu slavna nagrada koja obasjava spaπenu duπu i oru e njezinog spasenja. (2T 232)

124

29. travnja

Siguran temelj
“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj peËat: ‘Gospodin poznaje svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊe svaki koji zaziva ime Gospodnje!’’’ (2. Timoteju 2,19) Gospodin Êe imati narod koji Êe biti pouzdan kao Ëelik, s vjerom Ëvrstom kao stijena. Boæja djeca trebaju biti Njegovi svjedoci u svijetu, oru a koja trebaju izvrπiti posebno, slavno djelo u dan Njegove pripreme. ... Propovjednici koji su propovijedali istinu sa svom gorljivoπÊu i ozbiljnoπÊu, mogu otpasti i prikljuËiti se redovima neprijatelja, ali hoÊe li to preokrenuti istinu u laæ? “Ali’’, kaæe apostol, “tvrdo stoji temelj koji je Bog postavio.’’ (2. Timoteju 2,19) Vjera i osjeÊaji ljudi mogu se promijeniti, ali istina Boæja nikada. ... Sigurno je da mi imamo istinu kao πto je sigurno da Bog postoji. Sotona sa svim svojim prijevarama i paklenim silama ne moæe promijeniti boæansku istinu u laæ. Dok Êe se veliki neprijatelj svim silama truditi da uniπti utjecaj Boæje rijeËi, istina mora iÊi naprijed poput svjetiljke koja gori. Gospodin nas je izabrao i uËinio predmetom svoje divne milosti. HoÊemo li se zanositi praznim priËama otpadnika? HoÊemo li stati na stranu Sotone i njegove vojske? HoÊemo li se pridruæiti prijestupnicima Boæjeg zakona? Radije u molitvi recimo: “Gospodine, stavi neprijateljstvo izme u mene i zmije.’’ Ako mi nismo u neprijateljstvu s njegovim djelima tame, on Êe nas privuÊi u svoj zagrljaj i njegov æalac bit Êe spreman da nas svaki Ëas ubode u srce. Trebali bismo ga smatrati smrtnim neprijateljem i usprotiviti mu se u Kristovo ime. Naπe djelo joπ uvijek ide naprijed. ... Neka se svi koji se zovu Kristovim imenom obuku u oruæje pravde. ... Doπlo je vrijeme kada sami moramo znati zaπto vjerujemo na ovakav naËin. ... Pripremimo dobar temelj za vrijeme koje treba doÊi da bismo mogli vjeËno æivjeti. Moramo raditi, ne u svojoj vlastitoj sili, veÊ u sili naπeg uskrslog Gospodina. ©to Êemo uËiniti za Isusa? (4T 594—597)

125

30. travnja

Nebo Ëeka na tebe
“Kao πto je mene poslao Otac, tako ja πaljem vas.’’ (Ivan 20,21) O apostolima je pisano: “A oni odoπe i poËeπe propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvr ivao RijeË Ëudesima πto su je pratila.” (Marko 16,20) Kao πto je slao uËenike, tako Krist danas πalje vjernike svoje Crkve. Njima stoji na raspolaganju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga uËine svojom snagom, On Êe djelovati s njima i njihov rad neÊe biti uzaludan. Neka shvate da je na djelo u koje su ukljuËeni Gospodin stavio svoj peËat. Bog je Jeremiji rekao: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ VeÊ idi k onima kojima te πaljem i reci sve ono πto Êu ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” Zatim je pruæio ruku i dotaknuo usta svojeg sluge govoreÊi: “Evo, u usta tvoja stavljam rijeËi svoje.” (Jeremija 1,7-9) On nas πalje da idemo i govorimo rijeËi koje nam daje, osjeÊajuÊi na svojim usnama Njegov sveti dodir. Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvo preko kojeg Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano Kristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio kao imati predstavnike koji Êe svijetu predstaviti Njegovog Duha i Njegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko kojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo Ëeka na muπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkriti snagu krπÊanstva. Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju je opunomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu, posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe nastavati bogatstvo boæanske milosti. Ako bude odana, ako bude poπtovala Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe oduprijeti. Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike da sa silnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËna gorljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimo vijest o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasiteljev dolazak. (AA 599,600)

126

1. svibnja

Bog Êe voditi svoj narod
“Kad preko vode prelaziπ, s tobom sam; ili preko rijeke, neÊe te preplaviti. Po eπ li kroz vatru, neÊeπ izgorjeti, plamen te opaliti neÊe.’’ (Izaija 43,2) Bog ima Crkvu na Zemlji, svoj izabrani narod koji dræi Njegove zapovijedi. On ne vodi neki sluËajni izdanak, jednog ovdje, jednog ondje, veÊ narod. Nema potrebe za sumnjom, strahom da djelo neÊe uspjeti. Bog je na Ëelu tog djela i On Êe dovesti sve u red. Ako u tom djelu bude potrebno dovesti stvari u red na njegovom Ëelu, Bog Êe se pobrinuti za to i uËiniti da se ispravi sve πto je pogreπno. Imajmo vjeru da Êe Bog upravljati brodom koji sigurno nosi Njegov narod u luku. Kada sam putovala iz Portlanda u dræavi Maine, u Boston, prije mnogo godina, zatekla nas je oluja i veliki valovi bacali su nas tamo-amo. SvijeÊnjaci su pali, a trupci su se kotrljali s jedne strane na drugu, poput lopti. Putnici su bili prestravljeni i mnogi su vriπtali ËekajuÊi smrt. Nakon izvjesnog vremena na palubu je doπao kormilar. Kada je ovaj uzeo kormilo, pokraj njega je stao kapetan i izrazio bojazan o kursu broda. “HoÊete li vi uzeti kormilo?’’ upitao je kormilar. Kapetan nije bio spreman na to jer je znao da mu nedostaje iskustva. Onda su bojaæljivo ustali neki od putnika govoreÊi da se boje da Êe ih kormilar navesti na hridi. “HoÊete li vi, moæda, preuzeti kormilo?’’ upitao je kormilar, ali su oni znali da ne mogu upravljati kormilom. Kada mislite da je djelo u opasnosti, molite se: “Gospodine, stani za kormilo. Vodi nas kroz nevolje. Dovedi nas sigurno u luku.’’ Nemamo li razloga vjerovati da Êe nas Gospodin pobjedonosno provesti kroz njih? ... Vi ne moæete svojim ograniËenim umom shvatiti sva djela Boæje providnosti. Dopustimo Gospodinu da se On brine za svoj posao. (FLB 282)

127

2. svibnja

Sotona udvostruËava svoje napore
“An eo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ih spasi.’’ (Psalam 34,8) MoÊ i zloba Sotone i njegovih vojski mogli bi nas opravdano zastraπiti kad ne bismo mogli naÊi zaklon i spas u nadmoÊnijoj sili naπeg Otkupitelja. Mi briæljivo osiguravamo svoje kuÊe zasunima i bravama kako bismo zaπtitili imutak i æivot od zlih ljudi, ali rijetko kad pomislimo na zle an ele koji nam se uporno nastoje pribliæiti, a od Ëijih se napada ne moæemo obraniti svojom snagom. Ako im dopustimo, oni mogu pomutiti naπ um, poremetiti i muËiti naπe tijelo, uniπtiti naπu imovinu i æivot. Njihovo je jedino uæivanje u izazivanju bijede i uniπtavanju. ZastraπujuÊe je stanje onih koji se opiru boæanskim zahtjevima, a popuπtaju Sotoninim kuπnjama dok ih Bog ne prepusti vlasti zlih duhova. Oni, pak, koji slijede Krista uvijek su sigurni pod Njegovom zaπtitom. An eli, jaki u sili, poslani su s Neba da ih zaπtite. Zli ne moæe probiti straæu koju je Bog postavio oko svog naroda. ... Veliki sukob izme u Krista i Sotone, koji traje veÊ gotovo πest tisuÊa godina, uskoro Êe zavrπiti. Stoga Zli udvostruËuje svoje napore da sprijeËi Kristovo djelo u prilog Ëovjeka i uhvati duπe u svoje zamke. Njegov je cilj zadræati ljude u tami i nepokajanosti dok se ne svrπi Spasiteljevo posredovanje i viπe ne bude ærtve za grijeh. Sotona nije zabrinut dokle god nema posebnih napora u opiranju ovoj sili, dokle god u Crkvi i svijetu prevladava ravnoduπnost, jer nema opasnosti da Êe izgubiti one koje vodi zarobljene po svojoj volji. Ali kad je pozornost usmjerena na vjeËne predmete pa duπe pitaju: “©to mi treba Ëiniti da se spasim?”, on je tu, nastojeÊi svojom snagom biti ravan Kristovoj i sprijeËiti utjecaj Svetoga Duha. ... S istim ciljem [Sotona] dolazi kad se ljudi okupe na bogosluæje. Premda skriven od ljudskih oËiju, on marljivo nastoji zavladati umovima πtovatelja. (GC 517,518)

128

3. svibnja

Pred nama je odluËujuÊa bitka
“Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.’’ (Djela 5,29) Boæji narod oËekuje velika kriza. Kriza oËekuje i svijet. Najvaænija bitka svih vremena upravo je pred nama ... Nametanje svetkovanja nedjelje postalo je pitanje od nacionalnog interesa i znaËenja. Mi dobro znamo kakav Êe biti rezultat ovog pokreta. No jesmo li spremni za to? Jesmo li vjerno ispunili duænost koju nam je Bog povjerio da upozorimo ljude na opasnost koja je pred njima? ... Ima mnogo onih koji nikada nisu razumjeli svetkovanje biblijske subote ni laæni temelj na kojem poËiva ustanova nedjelje. Svaki pokret u prilog ozakonjenju religije doista znaËi Ëin povlastice papinstvu koje se toliko mnogo stoljeÊa borilo protiv slobode savjesti. Svetkovanje nedjelje duguje svoje postojanje takozvanoj krπÊanskoj instituciji “tajna bezakonja’’, a njezino nametanje bit Êe priznavanje naËela koja su sam kamen temeljac rimokatoliËke doktrine. Kada naπa nacija pod prisilom uvede naËela njezine vladavine kao πto je ozakonjenje zakona o nedjelji, protestantizam Êe u ovom Ëinu pruæiti ruku papinstvu. To neÊe biti niπta drugo do oæivljavanje tiranije koja dugo i gorljivo Ëeka svoju priliku da ponovno krene u aktivno samovlaπÊe ... Ako papinstvo ili njegova naËela ponovno zakonski stupe na snagu, rasplamsat Êe se vatre progonstava protiv onih koji ne budu htjeli ærtvovati svoju savjest i istinu te usvojiti opÊeprihvaÊene zablude. Ovo zlo samo πto se nije ostvarilo. Kad nam je Bog dao svjetlo pokazujuÊi nam opasnosti, kako moæemo stajati Ëisti pred Njim ako ne poduzimamo nikakav napor koji je u naπoj moÊi da ga donesemo svijetu? Moæemo li biti zadovoljni i sretni ako ljude prepustimo da se suoËe s ovom znaËajnom Ëinjenicom a da ih nismo ni upozorili? ... Kada zakoni zemaljskih vladara budu doneseni nasuprot zakonima Vrhovnog Vladara svemira, Boæji odani podanici ostat Êe Njemu vjerni. (5T 711—713)

129

4. svibnja

Iskrivljavanje Svetog pisma
“On to Ëini i u svim poslanicama u kojima govori o ovome. U tim poslanicama ima teπko razumljivih mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi izvrÊu — kao i ostala Pisma — na svoju vlastitu propast.’’ (2. Petrova 3,16) Miπljenje da nije vaæno πto ljudi vjeruju jedna je od najuspjeπnijih Sotonininih obmana. On zna da istina, prihvaÊena s ljubavlju, posveÊuje duπu onoga koji je prima; stoga je stalno pokuπava zamijeniti laænim teorijama, priËama, drugim evan eljem. ... Neodre ena i Ëudna tumaËenja Svetog pisma i mnoge proturjeËne teorije o vjeri πto ih nalazimo u krπÊanskom svijetu, djelo su naπeg velikog protivnika da zbuni umove kako ne bi mogli prepoznati istinu. Nesloga i podvajanje me u Crkvama u krπÊanskom svijetu u velikoj se mjeri moæe pripisati prevla ujuÊem obiËaju iskrivljavanja Svetog pisma kako bi se podræala neka omiljena teorija. Namjesto podrobnog prouËavanja Boæje RijeËi s poniznim srcem, kako bi stekli spoznaju o Njegovoj volji, mnogi samo nastoje otkriti neπto neobiËno ili novo. U nakani da potkrijepe laæna uËenja ili nekrπÊanske obiËaje, neki poseæu za stanovitim stavcima Svetoga pisma izdvojenima iz konteksta, katkad navodeÊi samo polovicu jednog retka da bi dokazali svoje miπljenje, dok bi preostali dio pokazao sasvim suprotni smisao. LukavoπÊu zmije ukopavaju se iza nepovezanih izraza, sloæenih tako da odgovaraju njihovim tjelesnim æeljama. Na ovaj naËin mnogi namjerno izvrÊu Boæju RijeË. Drugi, bujne maπte, poseæu za slikama i simbolima Svetog pisma, tumaËe ih kako to odgovara njihovoj predodæbi, ne obaziruÊi se na svjedoËanstvo Svetog pisma da je ono vlastiti tumaË, i nakon toga svoje izmiπljotine predoËuju kao uËenja Biblije. Kad god se prouËavanju Svetog pisma pristupa bez molitvenog, krotkog i pouËljivog duha, i najjasnijim i najjednostavnijim kao i najteæim dijelovima bit Êe iskrivljeno pravo znaËenje. ... Boæja RijeË jasna je svima koji je prouËavaju iskrenim srcem uz molitvu. Svaka istinski iskrena duπa doÊi Êe k svjetlu istine. “Svjetlost sviÊe pravedniku.” (Psalam 97,11) Nijedna Crkva ne moæe napredovati u svetosti ako njezini pripadnici istinu ne traæe ozbiljno kao skriveno blago. (GC 520—522) 130

5. svibnja

Laæne teorije o Bogu
“Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo.’’ (Rimljanima 1,21) Teorija da je Bog bitak koji proæima svu prirodu, jedna je od najlukavijih Sotoninih prijevara. Ona laæno prikazuje Boga i sramota je za Njegovu moÊ i veliËanstvo. Boæja rijeË ne podupire panteistiËke teorije. Svjetlo Njegove istine otkriva da su one pogubne za ljudsku duπu. Tama je njihov sastavni element, a razvrat njihov djelokrug. One uga aju tjelesnom srcu i odobravaju njegove sklonosti. Rezultat prihvaÊanja ovih teorija je odvajanje od Boga. ... Postoji samo jedna sila koja moæe slomiti utjecaj zla u ljudskim srcima, a to je Boæja sila u Isusu Kristu. OËiπÊenje od grijeha postiæe se samo krvlju raspetog Krista. Jedino nas Njegova milost moæe osposobiti da se odupremo sklonostima svoje greπne naravi i da ih svladamo. Kristova moÊ jedina moæe slomiti moÊ spiritistiËke teorije o Bogu. Ako je Bog bitak koji proæima cijelu prirodu, onda On stanuje u svim ljudima. Da bi postigao svetost, Ëovjek treba samo razvijati silu koja je u njemu samome. Ako se ove teorije slijede do njihovog logiËnog zakljuËka, one Ëine besmislenom svu krπÊansku logiku. One iskljuËuju potrebu za pokajanjem, a Ëovjek vjeruje da je sam sebi spasitelj. SudeÊi po onome πto se u tim teorijama govori o Bogu, Njegova rijeË gubi svaku silu. Oni koji ih prihvaÊaju nalaze se u velikoj opasnosti da cijelo Sveto pismo proglase izmiπljotinom. Moæda Êe oni vjerovati da je vrlina bolja od zla, ali kad uzmu Bogu mjesto koje Mu pripada kao Vladaru, oni poklanjaju povjerenje ljudskoj moÊi koja bez Boga nema vrijednosti. Liπena potpore, ljudska volja neÊe imati snage da se suprotstavi zlu i da ga nadvlada. Obrana duπe je slomljena. »ovjek nema viπe niËega πto bi ga zaπtitilo od grijeha. Kad Ëovjek jednom odbaci i prezre ograniËenja koja postavlja Boæja rijeË i Njegov Duh, nismo ni svjesni do koje dubine moæe potonuti. Oni koji se i dalje budu dræali ovih spiritistiËkih teorija, sigurno Êe upropastiti svoje krπÊansko iskustvo, prekinuti vezu s Bogom i izgubiti vjeËni æivot. (Ev 601,602) 131

6. svibnja

Opasnost od laænog nauka
“O Timoteju, Ëuvaj povjereno blago! Kloni se svjetovnih i ispraznih govora i prigovora laæno nazvane spoznaje!” (1. Timoteju 6,20) U New Hampshireu neki su bili aktivni u πirenju laænih predodæbi o Bogu. Dobila sam svjetlo da su ti ljudi, koristeÊi se svojim idejama, od kojih su neke vodile k zastupanju teorije o “slobodnoj ljubavi’’, uËinili da istina izgubi svaku silu. Bilo mi je pokazano da ti ljudi zavode duπe iznoπenjem spekulativnih teorija o Bogu. ... Izme u ostalih svojih shvaÊanja, tvrdili su da oni koji su jednom posveÊeni viπe ne mogu grijeπiti; to su iznosili kao evan eosku hranu. Njihove laæne teorije, sa svom teæinom svojeg prijevarnog utjecaja, nanosile su veliku πtetu njima samima, a i drugima. Oni su dobivali spiritistiËku moÊ nad onima koji nisu mogli uoËiti zlokobnu narav tih lijepo odjevenih teorija. Zbog toga su nastala straπna zla. NauËavanje da su svi ljudi sveti dovelo je do vjerovanja da osjeÊaji posveÊenih nikada nisu u opasnosti da krenu pogreπnim putem. Rezultat ovog vjerovanja bio je ispunjavanje zlih æelja srca koja su, iako, navodno, posveÊena, bila daleko od ËistoÊe misli i æivota. Ovo je samo jedan od primjera gdje sam bila pozvana da ukoravam one koji su iznosili nauk o bezliËnom bogu koji se nalazi u prirodi, kao i nauk o svetom tijelu. U buduÊnosti Êe ljudska pravila i nauËavanja oponaπati istinu. Laæne teorije bit Êe prikazivane kao pouzdane doktrine. Laæni nauk jedan je od sredstava kojima se Sotona koristio u nebeskim dvorovima, a kojim se i danas sluæi. ... Preklinjem one koji rade za Boga da ne prihvaÊaju laæ kao istinu. Cijela Biblija je puna najdragocjenije istine. Nama nisu potrebne nikakve pretpostavke niti laæno uzbu enje. U zlatnom kadioniku istine koja nam je prikazana u Kristovom nauku imamo ono πto Êe duπe osvjedoËiti i obratiti. U Kristovoj jednostavnosti iznosite istine koje je On doπao objaviti ovome svijetu; sila vaπe vijesti sama Êe naÊi put do srca. Ne propovijedajte teorije ili mjerila koja nemaju uporiπte u Bibliji. (Ev 600,601)

132

7. svibnja

Remek-djelo Sotoninih prijevara
“©to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu, a objava nama i sinovima naπim zauvijek, da vrπimo sve rijeËi ovoga Zakona.’’ (Ponovljeni zakon 29,28) »ovjekova spoznaja, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu, djelomiËna je i nepotpuna; stoga mnogi ne mogu svoja glediπta o znanosti uskladiti s biblijskim izjavama. Mnogi kao znanstvene Ëinjenice prihvaÊaju teorije i spekulacije, i misle da se Boæja RijeË treba ispitati uËenjem “laæno nazvane spoznaje”. (1 Timoteju 6,20) Stvoritelj i Njegova djela nadmaπuju njihovo shvaÊanje; buduÊi da ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima, biblijski izvjeπtaj smatraju nepouzdanim. Oni koji sumnjaju u izvjeπtaje Staroga i Novoga zavjeta Ëesto idu korak dalje i sumnjaju u postojanje Boga, a beskrajnu silu pripisuju prirodi. BuduÊi da su napustili sidriπte, prepuπteni su da se razbiju o stijene nevjerstva. Na ovaj naËin mnogi odlutaju od vjere pa ih avao zavede. ... Ljudska je filozofija pokuπavala istraæiti i objasniti tajne koje ni u vjeËnosti neÊe biti otkrivene. Kad bi ljudi htjeli prouËavati i razumjeti ono πto je Bog objavio o sebi i svojim nakanama, stekli bi takvo glediπte o Jahvinoj slavi, veliËanstvu i moÊi, shvatili bi koliko su maleni i bili bi zadovoljni onim πto je otkriveno njima i njihovoj djeci. ... Remek-djelo Sotoninih obmana jest zadræati umove ljudi da istraæuju i naga aju o onome πto Bog nije objavio i πto nije namijenio naπem razumijevanju. Zbog toga je i Lucifer izgubio svoje mjesto na Nebu. Bio je nezadovoljan jer mu nisu bile povjerene sve tajne Boæjih nauma, potpuno prezrevπi ono πto mu je bilo otkriveno o njegovoj vlastitoj zadaÊi na uzviπenu poloæaju koji mu je bio dodijeljen. Izazivanjem istog nezadovoljstva u an elima pod svojim zapovjedniπtvom prouzroËio je njihov pad. Sad nastoji ucijepiti u ljude isti duh i tako ih navesti da prezru izravne Boæje zapovijedi. (GC 522,523)

133

8. svibnja

Vrijeme i prilike
“Ne spada na vas — odgovori im — da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojoj vlasti.’’ (Djela 1,7) Bog dræi u svojoj vlasti vrijeme i prilike. Zaπto nam nije dao znanje o tome? Zato πto to ne bismo na pravi naËin iskoristili. Kad bismo znali kad Êe to biti, me u naπim ljudima bi zavladalo stanje koje bi znatno usporilo Boæje djelo u pripremanju naroda da opstane u veliki dan koji Êe doÊi. ... Isus je rekao svojim uËenicima da “bdiju’’, ali ne za neko odre eno vrijeme. Njegovi sljedbenici trebaju se postaviti kao oni koji sluπaju naredbe svojeg Poglavara. Oni trebaju bdjeti, Ëekati, moliti se i raditi kako se pribliæavaju vremenu Gospodnjeg dolaska. Ali nitko neÊe moÊi predvidjeti kada Êe se to toËno dogoditi, jer “o danu tome i Ëasu nitko ne zna.’’ NeÊete moÊi reÊi da Êe On doÊi za jednu, dvije ili pet godina, niti smijete odga ati Njegov dolazak tvrdeÊi da On neÊe doÊi za deset ili dvadeset godina. ... Nije naπe da znamo toËno vrijeme izlijevanja Svetog Duha ni Kristovog dolaska. (Ev 221) Ukazano mi je na pojedince koji se nalaze u velikoj zabludi vjerujuÊi da im je duænost otiÊi u stari Jeruzalem*, misleÊi da tamo imaju zadaÊu koju moraju obaviti prije nego πto Gospodin do e. Takvo shvaÊanje svodi se na to da se misli i zanimanje odvrate od sadaπnjeg Boæjeg djela i objavljivanja treÊe an eoske vijesti. Oni koji smatraju da treba iÊi u Jeruzalem stalno Êe misliti samo o tome pa Êe i svoja sredstva uskratiti za propovijedanje sadaπnje istine da bi omoguÊili sebi ili drugima takvo putovanje. Vidjela sam da takva misija neÊe iziÊi na dobro jer bi trebalo mnogo vremena da samo neki Æidovi povjeruju Ëak i u prvi Kristov dolazak, a daleko viπe da povjeruju u Njegov drugi dolazak. (EW 75)

* Ovo je napisano ranih pedesetih godina devetnaestog stoljeÊa kada su zagovornici tzv. “vremena koje dolazi’’ nauËavali da Êe stari Jeruzalem biti izgra en kao srediπnji krπÊanski spomenik Ëime Êe se ispuniti neka proroËanstva iz Starog zavjeta.

134

9. svibnja

“Kao πto je bilo u Noino doba”
“U vrijeme kada do e Sin »ovjeËji bit Êe kao πto je bilo u Noino doba.’’ (Luka 17,26) Pokazani su mi straπni uvjeti koji postoje na naπem svijetu. An eo milosti sklapa svoja krila spreman da ode. ... Boæji zakon za mnoge viπe nema vrijednosti. Gledamo i sluπamo o pometnji i zabuni, oskudici i gladi, potresima i poplavama. Ljudi Ëine straπne zloËine; njima viπe ne vlada razum, nego strast. Gnjev Boæji samo πto se nije izlio na stanovnike svijeta koji Êe ubrzo postati tako iskvaren kao πto su bili stanovnici Sodome i Gomore. Vatra i voda veÊ uniπtavaju tisuÊe æivota i bogatstvo koje je bilo sebiËno nagomilano tlaËenjem siromaha. Gospodin treba uskoro zavrπiti svoj posao i uËiniti kraj grijehu. O, kada bi prizori bezakonja ovih posljednjih dana koji su mi bili prikazani mogli ostaviti dubok dojam na srca naroda koji tvrdi da je Boæji! Kao πto je bilo u Noino doba, tako Êe biti i kad se pojavi Sin »ovjeËji. Gospodin se povlaËi sa Zemlje i uskoro Êe smrt i uniπtenje, sve veÊi zloËini i okrutna osveta stiÊi bogataπe koji su se uzdigli nad siromaπnima. Oni koji ne budu imali Boæju zaπtitu, neÊe biti sigurni ni na jednom mjestu i ni na kakvom poloæaju. Ljudi se obrazuju i koriste se svojim pronalazaËkim sposobnostima da bi izmislili πto ubitaËnije sprave i oru a za uniπtavanje. ... Moja braÊo i sestre ... ja vas pozivam. ... Mnogi æive odviπe ugodnim i bezbriænim æivotom. ... Oni smatraju sebe krπÊanima, ali ne znaju πto znaËi praktiËni krπÊanski æivot. ... ©to znaËi biti krπÊanin? To znaËi biti nalik na Krista. ... Sura ujte s Bogom radeÊi u skladu s Njim. Izbacite iz hrama duπe sve πto je sliËno nekom idolu. Sad je Boæje vrijeme, a Njegovo vrijeme je i vaπe vrijeme. Borite se u dobroj borbi vjere odbijajuÊi svaku pomisao ili razgovor o nevjerovanju. Svijet treba Ëuti posljednju vijest opomene. (8T 49—53)

135

10. svibnja

Velika nevolja Êe uskoro doÊi
“Postali smo prizorom svijetu, an elima i ljudima.’’ (1. KorinÊanima 4,9) Svijet je pozornica; njegovi stanovnici su glumci koji se pripremaju za svoju ulogu u posljednjoj velikoj drami. Kod veÊine ljudi nema jedinstva, osim kada se udruæe radi ispunjenja svojih sebiËnih ciljeva. Bog to promatra. Njegove namjere vezane za pobunjene podanike bit Êe ostvarene. Svijet nije u potpunosti prepuπten ljudskim rukama, mada Bog dopuπta da s vremena na vrijeme zavladaju elementi pomutnje i nereda. Sile podzemlja rade na tome da ubrzaju posljednje velike prizore u toj drami — dolazak Sotone kao Krista i rad sa svakom prijevarom u onima koji se povezuju u tajnim druπtvima. Oni koji se predaju strasti stupanja u saveze, ostvaruju planove neprijatelja. Nakon uzroka doÊi Êe i posljedice. Grijeh je skoro dostigao svoju granicu. Svijet je ispunjen pomutnjom i veliki strah i uæas doÊi Êe na ËovjeËanstvo. Kraj je vrlo blizu. Mi koji znamo istinu, trebamo se pripremiti za ono πto Êe uskoro naiÊi na svijet kao zaprepaπÊujuÊe iznena enje. ... Jesmo mi kao narod zaspali? O, kad bi mladi muπkarci i æene u naπim ustanovama koji su danas nespremni da doËekaju Gospodina i neprikladni da postanu Ëlanovi Gospodnje obitelji mogli prepoznati znakove vremena, kakva bi se promjena vidjela na njima! Gospodin Isus poziva samopoærtvovne radnike da slijede Njegove stope, hode i rade za Njega, uzmu svoj kriæ i po u kuda ih On vodi. Mnogi se zadovoljavaju time da Gospodinu posvete beznaËajnu sluæbu. Njihovo krπÊanstvo je slabo. Krist je dao sebe radi greπnika. S kakvom bismo zabrinutoπÊu za spasenje duπa trebali biti ispunjeni dok gledamo ljude koji propadaju u grijehu! Ove duπe su otkupljene beskrajnom cijenom. Smrt Boæjeg Sina na Golgoti mjera je njihove vrijednosti. Iz dana u dan oni odluËuju hoÊe li dobiti vjeËni æivot ili vjeËnu smrt. (T8 27—29)

136

11. svibnja

Mladost i sindrom ovisnosti
“Zato se raduj, mladiÊu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaπtva; idi putovima svoga srca i slijedi æelje svojih oËiju; ali znaj da Êe ti za sve to suditi Bog.’’ (Propovjednik 11,9) Sotona je bio prvi pobunjenik na Nebu i otkad je izbaËen s Neba, on nastoji svakog pripadnika ljudske obitelji uËiniti otpadnikom od Boga baπ kao πto je i on sam. On izlaæe svoje planove uniπtenom Ëovjeku i preko popuπtanja apetitu koje je protivno Boæjem zakonu navodi ga na krπenje boæanske zapovijedi. On je naveo Adama i Evu da uberu zabranjeni plod i tako je uspio izazvati njihov pad i dovesti do istjerivanja iz Edena. Koliko mnogo njih kaæe: “Da sam ja bio na Adamovom mjestu, nikada ne bih sagrijeπio u tako jednostavnoj kuπnji.’’ Ali vi, koji se ovako hvaliπete, imate priliku pokazati snagu svoje volje i svoju odanost naËelima kada budete provjeravani. ... Da li Bog doista ne vidi grijeh u vaπem æivotu? ... Na sve strane Sotona pokuπava navesti mlade na stazu gdje Êe se izgubiti. Ako ih jednom uspije navesti na nju, on ih poæuruje da se strmoglave vodeÊi ih od jednog do drugog raskalaπenog naËina æivota sve dok njegove ærtve ne izgube osjetljivost savjesti i izgube strahopoπtovanje prema Bogu. Sve manje i manje se suzdræavaju. Postaju ovisnici o uporabi vina, alkohola, duhana i droga i tako padaju sve dublje i dublje. Oni su robovi apetitu. Savjete koje su nekada poπtovali, poËeli su prezirati. Zaogrnuli su se oholoπÊu i hvalisanjem kad su postali robovi pokvarenosti. Oni podrazumijevaju pod slobodom to πto su robovi sebiËnosti, iskvarenog apetita i razuzdanosti. ... Sotona je nakanio ljudski rod podËiniti kao svoje podanike, ali Krist je platio beskonaËnu cijenu da bi Ëovjek mogao biti spaπen od neprijatelja i da se moralni Boæji lik moæe ponovo obnoviti u palom ljudskom rodu. ... Ljudi koji su pali mogu po Kristu naÊi pristup Ocu i dobiti milost koja Êe ih osposobiti da pobijede zaslugama raspetog i uskrslog Spasitelja. (Te 273,274)

137

12. svibnja

Vanjski sjaj poganske sile
“Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdrave nauke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilati uËitelje da im πkaklju uπi.’’ (2. Timoteju 4,3) Ljudi se brzo postrojavaju pod zastavu koju su izabrali, neumorno ËekajuÊi i prateÊi kretanje svojih vo a. Ima i onih koji bdiju, Ëekaju i rade za dolazak naπega Gospodina, dok druga strana velikom brzinom upada u redove pod zapovjedniπtvom prvog velikog otpadnika. Oni traæe Boga u ljudskoj naravi, a Sotona oponaπa onoga koga oni traæe. Mnoπtvo Êe biti toliko zavedeno zbog svojeg odbijanja istine da Êe prihvatiti prijevaru. Ljudska narav smatra se Bogom. (FLB 322) Kako se pribliæavamo svrπetku vremena, vanjski sjaj poganske sile bit Êe sve veÊi. Poganska boæanstva oËitovat Êe svoju moÊ i pokazati se pred gradovima ovoga svijeta, a ovo se veÊ poËelo ispunjavati. RazliËitim prizorima Gospodin Isus predstavio je Ivanu greπni karakter i privlaËan utjecaj onih koji su se razlikovali po tome πto su progonili Boæji narod. Svima je potrebna mudrost da pomno istraæuju tajnu pokvarenosti koja toliko dugo prebiva u vrtlogu zemaljske povijesti. ... Upravo u ovo vrijeme u kojem æivimo Gospodin je pozvao svoj narod i dao mu poruku koju treba nositi. On ga je pozvao da ukaæe na bezboænost Ëovjeka bezakonja koji nedjeljnom zakonu daje posebnu silu i pomiπlja promijeniti blagdane i Zakon te se usprotiviti Boæjem narodu koji stoji Ëvrsto, slaveÊi Boga dræanjem jedine istinske subote, subote stvaranja. ... Opasnosti posljednjih dana nadvijaju se nad nama i naπa je zadaÊa da upozorimo ljude na opasnost u kojoj se nalaze. Ne dopustimo da sveËani prizori koje su otkrila proroËanstva ostanu netaknuti. Kad bi naπ narod bio poloviËno budan, kad bi shvatio blizinu doga aja koji su opisani u Otkrivenju, doπlo bi do obnove u naπim crkvama i mnogo viπe njih povjerovalo bi u poruku. Mi nemamo vremena za gubljenje. Bog nas poziva da bdijemo nad svojim duπama jer Êemo morati poloæiti raËun. (TM 117,118)

138

13. svibnja

Meteæ u gradovima
“Dok Êe zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore.’’ (2. Timoteju 3,13) Boæja namjera nije bila da Njegov narod bude koncentriran u gradovima i skuplja se na terasama i stambenim zgradama. On je u poËetku postavio naπe praroditelje u vrt me u prelijepe prizore i privlaËne zvukove prirode, a æeli da ljudi u ovome i danas uæivaju. (7T 87) Dano mi je svjetlo da Êe gradovi biti ispunjeni zbrkom, nasiljem, zloËinom i da Êe ovakvih pojava biti sve viπe prema kraju povijesti ove zemlje. (7T 84) Vrijeme je da naπe obitelji krenu iz gradova u zabaËenija mjesta buduÊi da Êe mnogi mladi kao i mnogi stariji biti uhvaÊeni u zamku i neprijatelj Êe ih odvesti. (8T 101) “Izi ite iz gradova, izi ite iz gradova!’’ — ovo je Gospodnja poruka koju mi je dao. (LS 409) Uzbuna i zbrka koja ispunjava ove gradove, zahtjevi koje postavljaju radniËki sindikati i πtrajkovi u mnogome Êe usporiti naπ rad. One koji se bave razliËitim djelatnostima pokuπava se pod prisilom povezati s odre enim sindikatima. Ovo nije Boæji plan, veÊ plan sile koju mi ni po koju cijenu ne bismo smjeli prihvatiti. Boæja rijeË se ispunjava; greπnici se povezuju u snopove spremni da izgore. Mi sada trebamo uporabiti sve svoje sposobnosti koje su nam povjerene dajuÊi posljednju poruku upozorenja svijetu. U ovom poslu trebamo saËuvati svoju individualnost. Ne trebamo se ujedinjavati s tajnim druπtvima ili sindikatima. Trebamo stajati slobodno u Bogu gledajuÊi neprestano na Krista. (7T 84) Bezboæni gradovi naπeg svijeta trebaju biti zbrisani s lica Zemlje uniπtenjem. U nesreÊama koje se sada doga aju pojedinim zgradama i dijelovima gradova Bog nam pokazuje πto Êe doÊi na cijelu Zemlju. Rekao nam je: “Razumijte ovu usporedbu na primjeru smokve! »im joj granje postane njeæno i potjera liπÊe, znajte da je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu — na samim vratima!’’ (Matej 24,32.33) (7T 83)

139

14. svibnja

Predrasude u porastu
“Nemojte se Ëuditi, braÊo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti.’’ (1. Ivanova 3, 13.14) Onaj koji je prisno povezan s Kristom, uzdiæe se iznad rasnih i klasnih predrasuda. Njegova vjera se Ëvrsto dræi vjeËne stvarnosti. Trebamo uzdizati boæanskog ZaËetnika istine. Naπa srca trebaju biti ispunjena vjerom koja djeluje kroz ljubav i Ëisti duπu. Djelo milostivog Samarijanca primjer je na koji se treba ugledati. (9T 209) Bit Êe nemoguÊe dovesti u sklad sva pitanja koja se odnose na boju koæe u skladu s Gospodnjom naredbom, sve dok oni koji vjeruju u istinu ne budu tako blisko povezani s Kristom da su jedno s Njim. I bijelci i crnci, Ëlanovi naπih crkava, trebaju se obratiti. Ima u objema skupinama onih koji su nerazumni i kada se raspravlja o pitanju boje koæe, oni pokazuju neposveÊene, neobraÊene crte karaktera. Do sva e lako dolazi kod onih koji su tvrdoglavi i nepopustljivi zato πto nikada nisu nauËili nositi Kristov jaram. Takvi bukom i neposveÊenom odluËnoπÊu traæe prvenstvo. (Letter 105, 1904.) Kako vrijeme odmiËe i kako se rasne predrasude umnoæavaju, u mnogim mjestima radnicima-bijelcima bit Êe onemoguÊeno da rade za crnce. Ponekad Êe se bijelci, koji nisu naklonjeni naπem radu, pridruæiti crncima u protivljenju tvrdeÊi da je cilj naπeg nauËavanja razbijanje drugih crkava i stvaranje teπkoÊa zbog subote. Propovjednici, i bijelci i crnci, iznosit Êe laæne tvrdnje, πto Êe kod ljudi izazvati takve osjeÊaje protivljenja da Êe biti spremni uniπtavati i ubijati. Sile pakla uporabljuju svu svoju oπtroumnost da onemoguÊe objavljivanje posljednje poruke milosti crncima. Sotona se na sve moguÊe naËine trudi da propovjednicima Evan elja i uËiteljima oteæa prevladavanje predrasuda koje postoje izme u bijelaca i crnaca. Slijedimo put mudrosti. Ne Ëinimo niπta πto bi bez potrebe stvaralo protivljenje — niπta πto bi moglo ometati objavljivanje Radosne vijesti. (9T 207,208)

140

15. svibnja

Pohota za golotinjom
“A ja vam kaæem da je svaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — u svom srcu — s njom uËinio preljub.’’ (Matej 5,28) Veliki dio mladih luduje za knjigama. »itaju sve πto im padne pod ruku. Uzbudljive ljubavne priËe i neËiste slike vrπe loπ utjecaj na mlade. Mnogi Ëitaju romane koji stvaraju neËistu maπtu. Po vlakovima se Ëesto nude fotografije nagih æena. Ove odvratne slike ... objeπene su o zidove radionica koje se bave bakrorezima. Ovo je doba kad svuda prevladava pokvarenost. Slikama i πtivom budi se æelja oËiju i zle strasti. Maπta izopaËuje srce. Ljudi vole promatrati prizore koji bude niske, æivotinjske strasti. Te poroËne slike, koje djeluju na izopaËenu maπtu, kvare dobre obiËaje i potiËu prevarene, zaslijepljene ljude da se prepuπtaju svojoj pohotljivosti. Zatim slijedi grijeh i zloËin koji poniæavaju biÊa stvorena po Boæjem obliËju na razinu æivotinja i najzad ih odvlaËe u propast. Izbjegavajte Ëitanje i gledanje onoga πto Êe izazvati neËiste misli. Razvijajte moralne i umne snage. Nemojte dopustiti da te plemenite snage oslabe i izopaËe se Ëitanjem Ëak i priËa ... Mladeæ ne moæe imati zdrav razum i ispravna vjerska naËela ako ne Ëita rijeË Boæju. Ova knjiga sadræi najzanimljivije priËe, ukazuje na put spasenja po Kristu, i ona je njihov vodiË k uzviπenijem i boljem æivotu. Svi bi je oni proglasili najzanimljivijom knjigom koju su ikad Ëitali da njihova maπta nije izopaËena Ëitanjem uzbudljivih, izmiπljenih priËa. Vi koji oËekujete da vaπ Gospodin do e po drugi put kako bi vaπa smrtna tijela uobliËio prema svojem slavnom tijelu, morate se pozabaviti uzviπenijim planom djelovanja. Morate raditi s uzviπenijeg stajaliπta nego dosad, inaËe vas neÊe biti me u onima koji Êe dobiti besmrtnost. (2T 410,411)

141

16. svibnja

Oni koji oglaπavaju mir
“Do ite, donijet Êu vina; napit Êemo se piÊa æestoka, i sutra Êe biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!” (Izaija 56,12) Zli sluga kaæe u svojem srcu: “NeÊe moj gospodar joπ zadugo doÊi.’’ On ne kaæe da Krist neÊe doÊi. On se ne ruga ideji o Njegovom drugom dolasku. Ali u svojem srcu, djelima i rijeËima, on objavljuje da Gospodnji dolazak kasni. On izbacuje iz umova drugih njihovo uvjerenje da Gospodin brzo dolazi. Svojim utjecajem navodi ljude na drsko, bezbriæno odga anje. Oni se utvr uju u svojoj svjetovnosti i mrtvilu. Njihov um zaposjedaju zemaljske strasti, pokvarene misli. Zli sluga jede i pije s pijanicama, udruæuje se sa svijetom u traæenju zadovoljstava. On tuËe svoje sluge optuæujuÊi i osu ujuÊi one koji su vjerni svojem Gospodaru. ... Kristov dolazak Êe iznenaditi laæne uËitelje. Oni govore: “Mir je i sigurnost.’’ Poput sveÊenika i uËitelja prije pada Jeruzalema, i oni u crkvi traæe zemaljski napredak i slavu. Znakove vremena tumaËe kao nagovjeπtaj ovoga. Ali πto kaæe nadahnuta RijeË? “Iznenadna pogibao dolazi na njih.’’ ... Ljudi smatraju da je Gospodnji dolazak daleko i da je odgoen. Oni se smiju upozorenjima. Hvale se: “I dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvorenja.’’ “I sutra Êe biti kao danas, izobilje veliko, preveliko’’ (2. Petrova 3,4; Izaija 56,12). Mi Êemo iÊi sve dublje u ljubavi prema zadovoljstvima. Ali Krist kaæe: “Pazite! Dolazim kao lopov.’’ (Otkrivenje 16,15) Baπ kada svijet s prijezirom postavlja pitanje: “Gdje je njegov obeÊavani dolazak?’’, znaci se ispunjavaju. Kada rugaËi, oni koji odbacuju istinu, postanu drski, kada se na razliËitim mjestima novËani poslovi budu obavljali bez obzira na naËela, kada student bude æeljno traæio znanje iz svih podruËja osim iz Biblije, Krist Êe doÊi kao lopov. (FLB 342)

142

17. svibnja

Prizori, zvukovi i kriminal
“NeÊu stavljati pred oËi svoje niπta opako. Mrzim Ëovjeka koji Ëini zlo: on neÊe biti uza me. Opako Êe srce biti daleko od mene; o zlu neÊu da znadem.’’ (Psalam 101,3.4) Ima razloga da budete duboko zabrinuti zbog vaπe djece koja nailaze na kuπnje na svakom koraku. Ona ne mogu izbjeÊi kontakt s loπim druπtvom. ... Ona vide prizore, Ëuju zvukove i izloæena su utjecajima koji ih obeshrabruju i koji Êe, ako nisu pod potpunim nadzorom, neprimjetno ali sigurno pokvariti njihova srca i izopaËiti karakter. ... Neki oËevi i majke toliko su ravnoduπni i tako bezbriæni da misle da je svejedno poha aju li njihova djeca πkolu pri crkvi ili dræavnu πkolu. “Mi smo u svijetu’’, kaæu oni, “i ne moæemo iziÊi iz njega.’’ Ali, roditelji, mi moæemo dobrim dijelom iziÊi iz svijeta ako tako odluËimo. Moæemo izbjeÊi mnoga zla koja se mnoæe takvom brzinom u ovim posljednjim danima. ... Aktivnom umu djece i mladih prizori oslikani u zamiπljenom otkrivenju buduÊnosti Ëine se kao stvarnost. Pretkazivanje sukoba i opis postupaka koji ruπe ograde Zakona i samosvladavanja utjeËu na njihov duh. Oni su navedeni da Ëine Ëak i gore zloËine od onih koje pisci opisuju. Preko ovakvih utjecaja druπtvo postaje izopaËeno. Sjeme bezakonja je nadaleko posijano. Stoga nije nikakvo Ëudo da je rezultat æetve kriminal. ... Recite odluËno: “Ja neÊu protratiti dragocjene trenutke u Ëitanju od kojeg neÊu imati koristi i koje me jedino Ëini nespremnim da budem na usluzi drugima. Posvetit Êu svoje vrijeme i svoje misli u pripremanju za Boæju sluæbu. Zatvorit Êu svoje oËi pred bezvrijednim i greπnim stvarima. Moje uπi pripadaju Gospodinu i ja neÊu sluπati lukava doπaptavanja neprijatelja. Moj glas ni u kojem sluËaju neÊe biti podre en volji koja nije pod utjecajem Gospodnjeg Duha. Moje tijelo je hram Duha Svetoga i sve snage svojeg biÊa posvetit Êu vaænim poslovima.’’ (AH 406—409)

143

18. svibnja

Spiritizam i revolucija
“Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim … a svoga bliænjega kao samoga sebe!” (Luka 10,27) Kad mladi stupaju u svijet da se suoËe s njegovim mamljenjem na grijeh — sa straπÊu za stjecanjem novca, sa zabavama i popustljivoπÊu, razmetljivoπÊu, obiljem i nastranostima, nadmudrivanjem, podvalama, s iskoriπtavanjem i upropaπtavanjem — s kakvim Êe se uËenjima tamo susresti? Spiritizam tvrdi da su ljudi bezgreπni polubogovi; da “Êe svaka duπa suditi sama sebi’’; da “prava spoznaja uzdiæe Ëovjeka iznad svih zakona’’; da su “svi grijesi bezazleni’’; da je “dobro sve πto se Ëini’’ i da “Bog ne osu uje’’. Najpodlije ljudsko biÊe on prikazuje kao da je na Nebu i da tamo uæiva visoku Ëast. Tako on objavljuje svim ljudima: “Nije bitno πto Ëinite; æivite kako hoÊete, Nebo je vaπ dom.’’ Mnogi su tako navedeni da vjeruju da je æelja najviπi zakon, razuzdanost sloboda, a da je Ëovjek odgovoran jedino sebi. Kad se s takvim uËenjem susretne pri samom stupanju u æivot, kad su nagoni najjaËi, a potreba za obuzdavanjem i neporoËnoπÊu najveÊa, kako onda zaπtititi vrlinu? ©to Êe sprijeËiti svijet da ne postane druga Sodoma? U isto vrijeme anarhija pokuπava odbaciti sve zakone, ne samo boæanske, veÊ i ljudske. Centralizacija bogatstva i moÊi, velike udruge za bogaÊenje manjine na raËun veÊine, udruge siromaπnijih klasa za obranu vlastitih interesa i zahtjeva, duh nemira, bune i krvoproliÊa, πirenje po cijelom svetu istih uËenja koja su dovela do francuske revolucije — sve to teæi da cijeli svijet umijeπa u borbu sliËnu onoj koja je potresla Francusku. S ovakvim utjecajima suoËava se danaπnja mladeæ. Da bi se odræala usred takvih preokreta, ona treba sada uËvrstiti temelje karaktera. U svakom naraπtaju i svakoj zemlji pravi temelj i uzor izgradnje karaktera uvijek je isti. Boæanski zakon: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim … a svoga bliænjega kao samoga sebe!” (Luka 10,27), veliko naËelo koje se izrazilo u karakteru i æivotu naπeg Spasitelja, jedini je siguran temelj i jedini siguran vodiË. (Ed 227—229) 144

19. svibnja

Budite oprezni
“»uvajte se zlih radnika ... Jer (pravo) obrezani smo mi koji uz poticaj Duha Boæjega vrπimo bogosluæje i koji se ponosimo Kristom Isusom, a ne stavljamo svoga pouzdanja u tijelo.’’ (Filipljanima 3,2.3) Ima onih Ëija srca trebaju biti dodirnuta utjecajem boæanskog Duha. Tada Êe poruku za ovo vrijeme smatrati svojom odgovornoπÊu. Oni neÊe tragati za ljudskim mjerilima niti za neËim πto je novo i neobiËno. Subota, dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi je mjerilo, kamen kuπnje za ovo vrijeme. (Ev 213) Boæja zapovijed koja je gotovo svugdje bila odbaËena, ispit je odanosti za ovo vrijeme. ... Dolazi vrijeme kada Êe se svi koji sluæe Bogu prepoznavati po tom znaku. Po ovom obiljeæju odanosti Nebu prepoznat Êe se Boæji sluge. Me utim, sva ljudska mjerila odvraÊat Êe misli ljudi od velikih i vaænih Ëinjenica koje tvore sadaπnju istinu. Sotonina æelja i plan jesu da me u nas uvede ljude koji u velikoj mjeri idu u krajnost — ljude uskih shvaÊanja, sklone kriticizmu i oπtrim rijeËima, vrlo uporne u zastupanju vlastitih zamisli o tome πto je istina. Oni Êe biti neumoljivi u svojim zahtjevima i nastojat Êe silom provesti neke svoje grube zamisli. Oni se zadræavaju na manje vaænim Ëinjenicama, a u isto vrijeme zanemaruju znaËajnije elemente Boæjeg zakona — Boæji sud, milost i ljubav. ZahvaljujuÊi djelovanju nekolicine iz redova ovakvih, svetkovatelji subote bit Êe kao cjelina obiljeæeni kao licemjeri ... i fanatici. Bog ima poseban posao za ljude s iskustvom. Oni trebaju Ëuvati Boæje djelo. Trebaju uvidjeti da Boæje djelo nije povjereno ljudima koji smatraju prednoπÊu rad po svojem nezavisnom sudu, propovijedanje onoga πto im godi i slobodom da nikome ne budu odgovorni za svoje nauËavanje i rad. Dopustimo li da samo u jednom me u nama zavlada ovaj duh samozadovoljstva, nestat Êe skladnog djelovanja, jedinstva u duhu, sigurnosti u radu i zdravog napretka djela. ... Krist se molio da Njegovi sljedbenici budu jedno kao πto su On i Otac jedno. Oni koji æele vidjeti odgovor na tu molitvu, trebaju se suprotstaviti i najmanjoj teænji k razjedinjavanju i nastojati da me u braÊom odræe duh jedinstva i ljubavi. (Ev 212,213) 145

20. svibnja

I Sotona moæe lijeËiti
“Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere.’’ (1. Petrova 5,8) Sotonske prijevare se sada umnoæavaju tako da Êe oni koji skrenu sa staze istine izgubiti smjer. Ne imajuÊi u vidu za πto bi se uhvatili, oni Êe biti noπeni od jedne zablude k drugoj, dok Êe ih vjetar nepoznatih i Ëudnih nauka bacati tamo-amo. Sotona je siπao s velikom silom. Mnoge Êe zavesti njegova Ëuda. (Ev 362) Naloæeno mi je da kaæem da Êe u buduÊnosti trebati puno bdjeti. Me u Boæjim narodom ne smije doÊi do duhovnog neznanja. Zli duhovi aktivno su ukljuËeni u pokuπaj da zavladaju ljudskim umom. Ljudi se povezuju u snopove spremni da ih proguta vatra posljednjih dana. Oni koji odbacuju Krista i Njegovu pravednost prihvatit Êe mudrovanje koje preplavljuje svijet. KrπÊani trebaju biti razboriti i oprezni, uporno odbijajuÊi svojeg neprijatelja avla koji ide unaokolo kao riËuÊi lav traæeÊi koga da proædre. Pod utjecajem zlih duhova ljudi Êe Ëiniti Ëuda. ... Nema potrebe da budemo prevareni. Uskoro Êe se odigrati zadivljujuÊi prizori iza kojih Êe stajati Sotona. Boæja rijeË govori da Êe Sotona Ëiniti Ëuda. On Êe uËiniti da se ljudi razbole, a onda Êe iznenada iz njih povuÊi svoju sotonsku moÊ. Tada Êe se smatrati da su izlijeËeni. Ovi sluËajevi oËiglednog izljeËenja stavit Êe adventiste sedmoga dana na kuπnju. ... Ako oni preko kojih se doga aju izljeËenja na raËun ovih oËitovanja opravdavaju svoje odbacivanje Boæjeg zakona i nastavljaju s neposluπnoπÊu, ne znaËi da posjeduju Boæju silu premda imaju neograniËenu silu. Naprotiv, to je Ëudesna sila velikog varalice. On je prekrπio moralni Zakon i rabi svako oru e koje moæe ne bi li bi zaslijepio ljude da ne vide njegov pravi karakter. Mi smo upozoreni da Êe on u posljednjim danima Ëiniti znakove i laæna Ëuda. I Ëinit Êe ta Ëuda sve do kraja vremena kuπnje kao dokaz da je an eo svjetla, a ne tame. (RB 48,49)

146

21. svibnja

Zemlja pred uniπtenjem
“Kad Janje otvori πesti peËat, nastade velik potres zemlje.’’ (Otkrivenje 6,12) Proroπtvo ne samo πto proriËe naËin i cilj Kristova dolaska veÊ iznosi i znake po kojima ljudi mogu znati kada se pribliæio. ... Pisac Otkrivenja opisuje prve znakove koji prethode drugom dolasku: “Nastade velik potres zemlje, sunce postade crno kao tkanina od kostrijeti, a cijeli mjesec postade kao krv.” (Otkrivenje 6,12) Ovi su se znaci pokazali prije poËetka devetnaestog stoljeÊa. Kao ispunjenje ovog proroËanstva, 1755. godine dogodio se najstraπniji potres koji je ikada zabiljeæen. Premda viπe poznat kao lisabonski potres, on se osjetio u veÊem dijelu Europe, Afrike i Amerike. Osjetio se na Grenlandu, u Zapadnoj Indiji, na otoku Madeiri, u Norveπkoj i ©vedskoj, Velikoj Britaniji i Irskoj. Obuhvatio je povrπinu ne manju od deset milijuna kvadratnih kilometara. U Africi je potres bio gotovo iste jaËine kao i u Europi. Veliki dio Alæira bio je razoren, a nedaleko od Maroka nestao je gradiÊ koji je brojao osam ili deset tisuÊa stanovnika. Golemi val preplavio je obalu ©panjolske i Afrike, plaveÊi gradove i uzrokujuÊi veliku pustoπ. Potres se s izuzetnom snagom osjetio u ©panjolskoj i Portugalu. Kaæu da je u Cadizu udarni val dosegnuo visinu veÊu od osamnaest metara. “Neke od najviπih planina u Portugalu bile su æestoko potresene takoreÊi iz temelja...” “Potres se zbio na blagdan kada su crkve i samostani bili puni naroda i vrlo se malo ljudi spasilo.” RaËuna se da je tog kobnog dana poginulo oko devedeset tisuÊa ljudi. (GC 304,305) Kako Ëesto sluπamo o potresima i uraganima, o uniπtenjima vatrom i vodom, uz veliki gubitak ljudskih æivota i imovine! Prividno su ove nevolje samo provale hirovitih, neorganiziranih i nesre enih prirodnih sila koje su potpuno izvan Ëovjekove kontrole, ali u svemu tome moæe se Ëitati Boæja namjera. To su sredstva kojima Bog pokuπava natjerati ljude da postanu svjesni opasnosti koja im prijeti. (PK 277)

147

22. svibnja

Znaci na nebu
“Sunce Êe se prometnut u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i straπan.’’ (Joel 2,31) U razgovoru sa svojim uËenicima na Maslinskoj gori, nakon πto je opisao dugo razdoblje nevolja za Crkvu — tisuÊu dvjesta i πezdeset godina papinskog progonstva, za koje je rekao da Êe se skratiti, — Spasitelj je spomenuo neke doga aje koji Êe prethoditi Njegovom dolasku i odredio vrijeme kada Êe se prvi od njih pojaviti: “U ono vrijeme, poslije te nevolje, sunce Êe pomrËati, mjesec neÊe sjati.” (Marko 13,24) TisuÊu dvjesta i πezdeset dana, odnosno godina, zavrπilo je 1798. godine. »etvrt stoljeÊa ranije progonstvo je gotovo posve prestalo. Nakon njega, prema Kristovim rijeËima, trebalo je sunce pomrËati. Ovo se proroËanstvo ispunilo 19. svibnja 1780. godine. “Gotovo, ako ne i posvema usamljen me u pojavama ove vrste... stoji tajanstveni i do danas nerazjaπnjeni MraËni dan, 19. svibnja 1780. godine — neobjaπnjivo pomraËenje cijelog vidljivog neba i atmosfere u Novoj Engleskoj.” “Sunce je ujutro izaπlo u punom sjaju, ali je uskoro poËelo tamniti. Pojavili su se niski oblaci i iz njih, mraËnih i prijeteÊih, ubrzo su bljesnule munje, zaËula se grmljavina i palo je neπto kiπe. Oko devet sati oblaci su se raziπli i poprimili bakrenu boju, a zemlja, stijene, drveÊe, zgrade, voda i ljudi Ëinili su se drukËijima u tom Ëudnovatom, nezemaljskom osvjetljenju. Nekoliko minuta kasnije cijelim se nebom proπirio teπki crni oblak, osim uskom crtom na obzorju, pa je nastao mrak kakav je obiËno ljeti oko devet sati uveËer. ...” Opis ovog doga aja, kako nam ga prikazuju oËevici, samo je odjek Gospodnjih rijeËi πto ih je zapisao prorok Joel dvije tisuÊe i pet stotina godina prije njihova ispunjenja: “Sunce Êe se prometnut u tminu, a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i straπan.” (Joel 3,4) Krist je naloæio svom narodu da pazi na znakove Njegova dolaska i da se raduje kad bude primijetio znamenja dolaska svog Kralja. (GC 306—308)

148

23. svibnja

S neba padaju zvijezde
“S neba Êe zvijezde padati i nebeska zvijeæ a Êe se uzdrmati.’’ (Matej 24,29) 1833. godine ... zbio se posljednji znak πto ga je Spasitelj prorekao kao znamenje svog drugog dolaska. Isus je rekao: “S neba Êe zvijezde padati.” (Mt 24,29) PromatrajuÊi u vi enju prizore koji Êe najaviti Gospodnji dan, Ivan je u Otkrivenju objavio: “Zvijezde s neba padoπe na zemlju, kao πto svoje nezrele plodove strese smokva kad je zatrese silan vjetar.” (Otk 6,13) Ovo je proroËanstvo upadljivo i dojmljivo ispunjeno velikim meteorskim pljuskom 13. studenoga 1833. godine. Po prostranstvu bio je to najveliËanstveniji prizor padanja zvijezda koji je ikada zabiljeæen. “Cijeli nebeski svod iznad Sjedinjenih Dræava satima je plamtio ognjem. Otkad je osnovano prvo naselje doseljenika u toj zemlji nije bilo prirodne pojave koju bi jedni promatrali s tolikim divljenjem, a drugi s tolikim strahom i uzbu enjem.” “Mnogi se joπ æivo sjeÊaju njene uzviπenosti i zastraπujuÊe ljepote. ... Nikada joπ nije bilo jaËeg pljuska kiπe od ovog padanja meteora; na istoku, zapadu, sjeveru i jugu — posvuda ista slika. Jednom rijeËi, kao da je cijelo nebo bilo u pokretu. ... Prizor, kako ga je opisao profesor Silliman u Journalu, bio je vidljiv nad cijelom Sjevernom Amerikom. ... Od dva sata ujutro pa do svijetlog dana, na vedrom nebu bez oblaka trajala je neprekidna igra bljeπtavih nebeskih tijela.” Tako je prikazan posljednji od onih znakova Njegova dolaska za koje je Isus rekao svojim uËenicima: “Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu — na samim vratima!” (Matej 24,33) Nakon ovih znakova Ivan je kao sljedeÊi veliki doga aj vidio kako je nebo iπËeznulo kao knjiga koja se smota, dok se zemlja tresla, gore i svi otoci se pokrenuli sa svojih mjesta, a grjeπnici u strahu pokuπavali pobjeÊi pred Sinom »ovjeËjim. (Otkrivenje 6,12-17) (GC 333,334) Ali dan i sat svojeg dolaska Krist nije otkrio. ... ToËno vrijeme drugog dolaska Sina »ovjeËjeg Boæja je tajna. (FLB 344)

149

24. svibnja

Otomansko Carstvo u proroËanstvima
“Odveæi Ëetiri an ela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu! I biπe odvezana Ëetiri an ela — spremna za sat, za dan, za mjesec i za godinu — da pobiju treÊinu ljudi.’’ (Otkrivenje 9,14.15) Povijest naroda koji su se jedan za drugim pojavljivali u odre eno vrijeme i na odre enom prostoru, nesvjesno svjedoËeÊi u prilog istini Ëiji smisao sami nisu shvaÊali, govori i nama. Svakom narodu i svakom pojedincu danas Bog je odredio mjesto u svojem velikom planu. Danas ljude i narode mjeri s viskom u ruci Onaj koji ne grijeπi. Svi oni svojim vlastitim izborom odre uju svoju sudbinu, a Bog sve vodi tako da se ispunjavaju Njegove namjere. ... Sve πto je proroπtvo objavilo da Êe se zbiti do naπih dana, zabiljeæeno je na stranicama povijesti i mi moæemo biti sigurni da Êe se po odre enom redu ispuniti i sve ono πto je joπ pred nama. (Ed 178) Joπ jedno vaæno ispunjenje proroπtva pobudilo je 1840. godine veliku pozornost. Dvije godine ranije Josiah Litch, jedan od vodeÊih propovjednika koji su navjeπÊivali drugi dolazak, objavio je tumaËenje devetog poglavlja knjige Otkrivenje, najavljujuÊi pad Otomanskog Imperija. Prema njegovom raËunanju, ova sila trebala je pasti “1840. godine, negdje u kolovozu”, a samo nekoliko dana prije ispunjenja pisao je: “Ako dopustimo da se prvo razdoblje od 150 godina ispunilo toËno prije no πto je Deacozes s dopuπtenjem Turaka stupio na prijestolje, i da 391 godina i petnaest dana poËinju krajem tog prvog razdoblja, ono Êe zavrπiti 11. kolovoza 1840. godine, kad moæemo oËekivati pad otomanske sile u Carigradu. I to Êe, vjerujem, tako i biti.” U najavljeno vrijeme Turska je preko svojih veleposlanika prihvatila zaπtitu europskih savezniËkih sila i tako se stavila pod nadzor krπÊanskih naroda. Ovim se doga ajem proroπtvo toËno ispunilo. ... Kad je to objavljeno, mnogi su se osvjedoËili u ispravnost naËela tumaËenja proroËanstava πto su ih prihvatili Miller i njegovi suradnici, i to je bio Ëudesan poticaj adventnom pokretu. (GC 334,335)

150

25. svibnja

Niska razina morala
“A bludnost i svaka vrsta neËistoÊe ili poæude neka se i ne spominje me u vama, kao πto se pristoji svetima!’’ (Efeæanima 5,3) Ono πto danas zabrinjava jest vulgarnost u razgovorima, a to pokazuje nisku razinu razmiπljanja i morala. Vrlo se rijetko moæe naÊi istinsko dostojanstvo karaktera kao i prava skromnost i suzdræljivost. Malo je onih koji su Ëisti i neokaljani. ... Prljave misli koje se gaje postaju navika tako da duπa biva osramoÊena i uprljana. Kada se jednom uËini grijeh, tu mrlju niπta ne moæe izbrisati osim Kristove krvi. Ukoliko se navika ne nadvlada Ëvrstom odlukom, duπa ostaje iskvarena i iz ovog prljavog izvora teku potoci koji kvare i druge. Ima muπkaraca i æena koji prizivaju kuπnje; oni se izlaæu mjestima gdje Êe biti kuπani, gdje ne mogu a da ne budu kuπani, kada se nalaze u nevaljalom druπtvu. Najbolji naËin da se dræe podalje od grijeha jest da se kreÊu oprezno u pravom smjeru u svako doba i u svim okolnostima i da nikad ne reagiraju prema trenutaËnim osjeÊajima. Hodite u strahu Boæjem i bit Êete sigurni da postupate ispravno. (IHP 197) Svaki dan poveÊavaju se opasnosti u pogledu morala kojima su izloæeni i stari i mladi. Moralna poremeÊenost, koju nazivamo poroËnoπÊu, nalazi dosta prostora za svoje djelovanje, a utjecaj koji vrπe muπkarci, æene i mladi koji se izdaju za krπÊane nizak je, tjelesan i avolski. ... Oni koji su nauËili istinu a ne Ëine djela koja su u skladu s njihovim ispovijedanjem vjere, podloæni su Sotoninim kuπnjama. SusreÊu se s opasnostima na svakom koraku. U kontaktu su sa zlom, vide prizore i Ëuju zvukove koji Êe probuditi njihove nesavladane strasti. Oni su podloæni utjecajima koji ih vode da izaberu radije zlo nego dobro zato πto nisu ispravni u srcu. ... Nama nije niπta toliko potrebno kao pripremanje mladiÊa i djevojaka da budu moralno Ëasni i oËiste svoje duπe od svake mrlje, ljage i moralne prljavπtine. (IHP 196)

151

26. svibnja

Fanatizam i govorenje jezika
“Duhovi proroka podloæni su prorocima, jer Bog nije Bog nereda, nego reda.’’ (1. KorinÊanima 14,32.33) Duh fanatizma zavladao je izvjesnom skupinom ljudi koji svetkuju subotu. ... Oni su malo pili s izvora istine i ne poznaju duh poruke treÊeg an ela. Niπta se ne moæe uËiniti za takve ljude dok ne isprave svoja fanatiËna glediπta. ... Neki od ovih imaju neπto πto nazivaju darovima i kaæu da ih je Bog postavio u Crkvi. Oni izgovaraju nerazumljive rijeËi koje nazivaju stranim jezicima, koji su u stvarnosti nerazumljivi ne samo ljudima, veÊ i Bogu i cijelom Nebu. Takvi darovi proizvod su muπkaraca i æena, a u tome im pomaæe veliki varalica. Fanatizam, laæni zanos, laæno govorenje jezicima i buka smatraju se darovima koje je Bog dao Crkvi. Neki su prevareni. Plod svega toga nije dobar. ... Ima mnogo ljudi nemirnog duha koji se ne æele podvrgnuti stezi i redu. Oni misle da bi bila uskraÊena njihova sloboda kad bi napustili svoje glediπte i prihvatili miπljenje onih koji su iskusniji od njih. Boæje djelo neÊe napredovati dok se ljudi ne podvrgnu redu i dok ne izagnaju sa svojih sastanaka duh fanatizma, bezobzirnosti i nereda. Dojmovi i osjeÊaji nisu dokaz da neku osobu vodi Bog. I Sotona moæe izazvati u nama takve osjeÊaje i dojmove ako nismo na oprezu. Ovo nisu pouzdani vo e. Svi bi se trebali upoznati s dokazima naπe vjere, gledati kako da ukrase svoje zvanje kao krπÊani i donijeti plod u slavu Bogu. ... Trebali bismo odbaciti neozbiljnost, podrugivanje i nemarnost. Nije nikakav dokaz da je milost Boæja u srcu onih koji na sastanku lijepo govore i rjeËito se mole, a kad izi u van, grubi su i lakomisleni u govoru i ponaπanju. ... Boæja istina nikad ne poniæava i ne izopaËuje primatelja, veÊ oplemenjuje njegov ukus, posveÊuje njegovo prosu ivanje i usavrπava ga za druπtvo Ëistih i svetih an ela u kraljevstvu Boæjem. (1T 411—415)

152

27. svibnja

Sve provjeravajte
“»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjem runu, a unutra su grabeæljivi vuci!’’ (Matej 7,15) U poslu na koji je mojeg supruga i mene pozvala Boæja providnost i to od samog poËetka 1843. i 1844. godine, Gospodin je mislio i planirao za nas, i On je izvrπavao svoje namjere preko svojih æivih oru a. »esto nam je ukazivano na laæne staze, a istinite i sigurne staze bile su jasno definirane u svakom pothvatu vezanom za posao koji nam je dan te mogu sa sigurnoπÊu reÊi da nisam neznalica kad su u pitanju Sotonina oru a kao ni kad se radi o Boæjim putovima i poslovima. Morali smo napregnuti sve snage svojeg uma oslanjajuÊi se na Boæju mudrost da nas vodi u naπim istraæivanjima, buduÊi da smo morali razmatrati razliËite teorije koje su privlaËile naπu pozornost odmjeravajuÊi njihove pozitivne i negativne strane kroz prizmu svjetla koje sja iz Boæje rijeËi i svjedoËanstava, da ne bismo bili prevareni ili da mi ne prevarimo druge. Svoju volju i æivotni put predali smo Bogu i najiskrenije se molimo za Njegovu pomoÊ da nikada ne traæimo uzalud. Mnoge godine bolnog iskustva u radu za Boga uËinile su da se upoznam sa svim vrstama laænih pokreta. Mnogo puta bila sam poslana u razliËita mjesta s porukom: “Imam jedan posao za tebe u tom mjestu; ja Êu biti s tobom.’’ Kada bi doπlo vrijeme, Gospodin bi mi davao poruku za one koji su imali laæne snove i vi enja, a ja sam u Kristovoj snazi donosila svoje svjedoËanstvo na Gospodnji poziv. ... U proteklih Ëetrdeset pet godina morala sam se susretati s ljudima koji su tvrdili da su dobili od Boga poruke opomene za druge. Ova faza vjerskog fanatizma πirila se joπ od 1844. godine. Sotona je radio na mnogo naËina da utvrdi pogreπna nauËavanja. Neke stvari u ovim vi enjima bile su prihvaÊene, ali mnogo toga vezanog za vrijeme Kristovog dolaska, kraja vremena kuπnje i doga aja koji se imaju dogoditi, dokazano je kao potpuno laæno. ... “Dakle: pazite kako sluπate!” (Luka 8,18) Kristovo je upozorenje. ... Pomno ispitujte, “sve provjeravajte’’ (1. Solunjanima 5,20). ... Ovo je Boæji savjet; hoÊe li nam biti potreban? (2SM 75—79)

153

28. svibnja

Falsifikati!
“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.’’ (Izaija 8,20) Boæji narod upuÊen je na Pismo kao na zaπtitu protiv utjecaja laænih uËitelja i prijevarnih sila duhova tame. Sotona rabi svako moguÊe oru e ne bi li sprijeËio ljude da dobiju znanje iz Biblije jer ove jednostavne izjave otkrivaju njegove prijevare. Svaki put kad oæivljava Boæje djelo knez zla ustaje na joπ snaæniju aktivnost. On sad ulaæe krajnje napore za posljednju bitku protiv Krista i Njegovih sljedbenika. Posljednja velika prijevara uskoro Êe se pokazati pred nama. Antikrist treba izvesti svoja zadivljujuÊa djela pred naπim oËima. Falsifikat Êe toliko liËiti na original da Êe ga biti nemoguÊe razlikovati osim uz pomoÊ Svetog pisma. Ono mora potvrditi istinitost svake izjave i svakog Ëuda. ... Osoba koja preko Ëinjenja Ëuda ispituje svoju vjeru, otkrit Êe da Sotona moæe prijevarom Ëiniti Ëuda koja izgledaju kao da su prava. Sotona je lukavi radnik i on Êe se posluæiti podmuklim zabludama da pomraËi i zbuni um i iπËupa iz njega doktrinu spasenja. Oni koji ne prihvaÊaju Boæju rijeË i ono πto u njoj piπe, bit Êe uhvaÊeni u njegovu zamku. Zli demoni su svakog trenutka na naπem putu. ... Oni pripremaju novi teren i Ëine Ëuda pred naπim oËima. ... Neki Êe biti kuπani da prihvate ova Ëuda kao da su od Boga. Bolesni Êe biti izlijeËeni pred nama. »uda Êe se doga ati pred naπim oËima. Jesmo li pripremljeni za kuπnje koje nas oËekuju kada laænih Sotoninih Ëuda bude joπ viπe? NeÊe li mnoge duπe biti uhvaÊene u klopku i zavedene? OkreÊuÊi se od jednostavnih uredbi i Boæjih zapovijedi i poklanjajuÊi pozornost bajkama, umovi mnogih pripremaju se da povjeruju u ova laæna Ëuda. Svi mi sada se moramo naoruæati za bitku u kojoj Êemo uskoro sudjelovati. Vjera u Boæju rijeË koja se s molitvom prouËava i praktiËno primjenjuje bit Êe naπ πtit od Sotonine sile i uËinit Êe nas pobjednicima po Kristovoj krvi. (RB 47,48)

154

29. svibnja

Pazite se onih koji gaje duh podjele!
“Nije moguÊe da ne do u sablazni, ali jao onomu po komu dolaze!’’ (Luka 17,1) Bog dovodi ljude i priprema ih da budu kao jedno, ujedinjeni, da govore iste stvari i mole se za svoje uËenike kao Krist. ... “Da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno. …’’ Stalno se pojavljuju skupine onih koji vjeruju da je Bog samo s nekolicinom, s rijetkima, a njihov utjecaj treba sruπiti i pomrsiti ono πto Boæji sluge grade ... Ljude koji ulaæu svaki napor da u skladu s Boæjom rijeËju budu jedno, koji su utvr eni u treÊoj an eoskoj vijesti, oni gledaju sa sumnjom zato πto vrπe svoju zadaÊu i okupljaju duπe k istini. Promatraju ih kao svjetovne jer oni imaju utjecaj u svijetu. ... Jedan Ëovjek ustaje izjavljujuÊi da ga Bog vodi, a zastupa krivovjerje da nema uskrsnuÊa za greπne. ... Drugi iznose pogreπne poglede koji se tiËu buduÊnosti. ... Svi oni æele potpunu vjersku slobodu, svaki je nezavisan u odnosu na drugoga, a ipak izjavljuju da Bog posebno radi u njihovim redovima. ... Ovi ljudi nisu razboriti. Oni æive u laænom uzbu enju, a mi znamo da nemaju istinu. ... Kad bi traæili Boga, On bi ih ili reformirao ili bi oni napustili svetkovanje subote. Onda ne bi stajali u redovima nevjernika. ... Bog se ljuti na one koji ustrajavaju u nastojanju da ih svijet zamrzi. Ako krπÊanina mrze zbog njegovih dobrih djela i zato πto slijedi Krista, on Êe dobiti nagradu. Ali ako ga mrze zato πto on ne æeli biti voljen, nekulturan je i sva a se sa svojim susjedima oko pitanja istine i zato πto im subotu nastoji uËiniti πto je moguÊe nepodnoπljivijom, on je kamen spoticanja greπnicima, ukor svetoj istini i sve dok se ne pokaje, za njega bi bolje bilo da veæe vodeniËki kamen oko vrata i baci se u more. (4SG 158—160)

155

30. svibnja

Posljedice laænih vi enja
“Svako stablo, ako ne ra a dobrim rodom, sijeËe se i baca u oganj. Dakle: prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.’’ (Matej 7,19.20) Nekoliko onih koji sada æive (1890.) skeptici su, ne vjeruju u darove Crkve, nemaju vjeru u istinu, uopÊe nisu religiozni. Pokazano mi je da su postali takvi kao posljedica laænih vi enja. ... Sotona ... neprestano laæe da bi ih odveo od istine. Posljednja Sotonina prijevara bit Êe da svjedoËanstvo Boæjeg Duha ne utjeËe ni na koga. “Kad objave nema, narod se razuzda.” (Izreke 29,18) Sotona Êe vjeπto raditi na razliËite naËine i preko razliËitih oru a da pokoleba povjerenje Boæjeg ostatka u pitanju pravog svjedoËanstva. On Êe dati laæna vi enja da zavede, pomijeπat Êe laæ s istinom i omraziti ljudima sve πto nosi naziv vi enje kao primjer fanatizma, ali iskrene duπe, uspore ujuÊi laæno i istinito, moÊi Êe uoËiti razliku. ... Nema niËega πtetnijeg za duπu, njezinu ËistoÊu, istinitost i sveto razumijevanje Boga, svetih i vjeËnih pitanja, nego πto je veliËanje i uporno poklanjanje pozornosti onome πto nije od Boga. To truje srce i kvari razumijevanje. »ista istina dolazi iz boæanskog Izvora i svojim utjecajem uzdiæe, oplemenjuje i posveÊuje karakter onoga koji je prima. Tvorac istine ovako se molio svojem Ocu: “Ne molim samo za njih, nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao!’’ (Ivan 17,20.21) Stalno Êe se doga ati neπto da izazove razjedinjenost i da ljude udalji od istine. Ovo sumnjiËenje, kritiziranje, optuæivanje i osu ivanje drugih nije dokaz Kristove milosti u srcu. To ne donosi jedinstvo. Takvo πto doga alo se u proπlosti kada su ljudi izjavljivali da imaju divno svjetlo, a duboko su ogrezli u grijehu. (2SM 78,79)

156

31. svibnja

Svrstavanje u redove
“Gledajte, ubogi, i radujte se, nek vam oæivi srce, svima koji Boga traæite.’’ (Psalam 69,33) Vaπa je prednost da se radujete u Gospodinu i uæivate u spoznaji Njegove milosti koja vas odræava u æivotu. Neka Njegova ljubav obuzme um i srce. Bdijte da ne postanete preumorni, izjedeni brigom, depresivni. Nosite svjedoËanstvo koje uzdiæe. Skrenite svoj pogled s onog πto je mraËno i obeshrabrujuÊe i gledajte na Isusa, naπeg velikog Vo u, pod Ëijim je budnim nadzorom sadaπnja istina, kome dajemo svoj æivot i sve ostalo πto je predodre eno da slavno trijumfira. ... O, neka se vidi ... da Isus prebiva u srcu, podupire vas, snaæi, tjeπi. Vaπa je prednost da iz dana u dan dobivate bogatu mjeru Njegovog Svetog Duha i da imate πirok pogled na znaËenje i opseg poruke koju objavljujemo svijetu. Gospodin vam æeli otkriti Ëudesne stvari iz svojeg Zakona. »ekajte Ga s poniznim srcem. Molite se najiskrenije za razumijevanje vremena u kojem æivimo, za potpuniju spoznaju Njegove namjere i veÊu uËinkovitost u spaπavanju duπa. ... Za nas bi bilo dobro da shvatimo πto Êe uskoro doÊi na Zemlju. Ovo nije vrijeme za beznaËajne stvari i sebiËnost. Ako vrijeme u kojem æivimo ne moæe ozbiljno utjecati na naπ um, πto onda moæe? ... Sada su potrebni ljudi zdravog prosu ivanja. Bog poziva na potpunu reformaciju one koji æele da ih vodi Sveti Duh. Vidim krizu koja je pred nama, a Gospodin poziva svoje radnike da se svrstaju u redove. Svaka bi duπa trebala izgra ivati dublju, istinitiju posveÊenost Bogu nego πto je to Ëinila dosad. ... Duboko su me dojmili prizori koji su mi nedavno bili pokazani u noÊnom vi enju. Izgledalo je da je u pitanju veliki pokret — djelo oæivljavanja koje je napredovalo u mnogim mjestima. Naπ narod svrstavao se u redove odazivajuÊi se na Boæji poziv. ... NeÊemo li obratiti pozornost na Njegov glas? NeÊemo li pripremiti svoje svjetiljke i djelovati kao ljudi koji æele da njihov Gospodin do e? Vrijeme je takvo da poziva na noπenje svjetla, na akciju. (2SM 399—402)

157

1. lipnja

Jasno otkriveni doga aji koji dolaze
“Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.’’ (Amos 3,7) Doga aji povezani sa zavrπetkom vremena milosti i s djelom pripreme u vrijeme nevolje jasno su predoËeni. Ali mnogi ne razumiju niπta bolje ove vaæne istine nego da im nikada nisu bile otkrivene. Sotona budno pazi da ukloni svaki utjecaj koji bi ih mogao uËiniti mudrim za spasenje, pa Êe ih vrijeme nevolje naÊi nespremne. (GC 594) Kako se pribliæavamo kraju povijesti svijeta, proroËanstva vezana za posljednje dane zahtijevaju naπu posebnu pozornost. Posljednja knjiga Novog zavjeta puna je istina koje trebamo razumjeti. (COL 133) SveËane poruke koje su iznesene u Otkrivenju trebaju zauzeti prvo mjesto u mislima Boæjeg naroda. ... Dragocjeno vrijeme brzo prolazi i mnogi su u opasnosti da zakidaju od vremena koje bi trebali posvetiti objavljivanju vijesti koju Bog πalje palom svijetu. Sotona je zadovoljan kad vidi da se pozornost, koju bi trebalo posvetiti prouËavanju istina o vjeËnoj stvarnosti, skreÊe na neki drugi predmet. Svijetu se mora objaviti Isusovo svjedoËanstvo, svjedoËanstvo koje ima najsveËanije obiljeæje. U Ëitavoj knjizi Otkrivenja nalaze se najdragocjenija, najuzviπenija obeÊanja, a tako er i opomene koje imaju strahovito ozbiljno znaËenje. Zar oni koji tvrde da poznaju istinu neÊe proËitati svjedoËanstvo koje je sam Krist dao Ivanu? Ovdje nema naga anja, nema znanstvene obmane. Tu se nalaze istine koje se odnose na naπu sadaπnju i buduÊu dobrobit. ©to Êe pljeva sa pπenicom? (8T 302) Samo Êe oni koji su marljivo prouËavali Sveto pismo i prihvatili ljubav prema istini biti zaπtiÊeni od moÊne prijevare koja Êe osvojiti svijet. Uz pomoÊ svjedoËanstva Svetoga pisma otkrit Êe preruπenog varalicu. Vrijeme kuπnje Êe doÊi na sve. Istinski Êe krπÊani biti otkriveni sitom kuπnje. Je li Boæji narod danas tako utvr en u Njegovoj RijeËi da neÊe popustiti pred dokazima πto ih pruæaju njihova osjetila? HoÊe li se u takvoj krizi uhvatiti Biblije i samo Biblije? (GC 625)

158

2. lipnja

Priprema za ono πto slijedi
“Traæite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvrπavate odredbe njegove! Traæite pravdu, traæite poniznost: vi Êete moæda biti zaπtiÊeni u dan gnjeva Jahvina.’’ (Sefanija 2,3) Pometnja je ispunila svijet, a veliki strah Êe uskoro doÊi na ljudski rod. Kraj je vrlo blizu. Boæji narod se treba pripremati za ono πto Êe se kao silno iznena enje obruπiti na ovaj svijet. (CG 555) Uskoro Êe nastupiti “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je ljudi” i bit Êe nam potrebno iskustvo koje sad nemamo, a koje mnogi zanemaruju steÊi. »esto se dogodi da nam se nevolja koju oËekujemo Ëini veÊom no πto je ustvari, ali to nije sluËaj s krizom koja je pred nama. Ni najæivlji prikaz ne moæe predoËiti veliËinu ove kuπnje. U to vrijeme nevolje svaka duπa mora stajati pred Bogom za sebe. Ako bi u zemlji preostali samo “Noa, Daniel i Job, æivota mi moga — rijeË je Jahve Gospoda — oni neÊe spasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo sebe svojom pravednoπÊu”. (Ezekiel 14,20) (GC 622,623) Posljednji veliki sukob izme u istine i zablude samo je zavrπna bitka dugotrajnog sukoba po pitanju Boæjeg Zakona. Mi sad ulazimo u ovu bitku — u bitku izme u ljudskih zakona i Jahvinih propisa, izme u biblijske religije i religije izmiπljenih priËa i tradicije. (GC 582) Trebali bismo prouËavati velike me aπe koji ukazuju na vrijeme u kojem æivimo. ... Sada bismo se trebali najusrdnije moliti da budemo spremni za bitke velikog dana Boæjeg. (HC 340) Oni koji su se pokorili Boæjoj vlasti, koje On vodi, uhvatit Êe se za Ëvrstu nit doga aja koje je On unaprijed odredio. Nadahnuti Duhom Onoga koji je dao svoj æivot za æivot svijeta, oni neÊe viπe biti nemoÊni upiruÊi prstom u ono πto ne mogu. Kad obuku nebesko oruæje, iÊi Êe naprijed, u bitku, sa æeljom da rade i prihvate se posla za Boga znajuÊi da Êe Njegova svemoÊnost zadovoljiti sve njihove potrebe. (7T 14)

159

3. lipnja

Sotonina priprema za posljednji sukob
“On Êe huliti na Sveviπnjega, zatirati Svece Sveviπnjega; pomiπljat Êe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci Êe biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.’’ (Daniel 7,25) Tijekom krπÊanske vladavine svijetom, veliki neprijatelj ljudske sreÊe posebno je napadao dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi. Sotona kaæe: “Usprotivit Êu se svim Boæjim namjerama. Ovlastit Êu svoje sljedbenike da uklone uspomenu na Boga, sedmi dan, subotu. Tako Êu pokazati svijetu da je dan, koji je Bog posvetio i blagoslovio, zamijenjen. Taj dan ne smije æivjeti u mislima ljudi. Ja Êu izbrisati i uspomenu na njega. Umjesto njega postavit Êu dan koji neÊe imati boæansku potvrdu, dan koji neÊe moÊi biti znak izme u Boga i Njegova naroda. One koji prihvate taj dan navest Êu da njemu pripiπu svetost koju je Bog dao sedmom danu. Preko svoga zamjenika uzvisit Êu sebe. Prvi dan Êe biti uzdignut, i protestantski Êe svijet prihvatiti tu laænu subotu kao pravu. Nepoπtovanjem subote koju je utemeljio Bog, izloæit Êu prijeziru i sav Njegov Zakon. RijeËi: ‘Neka bude znak izme u mene i vas od naraπtaja do naraπtaja’, upotrijebit Êu tako da potvr uju moj dan odmora. I tako Êe svijet postati moj. Bit Êu vladar Zemlje, knez ovoga svijeta. Tako Êu zavladati umom onih koji su pod mojom upravom da Êe Boæja subota postati predmet posebnog prijezira. Znak? Pretvorit Êu svetkovanje sedmoga dana u znak nevjerstva zemaljskim vlastima. Ljudski Êe zakoni postati tako strogi da se ljudi neÊe usu ivati poπtovati sedmi dan subotu. Zbog straha da Êe ostati bez hrane i odjeÊe, oni Êe se pridruæiti svijetu u krπenju Boæjeg Zakona. Zemlja Êe biti potpuno u mojoj vlasti.” (PK 183,184) Subota Êe biti veliki ispit vjernosti, jer je toËka istine posebno izloæena napadima. Kad za ljude do e posljednji ispit, onda Êe biti povuËena graniËna crta izme u onih koji sluæe Bogu i onih koji Mu ne sluæe. (GC 605)

160

4. lipnja

–avolska strategija protiv onih koji svetkuju subotu
“Zar je bezboæno sudiπte u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? Nek samo pritiπÊu duπu pravednog, nek osu uju krv neduænu.’’ (Psalam 94,20.21) Kako se Boæji narod pribliæava opasnostima posljednjih dana, Sotona se ozbiljno savjetuje sa svojim an elima kako bi stvorili najuspjeπniji plan da uniπte njegovu vjeru. ... Veliki varalica kaæe: “... Subota je veliko pitanje oko kojeg Êe se odluËivati o sudbini duπa. Mi moramo uzdiÊi subotu koju smo mi stvorili. UËinili smo da je prihvate i svjetovni ljudi i Ëlanovi crkve. Sada crkvu treba navesti da se ujedini sa svijetom i dobije njegovu potporu. Moramo se koristiti znakovima i Ëudesima da zaslijepimo njihove oËi pred istinom i navedemo ih da ostave po strani ono πto je pravo i strahopoπtovanje prema Bogu te slijede obiËaje i predaju. Utjecat Êu na ugledne propovjednike da skrenu pozornost svojih sluπatelja s Boæjih zapovijedi. ... Ali naπa je najpreËa briga da uπutkamo ovu sektu koja poπtuje subotu. Moramo pobuditi gnjev ljudi protiv njih. Pridobit Êemo na svoju stranu velike i mudre ljude i potaknuti one koji su na vlasti da izvrπe naπe namjere. Onda Êe subota koju sam ja uspostavio biti nametnuta najstroæim i najzahtjevnijim zakonima. Oni koji ih odbace, bit Êe istjerani iz gradova i sela da gladuju i æive u oskudici. »im dobijemo vlast, pokazat Êemo πto moæemo raditi s onima koji ne budu htjeli odstupiti od svojeg zajedniπtva s Bogom. ... Sada dok dovodimo protestantske crkve i svijet u sklad s ovom naπom snaænom desnicom, konaËno Êemo imati zakon kojim Êemo uniπtiti sve one koji se ne budu htjeli pokoriti naπem autoritetu. Kad se donese smrtna kazna za krπenje naπe subote, mnogi koji su sada u redovima onih koji dræe zapovijedi, prijeÊi Êe na naπu stranu. Ali prije nego πto prije emo na ove krajnje mjere, moramo ... uhvatiti u zamku one koji svetkuju pravu subotu. Mnoge moæemo odvojiti od Krista svjetovnoπÊu, poæudom i ponosom. Oni mogu misliti za sebe da su sigurni jer vjeruju u istinu, ali popuπtanje apetitu ili niskim strastima koje Êe pomutiti njihovo prosu ivanje, izazvat Êe njihov pad.’’ (TM 472,473) 161

5. lipnja

Uspostavljen kip Zvijeri
“[Ona] zavodi stanovnike zemlje Ëudesima koja su joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetujuÊi stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena maËem, ali ostade na æivotu.’’ (Otkrivenje 13,14) Kip Zvijeri pojavit Êe se prije svrπetka vremena kuπnje; to Êe biti najveÊi ispit za Boæji narod na kojem Êe biti odluËena njegova vjeËna sudbina. ... U Otkrivenju 13 ovaj predmet je jasno prikazan: “Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj sluæbi i Ëini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izlijeËena smrtonosna rana.’’ Tada se otkriva sila koja Ëini Ëuda: “I zavodi stanovnike zemlje Ëudesima koja su joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetujuÊi stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bi ranjena maËem, ali ostade na æivotu. »ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri. Ona Ëini da svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na desnicu ili na Ëelo i da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema udaren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.’’ Ovo je ispit kojem se Boæji narod mora podvrgnuti prije nego πto bude zapeËaÊen. Svi koji dokaæu svoju odanost Bogu poπtujuÊi Njegov zakon i odbijajuÊi prihvatiti laænu subotu, stat Êe pod barjak Gospodina Boga Jahve i dobit Êe peËat æivoga Boga. Oni koji odbacuju istinu nebeskog podrijetla i prihvaÊaju nedjelju kao subotu, dobit Êe æig Zvijeri. ... (Letter 11, 1890.) Dok je Ivanu bila prikazivana posljednja velika borba Crkve sa zemaljskim vlastima, bilo mu je dopuπteno da vidi i konaËnu pobjedu i izbavljenje vjernih. ... GledajuÊi iza dima i praπine koju je prouzrokovala bitka, vidio je jednu skupinu na gori Sion s Janjetom imajuÊi umjesto æiga Zvijeri “ime oca njihova napisano na Ëelima svojima.’’ (5T 572)

162

6. lipnja

Otpadniπtvo priprema put
“Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne do e onaj otpad i ne pojavi se »ovjek grijeha — Sin propasti.’’ (2. Solunjanima 2,3) Kad se prva Crkva pokvarila napuπtanjem jednostavnosti evan elja i prihvaÊanjem neznaboæaËkih obreda i obiËaja, izgubila je Duh i Boæju silu. Da bi mogla nadzirati savjest ljudi, traæila je potporu svjetovne vlasti. Rezultat je bilo papinstvo, Crkva koja je nadzirala dræavnu vlast i upotrebljavala je za postizanje svojih ciljeva, a posebno za kaænjavanje “krivovjerstva”. ... Kad god je Crkva pribavila dræavnu vlast, ona se njome sluæila da kaænjava neslaganje s njenim uËenjem. Protestantske Crkve koje su stvaranjem saveza sa svjetovnim silama slijedile stope Rima, pokazale su sliËnu æelju za ograniËavanjem slobode savjesti. Primjer je Anglikanska crkva, koja je dugo vremena progonila one koji se nisu slagali s njenim uËenjem. U πesnaestom i sedamnaestom stoljeÊu tisuÊe nekonformistiËkih propovjednika bilo je prisiljeno pobjeÊi iz svojih crkava, a mnogi su pastori i vjernici bili izloæeni novËanim kaznama, zatvoru, muËenju i muËeniËkoj smrti. Otpad je naveo prvu Crkvu da potraæi pomoÊ gra anske vlasti, a to je pripravilo put razvitku papinstva, Zvijeri. Pavao je rekao da Êe doÊi otpad i da Êe se pojaviti “»ovjek grijeha”. (2. Solunjanima 2,3) Tako Êe otpad u Crkvi pripraviti put kipu Zvijeri. (GC 443,444) Biblija, govoreÊi o tom vremenu, izjavljuje da Êe Sotona raditi svom snagom i “svakovrsnim pokvarenim zavo enjem” (2. Solunjanima 2,9.10). Njegovo djelovanje jasno Êe se oËitovati sve veÊom tamom, mnogobrojnim zabludama, herezama i prijevarama tih posljednjih dana. Ne samo da Êe Sotona nastojati zarobiti svijet, veÊ Êe se svojim prijevarama pokuπavati uvuÊi i u crkve koje tvrde da pripadaju naπemu Gospodinu Isusu Kristu. Veliki otpad pretvorit Êe se u tamu kao u ponoÊ. Za Boæji narod bit Êe to noÊ nevolje, noÊ plakanja, noÊ progonstva radi istine. Ali iz te tamne noÊi zasjat Êe Boæje svjetlo. (PK 717)

163

7. lipnja

Uloga spiritizma u prijevari
“Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, veÊ duhove podvrgnite kuπnji da vidite jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi laæni proroci u svijetu.’’ (1. Ivanova 4,1) Mnogi Êe se uhvatiti u zamku vjerovanjem da je spiritizam samo ljudska prijevara. Takvi Êe, kad se suËele s pojavama koje mogu smatrati samo nadnaravnima, biti prevareni i navedeni da ih prihvate kao veliku Boæju moÊ. (GC 553) BuduÊi da su Crkve prihvatile uËenje spiritizma, te su tako uklonjene ograde nametnute tjelesnom srcu, ispovijedanje religije postat Êe plaπtem za prikrivanje najpodlijeg bezakonja. Vjera u spiritistiËke pojave otvara vrata zavodniËkim duhovima i avolskim uËenjima, pa Êe se u Crkvama osjetiti utjecaj zlih an ela. (GC 603,604) Propovjednici popularnih religija ne mogu se uspjeπno oduprijeti spiritizmu. Oni nemaju niπta Ëime bi zaπtitili svoje stado od njegovog razornog utjecaja. Ovi propovjednici bit Êe odgovorni za mnoge kobne posljedice spiritizma jer gaze istinu i viπe vole bajke. (1T 344) Sotona se dugo pripremao za konaËni pokuπaj da prevari svijet. Temelje svom djelovanju poloæio je obeÊanjem danom Evi u Edenu: “Ne, neÊete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i zlo.” (Post 3,4.5) Sotona je razvojem spiritizma malo-pomalo pripravljao put za svoje remek-djelo prijevare. Joπ nije u cijelosti uspio ostvariti svoje nakane, ali Êe u tome uspjeti u posljednjem ostatku vremena. Prorok kaæe: “Uto opazih... tri neËista duha kao æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi avolski koji proizvode znakove i koji dolaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14) Osim onih koji Êe se odræati Boæjom silom, vjerom u Njegovu RijeË, cijeli Êe svijet biti uvuËen u ovu obmanu. Ljudi se brzo predaju kobnoj sigurnosti, a probudit Êe ih tek izlijevanje Boæje srdæbe. (GC 561,562)

164

8. lipnja

Duhovi i pitanje zakona o nedjelji
“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.’’ (Izaija 8,20) Sila koja Ëini Ëuda otkrivena preko spiritizma upotrijebit Êe svoj utjecaj protiv onih koji su odluËili radije sluπati Boga nego ljude. Poruke πto Êe ih slati duhovi objavit Êe da ih je Bog poslao kako bi one koji odbijaju prihvatiti nedjelju osvjedoËile da su u zabludi, uz potvrdu da zemaljske zakone valja poπtovati kao Boæji Zakon. Oni Êe jadikovati zbog velike zloÊe u svijetu i podræati svjedoËanstvo vjerskih uËitelja da je opadanje morala prouzroËeno oskvrnuÊem nedjelje. Veliko Êe se ogorËenje podignuti protiv svih koji ne budu prihvatili njihovo svjedoËanstvo. (GC 590,591) One koji se protive uËenju spiritizma napadaju ne samo ljudi nego i Sotona i njegovi an eli. Takvi su ustali protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovog mraËnog svijeta i protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Sotona neÊe ustupiti ni stope svog tla, osim ako ne bude prisiljen da se povuËe silom nebeskih glasnika. Boæji mu se narod treba znati oprijeti kao naπ Spasitelj rijeËima “Pisano je”. Sotona moæe i danas, kao u Isusovo vrijeme, navoditi iz Svetoga pisma, i on Êe izvrtati njegovo uËenje kako bi podræao svoje obmane. Oni koji Êe opstati u ovo pogibeljno vrijeme moraju osobno razumjeti svjedoËanstvo Svetoga pisma. Mnogi Êe se suoËiti s avolskim duhovima koji Êe se predstaviti u liku njihovih voljenih ro aka ili prijatelja i objavljivati najopasnija krivovjerja. Ovi Êe posjetitelji raËunati s naπim najnjeænijim osjeÊajima i Ëiniti Ëuda da bi potkrijepili svoje tvrdnje. Moramo biti spremni oprijeti im se biblijskom istinom da mrtvi ne znaju niπta i da su oni koji se pojavljuju avolski duhovi. (GC 559,560) Sotonini podanici u ljudskom obliku uzet Êe udjela u ovom posljednjem velikom sukobu da bi se suprotstavili uspostavi Boæjeg kraljevstva. Ali i nebeski an eli preruπeni u ljudsko obliËje bit Êe na bojnom polju. Dvije suprotne strane postojat Êe sve dok se ne zatvori i posljednje veliko poglavlje povijesti svijeta. (RH 5. kolovoza 1909.)

165

9. lipnja

Laæno bu enje
“I tada Êe se pojaviti Bezboænik koga Êe Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uniπtiti sjajem svoga dolaska.’’ (2. Solunjanima 2,8.9) Pavao u svojoj Drugoj poslanici Solunjanima upuÊuje na posebno Sotonino djelovanje kroz spiritizam kao o doga aju koji Êe se odigrati prije samog drugog Kristovog dolaska. GovoreÊi o drugom Kristovom dolasku on kaæe: “Dolazak Bezboænika bit Êe, dakako, uz suradnju sotone, popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim Ëudesnim znakovima.” (2. Solunjanima 2,9) (PP 686) Prije no πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u Gospodnjem Êe narodu doÊi do takvog bu enja prvotne poboænosti kakve nije bilo od doba apostola. Na Boæju Êe se djecu izliti Njegov Duh i sila. U to Êe se vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u kojima je ljubav prema ovome svijetu zamijenila ljubav spram Boga i Njegove RijeËi. Mnogi Êe propovjednici i ljudi radosno prihvatiti velike istine πto ih je Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako bi se narod pripremio za drugi Gospodnji dolazak. Neprijatelj duπa nastoji omesti ovo djelo, i prije no πto do e vrijeme za takav pokret nastojat Êe ga sprijeËiti uvo enjem krivotvorine. U Crkvama koje moæe pokoriti pod svoju prevarljivu silu uËinit Êe kao da je izliven Boæji posebni blagoslov, pa Êe se Ëiniti kao da se pojavilo veliko zanimanje za religiju. Mnoπtvo Êe klicati od radosti zbog Ëudesnog Boæjeg djelovanja, a zapravo Êe to biti djelo drugog duha. Pod plaπtem vjere Sotona Êe nastojati proπiriti svoj utjecaj na cijeli krπÊanski svijet. (GC 464) Pojavit Êe se mladiÊi i djevojke koji Êe za sebe tvrditi da imaju posebnu blagonaklonost i da su pozvani da uËine neke velike stvari. Mnogi Êe se preobratiti nakon Ëudne naredbe, ali oni neÊe nositi boæanski potpis. DoÊi Êe do nemorala i pretjerivanja i mnogi Êe doæivjeti brodolom svoje vjere. (2SM 59)

166

10. lipnja

Kako Êe nastati kip Zvijeri
“Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj sluæbi i Ëini da se zemlja i njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bi izlijeËena smrtonosna rana.’’ (Otkrivenje 13,12) Da bi Sjedinjene Dræave mogle naËiniti kip Zvijeri, vjerska sila mora tako nadzirati gra ansku vlast da se Crkva za postizanje svojih vlastitih ciljeva moæe sluæiti autoritetom dræave. ... “Kip Zvijeri” predstavlja oblik otpaloga protestantizma koji Êe se razviti kada protestantske Crkve budu traæile pomoÊ gra anske vlasti za provo enje svog uËenja. ... Ali kad svetkovanje nedjelje bude nametnuto zakonom i svijetu bude jasna obveza prema pravoj suboti, onda Êe svi koji budu prestupali Boæju zapovijed, da bi posluπali propis iza kojega nema veÊeg autoriteta no πto je Rim, time πtovati papinstvo viπe nego Boga. Takvi Êe se pokloniti Rimu i sili koja silom nameÊe instituciju koju je uveo Rim. Oni se klanjaju Zvijeri i njenom kipu. Kad budu odbacili instituciju koju je Bog proglasio znakom svog autoriteta i namjesto nje iskazivali poπtovanje onoj koju je Rim izabrao kao znak svoje vrhovne vlasti, ljudi Êe time primiti znak odanosti Rimu — “æig Zvijeri”. I tek kad ovaj predmet bude jasno iznesen ljudima i oni do u u poloæaj da biraju izme u Boæjih i ljudskih zapovijedi, tada Êe oni koji nastave s prestupanjem primiti “æig Zvijeri”. ... Po ovom Êe se pitanju cijeli krπÊanski svijet podijeliti na dvije velike skupine — na one koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa i one koji se klanjaju Zvijeri i njenom kipu i primaju njen æig. Premda Êe Crkva i dræava ujediniti svoju moÊ da “mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” silom prime “æig Zvijeri” (Otk 13,16), Boæji ga narod neÊe primiti. Prorok s Patmosa je vidio “pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena, gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Janjeta”. (Otkrivenje 15,2.3) (GC 443,445,449,450)

167

11. lipnja

Subota se objavljuje u joπ veÊoj mjeri
“Uto spazih nekoga drugog an ela gdje leti u najviπem dijelu neba noseÊi jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegova suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!’’’ (Otkrivenje 14,6.7) Na poËetku vremena nevolje mi Êemo biti ispunjeni Svetim Duhom da bismo mogli joπ potpunije objaviti subotu. (EW 33) “PoËetak vremena nevolje’’, koji se ovdje spominje, ne odnosi se na vrijeme kad Êe se poËeti izlijevati zla, nego na kratko razdoblje neposredno prije toga, dok se Krist joπ nalazi u Svetinji. U to vrijeme, dok se djelo spaπavanja pribliæava kraju, nevolje Êe zadesiti Zemlju i narodi Êe se razgnjeviti, ali Êe biti zadræani da ne bi sprijeËili djelo treÊeg an ela. U to Êe vrijeme doÊi “kasna kiπa’’ ili osvjeæenje od lica Gospodnjeg, da bi dala silu glasnoj vici treÊeg an ela i pripremila svete da se odræe u vrijeme izlijevanja sedam posljednjih zala. (EW 85,86) An eo iz Otkrivenja 14 iznosi poruku koja treba biti objavljena svijetu prije nego πto Krist do e na nebeskim oblacima. ... Baπ prije ovog vremena pozornost ljudi treba biti usmjerena k pogaæenom Boæjem zakonu koji je saËuvan u KovËegu saveza. ... Oni vide da umjesto svetkovanja sedmog dana, dana koji je Bog posvetio i zapovjedio da se poπtuje, dræe prvi dan tjedna. Ali iskreno izvrπavaju Boæju volju i poËinju istraæivati Sveto pismo ne bi li naπli razlog za promjenu. Ne uspjevπi pronaÊi nijedan dokaz iz Svetog pisma za taj obiËaj, naviru pitanja: HoÊemo li prihvatiti istinu koja je postala nepopularna i posluπati Boæje zapovijedi ili Êemo ostati u svijetu i sluπati ljudske zapovijedi? S otvorenim Biblijama oni plaËu, mole se i uspore uju Pismo s Pismom sve dok, uvjereni u istinu, svjesno ne zauzmu svoje mjesto kao πtovatelji Boæjih zapovijedi. (ST 5. svibnja 1887.)

168

12. lipnja

Druga an eoska vijest treba biti ponovljena
“Drugi an eo nastupi za njim viËuÊi: ‘Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode!’’’ (Otkrivenje 14,8) Vijest drugog an ela iz Otkrivenja 14. poglavlja prvi je put objavljena u ljeto 1844. godine i tada je izravnije primijenjena na Crkve u Sjedinjenim Dræavama u kojima je upozorenje o sudu πiroko objavljeno i opÊenito odbaËeno, i u kojima je doπlo do najbræeg opadanja u Crkvama. Ali poruka drugoga an ela nije se u cijelosti ispunila 1844. godine. Crkve su u ono vrijeme doæivjele moralni pad kao posljedicu odbijanja svjetlosti adventne vijesti, ali taj pad nije bio potpun. Kad su nastavile odbacivati posebne istine za to vrijeme, padale su sve dublje i dublje. Me utim joπ uvijek se ne moæe reÊi: “Pade Veliki Babilon... koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode.” Babilon to joπ nije uËinio. (GC 389) Ali Bog joπ uvijek ima jedan narod u Babilonu i prije no πto Babilon stignu Boæje kazne, ove vjerne valja pozvati da izi u iz njega, da ne postanu sudionicima u njegovim grijesima i da ne dijele njegovih zala. (GC 604) Ova je poruka istovjetna s porukom koju je objavio drugi an eo: “Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode.’’ ©ta je zapravo to vino? Njegov laæni nauk. Babilon je svijetu dao laænu subotu umjesto subote iz Ëetvrte zapovijedi i ponovio laæ koju je Sotona prvi put izgovorio Evi u Edenu o uro enoj besmrtnosti duπe. On je proπirio nadaleko i naπiroko mnoge sliËne zablude “uËeÊi naukama i zapovijedima ljudskim’’. ... U posljednjoj opomeni svijetu upuÊuju se dva razliËita poziva crkvama. Poruka drugog an ela glasi: “Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode.’’ A u glasnoj vici treÊeg an ela s Neba Ëuje se glas: “Izi ite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opaËina.’’ (7BC 985) 169

13. lipnja

Subota nasuprot nedjelji
“TreÊi an eo nastupi za njima viËuÊi jakim glasom: ‘Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi æig na svoje Ëelo ili na svoju ruku, pit Êe vino Boæje srdæbe koje stoji natoËeno, Ëisto, u Ëaπi njegova gnjeva.’’ (Otkrivenje 14,9.10) Dosad su navjestitelje istina poruke treÊeg an ela Ëesto smatrali paniËarima. Njihova su proroËanstva da Êe u Sjedinjenim Dræavama zavladati vjerska netrpeljivost, da Êe se Crkva i dræava udruæiti u progonstvu onih koji vrπe Boæje zapovijedi, proglaπena za neutemeljena i apsurdna. ... Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje doga aja u Ëije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poruka treÊeg an ela imati uËinak koji ranije nije mogla imati. ... Ljudi vjere i molitve bit Êe pokrenuti da po u u svetoj revnosti, objavljujuÊi rijeËi koje im Bog daje. Grijesi Babilona bit Êe razotkriveni. ZastraπujuÊe posljedice nametanja crkvenih svetkovina πto su ih provodile gra anske vlasti, prodor spiritizma, potajno ali naglo jaËanje papinske moÊi — sve Êe to biti raskrinkano. Ova Êe sveËana upozorenja probuditi narod. ... Kad se narod bude obratio svojim bivπim sveÊenicima ozbiljnim pitanjem: Je li to tako?, sveÊenici Êe iznositi priËe, proricati ono πto im je ugodno, kako bi ublaæili njihov strah i utiπali njihovu probu enu savjest. BuduÊi da se mnogi neÊe zadovoljiti samo autoritetom ljudi i zahtijevati jasno “Tako veli Gospodin”, popularne Êe sveÊenike i pastore, kad se njihov autoritet bude doveo u pitanje, poput drevnih farizeja u staro doba, obuzeti srdæba, pa Êe poruku proglasiti Sotoninom i potaknuti mnoπtvo koje voli grijeh na mrænju i progonstvo onih koji je objavljuju. Kako se sukob bude proπirio na nova podruËja i misli ljudi budu usmjerene na Boæji pogaæeni Zakon, Sotona Êe se uznemiriti. Sila koja prati poruku samo Êe razbjesniti one koji joj se protive. Kler Êe uloæiti gotovo nadljudske napore da zakloni svjetlost kako ne bi obasjala njihovo stado. Svim raspoloæivim sredstvima nastojat Êe sprijeËiti raspravu o ovim pitanjima od æivotne vaænosti. Crkva Êe pozvati u pomoÊ jaku ruku gra anske vlasti i u tomu Êe se papisti i protestanti ujediniti. (GC 605—607)

170

14. lipnja

Simbolizam triju an eoskih vijesti
“Evo, poslat Êu vam proroka Iliju prije nego do e Dan Jahvin, dan velik i straπan.’’ (Malahija 4,5) Da bi se pripravio narod koji Êe se odræati u Boæji dan, trebalo je izvrπiti veliku reformu. Bog je vidio da mnogi koji se nazivaju Njegovim narodom ne grade za vjeËnost, pa im je u svojoj milosti bio gotov poslati vijest opomene da ih probudi iz njihovog mrtvila i povede u pripremu za Gospodnji dolazak. Ovo upozorenje nalazimo u Otkrivenju 14. poglavlju. Tu je prikazano kako nebeska biÊa objavljuju trostruku vijest, kojoj odmah zatim slijedi dolazak Sina »ovjeËjeg, “æetva na zemlji”. (GC 311) An eli su prikazani kako lete posred neba objavljujuÊi svijetu vijest upozorenja. Oni imaju izravnu objavu za ljude koji æive u posljednjim danima povijesti ovog planeta. Nitko ne Ëuje glas ovih an ela jer oni simboliziraju Boæji narod koji radi u skladu s Nebom i svemirom. (LS 429) Poruke trojice an ela trebaju se ispreplitati dajuÊi svoje trostruko svjetlo svijetu. U Otkrivenju Ivan kaæe: “Poslije toga opazih nekoga drugog an ela gdje silazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.’’ ... Ovo znaËi objavljivanje trostruke i posljednje opomene svijetu. (7BC 985) Otkrivenje 18. poglavlje upuÊuje na vrijeme u koje Êe Crkva, kao posljedicu odbacivanja trostrukog upozorenja iz Otkrivenja 14,6-12, u cijelosti dosegnuti stanje proreËeno pojavom drugog an ela i Boæji Êe narod, koji je joπ uvijek u Babilonu, biti pozvan da se odvoji od njegove zajednice. Ovo Êe biti posljednja vijest upuÊena svijetu i ona Êe izvrπiti svoju zadaÊu. Kad oni “koji nisu vjerovali u istinu, veÊ pristali uz nepravdu” (2. Solunjanima 2,12) budu prepuπteni djelotvornoj zabludi da vjeruju laæi, tada Êe svjetlost istine obasjati one Ëija su srca otvorena da je prime, i sva Êe Gospodnja djeca koja su joπ u Babilonu posluπati poziv: “Izi ite iz nje, moj narode!” (Otkrivenje 18,4) (GC 390)

171

15. lipnja

Oruæani sukob posljednjih dana
“Ovako veli Jahve nad vojskama: Evo, nesreÊa veÊ zahvaÊa narod za narodom; nevrijeme straπno veÊ se prolama s krajeva zemlje.’’ (Jeremija 25,32) Uskoro Êe se me u narodima podiÊi straπne nevolje, nevolje koje neÊe prestati sve dok Isus ne do e. Trebamo se moliti kao nikada prije sluæeÊi Onome koji je pripremio svoje prijestolje na nebesima i Ëije Êe kraljevstvo vladati nad svim. Bog nije zaboravio svoj narod, a i naπa snaga leæi u tome da ni mi Njega ne zaboravimo. Boæji sudovi su na Zemlji. Ratovi i glasovi o ratovima, uniπtenja vatrom i vodom jasno govore da je vrijeme nevolje, koje Êe biti sve veÊe prema kraju, jako blizu, nadohvat ruke. Mi nemamo vremena za gubljenje. Svijet je uznemiren ratnim duhom. ProroËanstva iz 11. poglavlja Daniela gotovo da su se u potpunosti ispunila. (WM 136) Uskoro Êe buknuti borba me u narodima s takvom æestinom kakvu sada ne moæemo ni zamisliti. Æivimo u vrijeme silnog zanimanja za sve πto je æivo. Pozornost vladara i dræavnika, ljudi koji zauzimaju poloæaje od povjerenja i autoriteta, mislim i na æene i na muπkarce, usmjerena je na doga aje koji se odvijaju oko nas. Oni promatraju zategnute odnose me u narodima koji izazivaju uznemirenost. Promatraju napetost koja uzima maha u svakom zemaljskom elementu i shvaÊaju da se treba odigrati neπto veliko i odluËujuÊe, da je svijet na rubu velike krize. Bog nam je u svojoj milosti dao vrijeme odgode. Svaka snaga koju nam je Nebo pozajmilo sada se koristi u radu za one koji ginu u neznanju. Ne smije biti odga anja. Istina se mora objaviti u onim mjestima na Zemlji koja pokriva mrak. ... Treba biti obavljen veliki posao, a povjeren je onima koji poznaju istinu za ovo vrijeme. (RH 17. studenoga 1910.) U posljednjim prizorima ovozemaljske povijesti bjesnjet Êe rat. Bit Êe epidemija, pomora i gladi. Vode iz dubina preplavljivat Êe preko svojih granica. Imovina i æivoti bit Êe uniπteni vatrom i vodom. Mi bismo se trebali pripremati za stanove koje je Krist otiπao pripremiti onima koji Ga ljube. Tu je odmor od zemaljskih sukoba. (RH 19. listopada 1897.) 172

16. lipnja

Vrijeme nevolje je upravo pred nama
“Potom opazih Ëetiri an ela gdje stoje na Ëetiri ugla zemlje, dræeÊi Ëetiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vjetar puhao na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo.’’ (Otkrivenje 7,1) »etiri silna an ela joπ uvijek dræe Ëetiri zemaljska vjetra. SpreËavaju da se straπno uniπtenje obavi u potpunosti. Vjetrovi Êe uzburkati narode da krenu u smrtonosnu bitku, dok an eli zadræavaju Ëetiri vjetra ne dopuπtajuÊi straπnoj sotonskoj sili da se obori u svoj æestini sve dok Boæji sluge ne dobiju peËat na svojim Ëelima. (RH 7. lipnja 1887.) Znakovi vremena svjedoËe da se nebeski sud izlijeva i da je dan Gospodnji blizu. Dnevni listovi puni su slutnji æestokih sukoba u buduÊnosti. Drske pljaËke doga aju se Ëesto. ©trajkovi su uobiËajena pojava. Kra e i ubojstva doga aju se na svakom koraku. Ljudi opsjednuti demonima uzimaju æivote muπkaraca, æena i male djece. Sve ovo svjedoËi da je Gospodnji dolazak blizu. Blagi Boæji Duh veÊ se povlaËi s ovoga svijeta. Uragani, oluje, bure, nesreÊe na moru i zemlji slijede jedni za drugima velikom brzinom. Znakovi koji se gomilaju oko nas govoreÊi o pribliæavanju Sina Boæjeg, pripisuju se svemu drugom do istinskom razlogu. ... Upravo pred nama je vrijeme kada Êe svijetom zavladati æalost koju nijedan ljudski balzam neÊe moÊi iscijeliti. »ak i prije velikog uniπtenja koje dolazi na svijet, ponosni spomenici ljudske veliËine bit Êe zdrobljeni u prah i pepeo. Boæji osvetniËki sudovi izlit Êe se na one koji su, iako suoËeni s velikim svjetlom, nastavili æivjeti u grijehu. Podiæu se skupe gra evine za koje se pretpostavlja da su otporne na poæar. Ali kao πto je Sodoma uniπtena u plamenu Boæje osvete, tako Êe i ove ponosne gra evine postati pepeo. Vidjela sam brodove goleme vrijednosti kako se bore s moÊnim oceanom pokuπavajuÊi se suprotstaviti razbjeπnjelim valovima. Me utim, sa svim svojim riznicama punim zlata i srebra i sa svim svojim teretom potonuli su u vodeni grob. ... Ali u svoj toj uzrujanosti, uzbu enju i zbunjenosti na svakom mjestu, Boæje djelo treba biti obavljeno na svijetu. (ST 9. listopada 1901.)

173

17. lipnja

Boæji narod optuæen za nesreÊe
“Jao vama, zemljo i more, jer je avao siπao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo joπ malo vremena!’’ (Otkrivenje 12,12) Dok se Ëovjek sve viπe udaljava od Boga, Sotoni je dopuπteno da ima vlast nad neposluπnom djecom. On potiËe ljude da se me usobno uniπtavaju. Doga aju se nesreÊe na moru i na kopnu. Imovinu i æivote uniπtavaju poæari i poplave. Sotona Êe ovo ponoviti nad onima koji se odbiju pokloniti idolima koje je on postavio. Njegovi sluge pokazuju na adventiste sedmog dana kao na uzrok nesreÊe. “Ovi ljudi stoje nasuprot zakonu’’, kaæu oni. “Oni oskvrnjuju nedjelju. Ako ih se prisili da poπtuju zakon o nedjelji, prestat Êe ovi straπni sudovi.’’ (RH 16. srpnja 1901.) DoÊi Êe najstraπnije i najmanje oËekivane nesreÊe; ova pustoπenja nizat Êe se jedno za drugim. Ako ljudi posluπaju opomene koje je Bog dao, a crkve se pokaju i vrate svojoj vjernosti, drugi gradovi bit Êe poπte eni joπ izvjesno vrijeme. Ali ako oni koji su bili zavedeni nastave iÊi putem kojim su iπli ne obaziruÊi se na Boæji zakon i iznoseÊi zablude drugima, Bog Êe dopustiti da na njih do u nevolje ne bi li se njihova osjetila probudila. (Ev 27) Sudovi Êe biti primjereni grjeπnosti naroda i spoznaji istine koju su imali. Ako su imali istinu, u skladu s tom spoznajom bit Êe i kazna Sotona iznosi svoje tumaËenje doga aja i oni [vodeÊi ljudi] misle, buduÊi da su njegovi, da su nesreÊe koje haraju Zemljom posljedica krπenja nedjelje. MisleÊi da Êe utiπati Boæji gnjev, ovi utjecajni ljudi stvaraju zakone koji primoravaju na svetkovanje nedjelje. Oni misle da uzdizanjem ovog laænog dana odmora, laæne subote, sluæe Bogu. Na one koji slave Boga svetkujuÊi pravu subotu gleda se kao na one koji nisu vjerni Bogu, a takvi su upravo oni koji ih tako ocjenjuju i sami su nevjerni jer gaze svojim nogama subotu koja potjeËe joπ iz Edena. (MS 85, 1899.)

174

18. lipnja

Svetkovateljima subote potrebna je mudrost
“Evo, πaljem vas kao ovce me u vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!’’ (Matej 10,16) Kada praktiËni æivot ljudi ne dolazi u sukob s Boæjim zakonom, moæete se uskladiti s njima. Ako radnici tako ne postupe, ne samo da Êe usporiti svoj vlastiti rad, veÊ Êe i postaviti kamenje spoticanja na putu onih za koje rade, a i ometat Êe ih u prihvaÊanju istine. Nedjelja je dobra prilika kada misionari mogu dræati nedjeljnu πkolu, posjeÊivati ljude i na najnenametljiviji moguÊi naËin govoriti im o Isusovoj ljubavi za greπnike i poduËavati ih iz Svetog pisma. ... Danas dræanje nedjelje nije ispit. DoÊi Êe vrijeme kada Êe ljudi ne samo zabraniti rad nedjeljom, nego Êe pokuπati prisiliti druge da rade subotom i potpiπu se da Êe svetkovati nedjelju ili Êe izgubiti slobodu i svoj æivot. Ali vrijeme kad Êe se ovo dogaati joπ uvijek nije doπlo zato πto istina mora biti iznesena potpunije ljudima kao dokaz ... Dobila sam svjetlo da bi Boæji sluge trebali iÊi tiho na posao propovijedajuÊi velike, dragocjene biblijske istine — Krista, i to razapetog, Njegovu ljubav i neizmjernu ærtvu — pokazujuÊi da je Krist umro zbog toga πto je Boæji zakon nepromjenjiv, vjeËan. Subotu moramo poduËavati na jasan naËin, ali budite oprezni kako se odnosite prema neznaboæaËkoj nedjelji. Mudrima je i jedna rijeË dovoljna. ... Suzdræavanje od rada u nedjelju ne znaËi primanje æiga Zvijeri. Kada se to poËne doga ati, posao bi trebao biti zavrπen. Mi ne bismo trebali izlaziti i raditi nedjeljom. ... Kada oni koji Ëuju i vide svjetlo subote stanu u obranu svetkovanja Boæjeg svetog dana, pojavit Êe se teπkoÊe. Protiv njih Êe biti uloæeni napori te Êe muπkarci i æene biti primorani krπiti Boæji zakon. Oni tada moraju ostati Ëvrsti da ne bi povrijedili Boæji zakon. Ukoliko se protivljenje i progonstvo odluËno nastavi, neka obrate pozornost na Kristove rijeËi: “Ako vas progone u ovom gradu, bjeæite u drugi.’’ (RH 6. travnja 1911.)

175

19. lipnja

Misionarski rad nedjeljom
“Propovijedaj rijeË — pristupi (k vjernicima) — bilo da im je zgodno, bilo nezgodno — kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.’’ (2. Timoteju 4,2) Prkositi zakonu o svetkovanju nedjelje znaËilo bi samo joπ viπe ohrabriti vjerske fanatike u njihovom nastojanju da nametnu svoj zakon. Nemojte im pruæiti priliku da vas nazivaju prijestupnicima. ... Vi samo nastavite svoj misionarski rad s Biblijom u rukama i neprijatelj Êe uvidjeti da je pretrpio neuspjeh u vlastitom dvoriπtu. Nitko neÊe primiti æig Zvijeri zbog toga πto uvi a da je mudro saËuvati mir time πto se suzdræava od rada koji moæe izazvati negodovanje te ako istodobno vrπi djelo koje je od najveÊeg znaËenja. ... Kad nedjelju posvetimo misionarskom radu, uzet Êemo biË iz ruku samovoljnih fanatika koji bi se radovali da adventiste sedmog dana ponize. ... Nedjelja se moæe iskoristiti za raznovrstan rad koji Êe mnogo pridonijeti Gospodnjem djelu. Toga dana mogu se odræavati sastanci pod vedrim nebom i u selima. Moæete raditi od kuÊe do kuÊe. Oni koji piπu, mogu taj dan posvetiti pisanju Ëlanaka. Kad god je to moguÊe, vjerske sluæbe treba odræavati i nedjeljom. Neka ovi sastanci budu πto zanimljiviji. Pjevajte od srca himne koje uzdiæu i govorite snaæno i s uvjerenjem o Spasiteljevoj ljubavi. Govorite o umjerenosti i o istinskom vjerskom iskustvu. Na taj naËin nauËit Êete mnogo o tome kako treba raditi i privuÊi Êete mnoge duπe. ... Zakon o svetkovanju prvog dana tjedna proizvod je otpalog krπÊanstva. Nedjelju, dijete papinstva, uzdiæe krπÊanski svijet iznad posveÊenog dana Boæjeg odmora. Boæji narod ni u kojem sluËaju ne smije odavati poËast i priznanje tom danu. Ipak, ja bih æeljela da Boæji narod shvati kako ne Ëini Boæju volju ako protivnicima prkosi; Bog æeli da se to izbjegne. (9T 232,233,235) Pred nama se otvaraju prekrasni prizori. U ovo vrijeme treba se roditi æivo svjedoËanstvo u æivotu naroda koji se izdaje kao Boæji da svijet moæe vidjeti kako u ovo doba, kada zlo vlada na sve strane, joπ uvijek ima ljudi koji stavljaju na stranu svoju volju i æele Ëiniti Boæju volju — narod u Ëijim je srcima i æivotima zapisan Boæji zakon. (CT 322) 176

20. lipnja

Boæji zakon ukinut u Americi
“»as je, o Jahve, da se javiπ: oskvrnuπe Zakon tvoj.’’ (Psalam 119,126) Dolazi vrijeme kada Boæji zakon treba, u posebnom smislu, biti ukinut u naπoj zemlji [Sjedinjene Dræave]. Vo e naπe nacije nametnut Êe, zakonskim odredbama, zakon o nedjelji i tako Êe Boæji narod biti doveden u veliku opasnost. Kada naπa nacija u svojim zakonodavnim vijeÊima propiπe zakone da primora savjest ljudi u vezi s njihovim vjerskim pravima nameÊuÊi svetkovanje nedjelje i uspostavljajuÊi tlaËiteljsku silu protiv onih koji svetkuju subotu, Boæji zakon bit Êe potpuno ukinut u naπoj zemlji. (RH 18. prosinca 1888.) Kada zemlja koju je Gospodin pripremio kao utoËiπte za svoj narod da bi Ga mogao slaviti prema svojoj vlastitoj savjesti, zemlja nad kojom je mnogo godina bio πtit SvemoguÊeg, zemlja koja je Bogu omiljela time πto ju je naËinio mjestom Ëiste Kristove religije — kada se ta zemlja preko svojih zakonodavaca odrekne naËela protestantizma i dade potporu rimskom otpadniπtvu u izvrπavanju neovlaπtenih promjena u Boæjem zakonu, tada Êe konaËno djelo Ëovjeka grijeha biti otkriveno. Protestanti Êe u potpunosti izvrπiti svoj utjecaj i uporabiti snagu u prilog papinstvu. Nacionalnim zakonom koji nameÊe laænu subotu oni Êe dati æivot i snagu iskvarenoj vjeri Rima prihvaÊajuÊi njegovu tiraniju i ugnjetavanje savjesti. To Êe biti vrijeme kada Êe Bog raditi s moÊnom silom da bi obranio svoju istinu. Prorok kaæe: “Poslije toga opazih nekoga drugog an ela gdje silazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja. On povika jakim glasom: ‘Pade, pade veliki Babilon’. ... Uto Ëuh drugi glas s neba gdje govori: ‘Izi ite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opaËina.’’’ Kada Êe njezini grijesi doprijeti do Neba? Kad Boæji zakon bude konaËno ukinut od zakonodavaca, oËajno stanje Boæjeg naroda bit Êe prilika da Bog pokaæe tko je vladar Neba i Zemlje. Kad sotonska sila pokrene elemente iz podzemlja, Bog Êe poslati svjetlo i silu svojem narodu da bi vijest istine mogla biti objavljena cijelom svijetu. (ST 12. lipnja 1893.) 177

21. lipnja

Znak za napuπtanje velikih gradova
“Dakle, kad vidite grozu pustoπi o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji na svetom mjestu — tko Ëita, neka shvati! — tada neka bjeæe u gore koji budu u Judeji.’’ (Matej 24,15.16) Nije tako daleko vrijeme kad Êemo, poput uËenika iz rane Crkve, biti primorani traæiti utoËiπte u napuπtenim i samotnim mjestima. Kao πto je opsada Jeruzalema od strane rimske vojske bila znak æidovskim krπÊanima da bjeæe, tako Êe prisvajanje sile od strane naπeg naroda [Sjedinjene Dræave] u dekretu koji nameÊe papinsku subotu biti upozorenje za nas. Tada Êe biti vrijeme da napustimo velike gradove i pripremimo se za odlazak iz manjih mjesta u osamljene domove u zabitim planinskim mjestima. (5T 454,465) Godinama sam dobivala posebno svjetlo da mi ne trebamo usredotoËivati svoj posao na gradove. Nemir i zbrka koji ispunjavaju ove gradove i uvjeti koje nameÊu radniËki sindikati i πtrajkovi bit Êe velika prepreka naπem radu. Ljudi nastoje pod prisilom dovesti zaposlenike u razliËitim trgovaËkim zadrugama u odreene radniËke sindikate. Ovo nije Boæji plan, veÊ plan sile koju ni na koji naËin ne bismo trebali priznati. Boæja rijeË se ispunjava. Greπnici se povezuju u snopove spremni da budu spaljeni. (7T 84) RadniËki sindikati i svjetovni savezi predstavljaju zamku. BraÊo, klonite se i bjeæite od njih. Nemojte niπta imati s njima. Upravo zbog ovih sindikata i saveza, naπim Êe ustanovama uskoro biti jako teπko obavljati posao u gradovima. ... PouËite naπ narod da ode iz gradova u sela gdje mogu dobiti mali komadiÊ zemlje i napraviti dom za sebe i svoju djecu. ... Zatim Êe doÊi do takve borbe i zbrke u gradovima da oni koji ih budu æeljeli napustiti, to viπe neÊe moÊi uËiniti. (2SM 142) Mi se ne trebamo nastanjivati tamo gdje Êemo biti primoravani na blisku zajednicu s onima koji ne slave Boga. ... Kriza, vezana za svetkovanje nedjelje, uskoro dolazi. ... Stranka koja zastupa nedjelju jaËa u svojim laænim tvrdnjama, a to Êe znaËiti protivljenje onima koji su odluËni u svetkovanju Gospodnje subote. ... Ako u Boæjoj providnosti moæemo osigurati mjesta daleko od gradova, Gospodin Êe se pobrinuti za to. Pred nama su burna vremena. (Country Living 20,21) 178

22. lipnja

Hrana i imovina u posljednjim danima
“Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan, jer Êe se sutraπnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej 6,34) Gospodin mi je ponovo pokazao u vi enju da je suprotno Bibliji praviti zalihe za naπe privremene potrebe u vrijeme nevolje. Vidjela sam da ako sveti budu imali hranu pokraj sebe ili na poljima u vrijeme nevolje kada maË, glad i epidemija budu harali Zemljom, nasilniËke ruke Êe im to oteti, a tu inci Êe poæeti njihova polja. To Êe biti vrijeme da se u potpunosti uzdamo u Boga i On Êe nas hraniti. Vidjela sam da Êemo u to vrijeme imati osiguran kruh i vodu tako da neÊemo oskudijevati niti gladovati. Gospodin mi je pokazao da Êe neki od Njegove djece strahovati kad vide kako rastu cijene hrane i da Êe kupovati hranu i skladiπtiti je za vrijeme nevolje. Tada, u vrijeme nevolje, vidjela sam ih kako odlaze po svoju hranu koja se uscrvala i puna je æivih stvorenja te stoga nije za uporabu. (To Those Who Are Receiving the Seal of the Living God (Broadside), 31. sijeËnja 1849.) KuÊe i zemlja neÊe biti svetima ni od kakve koristi u vrijeme nevolje buduÊi da Êe morati bjeæati od razbjeπnjele rulje, i u to vrijeme njihova imovina neÊe se moÊi uporabiti za unapre enje istine za sadaπnje vrijeme. ... Vidjela sam da Gospodin neÊe ukazati na duænost onima koji se Ëvrsto dræe svoje imovine i ne pitaju πto trebaju Ëiniti. Njima Êe biti dopuπteno da zadræe ono πto imaju, ali Êe se u vrijeme nevolje to preprijeËiti na njihovom putu i kao planina zaprijetiti da ih satre. Oni Êe tada pokuπati rasprodati svoja imanja, ali to viπe neÊe biti u stanju uËiniti. ... Me utim, ako æele biti pouËeni, On Êe ih kad ustreba pouËiti kada i koliko da prodaju. (EW 56,57) U posljednjem velikom sukobu borbe sa Sotonom, oni koji Êe biti odani Bogu vidjet Êe da im je uskraÊena svaka zemaljska potpora. Zato πto odbijaju krπiti Njegov Zakon da bi bili posluπni zemaljskim silama, njima Êe biti zabranjeno kupovati i prodavati. Na kraju Êe biti izdana naredba za njihovo uniπtenje. ... Me utim, posluπnima je dano obeÊanje: “On Êe prebivati u visinama, tvr e na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,16) (DA 121.122) 179

23. lipnja

RadniËki sindikati i udruge
“Prema tome, strpite se, braÊo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ranu i kasnu kiπu.’’ (Jakov 5,7) RadniËki sindikati bit Êe jedno od oru a koje Êe na ovu zemlju donijeti takvo vrijeme nevolje kakvog nije bilo od postanka svijeta. (Country Living 10) U svim naπim velikim gradovima oformljeni savezi i sindikati povezivat Êe se me usobno. Ljudi Êe vladati nad drugim ljudima i stavljati pred njih velike zahtjeve. Æivoti onih koji odbiju pristupiti ovim sindikatima bit Êe u opasnosti. (MS 145, 1902.) ZadaÊa Boæjeg naroda jest da se pripremi za buduÊe dogaaje koji Êe uskoro doÊi sa zasljepljujuÊom snagom. U svijetu Êe biti oformljeni gigantski monopoli. Ljudi Êe se ujediniti u sindikate πto Êe ih uhvatiti u neprijateljev tabor. Jedan broj ljudi Êe se povezati da bi prigrabili sva sredstva kako bi se naπli u odre enim poslovnim krugovima. Oformit Êe se radniËki sindikati, a oni koji se odbiju pridruæiti, bit Êe æigosani. ... Ova udruæenja jedan su od znakova posljednjih dana. Ljudi se povezuju u snopove spremni da budu spaljeni. Oni mogu biti Ëlanovi Crkve, ali sve dok pripadaju ovim udrugama, vjerojatno neÊe moÊi dræati Boæje zapovijedi jer pripadnost ovim sindikatima znaËi zanemarivanje Dekaloga. “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duπom svojom, svom snagom svojom i svom pameÊu svojom a svoga bliænjega kao samoga sebe.’’ ... Kako ljudi mogu poπtovati ove rijeËi i stvarati saveze koji potkradaju siromaπne zbog koristi koja pripada upravo njima onemoguÊujuÊi im da kupuju ili prodaju, osim pod posebnim uvjetima? (Country Living 10—12) Oni koji tvrde da su Boæja djeca, neka se ni u kom sluËaju ne ukljuËuju u radniËke sindikate koji se osnivaju ili koji Êe se osnovati. Ovo Gospodin zabranjuje. Zar oni koji prouËavaju proroËanstva ne vide ni razumiju πto nas oËekuje? (Country Living 12) Uskoro Êemo se morati suoËiti s vaænim pitanjima, a mi æelimo biti skriveni u pukotini stijene da bismo mogli vidjeti Isusa i biti ohrabreni Njegovim Svetim Duhom. Nemamo vremena za gubljenje, nijedan trenutak. (CW 113) 180

24. lipnja

Zabrana kupnje i prodaje
“I da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema udaren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.’’ (Otkrivenje 13,17) Dolazi vrijeme kad neÊemo moÊi prodavati ni po kojoj cijeni. Uskoro Êe iziÊi proglas koji Êe zabraniti ljudima da ne smiju kupovati ni prodavati nikome tko nema æig Zvijeri. (5T 152) U posljednjem velikom sukobu borbe sa Sotonom, oni koji Êe biti odani Bogu vidjet Êe da im je uskraÊena svaka zemaljska potpora. Zato πto odbijaju krπiti njegov Zakon da bi bili posluπni zemaljskim silama, njima Êe biti zabranjeno kupovati i prodavati. (DA 121,122) Vjerske vlasti koje izjavljuju da su povezane s Nebom i tvrde da imaju osobine janjeta, pokazat Êe svojim postupcima da im je srce kao u zmaja, da ih potiËe i vodi Sotona. Dolazi vrijeme kada Êe Boæji narod osjetiti ruku progonstva samo zato πto svetkuje sedmi dan. (9T 229) Dolazi vrijeme kada oni koji svetkuju Boæje zapovijedi neÊe moÊi ni kupiti ni prodati. Poæurite se da otkopate svoje zakopane talente. Ako vam je Bog povjerio novac, pokaæite da ste dostojni povjerenja. Skinite svoj ubrus i odnesite svoje talente mjenjaËima novca da Krist, kada do e, moæe primiti svoje s kamatom. Na kraju, prije nego πto se ovaj posao okonËa, tisuÊe Êe radosno stajati pod oltarom. Muπkarci i æene osjeÊat Êe blagoslovljenu prednost πto sudjeluju u pripremi duπa da opstanu u veliki dan Boæji. Oni Êe davati na stotine dolara tako spremno kao πto sada daju jedan dolar. Kad bi Kristova ljubav gorjela u srcima naroda koji govori da je Njegov, mi bismo i danas vidjeli oËitovanje istog duha. Kada bi on shvaÊao koliko je blizu kraj rada na spaπavanju duπa, dragovoljno bi ærtvovao svoju imovinu baπ kao πto su to Ëinili Ëlanovi rane Crkve. Radio bi za napredak Boæjeg djela tako ozbiljno kao πto rade i ljudi u svijetu da bi se obogatili. Vjeæbao bi svoju taktiËnost i razvijao sposobnosti, a ozbiljan i nesebiËan rad proπirio bi na pribavljanje sredstava, ne da bi zgrtao za sebe, veÊ da bi to davao u Gospodnju riznicu. (Historical Sketches 292)

181

25. lipnja

U gradovima treba djelovati iz vanjskih centara
“Zato izi ite izme u njih i odvojite se — veli Gospodin! Ne dotiËite se niËega neËista, i ja Êu vas primiti.’’ (2. KorinÊanima 6,17) Kao Boæji narod koji dræi zapovijedi, mi moramo napustiti gradove. Kao πto je Ëinio Henok, moramo raditi u gradovima, ali ne i æivjeti u njima. (Country Living 31) Koliko god je to moguÊe, naπe ustanove trebale bi biti smjeπtene daleko od gradova. ... Boæja volja nije da se Njegov narod naseli u gradove gdje vladaju stalni nemiri i zbrka. Njegova djeca trebala bi biti poπte ena ovoga jer je Ëitav sustav izopaËen æurbom, trkom i bukom. Gospodin æeli da se Njegov narod preseli u sela gdje Êe moÊi obra ivati zemlju, uzgajati vlastito voÊe i povrÊe i gdje Êe njihova djeca moÊi doÊi u izravan dodir s Boæjim djelima u prirodi. Moja je poruka da odvedete svoje obitelji daleko od gradova. ... Istina se mora govoriti bez obzira na to hoÊe li je ljudi sluπati ili Êe je ostaviti. Gradovi su puni kuπnji. Mi bismo trebali planirati svoje poslove na takav naËin da dræimo svoju mladeæ πto je moguÊe dalje od ovog zaga enja. Gradove treba obra ivati iz vanjskih centara. Boæji glasnik je rekao: “Zar gradovi neÊe biti upozoreni? HoÊe, ali to neÊe uËiniti ljudi koji æive u njima, veÊ oni koji Êe u njih dolaziti i upozoravati na ono πto dolazi na Zemlju.’’ (Country Living 30) Kad narod ogrezne u grijehu, treba se Ëuti glas, netko tko Êe opominjati i savjetovati, kao πto je to Ëinio Lot u Sodomi. Lot je mogao saËuvati svoju obitelj od mnogih zala da svoj dom nije sagradio u ovom pokvarenom gradu. Sve πto su Lot i njegova obitelj radili u Sodomi, mogli su uËiniti æiveÊi u nekom mjestu podalje od grada. Henok je hodio s Bogom, ali nije æivio u gradu ukaljanom svim oblicima nasilja i zloÊe kao Lot u Sodomi. (Ev 78) Henok nije izabrao boraviπte me u neznaboπcima. ... Smjestio se sa svojom obitelji tamo gdje je ozraËje bilo πto je moguÊe Ëistije. Zatim bi odatle povremeno odlazio me u stanovnike svijeta prenoseÊi im Bogom danu poruku ... Objavivπi svijetu svoju poruku, svaki put je sa sobom u svoje samotno i povuËeno boraviπte poveo i ponekog od onih koji su primili opomenu. (1BC 1087,1088) 182

26. lipnja

Oslobo enje od tjelesnih patnji
“Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!’’ (Matej 10,7.8) Vrijeme nevolja je pred nama. »itav svijet bit Êe zahvaÊen pometnjom i tjeskobom. Bolesti svake vrste doÊi Êe na ljudski rod, a neznanje koje sada vlada u vezi sa zakonima o zdravlju, pokazat Êe svoje posljedice u velikoj patnji i gubitku mnogih æivota koji su mogli biti saËuvani. ... Dok vjerska agresija ruπi slobodu naπe nacije, oni koji se zalaæu za slobodu savjesti naÊi Êe se u nepovoljnom poloæaju. Za njihovo vlastito dobro trebali bi, dok imaju priliku, postati razboriti u pogledu bolesti, njezinih uzroka, prevencije i lijeËenja. Oni koji ovo Ëine naÊi Êe polje rada svugdje. Bit Êe bolesnih, mnogo onih kojima je potrebna pomoÊ ne samo me u naπim vjernicima, veÊ, uglavnom, me u onima koji ne znaju istinu. (CH 504—506) Zdravstveno djelo koje se obavlja a povezano je s navjeπÊivanjem treÊe an eoske vijesti, treba dati divne rezultate. To treba biti posveÊen, organiziran rad, kao πto dolikuje djelu koje je veliki Poglavar Crkve predao prvim uËenicima. ... Okupivπi sve svoje uËenike, Krist im je dao nalog: “Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!’’ “Evo, πaljem vas kao ovce me u vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!’’ (Matej 10,7.8.16) Za nas je dobro da Ëitamo ovo poglavlje i dopustimo da nas njegove upute pripreme za naπu zadaÊu. Prvi uËenici iπli su po Kristovom nalogu, pod Njegovim vodstvom. Njegov duh trebao je pred njima pripremiti put. Trebali su osjeÊati da Êe s takvom porukom koju nose, s takvim blagoslovima koje dijele, biti primljeni s dobrodoπlicom u kuÊama ljudi. (CH 540,541) Bog dopire do srca preko oslobo enja od tjelesnih patnji. Sjeme istine posijano je u umu i Bog ga je zalio. Potrebno je mnogo strpljenja prije nego πto Êe sjeme poËeti pokazivati znakove æivota, ali Êe ono na kraju isklijati i donijeti plodove za vjeËni æivot. Kako sporo ljudi shvaÊaju Boæju pripremu za dan kada Êe pokazati svoju silu! (MM 246) 183

27. lipnja

Nametnut zakon o nedjelji
“Sav svijet zamrzit Êe vas zbog mene.’’ (Matej 24,9) Kad pokret za nametanje svetkovanja nedjelje postane smjeliji i odluËniji, bit Êe izglasan zakon protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi. Zaprijetit Êe im novËanim kaznama i zatvorom, a nekima Êe ponuditi utjecajne poloæaje, uz druge nagrade i prednosti, kako bi ih privoljeli da se odreknu svoje vjere. Ali njihov Êe odluËni odgovor glasiti: “Pokaæite nam iz Boæje RijeËi da smo u zabludi”. ... Oni koji budu dovedeni pred sudove, odluËno Êe braniti istinu i neki koji ih budu sluπali bit Êe potaknuti na odluku da vrπe sve Boæje zapovijedi. Na ovaj Êe naËin svjetlost doÊi do tisuÊa drugih koji inaËe o ovim istinama niπta ne bi znali. Savjesna Êe se posluπnost Boæjoj RijeËi smatrati pobunom. Zaslijepljen od Sotone, roditelj Êe grubo i okrutno postupati spram djeteta koje vjeruje; gospodar ili gospodarica Êe vrπiti nasilje nad slugom koji vrπi Boæje zapovijedi. Ljubavi Êe nestati; djeca Êe biti razbaπtinjena i otjerana od kuÊe. Doslovno Êe se ispuniti Pavlove rijeËi: “A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.” (2. Timoteju 3,12) BuduÊi da Êe branitelji istine odbiti da poπtuju nedjelju, neki Êe od njih dopasti zatvora, neki Êe biti prognani, a s nekima Êe se postupati kao s robovima. ... U to Êe se vrijeme progonstva ispitati vjera Gospodnjih slugu. Oni su vjerno objavili upozorenje, gledajuÊi samo na Boga i Njegovu RijeË. Boæji Duh, djelujuÊi na njihovo srce, nagnao ih je da govore. ... Ali kad se na njih bude sruËila oluja protivljenja i ruganja, neki Êe, ispunjeni zabrinutoπÊu, biti gotovi da uzviknu: “Da smo mogli predvidjeti posljedice naπih rijeËi, mi bismo πutjeli.” Bit Êe okruæeni nevoljama. Sotona Êe ih napadati æestokim kuπnjama. UËinit Êe im se da djelo πto su ga preuzeli na sebe nadmaπuje njihove sposobnosti. Zaprijetit Êe im uniπtenje. Nestalo je oduπevljenja koje ih je pokretalo, ali povratka nema. Tada Êe, svjesni potpune bespomoÊnosti, potraæiti snagu kod SvemoguÊega. (GC 607—609)

184

28. lipnja

Protestantizam se ujedinjuje s papinstvom
“Deset rogova koje si vidio, to je deset kraljeva koji joπ nisu vladali, ali Êe primiti kraljevsku vlast, samo za jedan sat, skupa sa Zvijeri. Ovi su svi sloæni da predadnu Zvijeri i svoju silu i svoju vlast.’’ (Otkrivenje 17,12.13) Kako se pribliæavamo zavrπnoj krizi, od æivotnog je znaËenja da me u Gospodnjim oru ima vladaju sklad i jedinstvo. Svijet je preplavljen olujama, ratovima i neslogom. Ipak, ljudi Êe se ujediniti pod jednim poglavarom — papinskom vlasti — da bi se usprotivili Bogu u liku Njegovih svjedoka. (7T 182) Tko je taj koji Êe svoju vlast predati ovoj sili? Protestantizam, sila, koja, dok tvrdi da ima karakter i duh janjeta i da je saveznik Neba, progovara glasom zmaja. Njega na to pokreÊe i potiËe sila iz bezdana. (7BC 983) “Ovi su svi sloæni. …’’ To Êe biti sveopÊe ujedinjenje, savez Sotoninih snaga. “… da predadnu Zvijeri svoju silu i svoju vlast.’’ Na taj se naËin oËituje ista ona tiranija i tlaËiteljska sila protiv vjerske slobode, protiv slobode da se Bogu sluæi prema svojoj savjesti kakvu je oËitovalo papinstvo kad je u proπlosti proganjalo sve one koji se nisu htjeli prilagoditi ritualu i vjerskim ceremonijama rimokatoliËanstva. U borbi koja Êe se u posljednje dane povesti protiv Boæjeg naroda, ujedinit Êe se snage svih onih koji su se odvojili od Boga nepriznavanjem Njegovog zakona. Veliki razlog spora u tom sukobu bit Êe subota iz Ëetvrte zapovijedi jer se upravo u toj zapovijedi veliki Zakonodavac dokazuje kao Stvoritelj neba i zemlje. (7BC 983) Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtnosti duπe i zabludom o svetosti nedjelje, Sotona Êe uspjeti obmanuti ljude. Dok prva polaæe temelj spiritizmu, druga stvara vezu prijateljstva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Dræava prvi Êe preko bezdana pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut Êe preko ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog trostrukog saveza ova Êe zemlja poÊi stopama Rima u gaæenju prava savjesti. (GC 588) 185

29. lipnja

Dvije velike skupine krπÊana
“I vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtonosno ranjenu. Ali njezina je smrtonosna rana bila izlijeËena.’’ (Otkrivenje 13,3) Sjedinjene Dræave neÊe biti jedine koje Êe se pokloniti papinstvu. Daleko od toga da je skrπen utjecaj Rima u zemljama koje su jednom priznale njegovu vlast. (ST 15. veljaËe 1910.) U posljednjem sukobu subota Êe biti posebni predmet borbe πirom krπÊanskog svijeta. Svjetovni vladari i vjerski vo e ujedinit Êe se da nametnu svetkovanje nedjelje. Ono u Ëemu ne uspiju blaæim mjerama, uspjet Êe s najokrutnijim zakonima koje Êe donijeti. Zahtijevat Êe da se ne popuπta nekolicini onih koji se protive crkvenoj ustanovi i zemaljskim zakonima. ... RimokatoliËka vjera u Starom svijetu i otpali protestantizam u Novom, ponaπat Êe se na sliËan naËin prema onima koji poπtuju boæanske odredbe. (4SP 444,445) Takozvani krπÊanski svijet bit Êe popriπte velikih obmanjivaËkih pothvata. Ljudi od autoriteta koji imaju zakonodavnu vlast, donijet Êe zakone kojima Êe se omoguÊiti vladanje nad savjeπÊu ljudi kao πto je to Ëinilo i papinstvo. Otrovnim vinom svojega bluda, Babilon Êe opiti sve narode. U to Êe biti uvuËeni svi narodi svijeta. [citirano Otkrivenje 18,3-7.] Upozorenje treÊeg an ela [iz Otkrivenja 14] ... prikazano je u proroËanstvu an elom koji leti posred neba objavljujuÊi jakim glasom, i to Êe privuÊi pozornost svijeta. (7BC 949) Po ovom Êe se pitanju cijeli krπÊanski svijet podijeliti na dvije velike skupine — na one koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa i one koji se klanjaju Zvijeri i njenom kipu i primaju njen æig. Premda Êe Crkva i dræava ujediniti svoju moÊ da “mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” silom prime “æig Zvijeri” (Otk 13,16), Boæji ga narod neÊe primiti. Prorok s Patmosa je vidio “pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena, gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Janjeta”. (Otkrivenje 15,2.3) (GC 450)

186

30. lipnja

Zbrka mnogih glasova
“Uto Ëuh drugi glas s neba gdje govori: ‘Izi ite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!’’’ (Otkrivenje 18,4) U posljednjoj opomeni svijetu, crkvama se upuÊuju dva razliËita poziva. Poruka drugog an ela glasi: “Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vinom svoga bluda napoji sve narode!’’ U glasnoj vici treÊeg an ela Ëuje se s neba jedan glas: “Izi ite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opaËina.’’ (RH 6. prosinca 1892.) Kao πto je Bog pozvao djecu Izraelovu da izi u iz Egipta da bi mogla svetkovati Njegovu subotu, tako On zove i svoj narod da izi e iz Babilona da ne bi oboæavao Zvijer i njezin kip. ... Nakon πto se istina objavi kao svjedoËanstvo svim narodima, sve sile zla bit Êe na djelu, a umovi ljudi bit Êe zbunjeni mnogim glasovima koji Êe govoriti: “Pogledajte, Krist je ovdje, gledajte, Krist je tamo. To je istina, ja imam poruku od Boga. On me je poslao s velikim svjetlom.’’ Tada Êe doÊi do uklanjanja meaπa i pokuπaja da se sruπe stupovi naπe vjere. Joπ Êe odluËniji biti napor da se uzdigne laæna subota i da se prezre sam Bog uklanjanjem dana koji je On blagoslovio i posvetio. Ova laæna subota treba biti nametnuta tiranskim zakonom. ... Ali dok Sotona bude Ëinio svoja laæna Ëuda, ispunit Êe se vrijeme koje je proreËeno u Otkrivenju i moÊni an eo koji je obasjavao zemlju svojom svjetloπÊu, objavit Êe pad Babilona i pozvati Boæji narod da izi e iz njega. (RH 13. prosinca 1892.) Kada Êe njezini grijesi doprijeti do Neba? Kada Boæji zakon bude konaËno ukinut od zakonodavaca. Tada Êe oËajno stanje Boæjeg naroda biti prilika da Bog pokaæe tko je vladar Neba i Zemlje. Kad sotonska sila pokrene elemente iz podzemlja, Bog Êe poslati svjetlo i silu svojem narodu da bi vijest istine mogla biti objavljena cijelom svijetu. (ST 12. lipnja 1893.)

187

1. srpnja

Trostruki vjerski savez
“Uto opazih gdje iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta laænog Proroka izlaze tri neËista duha kao æabe. To su, uistinu, proroËki duhovi koji proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, SvemoguÊega.” (Otkrivenje 16,13.14) Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u krπenju Boæjeg zakona, naπa nacija [Sjedinjene Dræave] potpuno Êe se odreÊi pravde. Kad protestantizam pruæi preko ponora ruku rimskoj sili, kada preko bezdana pruæi ruku spiritizmu, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naπa zemlja odbaci sva ustavna naËela svoje protestantske i republikanske vlasti, kad omoguÊi πirenje papinskih zabluda i obmana, tada znamo da je doπlo vrijeme za Ëudotvorno djelovanje Sotone i da je kraj blizu. (5T 451) Dvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtnosti duπe i zabludom o svetosti nedjelje, Sotona Êe uspjeti obmanuti ljude. Dok prva polaæe temelj spiritizmu, druga stvara vezu prijateljstva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Dræava prvi Êe preko bezdana pruæiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut Êe preko ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog trostrukog saveza ova Êe zemlja poÊi stopama Rima u gaæenju prava savjesti. ... Papisti, protestanti i svjetovni ljudi prihvatit Êe vanjski oblik poboænosti, ali bez njezine sile, i u ovom ujedinjenju vidjet Êe veliËanstveni pokret za obraÊenje svijeta i poËetak dugo oËekivanog milenija. (GC 588) Kada se naπa nacija [Sjedinjene Dræave] u tolikoj mjeri odrekne naËela svoje vladavine da donese zakon o nedjelji, protestantizam Êe ovim Ëinom pruæiti ruku papinstvu. To neÊe znaËiti niπta drugo nego ponovno oæivljavanje nasilja koje je tako dugo i æeljno Ëekalo priliku da ponovno dobije despotsku vlast. (5T 712)

188

2. srpnja

Sotona i trostruki savez
“Ljudi se pokloniπe Zmaju πto je Zvijeri predao vlast.” (Otkrivenje 13,4) “Imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj.” Iako se izjaπnjavaju kao sljedbenici Janjeta Boæjeg, ljude sve viπe nadahnjuje duh Zmaja. Govore o sebi da su blagi i ponizni, ali govore i donose zakone u sotonskom duhu pokazujuÊi svojim djelima suprotno od onoga πto tvrde. Ova sila nalik na janje sjedinjuje se sa Zmajem u ratovanju protiv onih koji vrπe zapovijedi Boæje i Ëuvaju svjedoËanstvo Isusa Krista. Sotona se ujedinjuje s protestantima i katolicima djelujuÊi u suradnji s njima kao bog ovoga svijeta, upravljajuÊi ljudima kao da su podanici njegovog kraljevstva, vladajuÊi i nadziruÊi ih kako mu se prohtije. Ako ljudi ne pristanu pogaziti Boæje zapovijedi, pokazat Êe se duh Zmaja. Bit Êe zatvarani, izvo eni pred vijeÊa i osu ivani na novËane kazne. “Ona Ëini da svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na desnicu ili na Ëelo.” “»ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri.” Tako Sotona prisvaja Jahvina prava. »ovjek grijeha sjedi na mjestu Boæjem proglasivπi sebe da je Bog i uzdiæe se iznad Boga. UoËljiva je suprotnost izme u onih koji nose Boæji peËat i onih koji oboæavaju Zvijer i njezin kip. Boæji vjerni sluge doæivjet Êe najgora progonstva od laænih uËitelja koji ne æele Ëuti rijeË Boæju i koji se pripremaju da postave kamenje spoticanja na put onih koji bi je æeljeli Ëuti. Ali Boæji narod se ne treba bojati. Sotona ne moæe iÊi dalje od odre ene granice. Gospodin Êe biti branitelj svojeg naroda. On doæivljava uvrede koje su nanesene Njegovim slugama zbog istine kao da su nanesene Njemu. Kada bude donesena posljednja odluka, kada svatko bude na odre enoj strani, bilo na strani Krista i Zapovijedi ili na strani velikog otpadnika, Bog Êe ustati u svojoj sili i usta onih koji su hulili na Njega bit Êe zauvijek zatvorena. Svaka sila koja se protivi, dobit Êe svoju kaznu. (Letter 28, 1900.)

189

3. srpnja

Iskvarena istina
“Ako vam tko tada rekne: ‘Sluπaj! Mesija je ovdje’ ili ‘ondje’ — ne vjerujte.” (Matej 24,23) Prije posljednje pojave otpada, doÊi Êe do zbrke u pitanju vjere. Predodæbe o postojanju Boga bit Êe nejasne i neodre ene. Jedna istina za drugom bit Êe iskvarene. (ST 28. svibnja 1894.) Kad istina bude objavljena za svjedoËanstvo svim narodima, sve moguÊe sile zla bit Êe aktivirane i umovi ljudi bit Êe zbunjivani mnogim glasnim povicima: “Evo, ovdje je Krist”, ili: “Ondje je. Ovdje je istina, ja imam poruku od Boga. On me je poslao s velikim svjetlom.” Zatim Êe se uklanjati “stare me e” i Ëiniti smiπljeni napori da se sruπe stupovi naπe vjere. Poduzimat Êe se joπ odluËniji napori da se uspostavi laæna subota i izloæi prijeziru sam Bog potiskivanjem dana koji je On sam posvetio i blagoslovio. Ova laæna subota bit Êe prisilno nametnuta silom zakona. (7BC 985) U buduÊnosti Êe se pojaviti svakojake prijevare. Zato moramo imati Ëvrsto tlo pod nogama i jake stupove gra evine. Nijedna sitnica ne smije se oduzeti od onoga πto je Gospodin uspostavio. Neprijatelj Êe πiriti laæne utjecaje kao πto je tvrdnja da Svetiπte ne postoji. Ovo je jedna od toËaka zbog koje Êe neki odstupiti od vjere. (Ev 224) Bit Êe laænih snova i laænih vi enja koja Êe sadræavati neπto istine, ali Êe udaljavati od prave vjere. Gospodin je dao ljudima pravilo po kojem Êe ih prepoznati: “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20) (2SM 98) ©to se viπe pribliæavamo kraju, laæ Êe se toliko mijeπati s istinom da Êe samo oni koji se nalaze pod stalnim vodstvom Svetoga Duha biti sposobni uoËiti razliku izme u istine i zablude. Mi moramo uloæiti sve napore da se Ëvrsto dræimo Gospodnjeg puta. Ni u kojem sluËaju ne smijemo napustiti Njegovo vodstvo oslanjajuÊi se na Ëovjeka. Boæji an eli dobili su zadatak da budno bdiju nad onima koji svoje povjerenje stavljaju u Gospodina, i ti an eli trebaju biti naπa posebna pomoÊ u svakoj naπoj potrebi. Svakog dana trebamo dolaziti Gospodinu u Ëvrstoj vjeri i od Njega traæiti mudrost. ... Oni koji se rukovode rijeËju Gospodnjom jasno Êe i sa sigurnoπÊu uoËavati razliku izme u istine i laæi, izme u grijeha i pravde. (7BC 907) 190

4. srpnja

Sjedinjene Dræave u proroËanstvu
“Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj.” (Otkrivenje 13,11) Samo jedna jedina nacija odgovara pojedinostima ovog proroËanstva; ono neizbjeæno upuÊuje na Sjedinjene AmeriËke Dræave. (GC 440) Ovo je upadljiv opis naπe nacije koja se uzdiæe i raste. Janje s rogovima, simbol nevinosti i njeænosti, dobro prikazuje karakter naπe vlade koji se oËituje u dva temeljna naËela, republikanizmu i protestantizmu. (4SP 277) Gospodin je uËinio za Sjedinjene Dræave viπe nego za bilo koju drugu dræavu pod suncem. Ovdje je On osigurao utoËiπte za svoj narod, gdje ga je mogao oboæavati prema svojoj savjesti. Ovdje je krπÊanstvo napredovalo u svojoj ËistoÊi. Æivotodavna doktrina o jednom Posredniku izme u Boga i Ëovjeka slobodno se nauËavala. Bog je uredio da ova zemlja zauvijek ostane slobodna kako bi Ga svi ljudi mogli slaviti prema vlastitoj savjesti. Njezine gra anske institucije u razvitku trebale su zastupati slobodu Evan elja. Me utim, neprijatelj svake pravde ima svoje planove za ovu dræavu. On Êe pokuπati navesti ljude da zaborave da Bog postoji. Svjetovnost i pohlepa, a to je idolopoklonstvo, zavladat Êe pod utjecajem starog varalice, sve dok Boæji zakon u svakom pogledu ne bude proglaπen nevaæeÊim. (MS 17, 1906.) Pokazano mi je da nam se Sotona stalno prikrada. On Êe Boæji zakon proglasiti niπtavnim. Upravo Êe u naπoj zemlji koja se hvali slobodom, doÊi kraj vjerskoj slobodi. (Ev 236) Kada naπa nacija svojim zakonodavnim aktima nametne zakone kojima Êe se ograniËavati savjest ljudi u pogledu njihovih vjerskih prava, kad svetkovanje nedjelje bude prisilno nametano i kad oni koji svetkuju subotu kao sedmi dan budu nemilosrdno tlaËeni, Boæji zakon Êe biti proglaπen nevaæeÊim u naπoj zemlji i kao posljedica takvog nacionalnog otpada uslijedit Êe nacionalna propast. (7BC 977)

191

5. srpnja

Progonstvo od strane protestanata i katolika
“A vas Êe mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj Êe se spasiti.” (Matej 10,22) Nema potrebe da razmiπljamo o tome hoÊemo li moÊi izdræati progonstvo. Mi Êemo morati proÊi kroz straπna vremena. (RH 29. travnja 1890.) Progonstva protestanata od strane rimokatolika koji su vjeru Isusa Krista gotovo uniπtili, pretvorit Êe se u nadmetanje kad se protestantizam i papinstvo ujedine. (MS 30, 1890.) Boæji narod koji vrπi zapovijedi uskoro Êe biti stavljen u najveÊe kuπnje, ali oni koji su hodali u svjetlu i πirili ga, shvatit Êe da Bog posreduje u njihovu korist. Kada sve bude izgledalo kao velika opasnost, Gospodin Êe otkriti svoju silu vjernima. Kada nacija za koju je Bog radio na tako Ëudesan naËin i nad kojom je raπirio πtit SvemoguÊega, napusti protestantska naËela i preko svoje zakonodavne vlasti dade pomoÊ i potporu katoliËanstvu u ograniËavanju vjerske slobode, Bog Êe silno raditi za svoj narod koji Mu je ostao vjeran. Rim Êe provoditi svoju tiraniju, ali Krist je naπe utoËiπte. (TM 206) Kad vodeÊe Crkve u Sjedinjenim Dræavama, ujedinjene u toËkama uËenja koje smatraju zajedniËkima, budu utjecale na dræavu da nametne njihove propise i podupre njihove ustanove, tada Êe protestantska Amerika podiÊi kip rimokatoliËke hijerarhije, a neizbjeæna posljedica bit Êe odre ivanje gra anskih kazni onima koji misle drukËije. (GC 445) Sveto pismo nauËava da papinstvo treba povratiti svoju izgubljenu prevlast i da Êe se vatre progonstva ponovno rasplamsati kada takozvani protestantski svijet uËini ustupke. U ovo opasno vrijeme moæemo opstati samo ako imamo vjeru i Boæju silu. ... MoguÊnost da se netko na e u opasnosti i nevolji ne treba izazvati maloduπnost, veÊ bi to trebalo oæivjeti snagu i nadu u Boæjem narodu jer je vrijeme njegove nevolje prilika za Boga da mu dade jasnije oËitovanje svoje snage. (2SM 367—370)

192

6. srpnja

Progonjeni zbog Krista
“A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.” (2. Timoteju 3,12) Kao πto su Krista mrzili iako za to nije bilo razloga, tako Êe i pripadnike Njegovog naroda mrziti zato πto se pokoravaju Boæjim zapovijedima. Ako je Onaj koji je bio Ëist, svet i neopoganjen, koji je svijetu Ëinio dobro i samo dobro, bio izjednaËen s najgorim zloËincem i osu en na smrt, i Njegovi sljedbenici mogu oËekivati samo sliËan odnos, bez obzira na to πto njihov æivot moæe biti potpuno besprijekoran. Ljudske odredbe i zakoni koje su stvorili Sotonini podanici pod izgovorom da se zaπtiti dobro a ograniËi i sprijeËi zlo, bit Êe uzdizani, dok Êe Boæje svete zapovijedi biti prezirane i baËene pod noge. I svi koji svoju odanost Bogu dokazuju pokoravanjem Jahvinom zakonu, moraju biti spremni na liπavanje slobode i izvo enje pred vijeÊa i sudove onih koji za svoje mjerilo ne uzimaju uzviπeni i sveti Boæji zakon. (7BC 977) Oni koji æive u posljednjim danima zemaljske povijesti saznat Êe πto znaËi biti gonjen zbog istine. Na sudovima Êe vladati nepravda. Suci neÊe htjeti sasluπati razloge onih koji su vjerni Boæjim zapovijedima jer znaju da Ëinjenice idu u prilog Ëetvrtoj zapovijedi na πto nemaju odgovor. ReÊi Êe: “Mi imamo zakon i po naπem zakonu on ili ona treba umrijeti.” Boæji zakon za njih ne znaËi niπta. “Naπ zakon” za njih je najviπe mjerilo. Na one koji poπtuju ove ljudske zakone gledat Êe se blagonaklono, a za one koji se ne budu htjeli pokloniti idolskoj suboti neÊe biti milosti. (ST 26. svibnja 1898.) Ljeti nema vidljive razlike izme u zimzelenog i ostalog drveÊa; ali kad do u zimske oluje, zimzeleno drveÊe ostaje nepromijenjeno, dok ostalo drveÊe ostaje bez liπÊa. Tako se sada ni laæni vjernik ne moæe razlikovati od pravog krπÊanina, ali pred nama je upravo vrijeme kada Êe razlika postati oËitom. Neka se podigne protivljenje, neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka se raspali progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπÊani pokolebati i odreÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto kao stijena, s jaËom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blagostanja. (GC 602) 193

7. srpnja

Najgori progonitelji — bivπa braÊa
“I mnogi Êe tada posrnuti u vjeri; izdavat Êe jedni druge i mrzit Êe se me usobno.” (Matej 24,10) Kad se oluja pribliæi, veliki broj onih koji su tvrdili da vjeruju u poruku treÊeg an ela, ali nisu bili posveÊeni posluπnoπÊu prema istini, napustit Êe svoje poloæaje i pridruæiti se redovima protivnika. BuduÊi da Êe se ujediniti sa svijetom i postati dionicima njegova duha, oni Êe promatrati stvari u gotovo istom svjetlu, a kad kuπnja do e, bit Êe spremni izabrati lakπu, popularniju stranu. Daroviti ljudi, ugodna govora, koji su se nekada radovali u istini, upotrijebit Êe svoje snage da prevare i zavedu duπe. Oni Êe postati najogorËeniji neprijatelji svojoj negdaπnjoj braÊi. Kad svetkovatelji subote budu izvedeni pred sudove da odgovaraju za svoju vjeru, ovi Êe otpadnici biti najdjelotvorniji Sotonini izaslanici da ih krivo predstave i optuæe, te da laænim izvjeπÊima i sumnjiËenjima potaknu vlastodrπce protiv njih. (GC 608) Vrijeme nevolje koje oËekuje Boæji narod zahtijevat Êe nepokolebljivu vjeru. Njegova djeca morat Êe pokazati da je jedino On dostojan slavljenja i da ih nikakve okolnosti, pa Ëak ni smrtna opasnost, ne mogu navesti da daju i najmanji ustupak laænom bogoπtovlju. (PK 512) U to vrijeme zlato Êe se odvojiti od troske. Vidjet Êe se jasna razlika izme u prave poboænosti i one prividne i ukrasne. Mnoga zvijezda Ëijem smo se sjaju divili zaÊi Êe tada u tamu. Oni koji su se kitili ukrasima svetiπta, ali se nisu odjenuli Kristovom pravednoπÊu, pojavit Êe se tada u sramoti svoje golotinje. Me u stanovnicima Zemlje koji su rasijani po svim krajevima ima i onih koji nisu savili koljena pred Baalom. Kao zvijezde na nebu koje se pojavljuju jedino noÊu, ovi Êe vjernici zasjati kad mrak pokrije zemlju i tama narode. ... U Ëasu najveÊeg otpada, kad Êe Sotona uloæiti najveÊi napor da navede “sve — male i velike, bogate i siromaπne, slobodne i robove” da prime, pod prijetnjom smrtne kazne, znak prihvaÊanja laænog dana odmora — ti vjernici, “besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæja”, zasvijetlit Êe kao “zvijezde u svemiru” (Otkrivenje 13,16; Filipljanima 2,15). ©to tama bude guπÊa, to Êe sjajnija biti njihova svjetlost. (PK 188,189)

194

8. srpnja

Izdani od prijatelja i ro aka
“»ovjeku Êe biti neprijatelji njegovi ukuÊani.” (Matej 10,36) Kada Boæji zakon bude proglaπen nevaæeÊim a Crkva izreπetana vatrenim kuπnjama kojima Êe biti podvrgnuti svi koji æive na Zemlji, veliki broj onih za koje se smatra da su iskreni, okrenut Êe se zavodljivim duhovima, postat Êe izdajice koje Êe izdati svete istine. Dokazat Êe se kao naπi najgori progonitelji. “I izmeu vas samih postat Êe ljudi koji Êe govoriti izvrnutu nauku da odvraÊaju uËenike za sobom”; i mnogi Êe se okrenuti zavodljivim duhovima. (RH 8. lipnja 1897.) Oni koji su otpali u vrijeme nevolje nosit Êe laæno svjedoËanstvo i izdat Êe svoju braÊu da bi osigurali vlastitu sigurnost. Oni Êe dojavljivati gdje se njihova braÊa kriju dovodeÊi vukove na njihov trag. Krist nas je na ovo upozorio da ne bismo bili iznena eni zbog okrutnog, neprirodnog ponaπanja naπih prijatelja i ro aka. (RH 20. prosinca 1898.) Trebamo shvatiti da se moramo osloboditi svih ruku osim ruke Isusa Krista. Pokazat Êe se da smo imali laæne prijatelje koji Êe nas izdati. Ro aci koje je neprijatelj prevario mislit Êe da sluæe Bogu time πto nam se protive i ulaæu najveÊe napore da nas dovedu na teπka mjesta nadajuÊi se da Êemo se odreÊi svoje vjere. Ali mi moæemo vjerovati Kristovoj ruci koja nas dræi u mraku i opasnosti. (MS 21, 1889.) Kristovi sljedbenici moraju oËekivati da Êe se susresti sa zamkama. Bit Êe izrugivani. Njihove rijeËi i vjera bit Êe pogreπno prikazivani. HladnoÊa i prijezir mogu pasti teæe od samog muËeniπtva. ... Roditelji Êe se grubo okrenuti protiv svoje djece koja Êe prihvatiti nepopularnu istinu. Oni koji savjesno sluæe Bogu bit Êe optuæeni za pobunu. Imanje koje je bilo oporuËeno djeci ili drugim ro acima koji vjeruju u sadaπnju istinu, bit Êe predano u druge ruke. Straæari Êe opljaËkati ono πto pripada siroËadi i udovicama. Oni koji se odvoje od zla, postat Êe plijen zbog zakona koji su doneseni da silom utjeËu na savjest. Ljudi Êe prisvojiti za sebe imanja na koja nemaju prava. RijeËi apostola ostvarit Êe se u bliskoj buduÊnosti: “A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kristu Isusu bit Êe progonjeni.” (Letter 30a, 1892.) 195

9. srpnja

Pod prijetnjom smrti
“Jer budeπ li u ovoj prilici πutjela, doÊi Êe Æidovima pomoÊ i spas s druge strane, a ti Êeπ s kuÊom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baπ i popela do kraljevske Ëasti zbog Ëasa kao πto je ovaj?” (Estera 4,14) Uskoro Êe se pred svijetom odigrati veliËanstveni doga aji. Blizu je kraj svih stvari. Na Boæji narod dolazi vrijeme nevolje. U to Êe vrijeme biti donesen proglas kojim Êe se zabraniti svetkovateljima Gospodnje subote da kupuju ili prodaju uz prijetnju kazne Ëak i smrÊu ako ne budu poπtovali prvi dan tjedna kao subotu. (RH 19. listopada 1908.) Naredba koja Êe biti izdana protiv Boæjeg naroda bit Êe vrlo sliËna onoj koju je u doba Estere Ahasver izdao protiv Æidova. ... Sotona je poticao ovu zavjeru u namjeri da s lica zemlje zbriπe one koji su saËuvali spoznaju o pravom Bogu. Ali njegove zle namjere osujeÊene su zahvaljujuÊi drugoj sili koja vlada me u sinovima ljudskim. ... Danaπnji protestantski svijet gleda u maloj skupini onih koji Ëuvaju subotu Mordokaja na vratima. Njihov karakter i poπtovanje Boæjeg zakona stalni je ukor za one koji su odbacili strah Gospodnji i bacili pod noge Njegovu subotu; ovaj nepoæeljni uljez mora svim sredstvima biti uklonjen s puta. Isti majstorski um koji je kovao zavjeru protiv vjernih u proπlim vjekovima, joπ uvijek pokuπava ukloniti sa Zemlje one koji se boje Boga i dræe Njegov Zakon. Sotona Êe izazvati ogorËenje protiv malog ostatka koji po svojoj savjesti odbija prihvatiti omiljene obiËaje i predaje. Ljudi od utjecaja i ugleda pridruæit Êe se bezakonicima i zlima u dogovaranju protiv Boæjeg naroda. ... BuduÊi da se ne budu mogli sluæiti dokazom “Tako kaæe Biblija”, niti njezine rijeËi uporabiti protiv branitelja biblijske subote, oni Êe se posluæiti mjerama pritiska da nadoknade taj nedostatak. ... Na ovom bojnom polju odigrat Êe se posljednji veliki sukob izmeu istine i zablude. Mi nismo ostavljeni u nedoumici o ovome. Gospodin Êe obraniti svoju istinu i svoj narod danas kao i u dane Mordokaja. (5T 450,451)

196

10. srpnja

MuËenici posljednjih dana
“IzopÊavat Êe vas iz sinagoga. Joπ viπe! DoÊi Êe Ëas kada Êe svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluæi.” (Ivan 16,2) Svaki pojedinac u naπem svijetu svrstat Êe se pod jednu od dvije zastave. (IHP 48) Dvije razliËite vojske bit Êe odvojene, a ova Êe razlika biti tako uoËljiva da Êe mnogi koji su uvjereni u istinu prijeÊi na stranu πtovatelja Boæjeg zakona. BuduÊi da se ovaj veliki posao treba odigrati za vrijeme bitke, uoËi posljednjeg i zavrπnog sukoba, mnogi Êe biti uhiÊeni, mnogi Êe pobjeÊi iz velikih i manjih gradova da bi saËuvali svoje æivote, a mnogi Êe biti muËenici zbog Krista stojeÊi u obrani istine. (MS 6, 1889.) Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u krπenju Boæjeg zakona, naπa nacija [Sjedinjene Dræave] potpuno Êe se odreÊi pravde. ... Kao πto je pribliæavanje rimske vojske uËenicima bilo znak o neposrednom razorenju Jeruzalema, tako Êe i ovaj otpad biti za nas znak koji Êe pokazati da je dostignuta granica Boæjeg strpljenja, da je mjera bezakonja naπe nacije puna i da se an eo milosti sprema da odleti i da se viπe nikad ne vrati. Boæji narod Êe tada zapasti u nevolju i muku koju su proroci opisali kao vrijeme Jakovljeve nevolje. Vapaji progonjenih vjernika dizat Êe se do neba. Kao πto je Abelova krv vikala sa Zemlje, tako Êe i glasovi muËenika vikati k Bogu iz svojih grobova, iz morskih grobnica, iz planinskih πpilja i samostanskih samica: “Dokle Êeπ, sveti i pravedni VrhovniËe, odga ati sud i osvetu naπe krvi nad stanovnicima zemlje?” (5T 451) Kada je bio otvoren peti peËat, Ivan je u Otkrivenju ispod ærtvenika vidio skupinu koja je bila zaklana za rijeË Boæju i svjedoËanstvo Isusa Krista. Nakon ovoga, pokazani su mu prizori u 18. poglavlju kada Êe oni koji su vjerni i istiniti biti pozvani da izi u iz Babilona. (7BC 968) Krist Êe obnoviti æivote onih koji su poginuli jer je On Æivotodavac. On Êe nagraditi pravednike besmrtnim æivotom. (RH 7. prosinca 1897.)

197

11. srpnja

Vrijeme reπetanja
“Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12) »im Boæji narod bude zapeËaÊen na svojim Ëelima — to nije nikakav vidljivi peËat ili znak, veÊ utvr enost u istini, umno i duhovno, tako da ih niπta viπe neÊe moÊi pokolebati — Ëim Boæji narod bude zapeËaÊen i spreman za reπetanje, ono Êe doÊi. Ono je, zapravo, veÊ poËelo; Boæje kazne veÊ snalaze Zemlju i opominju nas da znamo πto nailazi. (4BC 1161) Brzo se pribliæavaju dani kada Êe doÊi do velike pomutnje i zbrke. Sotona, zaodjenut u an eosku odjeÊu, prevarit Êe ako bude moguÊe i izabrane. Bit Êe mnogo bogova i gospodara. Puhat Êe vjetrovi svakojakih nauka. ... Æig Zvijeri bit Êe nam ubrzo nametnut. Oni koji su korak po korak popustili svjetovnim zahtjevima i prilagodili se njegovim obiËajima, radije Êe se pokoriti tim silama nego da budu izvrgnuti ruglu, uvredama i prijetnjama zatvorom i smrÊu. Borba se vodi izme u zapovijedi Boæjih i zapovijedi ljudskih. U to vrijeme u Crkvi Êe se odvojiti zlato od troske. Istinska poboænost jasno Êe se razlikovati od izvanjskog i laænog sjaja. Mnoge zvijezde kojima smo se divili zbog njihovog sjaja, tada Êe potonuti u mrak. Vjetar Êe otpuhati pljevu poput oblaka Ëak i s mjesta gdje vidimo samo gusto klasje pπenice. Svi koji prisvajaju ukrase Svetiπta a nisu obuËeni u Kristovu pravednost, pojavit Êe se u sramoti svoje golotinje. (5T 80,81) Me utim, ima ljudi koji Êe primiti istinu i oni Êe zauzeti mjesta onih koji su otiπli zato πto su bili uvrije eni i ostavili istinu. ... Ljudi Ëvrstih krπÊanskih naËela zauzet Êe njihovo mjesto i postati vjerni, odani domaÊini dostojni povjerenja. Zastupat Êe rijeË Boæju onakvom kakva jest, u njezinoj jednostavnosti. Gospodin Êe uËiniti da nezadovoljnici budu odvojeni od iskrenih i odanih. ... Redovi se neÊe prorijediti. Oni koji su Ëvrsti i vjerni, zauzet Êe ispraænjena mjesta koja su oslobodili oni koji su se uvrijedili i otpali. (MS 97, 1898.)

198

12. srpnja

Reπetanje
“U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluËih: U onaj dan bit Êe silan potres u zemlji Izraelovoj.” (Ezekiel 38,19) Vidjela sam neke kako s jakom vjerom i bolnim ridanjem vape Bogu. Njihovo lice bilo je blijedo i na njemu se vidjela duboka zabrinutost koja je odavala njihovu unutarnju borbu. OdluËnost i velika ozbiljnost vidjele su se na njihovim licima; krupne kapi znoja padale su s njihovih Ëela. ... Zli an eli gomilali su se oko njih obavijajuÊi ih tamom i pokuπavajuÊi njihov pogled odvratiti od Isusa, a usmjeriti na mrak koji ih je okruæivao; tako bi bili navedeni da posumnjaju u Boga i gun aju protiv Njega. Njihova jedina sigurnost bila je samo u tome da svoj pogled upravljaju gore. Boæji an eli bili su zaduæeni za Njegov narod i kako je zatrovano ozraËje zlih an ela okruæivalo te uznemirene duπe, nebeski an eli su neprestano mahali svojim krilima iznad njih da bi odagnali gusti mrak. Dok su ovi molitelji nastavljali upuÊivati svoje usrdne vapaje, do njih su s vremena na vrijeme dopirale zrake Kristovog svjetla da ohrabri njihova srca i osvijetli im lica. Vidjela sam da neki ne sudjeluju u tom bolnom ridanju i molitvi. Izgledali su ravnoduπno i bezbriæno. ... Boæji an eli ... doπli su u pomoÊ onima koji su se usrdno molili. ... Ali Njegovi an eli napustili su one koji nisu Ëinili nikakav napor da pomognu sebi i ja ih viπe nisam vidjela. Zapitala sam kakvo je znaËenje reπetanja koje sam vidjela i pokazano mi je da Êe ono biti prouzrokovano nedvosmislenim svjedoËanstvom koje se zasniva na savjetu Vjernog Svjedoka upuÊenom Laodiceji. ... Moja pozornost je onda bila usmjerena na skupinu koja je bila æestoko reπetana. ... Skupina an ela Ëuvara koja ih je okruæivala udvostruËila se, a oni su bili naoruæani od glave do pete. ... »ula sam one koji su bili obuËeni u sve oruæje Boæje kako objavljuju istinu s velikom silom. To je imalo snaæan utjecaj ... Upitala sam πto je dovelo do tako velike promjene. Jedan an eo je odgovorio: “Kasna kiπa, odmaranje od lica Gospodnjeg, glasna vika treÊeg an ela.” (EW 269—271)

199

13. srpnja

Jedinstvo i odvajanje tijekom glasne vike
“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina, a zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.” (Izaija 60,1.2) Kako se oko nas gomilaju kuπnje, u naπim Êe redovima biti i odvajanja i ujedinjenja. Neki koji su sada spremni da se naoruæaju za bitku, u vrijeme stvarne opasnosti pokazat Êe se da nisu gradili na Ëvrstoj stijeni. Oni Êe podleÊi kuπnji. Oni koji su imali veliko svjetlo i dragocjene prednosti ali ih nisu umnoæili, pod ovim ili onim izgovorom otiÊi Êe od nas. BuduÊi da nisu zavoljeli istinu, bit Êe zavedeni neprijateljevim laæima. Svoju pozornost poklonit Êe zavodljivim duhovima i avolskim naukama te Êe napustiti vjeru. Ali, s druge strane, kada se oluja progonstva doista obruπi na nas, vjerno stado Ëut Êe glas pravog Pastira. Uloæit Êe napor samoodricanja da spase izgubljene i mnogi koji su otiπli iz tora vratit Êe se i slijediti velikog Pastira. Boæji narod Êe se ujediniti i postaviti prema neprijatelju jedinstvenu frontu. Kad se pojavi opÊa opasnost, prestat Êe borba za prvenstvo. NeÊe biti rasprava o tome tko je najveÊi. Nitko od pravih vjernika neÊe reÊi: “Ja sam Pavlov, ja sam Apolonov, a ja Kefin.” SvjedoËanstvo pojedinaca i svih bit Êe: “Pristajem uz Krista. Radujem se u Njemu kao svojem osobnom Spasitelju.” (6T 400,401) Kada poruka treÊeg an ela preraste u glasnu viku, velika sila i slava pratit Êe njegovu objavu. Lica Boæjeg naroda zasjat Êe nebeskom svjetloπÊu. (7T 17) Mnogim vladarima upravlja Sotona, ali ... Bog ima svoja oru a Ëak i me u vladarima. Neki od njih ipak Êe se okrenuti istini. ... Nekoliko Boæjih oru a imat Êe vlast da zaustave veliku najezdu zla. I tako Êe se djelo odvijati sve dok vijest treÊeg an ela ne izvrπi svoju zadaÊu. Na glasnu viku treÊeg an ela ovi ljudi imat Êe priliku primiti istinu i neki od njih Êe se obratiti i zajedno sa svetima prolaziti kroz vrijeme nevolje. (1T 203,204)

200

14. srpnja

Izgleda kao da Êe Crkva pasti
“Sion reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe, ne imati suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu.” (Izaija 49,14.15) Sotona Êe Ëiniti Ëudesa da bi zaveo ljude; svoju Êe silu isticati kao nadmoÊniju. Ponekad Êe izgledati da je Crkva toliko oslabjela da samo πto nije pala, ali ona neÊe pasti, ona ostaje, dok Êe greπnici u Sionu biti izreπetani — pljeva Êe se odvojiti od dragocjenog zrna. Ovo je straπna kuπnja, ali bilo kako bilo, ona se mora odigrati. Nitko osim onih koji su pobijedili krvlju Janjetovom i rijeËju Njegovog svjedoËanstva neÊe ostati odan i vjeran, bez nedostatka ili neËistoÊe grijeha i bez prijevare u ustima. ... Ostatak koji Ëisti svoje duπe posluπnoπÊu istini, skuplja snagu u muËnom procesu kuπnje i provjeravanja pokazujuÊi ljepotu svetosti iako okruæen otpadniπtvom sa svih strana. (7BC 911) Znam da Gospodin voli svoju Crkvu. Ne smijemo biti neorganizirani ili se raspasti u nezavisne djeliÊe. U ovome ne postoji ni najmanja naznaka kao ni najmanji dokaz da Êe se takvo πto dogoditi. Oni koji pozornost poklone laænoj poruci i pokuπaju promijeniti druge, bit Êe prevareni i spremni da prime buduÊe prijevare tako da Êe propasti. (2SM 68,69) Ja sam ohrabrena i blagoslovljena jer znam da Bog Izraelov joπ uvijek vodi svoj narod i da Êe biti s njim do kraja. (GCB 27. svibnja 1913., 165) Mi sada ne moæemo odstupiti od temelja koje je Bog postavio. Ne moæemo uÊi u neku novu organizaciju jer bi to znaËilo otpadniπtvo od istine. (2SM 390) Crkva, koja Êe uskoro uÊi u svoj najoπtriji sukob, bit Êe neπto najdraæe Bogu na Zemlji. Sile podzemlja pokrenut Êe savez zla i Sotona Êe baciti sve moguÊe kritike na izabrane koje ne bude mogao prevariti i zavesti svojim avolskim izmiπljotinama i laæima. Ali, hoÊe li uzviπeni “Knez i Spasitelj koji daje pokajanje Izraelu i otpuπtenje grijeha”, Krist, naπ predstavnik i poglavar, zatvoriti svoje srce, povuÊi svoju ruku ili prekrπiti svoja obeÊanja? Ne, nikada, nikada. (TM 20)

201

15. srpnja

»iπÊenje Crkve
“I zasjest Êe kao onaj πto topi srebro i proËiπÊava. OËistit Êe sinove Levijeve i proËistit Êe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi ærtvu u pravednosti.” (Malahija 3,3) Pred nama je vrijeme kad Êe sila starog varalice kojom Ëini Ëuda biti zasigurno otkrivena. Njegovih zavodljivih prijevara bit Êe sve viπe tako da Êe one zbunjivati i, ako bude moguÊe, prevariti i izabrane. Knez tame sa svojim zlim an elima radi u krπÊanskom svijetu navodeÊi one koji priznaju Kristovo ime da stanu pod zastavu mraka i zarate se s onima koji vrπe zapovijedi Boæje i imaju vjeru Isusovu. Otpala crkva ujedinit Êe se s vlastima zemlje i pakla da bi dobila na Ëelo i ruku æig Zvijeri i nagovorila Boæji narod da oboæava Zvijer i njezin kip. Oni Êe ih pokuπavati natjerati da se odreknu svoje vjernosti Boæjem zakonu i poklone se papinstvu. Tada Êe doÊi vrijeme kad Êe se okuπati duπe ljudi. Savez otpadniπtva zahtijevat Êe da se odani Boæji podanici odreknu Jahvinog zakona i odbace istinu Njegove rijeËi. Tada Êe zlato biti odvojeno od troske; bit Êe oËigledno tko je poboæan, tko vjeran i istinit, a tko nije, tko je troska i tko je povrπan. Kolike Êe oblake pljeve tada otpuhati Boæja vjetrenjaËa! Tamo gdje sada naπe oËi vide samo bogate klasove pπenice, Boæja vjetrenjaËa otpuhat Êe pljevu. Nijedan koji nije uËvrπÊen u Kristu neÊe izdræati ispit ni Boæji sud toga dana. Dok Êe oni koji su obuËeni u Kristovu pravednost stajati Ëvrsto uz istinu i duænost, oni koji su se uzdali u svoju vlastitu pravednost bit Êe svrstani pod crni barjak kneza tame. Tada Êe se vidjeti tko je izabrao Krista, a tko Belzebuba. Oni pak koji su bili nesigurni u sebe, tako pasivni da se nisu usu ivali suoËiti sa sramotom i prijekorima, na kraju Êe se javno izjasniti za Krista i Njegov zakon, dok Êe se mnogi koji su izgledali kao rascvjetano drveÊe, ali koji nisu donijeli rod, pridruæiti mnoπtvu ËineÊi zlo te Êe dobiti æig otpadniπtva na Ëelo ili na ruku. (RH 8. studenoga 1892.)

202

16. srpnja

Sotona oponaπa Krista — prvi dio
“Pazite — odgovori im — da ne budete zavedeni, jer Êe mnogi doÊi pod mojim imenom i reÊi: ‘Ja sam?’ i: ‘Doπlo je vrijeme’. Ne idite za njima!” (Luka 21,8) U ovo vrijeme antikrist Êe se pojaviti kao pravi Krist, a tada Êe Boæji zakon u potpunosti biti proglaπen nevaæeÊim me u svim narodima svijeta. Pobuna protiv Boæjeg svetog Zakona potpuno Êe sazrijeti. Ali pravi vo a svih ovih pobuna je Sotona odjeven u an ela svjetla. Ljudi Êe biti prevareni i uzdizat Êe ga kao Boga i oboæavati ga. Me utim, umijeπat Êe se SvemoÊni, a otpale crkve koje se ujedinjuju u uzviπavanju Sotone stiÊi Êe kazna: “Zato Êe u jedan dan doÊi zla njezina: smrt, plaË i glad, i saæeÊi Êe se ognjem; jer je jak Gospodin Bog koji joj sudi.” (TM 62) Preruπen u an ela svjetla, Sotona Êe hodati Zemljom kao Ëudotvorac. Prelijepim jezikom iznosit Êe uzviπene osjeÊaje. Izgovarat Êe mile rijeËi i odglumiti djela dobroËinstva. On Êe oponaπati Krista, a razlika Êe se vidjeti samo u jednoj toËki. Sotona Êe odvraÊati ljude od Boæjeg zakona. (FE 471,472) Izjavit Êe da je subota promijenjena od sedmog na prvi dan tjedna. Kao gospodar prvog dana tjedna, on Êe prikazati ovu laænu subotu kao ispit odanosti njemu. (MS 153, 1902.) NemoguÊe je zamisliti doæivljaje Boæjeg naroda koji Êe se zateÊi na Zemlji kad se u isto vrijeme pojavi nebeska slava i ponove progonstva iz proπlosti. Boæji narod hodit Êe u svjetlu koje dolazi od Boæjeg prijestolja. Posredovanjem an ela odræavat Êe se neprekidna veza izme u Neba i Zemlje. Sotona Êe, okruæen zlim anelima, tvrdeÊi da je on Bog, Ëiniti Ëuda svake vrste da bi, ako bude moguÊe, prevario Ëak i izabrane. Boæji narod neÊe naÊi sigurnost u Ëinjenju Ëuda jer Êe Sotona oponaπati Ëuda koja Êe biti uËinjena. Boæji iskuπani i provjereni narod naÊi Êe svoju silu u znaku o kojem se govori u Izlasku 31,12-18. On se treba osloniti na æivu rijeË: “Pisano je”. Ovo je jedini temelj na kojem Êe moÊi stajati bez opasnosti. (9T 16)

203

17. srpnja

Sotona oponaπa Krista — drugi dio
“Nije ni Ëudo, jer se sam sotona pretvara u an ela svjetla.” (2. KorinÊanima 11,14) Sotona priprema svoje prijevare tako da u svojem posljednjem pohodu protiv Boæjeg naroda ovaj ne moæe prepoznati da se radi zapravo o njemu. “Nije ni Ëudo, jer se sam sotona pretvara u an ela svjetla.” ... Sotona Êe uporabiti svu svoju moÊ da muËi, kuπa i zavodi Boæji narod. Onaj koji se usudio kuπati i ismijavati naπega Gospodina, onaj koji je imao silu uzeti Ga u svoje ruke i odvesti na vrh hrama, na vrlo visoku planinu, pokazat Êe svoju moÊ u najveÊoj mjeri sadaπnjem naraπtaju koji je daleko slabiji od Gospodina u pitanju mudrosti i koji gotovo niπta ne zna o njegovoj prepredenosti i snazi. Na zadivljujuÊi naËin utjecat Êe na tijela onih koji su po naravi skloni izvrπavanju njegovih zapovijedi. (MYP 51,52) On Êe se prikazivati kao Isus Krist ËineÊi silna Ëuda, tako da Êe ljudi padati pred njim klanjajuÊi mu se kao Kristu. I od nas Êe se zahtijevati da se poklonimo tom biÊu koje Êe svijet slaviti kao Krista. ©to Êemo mi raditi tada? — Kazati da nas je Krist upozorio da se Ëuvamo upravo takvog protivnika koji je Ëovjekov najgori neprijatelj iako tvrdi za sebe da je Bog. Kada Krist do e, to Êe biti u velikoj slavi i sili, praÊen tisuÊama tisuÊa i deset tisuÊa puta deset tisuÊa an ela. Kada do e, prepoznat Êemo Njegov glas. (6BC 1105,1106) Dolazi vrijeme kad Êe Sotona Ëiniti Ëuda upravo pred vaπim oËima tvrdeÊi da je on Krist, i ako niste Ëvrsto utemeljeni na Boæjoj istini, pokolebat Êete se i napustiti svoje stajaliπte. (7A BC 911) Sotona je odluËio ratovati do kraja. PojavljujuÊi se kao aneo svjetla i tvrdeÊi za sebe da je Krist, on Êe zavesti svijet. Ali njegova pobjeda bit Êe kratkog vijeka. Nikakve oluje kuπnji neÊe pomaknuti one Ëija su stopala uËvrπÊena na naËelima vjeËne istine. Oni Êe se odræati u to vrijeme gotovo sveopÊeg otpada. (6BC 1106)

204

18. srpnja

Sotonina Ëuda — prvi dio
“Jer Êe se pojaviti laæne mesije i laæni proroci te Êe Ëiniti tolike Ëudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguÊe, i same izabranike.” (Matej 24,24) Neprijatelj se priprema prevariti Ëitav svijet svojom moÊi Ëinjenja Ëudesa. On Êe se drznuti da oponaπa an ele svjetla i Isusa Krista. (2SM 96) Sve dok se njegova sila πiri, on Êe Ëiniti prava Ëuda. Pismo kaæe: “On ... varaπe one koji æive na zemlji Ëudesima za koja mu bjeπe dana vlast da ih Ëini”, i to ne samo ona koja namjerava uËiniti. Ovim se rijeËima Svetog pisma ukazuje na neπto viπe od pukih prijevara. Me utim, postoji granica preko koje Sotona ne moæe pa on ovdje poziva u pomoÊ prijevaru i krivotvori ono za πto zapravo nema moÊi da izvede. U posljednjim danima pojavit Êe se na takav naËin i navesti ljude da povjeruju kako je Krist po drugi put doπao na ovaj svijet. On Êe se doista pretvoriti u an ela svjetla. (5T 698) DoÊi Êe oponaπajuÊi Isusa Krista i ËineÊi silna Ëuda. Ljudi Êe se klanjati i oboæavati ga kao da je Isus Krist. I nama Êe biti nare eno da oboæavamo ovo biÊe koje Êe svijet veliËati kao Krista. (RH 18. prosinca 1888.) Upravo je pred nama “Ëas kuπnje koji Êe doÊi na sav svijet da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje”. (Otk 3,10) Svi kojima vjera nije Ëvrsto utemeljena na Boæjoj RijeËi bit Êe zavedeni i nadvladani. Sotona radi sa “svakovrsnim pokvarenim zavo enjem” ne bi li stekao kontrolu nad sinovima ËovjeËjim i njegove Êe se obmane stalno poveÊavati. Ali on moæe postiÊi svoj cilj samo ako ljudi dragovoljno popuste njegovim kuπnjama. Oni koji iskreno traæe poznanje istine i teæe da pokoravanjem istini oËiste svoje duπe, ËineÊi ono πto mogu u pripremi za sukob, naÊi Êe u Bogu istine sigurnu obranu. “BuduÊi da si saËuvao moju poruku o postojanosti, i ja Êu tebe saËuvati” (Otk 3,10), obeÊao je Spasitelj. On bi prije poslao sve an ele s Neba da zaπtiti svoj narod nego ostavio i jednu duπu koja se uzda u Njega da je Sotona nadvlada. (GC 560)

205

19. srpnja

Sotonina Ëuda — drugi dio
“Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru s neba spuπta na zemlju naoËigled ljudi.” (Otkrivenje 13,13) Kako se Boæji narod pribliæava opasnostima posljednjih dana, Sotona se ozbiljno savjetuje sa svojim an elima usavrπavajuÊi plan da uniπti njihovu vjeru. On vidi da su se mnoge crkve veÊ uspavale njegovom laænom silom. PrivlaËnim mudrovanjem i laænim Ëudesima on ih odræava pod svojom vlaπÊu. Zbog toga posebno nare uje svojim an elima da postave zamke onima koji Ëekaju na drugi Kristov dolazak i nastoje vrπiti sve Boæje zapovijedi. (TM 472) Mi smo upozoreni da Êe on u posljednje dane Ëiniti znakove i laæna Ëuda. Sotona Êe nastaviti s ovim Ëudima sve do svrπetka vremena kuπnje ne bi li nas uvjerio da je on an eo svjetla, a ne tame. (RH 17. studenoga 1885.) Sotona Êe pokuπati prevariti ako je moguÊe i izabrane. Tvrdit Êe da je Krist pretvarajuÊi se da je veliki misionar-lijeËnik. UËinit Êe da i oganj si e s neba naoËigled ljudi ne bi li dokazao da je Bog. (MM 87,88) Svijet Êe zarobiti laæna avolska Ëuda i on Êe uËiniti da vatra si e s neba pred ljudima. On Êe Ëiniti Ëuda, a ova zadivljujuÊa sila koja Ëini Ëuda proπirit Êe se po svijetu. (2SM 51) Neki Êe doÊi u kuπnju da prihvate ova Ëuda kao da dolaze od Boga. Bolesni Êe biti iscijeljeni u naπoj prisutnosti, pred nama Êe se doga ati Ëuda. Jesmo li spremni oduprijeti se kuπnji koja nas Ëeka kad Sotonina laæna Ëuda budu potpunije otkrivena? Zar neÊe mnoge duπe biti prevarene? BuduÊi da su se udaljili od jasnih uredaba i zapovijedi Boæjih i povjerovali bajkama, mnogi Êe biti skloni prihvatiti ova laæna Ëuda. Mi se trebamo sada svi naoruæati za borbu u koju Êemo uskoro biti uvuËeni. Vjera u Boæju rijeË, koju trebamo s molitvom prouËavati i provoditi u æivot, bit Êe naπ πtit protiv Sotonine moÊi i pomoÊi Êe nam da pobijedimo Kristovom krvlju. (1T 302)

206

20. srpnja

Boæji narod na kuπnji
“Mnogi Êe mi u onaj dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’ Tada Êu im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!”’ (Matej 7,22.23) Nema potrebe da budemo prevareni. Uskoro Êe se odigrati Ëudesni prizori s kojima Êe Sotona biti usko povezan. Boæja rijeË objavljuje da Êe Sotona Ëiniti Ëuda. On Êe Ëiniti da se ljudi razbole, a onda Êe iznenada ukloniti od njih svoju avolsku silu. Tada Êe oni biti proglaπeni zdravima. Ova toboænja iscjeljenja stavit Êe adventiste sedmog dana na kuπnju. Mnogi koji su imali veliko svjetlo neÊe uspjeti hoditi u njemu jer nisu postali jedno s Kristom. (2SM 53) Vidjela sam naπ narod u velikoj tjeskobi, plaËu i molitvi za sigurna Boæja obeÊanja, dok su bezboænici bili svuda oko nas rugajuÊi nam se i prijeteÊi nam da Êe nas uniπtiti. Ismijavali su naπu nemoÊ, πto nas je u malom broju, podrugivali nam se smiπljenim rijeËima koje su duboko vrije ale. Optuæivali su nas πto smo zauzeli nezavisan poloæaj u odnosu na cio ostali svijet. Obustavili su nam opskrbu tako da nismo mogli ni kupovati ni prodavati i ukazivali na naπe siromaπtvo i jadne uvjete. Nisu vidjeli kako bismo mi mogli æivjeti bez svijeta; zavisni smo od svijeta pa se moramo pokoriti obiËajima, praksi i svjetovnim zakonima ili iziÊi iz njega. Sva zbivanja grubo opovrgavaju da smo mi jedini narod na svijetu kojima je Gospodin ukazao Ëast. Oni izjavljuju da imaju istinu, Ëine Ëuda, an eli s Neba razgovaraju i hodaju s njima, da oni posjeduju veliku silu, a znaci i Ëuda dogaaju se u njihovoj sredini. To je Milenij koji su oni tako dugo oËekivali. Cijeli svijet se preobratio i uskladio sa zakonom o nedjelji. Ove sitne i slabe ljudske duπe ustale su u obranu zemaljskih i Boæjih zakona tvrdeÊi da su jedino oni na Zemlji u pravu. (Letter 6, 1884.) Boæji narod neÊe naÊi sigurnost u Ëinjenju Ëuda jer Êe Sotona oponaπati bilo koje Ëudo koje Êe biti uËinjeno ... On treba zauzeti Ëvrst stav zasnovan na æivoj RijeËi — “Pisano je”. (2SM 55) 207

21. srpnja

Nadnaravni prizori
“Bit Êe velikih potresa zemlje, a u raznim mjestima bit Êe kuge i gladi. Bit Êe strahovitih pojava i na nebu velikih znakova.” (Luka 21,11) Kako se budemo pribliæavali svrπetku vremena, bit Êe sve viπe izvanjskog oËitovanja neznaboæaËke moÊi. Poganska boæanstva pokazivat Êe svoju neobiËnu silu i pojavljivat Êe se pred gradovima svijeta. Neπto od toga veÊ se poËelo ispunjavati. (TM 117,118) Spasiteljevo proroËanstvo o sudovima koji Êe zadesiti Jeruzalem ima i drugo ispunjenje, prema kome je ovo pustoπenje samo blijeda slika. U sudbini izabranog grada moæemo vidjeti sudbinu Ëitavog svijeta koji je odbacio Boæju milost i pogazio Njegov Zakon. (GC 36) NajavljujuÊi nesreÊu i propast, pojavili su se znakovi i Ëudesa. Nad Hramom i ærtvenikom usred noÊi pojavila se nadnaravna svjetlost. Pri zalasku sunca, na oblacima su bila prikazana bojna kola i vojnici koji se pripremaju za bitku. (GC 29) Proπlog petka ujutro (24. kolovoza 1906.), baπ prije nego πto sam se probudila, bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. Izgledalo je da se budim iz sna, ali ne u svojem domu. S prozora sam mogla vidjeti straπan poæar. Velike vatrene lopte padale su na kuÊe, a vatrene strijele letjele su u svim smjerovima. NemoguÊe je bilo ustanoviti je li vatra ugaπena, a mnoga su mjesta bila uniπtena. Strah ljudi bio je neopisiv. (Ev 29) Uskoro Êe se na nebu pojaviti straπni nadnaravni prizori, znak moÊi demona da Ëine Ëuda. –avolski Êe duhovi otiÊi kraljevima cijeloga svijeta da ih utvrde u obmani i potaknu kako bi se udruæili sa Sotonom u njegovoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavine. Ovim Êe putem vladari i podanici biti podjednako prevareni. Pojavit Êe se osobe, pretvarajuÊi se da su Krist, i zahtijevati titule i πtovanje koje pripada Otkupitelju svijeta. One Êe izvesti neobiËna Ëuda lijeËenja i tvrditi da s Neba imaju otkrivenja koja se suprote svjedoËanstvu Svetoga pisma. (GC 624)

208

22. srpnja

Boæji peËat i æig Zvijeri
“Pohrani ovo svjedoËanstvo, zapeËati ovu objavu me u uËenicima svojim.” (Izaija 8,16) Prije svrπetka vremena kuπnje æivi pravednici dobit Êe Boæji peËat. (1SM 66) Boæji znak ili peËat otkriva se u poπtovanju sedmog dana — subote, Gospodnjeg spomenika stvaranja. ... Suprotnost njemu je æig Zvijeri — poπtovanje prvog dana tjedna. (8T 117) Svetkovanje nedjelje joπ nije æig Zvijeri i neÊe biti dok ne stupi na snagu proglas kojim Êe ljudi biti primoravani da slave tu idolsku subotu. DoÊi Êe vrijeme kad Êe taj dan biti kamen kuπnje, ali to vrijeme joπ nije doπlo. (7BC 977) Nitko joπ nije primio æig Zvijeri. Vrijeme kuπnje joπ nije nastupilo. Iskrenih krπÊana ima u svakoj crkvi, ne izuzimajuÊi ni RimokatoliËku. Nitko neÊe biti osu en dok ne primi svjetlo i ne uvidi obveze iz Ëetvrte zapovijedi. Ali kad izi e naredba koja Êe nametati laæni dan odmora i kad glasna vika treÊeg an ela upozori ljude da se ne poklone Zvijeri i njezinom kipu, tada Êe biti povuËena jasna crta izme u laæi i istine. Tada Êe oni koji i dalje budu grijeπili primiti æig Zvijeri. (Ev 234,235) Ako ste primili svjetlo koje istiËe dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi i pokazuje da u Boæjoj rijeËi nema osnove za svetkovanje nedjelje, a ipak se dræite laænog dana odmora odbijajuÊi svetkovati subotu koju Bog naziva “moj sveti dan”, primit Êete æig Zvijeri. Kada Êe se to zbiti? Kad posluπate naredbu koja zapovijeda da u nedjelju ne radite i da se tada molite Bogu, iako znate da Biblija nijednom rijeËju ne spominje nedjelju drugaËije nego kao obiËan radni dan, vi primate æig Zvijeri, a odbacujete Boæji peËat. (Ev 235) Uskoro Êe svako Boæje dijete dobiti Njegov peËat. O, kad bi mogao biti stavljen na naπa Ëela! Tko moæe podnijeti pomisao da Êe ga an eo zaobiÊi kad bude iπao i zapeËaÊivao Boæje sluge na njihovim Ëelima? (RH 28. svibnja 1889.)

209

23. srpnja

ZapeËaÊenje i kasna kiπa
“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosi ovaj peËat: ‘Gospodin pozna svoje’ i: ‘Neka se odijeli od zloÊe svaki koji zaziva ime Gospodnje!”’ (2. Timoteju 2,19) Prije nego πto se zavrπi djelo i dovrπi zapeËaÊivanje Boæjeg naroda, na nas Êe biti izliven Boæji Duh. Me u nama Êe biti nebeski an eli. (1SM 111) Naπ nebeski Otac ne postavlja pred nas zahtjeve koje ne moæemo izvrπiti. On æeli da Njegov narod ozbiljno radi na tome da ostvari Njegovu namjeru. Oni trebaju moliti za silu, oËekivati je i primiti da bi mogli rasti kao muπkarci i æene do pune visine rasta Isusa Krista. Ne njeguju svi Ëlanovi Crkve osobnu poboænost. Stoga oni ne razumiju koja je njihova odgovornost. Ne shvaÊaju da je njihova prednost i duænost da dostignu visoko mjerilo krπÊanskog savrπenstva. ... Radujemo li se mi kasnoj kiπi oËekujuÊi s povjerenjem bolje dane, kada Êe Crkva biti darivana silom odozgo i pripremljena za rad? Kasna kiπa nikada neÊe osvjeæiti niti okrijepiti ravnoduπne koji ne koriste silu koju im je Bog dao. Nama je doista potrebno Ëisto, æivotodavno ozraËje koje njeguje i krijepi duhovni æivot. Potrebna nam je veÊa revnost. Uzviπena poruka koja nam je dana, svijetu trebamo objaviti s veÊim æarom, Ëak sa snagom koja Êe utjecati na nevjernike da vide da s nama radi Najuzviπeniji, da je On izvor naπeg djelovanja i snage. ... Koristite li sve svoje snage u naporu da dovedete izgubljene ovce natrag u tor? Postoje milijuni onih koji su u neznanju i koji bi trebali biti upozoreni. Molite se kao πto se nikada prije niste molili za snagu koju daje Krist. Molite se da vas Njegov Duh nadahne i ispuni æeljom da spasite one koji ginu. Neka se Nebu uzdiæe molitva: “Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!” (Psalam 67,1.2) (IHP 338)

210

24. srpnja

Ostatak i zapeËaÊenje
“An eo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?”’ (Zaharija 3,2) Crkva ostatka naÊi Êe se pred velikom kuπnjom i agonijom. Oni koji vrπe Boæje zapovijedi i imaju vjeru Isusovu, osjetit Êe gnjev Zmaja i njegovih vojski. Sotona smatra da su ljudi koji æive na svijetu njegovi podanici. On je zadobio vlast nad otpalim crkvama. Ali tu je mala skupina onih koji odolijevaju njegovoj nadmoÊi. Kad bi ih mogao zbrisati s lica Zemlje, njegova bi radost bila potpuna. Kao πto je utjecao na neznaboæaËke narode da uniπte Izrael, tako Êe i u bliskoj buduÊnosti pokrenuti zemaljske sile da uniπte Boæji narod. Od svih Êe se zahtijevati posluπnost ljudskim zapovijedima kako bi se prekrπio boæanski Zakon. Oni koji ostanu vjerni Bogu i duænosti, bit Êe izloæeni prijetnjama, optuæivani i proganjani. Izdavat Êe ih “roditelji, braÊa, ro aci i prijatelji”. Njihova jedina nada je u Boæjoj milosti, a jedina obrana bit Êe molitva. Kao πto se Joπua molio pred An elom, tako Êe i Crkva ostatka, slomljenog srca i s iskrenom vjerom, moliti za oprost i oslobo enje Isusa, svojeg Branitelja. ... Sotona iznosi pred Boga optuæbe protiv njih izjavljujuÊi da su oni zbog svojih grijeha proigrali boæansku zaπtitu i tvrdeÊi da ih on ima pravo uniπtiti buduÊi da su greπnici. ... Me utim, Kristovi sljedbenici, iako su grijeπili, nisu dopustili da zlo njima zavlada. Ostavili su svoje grijehe i traæili Gospodina u poniznosti i skruπenosti, a boæanski Branitelj moli se u njihovu korist. ... Boæji narod uzdiπe i plaËe zbog gadosti koje se Ëine na Zemlji. Sa suzama u oËima on upozorava greπnike na opasnost od gaæenja boæanskog Zakona i s neizrecivom tugom u poniznosti stoji pred Gospodinom zbog svojih grijeha. Greπnici se rugaju njegovoj tuzi, ismijavaju njegove ozbiljne molbe i s prijezirom gledaju na ono πto smatraju njegovom slaboπÊu. Ali muËenje i poniæavanje Boæjeg naroda nepogreπivo je svjedoËanstvo da on iznova dobiva snagu i plemenitost karaktera koji je izgubio kao posljedica grijeha. ... Dok je Sotona iznosio svoje optuæbe, nevidljivi sveti an eli prolazili su gore-dolje, tamo-amo, stavljajuÊi na njega peËat æivoga Boga. (RH 9. sijeËnja 1908.) 211

25. srpnja

Svi narodi slijede ameriËko vodstvo
“Zato, Ëim zaËuπe zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciπe se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajuÊi se zlatnome kipu πto ga podiæe kralj Nabukodonozor.” (Daniel 3,7) Povijest Êe se ponoviti. Laæna religija bit Êe uzviπena. Prvi dan tjedna, obiËan radni dan koji nikada nije bio posveÊen, bit Êe uzdignut kao nekada babilonski kip. Svim narodima, jezicima i plemenima bit Êe zapovje eno da oboæavaju ovu laænu subotu. Ovo je Sotonin plan da bi omalovaæio dan koji je sam Bog proglasio svetim i ostavio ga svijetu kao spomenik stvaranja. Proglas o prisilnom svetkovanju ovog dana proπirit Êe se po svem svijetu. (7BC 976) Kada se Amerika, zemlja vjerske slobode, ujedini s papinstvom da prisiljava i vrπi pritisak na ljude da odaju Ëast laænoj suboti, stanovnici svih dræava na zemaljskoj kugli bit Êe prisiljavani da slijede njezin primjer. (6T 18) Drugi narodi slijedit Êe primjer Sjedinjenih Dræava. Iako one u svemu tome prednjaËe, ista kriza doÊi Êe na naπe vjernike u svim dijelovima svijeta. (6T 395) Narodi Êe se kretati k svojem srediπtu. Pristanak neÊe dati samo oni koji istiËu jedino Boæji kriterij pravednosti, jedini siguran ispit karaktera. Svi koji se ne budu htjeli pokoriti uredbi dræavnih parlamenata i zakonima koji uzvisuju subotu koju je uspostavio Ëovjek grijeha da bi obezvrijedio Boæji sveti dan, osjetit Êe ne samo tiransku silu samog pape, veÊ i protestantskog svijeta, ikone Zvijeri. (2SM 380) Vrijeme nevolje koje oËekuje Boæji narod zahtijevat Êe nepokolebljivu vjeru. Njegova djeca morat Êe pokazati da je jedino On dostojan slavljenja i da ih nikakve okolnosti, pa Ëak ni smrtna opasnost, ne mogu navesti da daju i najmanji ustupak laænom bogoπtovlju. Za vjerna Êe srca naredbe greπnih, smrtnih ljudi biti potpuno nevaæne ukoliko se one suprote RijeËi vjeËnoga Boga. Istina Êe biti uzdignuta i po cijenu tamnice, progonstva ili smrti. (PK 512,513)

212

26. srpnja

PoËetak kraja
“Ovako govori Jahve: Jedna nesreÊa, evo, dolazi! Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!” (Ezekiel 7,5.6) ZastraπujuÊe je stanje u kome Êe se svijet naÊi. Zemaljske snage, udruæene u ratu protiv Boæjih zapovijedi, objavit Êe da se “svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slobodni i robovi” (Otk 13,16) moraju pokoriti crkvenim obiËajima svetkujuÊi laænu subotu. Tko se ne bude htio pokoriti, bit Êe izloæen gra anskim kaznama, a na kraju Êe biti objavljeno da zasluæuje smrt. S druge strane, Boæji Zakon koji nalaæe poπtovanje Stvoriteljeva dana odmora, zahtijeva posluπnost i prijeti srdæbom protiv svih koji krπe njegove propise. Kad se ovo bude jasno iznijelo ljudima, tko god bude gazio Boæji Zakon da bi posluπao ljudske naredbe, primit Êe æig Zvijeri; on prima znak odanosti sili koju je odluËio sluπati namjesto Boga. ... Subota Êe biti veliki ispit vjernosti, jer je toËka istine posebno izloæena napadima. Kad za ljude do e posljednji ispit, onda Êe biti povuËena graniËna crta izme u onih koji sluæe Bogu i onih koji Mu ne sluæe. Dok Êe svetkovanje laæne subote sukladno dræavnim zakonima, suprotno Ëetvrtoj zapovijedi, biti priznanje vjernosti sili koja se protivi Bogu, svetkovanje prave subote je, u posluπnosti Boæjem Zakonu, dokaz vjernosti Stvoritelju. Dok Êe jedni primanjem znaka pokornosti zemaljskim vlastima primiti æig Zvijeri, drugi Êe izborom znaka vjernosti boæanskom autoritetu primiti Boæji peËat. Dosad su navjestitelje istina poruke treÊeg an ela Ëesto smatrali paniËarima. ... Ali dok se naπiroko raspravlja o pitanju prisilnog svetkovanja nedjelje, zamjetno je primicanje doga aja u Ëije se ostvarenje dugo nije vjerovalo i sumnjalo, pa Êe poruka treÊeg an ela imati uËinak koji ranije nije mogla imati. (GC 604—606)

213

27. srpnja

Propast naroda prati njegovo otpadniπtvo
“Oskvrnjena je zemlja pod æiteljima svojim, jer prestupiπe Zakon, pogaziπe odredbu, Savez vjeËni razvrgoπe.” (Izaija 24,5) Narod Sjedinjenih Dræava je privilegiran narod, ali kada ograniËi vjersku slobodu, odrekne se protestantizma i dade potporu papinstvu, mjera njegove krivnje bit Êe puna, a “otpadniπtvo naroda” bit Êe zabiljeæeno u nebeskim knjigama. Posljedica ovog otpada bit Êe propast nacije. (RH 2. svibnja 1893.) Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u krπenju Boæjeg zakona naπa nacija potpuno Êe se odreÊi pravde. Kad protestantizam pruæi preko ponora ruku rimskoj sili, kada preko bezdana pruæi ruku spiritizmu, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naπa zemlja odbaci sva ustavna naËela svoje protestantske i republikanske vlasti, kad omoguÊi πirenje papinskih zabluda i obmana, tada znamo da je doπlo vrijeme za Ëudotvorno djelovanje Sotone i da je kraj blizu. (5T 451) Sotona se s pomoÊu spiritizma pojavljuje kao dobroËinitelj ljudskog roda; lijeËi bolesti ljudi i tvrdi da donosi novi i uzviπeniji sustav religije; a istodobno radi na ruπenju. ... PredstavljajuÊi se sinovima ljudskim kao veliki lijeËnik koji moæe izlijeËiti sve njihove bolesti, on Êe donijeti bolest i nesreÊu, dok gusto napuËeni gradovi ne budu pretvoreni u ruπevine i pustoπ. ... I tada Êe veliki varalica uvjeriti ljude da su uzroËnici ovih zala oni koji sluæe Bogu. (GC 589,590) ©to se ljudi viπe udaljavaju od Boga, Sotoni je dopuπtena veÊa vlast nad neposluπnom djecom. On dovodi do uniπtenja me u ljudima. NesreÊe se doga aju i na kopnu i na moru. Poæari i poplave uniπtavaju imovinu i æivote. Sotona se odluËuje obraËunati s onima koji se odbijaju klanjati kipu koji je uspostavio. Njegovi podanici pokazuju na adventiste sedmoga dana kao na uzrok njihovih nevolja. “Ovi ljudi ne poπtuju zakon”, kaæu oni. “Oni oskvrnjuju subotu. Kada bi bili natjerani da poπtuju zakon o nedjelji, prestali bi ovi straπni sudovi.” (RH 6. srpnja 1901.) 214

28. srpnja

Svijet protiv Boæjeg naroda
“Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje 12,17) Naπe se vjerniπtvo smatra odviπe beznaËajnim da bi bilo vrijedno spomena, ali sve Êe se promijeniti. Danas krπÊanski svijet stvara pokrete koji Êe neizbjeæno istaknuti ljude koji dræe Zakon. (5T 546) Cijeli svijet Êe postati neprijateljski raspoloæen prema adventistima sedmog dana zato πto ne budu htjeli odati poπtovanje papinstvu svetkujuÊi nedjelju, tu ustanovu sile antikrista. Sotonina je namjera da ih zbriπe s lica zemlje kako se njegova nadmoÊ nad svijetom ne bi mogla osporiti. (TM 37) Svaki stav istine koji zastupaju naπi ljudi moÊi Êe se obraniti od kritike najjaËih umova. NajveÊi svjetski ljudi doÊi Êe u dodir s istinom i zato svako svoje stajaliπte kritiËki ispitajmo i provjerimo na temelju Svetog pisma. Zasad se Ëini da nas nitko ne primjeÊuje, ali neÊe uvijek biti tako. Odre ena zbivanja izbacit Êe nas u prvi plan, i kada bi povjesniËarima i velikim ljudima svijeta poπlo za rukom da razbiju naπu istinu, oni bi to i uËinili. Mi moramo, svatko za sebe, znati πto je istina i biti spremni da damo razlog svoje nade, krotko, ponizno, u Kristovom duhu a ne u oholoj, ponositoj samouvjerenosti. Pribliæavamo se vremenu kada Êe svatko stajati za sebe i davati razlog svoje vjere. (Ev 69) Bit Êemo napadani u svakoj toËki, iskuπavani do krajnjih granica. Mi se ne æelimo dræati naπe vjere samo zato πto smo je primili od naπih otaca. Takva vjera neÊe izdræati straπan ispit koji je pred nama. Mi æelimo znati zaπto smo adventisti sedmoga dana i koji je pravi razlog da smo se odvojili od svijeta kao drugaËiji narod ... Sile tame otvorit Êe svoju paljbu na nas i svi koji su ravnoduπni i bezbriæni, koji temelje svoje sklonosti na zemaljskom blagu i koji ne æele razumjeti Boæje djelovanje, bit Êe njihove ærtve. Ne moÊ, veÊ poznavanje istine koja je u Isusu, uËinit Êe nas Ëvrstima; i s tom istinom jedan Êe moÊi otjerati njih tisuÊu, a dvoje natjerati deset tisuÊa da uzmaknu. (RH 29. travnja 1884.) 215

29. srpnja

An eo iz Otkrivenja 18
“Poslije toga opazih nekoga drugog an ela gdje silazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja.” (Otkrivenje 18,1) Uskoro Êe se ispuniti proroËanstva iz 18. poglavlja Otkrivenja. Tijekom objavljivanja treÊe an eoske vijesti, “drugi an eo” treba siÊi s Neba; “imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli od njegova sjaja”. Duh Gospodnji Êe tako milostivo blagosloviti posveÊena ljudska oru a da Êe muπkarci, æene i djeca otvoriti svoja usta u slavu i hvalu puneÊi Zemlju spoznajom o Bogu i Njegovom nenadmaπnom slavom kao πto vode pokrivaju more. Oni koji su odræali svoje povjerenje od poËetka do kraja bit Êe probu eni u vrijeme kad Êe se s velikom silom objavljivati treÊa an eoska vijest. Za vrijeme glasne vike, Crkva, potpomognuta ProvidnoπÊu i posredovanjem njezinog uzviπenog Gospodina, πirit Êe spoznaju spasenja tako obilato da Êe svjetlo obasjati svaki grad i mjesto. Zemlja Êe biti ispunjena poznavanjem nauka o spasenju. Duh Boæji koji obnavlja tako Êe bogato okruniti uspjehom aktivne podanike da Êe svjetlo istine za sadaπnje vrijeme svuda svijetliti. (RH 13. listopada 1904.) U ovo vrijeme treba se dogoditi Ëitav niz doga aja koji Êe otkriti da je Bog Gospodar situacije. Istina Êe biti objavljivana jasnim jezikom s nepogreπivom toËnoπÊu. Kao narod, mi moramo pripremiti put Gospodnji pod vodstvom Svetoga Duha. Evan elje treba objavljivati u njegovoj ËistoÊi. Potok æive vode treba produbiti i proπiriti svoj tok. U svim poljima, blizu i daleko, ljudi Êe biti pozvani od pluga i zanimanja koja zaokupljaju njihov um i poduËavat Êe ih iskusni ljudi. Kad nauËe aktivno raditi, objavljivat Êe istinu sa silom. Najdivnijim djelima boæanske Providnosti, planine teπkoÊa bit Êe premjeπtene i baËene u more. »ut Êe se i razumjeti poruka koja toliko znaËi stanovnicima Zemlje. Ljudi Êe znati πto je istina. Djelo Êe napredovati sve viπe dok cijela Zemlja ne bude upozorena, a onda Êe doÊi kraj. (RH 5. srpnja 1906.)

216

30. srpnja

Rana i kasna kiπa
“Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kiπu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kiπu, jesensku i proljetnu kiπu kao nekoÊ.” (Joel 2,23) U crkvama treba doÊi do veliËanstvenog oËitovanja Boæje sile, ali to neÊe pokrenuti one koji se nisu ponizili pred Gospodinom i otvorili vrata svojih srca priznanjem i pokajanjem. U oËitovanju te sile koja osvjetljava Zemlju Boæjom slavom oni Êe vidjeti samo neπto πto Êe u njihovom sljepilu izgledati opasno, neπto πto Êe ih uplaπiti te Êe se povezati jedni s drugima da bi se obranili. Oni Êe se protiviti radu zato πto Gospodin ne djeluje u skladu s njihovim zamislima i oËekivanjima. “Pa”, reÊi Êe, “zar mi ne bismo trebali prepoznati Boæji Duh kad smo toliko mnogo godina proveli u radu?” Razlog je πto nisu odgovorili na upozorenja, preklinjanja i Boæje poruke, veÊ su uporno govorili: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba.” Talenti ni dugogodiπnje iskustvo neÊe ljude uËiniti kanalima svjetla sve dok se ne izloæe svijetlim zrakama Sunca Pravde i ne budu pozvani, izabrani i pripremljeni darom Svetoga Duha. Kada se ljudi koji upravljaju svetim stvarima pokore moÊnoj ruci Boga, Gospodin Êe ih podiÊi. On Êe ih uËiniti oπtroumnima, ljudima bogatim miloπÊu Njegovog Duha. Njihove jake, sebiËne crte karaktera i njihova nepopustljivost vidjet Êe se u svjetlu koja sja iz Svjetla svijeta. “Ako se ne obratiπ, doÊi Êu k tebi i ukloniti tvoj svijeÊnjak s njegova poloæaja.” Ako traæite Gospodina svim svojim srcem, pronaÊi Êete Ga. (RH Extra 23. prosinca 1890.) Ne smije se odbijati milost koja je prikazana kasnom kiπom. Samo oni koji æive u svjetlu, primit Êe joπ veÊe svjetlo. Sve dok svakodnevno ne budemo napredovali u pokazivanju djelotvornih krπÊanskih vrlina svojim primjerom, mi neÊemo prepoznati objavu Svetoga Duha u kasnoj kiπi. On se moæe izlijevati na srca svuda oko nas, ali mi ga neÊemo prepoznati niti Êemo ga primiti. (TM 507)

217

31. srpnja

Krajnje je vrijeme da se probudimo!
“Ovo Ëinite jer znate vrijeme (u kojemu æivimo). VeÊ je naime Ëas da se probudite od sna, jer je sada naπe spasenje bliæe nego kad smo prigrlili vjeru. NoÊ je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oruæje svjetla!” (Rimljanima 13,11.12) Velika borba bliæi se kraju. Svi izvjeπtaji o nesreÊama na moru ili kopnu svjedoËe o Ëinjenici da je kraj svega blizu. Ratovi i glasovi o ratovima to objavljuju. Postoji li ijedan krπÊanin Ëije bilo ne kuca bræe dok oËekuje velike doga aje koji se zbivaju pred nama? Gospodin dolazi. VeÊ Ëujemo Boæje korake koji se pribliæavaju. (HC 346) Ne bismo smjeli dopustiti da ova svijest o blizini Kristovog dolaska izgubi svoju snagu a mi postanemo nehajni, nepaæljivi i padnemo u drijemeæ — u neosjetljivost i ravnoduπnost prema stvarnosti. Dok drijemamo, nalazimo se u nestvarnom svijetu i neosjetljivi smo za stvari koje se doga aju oko nas. ... Ima onih koji imaju æarko svjetlo istine πto sjaji svuda oko njih, pa ipak su neosjetljivi na njega. Neprijatelj ih je zaËarao dræeÊi ih pod ljuπturom svoje Ëarobne moÊi. Oni nisu spremni za veliki dan koji Êe uskoro doÊi na naπ svijet. »ini se da su potpuno neosjetljivi za vjersku istinu. Zar nema bar mladih koji su budni? Oni koji vide da se pribliæava noÊ, a nakon nje jutro, trebali bi raditi neumorno i energiËno da probude svoje prijatelje koji spavaju. Ako oni ne osjeÊaju opasnost koja im prijeti, molite se za njih i pokaæite im svojim vlastitim æivotom i karakterom da vjerujete da Êe Krist uskoro doÊi. ... Brzo smanjivanje vremenskog razmaka izme u nas i vjeËnosti trebalo bi nas uozbiljiti. Sa svakim danom koji pro e ostaje nam jedan dan manje da zavrπimo svoj rad na usavrπavanju karaktera. ... Velik broj ljudi je uspavan; mnogi troπe dragocjene trenutke u bezbriænoj ravnoduπnosti kao da se ne nalaze na samom rubu vjeËnosti. Oni koji doista vjeruju moraju biti trijezni, budni, ozbiljni, marljivi i moraju bdjeti s molitvom. ... Dragi mladi, da li vaπe svjetiljke sjaje i gore? (HC 346)

218

1. kolovoza

“U ovo vrijeme kuπnje”
“Uistinu veli: ‘Usliπah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!” (2. KorinÊanima 6,2) Mi vjerujemo ne sumnjajuÊi da Krist uskoro dolazi. To za nas nije bajka niti smo ikada sumnjali da su doktrine koje danas dræimo sadaπnja istina i da smo blizu suda. Spremamo se za susret s Onim koji se treba pojaviti na nebeskim oblacima praÊen svetim an elima da konaËno vjernima i pravednima udijeli besmrtnost. Kada On do e, neÊe nas Ëistiti od naπih grijeha, otklanjati mane iz naπeg karaktera ili nas lijeËiti od slabosti naπeg temperamenta i sklonosti. Ovaj posao bit Êe izvrπen u potpunosti prije tog vremena. Kada Gospodin do e, oni koji su sveti bit Êe i dalje sveti. Oni koji su saËuvali svoje tijelo i duh u svetosti, posveÊenju i slavi, tada Êe prijeÊi u besmrtnost. Ali oni koji su nevjerni, neposveÊeni i neËisti, takvi Êe i ostati zauvijek. Nikakvo djelo tada neÊe biti uËinjeno za njih da otkloni njihove mane i dade im sveti karakter. Onaj koji Ëisti, viπe ne sjedi i ne vrπi svoje djelo oËiπÊenja, otklanjanja njihovih grijeha i njihove pokvarenosti. Sve to treba biti uËinjeno u ovo vrijeme kuπnje. Ovaj posao treba biti izvrπen za nas sada. Mi prihvaÊamo Boæju istinu razliËitim sposobnostima i kada do emo pod utjecaj te istine, u nama Êe se izvrπiti djelo koje je potrebno da nam dade moralnu spremnost za kraljevstvo slave i zajednicu s nebeskim an elima. Sada smo u Boæjoj radionici. Mnogi od nas su grubo kamenje iz kamenoloma. Ali kada se oslonimo na Boæju istinu, njezin utjecaj Êe djelovati na nas. Ona nas podiæe i otklanja od nas svako nesavrπenstvo i grijeh bilo koje vrste. Tako se pripremamo da ugledamo Kralja u Njegovoj ljepoti i konaËno se ujedinimo s Ëistim, nebeskim an elima u kraljevstvu slave. To djelo treba biti obavljeno za nas ovdje, ovdje se naπe tijelo i duh treba pripremiti za besmrtnost. (2T 355,356)

219

2. kolovoza

Sræ karaktera
“Mi se ne hvalimo preko mjere — plodovima tu eg truda. Ali se nadamo da Êemo s napretkom vaπe vjere sve viπe i viπe rasti me u vama, veÊ prema veliËini naπega podruËja.” (2. KorinÊanima 10,15) Trebali biste se dræati podalje od Sotoninog zaËaranog podruËja i ne dopustiti svojem umu da zastrani od privræenosti Bogu. U Kristu Êete biti sretni i u Njemu moæete steÊi naviku samokontrole. »ak se i vaπe misli moraju podËiniti Boæjoj volji, a vaπi osjeÊaji trebaju biti pod kontrolom razuma i vjere. Maπta vam nije dana da joj dopustite da ide svojim putem bez ikakvog pokuπaja obuzdavanja ili stege. Ako su misli pogreπne, i osjeÊaji Êe biti pogreπni, a misli i osjeÊaji zajedno Ëine karakter. ... Ukoliko se prepuπtate svojim dojmovima i dopuπtate mislima da lutaju u labirintu sumnje i kolebanja, bit Êete me u najnesretnijim smrtnicima. ... Draga sestro F., ti imaπ bolesnu maπtu i sramotiπ Boga dopuπtajuÊi svojim osjeÊajima da imaju potpunu kontrolu nad tvojim razumom i prosu ivanjem. Imaπ Ëvrstu volju, πto uzrokuje da se um opire tijelu izazivajuÊi poremeÊaj cirkulacije i navalu krvi u odre ene organe. Ti ærtvujeπ svoje zdravlje svojim osjeÊajima. Grijeπiπ i ako ne ispraviπ tu pogreπku, neÊeπ zavrπiti samo sa svojom uniπtenom sreÊom. Ti Ëiniπ πtetu ne samo sebi, veÊ i drugim Ëlanovima svoje obitelji. ... Dopustila si svojoj maπti da upravlja razumom. Kad ne bi imala moÊ nad svojim osjeÊajima, ovo ne bi bio grijeh, a ovako neÊeπ imati opravdanja πto si se predala neprijatelju. Tvoja volja treba biti posveÊena i podËinjena Bogu, umjesto da Mu se protiviπ. ... »ovjek se nalazi u svijetu tuge, brige i zbunjenosti. Ovdje je postavljen da bude kuπan i provjeravan kao πto su bili Adam i Eva, kako bi mogao razviti ispravan karakter i donijeti harmoniju umjesto nesklada i zbunjenosti. Ima mnogo toga πto trebamo uËiniti a od presudnog je znaËenja. ... Ali ima i mnogo toga u Ëemu moæemo uæivati. Po Kristu smo dovedeni u vezu s Bogom. Njegova milost trajno nas obvezuje; osjeÊajuÊi se nedostojnima Njegovih darova, trebamo cijeniti i one najmanje. (5T 310,311)

220

3. kolovoza

Karakter i vrijednost duπe
“»emu spominjat prozirac, koralje, bolje je steÊi Mudrost no biserje.” (Job 28,18) Jedino blago koje Êemo ponijeti s ovog svijeta na onaj drugi jest karakter oblikovan prema boæanskom obliËju. Oni koji sluπaju Kristove upute u ovom svijetu, ponijet Êe sa sobom sve boæansko obrazovanje u nebeske stanove. A na Nebu Êemo ga nastaviti joπ viπe usavrπavati. ... Umna sposobnost i nadarenost ne Ëine karakter jer ove osobine obiËno posjeduju oni koji su u potpunoj suprotnosti prema dobrom karakteru. Karakter ne Ëini ni ugled. Istinski karakter je svojstvo duπe koje se otkriva u ponaπanju. Dobar karakter je kapital mnogo veÊe vrijednosti od zlata ili srebra. Na njega ne utjeËu panika na burzi i padovi. Onog dana kad zemaljska dobra budu zbrisana, on Êe donijeti bogat dobitak. NeporoËnost, Ëvrstina i postojanost kvalitete su koje bi svatko trebao ozbiljno traæiti i njegovati. One daju onome tko ih posjeduje neodoljivu silu — silu koji ga Ëini snaænim da Ëini dobro, odluËnim da se odupre zlu i jakim da podnese nevolje. Snaga karaktera sastoji se od dvojega: moÊi volje i moÊi samokontrole. Mnogi mladi brkaju snaæne, neukroÊene strasti s Ëvrstinom karaktera, a istina je da je onaj kime gospodare njegove strasti slabiÊ. Prava veliËina i plemenitost mjeri se njegovom moÊi da svlada svoje osjeÊaje, a ne da moÊ njegovih osjeÊaja svlada i podËini njega. NajjaËi Ëovjek je onaj koji, iako osjetljiv na nepravdu, obuzdava strasti i opraπta svojim neprijateljima. Kad bi se kod mladih posjedovanje dobrog karaktera i prijateljske naravi smatralo jednako vaænim kao i oponaπanje svjetovne mode u oblaËenju i ponaπanju, tamo gdje je danas jedan, vidjeli bismo na stotine mladih koji se penju stepenicama aktivnog æivota spremni da vrπe plemenit utjecaj na druπtvo. (CG 161,162)

221

4. kolovoza

Krist — naπ PomoÊnik i Otkupitelj
“Jer kao πto su nepokornoπÊu jednoga Ëovjeka svi postali greπnici, tako Êe i pokornoπÊu jednoga svi postati pravednici.” (Rimljanima 5,19) Nakon πto je Ëovjek pao i nije mogao nadvladati Sotonu svojom ljudskom snagom, Krist je doπao iz kraljevskih dvorova na Nebu da bi mu pomogao svojom ljudskom i boæanskom snagom. Krist je znao da se Adam u Edenu, sa svim prednostima koje je uæivao, mogao oduprijeti Sotoninim kuπnjama i pobijediti ga. On je tako er znao da se izvan Edena, odvojen od Boæje svjetlosti i ljubavi nakon pada, Ëovjek neÊe moÊi oduprijeti Sotoninim kuπnjama svojom vlastitom snagom. Da bi mu donio nadu i spasio ga od potpunog uniπtenja, ponizio je sam sebe i uzeo ljudsku narav. Svojom boæanskom i ljudskom silom mogao je doprijeti do Ëovjeka tamo gdje se nalazio. Priskrbio je Adamovim palim sinovima i kÊerima snagu koju sami nisu imali. Tom snagom u Njegovo ime oni mogu nadvladati Sotonine kuπnje. ... Adam i Eva æivjeli su u Edenu u najpovoljnijim okolnostima. ... Nisu bili pod osudom grijeha. ... Tvorac njihovog postojanja bio je njihov uËitelj. Ali oni su podlegli kuπnjama prepredenog neprijatelja i pali pod njegovu vlast. »etiri tisuÊe godina Sotona je radio protiv Boæje vladavine i dobio snagu i iskustvo iz prakse. Pali ljudi nisu imali prednosti kakve je imao Adam u Edenu. Oni su bili odvojeni od Boga Ëetiri tisuÊe godina. Mudrosti da prepoznaju Sotonine kuπnje i snage da im se odupru bivalo je sve manje dok se nije uËinilo da Sotona pobjedonosno vlada Zemljom. Apetit i strasti, ljubav prema svijetu i drski grijesi bili su veliki korijeni zla od kojih se umnoæila svaka vrsta pokvarenosti. (1SM 279,280) Naπi æivoti mogu izgledati zamrπeni, ali ako se povjerimo mudrom, Velikom Graditelju, On Êe izgraditi uzorak æivota i karaktera koji Êe biti na njegovu slavu. Taj karakter koji izraæava slavu — karakter Kristov — bit Êe primljen u Boæji raj. (DA 331) Svaki onaj koji vjerom sluπa Boæje zapovijedi, dostiÊi Êe stanje bezgreπnosti u kojem je Adam æivio prije svojeg sagreπenja. (ST 23. srpnja 1902.)

222

5. kolovoza

Visoko duhovno stanje je dostiæno
“Onomu koji vas moæe oËuvati od pada i postaviti neporoËne i razdragane pred njegovom slavom.” (Juda 24) Krist je bio posluπan svim zahtjevima Zakona. ... Svojom savrπenom posluπnoπÊu On je omoguÊio svakom ljudskom biÊu da poπtuje Boæe zapovijedi. Kada se pokorimo Kristu, srce se ujedinjuje s Njegovim srcem, volja se sjedinjuje s Njegovom, um postaje jedno s Njegovim, misli se stapaju s Njegovim mislima i mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjeven u haljinu Njegove pravednosti. Pa kad Gospodin pogleda na nas, On ne vidi odjeÊu od smokvinog liπÊa, golotinju i izobliËenost izazvanu grijehom, veÊ svoju vlastitu haljinu pravednosti, savrπenu posluπnost Jahvinom zakonu. (FLB 113) Preko plana otkupljenja Bog je osigurao sredstva za svladavanje svake greπne crte i pobjedu nad svakom kuπnjom koliko god bila snaæna. (1SM 82) I najjaËa kuπnja nije izgovor za grijeh. Koliko god se veliki pritisak obruπio na naπu duπu, prijestup je naπe vlastito djelo. Nije ni u zemaljskoj vlasti ni u vlasti pakla da natjera nekoga da sagrijeπi. Volja mora biti pokorena i srce to mora dopustiti, inaËe strast ne moæe nadvladati razum niti pokvarenost pobijediti pravednost. (ST 15. travnja 1913.) Ako stanete pod krvlju umrljanu zastavu Kneza Emanuela vjerno obavljajuÊi Njegovu sluæbu, nikada se neÊete morati predati kuπnji jer na vaπoj strani stoji Onaj koji vas moæe saËuvati od pada. (HC 19) NeÊemo osjeÊati potrebu da zadræavamo ijednu sklonost prema grijehu. (Efeæanima 2,1-6) ... Kao sudionici boæanske naravi, odbacit Êemo sve uro ene i steËene sklonosti prema zlu i postati æiva sila na dobro. UËeÊi stalno od boæanskog uËitelja, uzimajuÊi svakodnevno udjela u Njegovoj naravi, mi sura ujemo s Bogom u svladavanju kuπnji koje nam Sotona stalno podmeÊe. Bog radi, i Ëovjek radi, i na taj naËin Ëovjek postaje jedno s Kristom kao πto je Krist jedno s Ocem. Tako mi sjedimo zajedno s Kristom na nebesima. Um se odmara u miru i sigurnosti u Isusu. (7BC 943)

223

6. kolovoza

Kako dostiÊi visinu krπÊanske savrπenosti
“Onomu koji, prema snazi πto silu svoju oËituje u nama, moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti.” (Efeæanima 3,20) Ako dopustite da Bog bude vaπa snaga, moÊi Êete i u najnepovoljnijim okolnostima dostiÊi visinu i πirinu krπÊanske savrπenosti za koju ste jedva i mislili da ju je moguÊe dostiÊi. Vaπe Êe misli biti uzdignute, imat Êete plemenite æelje, jasno razumijevanje istine i ciljeve koji Êe vas uzdignuti iznad svega neËistog. Vaπe misli i djela moraju biti savrπeni ukoliko æelite dostiÊi savrπenstvo karaktera. Dok ste u kontaktu sa svijetom, trebali biste paziti da ne oËekujete odobravanje ljudi i ne æivite za njihovo miπljenje. ... Razvijajte milosrdnu poniznost i predajte svoje bespomoÊne duπe Kristu. ... Usred zbrke i kuπnji svjetovnog mnoπtva, vi moæete savrπenom prijaznoπÊu odræati nezavisnost svoje duπe. Ako ste u svakodnevnoj zajednici s Bogom, nauËit Êete ljude gledati Boæjim oËima, a osjeÊaj obveze da donesete blagoslov napaÊenom ËovjeËanstvu naiÊi Êe na dragovoljan odaziv. Vi niste svoji. Vaπ Gospodin polaæe pravo na vaπe najdublje osjeÊaje i na najuzviπeniju sluæbu u vaπem æivotu. On vas ima pravo uporabiti — i vaπe tijelo i vaπ duh — do najpotpunije mjere vaπih sposobnosti sebi na Ëast i slavu. Koji god kriæ se od vas zatraæi da ga ponesete … to trebate prihvatiti bez gun anja. ... Mnogi ljudi na svijetu æive bez Boga i nade. Oni su optereÊeni krivnjom, pokvareni i poniæeni, zarobljeni Sotoninim prijevarama. Ali Krist je i za njih siπao s Neba da ih otkupi. Oni su predmet najnjeænijeg saæaljenja, ljubavi i neumornih napora jer su na rubu propasti. Oni pate od nezadovoljenih æelja, razuzdanih strasti i osude svoje vlastite savjesti. Oni su jadni u svakom smislu te rijeËi zato πto gube oslonac u ovom æivotu i nemaju nade za æivot koji Êe doÊi. Vi imate vaæno polje rada i trebali biste biti aktivni i marljivi odazivajuÊi se na Gospodarove pozive s radoπÊu i bezuvjetnom posluπnoπÊu. (4T 567,568) 224

7. kolovoza

Savrπenost u domeni ljudske naravi
“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski.” (Matej 5,48) Naπ Spasitelj je savrπeno poznavao ljudsku narav i On kaæe svakom ljudskom biÊu: “Budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski.” Kao πto je Bog savrπen u svojoj naravi, tako i Ëovjek treba biti savrπen u domeni svoje naravi. Oni koji prime Krista, nalaze se me u onima kojima su upuÊene rijeËi pune nade: “A koji ga primiπe, dade im vlast da budu sinovi Boæji, koji vjeruju u ime njegovo.” Ove nam rijeËi kazuju da trebamo teæiti za savrπenim i najuzviπenijim karakterom, karakterom koji je sliËan boæanskom. Kada netko posjeduje takav karakter, æivot, predanost i ËistoÊa vjere pouËan je primjer drugima. (MM 112,113) Ali oni koji misle da Êe doæivjeti Ëarobnu promjenu karaktera bez uloæenog napora da nadvladaju grijeh, bit Êe razoËarani. Mi nemamo razloga za strah sve dok gledamo na Isusa, nemamo razloga sumnjati da On moæe spasiti sve koji do u Njemu. Meutim, uvijek postoji opasnost da naπa stara narav iznova prevlada i tako neprijatelj pripremi neku zamku Ëime bismo ponovno postali njegovi zarobljenici. Svoje spasenje trebamo postiÊi sa strahom i drhtanjem jer je Bog taj koji Ëini u nama da æelimo i uËinimo kako je Njemu ugodno. Svojim ograniËenim snagama trebamo biti sveti u svojoj sferi kao πto je Bog u svojoj. U granicama svojih sposobnosti trebamo pokazati istinu, ljubav i savrπenstvo boæanskog karaktera. Kao πto vosak prianja za peËat, tako i duπa treba prionuti za Boæji Duh i odraæavati Kristov lik. Svakodnevno trebamo rasti u duhovnoj krasoti. »esto neÊemo uspjeti u svojim naporima da oponaπamo boæanski uzor. »esto Êemo se morati pokloniti do Kristovih nogu i plakati zbog svojih nedostataka i pogreπaka, ali nemojmo se obeshrabriti. Moramo se moliti joπ usrdnije, vjerovati potpunije i iznova pokuπati s veÊom snagom uzrasti u Gospodnje obliËje. BuduÊi da ne vjerujemo svojim vlastitim snagama, vjerovat Êemo sili naπeg Otkupitelja i dati slavu Bogu koji je izvor zdravlja naπeg biÊa i naπ Bog. (1SM 336,337)

225

8. kolovoza

»asni u pobudama i djelima
“Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosr a!” (Efeæanima 4,32) NaËela, pravednost i Ëestitost trebalo bi uvijek njegovati. »estitost se neÊe zadræati tamo gdje se ugnijezdilo laskanje. One se nikad neÊe sloæiti; jedna potjeËe od Baala, a druga je od Boga. Gospodar traæi od svojih slugu da budu Ëasni u pobudama i djelima. ... Oni koji izaberu Ëestitost kao svojeg prijatelja, ona Êe se oËitovati u svim njihovim djelima. Mnogima takvi ljudi nisu dragi, ali Bogu jesu. Sotona tako radi da se svugdje nametne. On æeli razdvojiti prave prijatelje. Ima ljudi koji uvijek priËaju, ogovaraju i πire laæno svjedoËanstvo Ëime siju sjeme nejedinstva i izazivaju sukobe. Nebo gleda na ovu skupinu kao na Sotonine najefikasnije sluge. Ali Ëovjek koji je povrije en nalazi se u mnogo manjoj opasnosti od onoga kojemu se laska i veliËa ga se za par naizgled uspjeπnih pokuπaja. Pohvala toboænjih prijatelja opasnija je od ukora. Svatko tko hvali sebe briπe ugled koji je stekao svojim iskrenim naporima. Istinski plemenit karakter neÊe sagnuti glavu i uzeti za zlo laæne optuæbe neprijatelja; svaka tako izgovorena rijeË ne vrije a, buduÊi da osnaæuje ono πto nije mogla sruπiti. Gospodin bi æelio da se Njegov narod Ëvrsto ujedini s Njim, Bogom ljubavi i strpljivosti. Svi bi trebali pokazati Kristovu ljubav u svojem æivotu. Neka se nitko ne usudi omalovaæiti ugled ili poloæaj drugog. To je samoljublje. ... Nikada ne govorite s prijezirom o bilo kojem Ëovjeku jer on moæe biti velik u Gospodnjim oËima, dok oni koji se osjeÊaju velikima, pred Bogom mogu biti neznatni zbog pokvarenosti svojeg srca. Naπa jedina sigurnost nalazi se u tome da se spustimo u podnoæje kriæa, ponizimo se i vjerujemo u Boga jer samo On ima moÊ da nas uËini velikima. ... Sada nam je svima potrebna oπtroumnost i sposobnost. Posao svakog Ëovjeka dovoljno je vaæan da bude izveden briæljivo i vjerno. Jedan Ëovjek ne moæe uËiniti posao svih. Svatko ima svoje odre eno mjesto i posebnu zadaÊu. Svatko bi trebao shvatiti da naËin na koji obavlja svoj posao mora izdræati ispit suda. (4T 607,608) 226

9. kolovoza

Svladati loπe navike
“Sam sebe Ëuvaj Ëista!” (1. Timoteju 5,22) ZnaËajan dio odgoja tvori znanje o tome πto Ëini ËistoÊu uma, duπe i tijela. Kada karakteru nedostaje ËistoÊa, kada grijeh postane dio karaktera, to je Ëarobna sila koja je jednaka Ëaπi neke otrovne tekuÊine. Snagu samokontrole i razumno ponaπanje potiskuje praksa koja prlja cijelo biÊe. Ukoliko se ove greπne aktivnosti nastave, mozak slabi, postaje bolestan i gubi svoju ravnoteæu. Takvi ljudi donose nesreÊu sebi i svima onima koji imaju bilo kakvu vezu s njima. ... Mnogo je lakπe izgraditi loπe navike nego dobre. Loπe navike pobje uju se s mnogo viπe napora. Pokvarenost srca pripisuje se dobro poznatoj Ëinjenici da je potrebno mnogo manje truda da se obeshrabri mladeæ, pokvare njihovi ideali i poboæan karakter nego da se u njihov karakter usadi ustrajnost, ËistoÊa i Ëiste vrline pravednosti i istine. Popuπtanje sebi, ljubav prema uæicima, mrænja, ponositost, oholost, zavist i ljubomora spontano Êe rasti bez opomene i pouke. U naπem sadaπnjem palom stanju dovoljno je da um i karakter prepustimo njihovim prirodnim sklonostima. U svijetu prirode ostavite polje neobra eno i uskoro Êe zarasti u korov i trnje; ali ako æelite da rodi dragocjeno æito i raste prekrasno cvijeÊe, morate prionuti na obra ivanje i stalan rad. Sada stavljamo pred vas potrebu stalnog opiranja zlu. »itavo Nebo je zainteresirano za muπkarce i æene koje je Bog toliko cijenio da je dao svojeg voljenog Sina da umre da ih spasi. Nijedno drugo biÊe koje je Bog stvorio nije sposobno za takav napredak, takvu plemenitost, takvu Ëast kao Ëovjek. A kad ljudi otupe u svojim pokvarenim strastima i potonu u grijeh, kako ih Bog takve moæe gledati! »ovjek ne moæe zamisliti πto moæe biti i πto moæe postati. ZahvaljujuÊi Kristovom milosr u, on moæe stalno umno napredovati. Ako dopusti da svjetlo istine zasja u njegovom umu i ljubav Boæja se izlije u srce, miloπÊu Krista koji je umro da mu pruæi æivot moæe biti silan Ëovjek — zemaljsko dijete, ali i baπtinik besmrtnosti. (IHP 195)

227

10. kolovoza

PosveÊenje cijelog Ëovjeka
“Te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obuËete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj pravednosti i svetosti.” Efeæanima 4,23.24) Istina mora posvetiti cijelo biÊe — um, misli, srce i sve snage. Æivotne sile se viπe ne troπe na osjetilna i nedopuπtena zadovoljstva. »ovjek mora pobijediti sve to ili Êe to pobijediti njega. ... Misli trebaju biti Ëiste. Koliko muπkaraca i æena ne shvaÊa da sve πto Ëine sa svojim tijelom utjeËe na snagu i ËistoÊu uma i srca. Pravi krπÊanin stjeËe iskustvo koje donosi svetost. On je bez ijedne mrlje i osjeÊaja krivnje na svojoj savjesti ili bilo kakvog traga izopaËenosti duπe. Duh Boæjeg zakona s naËelima koja ograniËavaju, utkan je u sam njegov æivot. Svetost istine prosvjetljuje njegovo razumijevanje i svijest. Æar savrπene ljubavi prema Otkupitelju razgoni otrovno ozraËje koje je odvajalo njegovu duπu od Boga. Boæja volja koja je sada postala i njegova uzdiæe ga, Ëisti, oplemenjuje i posveÊuje. Njegovo lice odraæava nebesko svjetlo. Tijelo mu postaje prikladan hram Svetog Duha. Svetost krasi njegov karakter. Bog moæe s njim odræavati tijesnu vezu jer je i duπom i tijelom u potpunom skladu s Bogom. ... Bog æeli da shvatimo da On ima pravo na um, duπu, tijelo i duh — nad svim πto posjedujemo. Mi smo Njegovi po stvaranju i otkupljenju. Kao naπ Stvoritelj, On æeli da Mu sluæimo u potpunoj odanosti. Kao Spasitelj, On ima pravo na naπu ljubav, takvu ljubav koja se ni s Ëim ne moæe uspore ivati. Ovog Njegovog prava trebamo biti svjesni u svakom trenutku svojeg æivota. ... Naπe tijelo, duπa i æivot pripada Njemu ne samo zato πto je to Njegov besplatni dar, veÊ zato πto nas obasipa svojim blagoslovima i daje nam snage da iskoristimo pruæene prednosti. ... On kaæe: “A koji ga primiπe dade im vlast da budu sinovi Boæji, koji vjeruju u ime njegovo.” ... Oni koji su doista djeca Boæja predstavljat Êe Krista svojim karakterom. Njihova Êe djela odisati njeænoπÊu, suosjeÊanjem, ljubavlju i ËistoÊom Sina Boæjeg. I πto se duh, duπa i tijelo potpunije pokore Duhu Svetom, to Êe miomiris naπeg prinosa biti ugodniji Gospodinu. (7BC 909) 228

11. kolovoza

U skladu sa Zakonom
“PouËi me da se tvoga dræim Zakona, i Ëuvat Êu ga svim srcem.” (Psalam 119,34) Novoro eno srce dovedeno je u sklad s Bogom kao i s Njegovim zakonom. Kada se u greπniku dogodi snaæna promjena, on prelazi iz smrti u æivot, iz grijeha u svetost, iz prijestupa i pobune u posluπnost i vjernost. ... Pogreπne teorije o posveÊenju ... koje se javljaju zbog nemara ili odbacivanja boæanskog Zakona, imaju istaknuto mjesto u vjerskim pokretima danaπnjice. Ove teorije su i laæne u pitanju doktrine i opasne u praksi; zbog Ëinjenice da se na njih, uopÊeno govoreÊi, gleda blagonaklono, dvostruko je vaæno da svi imaju jasno razumijevanje o tome πto Sveto pismo govori o ovom pitanju. Pravo posveÊenje je biblijska doktrina. Apostol Pavao, u svojem pismu solunskoj crkvi, izjavljuje: “Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe posveÊenje”, i moli: “A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti!” (1. Solunjanima 4,3; 5,22). Biblija jasno nauËava πto znaËi posveÊenje i kako se ono postiæe. Spasitelj se molio za svoje uËenike: “Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina. Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,17.19) I Pavao nauËava da vjernici trebaju biti “posveÊeni Duhom Svetim” (Rimljanima 15,16). Koja je zadaÊa Svetog Duha? Isus je rekao svojim uËenicima: “A kada do e on, Duh Istine, uvest Êe vas u svu Istinu.” (Ivan 16,13) Psalmist kaæe: “Zakon je tvoj istina.” Ljudima su preko Boæje rijeËi i Njegova Duha objavljena velika naËela pravednosti utkana u Njegov Zakon. BuduÊi da je Boæji zakon “svet, pravedan i dobar”, prijepis boæanskog savrπenstva, slijedi da Êe karakter, oblikovan posluπnoπÊu tom Zakonu, biti svet. Krist je savrπen primjer takvog karaktera. On kaæe: “Ja sam vrπio zapovijedi svojega Oca.” “Ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 15,10; 8,29) Kristovi sljedbenici trebaju biti nalik na Njega — Boæjom miloπÊu oblikovati karakter u skladu s naËelima Njegovog svetog Zakona. To je biblijsko posveÊenje. Ovo djelo moæe biti dovrπeno jedino vjerom u Krista i silom Duha koji prebiva u Bogu. (RB 13,14)

229

12. kolovoza

Laæno posveÊenje
“Tko god tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5) PosveÊenje koje danas zauzima istaknuto mjesto u vjerskom svijetu nosi sa sobom duh samouzdizanja i preziranja Boæjeg zakona, πto je strano biblijskoj vjeri. Njegovi zagovornici nauËavaju da je posveÊenje trenutaËno djelo pri Ëemu se samo vjerom postiæe savrπena svetost. “Samo vjeruj,” kaæu oni, “i bit Êeπ blagoslovljen.” Nikakav daljnji napor od strane primatelja nije potreban. Istodobno oni poriËu autoritet Boæjeg zakona, naglaπavajuÊi da su oslobo eni obveze dræanja zapovijedi. No mogu li ljudi biti sveti i u skladu s Boæjom voljom i karakterom ako se ne usklade s naËelima koja su izraz Njegove naravi i volje? ... Æelja za lakom religijom koja ne zahtijeva borbu, samoodricanje i odbacivanje besmislica ovoga svijeta, uËinila je doktrinu o vjeri i samo vjeri popularnom, ali πto kaæe Boæja rijeË? Apostol Jakov govori: “©to koristi, braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera moæe spasiti? … Æeliπ vidjeti, o luaËe, da je vjera bez djela beskorisna?” Boæja rijeË svjedoËi protiv ove doktrine o vjeri bez djela kao velikoj zamki. Nije vjera ta koja tvrdi da se zasluge Neba mogu postiÊi bez ispunjavanja uvjeta na temelju kojih se milost daje; to je pretpostavka. Prava vjera utemeljena je na obeÊanjima i odredbama Svetog pisma. Neka se nitko ne zavarava misleÊi da moæe postati svet dok namjerno krπi neke od Boæjih zahtjeva. UËinjeni grijeh uπutkava glas Svetoga Duha i odvaja duπu od Boga ... “Tko god tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5) (RB 15—17)

230

13. kolovoza

Dojmovi, osjeÊaji i narkotici
“Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove laæne.” (Psalam 119,104) Ima mnogo nemirnih duhova koji se ne æele pokoriti stezi, organizaciji i redu. Oni misle da Êe njihova sloboda biti uskraÊena ako stave na stranu svoje prosu ivanje i pokore se prosu ivanju ljudi s iskustvom. Boæje djelo neÊe napredovati sve dok se takvi ne odluËe pokoriti redu i odbace lakomislen, neuredan duh fanatizma sa svojih sastanaka. Dojmovi i osjeÊaji nisu pouzdan dokaz da nekoga vodi Gospodin. Sotona Êe, ako se na njega ne sumnja, davati osjeÊaje i dojmove. To nisu sigurni vodiËi. Svi bi se trebali u potpunosti upoznati s dokazima svoje vjere i prouËavati o tome kako mogu uljepπati svoj poziv i donijeti plodove na slavu Bogu. ... Neko vrijeme, on [pacijent u sanatoriju u Battle Creeku] je mislio da dobiva novo svjetlo. Bio je jako bolestan i trebao je uskoro umrijeti. ... Oni kojima je iznio svoje vi enje sluπali su ga nestrpljivo, a neki su misli da je nadahnut. ... Mnogima je izgledalo da je njegovo razmiπljanje bez ikakve mane. Govorili su o silnim poticajima koje su Ëuli u njegovoj bolesniËkoj sobi. Najljepπi prizori proπli su pred njim. Me utim, koji je bio izvor njegovog nadahnuÊa? Bio je to morfij koji je dobivao da bi mu bili olakπani bolovi. U mnogim toboænjim lijekovima nalaze se otrovi koji stvaraju navike i apetite koji uniπtavaju i duπu i tijelo. Mnogi od nadrilijekova koji se zovu patentirani lijekovi, pa Ëak i neki lijekovi koje prepisuju lijeËnici, djeluju tako da stvaraju podlogu za ovisnost o piÊu, opiju i morfiju, tim straπnim prokletstvima za ËovjeËanstvo. (MH 127) Ako blagoslov one koji tvrde da su posveÊeni i da su ga dobili navede da se oslanjaju na neki posebni osjeÊaj, a oni izjave da nema potrebe za istraæivanjem svetog pisma jer im je objavljena Boæja volja, tada je navodni blagoslov zapravo prijevara jer on navodi one koji ga posjeduju da prosu uju na temelju svojih neposveÊenih emocija i maπte i da zatvore svoje uπi pred Boæjim glasom u Njegovoj rijeËi. (RB 55)

231

14. kolovoza

Bubnjevi, ples i buka
“Ali sve neka bude pristojno i uredno!” (1. KorinÊanima 14,40) Ono πto ste mi opisali ... Gospodin mi je pokazao da Êe se doga ati i neposredno prije kraja vremena milosti. Svakovrsna pretjerivanja doÊi Êe do izraæaja. Bit Êe galame, udaranja u bubnjeve, bit Êe glazbe i plesa. OsjeÊaji razumnih ljudi bit Êe toliko poremeÊeni da neÊe biti u stanju donositi pravilne odluke. Ovo se naziva pokretom koji vodi Sveti Duh. Sveti Duh se nikada ne objavljuje takvim metodama — ludom bukom. Ovo je Sotonin izum da prikrije svoje dobro smiπljene metode kojima æeli uËiniti da Ëista, iskrena istina za ovo vrijeme koja uzdiæe, oplemenjuje i posveÊuje nema efekta. ... Luda buka potresa osjetila i izopaËuje ono πto bi moglo biti na blagoslov kada bi se pravilno uporabilo. Utjecaji sotonskih sila mijeπaju se s galamom i bukom i pretvaraju u karneval, i sve se to naziva djelovanjem Svetoga Duha. ... Sudjelovanje u takvom navodnom bu enju navodi ljude da se prepuste vjetru i valovima. Oni ne mogu reÊi πto su prije znali vezano za biblijska naËela. Ovakvu vrstu bogosluæja ne bi trebalo odobravati. Ista vrsta utjecaja uvukla se nakon 1844. godine. Vidjeli su se isti prizori. Ljudi su bili ushiÊeni i radili sa silom za koju su mislili da je od Boga. ... Muπkarci i æene koji su mislili da ih vodi Sveti Duh odræavali su sastanke goli. Govorili su o svetom tijelu. PriËali su da su izvan domaπaja sile kuπnje. Pjevali su, vikali i buËili na sve moguÊe naËine. ... Sotona je bio njihov pokretaË, a rezultat je bio blud. Ono πto je vezano za Boga osramoÊeno je. Ljudi su istinu, svetu istinu oborili u prah. ... Nosila sam svoje svjedoËanstvo objavljujuÊi da su ovi fanatiËni pokreti, ova buka i galama nadahnuti sotonskim duhom koji je Ëinio Ëuda ne bi li prevario ako je moguÊe i izabrane. Mi trebamo bdjeti i odræavati blisku zajednicu s Kristom da ne bismo bili prevareni. Gospodin æeli da u Njegovoj sluæbi vladaju red i disciplina, a ne uzbu enje i zbrka. (RB 50—52)

232

15. kolovoza

Nema mjesta hvalisanju
“Rekoh: ‘Jao meni, propadoh, jer Ëovjek sam neËistih usana, u narodu neËistih usana prebivam, a oËi mi vidjeπe Kralja, Jahvu nad Vojskama!’” (Izaija 6,5) Oni koji su doæivjeli biblijsko posveÊenje pokazat Êe duh poniznosti. Poput Mojsija, oni vide svu veliËinu svetosti kao i svoju vlastitu nedostojnost u usporedbi s ËistoÊom i uzviπenom savrπenoπÊu BeskonaËnog. Prorok Daniel bio je primjer istinskog posveÊenja. Njegov dugi æivot bio je ispunjen uzviπenom sluæbom za svojega Gospodara. On je bio “miljenik” (Daniel 10,11) Neba. Ipak, umjesto da sebe naziva Ëistim i svetim, ovaj poπtovanja vrijedan prorok poistovjetio se s doista greπnim Izraelom dok je molio Boga u ime svojeg naroda: “Prikloni uho svoje i sluπaj … jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, veÊ zbog velikih smilovanja tvojih. … Mi sagrijeπismo, mi zlo uËinismo.” On izjavljuje: “Ja sam joπ govorio, moleÊi se i priznavajuÊi grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela. …” (Daniel 9,18.15.20) Kada je Job Ëuo Gospodnji glas iz vihora, uzviknuo je: “Sve rijeËi svoje zato ja poriËem i kajem se u prahu i pepelu.” (Job 42,6) Kada je Izaija vidio Gospodnju slavu i Ëuo kerubine kako kliËu: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama”, uzviknuo je: “Jao meni, propadoh, jer Ëovjek sam neËistih usana!” (Izaija 6,3.5) Pavao, nakon πto je bio odnesen na treÊe nebo i Ëuo stvari koje Ëovjek ne moæe izgovoriti, govori o sebi kao “najmanjemu od najmanjega” (2. KorinÊanima 12,2-4; Efeæanima 3,8). Voljeni Ivan koji se naslanjao na Kristove grudi i gledao Njegovu slavu, pao je pred noge an ela kao mrtav (Otkrivenje 1,17). Nema samouzviπenja niti hvalisavih izjava o slobodi od grijeha kod onih koji hodaju u sjenci kriæa s Golgote. Oni osjeÊaju da je njihov grijeh prouzrokovao agoniju Boæjeg Sina slamajuÊi Njegovo srce i ova misao Êe ih voditi do samoponiæenja. Oni koji æive sasvim blizu Krista vide u najjasnijem svjetlu slabosti i greπnost ËovjeËanstva i njihova je jedina nada samo u raspetom i uskrslom Spasitelju. (RB 14,15)

233

16. kolovoza

Spasenje iz dana u dan
“Dakle, tko misli da stoji neka se Ëuva da ne padne!” (1. KorinÊanima 10,12) Petrov pad nije bio trenutaËan, veÊ postupan. Samopuzdanje ga je dovelo do uvjerenja da je spaπen i korak po korak silazio je sve niæe sve dok se nije odrekao svojega Gospodina. S ove strane neba nikada ne moæemo biti sigurni u sebe ili svoje osjeÊaje niti da smo sigurni od kuπnji. One koji prihvate Spasitelja, koliko god njihovo obraÊenje bilo iskreno, nikada ne bi trebalo uËiti da govore ili osjeÊaju da su spaπeni. To je pogreπno. Svakog bi trebalo uËiti da njeguje nadu i vjeru, ali Ëak i kad se predamo Kristu i znamo da nas On prihvaÊa, mi nismo izvan dometa kuπnji. ... Samo onaj tko izdræi kuπnju dobit Êe krunu æivota (Jakov 1,12). Oni koji prihvaÊaju Krista i u svojoj prvoj ljubavi kaæu: “Ja sam spaπen”, nalaze se u opasnosti da vjeruju u sebe. ... RijeËi iz 1. KorinÊanima 10,12 savjetuju nas: “Tko misli da stoji, neka se Ëuva da ne padne!” Naπa jedina sigurnost je u stalnom nepovjerenju u sebe i u ovisnosti o Kristu. Ima mnogo onih koji propovijedaju Krista, ali koji nikada nisu postali zreli krπÊani. Oni priznaju da je Ëovjek pao, da su njegove sposobnosti oslabljene i da nije spreman za moralna dostignuÊa, me utim, kaæu da je Krist ponio sav teret, svu patnju i samoodricanje i da Mu æele prepustiti da ga i dalje nosi. Govore da oni ne trebaju Ëiniti niπta osim da vjeruju; ali Krist je rekao: “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) ... Nikada si ne smijemo dopustiti stanje samozadovoljstva i opuπtenosti ili da prestanemo napredovati govoreÊi: “Spaπen sam.” Kada se bavimo ovom miπlju, prestaju postojati razlozi za bdjenje, molitvu i ozbiljno nastojanje da se do e do viπih dostignuÊa. Nijedan posveÊeni jezik neÊe izgovoriti ove rijeËi sve dok Krist ne do e i mi u emo kroz vrata u Boæji grad. Tada Êemo, uz najveÊe poËasti, moÊi odati slavu Bogu i Janjetu za vjeËno spasenje. (RB 42,43)

234

17. kolovoza

ZnaËenje obraÊenja
“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) Stara narav, ro ena od krvi i volje tijela, ne moæe baπtiniti kraljevstvo Boæje. Stari putovi, naslije ene sklonosti i prijaπnje navike moraju se odbaciti jer se milost Boæja ne stjeËe naslijeem. Novoro enje se odraæava u novim pobudama, novom ukusu i novim sklonostima. Oni koji su preporo eni Svetim Duhom u nov æivot, postaju dionici boæanske naravi, i u svim svojim navikama i praksi pruæaju oËevidne dokaze o svojoj æivoj povezanosti s Kristom. Ako oni koji tvrde da su krπÊani zadræe sve svoje mane i sklonosti, po Ëemu se onda razlikuju od svijeta? Oni istinu nisu prihvatili kao neπto πto posveÊuje i oplemenjuje duπu. Oni nisu nanovo ro eni. ... Pravo obraÊenje mijenja uro ene i steËene sklonosti k zlu. Boæja vjera je kao Ëvrsta tkanina koja se sastoji od bezbroj vjeπto isprepletenih niti. Samo mudrost koja dolazi od Boga Ëini ovu tvorevinu tako kompletnom. Ima mnogo vrsta tkanina koje na prvi pogled izgledaju jako fine, ali ne mogu izdræati ispit. Prilikom pranja pokaæe se da su njihove boje nepostojane. Na ljetnoj temperaturi one blijede i gube svoj izgled. Takve tkanine ne mogu izdræati grubo rukovanje. Tako je i s vjerom mnogih. Kad osnova i potka karaktera ne mogu izdræati ispit kuπnje, materijal od kojeg su naËinjeni pokaæe se bezvrijednim. Napori da se na staru tkaninu stave nove zakrpe bit Êe neuspjeπni, jer se stara izlizana tkanina kida od nove ËineÊi rupu joπ veÊom nego πto je bila. Krpanje neÊe pomoÊi. Jedini naËin je da se staro sve zajedno odbaci i zamijeni potpuno novim. Kristov plan je jedini siguran. On izjavljuje: “Evo sve Ëinim novo.” “Ako je tko u Kristu, on je novi stvor.” ... Krpana vjera nema pred Bogom ni najmanje vrijednosti. On traæi cijelo srce. (6BC 1101) Isus je dao svoj æivot ... za nas. Pa zar mi neÊemo dati Njemu svoje najbolje osjeÊaje, najsvetije æelje, najpotpuniju sluæbu? (IHP 350)

235

18. kolovoza

PosveÊenje predvi eno za one koji svetkuju subotu
“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ... A sedmoga je dana subota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi.” (Izlazak 20,8-10) Bog je objavio u svojoj RijeËi da je sedmi dan znak izme u Njega i Njegovog izabranog naroda — znak njegove odanosti. ... Sedmi dan je Boæji izabrani dan. Bog nije ostavio da ovo pitanje preinaËe sveÊenici ili vladari. Ono je odviπe znaËajno da bi bilo prepuπteno ljudskom sudu. Bog je vidio da Êe ljudi traæiti svoju vlastitu korist i udobnost i izabrati dan koji Êe najviπe odgovarati njihovim æeljama, dan koji neÊe nositi boæanski autoritet te je jasno izjavio da je sedmi dan subota Gospodnja. Svaki Ëovjek na svijetu koji je Bog stvorio nalazi se pod zakonima Njegove vladavine. Bog je stavio subotu u srediπte Dekaloga i uËinio je mjerilom posluπnosti. Preko nje moæemo uËiti o Njegovoj moÊi koja se oËituje u Njegovim djelima i objavljena je u Njegovoj rijeËi. ... Ljudi se nisu mogli postaviti u oËitiju oporbu u odnosu na Boæje djelo i Njegov Zakon nego time πto su poduprli dan za koji nema nijednog dokaza da je svet i objavili da Boga treba slaviti u taj dan. Oni koji su promijenili Zakon zamjenjivanjem svete Boæje subote laænom subotom i koji su nametnuli svetkovanje ove laæne subote, uzdigli su sebe iznad Boga i veliËaju laæno umjesto pravoga. Oni koji odbacuju Boæji sveti dan odmora zbog laæne subote, ti navodni krπÊani govore o posveÊenju. Ali Bog izjavljuje da On posveÊuje samo one koji odaju Ëast jedino Njemu time πto poπtuju Njegove zapovijedi. PosveÊenje o kojem govore oni koji i dalje uporno grijeπe laæno je posveÊenje. Tako je svijet, kad je u pitanju vjera, prevaren od strane Boæjeg i ljudskog neprijatelja. ... Ljudi tragaju za novim otkriÊima. Uzeli su obiËan dan koji Bog nije posvetio niti ga blagoslovio. Proglasili su ga svetim danom, ali to nije nikakav dokaz posveÊenja. Oni vrije aju Boga prihvaÊajuÊi ljudske ustanove i pokazujuÊi svijetu kao krπÊansku subotu dan za koji ne postoji “Tako reËe Gospodin”. (ST 31. oæujka 1898.) 236

19. kolovoza

»ujte vijest uzbune
“Misli na nj na svim svojim putovima, i on Êe ispraviti tvoje staze.” (Izreke 3,6) Na svim svojim putovima trebali bismo priznati Boga i On Êe upravljati naπim stazama. Trebali bismo se pozivati na Njegovu rijeË poniznih srca, traæiti Njegov savjet i odreÊi se svoje volje da bismo Ëinili Njegovu. Mi ne moæemo niπta uËiniti bez Boga. Imamo najveÊi razlog da slavimo pravu subotu i stanemo u njezinu obranu jer je to znak koji odvaja Boæji narod od svijeta. Zapovijedi koju je svijet uËinio nevaæeÊom Boæji narod Êe upravo zbog ovog razloga dati najveÊu Ëast. To Êe biti onda kad nevjernici odbace s prijezirom Boæju rijeË, a budu pozvani vjerni Kalebi. Tada Êe oni stajati Ëvrsto na mjestu svoje duænosti bez parade i bez odstupanja zbog prijekora. Nevjerni uhode stajali su spremni da uniπte Kaleba. On je vidio kamenje u rukama onih koji su donijeli laæni izvjeπtaj, ali ga to nije zaplaπilo; on je imao poruku i æelio ju je prenijeti. Isti duh Êe pokazati i oni koji su vjerni Bogu. Psalmist kaæe: “Oskvrnuπe Zakon tvoj. Stoga ljubim zapovijedi tvoje viπe no zlato, zlato æeæeno.” (Psalam 119,126.127) Kada se ljudi pribliæe Isusu, kada Krist prebiva vjerom u njihovim srcima, njihova ljubav prema Boæjim zapovijedima sve snaænije raste u odnosu na prijezir koji svijet gomila prema Njegovim svetim propisima. U ovo vrijeme prava subota mora biti objavljena svijetu perom i glasom. BuduÊi da se Ëetvrta zapovijed i oni koji je svetkuju odbacuje i prezire, vjerni osjeÊaju da je vrijeme da ne kriju svoju vjeru, veÊ da uzdignu Jahvin zakon, razviju zastavu na kojoj je ispisana poruka treÊeg an ela, Boæje zapovijedi i Isusovo svjedoËanstvo. Neka oni koji imaju istinu kakva je u Isusu ne odobravaju, Ëak ni svojom πutnjom, djelovanje tajne bezakonja. Neka nikad ne prestanu objavljivati uzbunu. ... Istina ne smije biti skrivana, odbacivana ili zamaskirana, veÊ je treba potpuno priznati i hrabro objavljivati. (2SM 369,370)

237

20. kolovoza

Pravi znak istine
“ReËe mu: ‘Pro i gradom Jeruzalemom i znakom tau obiljeæi Ëela sviju koji tuguju i plaËu zbog gnusoba πto se u njemu Ëine!’” (Ezekiel 9,4) Obratite pozornost da oni koji primaju peËat istine silom Svetoga Duha, a ovo djelo zapeËaÊivanja ovdje je prikazano slikom Ëovjeka odjevenog u lan, jesu oni “koji tuguju i plaËu zbog gnusoba πto se Ëine” u Crkvi. (3T 267) Oni koji ne osjeÊaju æalost zbog svojega duhovnog pada niti tuæe nad grijesima drugih, ostat Êe bez Boæjeg peËata. ... NeÊe svi koji tvrde da svetkuju subotu biti zapeËaÊeni. »ak i me u onima koji uËe druge istinu ima mnogo onih koji neÊe primiti Boæji peËat na svoje Ëelo. Oni su imali svjetlo istine, znali su volju svojega Gospodara, razumjeli su svaku toËku naπe vjere, ali nisu imali odgovarajuÊa djela. ... Nitko od nas neÊe primiti Boæji peËat dok god se u njegovom karakteru nalazi jedna mrlja ili nedostatak. Na nama je da otklonimo nedostatke svojeg karaktera, da oËistimo hram duπe od svake neËistoÊe. Tek tada Êe se izliti na nas kasna kiπa kao πto se rana kiπa izlila na uËenike. ... ©to vi Ëinite, braÊo, u ovo vrijeme pripreme? Oni koji se sjedinjuju sa svijetom postaju sliËni njemu i spremaju se da prime æig Zvijeri. Oni koji se ne uzdaju u sebe, koji su ponizni pred Bogom i Ëiste svoju duπu pokoravajuÊi se istini, postaju sliËni Nebu i spremaju se da prime Boæji peËat na svoje Ëelo. Kad izi e zapovijed i peËat bude utisnut, njihov karakter ostat Êe Ëist i neokaljan za svu vjeËnost. Sada je vrijeme za pripremu. Boæji peËat neÊe nikad biti stavljen na Ëelo greπnih muπkaraca i æena. On neÊe nikad biti stavljen na Ëelo Ëastoljubivih muπkaraca i æena koji vole svijet. On neÊe nikad biti stavljen na Ëela muπkaraca i æena laænog jezika i dvoliËnog srca. Svi koji prime peËat moraju biti bez mane pred Bogom — kandidati za Nebo. (5T 211,213—216)

238

21. kolovoza

Tko prima peËat?
“U njihovim se ustima ne na e laæ; oni su bez mane.” (Otkrivenje 14,5) Samo oni koji prime peËat æivoga Boga imat Êe ulaznicu s kojom Êe moÊi proÊi kroz vrata Svetoga Grada. ... PeËat æivoga Boga bit Êe stavljen samo na Ëela onih koji su po karakteru sliËni Kristu. Kao πto na peËatnom vosku ostaje otisak peËata, tako se i u duπu utiskuje Boæji Duh i zadræava na sebi Kristov lik. Mnogi neÊe primiti peËat Boæji zato πto ne dræe Zapovijedi i ne donose rod pravde. Velik broj takozvanih krπÊana doæivjet Êe gorko razoËaranje na dan Boæjeg suda jer neÊe imati peËat Boga æivoga na svojim Ëelima. Svojom mlakoπÊu i poloviËnoπÊu u vjeri oni obeπËaπÊuju Boga daleko viπe nego otvoreni nevjernici. Oni pipaju po mraku, dok bi mogli hodati kao u podne po blistavom svjetlu Boæje rijeËi pod vodstvom Onoga koji nikada ne grijeπi. ... Oni koje Êe Janje voditi na izvore æive vode i s Ëijih Êe oËiju sam Bog otrti svaku suzu, bit Êe samo oni koji sada crpe spoznaju i znanje iz objave zapisane u Bibliji, Boæjoj rijeËi. ... Nijedno ljudsko biÊe ne treba nam biti uzor. Nema ljudskog biÊa dovoljno mudrog da bi bilo naπe mjerilo. Mi trebamo gledati na Krista koji je, uzevπi na sebe ljudsku narav, ostao savrπen u pravdi i svetosti. On je zaËetnik i zavrπitelj naπe vjere. On nam je ostavio savrπeni primjer. Njegov æivot je mjerilo koje trebamo dostiÊi. Njegov karakter je naπ uzor. Odvratimo stoga svoje misli od zbunjenosti i teπkoÊa svakidaπnjeg æivota i usmjerimo ih na Njega da bismo se, promatrajuÊi Ga, mogli preobraziti u Njegovo obliËje. S tim se ciljem trebamo na Njega ugledati. Sa sigurnoπÊu se moæemo u svemu ugledati na Krista, jer je On izvor svake mudrosti. I dok tako promatramo Krista i mislimo o Njemu, On se nastanjuje u nama kao nada slave. Borimo se i trudimo svim silama koje nam je Bog podario da se na emo me u sto Ëetrdeset Ëetiri tisuÊe. (7BC 970)

239

22. kolovoza

Vrijeme zapeËaÊenja se pribliæava
“Dok je dan, meni treba Ëiniti djela onoga koji me posla. Dolazi noÊ, kad nitko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4) Vrijeme zapeËaÊenja je vrlo kratko i uskoro Êe se zavrπiti. Sada je vrijeme, dok Ëetiri an ela joπ dræe vjetrove, da svoj poziv i izbor utvrdimo. (EW 58) U duhu sam bila prenesena u vrijeme kad Êe se objavljivanje vijesti treÊeg an ela privoditi kraju. Na vjernima je poËivala Boæja sila. Oni su zavrπili svoje djelo i bili spremni za Ëas kuπnje. Oni su primili kasnu kiπu ili osvjeæenje od lica Gospodnjeg i æivo svjedoËanstvo ponovno oæivljava. Posljednja velika opomena svugdje je odjeknula i to je raspalilo bijes stanovnika Zemlje koji nisu bili voljni tu vijest prihvatiti. Vidjela sam an ele kako æurno odlaze i ponovno se vraÊaju na Nebo. Jedan an eo “sa spravom pisarskom uz bedro” vraÊa se sa Zemlje i obavjeπtava Isusa da je njegovo djelo dovrπeno i da su sveti izbrojeni i zapeËaÊeni. Zatim sam vidjela Isusa ... kako spuπta kadionicu. Podigao je svoje ruke i snaænim glasom uzviknuo: “Svrπi se!” (EW 279) Vidjela sam tako er da mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti da bi u vrijeme nevolje, kad Veliki sveÊenik viπe ne bude u Svetiπtu, mogli opstati pred Bogom. U onima koji Êe primiti peËat Boga æivoga i u vrijeme nevolje biti zaπtiÊeni, mora se potpuno ogledati Isusov lik. Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu misleÊi da Êe ih “osvjeæenje” ili “kasna kiπa” osposobiti da opstanu u dan Gospodnji i da æive u Njegovoj prisutnosti. O, koliko njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπtite! (EW 71) Kada Isus napusti Svetiπte, tada Êe oni koji se zateknu sveti i pravedni i dalje ostati sveti i pravedni. Svi njihovi grijesi bit Êe izbrisani, a oni zapeËaÊeni peËatom æivoga Boga. Me utim, nepravedni i pogani zauvijek Êe ostati takvi jer viπe neÊe biti SveÊenika koji bi njihove ærtve, priznanja i molitve prinio OËevom prijestolju. Stoga ono πto treba uËiniti da bi duπe bile spaπene od bure srdæbe koja nailazi, mora biti uËinjeno prije nego πto Isus napusti Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetiπta. (EW 48) 240

23. kolovoza

An eli mogu Ëitati Boæji znak
“Zatim opazih jednoga drugog an ela gdje uzlazi od istoka, noseÊi peËat æivoga Boga, i poËe vikati jakim glasom Ëetirma an elima kojima je bilo dopuπteno da opustoπe zemlju i more: ‘Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga na njihovim Ëelima!” (Otkrivenje 7,2.3) »itav svijet se nalazi u stanju uznemirenosti. Narodi su razjareni i vrπe se velike pripreme za rat. Stvaraju se me unarodne zavjere i ustaje narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo. Veliki dan Boæjeg suda naglo se pribliæava. Ali iako narodi svijeta okupljaju svoje snage za rat i krvoproliÊe, zapovijed dana an elima da zadræavaju Ëetiri vjetra dok sluge Boæje ne budu zapeËaÊeni na svojim Ëelima, joπ je na snazi. (7BC 968) »etiri vjetra se zadræavaju sve dok Boæji sluge ne budu zapeËaÊeni na svojim Ëelima. Tada Êe sile ovoga svijeta svrstati svoje vojske za posljednju veliku bitku. Kako bismo briæljivo trebali koristiti ovo malo preostalog vremena kuπnje! (7BC 968) Um koji popuπta svojim mislima treba se promijeniti. … Misli moraju biti usredotoËene na Boga. Sada je vrijeme da se uloæe najozbiljniji napori da bi se svladale prirodne sklonosti tjelesnog srca. (FLB 336) Neposredno prije nego πto Êemo uÊi u vrijeme nevolje, svi primamo peËat æivoga Boga. Tada sam vidjela Ëetiri an ela kako prestaju zadræavati Ëetiri vjetra. Vidjela sam glad, epidemije i maË; narodi su ustali na narode i cijeli svijet je bio u pomutnji. (7BC 968) ©to je peËat æivoga Boga koji se stavlja na Ëela Njegovog naroda? To je znak, nevidljiv za ljudske oËi, obiljeæje koje mogu proËitati samo an eli jer an eo krvnik mora zapaziti taj znak otkupljenja. Njegov um vidi znak golgotskog kriæa na Gospodnjim posvojenim sinovima i kÊerima. Grijeh prestupanja Boæjeg zakona uklonjen je. Oni imaju na sebi svadbeno ruho i vjerno se pokoravaju svim Boæjim zapovijedima. (7BC 968) Gospodin neÊe opravdati one koji znaju istinu ukoliko ne budu poπtovali Njegove zapovijedi rijeËju i djelima. (FLB 33)

241

24. kolovoza

Znak po kojem se razlikuje Boæji narod
“Dadoh im i svoje subote, kao znak izme u sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” (Ezekiel 20,12) Kao πto je subota bila znak po kojem su se Izraelci razlikovali kada su iziπli iz Egipta da bi uπli u zemaljski Kanaan, tako je i danas znak koji odvaja Boæji narod koji je iziπao iz svijeta da bi uπao u nebeski odmor. Svetkovanje subote je sredstvo koje je Bog uspostavio da bi se saËuvalo znanje o Njemu i vidjela razlika izme u Njegovih vjernih podanika i onih koji krπe Njegov zakon. Subota pripada Kristu. ... BuduÊi da je On stvorio sve, stvorio je i subotu. On ju je odvojio kao spomen na djela stvaranja. Ona ukazuje na Njega kao Stvoritelja i Onoga koji posveÊuje. Ona objavljuje da je On, koji je stvorio sve na Nebu i na Zemlji i koji sve odræava, Glava Crkve i da smo Njegovom silom pomireni s Bogom. Jer, govoreÊi o Izraelu, On kaæe: “Dadoh im i svoje subote, kao znak izme u sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” Stoga je subota znak Kristove moÊi da nas uËini svetima. Ona je dana svima onima koje Krist posveÊuje. Kao znak Njegove posveÊujuÊe sile, subota je dana svima koji po Kristu postaju dio Boæjeg Izraela. ... Svima koji prime subotu kao znak Kristove stvaralaËke i otkupiteljske sile, ona Êe biti radost. BuduÊi da u njoj vide Krista, oni se raduju u Njemu. Subota im ukazuje na djela stvaranja kao dokaz Njegove moÊne sile u otkupljenju. Dok doziva u sjeÊanje izgubljeni mir Edena, ona govori i o miru koji ponovno nalazimo u Spasitelju. Sve u prirodi ponavlja Njegov poziv: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Subota je zlatna spona koja ujedinjuje Boga i Njegov narod. (FLB 33)

242

25. kolovoza

Vaænost i slava subote
“Tad Êeπ u Jahvi svoju milinu naÊi, i ja Êu te provesti po zemaljskim visovima, dat Êu ti da uæivaπ u baπtini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.” (Izaija 58,14) U subotu smo proveli ugodno, slavno vrijeme. ... Mi smo stvoreni da se radujemo i slavimo Boga za Njegovu neizmjernu dobrotu prema nama. ... Bila sam uznesena u vi enju. ... Vidjela sam da osjeÊamo i shvaÊamo vrlo malo od vaænosti subote Ëiju bismo vaænost i slavu trebali razumjeti i poznavati. Vidjela sam da joπ uvijek ne znamo πto znaËi biti izveden na zemaljske visove i πto znaËi biti hranjen Jakovljevom baπtinom. Ali kada osvjeæavajuÊa kasna kiπa do e od Gospodnje prisutnosti i slave Njegove moÊi, znat Êemo πto znaËi biti izveden na zemaljske visove i πto znaËi biti hranjen Jakovljevom baπtinom. Tada Êemo vidjeti pravu vaænost i slavu subote. Me utim, neÊemo je vidjeti u punoj slavi i znaËenju sve dok Boæji glas s nama ne naËini savez mira i dok se ne otvore biserna vrata Novog Jeruzalema i zanjiπu na svojim zlatnim πarkama, a divan i radostan glas dragog Isusa, ljepπi od bilo kakve glazbe koju je smrtno uho ikad Ëulo, pozove nas da u emo unutra. Pokazano mi je da Êemo imati savrπeno pravo u gradu jer smo dræali zapovijedi Boæje, a Nebo, slatko Nebo, naπ je dom. (Letter 3, 1851.) Vidjela sam na njima [kamenim ploËama] Deset zapovijedi napisanih prstom Boæjim. Na jednoj ploËi bilo je Ëetiri zapovijedi, a na drugoj πest. Ali Ëetvrta, zapovijed o suboti, sjala je viπe od svih drugih. Subota je bila odvojena da saËuva Ëast Boæjeg svetog imena. Sveta subota izgledala je veliËanstveno — vijenac slave cijelu ju je okruæivao. Primijetila sam da zapovijed o suboti nije bila prikovana za kriæ. Da je bila ona, bilo bi i drugih devet i smjeli bismo ih sve slobodno krπiti kao i Ëetvrtu. ... Pokazano mi je da sveta subota jest i da Êe biti zid razdvajanja izme u pravog Boæjeg Izraela i nevjernika kao i da je subota veliko pitanje oko kojeg Êe se ujediniti srca Boæjih dragih svetaca koji Ga Ëekaju. (EW 32,33)

243

26. kolovoza

Subota je Boæji znak
“I svetkujte moje subote, neka one budu znak izme u mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel 20,20) Izraelci su, da bi pokazali da pripadaju Gospodinu, na svoje dovratke stavljali znak krvi. Tako Êe i Boæja djeca u ovom vijeku, uskla ujuÊi svoj æivot sa svetim Boæjim zakonom, nositi znak koji je sam Bog odredio. Znak koji se stavlja na svakog pojedinca iz Boæjeg naroda, baπ kao i znak koji je bio stavljan na dovratnike hebrejskih kuÊa, treba zaπtititi ljude od opÊe pogibije. Bog objavljuje: “Dadoh im i svoje subote kao znak izme u mene i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveÊujem.” (7BC 968) Svaka duπa u naπem svijetu Boæje je vlasniπtvo po stvaranju i po otkupljenju. Svaki pojedinac biva kuπan i ispitivan u ovom æivotu. Je li dao Bogu ono πto Mu po pravilu pripada? Je li Mu predao sve πto je Njegovo kao otkupljena svojina? Oni kojima je Gospodin sve u æivotu podËinit Êe se Njegovoj vlasti i primit Êe Boæji znak ili peËat po Ëemu Êe se vidjeti da su Njegovo posebno vlasniπtvo. Kristova pravda iÊi Êe pred njima i slava Gospodnja bit Êe im nagrada i zadnja straæa. Gospodin πtiti svako ljudsko biÊe koje nosi Njegov peËat. “Jahve opet reËe Mojsiju: ‘Reci sinovima Izraelovima: Subote moje morate odræavati, jer subota je znak izme u mene i vas od naraπtaja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem. Dræite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. ... ©est dana neka se vrπe poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemaπnjeg odmora, Jahvi posveÊen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao, neka se pogubi. Stoga neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je od naraπtaja do naraπtaja — kao vjeËni savez. Neka je ona znak, zauvijek, izme u mene i Izraelaca. Ta Jahve je za πest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.”’ Ovo Boæje priznanje od najveÊe je vrijednosti svakom ljudskom biÊu. Svi koji Ga ljube i sluæe Mu vrlo su dragocjeni u Njegovim oËima. On ih æeli postaviti tamo gdje Êe biti dostojni predstavnici istine kakva je u Isusu. (7BC 969)

244

27. kolovoza

ProuËavajte predmet Svetiπta
“Odgovori: ‘Joπ dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara, tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno!’” (Daniel 8,14) Trebali bismo biti ozbiljni istraæivaËi proroËanstava. Ne smijemo se zaustaviti sve dok ne budemo dobro informirani o predmetu Svetiπta koji je otkriven u vi enjima prorocima Danielu i Ivanu. Ovaj predmet baca veliko svjetlo na naπe sadaπnje stanje i zadaÊu i daje nam nepogreπivi dokaz da nas je Bog vodio u proπlosti. On objaπnjava naπe razoËaranje 1844. godine pokazujuÊi nam da Svetiπte koje je trebalo biti oËiπÊeno nije bila Zemlja kao πto smo mi pretpostavljali, nego je Krist tada uπao u najsvetiji dio nebeskog Svetiπta gdje se odigrava zavrπno djelo Njegove sveÊeniËke sluæbe kao ispunjenje rijeËi an ela upuÊenih proroku Danielu. Otkriveno je da je 2300 dana poËelo u jesen 457. godine prije nove ere, kada je na snagu stupila zapovijed kralja Artakserksa da se obnovi i izgradi Jeruzalem. UzimajuÊi ovu godinu kao polaznu toËku, vidjeli smo savrπeni sklad u ispunjavanju svih doga aja proreËenih u objaπnjenju tog razdoblja iz Daniela 9,25-27. ... Sedamdeset tjedana ili 490 godina trebalo se odnositi samo na Æidove. Po isteku ovog razdoblja, taj je narod zapeËatio svoje odbacivanje Krista progonstvom Njegovih uËenika te su se apostoli okrenuli neznaboπcima 34. godine nove ere. Prvih 490 od 2300 godina tada se zavrπilo, a 1810 godina produæilo se do 1844. godine. “Tada Êe Svetiπte”, rekao je an eo, “biti oËiπÊeno.” Naπa vjera koja se odnosila na prvu, drugu i treÊu an eosku vijest bila je ispravna. Veliki putokazi pokraj kojih smo proπli ne premjeπtaju se. Iako ih vojske pakla mogu pokuπati iπËupati iz njihovog temelja, one u tome neÊe uspjeti. Ovi stupovi istine ostaju Ëvrsti poput vjeËnih planina koje se ne mogu premjestiti nikakvim naporima ljudi udruæenih sa Sotonom i njegovom vojskom. Mi moæemo mnogo nauËiti i trebali bismo stalno istraæivati Sveto pismo da vidimo je li to tako. (FLB 208)

245

28. kolovoza

»iπÊenje Svetiπta
“Gledah u noÊnim vi enjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ËovjeËji. On se pribliæi Pradavnome, i dovedu ga k njemu.” (Daniel 7,13) Nakon uzaπaπÊa naπ Spasitelj je otpoËeo svoje djelo kao naπ Veliki sveÊenik. Pavao kaæe: “Krist, naime, nije uπao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Boæjim.” (Hebrejima 9,24) Osamnaest stoljeÊa ova je sluæba obavljana u prvom dijelu Svetiπta. Kristova krv zastupala je vjernike koji su se kajali, osiguravala njihov oprost i prihvaÊanje kod Oca, ali su ipak njihovi grijesi ostali u knjigama. Kao πto je u zemaljskoj sluæbi na kraju godine bila vrπena sluæba pomirenja, tako Êe prije zavrπetka Kristovog djela otkupljenja doÊi do ËiπÊenja Svetiπta od grijeha. Ova je sluæba poËela nakon isteka razdoblja od 2300 dana. U to vrijeme ... naπ Veliki sveÊenik je uπao u Svetinju nad svetinjama da obavi posljednji dio Svojeg uzviπenog posla — da oËisti Svetiπte. ... Dolazak Krista kao naπeg Velikog sveÊenika u najsvetije mjesto da bi se oËistilo Svetiπte, πto se moæe vidjeti u Danielu 8,14, dolazak Sina »ovjeËjeg pred Pradavnoga kako stoji u Danielu 7,13 i Gospodnji dolazak u Njegov hram koji je prorekao Malahija, opisi su istog doga aja. Ovo je tako er prikazano dolaskom zaruËnika na svadbu koju je opisao Krist u usporedbi o deset djevica u Mateju 25. »iπÊenje Svetiπta ... ukljuËuje djelo istrage — su enje. Ovo djelo mora se obaviti prije dolaska Krista da otkupi svoj narod; jer kad On do e, donijet Êe i nagradu svakom Ëovjeku prema njegovim djelima. U dan posljednjeg obraËuna poloæaj, utjecaj ili bogatstvo neÊe nimalo promijeniti niËiji sluËaj. Ljudima Êe suditi sveznajuÊi Bog prema njihovoj ËistoÊi, plemenitosti i ljubavi prema Kristu. (FLB 207)

246

29. kolovoza

Poruke iz nebeskog Svetiπta
“Pristupajmo njemu iskrena srca sa sigurnim uvjerenjem poπto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijelo Ëistom vodom.” (Hebrejima 10,22) “I gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ËovjeËji, on se pribliæi Pradavnome i dovedu ga k njemu.” (Daniel 7,13) ... Kristov dolazak koji je ovdje opisan nije Njegov drugi dolazak na Zemlju. On dolazi do Pradavnoga na Nebu da primi vlast, slavu i kraljevstvo koje Êe Mu biti dano po zavrπetku Njegovog posla kao posrednika. Taj dolazak, a ne Njegov drugi dolazak na Zemlju, proreËen je u proroËanstvu o 2300 dana za 1844. godinu. PraÊen nebeskim an elima, naπ Veliki sveÊenik ulazi u Svetinju nad svetinjama i tamo se pojavljuje pred Bogom ... da obavi djelo istraænog suda i izvrπi djelo pomirenja za sve one koji imaju pravo na pomilovanje. (FLB 209) Neka nam Gospodin dade da vidimo potrebu za vodom æivota sa æivog izvora. Njezini Ëisti potoci osvjeæit Êe nas i izlijeËiti, a osvjeæit Êe i one koji dolaze u dodir s nama. O, kad bi naπa srca bila podËinjena Boæjem Duhu! Kad bi naπe oËi gledale Boæju slavu, kakva bi se bujica nebeskog svjetla izlila na duπu! Onaj koji je govorio kao πto nije govorio nijedan Ëovjek, bio je uËitelj na Zemlji. Nakon svojeg uskrsnuÊa bio je uËitelj osamljenim, razoËaranim uËenicima koji su iπli za Emaus i okupljenima u gornjoj sobi. Ukazao im je na Sveto pismo koje je govorilo o Njemu i ispunio njihova srca svetom i novom nadom i radoπÊu. Iz Svetinje nad svetinjama dolaze poruke. Boæji an eli komuniciraju s ljudima. Krist obavlja sluæbu u Svetiπtu. Mi Ga ne pratimo onamo kao πto bismo trebali. Krist i an eli rade u srcima ljudi. Crkva na Nebu sjedinjena s onom na Zemlji bori se u dobroj borbi na Zemlji. Mora doÊi do ËiπÊenja duπa ovdje na Zemlji, πto je u skladu s Kristovim ËiπÊenjem Svetiπta na Nebu. (Letter 37, 1887.) Boæji narod sada treba upraviti svoj pogled na nebesko Svetiπte, gdje ... naπ Veliki sveÊenik ... posreduje za svoj narod. (FLB 209)

247

30. kolovoza

Sud nad æivima
“Prema tome, sjeti se kako si primio i Ëuo rijeË, vrπi je i obrati se! Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, i sigurno neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3) U vrijeme odre eno za sud — po svrπetku 2300 dana 1844. godine — poËelo je djelo istrage i brisanje grijeha. Svatko tko je ikada priznao ime Kristovo, mora proÊi istraæni postupak. I æivima i mrtvima treba biti su eno “prema onom πto je napisano u knjigama, po svojim djelima” (Otkrivenje 20,12). Sudac govori: “Svi Êe biti opravdani svojom vjerom i su eni po svojim djelima.” Grijesi koji nisu okajani i zaboravljeni neÊe biti oproπteni niti izbrisani iz knjiga, veÊ Êe svjedoËiti protiv greπnika u onaj dan, dan Boga. ... Ozbiljna borba odvija se u svakome tko æeli nadvladati zle sklonosti koje se u njemu bore za prevlast. Djelo pripreme je posao svakog pojedinca. Mi se ne spaπavamo u skupini. NeËija ËistoÊa i posveÊenost neÊe nadoknaditi pomanjkanje tih osobina u drugima. Iako se svi narodi trebaju pojaviti na sudu pred Bogom, On Êe prouËiti i istraæiti sluËaj svakog pojedinca tako pomno kao da je jedino biÊe na Zemlji. Svatko mora proÊi ispit i pojaviti se bez mane ili bore ili Ëega takvog. Su enje se sada odvija u nebeskom Svetiπtu. Ovo djelo traje godinama. Uskoro — nitko ne zna koliko skoro — prijeÊi Êe se na sluËajeve æivih. U straπnoj prisutnosti Boga na red Êe doÊi i naπ æivot. U ovo vrijeme ljudi bi viπe od svega trebali obratiti pozornost na Spasiteljevo upozorenje: “Budite oprezni! Bdijte, jer ne znate kad Êe doÊi to vrijeme!” (Marko 13,33) “Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, i sigurno neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3) (FLB 211)

248

31. kolovoza

Istraæni sud
“Nekih su ljudi grijesi svakomu oËiti i ovi idu na sud pred njima, a drugih idu za njima.” (1. Timoteju 5,24) Istraæni sud i brisanje grijeha treba biti zavrπeno prije drugog Gospodnjeg dolaska. BuduÊi da mrtvi trebaju biti osu eni za ono πto je zapisano u nebeskim knjigama, nemoguÊe je da grijesi ljudi budu izbrisani sve dok se ne obavi su enje na kojem njihovi sluËajevi trebaju biti ispitani. ... Kada se istraæni sud zavrπi, doÊi Êe Krist i s Njime Njegova nagrada da je dade svakome po njegovim djelima. Svima Êe biti su eno prema onome πto je zapisano u nebeskim knjigama i svatko Êe dobiti nagradu u skladu sa svojim djelima. Ovo su enje se ne doga a prilikom smrti. U simboliËkoj sluæbi veliki sveÊenik, poπto je pomazao Izrael, iziπao bi i blagoslovio narod. Tako Êe se Krist po svrπetku svojeg posredniËkog djela pojaviti “bez grijeha na spasenje” da daruje vjeËni æivot svojem narodu koji Ga Ëeka. Kao πto je sveÊenik prigodom ËiπÊenja Svetiπta ispovijedao grijehe na glavi jarca za Azazela, tako Êe i Krist staviti sve ove grijehe na Sotonu, uzroËnika i poticatelja na grijeh. Jarac za Azazela, noseÊi grijehe Izraela, bio je protjeran u pustinju. Tako Êe i Sotona, noseÊi krivnju svih grijeha na koje je poticao Boæji narod, biti tisuÊu godina vezan za Zemlju koja Êe tada biti opustoπena, bez stanovnika, a on Êe napokon ispaπtati u potpunosti kaznu za grijeh u vatri koja Êe uniπtiti sve bezboænike. Malo njih, da, samo malo njih izme u golemog broja ljudi sa Zemlje bit Êe spaπeno za vjeËni æivot, dok Êe mnoπtvo onih koji nisu bili posluπni istini biti odre eni za drugu smrt. Dok se grijesi pokajanih vjernika uklanjaju iz Svetiπta, na Zemlji treba doÊi do posebnog djela oËiπÊenja i uklanjanja grijeha Boæjeg naroda. (FLB 213)

249

1. rujna

Kad budemo stajali pred sudovima i vijeÊima
“Pred kraljevima o tvojim Êu propisima govorit, i zbunit se neÊu.” (Psalam 119,46) U velikom zavrπnom djelu susrest Êemo se s ozbiljnim teπkoÊama s kojima se neÊemo moÊi boriti, ali ne zaboravimo da su tri velike nebeske sile aktivne, da je boæanska ruka na kormilu i da Êe Bog izvrπiti svoje namjere. (Ev 65) DoÊi Êe vrijeme kada Êemo biti izvedeni pred vijeÊa i pred tisuÊe zbog Njegovog imena i svatko Êe morati dati razlog svoje vjere. (RH 18. prosinca 1888.) Svaki stav istine koju zastupa naπ narod moÊi Êe odgovoriti na kritiku najjaËih umova. NajveÊi ljudi svijeta doÊi Êe u dodir s istinom i zato svako svoje stajaliπte kritiËki ispitajmo i provjerimo na temelju Svetog pisma. Sada nam se Ëini da nismo zapaæeni, ali neÊe uvijek biti tako. Odre ena zbivanja izbacit Êe nas u prvi plan, ali kad bi povjesniËarima i velikim ljudima svijeta poπlo za rukom da razbiju naπu istinu, oni bi to i uËinili. (Ev 69) Gospodin Isus dat Êe uËenicima vjeπtinu i mudrost da ih njihovi neprijatelji ne mogu ni opovrgnuti ni oduprijeti im se. Oni koji nisu mogli razumom nadvladati sotonske prijevare, iznosit Êe potvr ena svjedoËanstva koja Êe zbuniti navodno uËene ljude. RijeËi Êe dolaziti s usana neuËenih s takvom uvjerljivom silom i mudroπÊu da Êe se ljudi preobratiti na istinu. Na tisuÊe ljudi bit Êe obraÊeno na temelju njihovog svjedoËanstva. Zaπto Êe nepismeni ljudi imati ovu silu dok je uËeni neÊe imati? Neuk Ëovjek vjerom u Krista doπao je u ozraËje Ëiste, jasne istine, a onaj koji je uËen, okrenuo se od istine. Taj mali Ëovjek je Kristov svjedok. On se ne moæe pozvati na povijest ili takozvanu visoku znanost, ali on skuplja silno svjedoËanstvo iz Boæje rijeËi. Istina koju govori nadahnut Svetim Duhom tako je Ëista, uvjerljiva i nosi sa sobom neospornu silu da se njegovo svjedoËanstvo ne moæe poreÊi. (MS 53, 1905.)

250

2. rujna

SvjedoËenje pred velikanima svijeta
“Izvodit Êe vas zbog mene pred upravitelje i kraljeve da svjedoËite pred njima i poganima.” (Matej 10,18) Nije daleko vrijeme kada Êe Boæji narod biti pozvan da dade svoje svjedoËanstvo pred zemaljskim vladarima. Ni jedan od dvadeset vjernika ne shvaÊa koliko se brzim koracima kreÊemo prema najveÊoj krizi u povijesti naπeg planeta. ... Nema vremena za taπtinu, triËarije niti da zaokupljamo um nevaænim stvarima. (RH 26. travnja 1892.) Kraljevi, upravitelji i velikani Ëut Êe o vama preko izvjeπtaja vaπih neprijatelja te Êe im vaπa vjera i karakter biti pogreπno prikazani. Ali oni koji budu laæno optuæeni, imat Êe se priliku pojaviti pred svojim tuæiteljima i sami govoriti. Oni Êe imati prednost da donesu svjetlo onima koji se smatraju velikim ljudima na Zemlji, a ako prouËavate Bibliju, ako ste spremni dati odgovor svakom Ëovjeku koji vas zapita o nadi koja je u vama ponizno i sa strahom, vaπi neprijatelji neÊe moÊi poreÊi vaπu mudrost. Sada imate priliku postiÊi najveÊu intelektualnu snagu prouËavajuÊi rijeË Boæju. Me utim, ukoliko ste ravnoduπni i ne kopate dublje u rudnicima istine, neÊete biti spremni za krizu koja uskoro treba doÊi na nas. O, kada biste shvatili da je svaki trenutak zlata vrijedan! Ako æivite od svake rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih, neÊete se naÊi nespremni. (RH 26. travnja 1892.) Vi ne znate kamo moæete biti pozvani da date svoje svjedoËanstvo o istini. Mnogi Êe morati stati pred zakonodavne sudove, neki pred kraljeve i uËene ljude da daju svjedoËanstvo o svojoj vjeri. Oni koji imaju samo povrπno razumijevanje istine neÊe moÊi jasno protumaËiti Sveto pismo i dati prave razloge svoje vjere. Bit Êe zbunjeni i neÊe biti kao oni radnici koji se nemaju Ëega postidjeti. Neka nitko ne misli da ne treba uËiti zato πto ne propovijeda za propovjedaonicom. Vi ne znate πto Bog moæe traæiti od vas. (FE 217)

251

3. rujna

Pripravi se da susretneπ Boga svoga
“Stog Êu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer Êu tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svoga!” (Amos 4,12) Mnogi ne shvaÊaju kakvi moraju biti da bi u vrijeme nevolje, kad Veliki sveÊenik viπe ne bude u Svetiπtu, mogli opstati pred Bogom. Oni koji prime peËat æivoga Boga i budu zaπtiÊeni u vrijeme nevolje, moraju u potpunosti odsjajivati Isusov lik. (EW 71) Njihova odjeÊa mora biti neokaljana, a njihov karakter πkropljenjem krvlju oËiπÊen od grijeha. Boæjom miloπÊu i vlastitim marom moraju biti pobjednici u borbi sa zlom. Dok se na Nebu vrπi istraæni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz Svetiπta, u Boæjem se narodu na Zemlji mora izvrπiti posebno djelo ËiπÊenja, odstranjivanja grijeha. (GC 425) Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu oËekujuÊi da Êe ih “osvjeæenje” ili “kasna kiπa” osposobiti da opstanu u dan Gospodnji i da æive u Njegovoj prisutnosti. O, koliko njih sam vidjela u vrijeme nevolje bez Boæje zaπtite! Oni su zanemarili potrebnu pripremu te stoga nisu mogli primiti “osvjeæenje” koje svi moraju primiti da bi mogli æivjeti u prisutnosti Svetoga Boga. (EW 71) Oni koji odbiju da budu tesani od strane proroka, ne Ëiste svoje duπe pokoravajuÊi se cijeloj istini i koji su skloni miπljenju da je njihovo stanje daleko bolje nego πto zapravo jest, probudit Êe se tek u vrijeme sedam posljednjih zala i uvidjeti da je to tesanje i oblikovanje bilo potrebno za njihovu izgradnju. ... Vidjela sam da nitko neÊe moÊi sudjelovati u “osvjeæenju” dok ne pobijedi svaki ukorijenjen grijeh, ponos, sebiËnost, ljubav prema svijetu, svaku ruænu rijeË i postupak. Stoga bismo se trebali joπ viπe pribliæiti Gospodinu i usrdno nastojati izvrπiti potrebnu pripremu koja Êe nam omoguÊiti da opstanemo u boju u dan Gospodnji. Imajmo svi na umu da je Bog svet i da nitko izuzev svetih biÊa ne moæe boraviti u Njegovoj prisutnosti. (EW 71)

252

4. rujna

ObeÊanje boæanske pomoÊi
“A kad vas predadnu, ne budite zabrinuti kako Êete ili πto Êete govoriti, jer Êe vam se onoga Ëasa dati πto treba da govorite.” (Matej 10,19) Kristovi sluge ne trebaju pripremati govore kad budu dovedeni pred sudove zbog svoje vjere. Oni se trebaju pripremati iz dana u dan stavljajuÊi u svoja srca dragocjene istine Boæje rijeËi. Trebaju se hraniti Kristovim naukom i u molitvi jaËati svoju vjeru. Tada Êe ih, kad budu dovedeni na sud, Sveti Duh podsjetiti na pravu istinu koja Êe doprijeti do srca onih koji Êe doÊi sluπati. Bog Êe obasjati njihov um znanjem koje su stekli marljivim istraæivanjem Svetog pisma u pravo vrijeme, kada to bude potrebno. (CSW 40,41) Vi sada treba biti spremni za vrijeme kuπnje. Sada trebate znati jesu li vaπe stope uËvrπÊene na VjeËnoj Stijeni. Morate imati svoje osobno iskustvo i ne biti zavisni od drugih za svoje svjetlo. Kada budete izloæeni kuπnji, kako Êete znati da niste sami bez ijednog zemaljskog prijatelja na vaπoj strani? HoÊete li tada biti u moguÊnosti shvatiti da je Krist vaπa potpora? HoÊete li se moÊi sjetiti obeÊanja: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta”? Oko vas Êe biti nevidljivih biÊa koja Êe æeljeti vaπu propast. Sotona i njegovi pomoÊnici nastojat Êe vas na svaki naËin pokolebati u vaπoj Ëvrstini i privræenosti Bogu i Njegovoj istini. Ali ako budete gledali na Njegovu slavu, ne trebate misliti kako Êete svjedoËiti o Njegovoj istini. (RH 26. travnja 1892.) MladiÊi i djevojke, rastete li do pune visine muπkaraca i æena u Kristu da u vrijeme nevolje ne budete odvojeni od Izvora svoje snage? Da bismo opstali tijekom tog vremena kuπnje, mi moramo sada, u vrijeme mira, doæivjeti æivo iskustvo s Bogom. Mi sada moramo osjetiti duboko djelovanje Svetoga Duha. Krist nam mora biti sve i u svemu, Alfa i Omega, prvi i posljednji, poËetak i svrπetak. (RH 3. svibnja 1892.)

253

5. rujna

Dolazi druga Pedesetnica!
“Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blagoslovom, i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” (Ezekiel 34,26) Slikom rane i kasne kiπe, koja u istoËnim zemljama pada u vrijeme sjetve i æetve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjeri na Boæju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je poËetak te rane kiπe, a rezultati su bili slavni. ... Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina »ovjeËjega. Ovo je izlijevanje Duha uspore eno s kasnom kiπom. ... (AA 54,55) Veliko se djelo evan elja neÊe zavrπiti manjim otkrivenjem Boæje sile od one koja je pratila njegov poËetak. ProroËanstva koja su se ispunila u izlijevanju rane kiπe u samom poËetku evan elja, opet Êe se pri njegovu zavrπetku ispuniti u kasnoj kiπi. ... Boæje sluge, ozarena lica svetim posveÊenjem, æurit Êe iz mjesta u mjesto da objave poruku s Neba. TisuÊe Êe glasova, diljem Ëitave Zemlje, objaviti upozorenje. »init Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdravljati, a znakovi i Ëudesa pratit Êe vjerne. I Sotona Êe djelovati laænim Ëudesima, Ëak spuπtajuÊi vatru s neba naoËigled ljudi. (Otkrivenje 13,13) Na ovaj Êe naËin stanovnici Zemlje biti navedeni na odluku. Vijest se neÊe toliko πiriti dokazivanjem koliko dubokim osvjedoËenjem Boæjeg Duha. Dokazi su bili predoËeni. Sjeme je bilo posijano, a sada Êe niknuti i donijeti plod. ... Zrake svjetlosti sada prodiru posvuda, istina se vidi u svoj svojoj jasnoÊi, a iskrena Boæja djeca kidaju veze koje su ih dosad dræale. Obiteljske i crkvene veze su nemoÊne da ih zadræe. Istina im je dragocjenija od svega drugoga. UnatoË udruæenim snagama πto se protive istini, znatan Êe broj stati na Gospodnju stranu. (GC 611,612)

254

6. rujna

Harmagedonska bitka
“Ovi Êe ratovati protiv Janjeta, ali Êe ih Janje zajedno sa svojim pozvanima, izabranima i vjernima pobijediti, jer je ono Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 17,14) Trebamo prouËavati izlijevanje sedme Ëaπe Boæje srdæbe. Sile zla neÊe se u posljednjem sukobu predati bez otpora. Ali Providnost Êe odigrati svoju ulogu u harmagedonskoj bici. Kad Zemlja bude obasjana slavom an ela iz osamnaestog poglavlja Ivanovog Otkrivenja, to Êe probuditi iz sna sve vjerske elemente, elemente i dobra i zla, i vojske æivoga Boga iziÊi Êe na popriπte. (7BC 983) »etiri moÊna an ela zadræavaju sile ovoga svijeta dok Boæji sluge ne prime peËat na svoja Ëela. Narodi svijeta nezadræivo se pripremaju za sukob, ali ih ovi an eli joπ uvijek obuzdavaju. Kad se ta obuzdavajuÊa sila ukloni, naiÊi Êe vrijeme nevolje i straπne duπevne tjeskobe. Bit Êe izumljeno smrtonosno ratno oruæje. Brodovi, zajedno sa svojim æivim teretom, bit Êe pokopani u velikim dubinama. Svi oni koje ne bude vodio duh istine, ujedinit Êe se pod vodstvom Sotoninih pomoÊnika. Ali sve Êe to biti zadræavano dok ne do e vrijeme za veliku harmagedonsku bitku. (7BC 967) Zlo u svim moguÊim oblicima spremno je na intenzivnu aktivnost. Zli an eli udruæuju svoje snage sa zlim ljudima, i buduÊi da su u viπestoljetnom sukobu stekli iskustvo u najlukavijem obmanjivanju i borbama, oni Êe se i u velikoj posljednjoj bici oËajniËki boriti. Cijeli svijet bit Êe na jednoj ili na drugoj strani. DoÊi Êe do harmagedonske bitke, a taj dan nikoga od nas ne smije zateÊi na spavanju. Moramo biti sasvim budni i kao mudre djevojke imati ulja u svojim svjetiljkama. ... Na nas se mora izliti sila Svetoga Duha i Vojskovo a Gospodnje vojske nalazit Êe se na Ëelu nebeskih an ela da bi rukovodio tom bitkom. Ozbiljni doga aji odigravaju se upravo pred nama. Trube se oglaπavaju jedna za drugom, Ëaπe gnjeva jedna za drugom izlijevaju se na stanovnike Zemlje. Prizori od golemog znaËenja odigravaju se pred nama. (7BC 982)

255

7. rujna

Doga aji se odvijaju po redoslijedu
“Ali vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov.” (1. Solunjanima 5,4) Bilo mi je pokazano da Isus neÊe napustiti Svetinju nad svetinjama dok ne bude rijeπen sluËaj svake duπe na izbavljenje ili propast, i da Boæji gnjev neÊe naiÊi prije nego πto Isus zavrπi svoje djelo u Svetinji nad svetinjama, skine svoju sveÊeniËku odoru i obuËe haljinu osvete. Tada Êe napustiti mjesto posrednika izme u svojeg Oca i Ëovjeka i Bog se viπe neÊe ustezati da na one koji odbacuju Njegovu istinu izlije svoj gnjev. Vidjela sam da su gnjev neznaboæaca, Boæji gnjev i vrijeme su enja mrtvima razliËite i odvojene pojave koje slijede jedna za drugom, kao i to da Mihael joπ nije ustao i da vrijeme nevolje, kakvoga nikad prije nije bilo, joπ nije poËelo. Narodi se veÊ gnjeve, ali kad naπ Veliki sveÊenik zavrπi svoje djelo u Svetiπtu, On Êe ustati, obuÊi osvetniËku haljinu i tek tada Êe doÊi do izlijevanja sedam posljednjih zala. Vidjela sam da Êe Ëetiri an ela dræati Ëetiri vjetra sve dok Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti sedam posljednjih zala. Ova zla raspaljuju gnjev bezboænih ljudi protiv pravednika jer oni smatraju da smo mi navukli Boæje kazne na njih i da bi nevolje prestale kad bi nas istrijebili sa Zemlje. Bio je izdan proglas da se sveti pobiju zbog Ëega su oni dan i noÊ vapili Bogu za izbavljenje. To je bilo vrijeme Jakovljeve nevolje. Tada su svi sveci zavapili u duπevnom strahu i Bog ih je izbavio svojim glasom. (EW 36,37) Prije svoga raspeÊa Spasitelj je svojim uËenicima objasnio da treba biti ubijen i da Êe nakon toga uskrsnuti iz groba. ... Ali su uËenici oËekivali oslobo enje od rimskog jarma, pa nisu mogli podnijeti pomisao da bi Onaj u koga su polagali sve svoje nade morao umrijeti sramotnom smrÊu. ... U proroËanstvima je buduÊnost i nama otkrivena tako jasno kao πto je u Kristovim rijeËima bila otkrivena uËenicima. Doga aji povezani sa zavrπetkom vremena milosti i s djelom pripreme u vrijeme nevolje jasno su predoËeni. Ali mnogi ne razumiju niπta bolje ove vaæne istine nego da im nikada nisu bile otkrivene. Sotona budno pazi da ukloni svaki utjecaj koji bi ih mogao uËiniti mudrim za spasenje, pa Êe ih vrijeme nevolje naÊi nespremne. (GC 594) 256

8. rujna

Kratko vrijeme mira
“Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se na njih iznenada oboriti propast kao poro ajna bol na trudnu æenu, i nipoπto joj neÊe umaÊi.” (1. Solunjanima 5,3) Kad se djelo spaπavanja pribliæi kraju, na Zemlju Êe naiÊi nevolje i narodi Êe se razgnjeviti, ali Êe biti zadræani da ne bi sprijeËili djelo treÊeg an ela. U to Êe se vrijeme spustiti “kasna kiπa”, ili osvjeæenje od lica Gospodnjeg, da bi dala silu glasnoj vici treÊeg an ela i pripremila svete da se odræe u vrijeme izlijevanja sedam posljednjih zala. (EW 85,86) Vidjela sam stanovnike Zemlje u velikoj zbrci. Ratovi, krvoproliÊa, oskudica, glad i epidemije πirili su se po Zemlji. BuduÊi da je ovo okruæivalo Boæji narod, vjernici su se dræali jedni uz druge i odbacili svoje male poteπkoÊe. Ponos koji su gajili viπe nije upravljao njima; to mjesto zauzela je duboka poniznost. Patnja, zbunjenost i oskudica bili su razlog da razum ponovno zauzme svoje mjesto te je strastven i nerazuman Ëovjek postao razuman i ponaπao se promiπljeno i mudro. Moja pozornost je tada bila odvraÊena od tog prizora. Izgledalo je da je ostalo malo vremena mira. Joπ jednom su mi bili pokazani stanovnici Zemlje i ponovno je sve bilo u velikoj zbrci. Borbe, ratovi, krvoproliÊe, glad i neimaπtina bjesnjeli su na sve strane. Rat je izazvao glad. Nestaπica i krvoproliÊe prouzrokovali su epidemije, a srca ljudi ispunila su se strahom pred onim πto dolazi na Zemlju. (1T 268) An eli danas zadræavaju vjetrove sukoba sve dok svijet ne bude opomenut da dolazi propast, ali diæe se oluja spremna da se obori na Zemlju. Kada Bog zapovijedi svojim an elima da puste vjetrove, nastat Êe prizori kakve nijedno pero nije u stanju opisati. ... Bog nam je u svojoj milosti pruæio trenutak predaha. Uporabimo svaku silu koja nam je darovana s Neba u objavljivanju djela koje nam je Gospodin povjerio za one koji propadaju u neznanju. (Ev 704)

257

9. rujna

Objava mira i sigurnosti
“Olako lijeËe ranu naroda moga, viËuÊi: ‘Mir! Mir!’ Ali mira nema.” (Jeremija 6,14) Papisti, protestanti i svjetovni ljudi ... u ovom ujedinjenju vidjet Êe veliËanstveni pokret za obraÊenje svijeta i poËetak dugooËekivanog milenija. (GC 588,589) “Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËela Êe se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.” (2. Petrova 3,10) Kad miπljenja filozofa odagnaju strah od Boæjeg suda, kad vjerski uËitelji budu stavljali naglasak na dugo razdoblje mira i napretka, i kad svijet bude zaokupljen poslom i zadovoljstvima, saenjem i gra enjem, zabavama i veseljem, odbacujuÊi Boæja upozorenja i vrije ajuÊi njegove vjesnike, tada Êe ih iznenada sustiÊi uniπtenje i oni neÊe umaÊi (1. Solunjanima 5,3). (PP 104) Poput stanovnika Sidimske doline ljudi sanjaju o blagostanju i miru. “Bjeæi, da æivot spasiπ,” upozorenje je Boæjih an ela, ali Ëuju se i drugi glasovi kako govore: “Ne uzbu ujte se, nema razloga za uzbunu.” Mnoπtvo viËe: “Mir i sigurnost”, dok Nebo objavljuje da uniπtenje samo πto nije doπlo na prijestupnike. U noÊi prije njihova uniπtenja gradovi u ravnici su uæivali u zadovoljstvima i rugali se strahu i upozorenjima Boæjih vjesnika, ali ti su rugaËi nestali u plamenu, te iste noÊi vrata milosti su se zauvijek zatvorila za bezboæne, bezbriæne stanovnike Sodome. Boga se ne moæe uvijek vrije ati, s Njim se neÊe moÊi joπ dugo igrati. “Dolazi nesmiljeni Jahvin dan — gnjev i jarost — da u pustoπ zemlju prometne, da istrijebi iz nje greπnike.” (Izaija 13,9) Velik dio svijeta Êe odbaciti Boæju milost i zahvatit Êe ga brzo i nepovratno uniπtenje. Ali oni koji obrate pozornost na upozorenje “prebivat Êe pod zaπtitom SvemoguÊega” i “u sjeni SvemoguÊega”. Njegova Êe istina biti njihov πtit i obrana. (PP 167)

258

10. rujna

Boæje djelo je zavrπeno
“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14) SveËana, sveta poruka upozorenja mora biti objavljena u najnepristupaËnijim podruËjima i u gradovima okorjelim u grijehu, na svakom mjestu gdje svjetlo znaËajne trostruke evan eoske poruke joπ nije zasjalo. Svatko treba Ëuti posljednji poziv na Janjetovu svadbenu veËeru. Poruku sadaπnje istine treba nositi iz grada u grad, iz sela u selo i to ne izvanjskim pokazivanjem, veÊ u sili Duha. (GW 27) Vijest o sili Boæje milosti koja obnavlja bit Êe noπena u svaku zemlju i svaki kraj sve dok istina ne obuhvati cijeli svijet. Me u zapeËaÊenima bit Êe ljudi iz svakog naroda, plemena i jezika. Iz svake zemlje skupit Êe se muπkarci i æene koji Êe stajati pred Boæjim prijestoljem i Janjetom uzvikujuÊi: “Spasenje je djelo Boga naπega, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!” (Otkrivenje 7,10) (CT 29) Cijela Zemlja treba biti osvijetljena slavom Boæje istine. Svjetlo treba sjati svim zemljama i svim narodima. Oni koji su dobili svjetlo trebaju iÊi naprijed i svijetliti. Zvijezda Danica zasjala je nama, a mi trebamo odsjajivati njezino svjetlo na stazu onih koji su u tami. Kriza je upravo pred nama. Mi sada moramo uz pomoÊ sile Svetoga Duha objaviti velike istine za ove posljednje dane. Joπ malo i svatko Êe Ëuti upozorenje i donijeti odluku za sebe. Tada Êe doÊi kraj. (6T 24) Istina koja se nalazi u prvoj, drugoj i treÊoj an eoskoj vijesti mora doprijeti do svakog naroda, plemena i jezika. Ona mora obasjati tamu svakog kontinenta i proπiriti se na morske otoke. U ovom poslu ne smije biti odga anja. Naπa lozinka treba biti: Naprijed, uvijek naprijed! Nebeski an eli iÊi Êe ispred nas da pripreme put. Svoju odgovornost za udaljene krajeve ne moæemo ostaviti po strani sve dok cijela Zemlja ne zasja Gospodnjom slavom. (GW 470)

259

11. rujna

Bog ustaje u obranu svojeg naroda
“»ujte, narodi, vi svi! Sluπaj, zemljo i sve πto te ispunja! Gospod Jahve protiv vas Êe svjedoËiti — Gospod iz svetoga Hrama svojega! Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim.” (Mihej 1,2.3) Tek Êe se u doba krize otkriti karakter. ... Veliki konaËni ispit doÊi Êe na svrπetku vremena milosti za ljudski rod i tada viπe neÊe biti prilike da se zadovolje nezadovoljene potrebe ljudske duπe. (COL 412) Bog se sprema na obraËun s narodima. U svim stoljeÊima ove zemaljske povijesti zli radnici nagomilavali su srdæbu za dan gnjeva; onog trenutka kada pokvarenost prije e postavljene granice Boæje milosti, Njegovom strpljenju Êe doÊi kraj. Kada se nebeske knjige napune grijesima velikog broja ljudi, doÊi Êe gnjev nepomijeπan s miloπÊu i tada Êe se vidjeti kako je straπno izigrati boæansko strpljenje. Do ove krize Êe doÊi kad se narodi ujedine da Boæji zakon proglase nevaæeÊim. DoÊi Êe dani kad Êe pravedni biti pokrenuti da revnuju za Boga zbog prevelike pokvarenosti. Nitko bez boæanske sile neÊe moÊi izdræati drskost Sotone koji se ujedinio sa zlim ljudima. Ali u Ëasu najveÊe opasnosti za Crkvu, vjerni Ostatak upuÊivat Êe usrdne molitve. Bog Êe ih Ëuti i odgovoriti u pravo vrijeme, kada krivnja greπnika dostigne svoj vrhunac. On Êe osvetiti svoje izabrane koji dan i noÊ plaËu pred njim iako i On nosi s njima njihove terete. (5T 524) Zamjena laæi za istinu posljednji je Ëin u drami. Kada ova zamjena postane sveopÊa, Bog Êe se objaviti. Kada ljudski zakoni budu uzdignuti iznad boæanskih, kada zemaljske sile pokuπaju primorati ljude da svetkuju prvi dan tjedna, znajte da je doπlo vrijeme da Bog djeluje. On Êe ustati u svom veliËanstvu i Zemlja Êe se straπno zatresti. SiÊi Êe sa svojeg mjesta da kazni stanovnike Zemlje zbog njihove pokvarenosti. Zemlja Êe pokazati svoju krv i viπe neÊe moÊi prikrivati svoj grijeh. (RH 23. travnja 1901.)

260

12. rujna

Zavrπava se vrijeme milosti
“Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i dalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; neka se sveti i dalje posveÊuje!” (Otkrivenje 22,11) Kada se zavrπi istraæni sud, bit Êe odluËena sudbina svih ljudi — za æivot ili smrt. Vrijeme milosti zavrπava se neposredno prije pojavljivanja Gospodina na nebeskim oblacima. (RH 9. studenoga 1905.) RugaËi su upuÊivali na prirodne pojave — na nepromjenjivu smjenu godiπnjih doba, na vedro nebo s kojega joπ nije nikada pala kiπa, na zelena polja osvjeæena blagom noÊnom rosom — i uzvikivali: “Zar on ne priËa bajke?” S prijezirom su izjavili da je propovjednik pravde neobuzdani zanesenjak i nastavili spremnije no ikada uæivati u zadovoljstvima, joπ uporniji na svojim zlim putovima. Ali njihovo nevjerstvo nije sprijeËilo proreËeni doga aj. Bog je dugo podnosio njihovu zloÊu, dajuÊi im mnoπtvo prilika za pokajanje, ali u odre eno vrijeme Njegovi su sudovi pohodili one koji su odbili Njegovo milosr e. Krist izjavljuje da Êe sliËno nevjerstvo postojati u vezi s Njegovim drugim dolaskom. Kao πto ljudi u Noino vrijeme “niπta nisu nasluÊivali dok ne do e potop i sve ih odnese, tako Êe”, prema rijeËima naπeg Spasitelja, “biti i za dolaska Sina »ovjeËjega”. (Matej 24,39) Kad se toboænji Boæji narod bude sjedinio sa svijetom i æivio kao πto on æivi pridruæivπi mu se u zabranjenim zadovoljstvima; kad sjaj svijeta postane sjajem Crkve; kad budu odzvanjala svadbena zvona i svi se budu nadali dugim godinama svjetskog napretka — tada Êe iznenada, kao πto sjevne munja, doÊi kraj njihovim sjajnim vizijama i prevarljivim nadama. (GC 338,339) Doga aji povezani sa zavrπetkom vremena milosti i s djelom pripreme u vrijeme nevolje jasno su predoËeni. Ali mnogi ne razumiju niπta bolje ove vaæne istine nego da im nikada nisu bile otkrivene. Sotona budno pazi da ukloni svaki utjecaj koji bi ih mogao uËiniti mudrim za spasenje, pa Êe ih vrijeme nevolje naÊi nespremne. (GC 594)

261

13. rujna

Zavrπetak vremena milosti prolazi neopaæeno
“A πto se tiËe, braÊo, vremena i Ëasa, nemate potrebe da vam se o tome piπe: i sami dobro znate da Êe Dan Gospodnji doÊi kao lopov u noÊi.” (1. Solunjanima 5,1.2) Pravednici i greπnici joπ Êe uvijek æivjeti na Zemlji kao smrtnici. Ljudi Êe saditi i graditi, jesti i piti potpuno nesvjesni da je u nebeskom Svetiπtu izreËena konaËna, neopoziva odluka. Bog je Nou i njegovu obitelj prije potopa, nakon πto su uπli u korablju, zatvorio, a bezboænike je sprijeËio da u u. Me utim, ljudi su ne znajuÊi da je njihova sudbina zapeËaÊena, sedam dana æivjeli bezbriænim æivotom ispunjenim uæicima i rugali se upozorenjima suda koji se pribliæavao. Spasitelj kaæe: “Takav Êe biti dolazak Sina »ovjeËjeg.” Tiho, neprimjetno poput lopova u ponoÊ, doÊi Êe odluËujuÊi Ëas kad Êe se zapeËatiti sudbina svakog Ëovjeka, a milost koja je bila ponu ena greπnim ljudima konaËno povuÊi. (RH 9. listopada 1905.) Ljudi se brzo uljuljaju u kobnoj sigurnosti, a bude se tek kad se izlije Boæji gnjev. (ST 8. prosinca 1909.) Gospodin koji sudi na kraju vremena proÊi Êe Zemljom i poËet Êe se izlijevati straπan pomor. Tada Êe oni koji su prezirali Boæju rijeË, koji su je malo cijenili, iÊi od mora do mora i od sjevera Ëak do istoka. TrËat Êe na sve strane da traæe Gospodnju rijeË, ali je neÊe naÊi. ... Boæji propovjednici zavrπit Êe svoj posljednji zadatak, posljednji put se pomoliti, proliti svoju posljednju gorku suzu za buntovniËku crkvu i bezboænike. (MS1, 1857.) Kristov pogled bio je usmjeren u buduÊe vjekove kada je rekao: “Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono πto ti je za mir!” Joπ uvijek je tvoj dan, o, Crkvo Boæja, kojoj je On povjerio svoj Zakon. Ovaj dan vjere i kuπnje ide svojem kraju. Sunce æuri k zapadu. Moæe li se dogoditi da za e, a ti neÊeπ znati “ono πto ti je za mir”? Neopoziva presuda mora biti izreËena: “Ali je sad sakriveno tvojim oËima” (Luka 19,42). (Letter 58,1887.)

262

14. rujna

Vrijeme nevolje kakvog nije bilo
“U ono Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinove tvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je ljudi pa do toga vremena.” (Daniel 12,1) Kad bude zavrπeno objavljivanje poruke treÊeg an ela, milost viπe ne moli za greπne stanovnike Zemlje. Boæji je narod zavrπio posao. Primio je “kasnu kiπu”, utjeπen je od “Gospodnje prisutnosti” i pripremljen za Ëas kuπnje koji je pred njim. An eli na Nebu su u pokretu. An eo koji se vraÊa sa Zemlje objavljuje da je zavrπio zadaÊu; svijet je bio izloæen zavrπnom ispitu i svi koji su se pokazali vjerni boæanskim propisima primili su “peËat æivoga Boga”. Tada Isus obustavlja svoje posredovanje u nebeskom Svetiπtu. Podiæe svoje ruke i jakim glasom kaæe: “Svrπeno je!” ... Kad On napusti Svetiπte, tama prekriva stanovnike Zemlje. U to zastraπujuÊe vrijeme pravedni moraju æivjeti bez posrednika pred svetim Bogom. Uklonjene su ograde koje su sputavale zle i Sotona ima posvemaπnju kontrolu nad grjeπnicima koji se nisu pokajali. Boæjem je strpljenju kraj. Svijet je odbacio Njegovo milosr e, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov Zakon. Zli su preπli granice vremena milosti; Boæji Duh, kome su se uporno protivili, napokon se povukao. NezaπtiÊeni boæanskom miloπÊu, nemaju zaπtite pred Zlim. Tada Êe Sotona zemaljske stanovnike izloæiti posljednjoj velikoj nevolji. Kad Boæji an eli budu prestali zadræavati divlje vjetrove ljudskih strasti, svi Êe elementi sukoba biti odrijeπeni. Cijeli Êe svijet biti zahvaÊen propaπÊu straπnijom od one koja je zadesila drevni Jeruzalem. (GC 613,614) Samo oni koji su Ëiste ruke i bezazlena srca opstat Êe u to vrijeme kuπnje. ... Sada je vrijeme, dok Ëetiri an ela zadræavaju Ëetiri vjetra, da utvrdimo svoj poziv i izbor. (EW 58)

263

15. rujna

Puπtena Ëetiri vjetra
“Ne pustoπite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabiljeæimo peËat sluge naπega Boga na njihovim Ëelima!” (Otkrivenje 7,3) An eli kruæe oko Zemlje pobijajuÊi Sotoninu tvrdnju da ima pravo na ovu Zemlju zato πto je mnoπtvo njegovih privræenika tako veliko. Mi ne Ëujemo njihove glasove niti svojim tjelesnim oËima moæemo vidjeti postupke tih an ela, ali su njihove ruke Ëvrsto spojene oko Zemlje i oni budno zadræavaju Sotonine vojske dok se ne zavrπi zapeËaÊivanje Boæjeg naroda. (7BC 967) Ivan vidi elemente u prirodi — potrese, bure i politiËke borbe — koje Ëetiri an ela zadræavaju. Ovi vjetrovi se nalaze pod kontrolom sve dok im Bog ne kaæe da zapuπu. Boæja crkva je sigurna. An eli Boæji provode Njegove naredbe zadræavajuÊi vjetrove da ne puπu na zemlju ni na more, niti na bilo koje drvo dok Boæji sluge ne prime peËat na svoja Ëela. (TM 444) Sada je vrijeme od posebnog interesa za sve ljude. Pozornost vladara i dræavnika, ljudi koji zauzimaju poloæaje od povjerenja i autoriteta, obrazovanih æena i muπkaraca svih slojeva, usmjerena je na doga aje koji se zbivaju oko nas. Oni promatraju zategnute, nemirne odnose me u narodima. Vide napetost koja obuzima svaki zemaljski element i shvaÊaju da Êe se dogoditi neπto veliko i znaËajno — da je svijet na rubu neobiËne krize. An eli sada zadræavaju vjetrove rata dok svijet ne bude opomenut na dan suda koji se pribliæava. Ali oluja se priprema, spremna da se obruπi na Zemlju, i kada Bog zapovijedi svojim an elima da puste vjetrove, doÊi Êe do takvih prizora sukoba koje nijedno pero ne moæe opisati. ... Bog je milostivo produljio vrijeme. S Neba nam je dana svaka sila da obavimo zadaÊu koju nam je Gospodin povjerio zbog onih koji ginu u neznanju. Poruka upozorenja treba odjeknuti u svim dijelovima svijeta. ... Treba biti obavljen velik posao, a on je povjeren onima koji znaju istinu za ovo vrijeme. (RH 23. studenoga 1905.)

264

16. rujna

Sedam posljednjih zala poËinju se izlijevati
“Potom Ëuh jak glas πto govori sedmorici an ela: ‘Idite i izlijte sedam Ëaπa Boæjega gnjeva na zemlju!”’ (Otkrivenje 16,1) Kad Krist zavrπi s posredovanjem u Svetiπtu, izlit Êe se Ëista srdæba na one koji πtuju Zvijer i njen kip i primaju njen æig. (Otkrivenje 14,9.10) Zla koja su snaπla Egipat kad je Bog osloba ao Izrael sliËna su ovim straπnijim i æeπÊim kaznama koje Êe snaÊi svijet prije konaËnog izbavljenja Boæjeg naroda. OpisujuÊi ove zastraπujuÊe kazne pisac Otkrivenja veli: “Tada se pojavi opasan i poguban Ëir na osobama koje su imale æig Zvijeri i koje se klanjaju njezinu kipu.” More “postade kao krv mrtvaca te uginu svako æivo biÊe u moru”. Rijeke i izvori voda “postadoπe krv”. Koliko god bile straπne ove kazne, Boæja je pravda u cijelosti obranjena. Boæji an eo objavljuje: “Pravedan si, o SveËe, πto si ih udario tim kaznama, buduÊi da su prolili krv svetih i proroka. Sad im dajeπ da piju krv; to su zasluæili.” (Otkrivenje 16,2-6) Osu ivanjem Boæjeg naroda na smrt navukli su krivnju za njihovu krv kao da su je prolili svojim rukama. ... U zlu koje slijedi, suncu Êe biti dana moÊ “da pali ljude vatrom. A ljudi su, goreÊi u velikoj æegi, psovali ime Boga”. (Otkrivenje 16,8.9) ... Ova zla neÊe biti sveopÊa, jer bi inaËe svi zemaljski stanovnici bili istrijebljeni. Ipak Êe ona biti najstraπniji biË kojega su smrtni ljudi ikada upoznali. Sve su kazne koje su snalazile ljude prije zavrπetka vremena milosti bile pomijeπane s milosr em. Kristova moliteljska krv πtitila je grjeπnika da ne primi punu mjeru kazne za svoju krivnju. Ali na posljednjem sudu srdæba Êe se izliti nepomijeπana s milosr em. (GC 627—629) Strijele Boæjeg gnjeva samo πto nisu poletjele i kad On poËne kaænjavati greπnike, neÊe biti predaha sve do kraja. Sprema se oluja Boæjeg gnjeva i samo oni koji su posveÊeni istinom u Boæjoj ljubavi bit Êe skriveni s Kristom u Bogu dok pustoπenje ne proe. (TM 182)

265

17. rujna

Izdan proglas o smrti
“»ak joj je bilo dopuπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzrokova da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti kipu Zvijeri.” (Otkrivenje 13,15) Kada Isus napusti Svetinju nad svetinjama, Njegov Duh koji zadræava sile povuÊi Êe se od vladara i naroda. Oni Êe biti prepuπteni vlasti demona. Tada Êe po savjetu i uputi Sotone biti doneseni takvi zakoni da nijedno tijelo ne bi moglo biti saËuvano kad se ne bi skratili oni dani. (1T 204) Vidjela sam da Êe an eli zadræavati Ëetiri vjetra sve dok Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti sedam posljednjih zala. Ova zla su raspalila gnjev bezboænih ljudi protiv pravednika. Oni su smatrali da smo mi navukli Boæje kazne na njih i da Êe nevolje prestati ako nas istrijebe sa Zemlje. Stoga je izdan proglas da se sveti pobiju zbog Ëega su vjerni dan i noÊ vapili Bogu za izbavljenje. Ovo je bilo vrijeme Jakovljeve nevolje. (EW 36,37) Vidjela sam vodeÊe ljude na Zemlji kako se savjetuju, a Sotona i njegovi an eli bili su zaposleni oko njih. Vidjela sam pisma koja su bila umnoæena i razaslana u razliËite dijelove svijeta u kojima se nare uje ljudima da pobiju i prije odre enog vremena svece ako se budu dræali svoje Ëudne vjere, ako ne odustanu od subote i ne budu poπtovali prvi dan tjedna. (EW 282,283) Premda je opÊim dekretom odre eno vrijeme kad vrπitelje zapovijedi mogu pobiti, njihovi Êe im neprijatelji u nekim sluËajevima i prije tog vremena pokuπati uzeti æivot. Ali nitko ne moæe proÊi pored silnih Ëuvara postavljenih oko svake vjerne duπe. Neke napadaju pri bijegu iz gradova i sela, ali maËevi podignuti protiv njih slomit Êe se i pasti bespomoÊni poput slamke. Druge Êe πtititi an eli u obliku ratnika. (GC 631) Kad bi mogli gledati nebeskim oËima, ljudi bi vidjeli skupine an ela, jakih u sili, smjeπtenih oko onih koji su saËuvali Kristovu poruku o postojanosti. Sa suosjeÊajnom blagoπÊu an eli su bili svjedoci njihove nevolje i Ëuli njihove molitve. Oni Ëekaju na rijeË svog Zapovjednika da ih istrgnu iz pogibelji. Ali moraju joπ malo Ëekati. Boæji narod mora piti iz ove Ëaπe i krstiti se ognjem. (GC 630,631) 266

18. rujna

Osu eni na smrt
“Po skoroteËama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Æidovi, od djeËaka do staraca, djeca i æene uniπte, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara.” (Estera 3,13) Ukaz koji Êe biti proglaπen protiv Boæjeg naroda ostatka bit Êe sliËan proglasu koji je Ahasver izdao protiv Hebreja. (PK 603) Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊena zaπtita ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odre eno dekretom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. OdluËit Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπutkati glas neslaganja i prijekora. (GC 635) IziÊi Êe zakon koji Êe ih primoravati da prestanu dræati subotu kao Ëetvrtu zapovijed i da svetkuju nedjelju ili Êe izgubiti æivot. Me utim, oni neÊe popustiti i pogaziti Gospodnju subotu da bi se pokorili papinskoj ustanovi. Sotonine vojske i zli ljudi okruæit Êe ih i likovati nad njima misleÊi da im Boæji narod sada ne moæe uteÊi. (1T 353,354) Kad ovo vrijeme nevolje do e, svaki Êe sluËaj veÊ biti rijeπen. Viπe neÊe biti vremena milosti ni kuπnje za one koji se nisu pokajali. PeËat æivoga Boga bit Êe na Njegovom narodu. Ovaj mali ostatak, nemoÊan da se sam obrani u borbi na æivot i smrt sa zemaljskim silama koje predvodi vojska Zmaja, potraæit Êe u Bogu svoju obranu. Najviπe zemaljske vlasti izdat Êe zakon da svi moraju sluæiti Zvijeri i primiti njezin æig pod prijetnjom progonstva i smrti. (5T 213) Vidjela sam kako svete obuzima veliki duπevni strah. Izgledalo je da su sa svih strana okruæeni bezboænim stanovnicima Zemlje. Sve je izgledalo kao da je protiv njih. Neki su se poËeli bojati da ih je Bog na kraju prepustio ovim bezboænicima da ih pobiju. ... Ovo je za svete bio Ëas najuæasnijeg straha. Dan i noÊ vapili su Bogu za oslobo enjem. Gledano izvana, nije bilo nikakvih izgleda za njihovo oslobo enje. Bezboænici su veÊ poËeli trijumfirati dovikujuÊi: “Zaπto vas vaπ Bog ne izbavi iz naπih ruku? Zaπto se ne uznesete da spasite svoje æivote?” Ali sveti nisu na njih obraÊali pozornost. (EW 283) 267

19. rujna

An eoska zaπtita u vrijeme nevolje
“Hajde, narode moj, u i u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne pro e.” (Izaija 26,20) U dan straπnog suda Krist Êe reÊi: “Hajde, narode moj, u i u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne pro e.” Kakve su to sobe u koje se oni trebaju sakriti? One prikazuju Kristovu zaπtitu i zaπtitu svetih an ela. Boæji narod u ovo vrijeme nije okupljen na jednom mjestu. On se nalazi u raznim zemljama u svim dijelovima svijeta. (HS 158) Vidjela sam svete kako napuπtaju gradove i sela i zdruæuju se u skupine. Æive na najsamotnijim mjestima. An eli su im donosili vodu i hranu dok su bezboænici patili od gladi i æe i. (EW 282) Tijekom noÊi bio mi je prikazan vrlo dojmljiv prizor. Izgledalo je kao da se radi o velikoj zbrci i sukobima vojski. Gospodnji glasnik stao je ispred mene i rekao mi: “Pozovi svoje ukuÊane. Ja Êu te voditi; slijedi me. Vodio me je mraËnom stazom, prvo kroz πumu, a zatim kroz usjeke planina i rekao: “Ovdje si sigurna.” Tamo je bilo i drugih koji su bili dovedeni do ovog utoËiπta. Nebeski vjesnik je rekao: “Vrijeme nevolje je doπlo kao lopov u noÊi, kako vas je Gospodin upozorio.” (MS 153, 1905.) U vrijeme nevolje, pred sam Kristov dolazak, pravednike Êe spasiti sluæba nebeskih an ela, ali za prijestupnike Boæjeg Zakona neÊe biti zaπtite. An eli ne mogu zaπtititi one koji zanemaruju jednu od boæanskih uredbi. (PP 256) Kao πto je uËinio u vrijeme ©adraka, Meπaka i Abed Nega, tako Êe i u zavrπnim danima povijesti ove Zemlje Gospodin silno djelovati u korist onih koji su stali na stranu pravednosti. ... Usred vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od poËetka vremena — Njegovi izabranici ostat Êe nepokolebani. Sotona, sa svim svojim Ëetama zla, neÊe moÊi uniπtiti ni najslabijega od Boæjih svetih. An eli, koji su silni krepoπÊu, zaπtitit Êe ih, i radi njih Êe se Gospodin otkriti kao “Bog nad bogovima”, sposoban da zauvijek spasi one koji se u Njega uzdaju. (PK 513)

268

20. rujna

Bezboænici tijekom nevolja
“Evo, dani dolaze — rijeË je Jahve Gospoda — kad Êu poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni æe vode, veÊ sluπanja rijeËi Jahvine. Tumarat Êe od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se iπtuÊi rijeË Jahvinu, ali je neÊe naÊi.” (Amos 8,11.12) Kada blagi glas milosti nestane, strah i uæas obuzet Êe bezboænike. Na njih su straπno djelovale rijeË: “Kasno je! Prekasno je!” (EW 281) Krist na kriæu osjeÊao se isto tako kao πto Êe se greπnici osjeÊati kada se Boæji gnjev izlije na njih. Crni oËaj poput mrtvaËkog pokrova past Êe na njihove greπne duπe i tada Êe u potpunosti shvatiti svu veliËinu grijeha. (ST 15. veljaËe 1883.) Oni koji nisu cijenili Boæju rijeË æurili su tamo-amo, lutajuÊi od mora do mora i od sjevera do juga traæeÊi Gospodnju rijeË. An eo je rekao: “Oni je neÊe naÊi. Na Zemlji je glad; ne glad za kruhom ni æe za vodom, nego za sluπanjem rijeËi Gospodnjih. ©to bi dali za samo jednu rijeË Boæjeg odobravanja!” ... Mnogi greπnici bili su jako gnjevni jer su patili od posljedica epidemija. Bio je to prizor straπne agonije. Roditelji su ogorËeno prekoravali svoju djecu a djeca roditelje, braÊa svoje sestre a sestre opet braÊu. ... Ljudi su se obraÊali svojim propovjednicima s gorËinom i mrænjom prigovarajuÊi im rijeËima: “Niste nas upozorili. Govorili ste nam da se cijeli svijet treba obratiti i vikali: ‘Mir! Mir!’ da biste utiπali svaki strah koji bi se pojavio. Niste nam govorili o ovom Ëasu, a one koji su nas upozoravali na to proglasili ste fanaticima i zlim ljudima koji nas æele uniπtiti.” Ali ja sam vidjela da niti propovjednici nisu utekli od Boæjeg gnjeva. Njihove patnje bile su deset puta veÊe od patnji ovih ljudi. (EW 281,282) U vrijeme kad se Boæji sudovi izliju bez milosti, o, kako Êe za greπnike nedostiæan biti poloæaj onih koji prebivaju “u zaklonu Najviπeg” — u πatoru u koji Êe sam Bog skloniti sve one koji su Ga ljubili i poπtovali Njegove zapovijedi! (3BC 1150)

269

21. rujna

Vrijeme Jakovljeve nevolje
“Jao, jer velik je dan ovaj, sliËna mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al’ Êe se izbaviti iz nje.” (Jeremija 30,7) Vidjela sam da Êe an eli zadræavati Ëetiri vjetra sve dok Isusovo djelo u Svetiπtu ne bude zavrπeno, a zatim Êe uslijediti sedam posljednjih zala. Ova su zla raspalila gnjev bezboænih ljudi protiv pravednika. Oni su smatrali da smo mi navukli Boæje kazne na njih i da Êe nevolje prestati ako nas istrijebe sa Zemlje. Stoga su izdali proglas da se sveti pobiju zbog Ëega su vjerni vapili Bogu za izbavljenje dan i noÊ. To je bilo vrijeme Jakovljeve nevolje. (EW 36,37) Kao πto je Sotona potaknuo Ezava da krene protiv Jakova, tako Êe u vrijeme nevolje poticati zle da uniπte Boæji narod. I kao πto je optuæio Jakova, tako Êe optuæivati i Boæji narod. Ovaj svijet ubraja me u svoje podanike, ali se mala skupina koja vrπi Boæje zapovijedi protivi njegovoj prevlasti. Kad bi je mogao zbrisati sa zemlje, njegova bi pobjeda bila potpuna. On vidi da ih Ëuvaju sveti an eli pa zakljuËuje da su im grijesi oproπteni; ali ne zna da je njihov sluËaj odluËen u nebeskom Svetiπtu. On dobro zna grijehe na koje ih je naveo pa ih iznosi pred Bogom u uveliËanom svjetlu, tvrdeÊi da ti ljudi ne zasluæuju Boæju naklonost kao ni on sam. Tvrdi da Gospodin ne moæe biti pravedan ako njima oprosti grijehe a njega i njegove an ele uniπti. On tvrdi da su njegov plijen i zahtijeva da mu budu predani u ruke kako bi ih uniπtio. BuduÊi da Sotona optuæuje Boæji narod za njihove grijehe, Gospodin dopuπta da ih iskuπa do krajnjih granica. Njihovo pouzdanje u Boga, njihova vjera i odluËnost bit Êe ozbiljno iskuπani. Dok se sjeÊaju proπlosti, njihove nade tonu, jer u cijelom svom æivotu mogu vidjeti malo dobra. Posvema su svjesni svoje slabosti i nedostatnosti. Sotona ih nastoji zastraπiti miπlju da je njihov sluËaj beznadan i da se mrlje njihove okaljanosti nikada ne mogu oprati. Nada se da Êe uniπtiti njihovu vjeru kako bi popustili njegovim kuπnjama i odrekli se svoje odanosti Bogu. (GC 618,619)

270

22. rujna

Zaπto postoji vrijeme nevolje
“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u nevolji.” (Psalam 46,1) Premda Êe Boæji narod biti opkoljen neprijateljima koji su ga odluËili uniπtiti, tjeskoba koja ih tiπti nije strah od progonstva zbog istine; oni se boje da se nisu pokajali za svaki grijeh i da zbog neke svoje nutarnje slabosti neÊe doæivjeti ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja da Êe ih “saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav svijet”. (Otkrivenje 3,10) Kad bi pouzdano znali da im je oproπteno, ne bi ustuknuli pred muËenjem ili smrÊu, ali ako bi se pokazali nedostojnima i izgubili æivot zbog vlastitih nedostataka u karakteru, osramotili bi Boæje sveto ime. Sa svih strana Ëuju kovanje zavjera i vide djelovanje pobune; u njima se budi snaæna æelja, iskrena teænja duπe da se uniπti ovaj veliki otpad i uËini kraj zloÊi zlih. No dok mole Boga da zaustavi djelovanje pobune, oni osjeÊaju ozbiljnu griænju savjesti πto nemaju snage da se opru i zaustave moÊnu plimu zla. Uvjereni su kako bi Sotonine sile imale manje snage da ih nadvladaju da su uvijek sve svoje sposobnosti upotrebljavali u Kristovoj sluæbi i jaËali snagom od Ëasa do Ëasa. Oni muËe svoje duπe pred Bogom, podsjeÊajuÊi na svoje ranije pokajanje za mnoge grijehe i pozivajuÊi se na Spasiteljevo obeÊanje: “Ili u moje neka do e okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom.” (Izaija 27,5) Ne ponestaje njihove vjere stoga πto nema odmah odgovora na njihove molitve. Premda trpe najveÊu tjeskobu, strah i nemir, oni ne prestaju upuÊivati svoje molbe. Hvataju se za Boæju snagu kao πto se Jakov uhvatio An ela, a duπa im govori: “NeÊu te pustiti dok me ne blagosloviπ.” (GC 619,620) Vrijeme nevolje je ispit na kojem se treba pokazati Kristov karakter. To je vrijeme kad Boæji narod treba odbaciti Sotonu i njegove kuπnje. (RH 12. kolovoza 1884.)

271

23. rujna

Boæje oko bdije nad Njegovim narodom
“Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti. — Ali, hoÊe li Sin »ovjeËji, kada do e, naÊi pouzdanja na zemlji?” (Luka 18,7.8) Tako bi i Boæji narod u vrijeme nevolje bio nadvladan ako bi imao nepriznatih grijeha koji bi se pojavili pred njihovim oËima dok se muËi u strahu i tjeskobi; oËaj bi uguπio njihovu vjeru i oni ne bi imali slobodu da mole Boga za spasenje. Premda imaju dubok osjeÊaj vlastite nevrijednosti, nemaju skrivenih greπaka koje bi trebali otkriti. Njihovi su grijesi otiπli na sud pred njima pa su izbrisani i oni ih se viπe ne mogu sjetiti. ... Ovi krπÊani po imenu, koji Êe nespremni doËekati ovaj straπni posljednji sukob, u svom Êe oËaju priznati svoje grijehe rijeËima duboke tjeskobe, dok Êe zli uæivati u njihovoj muci. ... Jakovljev æivotopis je i jamstvo da Bog neÊe odbaciti one koji su bili prevareni, kuπani i navedeni na grijeh, ali su Mu se obratili iskrenim kajanjem. Dok Sotona nastoji uniπtiti ove ljude, Bog Êe poslati svoje an ele da ih utjeπe i zaπtite u vrijeme pogibelji. Sotona napada ogorËeno i odluËno, i njegove su obmane straπne; ali Boæje oko poËiva nad Njegovim narodom i Njegovo uho Ëuje njihov jauk. Njihova je muka velika, a plamen ognjene peÊi kao da Êe ih progutati; ali LjevaË Êe ih proËistiti kao πto se zlato proËiπÊava u vatri. U vrijeme njihovog najteæeg kuπanja Boæja ljubav prema Njegovoj djeci je isto tako snaæna i njeæna kao u dane njihovog najveÊeg procvata, ali je za njihovo dobro da do u u ognjenu peÊ. Njihova svjetovnost mora izgorjeti, kako bi se u njima mogao savrπeno odraziti Kristov lik. Vrijeme nevolje i tjeskobe πto je pred nama zahtijevat Êe vjeru koja moæe podnijeti umor, odlaganje i glad — vjeru koja neÊe oslabiti premda je na ozbiljnoj kuπnji. Razdoblje probe osigurano je svima da se mogu pripremiti za to vrijeme. ... Svi koji se kao Jakov budu oslanjali na Boæja obeÊanja, i kao on budu ozbiljni i ustrajni, uspjet Êe kao πto je on uspio. (GC 620,621)

272

24. rujna

Veliko vrijeme nevolje
“Jer Êe to biti dani takve nevolje kakve nije bilo od poËetka stvorenja, koje Bog stvori, do sada, i sigurno je viπe neÊe biti.” (Marko 13,19) Uskoro Êe nastupiti vrijeme nevolje kakvog nikada nije bilo. Nama je potrebno iskustvo koje sada nemamo, a mnogi su odviπe nezainteresirani da ga steknu. »esto se doga a da je nevolja veÊa u predvi anju nego u stvarnosti. Ali nije tako kad je u pitanju nevolja koja je pred nama. Ni najslikovitiji prikaz ne moæe opisati veliËinu tih muka. I sada, dok milosrdni Spasitelj vrπi pomirenje za nas, mi bismo trebali teæiti da postanemo savrπeni u Kristu. Boæja providnost je πkola u kojoj trebamo nauËiti blagost i poniznost od Isusa. Gospodin je uvijek pred nama, ne na putu koji smo mi izabrali, koji je lakπi i nama ugodniji, veÊ na putu pravih æivotnih ciljeva. Nitko ne smije odbaciti ili odloæiti ovaj posao ako ne æeli neπto najstraπnije svojoj duπi. Apostol Ivan je u vi enju Ëuo prodoran glas na Nebu koji je glasno govorio: “Jao vama, zemljo i more, jer je avao siπao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima joπ samo malo vremena!” Straπni su prizori o kojima viËe ovaj glas s Neba. Sotonin gnjev raste kako se vrijeme skraÊuje, a njegov posao prijevare i razaranja dostiæe svoj vrhunac u vrijeme nevolje. Zavrπilo je vrijeme Boæjeg dugotrajnog strpljenja. Svijet je odbacio Njegovu milost, prezreo Njegovu ljubav i pogazio Njegov zakon. Greπnici su prevrπili granicu svoje kuπnje i Gospodin povlaËi svoju zaπtitu i ostavlja ih na milost i nemilost vo e kojeg su izabrali. Sotona Êe imati vlast nad onima koji su se pokorili njegovoj vlasti i on Êe uvuÊi stanovnike Zemlje u veliku, konaËnu nevolju. Kada Boæji an eli prestanu zadræavati straπne vjetrove ljudskih strasti, svi elementi sukoba bit Êe puπteni. »itav svijet Êe biti uvuËen u propast straπniju od one koja je zadesila stari Jeruzalem. (4SP 440,441) Usred vremena nevolje — nevolje kakve nije bilo od poËetka vremena — Njegovi izabranici ostat Êe nepokolebani. Sotona, sa svim svojim Ëetama zla, neÊe moÊi uniπtiti ni najslabijega od Boæjih svetih. (PK 513)

273

25. rujna

Krunski Ëin prijevare
“BuduÊi da si saËuvao moju poruku o postojanosti, i ja Êu tebe saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav svijet da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje.” (Otkrivenje 3,10) Kako se drugi dolazak naπega Gospodina Isusa Krista pribliæava, Sotonina oru a pokreÊu se iz dubine Zemlje. Sotona se neÊe pojaviti samo kao ljudsko biÊe, veÊ Êe oponaπati Isusa Krista. Svijet koji je odbacivao istinu, primit Êe njega kao Gospodara nad gospodarima i Kralja nad kraljevima. (5BC 1105,1106) Sotonina srdæba raste kako se njegovo vrijeme skraÊuje, a njegovo Êe djelo obmane i razaranja dosegnuti vrhunac u vrijeme nevolje. ... Kao zavrπni Ëin velike obmanjujuÊe drame, sâm Êe Sotona glumiti Krista. Crkva je dugo tvrdila da Ëeka na Spasiteljev dolazak kao na ostvarenje svojih nada. Sad Êe veliki varalica pokazati kao da je Krist doπao. U razliËitim krajevima svijeta Sotona Êe se pojaviti me u ljudima kao veliËanstveno biÊe bljeπtava sjaja, sliËno opisu Boæjeg Sina u Ivanovu Otkrivenju. (Otkrivenje 1,1315) Slava kojom je okruæen nadmaπuje sve πto su smrtne oËi ikada vidjele. Zrakom odzvanja pokliË pobjede: “Krist je doπao! Krist je doπao!” Ljudi padaju niËice pred njim, dok on diæe ruke i izriËe blagoslov kao πto je Krist blagoslivljao svoje uËenike dok se nalazio na Zemlji. Njegov je glas mek i priguπen, ali melodiËan. Blagim, suosjeÊajnim tonom iznosi neke od onih prekrasnih nebeskih istina πto ih je Spasitelj izgovorio; lijeËi bolesti ljudi i tada, glumeÊi Krista, tvrdi da je subotu promijenio u nedjelju, i svima zapovijeda da svetkuju dan koji je on blagoslovio. On objavljuje da oni koji uporno svetkuju sedmi dan hule na njegovo ime, jer odbijaju posluπati njegove an ele koje im je poslao sa svjetloπÊu i istinom. Ovo je silna, gotovo neodoljiva obmana. Poput Samarijanaca koje je ©imun Mag prevario, mnoπtvo Êe, od najmanjeg do najveÊeg, povjerovati ovim prijevarama govoreÊi: “Ovaj je snaga Boæja, nazvan Velika.” (Djela 8,10) Boæji narod neÊe biti zaveden. UËenja ovog laænog Krista nisu sukladna sa Svetim pismom. (GC 623—625)

274

26. rujna

Nema muËenika nakon πto se zavrπi vrijeme milosti
“Zazvat Êe me, a ja Êu ga usliπiti, s njim Êu biti u nevolji, spasit Êu ga i proslaviti.” (Psalam 91,15) Boæji narod neÊe biti poπte en stradanja; no premda progonjen i zbunjen, premda oskudijeva i strada zbog nestaπice hrane, neÊe biti ostavljen da izgine. ... Ipak Êe se ljudskom oku Ëiniti da Boæji narod svoje svjedoËanstvo mora uskoro zapeËatiti krvlju kao muËenici prije njih. Oni sami poËinju strahovati da ih je Gospodin pustio da padnu od ruke svojih neprijatelja. Ovo je vrijeme strahovite agonije. Danju i noÊu viËu Bogu za izbavljenje. ... GledajuÊi kroz stoljeÊa, Boæje oko je bilo upravljeno na krizu koja oËekuje Boæji narod, kad na nj ustanu zemaljske sile. Poput zatoËenih prognanika bit Êe u smrtnom strahu zbog gladi ili nasilja. Ali Sveti, koji je pred Izraelcima razdvojio Crveno more, pokazat Êe svoju moÊnu silu i ukinuti njihovo ropstvo. “Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Vojskama. U dan koji spremam bit Êu im milostiv kao πto je milostiv otac sinu koji mu sluæi.” (Malahija 3,17) Kad bi ovaj put bila prolivena krv vjernih Kristovih svjedoka, ona ne bi, poput krvi muËenika, bila posijano sjeme koje bi donijelo æetvu na slavu Bogu. Njihova vjernost ne bi bila svjedoËanstvo koje bi druge uvjerilo o istini, jer je okorjelo srce odbijalo valove milosr a dok se nisu prestali vraÊati. Kad bi pravedni sad bili prepuπteni da padnu kao ærtve svojih neprijatelja, bio bi to trijumf za kneza tame. Psalmist kaæe: “U sjenici svojoj on me sklanja u dan kobni; skriva me u skroviπtu ©atora svoga.” (Psalam 27,5) Krist je rekao: “Hajde, narode moj, u i u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost ne pro e. Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe.” (Izaija 26,20.21) Slavno Êe biti izbavljenje onih koji su strpljivo Ëekali Njegov dolazak i Ëija su imena zapisana u knjizi æivota. (GC 629,630,634)

275

27. rujna

Boæji narod oslobo en
“Da, ovako govori Jahve: Bit Êe oduzet suæanj junaku, pobjeÊi Êe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja Êu se sporiti, tvoju djecu ja Êu izbaviti.” (Izaija 49,25) Kad onima koji poπtuju Boæji Zakon bude uskraÊena zaπtita ljudskih zakona, u razliËitim Êe se zemljama istodobno pojaviti pokret za njihovo uniπtenje. Kad se pribliæi vrijeme odre eno dekretom, ljudi Êe se urotiti da istrijebe omraæenu sektu. OdluËit Êe da jedne noÊi zadaju konaËni udarac kojim Êe zauvijek uπutkati glas neslaganja i prijekora. Boæji narod — neki u zatvorskim Êelijama, neki skriveni u samotnim skloniπtima u πumama i planinama — joπ uvijek vapi za boæanskom zaπtitom, dok se na sve strane skupine naoruæanih ljudi, poticane od vojski zlih an ela, pripremaju za smrtonosno djelo. I upravo sada, u Ëasu najveÊe opasnosti, Bog Êe se Izraelov umijeπati da izbavi svoje izabranike. ... S pobjedonosnim uzvicima, uz podrugljivo dovikivanje i kletve, gomile zlih ljudi samo πto se nisu obruπile na svoj plijen, kad, gle, na zemlju pada gusti mrak, crnji od najcrnje noÊi. Zatim dûga, sjajeÊi slavom s Boæjeg prijestolja, premoπÊuje nebesa i kao da okruæuje svaku skupinu koja se moli. Gnjevno mnoπtvo iznenada zastaje. Zamiru njihovi podrugljivi uzvici. Zaboravili su predmet svog ubilaËkog bijesa. Sa straπnim slutnjama gledaju u simbol Boæjeg Saveza i teæe se zaπtititi od njegova nepodnoπljiva sjaja. Boæji narod Ëuje jasan, melodiËan glas kako govori: “Podignite glavu!” I kad dignu pogled prema nebu, vide dugu obeÊanja. Crni, prijeteÊi oblaci koji su prekrivali nebeski svod sad se razdvajaju i poput Stjepana slobodno gledaju u Nebo i vide Boæju slavu i Sina »ovjeËjega gdje sjedi na svom prijestolju. (GC 635,636) Dok Êe cijeli svijet biti obavijen tamom, u svakom stanu svetih sjat Êe svjetlo. Oni Êe ugledati veÊ prve zrake Njegova dolaska. (PK 720)

276

28. rujna

PonoÊno oslobo enje
“Zaglave za tren, usred gluhe noÊi: komeπaju se narodi, prolaze; ni od Ëije ruke moÊni padaju.” (Job 34,20) Bog je uvijek birao krajnosti da bi oËitovao svoju silu kada je izgledalo da nema izbavljenja od Sotoninog djelovanja. (5T 714) U ponoÊi Bog pokazuje svoju moÊ da izbavi svoj narod. Pojavljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi se i Ëudesa brzo niæu. Zli s uæasom i Ëu enjem gledaju prizor, dok pravedni u sveËanoj radosti promatraju znakove svog izbavljenja. »ini se da se sve u prirodi poremetilo. Potoci prestaju teÊi. Pojavljuju se tamni, teπki oblaci i buËno se sudaraju. Usred razbjeπnjelog neba svjetli je prostor neopisive slave, odakle dolazi Boæji glas kao glas mnogih voda, govoreÊi: “Svrπeno je!” (Otkrivenje 16,17) (GC 636) Na Boæji glas pokrenut Êe se nebeske sile. Tada Êe se Sunce, Mjesec i zvijezde pomaknuti sa svojih mjesta. Oni neÊe nestati, nego Êe se samo potresti na Boæji glas. Tamni, gusti oblaci gomilaju se udarajuÊi jedan o drugi. Atmosfera se para i uvija. Tako kroz taj otvoreni prostor moæemo vidjeti Orion odakle dolazi Boæji glas. (EW 41) ©to se tiËe dolaska Sina »ovjeËjeg, to se neÊe dogoditi prije nego πto Zemlju pogodi straπan potres, prije nego πto narod Ëuje Boæji glas. Ljudi se nalaze u oËaju i nevolji kakve nije bilo otkako je ljudi, a Boæji narod Êe proæivljavati muku. Nebeski oblaci Êe se sudarati i nastat Êe tama. Zatim dolazi glas s neba, a oblaci se poËinju valjati kao svitak. Pojavljuje se svijetli, jasni znak Sina »ovjeËjeg. Djeca Boæja znaju πto taj oblak znaËi. (MS 81, 1886.) Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe trijumfiraju dok im lica odsjajuju slavom Boæjom. (EW 37) Kada Boæji glas izmijeni udes Njegova naroda, dolazi do velikog otreænjenja me u onima koji su u velikom æivotnom sukobu izgubili sve. (GC 654) Dan gnjeva za Boæje neprijatelje istovremeno je i dan konaËnog izbavljenja za Njegovu Crkvu. (PK 727)

277

29. rujna

Bog se obara na prirodu
“A sedmi izli svoju Ëaπu u zrak. Tada iz hrama, od prijestolja, do e jak glas koji poviËe: ‘Svrπeno je!’ Uto udare munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje, kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji — tako velik bijaπe taj potres, tako snaæan!” (Otkrivenje 16,17.18) Trebali bismo prouËavati izlijevanje sedme Ëaπe Boæjega gnjeva. Sile zla se u posljednjem sukobu neÊe predati bez otpora. (7BC 983) Usred razbjeπnjelog neba svjetli je prostor neopisive slave, odakle dolazi Boæji glas kao glas mnogih voda, govoreÊi: “Svrπeno je!” (Otkrivenje 16,17) Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviπe na zemlji — tako veliki bijaπe taj potres, tako snaæan”. (Otkrivenje 16,17.18) Kao da se nebeski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroz njega bljesne slava s Boæjeg prijestolja. Planine se tresu poput trske na vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve strane. »uje se tutanj kao od nadolazeÊe oluje. More je uskipjelo. »uje se urlanje orkana poput glasa razbjeπnjelih demona. »itava se zemlja nadima i spuπta poput morskih valova. Njena povrπina puca. »ini se da popuπtaju njezini temelji. Planinski lanci tonu. NapuËeni otoci nestaju. Razbijeπnjele vode gutaju morske luke koje su poput Sodome postale poznate po zlu. “Bog se sjeti velikog Babilona da mu dadne Ëaπu vina svoga uskipjelog gnjeva.” “Golema tuËa”, svako zrno “teπko kao talenat”, dovrπava ovo razaranje. (Otkrivenje 16,1921) Najponosniji gradovi sravnjeni su sa zemljom. Raskoπne palaËe, na koje su velikani ovoga svijeta nemilice troπili svoje bogatstvo s nakanom da se proslave, pretvaraju se pred njihovim oËima u ruπevine. Zidine zatvora se ruπe, a Boæji narod koji je u njima bio zatvoren zbog svoje vjere sada je oslobo en. (GC 636,637)

278

30. rujna

Izvanredno uskrsnuÊe
“Tada Êe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu gadost.” (Daniel 12,2) Upravo je u ponoÊ Bog odluËio osloboditi svoj narod. Dok su mu se bezboænici kojima je bio okruæen rugali i smijali, odjednom se pojavilo sunce sjajeÊi svom snagom, a i mjesec je joπ uvijek sjao. ... Tamni, teπki oblaci gomilali su se i me usobno sudarali. Me utim, na jednom mjestu pojavljuje se sjaj neopisive slave odakle dopire Boæji glas sliËan hujanju mnogih voda koji potresa nebo i zemlju. Nastaje straπan potres. Otvaraju se grobovi i oni koji su umrli vjerujuÊi u vijest treÊeg an ela i svetkujuÊi subotu, ustaju proslavljeni iz svojih grobova i praha koji im je bio postelja da nazoËe savezu mira koji Êe Bog uËiniti s onima koji su odræali Njegov zakon. (EW 285) Oni koji spavaju u Isusu bit Êe pozvani iz svojih tamnica ... u slavnu besmrtnost. ... On je ustao, dragi prijatelji, i u svojem bezna u znajte ... da je Isus pokraj vas da vam dade mir. Ja znam o Ëemu govorim. Proæivjela sam vrijeme kada sam mislila da Êe me valovi svladati. U to vrijeme sam osjetila koliko mi je Spasitelj dragocjen. Kada je umro moj najstariji sin, osjeÊala sam veliku bol, ali k meni je doπao Isus i tada sam osjetila Njegov mir u duπi. »aπa utjehe dotaknula je moje usne. A onda je umro i onaj koji je bio kraj mene trideset πest godina. ... Zajedno smo radili u djelu, ali smo morali sklopiti ruke ovog borca i poloæiti ga na poËinak u tihi grob. Ponovno je moja bol bila straπna, ali nakon svega doπla je Ëaπa utjehe. Meni je Isus dragocjen. Bio je pokraj mene ... a bit Êe i pokraj vas. Kad naπi prijatelji odlaze u grob, oni ostaju u naπem sjeÊanju. Moæda Êemo se oprostiti od svojeg oca ili majke: kada ponovo do u, one bore Êe nestati, ali lik Êe ostati i mi Êemo ih prepoznati. ... Budimo spremni da se susretnemo s ovim dragim prijateljima kad se pojave u jutro uskrsnuÊa. ... HoÊemo li se dræati nade koja se nalazi u evan eljima da Êemo biti kao On jer Êemo Ga vidjeti kao πto jest? (IHP 353)

279

1. listopada

Prvo uskrsnuÊe nepravednih
“Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga svako oko, i oni koji su ga proboli.” (Otkrivenje 1,7) A “i oni koji su ga proboli” (Otkrivenje 1,7), koji su se izrugivali Kristovim samrtnim mukama i najogorËeniji protivnici Njegove istine i Njegova naroda, podignuti su da Ga gledaju u Njegovoj slavi i vide Ëast koja je dana odanima i posluπnima. (GC 637) Na kraju, podiæuÊi svoju desnicu prema nebu, Kaifa se u obliku sveËane zakletve obratio Isusu: “Zaklinjem te æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija, Sin Boæji?” ... Svako je uho bilo spremno sluπati i svako je oko netremice promatralo Njegovo lice kad je odgovorio: “Ti kaza.” Kao da je nebeska svjetlost obasjala Njegovo blijedo lice kad je dodao: “Ali ja vam kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti ‘Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega’ i ‘gdje dolazi na oblacima nebeskim’.” Za trenutak je Kristovo boæanstvo bljesnulo kroz Njegovu ljudsku prirodu. PrvosveÊenik je drhtao pred Spasiteljevim prodornim pogledom. ... Za trenutak je ugledao straπan prizor kako grobovi vraÊaju svoje mrtvace s tajnama za koje su smatrali da Êe biti vjeËno sakrivene. Prizor je iπËezao ispred sveÊenikovih oËiju. ... Razderavπi svoje haljine ... zahtijevao je da se ... zatvorenik osudi zbog huljenja na Boga. “»emu nam trebaju viπe svjedoci?”, rekao je. “U ovaj isti Ëas Ëuli ste pogrdu. ©to vam se Ëini?” I svi su Ga osudili. (DA 706—708) Tako su æidovski starjeπine naËinili svoj izbor. Njihova odluka zabiljeæena je u knjizi koju je Ivan vidio u ruci Onoga koji sjedi na prijestolju, u knjizi koju nijedan Ëovjek ne moæe otvoriti. U svoj svojoj optuæujuÊoj snazi ova odluka pojavit Êe se pred njima onoga dana kad knjigu otvori Lav iz plemena Judina. (COL 294) Kada Krist do e po drugi put, oni Ga neÊe vidjeti kao zatvorenika okruæenog ruljom. Ugledat Êe Ga kao nebeskog Kralja. ... Tada Êe se sveÊenici i vladari jasno sjetiti prizora u sudskoj dvorani. Svaka sitnica pojavit Êe se pred njima kao da je napisana vatrenim slovima. (ST 17. sijeËnja 1900.)

280

2. listopada

Rastopljena poËela i usijana vrelina
“Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËela Êe se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.’’ (2. Petrova 3,10) U dan Gospodnji, baπ pred Kristov dolazak, Bog Êe u svojem gnjevu poslati munje s Neba koje Êe se sjediniti s vatrom na Zemlji. Planine Êe gorjeti kao peÊ i izbacivat Êe straπne bujice lave uniπtavajuÊi vrtove, polja, sela i gradove; i kako budu izbacivale rastopljenu rudu, stijene i uæareno blato u rijeke, Ëinit Êe da one kljuËaju kao kotlovi, a odlomljene komade masivnih stijena razbacivat Êe po zemlji s neopisivom silovitoπÊu. Rijeke Êe u potpunosti presuπiti. Zemlja Êe se tresti i bit Êe straπnih erupcija i potresa na sve strane. Bog Êe pogoditi epidemijama greπne stanovnike Zemlje sve dok ne budu potpuno uniπteni. (3SG 82,83) Zemlja Êe se ljuljati tamo-amo kao pijan Ëovjek i premjestit Êe se kao koliba. Stihije Êe se od vatre raspasti, a nebesa Êe se saviti kao svitak. (5BC 1110) Zemljina kora bit Êe rascijepljena provalom elemenata skrivenih u zemljinoj utrobi. Ovi elementi, jednom oslobo eni, zbrisat Êe blaga onih koji su ga godinama skupljali gomilajuÊi imetak na raËun svojih izgladnjelih radnika. (MS 24, 1891.) Veliki sveopÊi poæar upravo je pred nama kada Êe sav ovaj uzaludni posao u æivotu biti zbrisan za jednu noÊ i jedan dan. (4T 49) DoÊi Êe ... do velikog uniπtavanja ljudskih æivota. Ali kao πto je u dane velikog potopa Noa bio saËuvan u korablji koju je Bog pripremio za njega, tako Êe i u ovim danima uniπtenja i nesreÊe Bog biti utoËiπte onima koji vjeruju u Njega. Preko psalmista On objavljuje: “Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom πatora svojega; na kamenu goru popeo bi me.’’ Zar onda neÊemo uËiniti Gospodina svojom sigurnoπÊu i obranom? (Letter 258, 1907.) Mi bismo se trebali pripremati za stanove koje je Krist pripremio za one koji Ga vole. Tamo neÊe biti sukoba me u ljudima. (RH 19. listopada 1897.)

281

3. listopada

Jedna ilustracija sedmog zla
“Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuËe spremiπta vidio πto ih priËuvah za dane nevolje, za vrijeme boja i krvava rata?’’ (Job 38,22.23) Byron Belden, Sarah Belden i sestra May Lacey pratili su me na moj zakazani sastanak u mjestu Prospect u Australiji. »im smo napustili kuÊu gdje je bio odræan sastanak, vidjeli smo da dolazi oluja. ... tako zloslutno da smo osedlali konje πto smo bræe mogli. Kad smo veÊ bili blizu kuÊe, oluja se razbjesnjela. PoËela je padati krupna tuËa — velika kao kokoπje jaje. ... To je preplaπilo mladog konja jer je tuËa padala po njemu straπnom silinom. Kazala sam: “Byrone, odmah izi i van. ... Idi do konja, razgovaraj s njim. Neka konji znaju da nisi ti taj koji ih tuËe.’’ On je iskoËio na ovaj prijedlog. Zatim sam rekla: “May Lacey i Sarah, izi ite.’’ UËinile su to ... a onda sam iziπla i ja dok su mi May Lacey i Sarah pomagale. ... Vjetar je puhao takvom snagom da su nam πeπiri odletjeli s glava a i jastuci bili otpuhani iz koËija. Teπki jastuci, kiπobrani i odjeÊa odletjeli su u polje u svim snjerovima. ... Kakvog li prizora! Sestra Belden, May Lacey i ja stigle smo kuÊi bez πeπira. ... Byron je bio s jadnim mladim preplaπenim konjem. ... Jedino πto smo mogli bilo je da se obratimo Bogu za pomoÊ. ... Ovo je najgore iskustvo koje sam ikada doæivjela s koËijom u oluji. ... Razmiπljala sam o danu kada Êe se Boæji sud sruËiti na svijet, kada Êe tama i uæasan mrak zaodjenuti nebesa kao vreÊa od kostrijeti. ... U maπti sam naslutila do Ëega Êe doÊi kad Gospodnji moÊni glas dâ naredbu svojim an elima: “Izlijte sedam Ëaπa gnjeva Boæjeg na zemlju.’’ ... Otkrivenje 6 i 7 puno je znaËenja. Boji sudovi koji su opisani straπni su. Sedam an ela stoje pred Bogom da prime naredbe. Njima je dano sedam truba. Gospodin je krenuo da kazni stanovnike Zemlje. ... Kada Boæja zla pogode Zemlju, na greπnike Êe padati tuËa teæine jednog talenta*. (MS 59, 1895.)
* jedan talenat = 34 kg

282

4. listopada

Zemlja se izmiËe kao knjiga
“Nebesa Êu potresti, maknut Êe se zemlja s mjesta od srdæbe Jahve nad Vojskama, u dan kad se izlije gnjev njegov. I tada, kao gazela preplaπena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko Êe se vratit svom narodu, svatko Êe u zemlju svoju pobjeÊi.’’ (Izaija 13,13.14) Gusti oblaci joπ prekrivaju nebo, ali tu i tamo se probija sunce nalik na osvetniËko Jahvino oko. Razjarene munje paraju nebo ovijajuÊi Zemlju plamenim plaπtem. JaËi od strahovite grmljavine gromova, tajanstveni i straπni glasovi objavljuju sudbinu zlih. Svi ne razumiju izgovorene rijeËi, ali ih dobro razumiju laæni uËitelji. Oni koji su do maloËas bili toliko bezobzirni, toliko hvalisavi i prkosni, toliko uæivajuÊi u svojoj okrutnosti prema narodu koji vrπi Boæje zapovijedi, sada su svladani zaprepaπtenjem i drπÊu od straha. Njihovi jauci nadmaπuju buku prirodnih sila. Demoni priznaju Kristovo boæanstvo i drπÊu pred Njegovom moÊi, dok ljudi ispunjeni uæasom puzajuÊi preklinju za milost. ... Kroz procjep u oblacima blista zvijezda Ëiji je sjaj Ëetverostruko uveÊan tamom. Ona je vjernima znak nade i radosti, a prekrπiteljima Boæjeg Zakona znak neumoljivosti i srdæbe. Oni koji su za Krista ærtvovali sve, sada su sigurni, skriveni kao u Gospodnjem πatoru. Bili su iskuπani, i pred svijetom i pred onima koji su prezreli istinu oni su pokazali svoju vjernost Onome koji je za njih umro. »udesna se promjena zbiva na onima koji su ostali nepokolebljivo vjerni suoËeni sa smrÊu. Oni su iznenada oslobo eni mraËne i straπne tiranije ljudi preobraæenih u demone. Njihova lica, donedavno blijeda, zabrinuta i iscrpljena, sada zraËe Ëu enjem, vjerom i ljubavlju. Njihovi se glasovi uzdiæu u trijumfalnoj pjesmi: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruπe u more. Nek buËe i bjesne valovi morski, nek bregovi drπÊu od æestine njihove.” (Psalam 46,2-4) (GC 637,639)

283

5. listopada

Na nebu se pojavljuje Boæji zakon
“Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!’’ (Psalam 50,6) Dok se ove rijeËi svetog povjerenja podiæu Bogu, oblaci se razilaze i vidi se zvjezdano nebo, neizrecivo sjajno nasuprot mraËnom i uzburkanom svodu na objema stranama. Kroz pritvorena vrata bljeπti slava nebeskoga grada. (GC 639) U hramu Êe se vidjeti KovËeg saveza s dvije kamene ploËe na kojima je ispisan Boæji zakon. Te dvije kamene ploËe bit Êe iznesene iz svojeg tajnog skroviπta i na njima Êe se vidjeti Deset zapovijedi napisanih Boæjim prstom. Te kamene ploËe koje sada leæe u KovËegu saveza bit Êe uvjerljivo svjedoËanstvo u prilog istini i obvezatnosti svih zahtjeva Boæjeg zakona. (7BC 972) Ljudi bogohulnih misli i srca smatrali su da su dovoljno jaki da promijene Jahvina vremena i zakone, ali siguran u nebeskim arhivima, u Boæjem kovËegu, nalazi se original Boæjih zapovijedi ispisan na dvije kamene ploËe. Nema takvog silnika na Zemlji koji bi mogao uzeti te ploËe iz njihovog svetog skroviπta, ispod prijestolja milosti. (7BC 972) Zatim se na nebu pojavljuje ruka koja dræi sklopljene dvije kamene ploËe. Prorok kaæe: “Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!” (Psalam 50,6) Ovaj sveti Zakon, Boæja pravednost, koji je usred grmljavine i plamena objavljen sa Sinaja da bude æivotni vodiË, sad se ljudima otkriva kao mjerilo po kojem Êe se suditi. Ruka otvara ploËe pa se vide propisi Dekaloga, upisani kao plamenim perom. RijeËi su tako jasne da ih svi mogu Ëitati. Bude se sjeÊanja, iz uma nestaje tame praznovjerja i krivovjerja, a deset kratkih, saæetih i autoritativnih Boæjih rijeËi izloæeno je pogledu svih stanovnika Zemlje. NemoguÊe je opisati uæas i oËaj onih koji su gazili Boæje svete zahtjeve. ... Neprijatelji Boæjeg Zakona, od sveÊenika pa sve do najmanjeg me u njima, stjeËu novo razumijevanje istine i duænosti. Prekasno uvi aju da je subota Ëetvrte zapovijedi peËat æivoga Boga. (GC 639,640)

284

6. listopada

Objavljen dan i sat Kristovog dolaska
“©to se tiËe onog dana i Ëasa, o tome nitko niπta ne zna; ni an eli nebeski, ni Sin, veÊ jedino Otac.’’ (Matej 24,36) S neba se Ëuje Boæji glas koji objavljuje dan i sat Isusova dolaska i proglaπuje vjeËni savez sa svojim narodom. Poput tutnja najjaËeg groma prolamaju se Zemljom Njegove rijeËi. (GC 640) On je izgovarao reËenicu po reËenicu, a onda zastao dok su se rijeËi pronosile Zemljom. Boæji Izrael stajao je oËiju uperenih prema gore sluπajuÊi rijeËi koje su izlazile iz usta Jahve i prolamale se Zemljom sliËno udarcu najjaËeg groma. Bilo je izuzetno sveËano. Na kraju svake reËenice sveci su uzvikivali: “Slava! Aleluja!’’ (EW 285,286) Æivi sveti, njih 144.000, poznavali su i razumjeli taj glas, dok su greπnici mislili da je u pitanju grmljavina i potres. (EW 15) Boæji Izrael stoji sluπajuÊi, pogleda uprtog prema gore. Njihova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo lice kad je siπao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izreËen blagoslov nad onima koji su πtovali Boga svetkujuÊi Njegovu subotu, prolama se pobjedniËki usklik. (GC 640) Tada zapoËinje slavlje jer se zemlja treba odmoriti. (EW 35) VeliËanstveno svjetlo obasjavalo je njihova lica. Kako su divno sada izgledali! Nestalo je svakog traga brige i iznurenosti, a zdravlje i ljepota blistali su na svakom licu. Njihovi neprijatelji neznaboπci svuda oko njih padali su na zemlju kao mrtvi jer nisu mogli izdræati svjetlo koje je obasjavalo oslobo ene pravednike. Ovo svjetlo i slava zadræala se na njima sve dok se Isus nije pojavio na nebeskim oblacima. (EW 272,273) Vidjela sam kako plameni oblak dolazi do mjesta na kojem je stajao Isus. Onda je Isus ... zauzeo svoje mjesto na tom oblaku koji Ga je nosio k Istoku, gdje se prvi put ukazao svetima na Zemlji — mali, crni oblak koji je bio znak Sina »ovjeËjeg. Dok je oblak prolazio od Svetinje nad svetinjama prema Istoku, πto je trajalo danima, sotonska sinagoga molila je pred nogama svetaca. (To the Little Remnant Scattered Abroad (Broadside), 6. travnja 1846.)

285

7. listopada

Zrake svjetla zlatnog jutra
“Jer Êe dolazak Sina »ovjeËjega biti sliËan munji πto sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada.’’ (Matej 24,27) Dok Êe cijeli svijet biti obavijen tamom, u svakom stanu svetih sjat Êe svjetlo. Oni Êe ugledati veÊ prve zrake Njegova dolaska. (PK 720) Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak, velik kao pola dlana ljudske ruke. To je oblak koji okruæuje Spasitelja i koji iz daljine izgleda kao obavijen tamom. Boæji narod zna da je to znak Sina »ovjeËjega. U sveËanoj tiπini oni ga netremice promatraju dok se pribliæava Zemlji i postaje sve svjetliji i sjajniji, dok ne preraste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliËi na razgorjelu vatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se pribliæuje kao silni pobjednik. Ovaj put ne dolazi kao “Ëovjek boli”, da ispije gorku Ëaπu sramote i muka, nego kao pobjednik na Nebu i na Zemlji, da sudi æivima i mrtvima. “Vjerni i Istiniti... sudi i vojuje pravedno.” Prate Ga “nebeske vojske”. (Otkrivenje 19,11.14) Sveti an eli, golemo, bezbrojno mnoπtvo, prate Ga zvucima nebeskih himni. »ini se da je nebeski svod prepun sjajnih biÊa — “tisuÊe tisuÊa... mirijade”. Nema ljudskog pera koje bi moglo opisati ovaj prizor; nema uma smrtnog Ëovjeka koji bi mogao zamisliti njegov sjaj. “VeliËanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. Sjaj mu je ko svjetlost.” (Habakuk 3,3.4) Kako se æivi oblak pribliæuje, svako oko vidi Kneza æivota. Trnov vijenac sad ne nagr uje Njegovu svetu glavu, na njoj poËiva kruna slave. Njegovo lice nadmaπuje sjajem zasljepljujuÊu svjetlost podnevnog sunca. “Na svom ogrtaËu — na boku — nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’.” (Otkrivenje 19,16) (GC 640,641) Podignutih ruku, sa svijetlim zrakama Sunca Pravednosti koje ih obasjavaju, radosni πto je njihovo oslobo enje blizu, oni [æivi sveti] idu u susret ZaruËniku govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.’’ (HC 367)

286

8. listopada

Drugi Kristov dolazak
“Bog naπ dolazi i ne πuti. Pred njim ide oganj πto proædire, oko njega bjesni silna oluja. On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu.” (Psalam 50,3.4) Ubrzo naπe oËi privlaËi pojava malog crnog oblaka na istoku veliËine otprilike pola ËovjeËjeg dlana i svi znamo da je to znak Sina »ovjeËjeg. Svi u sveËanoj tiπini promatramo kako se oblak pribliæava i postaje sve svjetliji i veliËanstveniji da bi se konaËno pretvorio u veliki bijeli oblak. Donja strana mu je kao u plamenu. Iznad njega se uzdiæe duga dok se oko njega nalaze deseci tisuÊa an ela koji pjevaju najdivnije pjesme, a na oblaku sjedi Sin »ovjeËji. (EW 15,16) Kada se prvi put pojavio u daljini, ovaj oblak je izgledao vrlo mali. An eli su rekli da je to znak Sina »ovjeËjeg. Kako se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti nevjerojatnu Isusovu slavu i veliËanstvo dok se kretao naprijed da osvaja. (EW 286) Njegova kosa je bila bijela i u uvojcima se spuπtala do ramena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bile kao razgorio oganj, u desnoj ruci je imao srp, a u lijevoj srebrnu trubu. OËima koje su bile kao jarki plamen prodirao je u svoju djecu do dna duπe. Problijedjela su lica svih okupljenih, a lica onih koje je Bog odbacio i pocrnjela. Svatko se glasno pitao: “Tko Êe opstati? Je li moja haljina bez mrlje?” Onda su an eli prestali pjevati i za trenutak je zavladala grobna tiπina dok je Isus progovorio: “Opstat Êe samo oni u kojih su Ëiste ruke i Ëisto srce; dosta vam je moja milost.” Na te su se rijeËi naπa lica ponovno oblila sjajem, a radost je ispunila svako srce. An eli su sada pjevali joπ glasnije kako se oblak sve viπe pribliæavao. (EW 16) Zemlja je podrhtavala pred Njim, nebo se izmicalo kao svitak i sve planine i otoci pomaknuli su se sa svojih mjesta. “Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovo e, bogataπi, moguÊnici, svi — robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i gorskim peÊinama.” (EW 286,287)

287

9. listopada

U jamama i πpiljama
“U ite u rupe me u peÊinama i u spilje zemaljske pred uæasom Jahvinim, pred sjajem veliËanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.’’ (Izaija 2,19) Oni koji su bili skriveni, raπtrkani su zbog ljudskog neprijateljstva protiv Jahvinog zakona. Oni su bili ugnjetavani od svih zemaljskih sila. Bili su raπtrkani po jamama i πpiljama zemaljskim dok je trajalo nasilje njihovih protivnika zato πto su bili vjerni i posluπni Jahvinim zakonima. Ali oslobo enje Boæjem narodu dolazi od Boga. Njegovom neprijatelju Bog Êe se pokazati kao Bog pravde i kaznen ... Iz zemaljskih jama i πpilja, svojih tajnih i skrovitih utoËiπta, Boæji narod je pozvan da iza e kao Njegov istiniti i vjerni svjedok. Ljudi koji su bili hrabri u svojoj pobuni, ispunit Êe opis koji se nalazi u Otkrivenju 6,15-17. U ovim πpiljama i jamama shvaÊaju istinu da pisma i zapisi svjedoËe upravo protiv njih. Pastiri koji su vodili ovce po laænim stazama Ëut Êe optuæbe usmjerene protiv sebe: “Vi ste pravili svjetlo istine. Vi ste nam rekli da su Boæji zakoni ukinuti i da su oni ropski jaram. Vi ste nam oglaπavali laæne doktrine kad smo bili uvjereni da ovi adventisti sedmoga dana imaju istinu. Krv naπih duπa je na vaπim sveÊeniËkim odorama. ... Pa sada, hoÊete li vi platiti otkup za naπe duπe? ... ©to da radimo mi koji smo sluπali iskrivljeno tumaËenje Svetog pisma i vaπe izvrtanje istine koja bi nas, da smo je posluπali, spasila?’’ Kada Krist do e da se osveti onima koji su nauËavali i pripremali ljude da pogaze Boæju subotu, da odbace sjeÊanje na Njega i zgaze svojim nogama hranu s Njegovih paπnjaka, kajanje Êe biti uzaludno. Oni koji su vjerovali laænim pastirima, istraæivali su Boæju rijeË i pronaπli da Êe Bog suditi svakom Ëovjeku koji je znao istinu, ali se okrenuo od svjetla zato πto je to zahtijevalo samoodricanje i kriæ. Stijene i planine ne mogu ih zaπtititi od srdæbe Onoga koji sjedi na tronu i od gnjeva Janjeta. (Letter 86, 1900.)

288

10. listopada

Kristova pojava prilikom Njegovog drugog dolaska
“A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji Êe, prema djelotvornosti kojom moæe sve podloæiti sebi, preobraziti naπe bijedno tijelo i uËiniti ga jednakim svome slavnom tijelu.’’ (Filipljanima 3,20.21) Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici su vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govorio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bio s njima u njihovim Ëamcima na jezeru i koji se tog istog dana muËio s njima penjuÊi se sve do Maslinske gore — taj isti Isus je sada otiπao dijeliti prijestolje svog Oca. An eli su ih uvjeravali da Êe isti Onaj koga su vidjeli kako ide na Nebo, doÊi ponovno isto tako kako je uzaπao. (DA 832) Slava Kristove ljudske naravi nije se vidjela dok je bio na Zemlji. ... Sada se pojavljuje u istoj ljudskoj naravi kada se vraÊa s Neba, obuËen u slavu, kao pobjednik, uzviπen. (IHP 358) Krist Êe doÊi u svojoj vlastitoj slavi, u slavi svoga Oca i slavi svetih an ela. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa an ela, prelijepih, pobjedonosnih sinova Boæjih nenadmaπne ljupkosti i slave, pratit Êe Ga na Njegovom putu. Umjesto krune od trnja, On Êe nositi krunu slave — krunu u krunama. Umjesto one stare grimizne haljine bit Êe zaodjenut najbjeljim haljinama “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji’’ (Marko 9,3). Na Njegovoj haljini i bedrima bit Êe napisano ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara’’ (Otkrivenje 19,16). (HC 367) Cijelo Nebo bit Êe prazno, bez an ela, dok Êe Ga sveti Ëekati i gledati u nebo kao Galilejci kada se uznio s Maslinske gore. Tada Êe samo oni koji su sveti, samo oni koji su slijedili u potpunosti krotki Primjer, kad Ga ugledaju, radosno i oduπevljeno klicati: “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.’’ I “u jedan hip, u tren oka’’ oni Êe se preobraziti “na glas posljednje trube’’ koja budi zaspale svete i poziva ih iz njihovih praπnjavih postelja obuËenih u slavnu besmrtnost koji kliËu: “Pobjeda! Pobjeda nad smrÊu i grobom!’’ (EW 110) 289

11. listopada

Sud prilikom Kristovog drugog dolaska
“Zaklinjem te — pred Bogom i Kristom Isusom koji Êe suditi æive i mrtve — i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom.’’ (2. Timoteju 4,1) Prizor suda odigrat Êe se u prisutnosti svih svjetova jer Êe na ovom sudu Boæja vladavina biti obranjena a Njegov Zakon proglaπen kao “svet, pravedan i dobar’’. Tada Êe svaki sluËaj biti odluËen i svakom Êe biti izreËena osuda. Grijeh tada neÊe biti privlaËan, veÊ Êe se vidjeti u svoj svojoj uæasnoj veliËini. (SD 361) Nijedan ljudski jezik ne moæe opisati prizore drugog dolaska Sina »ovjeËjeg na nebeskim oblacima. On Êe doÊi u svojoj slavi, slavi Oca i slavi svetih an ela. DoÊi Êe obuËen u haljinu svjetla koju je nosio od vjeËnosti. Pratit Êe Ga an eli. Deset tisuÊa puta deset tisuÊa pratit Êe Ga na Njegovom putu. »ut Êe se zvuk trube pozivajuÊi iz grobova mrtve koji spavaju. Kristov glas doprijet Êe do grobova i prodrijeti do uπiju mrtvih “i svi koji su u grobovima ... iziÊi Êe’’. “Pred njim Êe biti skupljeni svi narodi.’’ Onaj koji je umro za Ëovjeka treba mu suditi u posljednji dan jer Otac je “sav sud dao Sinu ... dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin »ovjeËji.’’ Kakav Êe to biti dan za one koji su odbacili Krista i Ëiji su Ga grijesi proboli! (RH 5. listopada 1899.) Prilikom Njegovog drugog dolaska, svako srce Êe biti osvjedoËeno. Oni koji su se okrenuli od Njega beznaËajnim stvarima ovoga svijeta traæeÊi sebiËne probitke i Ëast svijeta, u dan Njegovog dolaska priznat Êe svoju pogreπku. Ovo su oni o kojima je govorio pisac Otkrivenja: “Zbog njega Êe proplakati svi narodi na zemlji.’’ ... “I oni koji su ga proboli.’’ Ove se rijeËi ne odnose samo na ljude koji su razapeli Krista kada je visio na golgotskom kriæu, veÊ i na one koji Ga zlim rijeËima i loπim djelima razapinju danas. (ST 28. sijeËnja 1903.)

290

12. listopada

Oni koji su Ga proboli
“I vi Êete vidjeti Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.’’ (Marko 14,62) Dok [æidovski vo e] gledaju Njegovu slavu, pred njima se pojavljuje sjeÊanje na Sina »ovjeËjeg obuËenog u haljinu ljudske naravi. SjeÊaju se kako su postupali s Njim, kako su Ga odbacili i stali na stranu velikog otpadnika. Prizori iz Kristovog æivota pojavljuju se pred njima u svoj svojoj jasnoÊi. Sve πto je uËinio, sve πto je rekao i poniæenje kojem je bio izloæen da bi ih spasio od zaraze grijeha, izranja pred njima da ih osudi. Gledaju Ga kako jaπe kroz Jeruzalem i vide Ga slomljenog u duπevnoj patnji i suzama nad okorjelim gradom koji odbacuje Njegovu vijest. Pred njima se pojavljuje prizor iz Getsemanskog vrta i oni Ëuju Kristovu iznena ujuÊu molitvu: “OËe moj! Ako je moguÊe, neka me mimoi e ovaj kaleæ!’’ Ponovo Ëuju Pilatov glas: “Ja ne na oh na njemu niπta πto bi zasluæivalo smrt.’’ Oni vide prizor pun poniæenja u sudnici kada je Baraba stajao pokraj Krista, a oni su imali moguÊnost izabrati Onoga bez krivnje. Ponovno Ëuju Pilatove rijeËi: “Koga od dvojice hoÊete da vam pustim? Barabu ili Isusa, prozvanoga Krista?’’ »uju i odgovor: “Ne njega, nego Barabu!’’ Na Pilatovo pitanje: “©to da onda uËinim Isusom?” dolazi odgovor: “Razapni ga!’’ Opet vide svoju Ærtvu koja nosi sramotu kriæa. »uju glasne, pobjedonosne glasove uz podrugljive uzvike: “ Ako si Sin Boæji, si i s kriæa!’’ “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti.’’ Sada Ga ne vide u Getsemanskom vrtu, ni u sudnici, ni na golgotskom kriæu. Znaci Njegovog poniæenja su proπli, a oni gledaju u Boæje lice — lice koje su pljuvali, lice koje su sveÊenici i vo e udarali dlanovima svojih ruku. Sada im je otkrivena istina u svoj svojoj jasnoÊi. (RH 5. rujna 1899.)

291

13. listopada

Greπnici ubijaju jedni druge
“I po svim svojim gorama pozvat Êu na njega maË — rijeË je Jahve Gospoda — s maËem Êe se brat na brata diÊi.’’ (Ezekiel 38,21) Zli æale, ali ne zbog greπnog zanemarivanja Boga i bliænjih, veÊ zato πto je Bog pobijedio. Jadikuju zbog posljedica, a ne kaju se zbog svoje zloÊe. Kad bi mogli, ne bi propustili upotrijebiti svako sredstvo da pobijede. ... Propovjednici i narod uvi aju da nisu isticali vaænost odræavanja pravog odnosa spram Boga. Uvi aju da su se pobunili protiv Autora svekolike pravde i praviËnih zakona. Odbacivanje boæanskih propisa omoguÊilo je stvaranje tisuÊa izvora zla, nesklada, mrænje, zloÊe, dok Zemlja nije postala golemo polje sukoba, kaljuæom pokvarenosti. Ovaj se prizor sada pojavljuje pred onima koji su odbacili istinu i odluËili njegovati laæ. Nema jezika koji moæe izraziti Ëeænju πto je neposluπni i nevjerni osjeÊaju za onim πto su zauvijek izgubili — za vjeËnim æivotom. Ljudi koje je svijet oboæavao zbog njihove darovitosti i rjeËitosti, sada sve to vide u pravome svjetlu. ShvaÊaju πto su prijestupom izgubili te padaju pred noge onih Ëiju su vjernost prezirali i ismijavali i priznaju da ih je Bog ljubio. Ljudi uvi aju da su bili obmanuti. Optuæuju jedni druge da su ih vodili u propast, ali se svi ujedinjuju u najogorËenijem osu ivanju sveÊenika. Nevjerni su pastiri proricali samo ono πto je bilo ugodno; svoje su sluπatelje navodili da Boæji Zakon proglase nevaæeÊim i progone one koji bi ga dræali svetim. OËajni, ovi uËitelji sada pred svijetom priznaju svoje prijevarno djelo. Mnoπtvo je ispunjeno bijesom. “Mi smo izgubljeni,” viËu, “a vi ste uzrok naπoj propasti!” Zatim ustaju protiv laænih pastira. Upravo oni koji su im se nekada najviπe divili izgovorit Êe protiv njih najstraπnije kletve. Iste ruke koje su ih nekada okrunile lovorikama podignut Êe se da ih uniπte. MaËevi kojima su namjeravali pobiti Boæji narod sada sluæe da uniπte njegove neprijatelje. Posvuda dolazi do sukoba i krvoproliÊa. (GC 654—656)

292

14. listopada

Janjetova srdæba
“Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovo e, bogataπi, moguÊnici, svi — robovi i slobodni — sakriπe se po πpiljama i gorskim peÊinama, govoreÊi gorama i peÊinama: ‘Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdæbe, jer do e veliki dan njegove srdæbe! Tko moæe opstati?’” (Otkrivenje 6,15.16) Podrugljivo dobacivanje je prestalo. Laæljive su usne uπutkane. Utihnuo je zveket oruæja i bojni meteæ, “svaki plaπt krvlju natopljen”. (Izreke 9,4) Ne Ëuje se niπta osim glasa molitve i zvuka plaËa i jadikovke. S usana onih koji su se do malo prije rugali izbija krik: “Jer do e veliki dan njegove srdæbe i tko moæe opstati?” Zli mole da ih pokopaju gorske stijene samo da se ne sretnu s licem Onoga koga su prezreli i odbacili. Poznat im je glas koji dopire do uπiju mrtvih. Koliko puta ih je njegov moleÊi, njeæni glas pozivao na pokajanje! Koliko puta su ga Ëuli u dirljivim molbama nekog prijatelja, brata, Otkupitelja! Onima koji su odbacili Njegovu milost nijedan glas ne moæe biti toliko pun osude, tako optereÊen optuæbom kao glas koji je toliko dugo molio: “Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega! Zaπto da umrete?” (Ezekiel 33,11) Kad bi to bar bio glas tu inca! Isus kaæe: “Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluπali moje opomene.” (Izreke 1,25) Ovaj glas budi sjeÊanja koja bi rado izbrisali — prezrena upozorenja, odbijene pozive, omalovaæene prednosti. Tu su oni koji su se rugali Kristovu poniæenju. Uzbudljivom snagom dolaze im na um rijeËi Patnika, kada je na zaklinjanje velikog sveÊenika sveËano izjavio: “Ali ja vama kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.” (Matej 26,64) Sada Ga vide u Njegovoj slavi, a joπ Ga trebaju vidjeti kako sjedi s desne SvemoguÊega. ... U æivotu svih koji odbacuju istinu ima trenutaka kad se savjest budi, kad iz sjeÊanja izranjaju bolne uspomene na æivot ispunjen licemjerstvom i kad duπu muËi uzaludno kajanje. Ali πto je to prema griænji savjesti onog dana kad “navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor”. (Izreke 1,27) Oni koji su naumili uniπtiti Krista i Njegov vjerni narod sada su svjedoci slave koja poËiva na njima. (GC 642,644) 293

15. listopada

Bog intervenira u Harmagedonu
“Do svih stanovnika dopire bojni klik — do nakraj svijeta — jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezboænike Êe maËu izruËiti — rijeË je Jahvina.’’ (Jeremija 25,31) ©est tisuÊa godina traje veliki sukob; Boæji Sin i njegovi nebeski glasnici bili su u sukobu sa silom Zloga da bi upozorili, prosvijetlili i spasili sinove ËovjeËje. Sada su svi odluËili; zli su se u cijelosti ujedinili sa Sotonom u njegovoj borbi protiv Boga. Doπlo je vrijeme da Bog opravda autoritet svog pogaæenog Zakona. Sada se borba ne vodi samo sa Sotonom veÊ i s ljudima. “Jahve se parbi s narodima”, “bezboænike Êe maËu izruËiti.” Znakom izbavljenja obiljeæeni su oni “koji tuguju i plaËu zbog gnusoba πto se u njemu Ëine”. Sada kreÊe an eo smrti koji je u Ezekielovu vi enju predoËen ljudima sa zatornim oruæjem u ruci, kome je zapovije eno: “Starce, mladiÊe, djevojke, djecu i æene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte. PoËnite od mojega Svetiπta!” Prorok dodaje: “I oni poËeπe od starjeπina koji stajahu pred Domom.” (Ezekiel 9,16) Djelo uniπtenja poËinje me u onima koji su tvrdili da su duhovni Ëuvari naroda. Prvo padaju laæni Ëuvari. Nema se koga saæaljevati niti πtedjeti. Muπkarci, æene, djevojke i mala djeca — svi Êe zajedno izginuti. “Jer, gle, iziÊi Êe Jahve iz svog prebivaliπta da stanovnike zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe zemlja svu krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih koji su na njoj poklani.” (Izaija 26,21) ... U ludilu vlastitih raspaljenih strasti i uslijed uæasnog izlijevanja Boæje nepomijeπane srdæbe, padaju zli stanovnici Zemlje — sveÊenici, vladari i narod, bogati i siromaπni, veliki i mali. “U onaj dan bit Êe pobijenih Jahvinih od jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neÊe naricati, niti Êe ih tko pokupiti i sahraniti.” (Jeremija 25,33) (GC 656,657)

294

16. listopada

Narav konaËne bitke
“Jahve otvori svoju oruænicu, izvuËe oruæje gnjeva svojega.” (Jeremija 50,25) Bog po svojoj volji poziva sile prirode da slome moÊ njegovih neprijatelja. “Ognju i grade, snijeæe i maglo, olujni vjetre, πto rijeË njegovu izvrπavaπ!” (Psalam 148,8) Kad su se neznaboæaËki Amorejci podigli da se suprotstave njegovoj namjeri, Bog je posredovao i “bacio... s neba na njih tuËu kamenja” na Izraelove neprijatelje. Nama je reËeno da Êe se na kraju povijesti ove Zemlje odigrati veÊa bitka kad “Jahve otvori svoju oruænicu, izvuËe oruæje gnjeva svojega” (Jeremija 50,25). “Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuËe spremiπta vidio πto ih priËuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?” (Job 38,22.23) Prorok opisuje uniπtenje koje Êe se dogoditi kad “iz hrama... jak glas... poviËe” i objavi: “Svrπeno je!” On kaæe: “Golema tuËa — teπka kao talenat! — spusti se s neba na ljude.” (Otkrivenje 16,17.21) (PP 509) U posljednjim prizorima povijesti ove Zemlje bjesnjet Êe rat. (RH 19. listopada 1897.) Sile zla neÊe odustati bez borbe. Ali Providnost ima svoju ulogu u harmagedonskoj bici. (7BC 983) Zapovjednik Gospodnje vojske stajat Êe na Ëelu nebeskih an ela da bi upravljao bitkom. (7BC 982) Onaj na Ëijoj je haljini napisano ime Kralj kraljeva i Gospodar gospodara vodi nebeske vojske na bijelim konjima. Oni su obuËeni u lanene haljine, Ëiste i bijele. (7BC 982) Kad bude ponovno doπao na Zemlju, On Êe potresti “ne samo zemlju nego i nebo”. “Zemlja Êe zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe.” “Nebesa se sviπe kao knjiga”, “poËela Êe se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.” “Ali je Jahve utoËiπte svome narodu i zaπtita sinovima Izraela.” (Hebrejima 12,26; Izaija 24,20; 34,4; 2. Petrova 3,10; Joel 4,16) (DA 780)

295

17. listopada

Budite spremni
“Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas kad se ne nadate.’’ (Matej 24,44) Kad bi se Krist danas pojavio na nebeskim oblacima, tko ... bi bio spreman da se susretne s Njim? Pretpostavimo da Êemo biti preneseni u nebesko kraljevstvo takvi kakvi jesmo. Bismo li bili spremni pridruæiti se Boæjim svecima, æivjeti u skladu s kraljevskom obitelji, djecom nebeskog Kralja? Kako ste se pripremili za sud? Jeste li se pomirili s Bogom? ... Nastojite li pomoÊi onima koji se nalaze oko vas, onima u vaπem domu, onima u vaπem susjedstvu, onima s kojima dolazite u dodir a ne dræe Boæje zapovijedi? ... Sjetite se da je zvanje bezvrijedno bez prakse koja se stjeËe svakodnevnim radom. Bog zna dræimo li mi Njegov zakon u istini. On zna πto radimo, πto mislimo i govorimo. Jesmo li spremni za susret s Kraljem? Kada On do e na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom, hoÊete li moÊi reÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas je spasio?’’ (Izaija 25,9) Onima koji ovo mogu reÊi, Krist Êe uputiti rijeËi: “Do ite. Na ovoj zemlji ste me voljeli. Æeljeli ste Ëiniti moju volju. Sada moæete uÊi u Sveti Grad i primiti krunu vjeËnog æivota.’’ Kad bi bilo moguÊe da budemo primljeni na Nebo ovakvi kakvi jesmo, koliko nas bi moglo pogledati u Boga? Koliko nas ima svadbeno ruho? Koliko nas je bez mrlje i bore ili bilo kakvog nedostatka? ... Ovo je vrijeme naπeg ËiπÊenja i klesanja — vrijeme kada trebamo oËistiti haljine svojeg karaktera u krvi Janjetovoj. Ivan kaæe: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’’ (Ivan 1,29) ... Zar se neÊemo osloboditi svojih grijeha? ... Preklinjem vas, braÊo i sestre, da ozbiljno radite kako biste dobili krunu vjeËnog æivota. Za ovu nagradu se vrijedi boriti, vrijedi uloæiti napor. ... U utrci u kojoj trËimo svatko moæe dobiti nagradu — krunu vjeËnog æivota. Ja æelim ovu krunu. Nadam se da Êu je uz Boæju pomoÊ dobiti. Namjeravam se Ëvrsto dræati istine da bih mogla vidjeti Kralja u Njegovoj ljepoti. (IHP 356)

296

18. listopada

OpÊe uskrsnuÊe pravednih
“Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrsnut Êe tijela. Probudite se i kliËite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti i zemlja Êe sjene na svijet dati.’’ (Izaija 26,19) Kralj kraljeva spuπta se na oblaku, obavijen razbuktalom vatrom. Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a sve se gore i svi otoci pokreÊu sa svojih mjesta. ... Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova, glas Boæjeg Sina poziva svete koji spavaju. On gleda grobove pravednih i zatim, diæuÊi ruke prema Nebu, uzvikuje: “Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prahu zemljinu, i ustanite!” Uzduæ i poprijeko cijele zemlje mrtvi Êe Ëuti ovaj glas i oni Êe koji ga Ëuju oæivjeti. »itava Êe zemlja odzvanjati koracima izuzetno velike vojske iz svakog naroda i plemena, jezika i puka. Oni dolaze iz tamnice smrti, obuËeni besmrtnom slavom, kliËuÊi: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?” (1. KorinÊanima 15,55) A æivi pravedni i uskrsnuli sveti sjedinjuju svoje glasove u dugi, radostan pokliË pobjede. Svi izlaze iz svojih grobova rastom kakvi su bili kad su uπli u grob. ... Ali svi ustaju u svjeæini i snazi vjeËne mladosti. ... Smrtan, propadljiv oblik, liπen pristalosti, nekada oskvrnjen grijehom, postaje savrπen, lijep i besmrtan. Svi su nedostaci i deformiteti ostali u grobu. ... Æivi pravedni se preobraæavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Boæji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i sa uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. An eli sakupljaju “svoje izabranike od Ëetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba”. (Marko 13,27) (GC 641,644,645) I dok mala djeca ustaju u besmrtnost iz svojih praπnjavih postelja, ona u trenutku pronalaze svoj put do majËinih raπirenih ruku (2SM 260) Prijatelji, dugo rastavljeni smrÊu, opet su sjedinjeni da se nikada viπe ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno ulaze do Boæjega grada. (GC 645)

297

19. listopada

Pobjeda svetih koji su zaspali u Gospodinu
“Ne Ëudite se tomu! Dolazi, naime, Ëas kada Êe svi koji poËivaju u grobovima Ëuti njegov glas, te iziÊi iz njih: koji su Ëinili dobro, na uskrsnuÊe — na æivot; koji su Ëinili zlo, na uskrsnuÊe — na propast.’’ (Ivan 5,28.29) Darovatelj æivota pozvat Êe svoje otkupljene u prvom uskrsnuÊu, a do tog trijumfalnog trenutka, kada se posljednja truba oglasi i velika vojska krene prema vjeËnoj pobjedi, svi sveti koji spavaju u grobu bit Êe spaπeni i Ëuvani kao dragulji od neprocjenjive vrijednosti koje Bog poznaje po imenu. Spasiteljevom silom koja je prebivala u njima dok su bili æivi i zato πto su bili dionici u boæanskoj naravi, oni su podignuti iz mrtvih. (SD 359) “Dolazi Ëas’’, kazao je Krist, “kada Êe svi koji poËivaju u grobovima Ëuti njegov glas, te iziÊi iz njih’’. Taj glas treba ponovno odjeknuti kroz sve grobove i svi sveti koji spavaju u Isusu probudit Êe se i iziÊi iz svojih tamnica. Tada Êe nas vrline karaktera koje smo primili od Kristove pravednosti sjediniti s istinskom veliËinom najviπeg poretka. (SD 359) U jutro uskrsnuÊa pobjeda svetih koji spavaju bit Êe veliËanstvena. ... Darovatelj æivota okrunit Êe besmrtnoπÊu sve koji iziu iz grobova. (SD 359) Tamo stoji vojska uskriπenih. Njihova posljednja misao bila je o smrti i boli koju ona donosi. Posljednje misli koje su imali bile su o grobu i sahrani, ali sada oni uzvikuju: “Gdje ti je, smrti, æalac? Gdje ti je, grobe, pobjeda?’’ ... Oni stoje i bivaju taknuti posljednjim dodirom besmrtnosti, a zatim odlaze u susret Gospodinu na Nebo. ... Okruæuju ih s obje strane kolone an ela ... tada an eoski zbor poËinje pjevati himnu pobjede; an eli podijeljeni u dvije kolone prihvaÊaju pjesmu, a pridruæuje im se i otkupljeno mnoπtvo kao da su pjevali tu pjesmu na Zemlji, kao πto i jesu. O, kakve li glazbe! Nema neskladnih tonova. Svi glasovi uzvikuju: “Dostojno je zaklano Janje.’’ Krist vidi trud svoje duπe i zadovoljan je. (SD 359)

298

20. listopada

Tajne uskrsnuÊa
“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi i posljednji Êe on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi Êe me diÊi: iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga. Njega ja Êu kao svojega gledati, i oËima mojim neÊe biti stranac: za njime mi srce Ëezne u grudima.’’ (Job 19,25-27) Prilikom uskrsnuÊa bit Êe saËuvan naπ osobni identitet mada ne i one iste Ëestice tvari ili materijalna supstanca koja je poloæena u grob. »udesna Boæja djela za Ëovjeka su tajna. Duh, ljudski karakter, vraÊa se Bogu da bi ga saËuvao. Prilikom uskrsnuÊa svaki Êe pojedinac imati svoj vlastiti karakter. Bog Êe u svoje vrijeme podiÊi umrle, udahnuti im ponovno dah æivota i oæivjeti suhe kosti. Uskrsli Êe ustati iz groba u istom obliku, ali bez bolesti i nedostataka. Oni ponovno æive noseÊi istu individualnost u pogledu crta lica tako da Êe prijatelj prepoznati prijatelja. U prirodi ne postoje Boæji zakoni koji pokazuju da Bog vraÊa iste, identiËne Ëestice tvari koja je saËinjavala tijelo prije smrti. Bog Êe uskrslim pravednicima dati tijelo koje Êe Ga proslaviti. Pavao ovo ilustrira sijanjem sjemena u zemlju. Posijano zrno istrune, ali iz zemlje izi e novo zrno. Nikad se ne pojavljuje ona ista tvar zrna koje je istrunulo u prirodi, ali Bog mu daje tijelo kakvo hoÊe. Ljudsko tijelo bit Êe sazdano od mnogo savrπenije materije jer Êe to biti novo stvaranje, novo ra anje. Sije se smrtno tijelo, a ustat Êe duhovno tijelo. (6BC 1093) Vjernik moæe umrijeti kao πto je i Krist umro, ali u njemu je Spasiteljev æivot. Njegov æivot je sakriven s Kristom u Bogu. “Ja sam doπao da imaju æivot.’’ On vjernike provodi kroz veliki proces u kojem postaju jedno s Njim u ovom, sadaπnjem æivotu, da bi bili jedno s Njim kroz svu vjeËnost. ... U posljednji dan On Êe ih uskrisiti kao dio sebe samoga. ... Krist je postao jedno s nama da bismo mi mogli postati jedno s Njim u boæanstvu. (RH 18. lipnja 1901.)

299

21. listopada

VjeËni æivot poËinje sada
“A ovo je to svjedoËanstvo: Bog nam je dao æivot vjeËni, i taj je æivot u njegovu Sinu.’’ (1. Ivanova 5,11) Isusovo uskrsnuÊe bilo je slika konaËnog uskrsnuÊa svih koji spavaju u Njemu. (ST 26. rujna 1878.) KrπÊanin moæe umrijeti, ali Kristov æivot je u njemu i prilikom uskrsnuÊa pravednih on Êe ustati u novi æivot. (RH 1. listopada 1901.) “U njoj [RijeËi] bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.’’ Ovdje nije istaknut fiziËki æivot, veÊ besmrtnost, æivot koji je iskljuËivo Boæje vlasniπtvo. RijeË koja je bila kod Boga i koja je bila Bog, imala je ovaj æivot. Tjelesni æivot je neπto πto svaki pojedinac prima. To nije neπto vjeËno ili besmrtno jer ga Bog, Darovatelj æivota, ponovo uzima. »ovjek nema vlast nad svojim æivotom. Ali Kristov æivot nije bio pozajmljen. Nitko ne moæe uzeti æivot od Njega. “Ja ga sam polaæem’’, rekao je. U Njemu je bio æivot, pravi, nepozajmljen, proiziπao ni iz Ëega. Ovaj æivot Ëovjek ne naslje uje. On ga moæe posjedovati samo po Kristu. (ST 8. travnja 1897.) Dok je nosio ljudsku narav, Kristov æivot je zavisio od SvemoguÊeg. U svojoj ljudskoj naravi dræao se boæanstva, a u ovome svaki Ëlan ljudske obitelji ima jednaku prednost. ... Ukoliko se pokajemo za svoje grijehe i primimo Krista kao Æivotodavca ... mi postajemo jedno s Njim i naπa volja dolazi u sklad s boæanskom voljom. Postajemo dioniËari Kristovog æivota koji je vjeËan. Besmrtnost dobivamo od Boga primajuÊi Kristov æivot jer u Kristu æivi sva punina Boæanstva. Ovaj æivot je tajnovita zajednica i suradnja boæanskog s ljudskim. (ST 17. lipnja 1897.) Krist je postao jedno tijelo s nama, da bismo mi mogli postati jedan duh s Njim. Posredovanjem ovog jedinstva ustat Êemo iz groba — ne samo kao izraz Kristove sile, nego zato πto je Njegov æivot vjerom postao naπim æivotom. Oni koji promatraju Krista u Njegovom pravom karakteru i primaju Ga u srce, imaju vjeËni æivot. Krist prebiva u nama Duhom, a Boæji Duh, primljen vjerom u srca, zaËetak je vjeËnog æivota. (DA 388)

300

22. listopada

Prepoznat Êemo jedni druge
“A onda Êu savrπeno spoznati kao πto sam spoznat.’’ (1. KorinÊanima 13,12) Mi Êemo znati svoje prijatelje onako kao πto su uËenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izobliËeni, bolesni ili unakaæeni u ovozemaljskom æivotu, ali ustat Êe u savrπenu zdravlju i ljepoti; ipak Êe se u proslavljenom tijelu savrπeno saËuvati osobitost njihove liËnosti. ... U licu koje Êe se blistati svjetloπÊu koja zraËi s Isusova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo. (DA 804) Otkupljeni Êe sresti i prepoznati one Ëiju su pozornost usmjerili na uzaπlog Spasitelja. Kakav blagoslovljeni preobraæaj se dogodio u ovim duπama! “Bio sam greπnik’’, reÊi Êe, “bez Boga i bez nade u svijetu a ti si doπao k meni i usmjerio moju pozornost na dragocjenog Spasitelja kao moju jedinu nadu. ...’’ Drugi Êe reÊi: “Bio sam bezboænik u bezboænom svijetu. Ti si napustio svoje prijatelje i udoban dom i doπao k meni uputiti me kako da prona em Isusa i vjerujem u Njega kao jedinog i pravoga Boga. Uniπtio sam svoje idole i slavio Boga, a sada Ga vidim licem k licu. Spaπen sam, spaπen za vjeËnost da zauvijek gledam Onoga koga volim. ...’’ Drugi Êe izraziti svoju zahvalnost onima koji su nahranili gladne i obukli gole. “Kada je oËaj umotao moju duπu u nevjerovanje, Gospodin te je poslao k meni’’, reÊi Êe oni, “da mi progovoriπ rijeËi nade i utjehe. Donio si mi hranu za moje tjelesne potrebe i otvorio rijeË Boæju pobudivπi u meni zanimanje za moje duhovne potrebe. Ponaπao si se prema meni kao prema bratu. SuosjeÊao si sa mnom u mojim tugama i obnovio moju oslabljenu i ranjenu duπu tako da sam se mogao uhvatiti za Kristovu ruku koja je bila ispruæena da me spasi. U mojem neznanju strpljivo si me uËio da imam Oca na Nebu koji se brine za mene. »itao si mi dragocjena obeÊanja iz Boæje rijeËi. Probudio si u meni spasonosnu vjeru. ... Ja sam ovdje, spaπen, vjeËno spaπen da zauvijek æivim u Njegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj æivot za mene.’’ Kakva Êe to biti radost kada se ovi otkupljeni sretnu i pozdrave s onima koji su ponijeli teret za njihovo dobro! A oni koji su æivjeli ne da ugode sebi, veÊ da budu blagoslov nesretnicima koji su imali tako malo blagoslova — kako Êe njihova srca treperiti od zadovoljstva! (MLT 353) 301

23. listopada

Blaæena nada
“Kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista.’’ (Titu 2,13) Isus je rekao da Êe otiÊi i pripremiti stanove za nas da i mi budemo gdje je On. Zauvijek Êemo æivjeti i uæivati u svjetlu Njegovog dragocjenog lica. Moje srce poskakuje od radosti za blaæenom nadom. Mi smo skoro kod kuÊe. Nebo, slatko Nebo! Ono je naπ vjeËni dom. Sretna sam za svaki trenutak Isusovog æivota; i zato πto On æivi, i mi æivimo. Moja duπa kaæe: Slavite Gospodina. Punina je u Isusu, potpora za svakog, za sve, i zaπto da umiremo za kruhom ili budemo gladni u stranim zemljama? Gladna sam i æedna za spasenjem, za potpunim skladom s voljom Boæjom. Mi imamo pravu nadu u Isusu. Ona je sigurna i nepokolebljiva. Ona nas tjeπi u boli, daje nam radost u strahu, rasprπuje tamu oko nas i Ëini da kroz nju gledamo besmrtnost i vjeËni æivot. ... Zemaljska blaga za nas nisu poticaj dokle god imamo tu nadu koja jasno ukazuje na prolaznost ovozemaljskog blaga i dræi se besmrtne baπtine, blaga koje je trajno, Ëisto, istinito i koje ne prolazi. ... Naπa smrtna tijela moraju umrijeti i biti poloæena u grob. Ipak blaæena nada i dalje æivi sve do uskrsnuÊa, kad Êe Isusov glas pozvati one koji spavaju u prahu. Tada Êemo se radovati punini blaæene i slavne nade. Mi znamo u koga smo vjerovali. Ne trËimo uzalud niti radimo uzalud. Bogata, slavna nagrada je pred nama. To je nagrada zbog koje trËimo i ako hrabro ustrajemo, sigurno Êemo je dobiti. ... Nama je ponu eno spasenje i zaπto da ostanemo daleko od izvora? Zaπto ne do emo i pijemo da bi naπe duπe bile osvjeæene, okrijepljene i osnaæene u Bogu? Zaπto se toliko veæemo za zemaljske stvari? Razgovarajmo i razmiπljajmo o onome πto ima veÊu vrijednost od zemaljske. Neka se naπe misli kreÊu u okvirima Neba. O, kad bismo se u æivotu oslanjali na Isusov ljupki karakter bez mrlje i mijenjali u Njegovo obliËje! Budite hrabri. Imajte vjeru u Boga. (IHP 352)

302

24. listopada

Uznesenje pravednih na Nebo
“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkan ela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.’’ (1. Solunjanima 4,16.17) Uskoro se pojavio veliki bijeli oblak. Izgledao je ljepπi nego ikad. Na njemu je sjedio Sin »ovjeËji. Isprva nismo na oblaku vidjeli Isusa, ali kako se pribliæavao Zemlji, mogli smo vidjeti Njegov dragi lik. ... Glas Sina Boæjeg pozvao je zaspale svete obuËene u besmrtnu slavu. Æivi sveti su se preobrazili u tren oka i zajedno s njima bili su uzeti u kola od oblaka koja su, uzdiæuÊi se k Nebu, veliËanstveno izgledala. Kola su sa svake strane imala krila a odozdo kotaËe koji su prilikom penjanja vikali: “Svet’’, a krila su u pokretu odgovarala: “Svet!’’ Sveti an eli pratioci koji su okruæivali oblak tako er su ponavljali: “Svet, svet, svet, Gospodin Bog SvemoguÊi!’’ I sveci su na oblaku klicali: “Slava! Aleluja!’’ (EW 35) Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do staklenog mora, kad je Isus donio krune i vlastitom ih desnicom stavljao na glavu svakog od nas. Dao nam je i zlatne harfe i palme pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrπenom Ëetverokutu stajale su 144.000. Neki od njih su imali vrlo blistave krune, a drugi ne baπ tako sjajne. Neke krune su bile teπke od zvijezda, dok su ih druge imale vrlo malo. Svi su bili savrπeno sretni sa svojim krunama. Svi su bili obuËeni u veliËanstvene bijele haljine od ramena do stopala. An eli su bili svuda oko nas dok smo koraËali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isus je podignuo svoju moÊnu, slavnu ruku dræeÊi biserna vrata koja su se pokrenula na svojim blistavim πarkama i rekao nam je: “Vi ste oprali svoje haljine u mojoj krvi i Ëvrsto se dræali moje istine; u ite unutra!’’ I svi smo uπli osjeÊajuÊi da imamo puno pravo na grad. (EW 16,17) Glas, milozvuËniji od bilo kakve glazbe koju je ikad Ëulo smrtno uho, tada Êe reÊi: “Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’’ (CS 350) 303

25. listopada

Opustoπena Zemlja
“Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iπËezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo Ëovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.’’ (Jeremija 4,23-25) Pri Kristovu dolasku zli su zbrisani s lica cijele Zemlje — ubijeni duhom Njegovih usta i uniπteni sjajem Njegova dolaska. Krist vodi svoj narod u Boæji Grad i Zemlja ostaje bez svojih stanovnika. “Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, rasprπuje stanovnike njene.” “Opustoπena Êe biti zemlja, opljaËkana sasvim, jer je Jahve odluËio.” “Jer prestupiπe Zakon, pogaziπe odredbu, Savez vjeËni razvrgoπe. Zato prokletstvo proædrije zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su saægani æitelji zemljini.” (Izaija 24,1.3.5.6) Cijela Zemlja sliËi na ogoljelu pustinju. Ruπevine gradova i sela razorenih potresom, iπËupano drveÊe, raskomadane stijene πto ih je more izbacilo ili su iπËupane iz same zemlje, rasute su po njezinoj povrπini, dok goleme provalije oznaËuju mjesta na kojima su planine izvaljene iz svojih temelja. Sad se zbiva doga aj koji je bio predoËen posljednjom sveËanom sluæbom na Dan pomirenja. Kad je zavrπena sluæba u Svetinji nad svetinjama a grijesi Izraela uklonjeni iz Svetiπta putem krvi ærtve okajnice, pred Gospodina je doveden æivi jarac i u prisutnosti naroda veliki je sveÊenik nad njim ispovjedio “sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe” (Levitski zakonik 16,21) i poloæio ih na glavu jarca. Na isti naËin, kada djelo pomirenja u nebeskom Svetiπtu bude dovrπeno, u prisutnosti Boga, svetih an ela i mnoπtva otkupljenih, grijesi Boæjeg naroda bit Êe stavljeni na Sotonu; on Êe biti proglaπen krivim za sva zla koja ih je naveo da uËine. (GC 657)

304

26. listopada

Sotona je vezan
“Potom opazih an ela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË od Bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — i sveza ga za tisuÊu godina.’’ (Otkrivenje 20,1.2) Pisac Otkrivenja proriËe Sotonino progonstvo i stanje kaosa i pustoπi na koju Êe biti svedena Zemlja te objavljuje da Êe ovo stanje trajati tisuÊu godina. Nakon opisa Gospodnjeg drugog dolaska i uniπtenja zlih, proroËanstvo nastavlja: “Potom opazih anela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË od Bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — a to je avao, sotona — i sveza ga za tisuÊu godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim zakljuËa i zapeËati, da viπe ne zavodi narodâ, dok se ne navrπi tisuÊu godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.” (Otkrivenje 20,1-3) Da izraz “Bezdan” oznaËava Zemlju u stanju zbrke i tame, oËito je iz drugih mjesta u Svetome pismu. O stanju Zemlje “u poËetku”, Biblija izvjeπÊuje da “bijaπe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima”. (Postanak 1,2) Proroπtvo uËi da Êe se Zemlja, bar djelomiËno, vratiti u takvo stanje. GledajuÊi unaprijed veliki Boæji dan, prorok Jeremija kaæe: “Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iπËezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo Ëovjeka nema, a gle, nema Ëovjeka, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve.” (Jeremija 4,23-26) Ovdje Êe tisuÊu godina biti stan Sotoni i njegovim zlim anelima. OgraniËen samo na Zemlju, neÊe imati pristupa drugim svjetovima da kuπa i uznemiruje one koji nisu nikada pali. U ovom je smislu svezan; nije ostao nitko nad kime bi mogao vladati. Sada je potpuno onemoguÊen u varanju i upropaπtavanju, πto je toliko stoljeÊa bio njegov jedini uæitak. (GC 658,659)

305

27. listopada

Obitelji Êe ponovno biti zajedno
“Ovako govori Jahve: Prestani kukati, otari suze u oËima! Patnje Êe tvoje biti nagra ene: oni Êe se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo — rijeË je Jahvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj.’’ (Jeremija 31,16.17) Krist Êe doÊi s oblacima i velikom slavom. Mnoπtvo Êe Ga sjajnih an ela pratiti. On Êe doÊi uskrsnuti mrtve i preobraziti æive svete ljude iz slave u slavu. On Êe doÊi prihvatiti one koji su Ga voljeli i koji su dræali Njegove Zapovijedi da ih uzme k sebi. Nije zaboravio na njih ni na svoje obeÊanje. Karike obiteljskog lanca opet Êe se spojiti. (DA 632) Dan Boæji otkrit Êe koliko svijet duguje poboænim majkama. ... Kada sud zasjedne i knjige se otvore, kada veliki Sudac izgovori rijeËi “Svrπi se’’ i krune besmrtne slave budu stavljene na Ëela pobjednika, mnogi Êe podignuti svoje krune pred okupljenim stanovnicima svemira i pokazujuÊi na svoje majke, reÊi: “Ona je uËinila od mene ovo πto jesam miloπÊu Boæjom. Njezine smjernice, njezine molitve bile su blagoslov za moje vjeËno spasenje.’’ (ST 11. listopada 1910.) Roditelji s radoπÊu, bez ijedne izgovorene rijeËi gledaju krune, haljine i harfe koje su darovane njihovoj djeci. Dani nade i straha su zavrπeni. Moæda je izgledalo da su uzalud sijali sjeme sa suzama i molitvama, ali na kraju su s radoπÊu poæeli rod. Njihova djeca su otkupljena. (ST 1. srpnja 1886.) Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËekivanjem, ali ga nikada nismo posvema razumjeli! (GC 645) Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakodnevni pratilac i najprisniji prijatelj. Oni su æivjeli u tijesnoj povezanosti i stalnoj zajednici s Bogom. Nad njima se pokazala slava Gospodnja. U njima se ogledalo svjetlo spoznaje slave Boæje u licu Isusa Krista. Sada se raduju nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Kralja kraljeva u svom Njegovom veliËanstvu i krasoti. Oni su spremni za zajednicu Neba jer im je Nebo joπ ovdje bilo stalno u srcu. (COL 421) 306

28. listopada

Za vjerne su pripremljene krune
“Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËuvao. VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.’’ (2. Timoteju 4,7.8) Kada Gospodin dotjera svoje dragulje da budu vjerni, iskreni i Ëasni, pogledat Êe ih sa zadovoljstvom. An eli prave krune za njih, i na ovim krunama optoËenim zvijezdama i dragim kamenjem odsjajivat Êe svjetlo koje zraËi s Boæjeg prijestolja. (5T 96) Govorite o nebeskim stvarima. Govorite o Isusu, Njegovoj ljupkosti i slavi, Njegovoj besmrtnoj ljubavi prema vama i neka se vaπe srce ispuni ljubavlju i zahvalnoπÊu prema Onomu koji je umro da vas spasi. O, budite spremni da se susretnete sa svojim Gospodinom u miru. Oni koji su spremni, uskoro Êe primiti krunu æivota koja ne gubi svoj sjaj i zauvijek Êe æivjeti u kraljevstvu Boæjem s Kristom, s an elima i s onima koji su bili otkupljeni dragocjenom Kristovom krvlju. (SD 362) Kruna slave ... pripremljena je za nas koji Ëekamo, radujemo se i Ëeznemo za Spasiteljevim dolaskom. Oni koji Ëekaju trebaju biti okrunjeni slavom, ËaπÊu i besmrtnoπÊu. Vi ne trebate razgovarati ... o Ëastima svijeta ili slavi velikana. Sve je to samo taπtina. Kada ih uskoro dodirne prst Boæji, ponovno Êe se vratiti u prah. Ja æelim dati Ëast onome πto je trajno, πto je besmrtno, πto neÊe nikad propasti; krunu koja je bogatija od bilo koje druge koja je ikada krasila Ëelo nekog vladara. (RH 17. kolovoza 1869.) Toga dana Êe otkupljeni sjati u slavi Oca i Njegovog Sina. Nebeski an eli prebiruÊi na svojim zlatnim harfama pozdravit Êe dobrodoπlicom Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprani i obijeljeni u Janjetovoj krvi. Odzvanjat Êe pjesma trijumfa ispunjavajuÊi Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvorove praÊen svojim otkupljenima, svjedocima da Njegova misija patnje i ærtvovanja nije bila uzaludna. (SD 362)

307

29. listopada

Svako Boæje dijete dobiva krunu
“Blago Ëovjeku koji odolijeva kuπnji, jer Êe, kad se pokaæe prokuπanim, primiti vijenac — æivot koji je Bog obeÊao onima koji ga ljube!’’ (Jakov 1,12) Vidjela sam veliki broj an ela kako donose iz grada slavne krune — krune za svakog svetog s njegovim imenom napisanim na njoj. Kad je Isus zatraæio krune, an eli su Mu ih pokazali i On ih je svojom vlastitom desnom rukom stavljao na Ëela svetih. Isto tako su i an eli donijeli harfe i Isus ih je pokazao svetima. An eli zapovjednici poËeli su prvi svirati, a onda su se podigli svi glasovi u zahvalnoj, radosnoj hvali i svaka ruka je spretno prebirala po æicama harfe svirajuÊi melodiËnu glazbu u bogatoj i savrπenoj melodiji. ... U gradu je sve bilo tako da se oËi nisu mogle odvojiti od prizora. Svuda se vidjela bogata slava. Onda je Isus pogledao na svoje otkupljene svete. Njihova lica su odsjajivala slavom. Kada je svoje predivne oËi usmjerio na njih, kazao je jakim, zvonkim glasom: “Vidim trud svoje duπe i zadovoljan sam. Ova veliËanstvena slava namijenjena je vama da vjeËno uæivate u njoj. Vaπim tugama je doπao kraj. Smrti viπe neÊe biti, neÊe viπe biti ni boli.’’ ... Tada sam vidjela Isusa kako vodi svoj narod do drveta æivota. ... Na drvetu æivota je raslo najljepπe voÊe koje su sveti mogli slobodno jesti. U gradu je bio postavljen najslavniji tron od kojeg je tekla Ëista rijeka vode æivota, bistra kao kristal. Sa svake strane te rijeke bilo je drvo æivota, a na obalama rijeke bilo je drugog predivnog drveÊa koje je ra alo plodove. ... Jezik je presiromaπan da opiπe Nebo. Kako prizori prolaze preda mnom, ja sam izgubljena u divljenju. Ispunjena nenadmaπnim sjajem i izvanrednom slavom, odloæila sam pero i uzviknula: “O, kakve li ljubavi! Kakve zadivljujuÊe ljubavi!’’ Ni najuzviπeniji jezik ne moæe opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (SR 413,414)

308

30. listopada

Naπe oslobo enje je blizu
“Kada to poËne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaπe oslobo enje.’’ (Luka 21,28) Kristov dolazak je bliæi nego πto smo na poËetku vjerovali. Velika borba se bliæi svojem kraju. Kazne Boæje snalaze Zemlju. One ozbiljno opominju govoreÊi: “Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas kad se ne nadate.’’ (Matej 24,44) ... Æivimo u zavrπnim danima zemaljske povijesti. ProroËanstvo se u potpunosti ispunjava. Vrijeme kuπnje naglo prolazi. Ni za trenutak ne smijemo gubiti vrijeme. Ne dopustimo da budemo zateËeni kako spavamo na straæi. Neka nitko ne govori u svojem srcu ili svojim djelima: “NeÊe moj gospodar joπ zadugo doÊi.’’ Neka vijest o Kristovom skorom povratku odjekne ozbiljnim rijeËima upozorenja. Uvjerimo sve muπkarce i æene da se pokaju i izbjegnu gnjev koji dolazi. ... Gospodin treba uskoro doÊi, a mi se moramo pripremiti da Ga susretnemo u miru. UËinimo sve πto je u naπoj moÊi da odnesemo svjetlo onima koji nas okruæuju. Ne trebamo biti tuæni, veÊ radosni i uvijek imajmo pred oËima naπega Gospodina Isusa Krista. On uskoro dolazi i mi moramo biti spremni doËekati Njegovu pojavu. O, kako Êe biti divno kad Ga ugledamo i kad budemo pozdravljeni dobrodoπlicom kao Njegovi otkupljenici! Dugo smo Ëekali, ali se naπa nada ne smije ugasiti. Kad ugledamo Kralja u Njegovoj krasoti, bit Êemo zauvijek blagoslovljeni. OsjeÊam da moram glasno uzviknuti: “Idemo kuÊi!’’ Pribliæavamo se trenutku kad Êe Krist doÊi u sili i velikoj slavi da svoje spaπene povede njihovom vjeËnom domu. ... Dugo smo Ëekali na povratak naπeg Spasitelja. Ali obeÊanje je ipak sigurno. Uskoro Êemo biti u obeÊanom domu. Tamo Êe nas Isus voditi na æivu rijeku koja teËe od Boæjeg prijestolja i objasnit Êe nam sada neshvatljive okolnosti kroz koje nas je na ovoj Zemlji vodio da bi usavrπio naπ karakter. Tamo Êemo nepomuÊenog pogleda promatrati ljepote ponovno uspostavljenog Edena. Poloæivπi pred Otkupiteljeve noge krune koje je On stavio na naπe glave svojom rukom i dodirujuÊi æice zlatnih harfi, Ëitavo Êemo Nebo ispuniti pjesmom hvale Onomu koji sjedi na prijestolju. (8T 252—254) 309

31. listopada

Sa sobom nosi plaÊu
“Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu da svakome platim prema njegovu djelu!’’ (Otkrivenje 22,12) Naπa zadaÊa se ovdje uskoro zavrπava i svaki Êe Ëovjek dobiti svoju nagradu prema svojem vlastitom radu. Pokazana mi je nagrada svetih, besmrtna baπtina, i vidjela sam da oni koji su izdræali najviπe za dobrobit istine neÊe misliti da im je bilo teπko, veÊ Êe smatrati da su Nebo dobili odviπe lako. (1T 381) Svaki dan nosi sa sobom izvjeπtaje o neispunjenim duænostima, o nemaru, sebiËnosti, prijevarama, laæima, popuπtanju sebi. Koliko se zlih djela nakupilo za konaËni sud! Kada Krist do e, donijet Êe sa sobom nagradu svakome po njegovim djelima. Kakve Êe se tada stvari otkriti! Kako Êe se na licima nekih ocrtavati zbunjenost zbog djela koja su otkrivena na stranicama povijesti! (2T 160) Svako dobro i svako zlo djelo kao i njihov utjecaj na druge ispitao je Istraæitelj srca pred kojim je svaka tajna otkrivena. Nagrada Êe biti dana prema motivima koji su navodili na akciju. (2T 520) Kristov dolazak je na pragu i naglo se pribliæava. Malo nam joπ vremena preostaje za rad, a muπkarci i æene propadaju. ... Nama je potrebna Boæja sila da djeluje na nas kako bismo mogli shvatiti potrebe svijeta koji propada. Moja poruka za vas jest: Spremite se, spremite se da susretnete Gospodina. Ukrasite svoje svjetiljke kako bi svjetlo istine sjalo na svim putovima i me u ogradama. Svijet treba opomenuti da se kraj svemu pribliæio. ... Teæimo za novoro enjem. Potrebna nam je prisutnost Boæjeg Svetog Duha da bude s nama, da naπa srca budu omekπana i da ne unosimo opor duh u rad. Ja se molim da Sveti Duh u potpunosti zavlada naπim srcima. Radimo kao Boæja djeca koja traæe od Njega savjet, spremna da izvrπe Njegove planove kakvi god oni bili. Takvi ljudi Êe proslaviti Boga i oni koji svjedoËe o naπoj gorljivosti, reÊi Êe: Amen, amen. (9T 105—108)

310

1. studenoga

ZatoËeniπtvo Sotone i njegovih an ela
“Te kako je [Gospodin] ostavio u vjeËnim okovima, paklenom tamom pokrivene, za sud velikoga Dana an ele.’’ (Juda 6) Zemlja je izgledala kao nenaseljena pustoπ. Gradovi i sela poruπeni potresom leæali su u ruπevinama. Planine su bile pomaknute iz svojih leæiπta ostavivπi za sobom velike ponore. Hrapavo kamenje izbaËeno iz mora ili odvaljeno od same zemlje bilo je razbacano po cijeloj njezinoj povrπini. Veliko drveÊe iπËupano s korijenjem leæalo je svuda razbacano po povrπini zemlje. Ovdje Êe tisuÊu godina biti stan Sotone i njegovih zlih an ela. Ovdje Êe on biti zarobljen, osu en da luta razorenom i izobliËenom povrπinom Zemlje, da gleda posljedice svoje pobune protiv Boæjeg zakona. TisuÊu godina on Êe moÊi uæivati u plodovima prokletstva koje je sam prouzroËio. OgraniËen samo na Zemlju, neÊe moÊi odlaziti na druge planete da kuπa i uznemiruje one koji nisu pali. Za ovo vrijeme Sotona straπno pati. Otkako je pao, nije prestajao razvijati svoje zle osobine i bio je u neprekidnoj aktivnosti. Ali sada, liπen svoje moÊi i prepuπten da razmiπlja o ulozi koju je igrao od samog svojeg pada, on sa strahom i drhtanjem gleda na straπnu buduÊnost kad Êe morati ispaπtati za sve zlo koje je poËinio i biti kaænjen za sve grijehe koje je prouzroËio. »ula sam glasove sliËne akordu od deset tisuÊa glazbenih instrumenata. To an eli i otkupljeni sveti trijumfalno kliËu πto ih Sotona viπe neÊe moÊi kuπati i muËiti i πto su i stanovnici drugih svjetova napokon oslobo eni njegove prisutnosti i njegovih kuπnji. (EW 290) Boæjem Êe narodu Sotonino zatoËeniπtvo donijeti zadovoljstvo i radost. Prorok kaæe: “U dan kad ti Jahve dade da poËineπ od svojih stradanja, nemira i teπkog robovanja, zapjevat Êeπ ovu rugalicu kralju babilonskom ‘koji ovdje predstavlja Sotonu’: Kako nestade silnika?... Jahve slomi πtap zlikovaËki i æezlo vladarsko πto je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, πto je gnjevno vladalo narodima progoneÊ ih nemilice.” (Izaija 14,3-6) (GC 660)

311

2. studenoga

Srest Êemo se sa svojim an elom Ëuvarom
“Jer an elima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim putima tvojim.’’ (Psalam 91,11) Kad Boæju providnost budemo promatrali u svjetlu vjeËnosti, tek tada Êemo shvatiti πto dugujemo brizi i zalaganju Njegovih an ela. Nebeska biÊa aktivno su sudjelovala u æivotu ljudi. Ona su se pojavljivala u odjeÊi koja je sjala kao munja. Dolazili su kao ljudi, u liku putnika. PrihvaÊala su gostoprimstvo ljudskih domova. Sluæila su kao vodiËi putnicima koje je noÊ zatekla na putu. Ona su osujeÊivala namjeru otimaËa i skretala udarac zatiraËa. Iako vladari ovoga svijeta to ne znaju, ipak su an eli Ëesto govorili u njihovim vijeÊima. Ljudske su ih oËi gledale. Ljudske uπi sluπale su njihove govore. U vijeÊnicama i sudnicama nebeski glasnici su zastupali progonjene i potlaËene. Oni su obarali namjere i zaustavljali zla koja su mogla nanijeti πtetu i patnje Boæjoj djeci. UËenicima u nebeskoj πkoli sve Êe to biti objavljeno. Svaka Êe otkupljena duπa saznati kakvu su sluæbu u njezinom æivotu obavljali an eli. Kako li Êe to biti kad bude razgovarala s an elom koji je bio njezin Ëuvar od najranijih dana, s anelom koji je bdio nad njezinim koracima i zaklanjao njezinu glavu u dan opasnosti, s an elom koji je bio s njome u dolini smrti, koji je obiljeæio mjesto njezinog poËinka i koji Êe je prvi pozdraviti u jutro uskrsnuÊa — kada sazna povijest boæanskog mijeπanja u æivot pojedinca, suradnju Neba u spaπavanju ljudskog roda! (Ed 304,305) S Boæjom rijeËju u svojoj ruci, svako ljudsko biÊe, ma u kakav ga poloæaj æivot bacio, moæe izabrati druπtvo koje æeli. Uz pomoÊ njezinih stranica ono moæe razgovarati s najplemenitijim i najboljim predstavnicima ljudskog roda, moæe sluπati glas VjeËnoga dok govori s ljudima. Dok prouËava i razmiπlja o temama u koje “an eli æele zaroniti’’ (1. Petrova 1,12), on moæe biti s njima. (Ed 127)

312

3. studenoga

Dobrodoπli u Boæji grad!
“Tada mu reËe gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: U i u veselje gospodara svoga!’’’ (Matej 25,23) Isus s neizrecivom ljubavlju doËekuje svoje vjerne dobrodoπlicom u veselje njihova Gospodara. Spasitelj se raduje kad u kraljevstvu slave vidi duπe koje su spaπene Njegovim patnjama i poniæenjem. A otkupljeni Êe dijeliti Njegovu radost kad me u blagoslovljenima ugledaju one koje su svojim molitvama, svojim radom i poærtvovnom ljubavlju zadobili za Krista. Kad se okupe oko velikog bijelog prijestolja, neiskazana Êe radost ispuniti njihova srca kad budu promatrali one koje su zadobili za Krista i vidjeli da su oni zadobili druge, a ovi opet druge, svi dovedeni u luku mira da tu poloæe svoje krune pred Isusove noge i da Ga slave tijekom beskrajnih razdoblja vjeËnosti. Dok su spaπeni pozdravljani dobrodoπlicom u Boæjem gradu, zrakom se prolama radostan usklik oboæavanja. To je susret dvojice Adama. Boæji Sin stoji raπirenih ruku da primi oca naπeg roda — biÊe koje je On stvorio, koje je sagrijeπilo protiv svog Stvoritelja i zbog Ëijeg grijeha Spasitelj nosi znakove raspeÊa. Kad Adam opazi tragove okrutnih klinova, on ne pada na grudi svoga Gospodina, veÊ se u poniznosti baca pred Njegove noge s uzvikom: “Dostojno je, dostojno je Janje koje je zaklano!” Spasitelj ga njeæno podiæe i poziva da joπ jednom pogleda edenski dom iz kojega je toliko dugo bio prognan. Nakon izgona iz Edena Adamov je æivot na Zemlji bio ispunjen jadom. Svaki uveli list, svaka prinesena ærtva, svako nesavrπenstvo na licu prelijepe prirode, svaka mrlja na Ëovjekovoj ËistoÊi, bila je svjeæi podsjetnik na njegov grijeh. Straπna je bila bol kajanja kada je vidio umnoæavanje bezakonja i kao odgovor na svoja upozorenja sretao prebacivanje da je on prouzroËio grijeh. Sa strpljivom poniznoπÊu podnosio je gotovo tisuÊu godina plaÊu za prijestup. Iskreno se pokajao zbog svog grijeha i pouzdao u zasluge obeÊanog Spasitelja; umro je nadajuÊi se uskrsnuÊu. Boæji je Sin iskupio Ëovjekov promaπaj i pad, i Adam, zahvaljujuÊi djelu pomirenja, sad ponovno dobiva prvu vlast. (GC 647,648)

313

4. studenoga

Neopisiva ljepota
“Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa, koji namjesto odre ene mu radosti podnese kriæ ne mareÊi za sramotu te otada sjedi s desnu Boæjeg prijestolja.’’ (Hebrejima 12,2) “Ovo vam rekoh’’, rekao je Krist, “da radost moja bude u vama te da radost vaπa bude potpuna!’’ (Ivan 15,11) Krist je uvijek pred sobom imao cilj svojeg poslanja. Njegov zemaljski æivot, prepun muËenja i samopoærtvovnosti, ohrabrivan je miπlju da ovaj Njegov jad neÊe biti uzaludan. Davπi svoj æivot za æivot Ëovjeka, On Êe u njemu obnoviti Boæju sliku. On Êe nas podignuti iz praπine, ponovno oblikovati karakter po uzoru na Njegov i uËiniti ga savrπenim, ovjenËanim Njegovom slavom. Krist je vidio trud svoje duπe i bio je zadovoljan. Vidio je beskraj vjeËnosti i radost onih koji Êe zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju dobiti oprost i vjeËni æivot. Bio je ranjen zbog njihovih grijeha, muËen zbog njihove pokvarenosti. Kaznu radi njihovog mira On je podnio, i batinama koje je primio oni su bili izlijeËeni. »uo je povike otkupljenih. »uo je otkupljene koji su pjevali pjesmu Mojsijevu i Janjetovu. Iako je morao biti krπten krvlju, iako je grijehe svijeta trebao ponijeti na svojoj nevinoj duπi, iako je sjenka neopisive tuge bila na Njemu, ipak, zbog radosti koju je vidio pred sobom, odluËio je podnijeti kriæ i pretrpjeti sramotu i prijezir. Ovu radost trebaju dijeliti svi Njegovi sljedbenici. Koliko god velika i slavna u buduÊnosti bila naπa nagrada, ona nije sve πto treba saËuvati za vrijeme konaËnog oslobo enja. »ak i ovdje mi trebamo vjerom uÊi u Spasiteljevu radost. (MH 504) Onima koji Ga prime, On daje silu da postanu sinovi Boæji da bi ih na kraju Bog mogao primiti kao svoje, da æive s Njim kroz vjeËnost. Ukoliko u ovom æivotu budu vjerni Bogu, oni Êe na kraju “gledati njegovo lice, i njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima’’ (Otkrivenje 22,4). A koja je radost Neba nego vidjeti Boga? Bi li mogla biti veÊa radost za jednog greπnika koji je spaπen Kristovom miloπÊu nego da gleda u lice Boæje i poznaje Ga kao Oca? (8T 267,268)

314

5. studenoga

Zahvalnost otkupljenih
“Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.’” (Matej 25,40) Svako naπe djelo u pomaganju Boæjem narodu bit Êe nagra eno kao da je uËinjeno Njemu. (MLT 364) Kakvo Êe zadovoljstvo svaki æetelac imati kada se zaËuje zvonak, melodiËan glas Isusa koji govori: “Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’’ “U ite u radost svoga gospodara.’’ Otkupitelja veliËaju jer nije umro uzalud. Veselih, razdraganih srca oni koji su bili Boæji suradnici vide trud svoje duπe za greπnike koji su ginuli i umirali i sada su zadovoljni. Brige kroz koje su proπli, zamrπene okolnosti s kojima su se morali suoËiti, tuga u srcu zbog onih koji su odbili primiti ono πto je bilo za njihov mir, zaboravljeni su. Samoodricanje s kojim su radili u djelu viπe ne pamte. Kad pogledaju na duπe koje su traæili da ih zadobiju za Isusa i vide da su spaπene, spaπene za vjeËnost — to su spomenici Boæje milosti i Otkupiteljeve ljubavi — tada Êe kroz nebeska vrata odjeknuti povici hvale i zahvaljivanja. (RH 10. listopada 1907.) Pred nama je Nebo i me u njegovim stanovnicima neÊe biti sukoba. ... Pozdravit Êemo svetu obitelj otkupljenih i Ëuti Kristove rijeËi: “Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.’’ Dotaknut Êemo se svojih zlatnih harfi i Nebo Êe odzvanjati prekrasnom melodijom. Poloæit Êemo svoje sjajne krune pred Njegove noge i dati slavu Onome koji je nadvladao zbog nas. Moæda ima stvari koje ovdje ne razumijemo. Moæda nam neke stvari iz Biblije izgledaju nedokuËivo zato πto su izvan naπeg ograniËenog razumijevanja. Ali dok nas naπ Spasitelj bude vodio pokraj æive vode, razjasnit Êe naπim umovima ono πto nam nije bilo potpuno jasno. (RH 8. kolovoza 1907.)

315

6. studenoga

Nebo je prejeftino
“Zbog patnja duπe svoje vidjet Êe svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat Êe mnoge.’’ (Izaija 53,10.11) Boæja ljubav je nemjerljiva, neusporediva! Ona je beskrajna. ... Kada razmiπljamo o Kristovom dostojanstvu i slavi, vidimo koliko je velika bila ta ljubav koja Ga je navela da se ærtvuje na golgotskom kriæu za otkupljenje izgubljenog svijeta. Ova tema Êe ispunjavati svete Ëu enjem i divljenjem kroz beskrajne vjekove, pa zaπto onda i mi ne bismo razmiπljali o tome ovdje, na ovome svijetu? ... Kad je u pitanju tajna poboænosti — Bog se pokazao u tijelu! Ova tajna sve viπe raste kako se mi trudimo razumjeti je. Ona je neshvatljiva, pa ipak ljudska biÊa dopuπtaju da svjetovne, zemaljske stvari sprijeËe ionako slabo razumijevanje smrtnih biÊa o Isusu i Njegovoj neusporedivoj ljubavi. ... Kako moæemo biti oduπevljeni za zemaljske, obiËne stvari, a da nas ne pokrene slika kriæa na Golgoti, ljubav koja je otkrivena u smrti Boæjeg dragog Sina ...? Sva ova poniæenja i patnja podneseni su da vrate natrag zalutale, krivce i nezahvalnike OËevoj kuÊi. O, dome blagoslovljenih — ja ne mogu dopustiti da ga izgubim! Ja Êu, ako budem spaπena u kraljevstvu Boæjem, stalno istraæivati nove dubine u planu spasenja. Svi otkupljeni sveti vidjet Êe i cijeniti, kao nikada prije, OËevu i Sinovu ljubav, a besmrtni jezici izgovarat Êe pjesme hvale. On nas je volio i dao æivot za nas. U slavnim tijelima, s velikim moguÊnostima, Ëistim srcima i neokaljanim usnama pjevat Êemo o bogatstvu otkupiteljske ljubavi. Na Nebu neÊe biti onih koji pate, neÊe biti skeptika koje bismo morali uvjeravati u vjeËne stvarnosti niti ukorijenjenih predrasuda, veÊ Êemo svi biti zahvalni ljubavi koja nam je dala znanje. PoËinak, hvala Bogu, poËinak Ëeka Boæji narod kada Êe Isus voditi otkupljene po zelenim paπnjacima, pokraj potoka æive vode koja ukraπava grad naπeg Boga. Tada Êe Otac odgovoriti na molitvu svojega Sina: “SaËuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu tamo gdje sam ja.’’ (KH 371)

316

7. studenoga

KonaËno kod kuÊe!
“Dobro, valjani i vjerni slugo! ... U i u veselje gospodara svoga.’’ (Matej 25,21) Dok vaπa osjetila uæivaju u privlaËnoj ljupkosti Zemlje, razmiπljajte o svijetu koji Êe doÊi u kojem se viπe nikada neÊe znati za zlokoban grijeh i smrt, gdje lice prirode neÊe viπe nositi sjenku prokletstva. Neka vaπa maπta naslika dom za svete i znajte da Êe biti veliËanstveniji od onoga πto moæe prikazati vaπa najbujnija maπta. U razliËitim Boæjim darovima u prirodi, moæemo vidjeti samo nejasne obrise Njegove silne slave. Pisano je: “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’’ (1. KorinÊanima 2,9) (SC 86,87) Uskoro Êe vrata Neba biti otvorena da prime Boæju djecu, a u njihovim Êe uπima zazvuËati blagoslov s usana Kralja slave kao najraskoπnija glazba: “Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’’ (Matej 25,34) Tada Êe Isus otkupljenima poæeljeti dobrodoπlicu u dom koji je pripremio za njih. (SC 125,126) Zatim sam vidjela kako Isus vodi druπtvo otkupljenih prema gradskim vratima. Na dodir Njegove ruke biserna vrata se pokreÊu na svojim blistavim πarkama i πirom otvaraju, a narod koji je odræao istinu ulazi unutra. Unutraπnjost grada obiluje svim moguÊim milinama koje nasla uju oko promatraËa. Raskoπna slava vidi se na sve strane. Tu Isus promatra svoje otkupljene Ëija su lica ozarena slavom, i dok On tako ne skida s njih svoj umilni pogled, do njihovih uπiju dopire Njegov milozvuËni glas: “Vidjevπi trud svoje duπe, ja sam zadovoljan. Sve ovo bogatstvo i slava vaπa je, i to Êete uæivati zauvijek. Vaπe patnje su zavrπene. I smrti neÊe biti viπe, ni plaËa, ni vike, ni bolesti neÊe biti viπe.’’... Jezik je odviπe slab u pokuπaju da opiπe Nebo. Kako se ispred mene pojavljuju prizori, ostajem zapanjena. Svladana iznena ujuÊom ljepotom i neopisivom slavom, spuπtam pero i uzvikujem: “O, kakve li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!” Ni najbiranijim rijeËima ne moæe se opisati slava Neba i Spasiteljeva ljubav koja se ni s Ëim ne moæe usporediti. (EW 288,289) 317

8. studenoga

Iznena enja na Nebu
“Bog ne gleda kao πto gleda Ëovjek: Ëovjek gleda na oËi, a Jahve gleda πto je u srcu.’’ (1. Samuelova 16,7) »esto smatramo beznadnima baπ one duπe koje Krist privlaËi k sebi. ... Na Nebu Êe biti mnogo onih za koje su njihovi susjedi smatrali da tamo nikad neÊe doÊi. »ovjek sudi po vanjπtini, ali Bog vidi srce. (COL 71,72) Neki me u otkupljenima primit Êe Krista u posljednjim satima svojeg æivota; i takvi koji su otiπli u smrt ne shvativπi savrπeno plan spasenja, dobit Êe pouke i upute o tome na Nebu. (5BC 1124) Isusu u Njegovoj agoniji na kriæu doπao je zraËak utjehe. To je bila molba razbojnika koji se kajao. ... U Isusu, ranjenom, ismijavanom i raspetom, vidio je Boæje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. U Njegovu je glasu bila pomijeπana nada s boli kad se ova bespomoÊna, umiruÊa duπa predala Spasitelju koji je umirao. “Isuse, sjeti me se”, povikao je, “kada do eπ u svoje kraljevstvo!” Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuËan, a rijeËi pune ljubavi, saæaljenja i sile: “Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa mnom u raju.” (DA 750,751) Takva vjera moæe se prikazati usporedbom o radnicima koji su doπli u jedanaesti sat i koji su primili istu plaÊu kao i oni πto su radili cijeli dan. Razbojnik se na kriæu molio u vjeri, pokajanju i poniznosti. On se molio najusrdnije buduÊi da je u potpunosti shvatio da ga Isus, ako hoÊe, moæe spasiti. (5BC 1125) Oni koje Krist pohvaljuje na sudu moæda su malo poznavali teologiju, ali su gajili Njegova naËela. ... Me u neznaboπcima ima onih koji ne znajuÊi oboæavaju Boga, onih koje svjetlost nikada nije dosegla preko ljudskih oru a. Oni neÊe propasti. Premda ne poznaju Boæji pisani Zakon, Ëuli su Njegov glas kako im govori u prirodi i Ëinili ono πto Zakon zahtijeva. Njihova djela potvr uju da je Sveti Duh dirnuo njihova srca i Bog ih je prepoznao kao svoju djecu. ... Koliko Êe se iznenaditi i radovati najmanji me u narodima i me u neznaboπcima kad sa Spasiteljevih usana Ëuju: “Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.” Kako Êe radosno biti srce BeskonaËne Ljubavi kad na Njegove rijeËi odobravanja Njegovi sljedbenici s iznena enjem i radoπÊu podignu svoj pogled. (DA 638) 318

9. studenoga

ZadovoljavajuÊi odgovori
“Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaπih putova, i misli moje iznad vaπih misli.’’ (Izaija 55,9) Naπi planovi nisu uvijek i Boæji planovi. ... U svojoj velikoj ljubavi i brizi, Onaj koji nas razumije bolje nego πto mi sami sebe razumijemo, Ëesto nam ne dopuπta da sebiËno traæimo zadovoljstvo u svojim vlastitim ambicijama. ... »esto naπi planovi propadaju da bi Boæji planovi za nas mogli biti uspjeπni. ... Tajne æivota koje su nas ovdje æalostile i razoËaravale, u buduÊnosti Êe nam biti potpuno jasne. Vidjet Êemo da su naπe naizgled neusliπane molitve i nade koje su nam donijele razoËaranje, bile me u najveÊim blagoslovima. (MH 473,474) Mi nismo dovoljno napredovali u duhovnim spoznajama da bismo shvatili Boæje tajne. Ali kad postanemo sastavni dio nebeske obitelji, ove tajne Êe nam biti otkrivene. ... Tada Êe biti otkrivena i razjaπnjena mnoga pitanja o kojima Bog sada πuti zato πto ne sabiremo i ne cijenimo kako treba ono πto nam je otkriveno o tim vjeËnim tajnama. Putovi Providnosti bit Êe razjaπnjeni, tajne Kristove milosti bit Êe otkrivene. Ono πto um sada ne moæe shvatiti, πto je tako teπko razumjeti i prihvatiti, tada Êe postati sasvim jasno. Vidjet Êemo samo svrhu onoga πto nam sada izgleda potpuno neobjaπnjivo; mudrost u onome πto nam je bilo uskraÊeno, dobrotu i neizmjernu milost u svemu πto nam je darivano. Istina Êe u umu spaπenih zablistati bez ikakvih nejasnoÊa i oni Êe biti u stanju podnijeti sjajnost njezine svjetlosti. Srce Êe biti ispunjeno pjesmama radosti jer Êe borbi i svim teπkoÊama zauvijek doÊi kraj. (6BC 1091) U buduÊem svijetu konaËno Êe nam postati jasno sve ono πto nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti. Tada Êe nam biti objaπnjene pojave koje je danas teπko razumjeti. Pred nama Êe se otkriti tajna milosti. Tamo gdje je naπ ograniËeni um vidio samo pomutnju i neispunjena obeÊanja, zapazit Êemo najsavrπeniji i najljepπi sklad. Uvidjet Êemo da je baπ beskrajna ljubav odredila da doæivimo ono πto nam je izgledalo teæe od svega. Kad shvatimo njeænu brigu Onoga koji Ëini da sve πto nas sna e bude za naπe dobro, osjetit Êemo neizrecivu radost i zahvalnost punu slave. (8T 286) 319

10. studenoga

Neka se vaπe misli bave onim πto je nebesko
“SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je na zemlji.’’ (Koloπanima 3,2) Kada Boæji narod viπe ne bude gledao na stvari ovoga svijeta i kad svoje oËi usmjeri prema Nebu i nebeskim stvarima, izgledat Êe Ëudan jer Êe vidjeti milost, dobrotu i suosjeÊanje koje Bog pokazuje sinovima ljudskim. Njegova ljubav od njih Êe traæiti odaziv, a oni Êe svojim æivotom pokazati onima oko sebe da njima upravlja Duh Boæji, da se njihove misli bave onim πto je nebesko, a ne zemaljsko. RazmiπljajuÊi o Nebu, moæemo uporabiti svu svoju maπtu ulaæuÊi najveÊe napore i razmiπljati o najuzviπenijim mislima za koje smo sposobni, a ipak Êe se naπi umovi umoriti u naporu da razumiju πirinu, dubinu i visinu odre enog predmeta. Naπ um ne moæe prodrijeti u velike teme vjeËnosti. Za nas je Ëak nemoguÊe da se napregnemo u razumijevanju tih stvari a da to ne utjeËe na cijeli naπ karakter za dobro i uzdiæe naπe umove. Kad razmiπljamo o tome kako je Krist doπao na naπ svijet da umre za palog Ëovjeka, shvaÊamo neπto od cijene koja je plaÊena za naπe otkupljenje i shvaÊamo da nema istinske dobrote ili veliËine bez Boga. Jedino uz pomoÊ svjetla koje sja s kriæa na Golgoti moæemo znati do kojih je dubina ljudski rod degradirao i pao u grijeh. Samo po duljini lanca koji je spuπten s Neba da nas izvuËe mi moæemo saznati do kojih smo dubina potonuli. I samo imajuÊi na umu stvarnosti koje ne vidimo, moæemo razumjeti ono πto je vezano za divne teme otkupljenja. (IHP 368) Skoro smo kod kuÊe. Uskoro Êemo Ëuti Spasiteljev glas raskoπniji od bilo kakve glazbe kako govori: “Vaπa borba je zavrπena. U ite u radost Gospodara svojega.” Blagoslovljeni, blagoslovljeni; æelim to Ëuti s Njegovih besmrtnih usana. Æelim Ga slaviti, æelim odati Ëast Onome koji sjedi na prijestolju. Æelim da moj glas odjekuje i odjekuje dvorovima Neba. Æelite li i vi biti tamo? ... Boæe, pomozi nam; ispuni nas svom puninom i silom da bismo mogli osjetiti radost svijeta koji Êe doÊi. (IHP 368)

320

11. studenoga

Nagrada otkupljenih
“Onaj kome ostane πto je nadozidao primit Êe.” (1. KorinÊanima 3,14) VeliËanstvena Êe biti nagrada vjernih radnika kad se jednom okupe oko prijestolja Boæjeg i Janjetovog. Kad je Ivan, u svojem smrtnom tijelu, sagledao slavu Boæju, pao je kao mrtav jer nije mogao podnijeti taj prizor. Me utim, kad se djeca Boæja obuku u besmrtnost, ona Êe Ga vidjeti “kao πto jest’’ i stajati pred prijestoljem primljena u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi bit Êe izbrisani, svi njihovi prijestupi oproπteni. Tada Êe moÊi gledati svu slavu Boæjeg prijestolja. Oni su bili sudionici s Kristom u Njegovim patnjama, sura ivali s Njim u planu otkupljenja i zato Êe zajedno s Njim dijeliti i radost kad u Boæjem kraljevstvu ugledaju spaπene duπe koje Êe tu slaviti Boga kroz svu vjeËnost. (9T 285) Toga dana otkupljeni Êe zasjati u slavi Oca i Sina. An eli Êe svirati u svoje zlatne harfe pozdravljajuÊi Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprali i obijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. Zaorit Êe pjesma pobjede koja Êe ispuniti sva nebesa. Krist je pobijedio. On Êe uÊi u nebeske dvorove praÊen svojim otkupljenicima kao æivim svjedocima da Njegovo poslanje patnje i ærtve nije bilo uzaludno. ... Spremni su domovi za one koji su na Zemlji bili samo putnici i doπljaci. Spremne su haljine za pravedne sa sjajnim krunama i palmama pobjede. U buduÊem svijetu konaËno Êe nam postati jasno sve ono πto nas je zbunjivalo u Boæjoj providnosti. Tada Êe nam biti objaπnjene pojave koje danas teπko razumijemo. Pred nama Êe se otkriti tajna milosti. Tamo gdje je naπ ograniËeni um vidio samo pomutnju i neispunjena obeÊanja, zapazit Êemo samo najsavrπeniji i najljepπi sklad. Uvidjet Êemo da je baπ beskrajna ljubav odredila da doæivimo ono πto nam je izgledalo teæe od svega. Kad shvatimo njeænu brigu Onoga koji Ëini da sve πto nas sna e bude za naπe dobro, osjetit Êemo neizrecivu radost i zahvalnost punu slave. (9T 285,286) Pozivam vas da se pripremite za Kristov dolazak na nebeskim oblacima. ... Pripremite se za sud da biste bili me u onima koji Êe Ga u miru susresti kada do e da se proslavi u onima koji vjeruju. (9T 285) 321

12. studenoga

©to oko nije vidjelo ni uho Ëulo
“Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’’ (1. KorinÊanima 2,9) Oni koji istinski vole Boga æeljet Êe umnoæiti talente koje im je On dao da bi mogli biti na blagoslov drugima. U buduÊnosti Êe vrata Neba biti πiroko otvorena da ih prime, a blagoslov koji Êe Ëuti njihove uπi s usana Kralja Slave bit Êe kao najljepπa glazba: “Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’’ (Matej 25,34) Tako Êe otkupljeni biti doËekani dobrodoπlicom u stanove koje Isus priprema za njih. Tamo njihovi prijatelji neÊe biti zli sa Zemlje, veÊ oni koji su uz boæansku pomoÊ oblikovali savrπeni karakter. Svaka greπna sklonost i svaka nesavrπenost otklonjene su Kristovom krvlju. Savrπenstvo i svjetlost Njegove slave koja daleko nadmaπuje svjetlost Sunca u njegovom podnevnom sjaju, sada se daje njima. Iz njih sjaji moralna ljepota i savrπenstvo Njegovog karaktera, πto je vrednije od ovog izvanjskog sjaja. Oni su bez krivnje pred velikim, bijelim tronom dijeleÊi dostojanstvo i prednosti anela. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’’ (1. KorinÊanima 2,9) Kad se uzme u obzir slavna baπtina koja nas oËekuje, “πto li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za svoj æivot’’ (Matej 16,26)? On moæe biti siromaπan, a ipak posjedovati u sebi bogatstvo i dostojanstvo koje mu ovaj svijet nikada ne bi mogao dati. Duπa otkupljena i oËiπÊena od grijeha sa svim svojim plemenitim snagama koje su posveÊene sluæbi za Boga, od izvanredne je vrijednosti. (IHP 367) Boraviti zauvijek u toj domovini blaæenstva, imati savrπenu sliËnost s naπim Stvoriteljem u duπi, tijelu i duhu umjesto mraËnih tragova grijeha i prokletstva, kroz beskrajna vremena vjeËnosti napredovati u mudrosti, znanju i svetosti otkrivajuÊi uvijek nove tajne, nova Ëuda i nove ljepote kojima se treba diviti znajuÊi da je pred nama beskraj radosti, ljubavi i mudrosti — to je cilj na koji krπÊanska nada stalno ukazuje. (CT 55)

322

13. studenoga

Plodovi s drveta æivota
“Svuda izme u gradskog trga i rijeke rastu stabla æivota koja ra aju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod. LiπÊe od stabala sluæi za lijek poganima.’’ (Otkrivenje 22,2) Plod drveta æivota u Edenskom vrtu imao je nadnaravnu silu. Jesti od njega znaËilo je æivjeti vjeËno. On je bio lijek protiv smrti. ... Nakon pojave grijeha nebeski DomaÊin je drvo æivota presadio u nebeski raj. (8T 288) Otkupljeni sveti koji su voljeli Boga i dræali Njegove zapovijedi ovdje, uÊi Êe kroz vrata u grad i imat Êe pravo na drvo æivota. Jest Êe slobodno s njega kao naπi praroditelji prije pada. LiπÊe s tog besmrtnog razgranatog stabla sluæit Êe za iscjeljivanje naroda. Tada Êe nestati svi njihovi jadi. Bolest, tugu i smrt nikada viπe neÊe osjetiti jer ih iscjeljuje liπÊe s drveta æivota. Isus Êe vidjeti trud svoje duπe i bit Êe zadovoljan kada otkupljeni, koji su grcali pod prokletstvom, budu okupljeni oko drveta æivota i jeli njegove besmrtne plodove na koje su naπi praroditelji izgubili pravo prekrπivπi Boæje zapovijedi. NeÊe biti opasnosti da ponovno izgube pravo na drvo æivota jer Êe onaj koji je kuπao naπe praroditelje biti uniπten drugom smrÊu. (MLT 355) Posluπnost svim Boæjim zapovijedima bila je uvjet da plodove s drveta æivota smiju uzimati za jelo. Adam je pao zbog neposluπnosti. ... Posluπnost po Isusu Kristu daje Ëovjeku savrπeni karakter i pravo na drvo æivota. Uvjeti ponovnog stjecanja prava na drvo æivota jasno su naglaπeni u Kristovom svjedoËanstvu upuÊenom Ivanu: “Blago onima koji tvore zapovijedi njegove, da im bude vlast na drvo æivota i da u u na vrata u grad.’’ (Otkrivenje 22,14) (1BC 1086) BuduÊi da imaju pristup k drvetu æivota u dugo izgubljenom Edenu, otkupljeni Êe izrasti do pune visine ljudskog roda u njegovoj prvotnoj ljepoti. Bit Êe uklonjeni posljednji preostali tragovi prokletstva grijeha, a Kristovi Êe se vjerni pokazati u ljepoti Gospodina, Boga naπega, odsjajujuÊi u duhu, duπi i tijelu savrπenu sliku svoga Gospodina. Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËekivanjem, ali ga nikada nismo posvema razumjeli! (GC 645) 323

14. studenoga

Duga nad prijestoljem
“I gle, u nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju je sjedio Netko. Onaj koji je sjedio bijaπe na pogled kao kamen jaspis i sard. A oko prijestolja bio sjajan krug, sliËan dugi, na pogled kao smaragd.’’ (Otkrivenje 4,2.3) Duga iznad prijestolja stoji kao vjeËno svjedoËanstvo da je “Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoro enog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’’ ... BuduÊi da se duga u oblacima stvara sjedinjavanjem SunËeva svjetla i kiπe, duga koja okruæuje prijestolje simbolizira pomijeπanu silu milosti i pravde. Ne treba ustrajavati samo na pravdi jer bi ovo zasjenilo slavu duge obeÊanja nad tronom. Ljudi bi mogli vidjeti samo kaznu Zakona. Kad ne bi bilo pravde ni kazne, ne bi bilo ni stabilnosti u Boæjoj vladavini. Spoj suda i milosti Ëine spasenje potpunim. ... Milost nas poziva da u emo kroz vrata u Boæji grad, a pravda je zadovoljena ako je svaka posluπna duπa usuglaπena s njom kao Ëlan kraljevske obitelji, kao dijete nebeskog Kralja. Kad bismo imali mane u karakteru, ne bismo mogli proÊi kroz vrata koja je milost otvorila posluπnima jer pravda stoji na ulazu i zahtijeva svetost u svima koji Êe vidjeti Boga. Kad bi pravda bila ukinuta a boæanska milost mogla otvoriti vrata cijelom ËovjeËanstvu bez obzira na karakter, doπlo bi do gore neposluπnosti i pobune na Nebu nego onda kada je Sotona bio zbaËen. Mir, sreÊa i sklad Neba bili bi naruπeni. Prijelaz s Zemlje u Nebo neÊe promijeniti ljudski karakter. SreÊa otkupljenih na Nebu proizlazi iz karaktera nalik na Kristov oblikovanog u ovom æivotu. Sveti na Nebu najprije Êe biti sveti na Zemlji. Jedino spasenje koje je Krist postigao svojom ærtvom u korist Ëovjeka ima vrijednost jer ono spaπava od grijeha. ... Prema tome, Boæji zakon nije oslabljen Evan eljem, veÊ je slomljena sila grijeha, a greπniku koji se kaje pruæeno je æezlo milosti. ... Bog nikada neÊe zaboraviti svoj narod u njegovoj borbi protiv zla. Neka Isus bude predmet naπih razgovora. (RH 13. prosinca 1892.)

324

15. studenoga

Vidjet Êemo Kralja
“OËi Êe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat Êe zemlju nepreglednu.’’ (Izaija 33,17) Ako æelimo gledati Kralja u Njegovoj ljepoti, moramo se ovdje ponaπati dostojno. Moramo nadrasti svoju djetinjastost. Ako nas netko izaziva, budimo tihi. Postoji vrijeme kada je πutnja najbolji govor. Mi moramo pokazati strpljenje, dobrotu i suzdræavanje da bismo bili dostojni nazvati se sinovima i kÊerima Boæjim. Trebamo vjerovati Njemu, imati povjerenja i oslanjati se na Njega. Trebamo slijediti Kristove stope. “Zatim reËe svima: ‘Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi!’” (Luka 9,23) ... Moæda je teæak kriæ πutjeti kada je potrebno. To moæe biti bolno, ali uvjeravam vas da πutnja Ëini viπe da se nadvlada zlo nego bujica ljutitih rijeËi. Ovdje na ovom svijetu moramo nauËiti πto trebamo biti da bismo dobili mjesto u nebeskim dvorovima. Moramo svladati lekcije koje nas Krist æeli nauËiti da bismo mogli biti spremni za viπe πkole u nebeskim dvorovima, gdje Êe nas Spasitelj voditi pokraj rijeke æivota objaπnjavajuÊi nam mnoge stvari koje ovdje nismo mogli razumjeti. ... Tamo Êemo vidjeti Boæju slavu koju ovdje nismo vidjeli. Sada vidimo samo odbljesak slave zato πto nismo upoznali Gospodina. (IHP 365) Svako naËelo istine koje upoznamo i pravilno shvatimo u zemaljskoj πkoli znaËi takav napredak kao da smo to uËili u nebeskoj πkoli. Kao πto je Krist uz razgovor u hodu pouËavao svoje uËenike tijekom svojeg poslanja na Zemlji, tako Êe i nas pouËavati u nebeskoj πkoli vodeÊi nas pokraj rijeke æivota i otkrivajuÊi nam istine koje u ovom æivotu moraju ostati tajna zbog ograniËenosti ljudskog uma, toliko osakaÊenog grijehom. U nebeskoj πkoli imat Êemo se priliku postupno, korak po korak, uzdizati do najviπih visina znanja i uËenosti. Tamo Êemo, kao djeca nebeskog Kralja, vjeËno boraviti s Ëlanovima kraljevske obitelji i gledati Kralja u Njegovoj krasoti, u neusporedivoj privlaËnosti. (CT 208,209) Dugo smo Ëekali, ali se naπa nada ne smije ugasiti. Kad ugledamo Kralja u Njegovoj krasoti, bit Êemo zauvijek blagoslovljeni. (8T 253) 325

16. studenoga

Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe
“Potom sam imao ovo vi enje: Janje stoji na Sionskoj gori i s njim oko sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe osoba koje su imale napisano na svojim Ëelima njegovo ime i ime njegova Oca.’’ (Otkrivenje 14,1) Na kristalnome moru pred prijestoljem, tome staklenome moru pomijeπanom s vatrom — πto tako odsjajuje Boæjom slavom — okupljeno je mnoπtvo pobjednika “Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena”. Sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe koje su otkupljene sa Zemlje, stoje na gori Sionu s Janjetom, “s citrama Boæjim”; Ëuje se poput πuma velikih voda i udaranje jakog groma glas sviraËa “πto sviraju na svojim citrama”. Oni pred prijestoljem pjevaju “neπto sliËno novoj pjesmi”, pjesmu koju ne moæe nauËiti nitko osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe. To je Mojsijeva i Janjetova pjesma — pjesma spasenja. Nitko osim onih sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe ne moæe nauËiti tu pjesmu, jer je to pjesma njihovog iskustva — iskustva kakvo nijedna druga skupina nije nikada doæivjela. “Oni prate Janje kud god ono ide.” BuduÊi da su preneseni sa Zemlje izme u æivih, raËunaju se “kao prvenci Bogu i Janjetu”. (Otkrivenje 15,2.3; 14,15) “Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje”; proπli su kroz vrijeme nevolje kakve ne bijaπe otkako je ljudi; pretpjeli su strah vremena Jakovljeve nevolje. Tijekom konaËnog izlijevanja Boæjih kazni ostali su bez posrednika. Ali su izbavljeni, jer “su oprali svoje haljine i ubijeliπe haljine svoje u krvi Janjetovoj”. “U njihovim se ustima ne na e laæ; oni su bez mane” pred Bogom. “Zato stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ u Njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe se na njih da boravi s njima.” Oni su vidjeli Zemlju opustoπenu gla u i kugom, sunce, kome je dana moÊ da ljude pali vatrom, i sami su pretrpjeli patnje, glad i æe . Ali “viπe nigda neÊe ni ogladnjeti ni oæednjeti; viπe ih nigda neÊe moriti ni sunce ni ikakva æega.” (Otkrivenje 7,14-16) (GC 648,649)

326

17. studenoga

Veliko mnoπtvo iskupljenih
“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima veliko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama.” (Otkrivenje 7,9) Sve klase, svi narodi, puci, plemena i jezici stajat Êe pred prijestoljem Boæjim i Janjetovim obuËeni u Ëiste haljine i s krunama optoËenim draguljima. An eo je rekao: Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj, dok su oni koji su voljeli uæivanja viπe nego Boga, uga ali vlastitim æeljama i bili neposluπni, izgubili oba svijeta. Oni nemaju ni ovaj æivot niti onaj besmrtni. Mnoπtvo koje trijumfira s pjesmama pobjede, krunama i harfama, proπlo je kroz ognjenu peÊ zemaljskih nedaÊa kada je bilo najteæe. Dolaze iz oskudice, gladi i muËenja, dolaze iz dubokog samoodricanja i gorkih razoËaranja. Pogledajte ih sada kao pobjednike, ne viπe u tuzi i muci, omraæene od svih ljudi zbog Krista. Pogledajte njihove nebeske haljine, bijele i sjajne, raskoπnije od bilo koje kraljevske odore. Gledajte vjerom na njihove krune s draguljima. Nikada takva kruna nije krasila Ëelo bilo kojeg zemaljskog kralja. Sluπajte njihove glasove kako glasno pjevaju hosana i maπu palminim granËicama pobjede. Raskoπna glazba ispunjava Nebo dok njihovi glasovi pjevaju rijeËi: “Dostojno, dostojno j Janje koje je bilo zaklano i ponovno ustalo zauvijek. Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!’’ A vojske an ela, arkaneli, kerubini zaklanjaËi i slavni serafini, ponavljali su kao odjek refren te radosne, pobjedniËke pjesme govoreÊi: “Amen! Hvala, slava, mudrost i zahvala, Ëast, moÊ i snaga naπem Bogu u vijeke vjekova! Amen.’’ (Otkrivenje 7,12) O, toga dana bit Êe otkriveno da su pravednici bili oni mudri, dok su greπni i neposluπni bili ludi. ... Sramota i vjeËni prijekor njihov je dio. Oni koji su sura ivali s Kristom, tada Êe biti blizu Boæjeg trona opasani ËistoÊom i odjeÊom vjeËne pravednosti. (IHP 371)

327

18. studenoga

Nagrada pobjednika
“Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’ (Daniel 12,3) Kada razmiπljam o ovim Danielovim rijeËima, vidim sebe kako se budim u noÊi i ponavljam ih iznova i iznova: “Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’ Pogledajte na Sunce i zvijezde svrstane na nebu svaka sa svojim imenom. Gospodin kaæe: “Koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’ (IHP 364) Da bismo mogli procijeniti vaænost obraÊenja jedne duπe od zablude k istini, moramo uvidjeti koliko vrijedi besmrtnost; moramo shvatiti kako su straπne muke druge smrti; moramo si predoËiti Ëast i slavu koja Ëeka otkupljene i razumjeti πto znaËi æivjeti u prisutnosti Onoga koji je umro da bi uzdignuo i oplemenio Ëovjeka i pobjedniku dao kraljevsku krunu. OgraniËeni umovi ne mogu procijeniti pravu vrijednost jedne duπe. S kakvom Êe se zahvalnoπÊu otkupljeni i proslavljeni sjeÊati onih koji su bili oru e njihovog spasenja! Nitko tada neÊe æaliti svoje nesebiËne napore i ustrajno zalaganje, svoju strpljivost, svoje podnoπenje i ozbiljno, svesrdno zauzimanje za duπe koje su mogle biti izgubljene da je zanemario svoju duænost ili se umorio ËineÊi dobro. Sada su ovi u bijelo obuËeni sabrani u stado Velikog Pastira. Vjernog radnika i duπu koja je spaπena njegovim radom pozdravit Êe Janje koje je nasred prijestolja i vodit Êe ih k drvetu æivota i izvoru æive vode. Kakvu Êe radost osjeÊati Kristov sluga promatrajuÊi otkupljene koji Êe sudjelovati u proslavljanju Otkupitelja! Koliko je Nebo dragocjenije onima koji su vjerno radili na spaπavanju duπa! “Umnici Êe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.’’ (5T 620,621) Ono πto je postignuto suradnjom ljudi s Bogom neÊe nikada propasti, veÊ Êe trajati svu vjeËnost. (FE 199)

328

19. studenoga

Mislite na nebeske stvari
“Ovo su oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.’’ (Otkrivenje 7,14) U vi enju je Ivan vidio ljude obuËene u bijele haljine. ... Oni su se nalazili u Boæjem hramu. Me u njima Êe biti oni koji se dræe Kristovih zasluga i oprali su svoje haljine u Njegovoj krvi. Sve je pripremljeno da mi moæemo sjediti s Kristom na Njegovom prijestolju, ali uvjet je da budemo u skladu s Boæjim zakonom. ... Mi ne moæemo sebi dopustiti da izgubimo Nebo. Naπi razgovori trebaju biti vezani za nebeske stvari. Tamo nema smrti niti boli. Zaπto se toliko opiremo razgovorima o ovim predmetima? Zaπto se zadræavamo na zemaljskim stvarima? Poslanica nas opominje da svoje razgovore vodimo o Nebu. “A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, Gospodina Isusa Krista.’’ (Filipljanima 3,20) ... Krist Êe se uskoro vratiti da skupi one koji su spremni i povede ih na slavno mjesto. “Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπËekuju da im dadne potpuno spasenje.’’ (Hebrejima 9,28) Volimo li razmiπljati o ovom doga aju ili ga ostavljamo po strani? ... ©to viπe govorimo o Isusu, to Êemo viπe odsjajivati Njegov boæanski lik. GledajuÊi, mi se preobraæavamo. Krist treba biti dio naπeg vjerskog iskustva. Kada se okupite zajedno, povedite razgovor o Kristu i Njegovom spasenju. ... ©to viπe govorimo o Isusu, sve viπe Êemo opaæati Njegovu neusporedivu ljepotu. (IHP 370) Oni koji ne nalaze zadovoljstvo u razmiπljanju i razgovoru o Bogu u ovom æivotu, neÊe uæivati ni u æivotu koji Êe doÊi, gdje Êe Bog zauvijek prebivati me u Boæjim narodom. Ali oni koji vole razmiπljati o Bogu, udisat Êe nebesko ozraËje. Oni koji na Zemlji vole razmiπljati o Nebu, bit Êe sretni u nebeskom druπtvu svetih i zadovoljstvima. ... “NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.’’ (Otkrivenje 22,3.4) (IHP 370)

329

20. studenoga

Slava nebeskog svijeta
“Odvijeka se Ëulo nije, uho nijedno nije sluπalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo πto Ëinio onima koji se uzdaju u njega.’’ (Izaija 64,3) Mnogi æele zaviriti u slavu buduÊeg svijeta i saznati vjeËne tajne koje im nisu otkrivene, ali oni uzalud kucaju. Ono πto je otkriveno, za nas je i naπu djecu. ... Onaj koji otkriva, otvorio je naπim umovima mnoge spoznaje koje su potrebne da bismo mogli razumjeti ljepote Neba i imati poπtovanje prema naknadnici za tu nagradu. ... Ono πto je Isus otkrio u vezi s nebeskim stvarima samo duhovni um moæe cijeniti. Mi moæemo upregnuti svoju maπtu do krajnjih granica da opiπemo slavu Neba, ali “ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube’’ (1. KorinÊanima 2,9). Nebeska biÊa su svuda oko nas. ... An eli svjetla stvaraju nebesko ozraËje oko duπe uzdiæuÊi nas u ono πto se ne vidi i πto je vjeËno. Mi ne moæemo vidjeti njihov oblik ovim svojim oËima. Samo duhovnim vidom moæemo raspoznati nebeske istine. Naπe ljudske sile bile bi ugaπene neopisivom slavom an ela svjetla. Jedino duhovno uho moæe prepoznati sklad nebeskih glasova. Nije Kristov plan da pobudi emocije briljantnim opisima. ... On jasno naglaπava da je On, put, istina i æivot, jedini naËin da dobijemo spasenje. Ne traæi se niπta viπe od ovoga. On nas moæe dovesti na prag Neba i kroz otvorena vrata pokazati nam unutraπnju slavu koja preplavljuje nebesko Svetiπte i svijetli kroz njegove ulaze; ali to moramo gledati vjerom, a ne smrtnim oËima. On ne zaboravlja da smo mi Njegova ljudska oru a koja obavljaju Boæje djelo u svijetu æigosanom i uniπtenom prokletstvom. U ovom svijetu koji je zaogrnut moralnom tamom poput mrtvaËkog pokrova, gdje mrak pokriva Zemlju i teπka tama narode, mi trebamo hoditi u svjetlu Neba. (IHP 366)

330

21. studenoga

Pogled na vjeËne strane
“Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeËno.’’ (2. KorinÊanima 4,18) Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se odrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zora svijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zauvijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju, na kraju Êe trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijest nai e na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom energijom, ona Êe se probiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku prepreku. ©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispunjenog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe i nasitio se njegovom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost, promatrao je sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju primili oprost i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbavljenih. »uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. Mi moæemo imati viziju buduÊnosti, blaæenstvo Neba. U Bibliji su objavljena vi enja buduÊe slave, prizori πto ih je naslikala Boæja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom moæemo stajati na pragu vjeËnoga grada i Ëuti milostivu dobrodoπlicu upuÊenu onima koji u ovom æivotu sura uju s Kristom smatrajuÊi ËaπÊu da stradaju radi Njega. Kad se zaËuju rijeËi: “Do ite, blagoslovljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupitelja stavljaju svoje krune uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!... Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!” (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13) Ovdje izbavljeni susreÊu one koji su ih doveli k Spasitelju i svi se sjedinjuju slaveÊi Onoga koji je umro da bi ljudska biÊa imala æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Sukob je zavrπen. Doπao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju Dostojno je Janje zaklano, koje æivi, trijumfalni osvajaË. (AA 601,602)

331

22. studenoga

Blago onima koji peru svoje hljine
“Blago onima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo na stablo æivota i da mognu uÊi u grad na vrata.” (Otkrivenje 22,14) OËekujemo li da Êemo nakon svega uÊi u Nebo i pridruæiti se nebeskom zboru? Kao πto odlazimo u grob, tako Êemo i iziÊi iz njega, ukoliko nam je karakter najveÊa briga. ... Sada je vrijeme za pranje i glaËanje. ... Vidjevπi Boæje prijestolje i oko njega skupinu, Ivan je zapitao: Tko su ovi? Odgovor je glasio: Oni koji “... su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj”. (Otkrivenje 7,14) Krist ih vodi k izvorima æive vode gdje je drvo æivota i dragocjeni Spasitelj. Ovdje nam je prikazan æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom: tamo nema boli, æalosti, bolesti niti smrti. Posvuda je mir, sklad i ljubav. ... Sada je vrijeme za primanje milosti, okrjepe i sile koja se treba udruæiti s naπim ljudskim naporima kako bismo mogli oblikovati karakter za vjeËni æivot. Kad to Ëinimo, otkrit Êemo da nam sluæe Boæji an eli i bit Êemo Boæji baπtinici i subaπtinici s Isusom Kristom. Kad zatrubi posljednja truba i mrtvi budu pozvani iz svojih tamnica, te kad u trenutku oka budu promijenjeni, glave pobjednika bit Êe okrunjene krunama besmrtne slave. Za narod koji je odræao istinu otvorit Êe se biserna vrata i on Êe uÊi. Sukob je zavrπen. “Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) Æelimo li taj blagoslov? Ja æelim, a vjerujem da æelite i vi. Neka nam Bog pomogne da se borimo u bitkama ovog æivota i izvojujemo pobjedu iz dana u dan, da konaËno moæemo biti me u onima koji Êe poloæiti svoje krune do Isusovih nogu, uzeti zlatne harfe i ispuniti cijelo Nebo najdivnijom glazbom. Æelim da volite mojega Isusa. ... Nemojte odbaciti Spasitelja, jer On je platio beskonaËnu cijenu za vas. U Isusu vidim neusporedivu privlaËnost i æelim da i vi vidite tu privlaËnost. (IHP 369)

332

23. studenoga

Milenijski sud
“Ne znate li da Êemo suditi an elima! Koliko viπe onda u svagdaπnjem!’’ (1. KorinÊanima 6,3) Tijekom tisuÊu godina izme u prvog i drugog uskrsnuÊa odvija se sud nad zlima. Apostol Pavao upuÊuje na ovaj sud kao na doga aj koji slijedi nakon Kristova ponovnog dolaska. “Zato ne sudite prerano, prije nego do e Gospodin! On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca.” (1. KorinÊanima 4,5) Daniel objavljuje da Êe kad Pradavni do e, dosuditi “pravdu Svecima Sveviπnjega”. (Daniel 7,22) U to Êe vrijeme pravedni vladati kao kraljevi i sveÊenici Bogu. Ivan u Otkrivenju kaæe: “Zatim opazih prijestolja i onima πto sjedoπe na njih bi dana vlast da sude.” “Nego Êe biti sveÊenici Boæji i Kristovi i s njime Êe kraljevati tisuÊu godina.” (Otkrivenje 20,4.6) U to Êe vrijeme, kako je prorekao Pavao, “sveti suditi svijetu”. (1. KorinÊanima 6,2) Zajedno s Kristom sude zle, uspore ujuÊi njihova djela s knjigom zakona, Biblijom, i presu ujuÊi svaki sluËaj prema djelima poËinjenim u tijelu. Zatim se odmjerava kazna koju zli moraju podnijeti prema svojim djelima; ona se upisuje pored njihovog imena u knjizi smrti. Krist i Njegov narod sude i Sotoni i njegovim zlim an elima. Pavao kaæe: “Ne znate li da Êemo suditi an elima?” (1. KorinÊanima 6,3) A Juda izjavljuje “kako je ostavio u vjeËnim okovima, paklenom tamom pokrivene, za sud velikoga Dana an ele koji nisu saËuvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boraviπte”. (Juda 6) Kad se navrπi tisuÊu godina, dolazi do drugog uskrsnuÊa. Tada Êe zli uskrsnuti iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da prime “sud davno napisan”. Tako pisac Otkrivenja, nakon πto je opisao uskrsnuÊe pravednih, kaæe: “Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije navrπilo tisuÊu godina.” (Otkrivenje 20,5) A Izaija o zlima kaæe: “Bit Êe skupljeni i zasuænjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kaænjeni.” (Izaija 24,22) (GC 660,661)

333

24. studenoga

Krist se ponovno vraÊa na Zemlju
“Ovima je upravio proroπtvo Henok, sedmi patrijarh poslije Adama, kad veli: ‘Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim DesettisuÊama da sudi svima.” (Juda 14.15) Po zavrπetku tisuÊu godina Krist se ponovno vraÊa na Zemlju. S Njim se vraÊa mnoπtvo otkupljenih u pratnji svite an ela. Dok se spuπta u nepojmljivu veliËanstvu, On poziva zle da ustanu iz mrtvih i prime sud. Oni izlaze, silno mnoπtvo, bezbrojno poput morskog pijeska. Kakva suprotnost prema onima koji su ustali u prvom uskrsnuÊu! Pravedni su bili obuËeni u besmrtnu mladost i ljepotu. Zli nose tragove bolesti i smrti. Svako oko ovog beskrajnog mnoπtva usmjereno je na promatranje slave Boæjeg Sina. Mnoπtvo zlih jednoglasno uzvikuje: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!” Ove rijeËi nije nadahnula ljubav prema Isusu. Sila istine otkida ove rijeËi s nevoljkih usana. Kakvi su zli otiπli u grob, takvi i izlaze iz njega, s istim neprijateljstvom prema Kristu i s istim duhom pobune. Viπe im se neÊe dati vrijeme u kojem bi mogli ispraviti nedostatke svog proπlog æivota. Time se niπta ne bi postiglo. »itav æivot ispunjen prijestupom nije omekπao njihova srca. Kada bi im bilo dano drugo vrijeme milosti, oni bi ga, kao i prvo, proveli u izbjegavanju Boæjih zahtjeva i pokretanju pobune protiv Njega. Krist silazi na Maslinsku goru s koje je, nakon svog uskrsnuÊa, uzaπao i na kojoj su an eli ponovili obeÊanje o Njegovu povratku. Prorok kaæe: “Tada Êe doÊi Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.” “Noge Êe mu u dan onaj stajati na Gori maslinskoj, koja je nasuprot Jeruzalemu, na istoku. I raskolit Êe se Gora maslinska po srijedi... u golemu dolinu.” “I Jahve Êe biti kralj nad svojom zemljom; u onaj dan bit Êe Gospodin jedan i ime njegovo jedno.” (Zaharija 14,5.4.9) Kad se Novi Jeruzalem u bljeπtavom sjaju spusti s Neba, ostaje na oËiπÊenom i pripremljenom mjestu, a Krist sa svojim narodom i an elima ulazi u Sveti Grad. (GC 662,663)

334

25. studenoga

Sotona puπten iz zatoËeniπtva
“A kad pro e tisuÊu godina, sotona Êe biti puπten iz svoje tamnice. IziÊi Êe da zavodi narode na Ëetiri kraja zemlje — Goga i Magoga — da ih skupi za rat tako mnogobrojne kao pijesak morski.’’ (Otkrivenje 20,7.8) Kad se navrπi tisuÊu godina, dolazi do drugog uskrsnuÊa. Tada Êe zli uskrsnuti iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da prime “sud davno napisan”. Tako pisac Otkrivenja, nakon πto je opisao uskrsnuÊe pravednih, kaæe: “Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije navrπilo tisuÊu godina.” (Otkrivenje 20,5) A Izaija o zlima kaæe: “Bit Êe skupljeni i zasuænjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kaænjeni.” (Izaija 24,22) (GC 661) Sada se Sotona priprema za posljednju ogorËenu bitku za prevlast. Dok je bio liπen sile i moguÊnosti da vara, knez zla se osjeÊao bijedno i odbaËeno, ali Ëim su zli uskrsnuli i on vidi golemo mnoπtvo na svojoj strani, njegove se nade bude i on odluËuje da ne odustane od velikog sukoba. On Êe pod svoju zastavu skupiti sve vojske izgubljenih i s pomoÊu njih pokuπati ostvariti svoje planove. Zli su Sotonini zarobljenici. OdbijajuÊi Krista prihvatili su vlast pobunjenog vo e. Spremni su prihvatiti njegove prijedloge i izvrπiti njegove naloge. Ali vjeran svome ranijem lukavstvu, on ne otkriva da je Sotona. Tvrdi za sebe da je Knez, zakoniti vlasnik svijeta, kome je nasljedstvo nezakonito oduzeto. Svojim se zavedenim podanicima predstavlja kao izbavitelj, uvjeravajuÊi ih da ih je svojom silom podigao iz grobova i da ih kani osloboditi od najokrutnije tiranije. BuduÊi da je Krist uklonjen, Sotona Ëini Ëudesa da potvrdi svoje tvrdnje. On Ëini slabe jakima i sve ih nadahnjuje svojim duhom i snagom. Predlaæe da ih povede na tabor svetih i zauzme Boæji grad. S paklenskim likovanjem pokazuje na nebrojene milijune koji su uskrsnuli iz mrtvih i objavljuje da kao njihov vo a moæe osvojiti grad i ponovno zadobiti svoje prijestolje i svoje kraljevstvo. (GC 663)

335

26. studenoga

Bezboænici se pripremaju za napad na Novi Jeruzalem
“Sotona ... Êe iziÊi da zavodi narode ... da ih skupi za rat.’’ (Otkrivenje 20,7.8) U tom golemom mnoπtvu veliki je broj iz dugovjeËnog naraπtaja ljudi koji su æivjeli prije potopa, ljudi visoka stasa i divovskog razuma, koji su, pokoravajuÊi se nadzoru palih an ela, sve svoje sposobnosti i znanje posvetili uzdizanju samih sebe; ljudi Ëija su Ëudesna umjetniËka djela navela svijet da oboæava njihovu genijalnost, ali Ëiji su okrutni i zli pronalasci, koji su oskvrnili Zemlju i unakazili Boæju sliku, potaknuli Boga da svoja stvorenja izbriπe sa lica zemlje. Me u njima su kraljevi i vojskovo e koji su pobje ivali narode, hrabri ljudi koji nikada nisu izgubili bitku, ponositi i slavohlepni ratnici od Ëijeg su pribliæavanja drhtala kraljevstva. U grobu nisu doæivjeli promjenu. Kad ustaju iz groba, tijek se njihovih misli nastavlja tamo gdje je prekinut. Njih pokreÊe ista æelja za osvajanjem koja ih je proæimala kad su pali na bojnom polju. Sotona se dogovara sa svojim an elima, a zatim i s ovim kraljevima, osvajaËima i moÊnicima. Oni procjenjuju snagu i brojnost na svojoj strani i izjavljuju da je vojska u gradu, uspore ena s njihovom, malena i da je mogu savladati. »ine planove kako da se dograbe bogatstva i slave Novog Jeruzalema. Svi se smjesta poËinju pripremati za bitku. Vjeπte zanatlije izra uju oruæje. Vojskovo e, na glasu zbog svojih uspjeha, svrstavaju mnoπtvo ratniËki raspoloæenih ljudi u satnije i bojne. Napokon je izdana naredba za pokret i bezbrojno mnoπtvo kreÊe — vojska kakvu zemaljski osvajaËi nisu nikada okupili, s kojom se ne bi mogle usporediti, kad bi se ujedinile, vojske svih vremena otkako je poËeo rat na Zemlji. Sotona, najmoÊniji me u ratnicima, vodi, a njegovi an eli udruæuju svoje snage za ovu konaËnu bitku. Prate ga kraljevi i ratnici, a mnoπtvo ih slijedi u beskrajnim satnijama, svaka pod svojim zapovjednikom. S vojniËkom se toËnoπÊu zbijeni redovi kreÊu preko ispucane i neravne Zemljine povrπine prema Boæjem Gradu. Na Isusovu se zapovijed zatvaraju vrata Novog Jeruzalema, a Sotonine vojske opkoljavaju grad i pripremaju se za juriπ. (GC 664) 336

27. studenoga

KonaËni sud
“I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvoriπe se knjige. ... Tada su mrtvaci su eni prema onom πto je napisano u knjigama, po svojim djelima.’’ (Otkrivenje 20,12) Krist se sada ponovno pojavljuje pred svojim neprijateljima. Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prijestolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Boæji Sin, a oko njega su podanici njegova kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi opisalo Kristovu moÊ i veliËanstvo. Slava vjeËnog Oca okruæuje Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Boæji Grad i razlijeva se izvan vrata, preplavljujuÊi cijelu Zemlju svojim bljeπtavilom. Najbliæi prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Sotoninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, poπli za svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privræenosti. Do njih su oni koji su usavrπili krπÊanski karakter usred prijevara i nevjerstva, koji su πtovali Boæji Zakon kada ga je krπÊanski svijet proglasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere podnijeli muËeniËku smrt. A iza njih je “veliko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika... pred prijestoljem i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama”. (Otkrivenje 7,9) Otkupljeni poËinju pjesmu hvale koja odjekuje i odzvanja nebeskim prostorima: “Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!” (Otkrivenje 7,10) A an eo i seraf ujedinjuju svoje glasove u oboæavanju. ... U nazoËnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpoËinje zavrπna krunidba Boæjeg Sina. Zaodjenut najveÊim veliËanstvom i silom, Kralj kraljeva sada izriËe presudu nad pobunjenicima protiv Njegove vladavine i izvrπava pravdu nad onima koji su prestupali Njegov Zakon i ugnjetavali Njegov narod. ... »im se otvore knjige izvjeπtaja i Isusovo oko pogleda zle, oni su svjesni svakoga grijeha πto su ga ikada poËinili. (GC 665,666)

337

28. studenoga

Svako djelo bit Êe izvedeno na sud
“Jer sva Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.’’ (Propovjednik 12,14) U sluËaju svakog pojedinca odvija se proces koji zadivljuje daleko viπe od onog kojim se prenose crte na polirani tanjur umjetnika. Umjetnost fotografa samo ostavlja trag slike na propadljivoj tvari, ali u izvjeπtaju o æivotu karakter je vjerodostojno prikazan i ovaj izvjeπtaj, koliko god bio taman, nikada ne moæe biti izbrisan osim krvlju Ærtve pomirnice. (RH 4. studenoga 1884.) Boæji an eli uzimaju otisak karaktera tako precizno kao πto umjetnik prenosi lik ljudskih crta i ... to je ono na temelju Ëega Êe nam se suditi! (RH 2. veljaËe 1886.) Kada Sud zasjedne i knjige se otvore, bit Êe mnogo zapanjujuÊih otkriÊa. Ljudi tada neÊe izgledati kao πto izgledaju ljudskim oËima i sucima koji donose punomoÊne presude. Tajni grijesi tada Êe biti vidljivi svima. Motivi i namjere koje su bile skrivene u mraËnim odajama srca, bit Êe otkrivene. (RH 1. sijeËnja 1884.) Sve Êe se vidjeti upravo onako kako se dogodilo. (RH 13. sijeËnja 1891.) U to sveËano i straπno vrijeme bit Êe otkrivena nevjernost muæa æeni i nevjernost æene muæu. Roditelji Êe tada vidjeti po prvi put kakav je pravi karakter njihove djece, a djeca Êe vidjeti pogreπke koje su obiljeæile æivote njihovih roditelja. Netko tko je opljaËkao svojeg susjeda laænim predstavljanjem neÊe uteÊi sa svojim poganim dobitkom. Bog ima toËan izvjeπtaj u svojim knjigama za svaki nepravedni raËun i svako nepoπteno djelo. (RH 27. oæujka 1888.) SjeÊanje Êe biti stvarno i æivo u osudi krivih koji Êe se toga dana naÊi lakima. Um Êe se sjetiti svih misli i djela iz proπlosti; cijeli æivot odvijat Êe se kao prizori u panorami. (RH 4. studenoga 1884.)

338

29. studenoga

Krist je Sudac
“Jer Otac ne sudi nikomu, veÊ je sav sud dao Sinu.’’ (Ivan 5,22) U svojem nauku Krist je nastojao ostaviti dubok dojam na ljude govoreÊi o izvjesnosti suda koji dolazi i o tome da Êe on biti javan. Ovo nije sud za nekoliko pojedinaca ili Ëak jedan narod, veÊ sud za cijeli svijet, za sva razumna biÊa. On treba biti odræan u prisutnosti drugih svjetova da bi ljudska ljubav, Ëestitost i sluæba Bogu mogle dobiti najveÊu nagradu. Slava i Ëast neÊe izostati. ... Boæji zakon bit Êe otkriven u svem svojem veliËanstvu, a oni koji su bili uporni u drskoj pobuni protiv njegovih svetih odredbi, shvatit Êe da je Zakon koji su odbacili, prezreli i pogazili Boæje mjerilo karaktera. ... Prema ovoj toËkici u svemiru nebesa pokazuju najveÊe zanimanje jer je Isus platio beskrajnu cijenu za duπe njezinih stanovnika. ... Bog je povjerio sav sud Sinu jer se On kao Bog bez ikakvog otpora oËitovao u ljudskom tijelu. Bog je odluËio da Knez patnji u ljudskom obliku treba suditi cijelom svijetu. On, koji je doπao iz nebeskih dvorova da spasi Ëovjeka od vjeËne smrti, ... On, koji je pristao da bude izveden pred zemaljski sud i koji je pretrpio sramnu smrt na kriæu — On sam treba izreÊi presudu kazne ili nagrade. On, koji je podnio patnju i poniæenje na kriæu, treba u Boæjem vijeÊu dobiti nagradu koju zasluæuje i popeti se na tron jer Ga cijeli svemir priznaje kao Kralja svetaca. On je preuzeo djelo spasenja i pokazao pred svjetovima koji nisu pali i nebeskom obitelji da moæe dovrπiti djelo koji je zapoËeo. ... U dan konaËne kazne i nagrade, i sveti i greπnici prepoznat Êe u Onomu koji je bio razapet Suca svih æivih. ... SveËan Êe biti dan konaËne odluke. ... Vrijeme milosti daje nam priliku i prednost da utvrdimo svoj poziv i izbor. Kako bismo trebali veliËati dragocjeno vrijeme i umnoæiti svaki talent koji nam je Bog dao da budemo vjerni upravitelji samih sebe! (RH 22. studenoga 1898.)

339

30. studenoga

Nagrade i kazne
“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’” (Matej 25,34) Spasitelj nam iznosi prizore konaËnog suda kada Êe oni koji su s Njegove desne strane dobiti nagradu, a oni koji su s lijeve strane kaznu. Pravednici su prikazani kako se Ëude ne znajuÊi πto su uËinili da su tako velikoduπno nagra eni. U njihovim srcima Krist je stalno boravio; oni su bili proæeti Njegovim Duhom i bez svjesnog napora sa svoje strane; sluæili su Kristu kao Njegovi sveti i tako su dobili sigurnu nagradu. Ali oni nisu oËekivali nikakvu nagradu pa to nije bio motiv koji bi ih pokretao na sluæbu. Sve πto su uËinili bilo je iz ljubavi prema Kristu i njihovim prijateljima, a Krist se poistovjeÊuje s napaÊenim ËovjeËanstvom i raËuna da su sva djela uËinjena iz suosjeÊanja, saæaljenja i ljubavi prema ljudima, uËinjena Njemu. ... Mi bismo trebali cijeniti nagradu koja stoji u drugom planu u odnosu na ljubav prema Bogu i bliænjima. Ali ako cijenimo obeÊanje o blagoslovima, trebali bismo imati savrπeno povjerenje u Isusa Krista vjerujuÊi da Êe On postupiti ispravno i dati nam nagradu prema naπim djelima. Boæji dar je vjeËni æivot, ali Isus ne bi æelio da se mi odviπe brinemo o nagradama jer trebamo Ëiniti volju Boæju zato πto je to ispravno, bez obzira na nagradu. ... Oni koji su u svojem radu i gorljivosti pokazali njeænu suÊut za siromaπne, siroËad, ugnjetavane i nesretne, primit Êe bogatu nagradu. ... Oko nas su oni koji su krotkog i jednostavnog duha, Kristovog duha, koji Ëine male stvari da pomognu ljudima koji ih okruæuju i koji o tome uopÊe ne razmiπljaju. Na kraju Êe biti zapanjeni kada shvate da je Krist Ëuo ljubazne rijeËi izgovorene obeshrabrenima i vidio i najmanji dar koji je dan da bi se olakπao teret siromaπnima po cijenu samoodricanja. Gospodin mjeri duh i u skladu s tim nagra uje, a ponizni duh nalik na djetinji Ëini ærtvu dragocjenom u Njegovim oËima. (RH 3. srpnja 1894.)

340

1. prosinca

Panorama Svetog Grada
“Jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi πto je zasluæio: nagradu ili kaznu, veÊ prema tome πto je za zemaljskoga æivota Ëinio.’’ (2. KorinÊanima 5,10) Ponad prijestolja se pojavljuje kriæ i kao u panoramskom prikazu pojavljuju se prizori Adamova kuπanja i pada, i uzastopni koraci u velikom planu spasenja. Spasiteljevo skromno ro enje, njegov raniji æivot jednostavnosti i posluπnosti, krπtenje na Jordanu, post i kuπanje u pustinji, Njegova javna sluæba u kojoj je ljudima otkrio najdragocjenije nebeske blagoslove, dani ispunjeni djelima ljubavi i milosr a, noÊi molitve i bdjenja u planinskoj samoÊi, zavjere, zavisti, mrænje i pakosti kojima je uzvraÊeno za Njegova dobroËinstva, straπna, tajanstvena agonija u Getsemaniji pod uæasnim teretom grijeha cijeloga svijeta, izdaja i predaja u ruke krvoæednoj rulji, zastraπujuÊi doga aji one uæasne noÊi kad je zatvorenik koji nije pruæao otpor, napuπten od najvoljenijih uËenika, grubo vuËen jeruzalemskim ulicama, Boæji Sin uz likovanje izveden pred Anu, na sud u palaËu velikog sveÊenika, u Pilatovu sudnicu, pred kukaviËkog i okrutnog Heroda, ismijavan, vrije an, muËen i osu en na smrt — sve je to æivo prikazano. I sada se pred uznemirenim mnoπtvom otkrivaju posljednji prizori — strpljivi Patnik koraËa putem na Golgotu, Knez Neba visi na kriæu, oholi sveÊenici i zlurada rulja rugaju se Njegovoj samrtnoj borbi, nadnaravna tama, ustalasana zemlja, raskinute stijene i otvoreni grobovi oznaËuju trenutak kada je Otkupitelj svijeta poloæio svoj æivot. Straπan prizor ukazuje se upravo onako kako se odigrao. Sotona, njegovi an eli i njegovi podanici nemaju snage okrenuti se od slike svog vlastitog djela. Svatko od nazoËnih prisjeÊa se onoga πto je sam uËinio. ... Svi vide veliËinu svoje krivnje. Uzalud se nastoje sakriti pred boæanskim veliËanstvom Njegova lica koje nadmaπuje sjaj sunca, dok otkupljeni stavljaju svoje krune pred Spasiteljeve noge i kliËu: “On je umro za mene!” (GC 666,667)

341

2. prosinca

Povijesne liËnosti na sudu
“Sobom se samim kunem ... da Êe se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome Êe se svaki jezik zaklinjati govoreÊi: Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga! K njemu Êe doÊi postieni, svi πto su na nj bjesnjeli.’’ (Izaija 45,23.24) Usred otkupljenog mnoπtva nalaze se i Kristovi apostoli: junaËki Pavao, gorljivi Petar, omiljeni Ivan pun ljubavi i njihova vjerna braÊa, a s njima golemo mnoπtvo muËenika; dok se izvan zidina, zajedno sa svakom pokvarenosti i gadosti, nalaze oni koji su ih progonili, stavljali u tamnicu i ubijali. Tamo je Neron, Ëudoviπte okrutnosti i poroka, koji promatra radost i uzvisivanje onih koje je nekada muËio i u Ëijim je najteæim mukama nalazio sotonsko zadovoljstvo. Tamo je njegova majka da se osvjedoËi o posljedicama svog vlastitog djela, da vidi kako je zao biljeg karaktera prenesen na njena sina, strasti πto ih je poticala svojim utjecajem i primjerom, urodio zloËinima koji su zgrozili svijet. (GC 667,668) Tamo ... je ponosni, ambiciozni Napoleon zbog Ëijeg su pribliæavanja drhtala kraljevstva. (EW 293) Tamo su papini sveÊenici i prelati, koji su tvrdili da su Kristovi poslanici, a koristili su sprave za muËenje, tamnicu i lomaËe da zavladaju savjeπÊu Boæjeg naroda. Tamo su ponositi pontifi koji su se uzdizali iznad Boga i usudili se promijeniti Zakon Sveviπnjega. Ovi samozvani crkveni oci moraju poloæiti raËun Bogu, πto bi rado izbjegli. Prekasno uvi aju da je SvemoguÊi ljubomoran na svoj Zakon i da nikoga neÊe osloboditi krivnje. Sad shvaÊaju da Krist poistovjeÊuje svoje interese s interesima svog napaÊenog naroda; osjeÊaju silu Njegovih rijeËi: “Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.” (Matej 25,40) »itav greπni svijet stoji na Boæjem sudu pod optuæbom za veleizdaju protiv vladavine Neba. Nemaju nikoga da ih zastupa; nemaju izgovora, i protiv njih je izreËena presuda vjeËne smrti. (GC 668)

342

3. prosinca

Greπnici priznaju Boæju pravednost
“A ti, zaπto sudiπ brata svoga? Ta, svi Êemo stajati pred Boæjim sudom, jer stoji pisano: ‘Tako mi æivota — veli Gospodin — meni Êe se pokloniti svako koljeno, i svaki Êe jezik hvaliti Boga.’” (Rimljanima 14,10.11) Zli su kao u zanosu promatrali krunidbu Boæjeg Sina. Vide u Njegovim rukama ploËe boæanskog Zakona, naredbe koje su prezirali i krπili. Svjedoci su provale divljenja, ushita i oboæavanja spaπenih i kad zvuci glazbe preplave golemo mnoπtvo izvan grada, svi jednoglasno uzvikuju: “Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) i padajuÊi niËice, klanjaju se Knezu æivota. Sotona izgleda paraliziran dok gleda Kristovu slavu i veliËanstvo. Onaj koji je nekada bio kerub zaπtitnik sjeÊa se odakle je pao. Sjajni seraf, “sin Zorin”, kako se promijenio, kako se pokvario! Zauvijek je iskljuËen iz nebeskog savjeta u kome je nekada bio πtovan. Sad vidi drugoga gdje stoji blizu Oca, zastiruÊi Njegovu slavu. Vidi kako jedan an eo visoka stasa i veliËanstvene pojave polaæe krunu na Kristovu glavu i zna da je on mogao uæivati uzviπeni poloæaj ovog an ela. PrisjeÊa se zaviËaja svoje nevinosti i ËistoÊe. ... Dok promatra svoje kraljevstvo, plod svog truda, vidi samo neuspjeh i propast. ... Ali sada je doπao trunutak da pobuna konaËno bude uguπena, a Sotonina povijest i karakter razotkriveni. U svom posljednjem velikom pokuπaju da svrgne Krista, uniπti Njegov narod i zauzme Boæji Grad, pravaralica je u cijelosti raskrinkan. Oni koji su se udruæili s njime uvi aju potpuni neuspjeh njegova pothvata. ... On je predmet sveopÊeg gnuπanja. Sotona uvi a da ga je njegova svojevoljna pobuna uËinila neprikladnim za Nebo. On je svoje snage uvjeæbao za borbu protiv Boga. »istoÊa, mir i nebeski sklad bili bi za njega najveÊe muËenje. Sad su utihnule njegove optuæbe protiv Boæjeg milosr a i pravednosti. Sramota kojom je nastojao osramotiti Jahvu sada je u cijelosti pala na njega. I sada se Sotona klanja i priznaje pravednost svoje osude. (GC 668—670) 343

4. prosinca

Boæji karakter je opravdan
“Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!’’ (Otkrivenje 15,3) Sad je razjaπnjeno svako pitanje o istini i zabludi koje se pojavilo u dugotrajnom sukobu. Posljedice pobune, plodovi odbacivanja boæanskih propisa izloæeni su pogledu svih razumnih stvorenja. Cijelom svemiru prikazano je djelovanje Sotonine vladavine nasuprot Boæjoj vladavini. Sotonu su osudila njegova vlastita djela. Boæja mudrost, Njegova pravednost i dobrota sada su u cijelosti opravdani. Sada je jasno da je On svaki svoj postupak u velikom sukobu uËinio dræeÊi u vidu vjeËno dobro svog naroda i svih svjetova πto ih je stvorio. ... Povijest grijeha Êe za svu vjeËnost stajati kao svjedok da je sreÊa svih biÊa koja je On stvorio vezana uz postojanje Boæjeg Zakona. ImajuÊi pred oËima sve Ëinjenice velikog sukoba, Ëitav svemir, vjeran i pobunjen, jednoglasno objavljuje: “Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) Svemiru je bila jasno predoËena velika ærtva koju su Otac i Sin uËinili radi Ëovjeka. Doπao je Ëas kad Krist zauzima poloæaj koji Mu s pravom pripada i kad biva postavljen iznad svakog poglavarstva, vlasti i imena. Pretrpio je kriæ i podnio sramotu zbog radosti koja mu je bila obeÊana — da Êe privesti k slavi mnoge sinove. Premda su bol i sramota bili neshvatljivo veliki, ipak su radost i slava veÊi. On promatra otkupljene, obnovljene na Njegovu sliku, svako srce sa savrπenim otiskom boæanskog, svako lice kako pokazuje sliËnost sa svojim Kraljem. U njima vidi posljedicu patnje svoje duπe i siti se njenom spoznajom. Zatim glasom koji dopire do okupljenog mnoπtva pravednih i zlih objavljuje: “Evo otkupljenih mojom krvlju! Za njih sam stradao, za njih sam umro, da bi oni mogli vjeËno prebivati u mojoj blizini.” A od obuËenih u bijele haljine oko prijestolja uzdiæe se pjesma hvale: “Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!” (Otkrivenje 5,12) (GC 670,671)

344

5. prosinca

Grijeh i greπnici su uniπteni
“Jer evo dan dolazi poput peÊi uæaren; oholi i zlikovci bit Êe kao strnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih — govori Jahve nad Vojskama — da im neÊe ostati ni korijena ni granËice.’’ (Malahija 3,19; 4,1 u DK) Bez obzira πto je Sotona bio prisiljen priznati Boæju praviËnost i pokloniti se Kristovoj prevlasti, njegov karakter ostaje nepromijenjen. Ponovno provaljuje duh pobune, nalik silnoj bujici. Ispunjen ludilom odluËuje da ne odustane od velikog sukoba. Doπlo je vrijeme za posljednju oËajniËku borbu s Kraljem Neba. UtrËava me u svoje podanike i nastoji ih zapaliti vlastitom srdæbom i izazvati ih da odmah krenu u boj. Ali me u bezbrojnim milijunima koje je naveo na pobunu nema nijednoga koji bi sada priznao njegovu vlast. Njegovoj je moÊi doπao kraj. Zli su kao i Sotona ispunjeni istom mrænjom protiv Boga, ali uvi aju da je njihov sluËaj beznadan, da ne mogu nadvladati Jahvu. Njihov bijes se sad okreÊe protiv Sotone i onih koji su bili njegova oru a u prijevarama pa u demonskom bijesu sada kreÊu na njih. Gospodin je rekao: “Jer svoje srce s Boæjim izjednaËi, dovest Êu, evo, na te tu ince najnasilnije me u narodima. Isukat Êe maËeve na mudrost ti divnu, i ljepotu Êe ti okaljati, bacit Êe te u jamu.” “Istrgoh te, kerube zaπtitniËe, isred ognjenoga kamenja. ... Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezrivo gledaju. ... Pretvorih te na zemlji u pepeo na oËi onih πto te motre. ... Jer ti straπilo posta, nestade zauvijek.” (Ezekiel 28,6-8.1619) ... Vatra pada od Boga s neba. Zemlja se kida. IzvuËena su oruæja skrivena u njenim dubinama. ProædiruÊi plamenovi izbijaju iz svake razjapljene pukotine. Gore i same stijene. Doπao je dan poput peÊi uæaren. PoËéla se rastapaju u ognju, a Zemlja se sa svojim ostvarenjima viπe neÊe naÊi. (GC 671,672)

345

6. prosinca

Samo jedan ostatak grijeha
“Ako se pravedniku plaÊa na zemlji, joπ Êe se viπe opakomu i greπniku.” (Izreke 11,31) Zli primaju svoju plaÊu na Zemlji. (Izreke 11,31) “Bit Êe kao strnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih — govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,19) Neki su u trenutku uniπteni, dok drugi pate viπe dana. Svi su kaænjeni “po djelima njihovim”. BuduÊi da su grijesi pravednih preneseni na Sotonu, on Êe patiti ne samo za svoju osobnu pobunu veÊ i zbog svih grijeha na koje je naveo Boæji narod. Njegova Êe kazna biti daleko veÊa od kazne onih koje je prevario. Nakon uniπtenja svih koji su podlegli njegovim prijevarama, on Êe joπ æivjeti i trpjeti. Zli Êe na kraju biti uniπteni oËiπÊujuÊom vatrom, korijen i granËice — Sotona korijen, a njegovi sljedbenici granËice. (GC 673) Sotona i svi koji su mu se pridruæili u pobuni bit Êe uniπteni. ... Zatim, “nestat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega viπe nema”. “I bit Êe ko da ih nigda bilo nije.” (Psalam 37,10; Obadija 16) (DA 763) Boæja pravda je zadovoljena. Sveti i sve an eoske vojske govore glasno: Amen. Dok je Zemlja obavijena plamenom Boæje osvete, pravednici æive slobodno u Svetom Gradu. Nad onima koji su imali udjela u prvom uskrsnuÊu, druga smrt nema vlasti (Otkrivenje 20,6). Dok je za greπnike Bog vatra koja proædire, On je svojem narodu sunce i πtit (Psalam 84,11). (SR 429) Vatra koja uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. Nikakav vjeËnogoreÊi pakao neÊe podsjeÊati otkupljene na straπne posljedice grijeha. Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek nositi oæiljke raspeÊa. ... Sve πto je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. ... Boæja prvotna namjera pri stvaranju je ostvarena kad je uËinjena vjeËnim obitavaliπtem otkupljenih. “Zemlju Êe posjedovati pravednici i æivjet Êe na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (GC 674)

346

7. prosinca

Mi pripadamo kraljevskoj obitelji
“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakva jest.’’ (1. Ivanova 3,2) Ima li ijedna zemaljska titula Ëast jednaku ovoj — biti sin Boæji, dijete nebeskog Kralja, Ëlan kraljevske obitelji? ... Zemaljsko plemstvo Ëine samo ljudi. Oni umiru i vraÊaju se u prah. Nema trajnog zadovoljstva u hvali i poËastima koje dobivaju. Ali Ëast koja dolazi od Boga vjeËna je. Biti baπtinik Boæji i subaπtinik s Kristom znaËi imati pravo na neistraæena bogatstva — bogatstva takve vrijednosti da u usporedbi s njima zemaljsko zlato i srebro, biseri i drago kamenje nestaju u svojoj beznaËajnosti. (RH 10. lipnja 1884.) Imati zajednicu s Ocem i Njegovim Sinom Isusom Kristom znaËi biti oplemenjen i uzviπen, sudionik u neopisivim radostima i punini slave. Hrana, odjeÊa, stan i bogatstvo mogu imati svoju vrijednost, ali imati zajednicu s Bogom i biti sudionik u Njegovoj boæanskoj naravi od neprocjenjive je vrijednosti. Naπ æivot treba biti sakriven s Kristom u Bogu, pa iako se “joπ nije oËitovalo πto Êemo biti’’, kada se pojavi Krist, naπ æivot, “bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest”. Kraljevsko dostojanstvo krπÊanskog karaktera sjat Êe kao sunce i zrake svjetla s Kristovog lica odrazit Êe se na one koji su se oËistili baπ kao πto je i On Ëist. Prednost da postanemo sinovi Boæji jeftino je plaÊena Ëak ako smo ærtvovali sve πto posjedujemo, pa makar to bio i sam æivot. (4T 357) Kada je Ivan u svojem smrtnom tijelu ugledao Boæju slavu, pao je kao mrtav jer nije mogao podnijeti taj prizor. Me utim, kad se djeca Boæja obuku u besmrtnost, ona Êe Ga vidjeti “kao πto jest’’ i stajati pred prijestoljem primljena u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi bit Êe izbrisani i svi njihovi prijestupi oproπteni. Tada Êe moÊi gledati svu slavu Boæjeg prijestolja. Sudjelovali su s Kristom u Njegovim patnjama, sura ivali s Njim u planu otkupljenja i zato Êe zajedno s Njim dijeliti radost kad u Boæjem kraljevstvu ugledaju spaπene duπe koje Êe tu slaviti Boga kroz svu vjeËnost. (9T 285)

347

8. prosinca

Posao koji donosi zadovoljstvo
“A Isus im odgovori: ‘Otac moj neprestano radi, zato i ja radim.’” (Ivan 5,17) Nebo je mjesto zanimljivih aktivnosti; klonulima i optereÊenima koji su se borili u dobroj borbi vjere bit Êe to slavan odmor, jer Êe imati mladost i snagu besmrtnosti i viπe se neÊe boriti protiv grijeha i Sotone. Ovim radnicima punim snage stanje vjeËne dokolice bilo bi zamorno. To ne bi bilo Nebo za njih. (CG 354) Briga za vrt bila je povjerena stanovnicima Edena, “da ga obra uje i Ëuva”. Njihovo ih zanimanje nije umaralo, veÊ zadovoljavalo i krijepilo. Bog je odredio rad kao blagoslov za Ëovjeka, da zaposli njegov um, ojaËa njegovo tijelo i razvije njegove sposobnosti. Adam je u umnoj i fiziËkoj aktivnosti naπao jedno od najveÊih zadovoljstava svog svetog postojanja. ... Oni koji rad smatraju prokletstvom i pristupaju mu kao dosadi i tegobi, njeguju zabludu. Bogati Ëesto s prijezirom gledaju na radniËki sloj, ali to je sasvim suprotno Boæjoj namjeri prilikom stvaranja Ëovjeka. ©to su imeci najbogatijih u usporedbi s naslje em koje je primio gospodar Adam? Ipak, Adam nije bio besposlen. Naπ Stvoritelj, koji zna πto je potrebno za Ëovjekovu sreÊu, odredio je Adamu posao. Istinsku radost æivota nalaze samo ljudi i æene koji rade. (PP 50) Na Nebu se stalno radi. Tamo nema besposliËara. “Otac moj neprestano radi, zato i ja radim’’, kazao je Krist. Mi ne moæemo zamisliti da bismo, kad konaËno pobijedimo i dobijemo stanove koji su nam pripremljeni, vrijeme provodili u ljenËarenju i blaæeno se odmarali niπta ne radeÊi. (RH 17. svibnja 1898.) Boæja namjera je da svi budu radnici. »ak i domaÊe æivotinje koje kao tegleÊa marva sluæe ljudima, viπe odgovaraju namjeni svojeg stvaranja nego lijen i nemaran Ëovjek. I sam Bog neprestano radi. An eli su tako er radnici; kao sluge Boæje, oni se neprestano zalaæu za sinove ËovjeËje. Oni koji Ëekaju Nebo niπta ne radeÊi, razoËarat Êe se jer u nebeskom poretku nema mjesta lijenosti. Odmor i mir obeÊani su samo umornima i natovarenima. Samo vjerni i dobri sluga bit Êe nakon svojeg rada pozvan s dobrodoπlicom u radost svojega Gospodara. (CT 280)

348

9. prosinca

Novo nebo i nova zemlja
“BuduÊi da Êe se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete dolazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenu raspasti, a poËela u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, nova nebesa i novi zemlju, gdje prebiva pravednost.’’ (2. Petrova 3,11-13) Stopala greπnika nikada neÊe obeπËastiti obnovljenu Zemlju. S Neba Êe od Boga siÊi vatra i uniπtit Êe ih — izgorjet Êe korijen i grane. Sotona je korijen, a njegova djeca su grane. (EW 52) Ista ona vatra koja je siπla od Boga i progutala nepokajane, ujedno je oËistila i cijelu Zemlju. Odlomljeno, raskomadano stijenje istopilo se na visokoj temperaturi i raspalo, atmosfera takoer, a sav strn je izgorio. Tada se pred nama pojavila naπa baπtina, slavna i prelijepa i mi smo naslijedili cijelu iznova stvorenu Zemlju. (EW 54) “Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπËezli prvo nebo i prva zemlja.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. Nikakav vjeËnogoreÊi pakao neÊe podsjeÊati otkupljene na straπne posljedice grijeha. (GC 674) More razdvaja prijatelje. Ono stvara prepreku izme u nas i onih koje volimo. Naπe druæenje spreËava πiroki i prostrani ocean. Na novoj Zemlji viπe neÊe biti mora “kojim bi prolazile la e s veslima’’. U proπlosti, mnogi koji su ljubili Boga i sluæili Mu, bili su lancima okovani za svoja sjedala na galijama primorani da sluæe ciljevima okrutnih i bezduπnih ljudi. Gospodin je s ljubavlju i najdubljim saæaljenjem gledao na njihove patnje. Hvala Bogu πto na obnovljenoj Zemlji neÊe biti ni divljih bujica, ni oceana bez dna niti uzburkanih, uznemirenih valova. (7BC 988) Neka nas sve πto je lijepo u naπem zemaljskom domu podsjeÊa na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊe, æive izvore, blistav grad i pjevaËe u bijelim haljinama naπeg nebeskog doma — na svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæe naslikati, nijedan smrtni jezik opisati. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo, to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’’ (RH 11. srpnja 1882.) 349

10. prosinca

Smrti viπe neÊe biti
“On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet pro e.’’ (Otkrivenje 21,4) Kada u emo u Boæje kraljevstvo da tamo provedemo vjeËnost, kuπnje, teπkoÊe i zbunjenost koje smo ovdje doæivljavali, potonut Êe kao da ih nikad nije ni bilo. (FLB 371) U domovini spaπenih neÊe biti suza, æalosti niti pogrebnih povorki. ‘’I nijedan gra anin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.’’ (Izaija 33,24) Bujica silne rijeke sreÊe poteÊi Êe i tijekom beskrajnih vjekova postajat Êe sve dublja. ... Ozbiljno razmiπljajmo o tome πto Ëeka blagoslovljene. Neka naπa vjera prodre kroz svaki oblak tame i gleda u Onoga koji je umro za grijehe svijeta. On je otvorio vrata raja svima koji Ga vjeruju i primaju. On im daje silu da postanu sinovi i kÊeri Boæje. Nevolje koje nas tako bolno ranjavaju, prihvatimo kao pouke koje nam Gospodin πalje da bismo poæurili “prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu”. Hrabrimo se miπlju da Êe Gospodin uskoro doÊi. Neka ova nada razveseljava naπa srca. ... Mi se nalazimo na putu kuÊi. Onaj koji nas je toliko ljubio da je umro radi nas, pripremio nam je grad. Novi Jeruzalem je mjesto naπeg odmora i mira. U Boæjem gradu neÊe biti tuge. Nikad se viπe neÊe Ëuti bolni vapaj niti tuæbalice zbog skrhanih nada i pokopanih milih i dragih. Uskoro Êe haljine tuge biti zamijenjene svadbenim ruhom. Uskoro Êemo biti svjedoci krunidbe naπega Kralja. Oni Ëiji je æivot bio sakriven u Kristu, oni koji su se na ovoj Zemlji borili u dobroj borbi vjere, zablistat Êe Otkupiteljevom slavom u kraljevstvu Boæjem. NeÊe proÊi joπ mnogo vremena i ugledat Êemo Onoga u kojem su usredotoËene sve naπe nade u vjeËni æivot. U Njegovoj prisutnosti sve patnje i kuπnje ovoga æivota izgledat Êe nam toliko niπtavne i beznaËajne. ... Podiæite stalno svoj pogled gore i neka vaπa vjera bude sve jaËa i jaËa. Neka vas ta vjera vodi onim uskim putem koji kroz vrata Boæjega grada vodi u beskrajnu slavu buduÊnosti koja tamo Ëeka otkupljene. (9T 286—288) 350

11. prosinca

Baπtina svetih
“Narod Êe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbriænim poËivaliπtima.’’ (Izaija 32,18) U Bibliji je baπtina spaπenih nazvana domovinom. (Hebrejima 11,14-16) Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore æive vode. Drvo æivota daje plod svakog mjeseca, a liπÊe stabla sluæi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vjeËno æubore, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveÊe baca svoje sjene na putove πto ih je Gospodin pripravio za otkupljene. Tamo se prostrane ravnice proteæu u prekrasne breæuljke, a Boæje gore uzdiæu svoje uzviπene vrhove. Na ovim Êe mirnim ravnicama tih æivahnih potoka Boæji narod, toliko dugo tu inci i putnici, naÊi dom. ... “Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasuπena, nek kliËe stepa, nek ljiljan procvjeta.” “Umjesto trnja rast Êe Ëempresi, umjesto koprive mirta Êe nicati.” “Vuk Êe prebivati s jagnjetom, ris leæati s kozliÊem... a djeteπce njih Êe voditi.” “Zlo se viπe neÊe Ëiniti, neÊe se pustoπiti na svoj svetoj gori mojoj”, rekao je Gospodin. (Izaija 35,1; 55,13; 11,6.9) (GC 675,676) Tamo Êe Ëovjeku biti vraÊeno njegovo izgubljeno kraljevsko dostojanstvo. I biÊa niæeg reda ponovno Êe priznati Njegovu vlast; okrutna Êe postati blaga, a plaπljiva puna povjerenja. (Ed 304) U nebeskom ozraËju ne moæe biti boli. Tamo viπe neÊe biti suza, ni pogrebnih povorki, ni znaka æalosti. “Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka... jer stari svijet pro e.” “I nijedan gra anin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.” (Otkrivenje 21,4; Izaija 33,24) (GC 676) Tamo Êe se æivjeti edenskim æivotom, u vrtovima i na poljima. “Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove svojih ruku.’’ (Izaija 65,21.22) (Ed 303,304)

351

12. prosinca

Obnovljeni Edenski vrt
“Pobjedniku Êu dati da jede od stabla æivota koje se nalazi u Boæjem raju.’’ (Otkrivenje 2,7) Edenski vrt je ostao na zemlji dugo nakon πto je Ëovjek prognan s njenih ugodnih staza. Palom ËovjeËanstvu je dugo bilo dopuπteno da promatra bezgrjeπan dom, jer su an eli Ëuvari sprjeËavali samo ulaz. Kod vrata raja koja su Ëuvali kerubi otkrivana je boæanska slava. Ovdje su Adam i njegovi sinovi dolazili da πtuju Boga. Oni su ovdje obnavljali svoje zakletve o posluπnosti Zakonu zbog Ëijeg su prijestupa bili istjerani iz Edena. Kad je plima zla preplavila svijet i pokvarenost ljudi odluËila o njihovom uniπtenju potopom, ruka koja je stvorila Eden povukla ga je sa zemlje. Ali prilikom konaËnog obnovljenja, kad nastanu “novo nebo i nova zemlja” (Otkrivenje 21,1), i on Êe biti obnovljen i ljepπe ukraπen nego u poËetku. Tada Êe oni koji su dræali Boæje zapovijedi udisati dah besmrtnosti ispod drveta æivota, i tijekom beskrajnih vjekova stanovnici bezgrjeπnih svjetova Êe u vrtu radosti promatrati uzor savrπenog djela Boæjeg stvaranja, netaknutog prokletstvom grijeha — uzor onoga πto bi postala cijela zemlja da je Ëovjek ispunio Stvoriteljev slavni plan. (PP 62) Adam, zahvaljujuÊi djelu pomirenja, sad ponovno dobiva prvu vlast. Ponesen radoπÊu, on promatra stabla u kojima je nekada uæivao — drveÊe s kojega je u danima svoje neduænosti i radosti brao voÊe. Gleda loze koje su njegove vlastite ruke njegovale, ono cvijeÊe za koje se nekada s ljubavlju brinuo. Njegov um shvaÊa stvarnost prizora; razumije da je ovo doista obnovljeni Eden. ... (GC 648) BuduÊi da imaju pristup k drvetu æivota u dugo izgubljenom Edenu, otkupljeni Êe izrasti do pune visine ljudskog roda u njegovoj prvotnoj ljepoti. Bit Êe uklonjeni posljednji preostali tragovi prokletstva grijeha, a Kristovi Êe se vjerni pokazati u ljepoti Gospodina, Boga naπega, odsjajujuÊi u duhu, duπi i tijelu savrπenu sliku svoga Gospodina. Predivnoga li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmiπljali o njemu s nestrpljivim iπËekivanjem, ali ga nikada nismo posvema razumjeli! (GC 645) 352

13. prosinca

Slava svijeta u vjeËnosti
“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.’’ (Psalam 16,11) Preda mnom se otvorio prizor slave vjeËnog svijeta. Æelim vam reÊi da je Nebo vrijedno da se za njega borimo. Cilj vaπeg æivota treba biti da se pripremite za druæenje s otkupljenima, svetim an elima i s Isusom, Otkupiteljem svijeta. Kada bismo mogli samo jednom pogledati nebeski grad, nikada viπe ne bismo poæeljeli æivjeti na Zemlji. Na Zemlji postoje prelijepi krajolici i ja uæivam u svim ovim prizorima prirodne ljepote. Povezujem ih sa Stvoriteljem. Ali ja znam da me, ako volim Boga i dræim Njegove zapovijedi, na Nebu Ëeka vjeËna i daleko veÊa slava. (FLB 364) Ova Zemlja ... oËiπÊena vatrom, bit Êe tada mnogo ljepπa. Trava Êe biti svjeæe zelena i nikada neÊe uvenuti. Tamo Êe biti ruæa i ljiljana kao i svih vrsta cvijeÊa. Ono nikada neÊe biti uniπteno ni uvenuti, niti Êe izgubiti svoju ljepotu i miris. Lav, kojeg smo se ovdje toliko bojali, tamo Êe leæati pokraj janjeta i sve Êe na novoj Zemlji biti mirno i skladno. DrveÊe na novoj Zemlji bit Êe uspravno i veliËanstveno bez nepravilnosti. Sveti Êe nositi krune slave na svojim glavama i zlatne harfe u rukama. Oni Êe svirati na zlatnim harfama i pjevati pjesmu otkupljenih Bogu. Njihove proπle kuπnje i patnje s ovoga svijeta bit Êe zaboravljene i izgubljene usred slave nove Zemlje. (YI listopad 1852.) Neka nas sve πto je lijepo u ovom naπem domu na Zemlji podsjeÊa na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveÊe i æive izvore, grad koji sja, pjevaËe obuËene u bijele haljine, na naπ nebeski dom — na svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne moæe naslikati niti ijedan smrtni jezik opisati. (MLT 175) Neka vaπa maπta naslika dom spaπenih i sjeti se da Êe to biti mnogo slavnije nego πto vaπa i najæivlja maπta moæe naslikati. (SC 86) Ljudski jezik nije adekvatno sredstvo kojim bi se opisala nagrada pravednih. To Êe razumjeti samo oni koji je budu vidjeli. (SR 430,431)

353

14. prosinca

Kod kuÊe u Novom Jeruzalemu
“Veselite se i dovijeka kliËite zbog onoga πto ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.’’ (Izaija 65,18) Tu je Novi Jeruzalem, prijestolnica slavne nove Zemlje, “kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog”. “Njegov sjaj bijaπe sliËan dragom kamenu, prozirnom kamenu jaspisu.” “Narodi Êe hoditi u njegovu svjetlu, zemaljski Êe kraljevi donijeti u nj svoju raskoπ.” Gospodin je rekao: “I klicat Êu nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom.” (Izaija 62,3; Otkrivenje 21,11.24; Izaija 65,19) U Boæjem Gradu “neÊe viπe biti noÊi”. Nikome neÊe trebati, niti Êe tko zaæeljeti poËinak. NeÊe viπe biti umora u izvrπavanju Boæje volje i proslavljanju Njegova imena. Stalno Êemo osjeÊati jutarnju svjeæinu, nje nikada neÊe nestati. “I neÊe trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Otkrivenje 22,5) Svjetlost sunca bit Êe nadmaπena sjajem Ëije bljeπtavilo neÊe biti bolno, a daleko Êe nadmaπiti sjaj naπeg sunËanog podneva. Slava Boga i Janjeta preplavljuje Sveti Grad svjetloπÊu koja ne blijedi. Otkupljeni Êe i bez sunËane svjetlosti hoditi u slavi vjeËnoga dana. “Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje 21,22) Boæji narod uæiva prednost neposredne zajednice s Ocem i Sinom. “Sad vidimo u ogledalu, nejasno.” (1. KorinÊanima 13,12) Sad vidimo odraz Boæjeg lika kao u ogledalu: u djelima prirode i Njegovom postupanju s ljudima; ali onda Êemo Ga vidjeti licem u lice, bez zasjenjujuÊe koprene me u nama. Stajat Êemo pred Njim i promatrati slavu Njegova lica. (GC 676,677) Tamo Êemo znati kao πto smo sami poznati. Tamo Êe ljubav i suÊut koju je Bog usadio u duπu naÊi svoj najbolji i najljepπi izraz. NeporoËna zajednica sa svetim biÊima, skladan druπtveni æivot s blaæenim an elima i vjernima svih vjekova, posveÊeno prijateljstvo koje povezuje “sav rod na nebesima i na Zemlji’’ — sve su to iskustva koja Êemo stjecati u vjeËnosti. (Ed 306)

354

15. prosinca

Besmrtna baπtina
“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu.’’ (Koloπanima 1,12) Otkupnina je plaÊena i svi koji dolaze k Bogu i æive u posluπnosti dobivaju vjeËni æivot. Kako je æalosno kada se ljudi okrenu od besmrtne baπtine i æive za udovoljavanje ponosu, sebiËnosti i samoisticanju, a ... izgube blagoslov koji su mogli imati i u ovom æivotu i u onom koji Êe doÊi. Oni su mogli doÊi u nebeske dvore i uæivati u neograniËenoj slobodi, druæiti se s Kristom, nebeskim an elima i Boæjim baπtinicima, a ipak, πto izgleda nevjerojatno, okreÊu se od nebeske ljepote. Stvoritelj svih svjetova voli one koji vjeruju u Njegovog jedinoro enog Sina kao svojeg osobnog Spasitelja baπ onako kako voli i svojeg Sina. »ak nam se i ovdje Njegova milostiva naklonost daruje u ovoj Ëudesnoj mjeri. On je dao ljudima dar Svjetla i VeliËanstvo Neba, a s Njim je darivao i sve nebeske riznice. Osim πto nam je obeÊao æivot koji Êe doÊi, On nas tako er obilato dariva u ovom æivotu, a kao podanicima svoje milosti, On Êe nam dati da uæivamo u svemu πto Êe oplemeniti, razviti i uzdiÊi naπ karakter. Njegova je zamisao da nas pripremi za nebeske dvorove. Ali Sotona se bori za ljudske duπe. ... On im neÊe dopustiti ni da za trenutak pogledaju na slavnu buduÊnost, vjeËnu slavu, da se buduÊi stanovnici pripreme za Nebo niti im dati da osjete ukus nebeske sreÊe. ... Oni koji prihvate Krista kao svojeg Spasitelja imaju obeÊanje i æivot kojim sada æive kao i o onom koji Êe doÊi. ... I najmanji Kristov uËenik moæe postati stanovnik Neba, Boæji baπtinik u neiskvarenoj baπtini koja neÊe izblijedjeti. O, kad bi svi mogli izabrati nebeski dar, postati Boæji baπtinici one baπtine koju nitko ne moæe uniπtiti, baπtinici svijeta koji nema kraja! O, nemojte izabrati svijet, veÊ izaberite bolju baπtinu! Navalite, poæurite prema putokazu za nagradu vaπeg uzviπenog zvanja u Kristu Isusu. (FE 234,235)

355

16. prosinca

Pobjeda Crkve
“Tako er spazih neπto kao stakleno more pomijeπano s vatrom i pobjednike Zvijeri, njezina kipa i broja njezina imena, gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim.’’ (Otkrivenje 15,2) Sada je Crkva u ratu. Mi se sukobljavamo sa svijetom tame koji je gotovo sav predan idolopoklonstvu. Ali dolazi dan kada Êe se odigrati bitka i izvojevati pobjeda. Boæja volja treba biti na Zemlji kao i na Nebu. Spaπeni neÊe znati nijedan drugi zakon osim nebeskog Zakona. Svi Êe biti jedna sretna, sjedinjena obitelj, odjevena u odjeÊu hvale i zahvalnosti — odjeÊu Kristove pravednosti. Cijela priroda u svojoj nedostiænoj ljupkosti prinijet Êe Bogu prinos hvale i oboæavanja. Svijet Êe biti okupan u nebeskom svjetlu. MjeseËevo svjetlo bit Êe kao SunËevo svjetlo, a ovo Êe opet biti sedam puta jaËe nego πto je sada. Godine Êe prolaziti u radosti. Jutarnje zvijezde Êe pjevati zajedno i sinovi Boæji Êe klicati od radosti, dok Êe se Bog i Krist ujediniti u objavljivanju: “NeÊe viπe biti grijeha niti Êe ikada viπe biti smrti.’’... Stanite na prag vjeËnosti i sluπajte radosnu dobrodoπlicu upuÊenu onima koji su u ovom æivotu sura ivali s Kristom smatrajuÊi svojom prednoπÊu i ËaπÊu da pate zbog Njega. S an elima oni spuπtaju svoje krune pred noge Otkupitelja kliËuÊi: “Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu. ... Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!’’ (Otkrivenje 5,12.13) Tamo otkupljeni pozdravljaju one koji su ih uputili na uzdignutog Spasitelja. Oni se ujedinjuju u slavljenju Onoga koji je umro da ljudska biÊa imaju æivot koji se mjeri s Boæjim æivotom. Borba je zavrπena. Sve nevolje i bitke su doπle kraju. Pjesme pobjede ispunjavaju cijelo Nebo dok otkupljeni stoje oko Boæjeg prijestolja. Svi pjevaju radosnu pjesmu: “Dostojno je Janje koje je zaklano’’ i koje nas je otkupilo za Boga. (MH 504—507)

356

17. prosinca

NeoËekivana nagrada
“ZnajuÊi da Êe svaki — bio on rob ili slobodnjak — ako πto dobro uËini, primiti za to plaÊu od Gospodina!’’ (Efeæanima 6,8) U ovom æivotu Ëesto izgleda da naπ rad za Boga ne donosi nikakve plodove. Naπi napori da uËinimo dobro mogu biti ozbiljni i ustrajni, pa ipak nam nije dopuπteno da budemo svjedoci njegovih rezultata. Moæe nam se Ëiniti da smo uzalud ulagali napore. Ali Spasitelj nas uvjerava da je naπ rad zapisan na Nebu i da nagrada neÊe izostati. (6T 305) Siromaπna udovica koja je stavila svoje dvije lepte u Gospodnju riznicu nije bila svjesna πto zapravo radi. Njezin primjer samopoærtvovnosti utjecao je na tisuÊe srca u svim zemljama i u sva vremena. ZahvaljujuÊi njemu u Boæju riznicu donijeli su darove veliki i mali, bogati i siromaπni. Ti su darovi pomogli da se uzdræavaju misije, osnuju bolnice, nahrane gladni, obuku neodjeveni, izlijeËe bolesni i propovijeda Evan elje siromaπnima. Mnogi su bili blagoslovljeni njezinim nesebiËnim djelom. U dan Boæji njoj Êe biti dopuπteno da vidi rezultat svojeg utjecaja. Tako je bilo i s dragocjenim darom Marije Magdalene za Spasitelja. Koliko njih je bilo nadahnuto sluæbom ljubavi kad bi se sjetili te razbijene alabastrene boËice! A kako Êe se tek ona radovati kad vidi sve ovo! (6T 310) “Zaista, kaæem vam,” izjavio je Krist, “gdje se god bude — na svem svijetu — propovijedala Radosna vijest, kazat Êe se, njoj na uspomenu, i ono πto ona uËini.” GledajuÊi u buduÊnost, Spasitelj je s pouzdanjem govorio o svom evan elju. Ono se trebalo propovijedati po cijelome svijetu. I dokle god se evan elje bude πirilo, Marijin dar πirit Êe svoj miris i srca Êe biti blagoslovljena njezinim nesvakidaπnjim djelom. Kraljevstva Êe se dizati i padati, imena vladara i zavojevaËa bit Êe zaboravljena, ali djelo ove æene ostat Êe besmrtno na stranicama svete povijesti. Sve do kraja vremena ta razbijena alabasterna posuda kazivat Êe priËu o neizmjernoj Boæjoj ljubavi za pali ljudski rod. (DA 563) Svaki poticaj Svetoga Duha koji vodi ljude k dobroti i Bogu zapisuje se u nebeskim knjigama, a u dan Boæji svakome tko je predao sebe kao oru e Svetog Duha bit Êe dopuπteno da vidi kakav je utjecaj izvrπio njegov æivot. (6T 310) 357

18. prosinca

Aktivnosti na novoj Zemlji
“Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove ruku svojih.’’ (Izaija 65,21.22) Mi ne moæemo zamisliti da bismo, kad konaËno pobijedimo i dobijemo stanove koji su nam pripremljeni, vrijeme provodili u ljenËarenju i blaæeno se odmarali niπta ne radeÊi. (RH 17. svibnja 1898.) Na obnovljenoj Zemlji, otkupljeni Êe se baviti svime onim πto je donosilo radost Adamu i Evi u poËetku. Æivjet Êe edenskim æivotom, æivotom u vrtovima i poljima. “Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove ruku svojih.” (Izaija 65,21.22) (PK 730,731) Tamo sam vidjela mnogo veliËanstvenih kuÊa koje su izgledale kao od srebra, oslonjene na Ëetiri stupa ukraπena biserom, πto je izgledalo veliËanstveno. U njih su se trebali useliti sveti. U svakoj je bila po jedna zlatna polica. Vidjela sam mnoge svete kako ulaze u kuÊe, skidaju svoje blistave krune, stavljaju ih na police, a onda odlaze u polja blizu kuÊa obra ivati zemlju, ali ne ovako kako mi ovdje radimo, ne, ne. Oko njihovih glava sja blistavo svjetlo, a oni neprestano kliËu slaveÊi Boga. (EW 18) Svaka sposobnost Êe se razviti, svako svojstvo poveÊati. Stjecanje znanja neÊe umarati um niti iscrpljivati æivotnu snagu. Tamo se mogu ostvariti najveÊi pothvati, dosegnuti najuzviπenije teænje, ispuniti najveÊe æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove visine koje treba savladati, nova Ëuda za divljenje, nove istine za razumijevanje, novi predmeti da pokrenu sile uma, duπe i tijela. (GC 677)

358

19. prosinca

Neusporediva glazba
“VraÊat Êe se otkupljenici Jahvini. DoÊi Êe u Sion kliËuÊ od radosti, s veseljem vjeËnim na Ëelima; pratit Êe ih radost i veselje, pobjeÊi Êe bol i jauci.’’ (Izaija 35,10) Tamo Êe biti takve glazbe i pjesama, a to sam vidjela u vizijama koje mi je Bog davao, kakvih nijedno smrtno uho nije Ëulo niti je doπlo na um Ëovjeku. “Tamo Êe biti i pjevaËa koji sviraju na glazbalima.’’ “Oni Êe podiÊi svoje glasove i pjevat Êe zbog Gospodnjeg veliËanstva.’’ “Jer Êe Jahve utjeπiti Sion ... pustinju njegovu uËinit Êe da bude kao Eden i pustoπ njegova kao vrt Gospodnji, radost Êe se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje.’’ (Ed 307) Vidjela sam da na Nebu vlada savrπen red i sluπajuÊi nebesku glazbu, bila sam neobiËno ushiÊena. Nakon vi enja crkveno pjevanje uËinilo mi se grubo i neskladno. Vidjela sam an ele kako stoje u kvadratu i svaki je imao po jednu zlatnu harfu. Na kraju harfe bio je jedan instrument za uga anje. Prsti an ela nisu ravnoduπno prebirali po strunama, veÊ su dodirivali razliËite strune da bi proizveli razliËite glasove. Ondje je bio an eo koji je uvijek predvodio, prvi dodirnuvπi harfu i proizvodeÊi ton. Zatim su svi udruæili svoje instrumente u silnu i savrπenu harmoniju. To je nemoguÊe opisati. To je melodiËna, nebeska, boæanska glazba, a lice svakog sviraËa odsjajuje Kristovo obliËje i sjaji neizrecivom slavom. (1T 146) Kakva li Êe to pjesma biti kada se sretnu Gospodnji otkupljenici ...! Cijelo Nebo je ispunjeno prekrasnom glazbom i pjesmama hvale Janjetu. Spaπeni, zauvijek spaπeni u kraljevstvu slave! Æivot koji se po svojem beskonaËnom trajanju moæe mjeriti s Boæjim æivotom, bit Êe njihova nagrada. (7BC 982) Ljudski jezik je nemoÊan u pokuπaju da opiπe Nebo. Kad se pojavljuju prizori ispred mene, ostajem zapanjena. Svladana iznena ujuÊom ljepotom i neopisivom slavom, spuπtam pero i uzvikujem: “O, kakve li ljubavi! Kakve Ëudesne ljubavi!’’ Ni najbiranijim rijeËima ne moæe se opisati slava Neba i Spasiteljeva ljubav koja se ni s Ëim ne moæe usporediti. (EW 288,289)

359

20. prosinca

NajveÊa Ëast naπeg Spasitelja
“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on Êe odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijatelja.’” (Zaharija 13,6) “Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iπËezli prvo nebo i prva zemlja.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje svaki trag prokletstva. Nikakav vjeËnogoreÊi pakao neÊe podsjeÊati otkupljene na straπne posljedice grijeha. ... Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ Otkupitelj Êe uvijek nositi oæiljke raspeÊa. Na Njegovoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela πto ga je grijeh poËinio. GledajuÊi Krista u Njegovoj slavi prorok kaæe: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.” (Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni mlaz koji je pomirio Ëovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava, “ondje mu se krije sila”. “Velik kad spasava”, zahvaljujuÊi ærtvi otkupljenja, On je imao moÊ da izvrπi kaznu nad onima koji su prezreli Boæje milosr e. Znakovi Njegova poniæenja su Njegova najveÊa Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s Golgote isticati Njegovu veliËinu i objavljivati Njegovu moÊ. (GC 674) Kristov Êe kriæ biti znanost i pjesma otkupljenih kroz svu vjeËnost. U Kristu proslavljenom gledat Êe Krista raspetog. Nikada se neÊe zaboraviti da se Onaj Ëija je moÊ stvorila i odræava nebrojene svjetove u πirokom svemirskom prostranstvu, Boæji miljenik, VeliËanstvo Neba, Onaj kome se kerubi i sjajni serafi oduπevljeno klanjaju — ponizio da bi podigao palog Ëovjeka; da je ponio krivnju i sramotu grijeha, i skrivanje OËeva lica, dok bol za izgubljenim svijetom nije slomila Njegovo srce i ugasila Njegov æivot na golgotskom kriæu. To πto je Stvoritelj svih svjetova, Presuditelj svih sudbina, odloæio svoju slavu i ponizio se iz ljubavi prema Ëovjeku, uvijek Êe izazivati Ëu enje i divljenje svemira. Kad spaπeni narodi pogledaju Otkupitelja i na Njegovu licu vide vjeËnu OËevu slavu; kad budu promatrali Njegovo prijestolje koje traje od vijeka do vijeka, i kad shvate da Njegovom kraljevstvu nema kraja, uskliknut Êe u uzviπenoj pjesmi: “Dostojno, dostojno je Janje koje je bilo zaklano i svojom nas dragocjenom krvlju iskupilo Bogu!” (GC 651,652) 360

21. prosinca

©kola u buduÊnosti
“Evo stana Boæjeg me u ljudima! On Êe stanovati s njima.’’ (Otkrivenje 21,3) Izme u πkole uspostavljene u poËetku u Edenu i πkole u vjeËnosti prostire se sva povijest ovoga svijeta — povijest ljudskih prijestupa i patnji kao i boæanske ærtve i pobjede nad smrÊu i grijehom. ©kola u buduÊem æivotu neÊe biti u svemu ista kao prva πkola u Edenu. Nikakvo stablo spoznaje dobra i zla neÊe pruæati priliku za kuπnju. Tamo nema nikakvog kuπaËa, nikakve moguÊnosti za zlo. Svaki karakter je izdræao kuπnju zlom i nitko viπe nije podloæan njegovoj moÊi. ... Kad bude vraÊen u Boæju blizinu, Ëovjeka Êe opet, kao u poËetku, pouËavati Bog. (Ed 301,302) Naπe æivotno djelo ovdje priprema je za vjeËni æivot. Obrazovanje πto smo ga ovdje otpoËeli neÊemo zavrπiti u ovom æivotu. Ono Êe se nastaviti dalje kroz svu vjeËnost — uvijek Êe napredovati i nikad se neÊe zavrπiti. (MH 466) Svako ispravno naËelo, svaka istina koju nauËimo i pravilno shvatimo u zemaljskoj πkoli isto Êe nas toliko unaprijediti kao da smo je uËili u nebeskoj πkoli. Kao πto je Krist uz razgovor u hodu pouËavao svoje uËenike tijekom svojeg poslanja na Zemlji, tako Êe i nas pouËavati u nebeskoj πkoli; vodit Êe nas pokraj rijeke æivota otkrivajuÊi nam istine koje u ovom æivotu moraju ostati tajna zbog ograniËenosti ljudskog uma osakaÊenog grijehom. (CT 208,209) Povijest nastanka grijeha; smrtonosne prijevare i njezina izopaËenog djelovanja; povijest istine koja je ... pobijedila zabludu — sve Êe to biti objavljeno. Koprena koja je stajala izme u vidljivog i nevidljivog svijeta bit Êe povuËena u stranu i pojavit Êe se divna otkrivenja. (Ed 304) Svaka sposobnost Êe se razviti, svako svojstvo poveÊati. Stjecanje znanja neÊe umarati um niti iscrpljivati æivotnu snagu. Tamo se mogu ostvariti najveÊi pothvati, dosegnuti najuzviπenije teænje, ispuniti najveÊe æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove visine koje treba savladati, nova Ëuda za divljenje, nove istine za razumijevanje, novi predmeti da pokrenu sile uma, duπe i tijela. (GC 677)

361

22. prosinca

Krist Êe biti naπ uËitelj
“Zato Êe narod moj poznati moje ime, i shvatit Êe, u onaj dan, da sam ja koji govorim: ‘Evo me!’” (Izaija 52,6) Kad bude vraÊen u Boæju blizinu, Ëovjeka Êe, opet kao u poËetku, pouËavati Bog. (Ed 302) Mi nemamo pojma πto Êe tada biti otvoreno naπem pogledu. S Kristom Êemo πetati pokraj æive vode. Otkrit Êe nam ljepotu i slavu prirode. Otkrit Êe nam πto je On nama i πto smo mi Njemu. Tada Êemo saznati istinu koju danas zbog svoje ljudske ograniËenosti ne moæemo dokuËiti. (CT 162) U svijetu koji Êe doÊi, Krist Êe voditi otkupljene pokraj rijeke æivota i uËit Êe ih divne lekcije istine. Otkrit Êe im tajne prirode. Oni Êe vidjeti da Gospodarova ruka dræi svijet na svojem mjestu. Gledat Êe vjeπtinu velikog Umjetnika u bojama poljskog cvijeÊa, saznat Êe namjere milostivog Oca koji daje svaku zraku svjetla, i sa svetim an elima otkupljeni Êe zahvalnim pjesmama odati priznanje Boæjoj velikoj ljubavi prema ovom nezahvalnom svijetu. (MLT 361) Tamo Êe se istraæivaËu otvoriti neograniËeni vidici i neizreciva bogatstva povijesti. ... Povijest nastanka grijeha; smrtonosne prijevare i njezina izopaËenog djelovanja; povijest istine koja je ... pobijedila zabludu — sve Êe to biti objavljeno. Koprena koja je stajala izme u vidljivog i nevidljivog svijeta bit Êe povuËena u stranu i pojavit Êe se divna otkrivenja. (Ed 304) S neizrecivim uæivanjem mi Êemo sudjelovati u radosti i mudrosti bezgreπnih biÊa. Na raspolaganju Êe nam stajati blaga steËena tijekom mnogih vjekova razmiπljanja o djelima Boæjih ruku. A kako budu prolazile godine vjeËnosti, dolazit Êemo do sve slavnijih otkrivenja. “NeograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti’’ (Efeæanima 3,20), Bog Êe nas vjeËno obasipati svojim darovima. (Ed 307) Mi se moramo ovdje obrazovati, πto Êe nam omoguÊiti da æivimo s Bogom kroz beskrajne vjekove. Obrazovanje koje poËinjemo ovdje bit Êe usavrπeno na Nebu. Samo Êemo upisati viπi stupanj. (MLT 361)

362

23. prosinca

Naπa istraæivanja u vjekovima koji dolaze
“Da u vjekovima koji nadolaze pokaæe izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu.’’ (Efeæanima 2,7) Znanost o otkupljenju veÊa je od svih znanosti; znanost koju prouËavaju an eli i sva razumna biÊa sa svjetova koji nisu pali; znanost koja svraÊa pozornost na naπega Gospodina i Spasitelja; znanost koja zalazi u namjeru koja je zaokupljala um BeskonaËnog — “koja je od vjeËnosti bila skrivena’’; znanost koja Êe biti predmet prouËavanja Boæjeg otkupljenog naroda kroz beskrajne vjekove. Ovo Êe prouËavanje kao nijedno drugo ojaËati um i uzdiÊi duπu. ... Otkupljenje je tema u koju i an eli æele zaviriti. To Êe biti tema za prouËavanje i pjesma otkupljenih kroz beskraj vjeËnosti. Zar ono nije vrijedno naπeg pomnog prouËavanja? ... ProuËavanje o Kristovom utjelovljenju, Njegovoj ærtvi pomirnici i posredniËkom radu zaposlit Êe um marljivog uËenika dok god postoji vrijeme i gledajuÊi u Nebo Ëije se godine ne mogu izbrojiti, uskliknut Êe: “Velika je tajna poboænosti.’’ U vjeËnosti Êemo shvatiti da nam prosvjetljenje koje smo dobili ovdje na Zemlji otvara razumijevanje. Teme otkupljenja zaposlit Êe srca, misli i jezik otkupljenih kroz vjekove kojima nema kraja. Oni Êe razumjeti istine koje je Krist æelio otkriti svojim uËenicima, ali za koje oni nisu imali vjere da ih prihvate. Stalno iznova pojavljivat Êe se novi vidici Kristovog savrπenstva i slave. Kroz beskraj vjekova vjerni Gospodar iznosit Êe iz svojih riznica novo i staro bogatstvo. (MLT 360) Da smo ovdje mogli doÊi do punog razumijevanja Boga i Njegove istine, za nas ne bi bilo nikakve potrebe za daljnjim otkrivanjem istine, veÊim znanjem niti daljnjim usavrπavanjem. ... Hvala Bogu πto nije tako. BuduÊi da je Bog beskonaËan i da su u Njemu sve riznice mudrosti, moÊi Êemo cijelu vjeËnost istraæivati i uËiti, a ipak nikada neÊemo iscrpsti bogatstvo Njegove mudrosti, dobrote i sile. (ST 6. travnja 1906.)

363

24. prosinca

Neiscrpne teme
“Ovo su spasenje istraæivali i ispitivali proroci koji su prorekli vama odre enu milost. Dok su ispitivali na koje i na kakvo je vrijeme upuÊivao Kristov Duh — koji bijaπe u njima — kad je unaprijed navjeπÊivao Kristu odre ene patnje i proslavljenje πto Êe doÊi poslije njih … i u πto an eli æele zaroniti.’’ (1. Petrova 1,10-12) U ovome æivotu tek poËinjemo razumijevati Ëudesni predmet otkupljenja. S obzirom na svoje ograniËeno razumijevanje mi moæemo odluËiti da Êemo najozbiljnije razmotriti kako su se na kriæu sreli sramota i slava, æivot i smrt, pravednost i milosr e; ipak ni najveÊim naporom svojih umnih moÊi neÊemo shvatiti njihovo puno znaËenje. Duæinu i πirinu, dubinu i visinu spasonosne ljubavi moguÊe je shvatiti samo maglovito. Plan spasenja otkupljeni neÊe u cijelosti razumjeti ni onda kad budu vidjeli licem k licu i spoznali kao πto su spoznati, ali Êe se njihovom zadivljenom i ushiÊenom umu kroz vjeËnost neprestano otkrivati nove istine. Premda je doπao kraj zemaljskoj boli, patnjama i kuπnjama, premda je uzrok uklonjen, Boæji Êe narod uvijek imati jasnu, razumnu spoznaju cijene kojom je plaÊeno njihovo spasenje. ... Tajna kriæa objaπnjava sve druge tajne. U svjetlosti koja zraËi s Golgote Boæje osobine koje su nas ispunjavale tjeskobom i strahopoπtovanjem sada se pojavljuju prekrasne i privlaËne. Vidi se da se milosr e, njeænost i oËinska ljubav stapaju sa svetoπÊu, pravdom i silom. Dok promatramo veliËanstvo Njegova prijestolja, visoka i uzviπena, vidimo najmilostivije oËitovanje Njegova karaktera i shvaÊamo kao nikada ranije znaËenje naziva: “Naπ Otac.” Postat Êe jasno da Onaj koji je neizmjeran u mudrosti nije mogao smisliti drugi plan za naπe spasenje osim ærtve svoga Sina. Nagrada za ovu ærtvu jest radost πto Êe Zemlju napuËiti otkupljena biÊa, sveta, sretna i besmrtna. Rezultat Spasiteljeva sukoba sa silama tame jest radost otkupljenih koja Êe kroz svu vjeËnost odjekivati u slavu Bogu. A vrijednost duπe je toliko velika da je Otac zadovoljan plaÊenom cijenom, a sâm Krist je zadovoljan gledajuÊi plodove svoje velike ærtve. (GC 651,652) Kroz svu vjeËnost mnoπtvo otkupljenih bit Êe Njegova najveÊa slava. (3SP 261) 364

25. prosinca

Svemir — naπe polje istraæivanja
“Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uËinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.’’ (Psalam 104,24) Na ovom svijetu moæemo tek poËeti dobivati spoznaje o Boæjem djelovanju i putovima. ProuËavanje Êemo nastaviti u vjeËnosti. Bog je Ëovjeku osigurao predmete istraæivanja koji Êe aktivirati sve njegove umne sposobnosti. Mi moæemo Ëitati o karakteru Stvoritelja gore na Nebu i dolje na Zemlji puneÊi svoja srca zahvalnoπÊu. Svaki æivac i osjet odgovorit Êe na izraz Boæje ljubavi preko Njegovih divnih djela. (4T 581) Kada veo koji zatamnjuje naπ vid bude uklonjen i naπe oËi gledale taj svijet ljepote koji sada djelomice gledamo kroz mikroskop; kada budemo gledali slavu nebesa koju sada izdaleka promatramo teleskopom; kad bude uklonjen zlokoban utjecaj grijeha; kad se cijela Zemlja pojavi “u krasoti Gospodina, Boga naπega’’, kakvo Êe se podruËje otvoriti za prouËavanje! Tada Êe svaki istraæivaË moÊi Ëitati izvjeπtaje o stvaranju a da ne otkrije niπta πto bi ga podsjetilo na zakon zla. MoÊi Êe sluπati glazbu prirode a da ne otkrije nijednu notu tugovanja, nijedan prizvuk æalosti. U svemu πto je stvoreno, moÊi Êe Ëitati samo jedan rukopis — u beskrajnom svemiru promatrati “Boæje ime napisano velikim slovima’’, a ni na zemlji, ni na moru ni na nebu neÊe vidjeti nijedan zaostali trag zla. (Ed 303) Otkupljeni Êe krstariti od planeta do planeta i veliki dio svojeg vremena posvetit Êe istraæivanju tajni otkupljenja. ProteæuÊi se kroz beskraj vjeËnosti, ovaj predmet Êe stalno biti novi poticaj za njihova istraæivanja. Prednosti onih koji pobijede “Janjetovom krvi i rijeËju svoga svjedoËanstva’’ nadilaze moÊ naπeg sadaπnjeg razumijevanja. (7BC 990) Sve riznice svemira bit Êe otvorene Boæjoj djeci da ih istraæuju. S neizrecivim uæivanjem mi Êemo sudjelovati u radosti i mudrosti bezgreπnih biÊa. Na raspolaganju Êe nam stajati blaga steËena tijekom mnogih vjekova razmiπljanja o djelima Boæjih ruku. A kako budu prolazile godine vjeËnosti, dolazit Êemo do sve slavnijih otkriÊa. “NeograniËeno viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti’’, Bog Êe nas vjeËno obasipati svojim darovima. (Ed 307)

365

26. prosinca

Svjetovi koje Êemo posjeÊivati
“Ovako govori Jahve ... svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.’’ (Izaija 45,11.12) Mnogi misle da ovaj svijet i nebeski dvorovi Ëine svemir. Nije tako. (7BC 990) Bog ima svjetove i svjetove koji su posluπni Njegovom zakonu. Ovim svjetovima upravlja Stvoriteljeva slava. Kad stanovnici ovih svjetova vide kolika je otkupnina plaÊena za Ëovjeka, oni su ispunjeni divljenjem. (RH 25. rujna 1900.) Gospodin mi je dao da vidim i druge svjetove. Bila su mi dana krila i jedan an eo me je dopratio od grada do blistavog, veliËanstvenog mjesta. Trava je na tom mjestu bila svjeæe zelena, a ptice su cvrkutale svoju pjesmu. Stanovnici su bili istog rasta, plemeniti, dostojanstveni i veoma ljubazni. Odraæavali su Kristov lik, a lica su im bila ozarena svetom radoπÊu koja je izraæavala slobodu i sreÊu tog svijeta. Upitala sam jednog od njih zaπto su oni toliko ljubazniji od stanovnika Zemlje. Odgovor je glasio: “Mi æivimo u potpunoj posluπnosti Boæjim zapovijedima. Nismo pali zbog nepokornosti kao oni na Zemlji.’’ Onda sam vidjela dva drveta od kojih je jedno upadljivo nalikovalo na drvo æivota u Svetom Gradu. Plodovi oba drveta izgledali su divno. Me utim, s jednog nisu smjeli jesti. Imali su vlast da jedu plodove s oba drveta, ali bilo im je zabranjeno da jedu s jednog od njih. Tada mi je moj an eo pratilac rekao: “Nitko na ovom mjestu nije okusio sa zabranjenog drveta. Da su okusili, i oni bi pali.’’ Nakon toga sam bila prenesena na jedan planet koji je ima sedam mjeseci. Tamo sam vidjela dobrog starog Henoka koji je bio uzet na Nebo. ... Pitala sam ga je li na ovo mjesto doveden kada se uznio sa Zemlje. Rekao je: “Nije. Moj dom je Sveti Grad, a ovamo sam doπao u posjet.’’ Ipak, on se i ovdje kretao tako slobodno kao da je u svojem domu. Molila sam svojeg an ela pratioca da mi dopusti da tu ostanem. Nisam mogla podnijeti pomisao da se ponovno vratim na ovaj mraËni svijet. An eo mi je rekao: “Moraπ se vratiti i ako ostaneπ vjerna, imat Êeπ zajedno sa 144.000 prednost posjeÊivati sve svjetove i promatrati djela Boæjih ruku.’’ (EW 39,40) 366

27. prosinca

Pretpostavke o novoj Zemlji
“Jer kad ljudi uskrsnu od mrtvih, niti Êe se æeniti niti udavati, nego Êe biti kao an eli nebeski.’’ (Marko 12,25) Danas ima ljudi koji vjeruju da Êe na novoj Zemlji biti brakova i ra anja djece, ali oni koji vjeruju Svetom pismu, ne mogu prihvatiti takvu doktrinu. NauËavanje da Êe se djeca ra ati na novoj Zemlji nije dio “pouzdane proroËke rijeËi’’. Kristove rijeËi su odviπe jasne da bi moglo doÊi do bilo kakvog nesporazuma. Oni bi trebali jednom zauvijek raπËistiti s pitanjem braka i ra anja na novoj Zemlji. Ni oni koji Êe ustati iz mrtvih niti oni koji Êe biti uzneseni na Nebo ne okusivπi smrti, neÊe se æeniti ili udavati niti biti u braku. Oni Êe biti kao Boæji an eli, Ëlanovi kraljevske obitelji. Æeljela bih reÊi onima koji se dræe glediπta suprotnih ovoj jasnoj Kristovoj izjavi: O takvim je stvarima bolje πutjeti nego govoriti. To bi bilo naga anje i zavirivanje u pretpostavke i teorije koje su vezane za pitanja koja nam Bog nije otkrio u svojoj RijeËi. Nama nije potrebno da ulazimo u spekulacije vezane za naπe buduÊe stanje. ... “Propovijedaj rijeË … bilo da im je zgodno, bilo nezgodno.’’ Ne ugra ujte u temelj drvo, sijeno i slamu jer vaπe osobne pretpostavke i razmiπljanje nikomu ne mogu donijeti dobro. Krist nam nije otkrio istine koje nisu potrebne za naπe spasenje. Ono πto je otkriveno za nas je i naπu djecu, ali mi ne smijemo dopustiti svojoj maπti da stvara doktrine na temelju onoga πto nam nije otkriveno. (MM 99,100) Pokazano mi je da su duhovne izmiπljotine zarobile mnoge. ... Svima koji dopuπtaju da njima ovladaju ove nesvete fantazije, ja kaæem: “Prestanite! U Kristovo ime vam kaæem da prestanete i ostanete tamo gdje jeste. Nalazite se na zabranjenom tlu.’’ (MM 101) Gospodin je osigurao sve πto nam je potrebno za sreÊu u buduÊem æivotu. Ali On nije dao nikakva otkrivenja u vezi s ovim planovima i mi ne trebamo razmiπljati o njima niti predvi ati uvjete buduÊeg æivota prema uvjetima ovoga. (MM 100)

367

28. prosinca

Kristovo kraljevstvo ljubavi
“A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima dat Êe se puku Svetaca Sveviπnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeËno, i sve vlasti sluæit Êe mu i pokoravati se njemu.’’ (Daniel 7,27) Vladavina Kristovog kraljevstva nije nalik na zemaljske vladavine. Ona predstavlja karaktere onih koji Ëine kraljevstvo. ... U njezinoj prijestolnici vlada sveta ljubav, a odaje su joj ukraπene djelovanjem milosr a. Krist odre uje svojim slugama da budu suosjeÊajni i da u sve svoje poslove unesu ljubav i dobrotu, Njegove osobine. ... Samo Kristova sila moæe promijeniti srce i um, a to moraju doæivjeti svi koji æele s Njim dijeliti novi æivot u Boæjem kraljevstvu. ... Da bismo Mu mogli ispravno sluæiti, mi se moramo roditi boæanskim Duhom. Ovo Êe oËistiti srce i obnoviti um i dati nam nove sposobnosti u razumijevanju Boæje ljubavi. To Êe nam dati æeljenu posluπnost svim Njegovim zapovijedima. Ovo je istinsko bogosluæje. (IHP 372) “Pogledaj na Sion, grad blagdana naπih: oËi Êe ti Jeruzalem vidjeti, prebivaliπte zaπtiÊeno, πator πto se ne prenosi, kojem se kolËiÊi nikad ne vade, nit mu se ijedno uæe otkida. Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i πirokih rukavaca. ... Jer je Jahve sudac naπ, Jahve naπ vojvoda, Jahve je kralj naπ — on Êe nas spasiti. ... I nijedan gra anin neÊe reÊi: ‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje krivnja Êe se oprostiti.’’ (Izaija 33,20-24) “Veselite se i dovijeka kliËite zbog onoga πto ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat Êu nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu viπe neÊe Ëuti ni plaËa ni vapaja. ... Gradit Êe kuÊe i stanovat u njima, saditi vinograde i uæivati rod njihov. NeÊe se viπe graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uæiva: vijek naroda moga bit Êe ko vijek drveta, izabranici moji dugo Êe uæivati plodove ruku svojih. … Nitko neÊe Ëiniti zla ni πtete na svoj Svetoj gori mojoj — govori Jahve.’’ (Izaija 65,18-25) (IHP 367)

368

29. prosinca

Subota u buduÊnosti
“Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvoriti, trajati preda mnom — rijeË je Jahvina — tako Êe vam i potomstvo trajati. Od mla aka do mla aka, od subote do subote, dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mojim — govori Jahve.’’ (Izaija 66,22.23) U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se odmarali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom svojom vojskom” (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska biÊa radovali su se promatrajuÊi slavni prizor. Tada, “dok su klicale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) ... Kada Êe doÊi do “sveopÊe obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka.” (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus leæao i odmarao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan odmora i radosti. Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju “od subote do subote” (Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u radosnom oboæavanju klanjat Êe se Bogu i Janjetu. (DA 769,770) Spaπeni narodi neÊe poznavati drugoga zakona osim Zakona Neba. Svi Êe biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeÊu slavljenja i zahvaljivanja. Iznad ovoga prizora zajedno Êe pjevati jutarnje zvijezde a sinovi Boæji klicat Êe od radosti. ... “Od mla aka do mla aka, od subote do subote, dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mojim — govori Jahve.” “Otkrit Êe se tada Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo vidjeti.” “UËinit Êe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” “U onaj dan, Jahve nad Vojskama postat Êe kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda.” (PK 732,733) Dokle god Nebo i Zemlja traju, subota Êe biti znakom Stvoriteljeve moÊi. Kad Eden bude ponovno procvao na Zemlji, Boæji sveti dan odmora poπtovat Êe svi pod Suncem. “Od subote do subote” svaki stanovnik proslavljene nove Zemlje dolazit Êe “da se pokloni pred licem mojim — govori Jahve”. (Matej 5,18; Izaija 66,23) (DA 283)

369

30. prosinca

VjeËna sigurnost
“I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.’’ (Zaharija 14,9) Veliki plan otkupljenja donosi potpunu obnovu Boæje naklonosti prema svijetu. Obnovljeno je sve πto je izgubljeno zbog grijeha. Otkupljen je ne samo Ëovjek veÊ i Zemlja da bude vjeËno prebivaliπte posluπnih. Sotona se tijekom πest tisuÊa godina borio da Zemlju zadræi u svom vlasniπtvu. A sada je ostvaren Boæji prvobitni cilj stvaranja. “Ali Êe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Sveviπnjega, i oni Êe ga posjedovati za vijeke vjekova.” (Daniel 7,18) “Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!” (Ps 113,3) “I Jahve Êe biti kralj nad svom zemljom.” (Zaharija 14,9) “Stalne su sve naredbe njegove, utvr ene za sva vremena.” (Ps 119,89; 111,7.8) Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao uniπtiti bit Êe poπtovane diljem bezgrjeπnog svemira. (Iz 61,11) (PP 342) Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boæja vladavina. SvemoguÊi je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su optuæbe opovrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna se ne moæe ponovno podignuti. Nikada viπe grijeh ne moæe dospjeti u Svemir. Kroz vjeËna vremena svi Êe biti zaπtiÊeni od otpada. SamopoærtvovnoπÊu ljubavi stanovnici su Neba i Zemlje povezani neraskidivim vezama sa svojim Tvorcem. ... Na mjestu na kome je grijeh obilovao, Boæja se milost joπ viπe umnoæila. Sama Zemlja, to polje za koje Sotona kaæe da pripada njemu, ne samo da Êe biti izbavljena veÊ i uzviπena. Naπ mali svijet, pod prokletstvom grijeha, jedina tamna mrlja u njegovom veliËanstvenom stvaranju, bit Êe poπtovana viπe od svih ostalih svjetova u Boæjem svemiru. Ovdje, gdje je Boæji Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdje je Kralj slave æivio, patio i umro — ovdje, kad sve bude On uËinio novim, Boæje Êe Svetiπte biti s ljudima i “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove, dok spaπeni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga hvaliti za Njegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”. (DA 26)

370

31. prosinca

©to vjeËnost priprema za otkupljene
“Nasitit Êu ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svoje.’’ (Psalam 91,16) Otkupljenima Êe sva blaga svemira biti otvorena za istraæivanje. Nevezani smrtnoπÊu vinut Êe se neumornim lijetom na daleke svjetove — svjetove koji su bili obuzeti tugom gledajuÊi ljudske jade, a odzvanjali pjesmama radosti na vijest o nekoj spaπenoj duπi. Neizrecivim Êe se oduπevljenjem djeca ove Zemlje upoznati s radoπÊu i mudroπÊu biÊa koja nisu pala. Ona Êe podijeliti bogatstvo znanja i razumijevanja πto su ga stekla tijekom vjekova razmiπljajuÊi o Boæjim djelima. Nezamagljenim pogledom promatrat Êe slavu stvaranja — sunca, zvijezda i sustava, kako svi prema utvrenom redu kruæe oko Boæjeg prijestolja. Na svemu, od najmanjeg do najveÊeg, napisano je Stvoriteljevo ime i na svima se oËituje bogatstvo Njegove moÊi. I kako odmiËu, godine Êe vjeËnosti donositi sve bogatija i slavnija otkrivenja o Bogu i Kristu. Kako napreduje znanje, tako Êe rasti ljubav, πtovanje i sreÊa. ©to ljudi viπe nauËe o Bogu, to Êe biti veÊe njihovo divljenje prema Njegovom karakteru. Kako Isus pred njima otkriva bogatstvo otkupljenja i zadivljujuÊa dostignuÊa u velikom sukobu sa Sotonom, srca otkupljenih plamte snaænijom predajom i s joπ veÊim ushitom diraju strune zlatnih harfi, a tisuÊe se tisuÊa i mirijade glasova udruæuje i prerasta u silan zbor hvale. “I Ëuh sva stvorenja na nebu, na zemlji, pod zemljom i na moru sa svim biÊima πto se u njima nalaze gdje govore: ‘Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova.’” (Otkrivenje 5,13) Veliki je sukob zavrπen. Grijeha i grjeπnika viπe nema. Cijeli je svemir Ëist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teËe æivot, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do najveÊeg svijeta, sve, æivo i neæivo, u svojoj nepomuÊenoj ljepoti i savrπenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav. (GC 677,678)

371

Kratice za djela Ellen G. White
AA AH AUCR 1BC BE CD CG CH ChS CM COL CS CSW CT CTBH CW DA Ed Ev EW FE FLB GC GCB GW HS The Acts of the Apostles (Djela apostolska) The Adventist Home (Temelji sretnog doma) The Australasian Union Conference Record The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC itd. za sv. 2—7) The Bible Echo Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani) Child Guidance Counsels on Health Christian Service Colporteur Ministry (Literarni evan elist) Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe) Counsels on Stewardship Counsels on Sabbath School Work Counsels to Parents, Teachers, and Students Christian Temperance and Bible Hygiene Counsels to Writers and Editors The Desire of Ages (Isusov æivot) Education (Odgoj) Evangelism (Evangelizam) Early Writings (Rani spisi) Fundamentals of Christian Education Faith I Live By The Great Controversy (Velika borba) General Conference Bulletin Gospel Workers Historical Sketches of SDA Missions

372

IHP Letter LS MB MH ML MM MS MYP PK PP RC

In Heavenly Places Ellen G. White Letter Life Sketches of Ellen G. White Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blaæenstava) The Ministry of Healing (Put u bolji æivot) My Life Today Medical Ministry Ellen G. White Manuscript Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima) Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi) Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci) The Remnant Church

Redem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed One RH SC SD 1SG SL 1SM SpT SR ST SW 1T Te TM 1TT WM YI Review and Herald Steps to Christ (Put Kristu) Sons and Daughters of God Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4) The Sanctified Life Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2) Special Testimonies The Story of Redemption The Sings of the Times The Southern Watchman Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9) (SvjedoËanstva za crkvu) Temperance Testimonies to Ministers and Gospel Workers Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3) Welfare Ministry The Youth’s Instructor

373

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful