ALEKSANDAR OPARIN

Aleksandr Ivanovi Oparin 2. oujka 1894. 21. travnja 1980.) bio je ruski biolog
i biokemiar, jedan od najveih zagovaratelja teorije abiogeneze [1]. Postao je
meunarodno poznat svojom knjigom Podrijetlo ivota[2]. Prouavao je i
enzimske procese biljnih stanica i bio je jedan od znanstvenika koji su najvie
doprinijeli razvoju industrijske biokemije u Sovjetskom Savezu[3].
Na temelju biolokih i kemijskih spoznaja onog doba, Oparin je zajedno s
britanskim znanstvenikom J.B.S. Haldaneom razvio teoriju kemijskog poetka
ivota (abiogeneze) i opisao je u svojoj knjizi Podrijetlo ivota 1924. godine[2].
Oparin je polazio od slijedeih pretpostavki:
Ne postoji nikakva bitna razlika izmeu ive i neive materije. Izuzetna sloenost
ivih bia samo je posljedica postupne kemijske, pa bioloke evolucije same
materije.
Nakon nedavnog otkria da su plinovite planete sunevog sustava uglavnom
sastavljene od vodika i metana, pretpostavio je da je prvobitna zemljina atmosfera
bila je reducentna, sadrala je metan, vodik, amonijak i vodenu paru. U
reducentnoj atmosferi nije bilo kisika.
Pod utjecajem elektrinih pranjenja i ultraljubiastih zraka, atmosferski su plinovi
reagirali s vruom vodom i stvorili prve organske molekule koje su se postupno
koncentrirale u manjim vodenim volumenima kao npr. u lokvama blizu mora.
Oparin je tom procesu dao ime prajuha ili prvobitna juha.
Na temelju radova drugih kemiara i vlastitih pokusa, Oparin je dokazao da je s
poveanjem sloenosti organskih molekula, dolazilo do organizacije u strukture
zvane koacervati, kuglaste hidrofobne agregate koje su sadravale koloidnu
otopinu organskih molekula. Uronjeni u vodenu otopinu koacervati su mogli
formirati jo sloenije strukture s dvostrukom lipidnom membranom slinom onoj
staninoj i bile su sposobne za osmotske procese. Oparin ih je nazvao
protobiontima, strukturama koje su mogle rasti, dijeliti se i imati prve naznake
metabolizma i smatrao ih je prvim pravim prethodnicima ivih stanica.
Polazei od Oparinovih i Haldaneovih pretpostavki Stanley Miller i Harold Urey
izveli su 1953. godine eksperiment u kojem su dokazali da je mogue stvaranje
organskih molekula iz plinova prisutnih u prvobitnoj reducentnoj atmosferi[5].
Miller-Ureyev eksperiment je postao prvi od niza slinih pokusa koji su dali jo
vre osnove teoriji abiogeneze.