Zane Grey PJE ANE STUBE Naslov izvornika: STAIRS OF S AND I.

Kanjon sa svojim zid

ovima to su se u sjeni crnjeli poput abonosa, a utjelo kao z la to tamo gdje ih
je pustinjsko sunce eglo, predstavljao je nekakvo utoi te od v reline , iako se n
i u njem nije moglo pobjei od paklenskog, beskonanog pijeska pij eska to se micao,
premetao, valjao poput valova srebrnog mora, to se talasao u l ijepim i mistinim
dinama koje su vodile k mirnim, plavim visinama nalik pje anim s tubama, pod muk
lim i primamljivim. Ruth Virey nasloni se na sjedalo kola i skren e pogled s izl
aza iz kanjona onkraj kojeg joj se pustinja rugala. Desna mazga u zaprezi, zvana
Kasap, stala je. Nakon tridesetak milja puta stala je i pretvoril a se u nepomin
u stijenu. Ruth je ve ula da je ta mazga poznata po tom e to se najra dije zaustav
ljala na neobinim mjestima i u neuobiajeno vrijeme. Sad se , umorna, i scrpljena p
ustinjom spustila kraj svog parnjaka i odluila da se ne mak ne s mjest a. Ruthin
mladi suputnik oito je napustio svaku nadu da e pokrenuti mazgu. Prijeti o j e, vu
kao i tukao, ali sve uzalud. Onda se bacio u hladovinu, sjeo i stao ner vozn om
rukom brisati znoj s preplanula lica i s ela smicati dugu, mokru kosu. S tog m la
diskog lica nestala je vedrina. Hal Stone, nee mi valjda rei da smo ovdje z aglavil
i? ponovila je Ruth, ovaj put o trim tonom. Pa, koliko se meni ini, jesmo, bar za
danas on odvrati namrgoeno. Kasap e poi kad jega bude volja. Sjeam se da mi je djed
rekao kako u pustinji postoji samo jedan ovjek koji e Kasapa pomaknuti s m jesta
kad stane. Ah, kako bih voljela da taj ovjek naie! Ali ja ne bih volio znaajn o e St
one, podi ui od pijeska crvene oi u kojima je tin ala vatra. Koliko smo pre l i? N
e bih znao. Bit e kakvih trideset milja. Ako je tako, znai da imamo jo cijelih des
et milja do indijanskog naselja u kojem mo emo prespavati, kako si ti rekao. Da,
tako e biti on odgovori, izbjegavajui njene oi to su ga netremice gledale. A o dan
le imamo jo dva dana do San Diega? Nisam tako rekao. Jesi, rekao si ona plane .
Dobro, ali reci ti meni, kada si ve pobjegla sa mnom po svojoj slobodnoj vol ji ,
je li va no imamo li jo dvije Ui deset milja puta? on e prkosno. To od tebe zav
isi odvratila je ozbiljno. Sto e uiniti? Sto bi ti htjela uiniti? Ja natrag neu. Zar
ne bismo mogli do indijanskog naselja? Ne, sad je prekasno. Vjetar pu e i staln
o di e ovaj prokleti pijesak. Kad mrak padn e, vi e neu razaznati put. Ruth pogl
e da u pijesak to se vidio kroza drijelo ulaza u kanjon u pijesak to je liio na p
ro zranu maglicu to se mie, osipa, tee i poslu a njegov glas, tih, poput svile u t
ali mukao, udnovato prijetei. Pa to emo onda? upita nakon duge utnje. Ostat emo ovdj
e s ve dok se na em Kasa-pu ne prohtije da se makne. Imamo i vode, i hrane, ebadi
. Mo emo se sasvim lijepo smjestiti. Nisam oekivala da u logorovati sama, s tobom,
u p ustinji ree Ruth. Nego to si oekivala? on e, gotovo tvrdo.

Ni sama ne znam. Nisam ni ta ni mislila, samo kako da se izvuem iz one stra ne ru

pe, i pobjegnem od njega. Stone ustane i prie djevojci, pa se nasloni na prednji
kota kola. Pa, iz rupe si se izvukla i natrag, nee . Zar sad nije vrijeme da misl
i na mene? Glas mu je bio pun ljubavne e nje, ali je u njem bilo i zamjerke i nes
i gurnosti. Na tebe? ona upita i s nekim naglim kajanjem stane promatrati ono dj
eako bezobzirn o lice. Da, na mene on potvrdi i dohvati njenu orukavienu ruku. * to
h oe time rei? Ti zna to hou time rei, Ruth Larey. 6 Ve sam ti rekla da me ne zove L
are y naljuti se ona i trgne rukom da je izvue iz n jegove ake. Momak joj zadr a
ruku ali kad spazi da ona ne popu ta, odbaci je od sebe. Dopustila si mi da te l
jubi m on plane. Rekla si mi da e me ljubiti. Pobjegla si s a mnom... -^ Znam, Ha
l pot vrdi ona snu deno i seg-ne rukom kao da e mu je ponovo dati. Ja sam kriva.
Ali, z ar se ne mo e postaviti na moje mjesto? Ti si nai ao u pogodnom trenutk u
. Bila sam osamljena, konfuzna, pustinja mi se smu-ila. Mislila sam da te volim.
A bilo mi je i te kako drago da pobjegnem s tobom. No, to ne bih sigurno nikad ui
nila, d a sam samo posumnjala da e biti toliko sebian i da e tako brzo postavljati
za htjev e. Hm! to si ti smije na on otpovrne pomalo podrugljivo. Najprije navod
i ovjeka d a sta i glavu u torbu zato to kida s tobom, a onda ga odbija kad zatra
i ono to oekuje s pun ini pravom. Ruthin osjeaj krivice i kajanja, koji je kod nj
e izazvao neku toplinu, i ezne. Ovo n jeno bjekstvo, u koje se upustila potaknuta
eljom za slobodom, poelo je poprimati posve drukiji ishod. Namjera joj je bila da
pobjegne od pustinje, za im je ve godin ama udjela, ali ju je pustinja prevarila.
Smije li poi dalje s ovim mladiem koga po znaje svega nekoliko tjedana i, prema t
ome, uope g a ne zna? Ima li ona snage da s ebe prisili na povratak na Izgubljeno
jezero? Ne , bolje joj je birati ma to bilo drugo, Sjetiv i 8 se jezive okoline
usred koje le i po tanska stanica, i ovjek kojeg mrzi i boji ga se, sva se stres
la od gaenja. U meuvremenu Stone zgrabi uturicu, ko are i sve anj ebadi s kola pa sv
e to odnese do je dne kamene ploe ispod litice u sjeni, potom se vrati da pomogne
Ruth sii s k ola s visokim kotaima. Hodi, kad ve stojimo ovdje, za to se ne bi udo
bno smjestila . ena ustade, prigne se da mu dohvati ruke ne bi li skoila na tle,
ali je on priv ue k sebi, te se ona spotae i pade mu na ruke. On poe s njom prema s
tijeni, ne hajei to se njoj haljina nedolino zadigla. Pusti me! ona mu nalo i. No,
momak kao da n ije ni uo, tovi e stisnuo je enu jae i prignuo se k njoj da je pol
ju bi. U nagloj jarosti, Ruth ga stade tui i otimati se, te njegovi poljupci pado
e po vratu joj i kosi. Tek estokim otimanjem uspjela se osloboditi njegova zagr
ljaja. Mislila s am da si d entlmen kriknula je u bijesu bez daha. Stone se nasm
ije i iroko raskr ili ruke. S njegova je lica nestalo ara. Zar je to sad uope va
no? Tu smo, gdje s mo. Bit e fino ako se bude bacakala kao zec u zamci svaki put
kad te budem dotaka o. Ruth dovede u red haljine i razbaru enu kosu, borei se da
obuzda jezik. Na la se u ka i iz koje se mo e izvui samo enskom lukavo u. Moram po
tra iti malo drva da nalo im vatru on nadove e i poe niz kanjon. 9 Slomljena umor
om i odvratno u, bije dno pritisnuta onom istom gorinom i sjeanjem jalov osti to su
je navele upravo na ovaj korak, Ruth klone na sve anj ebadi. Sto god je o sjeala
prema ovom mladiu, nes talo je bez traga, pa ak joj ga ni ao nije bilo. Uvidje la
je da je ve po stoti pu t ne to pogre no smatrala ljubavlju ljubavlju za kojom je
t

oliko udjela i koja joj je bila toliko potrebna. Za oaj i lutanja koji su je dove
l i do ruba propasti krivila je one beskonane etiri godine jalova ivota provedena
kra j zabaena izvora u pustinji. Zaklela sam se da u od svega toga pobjei i da se
n ikad vi e neu vratiti", tugovala je u srcu. Ali, ve sada vidim da sam podmuklo i
zd ala djeda. On mene treba. Da nije bi lo mene, ve bi odavno postao plijen Guerd
a L arevja i te nakaze Collishawa... Koli ko god mi mrsko bilo, ipak bih najbolj
e uin ila da se vratim... Oh, kad bih samo m ogla dii ruke od svega i ne misliti v
i e. Ali ni mama ni ja nismo bile stvorene da podnosimo ovaj u asan ivot u pusti
nji. Za to je potreban du evni mir po rtvovnost vjera vrline koje ja, na alost,
nikad a nisam posjedovala. Majka ona je zavr ila u neznan om grobu u Dolini smrt
i. Oh, a to li e od mene biti?" Spazila je Stonea gdje se vraa. Nosio je mr av nar
amak g ranja. Plae , a? upita je, gledajui je tvrdim, plavim oima. Nisam znao da i
to umij e . To veoma laska. Ne plaem zbog tebe slomljeno e Ruth. 10 Niti meni namj
enjuje s voj osmijeh i poljupce, zar ne? on tmurno nadove e. Dobro, a li emo mi o
baviti sv oje ovdje, i to prije nego se na Kasap rije i da krene dalje. Hal, ni
ta neemo ob avljati, makar ne znam to si pod tim mislio. Ja dalje ne idem. Sto? u
pita on opo ro, bacajui granje na tlo. Ne idem dalje ni koraka. Odvedi me kui. Hou a
vola! Da se vratim na Izgubljeno jezero i poslu im Guerdu Lareyju kao meta za gaa
nje? Ha-ha, madam, zar ti zbilja misli da sam tolika budala? Kad mu budem rekla
da sam ja je dini krivac, Guerd e ti oprostiti. Zar e se on na to obazirati? Sveje
dno e me umlat iti zato to sam te poveo sa sobom. Ruth se zamisli, svjesna da na
Lareyja ne mo e zaista niim utjecati, osim neim to njo j nije nimalo po volji. Vra
tit u se sama. A kako, ako smijem znati? Pje ke. Pje ke? Kuda? Zalutat e u mraku.
A po danu e crk nuti na tom vrelom pijesku. Zar ni to nisi nauila nakon etiri godin
e ivota u pusti nji o kojima toliko pria ? Ne, Ruth Larey, sad je kasno: ti e prod
u iti sa mnom. N ikad nije kasno. Zato sam se uvijek borila. Ja u natrag, pje ke,
Hal. Ruth, zar e i ivot staviti na kocku radije nego pobjei iz ovog pustinjskog p
akl a sa mnom? go rko se zapanji mladi. 11 L Prije bih ivot dala, no to bih i la
dalje odvrati djevojka. Za to, pobogu? on, m uklo upita. Ti si me natjerao na ta
j vrlo opasan korak ona e ivo. ini mi se da sam bila izmue a snom. Sanjala sam te k
ao oslobodioca kojeg u voljeti, kao ovjeka koji e me odves ti daleko od ove stra ne
pustinje, do zelenih vinograda i borika, do svje e morske obale. Jednog dana, p
o to budem slobodna, ti e me o eniti i usreiti me. To mi bio san . Ali si me ti uv
alio u stvarnost, i to takvu kakvu ne elim. P revrtljivko prokleta! raspali se o
n. Nestalnija si od onih pominih pje anih dina. Nestalna? Pa, zna se. Uostalom, to
je osobina ene ona otpovrne prkosno di ui glav u. Ah, tako. Najprije si se klela
da me voli , a sada tvrdi da me ne voli ! Nika d se nisam na to klela. Samo sam
mislila da bih te jednog dana mogla zavolj eti. Mahnuo je rukama pokretom u koj
em nije nedostajalo tuge i razoarenja. Lice mu iz g ubilo boju, a oi se uspalile p
laviastim plamenom. Vidjelo se da je iskreno vjero va o da ju je bio osvojio. Ah!
l mene si prevarila, kao to si prevarila i mnoge druge mladie koji su nai li na
Izgubljeno jezero ree. Da mi nisi ni rijei rekla, on o to si uinila, meni bi bilo d
o

sta. Odvukla si me sa sobom na mjeseinu... najzad, dozvolila si mi da te ljubim,

a ti si jamano znala kako ta tvoja prokleta ljepota djeluje na momaka sr ca... S t
im ljubiastim oima, zlataste puti, kosom kao svila ... tijelom pantere, g ipkim i
vrelim. Jasno, nisam bio aneo, ali i da jesam, 12 sigurno bih pokleknuo... Takve
si stvari i prije radila, Ruth Larey... Oh, uo sam sva ta o tebi od onih koji te
vole kao i od onih koji te mrze. Upozoravali su me da te se uvam, da mi ne zavrt
i glavom. Danas si ovakva, a sutra onakva. Ba kao onaj ukleti pijesak tamo... na
o ko lijep, ali podmukao i opasan. Hvala ti na svemu tome, Hal Stone blijedo se
na smije i Ruth. Zadu io si me, bila sa m ti zahvalna, bilo mi te ao, i kajala s
am se zbog tebe. Ali si mi sad u tedio dalj u brigu. Ne elim od tebe ni zahvalno
sti , ni sa aljenja. Htio sam tvoju ljubav. Rekli su mi da mu a ne voli , ali da
nje ga za to nije briga, glavno da... Ali sam ti ja rekla da sam samo zvanino en
a Gue rda Lareyja prekine ga ona hladno. Da, svakako, rekla si mi on joj uzvrati
bijes no, uspaljeno. Ali bih se zakleo d a si mi lagala. Zar misli da u i to pro
gutati? Mo da bi stara gospoa Dorn nasjela tak vim priama, no ja jo nisam toliko l
ud... D a, ba bi Guerd La-rey dozvolio da mu samo zvanino bude enom. Pa to, po ci
jeloj se pustinji pria kako on ne mo e mirno proi kraj edne Meksikanke, ili Indija
nke ... Ne, Ruth, tu si priu sama izmislila da bi te m u karci lak e po eljeli. N
jom si i mene uspjela zavarati. Odvratan si. udim se da sam mogla neko drugo uvstv
o osjeti ti prema tebi otp ovrne mu Ruth prezrivo. Svejedno. Tu si, sama u pusti
nji, sa m nom odvrati momak s gorinom u kojoj je bil o neke prijetnje. I spustio
se na kolj ena da skupi pru13 e to ga je donio za vatru, pa e, kao za sebe: Mu kar
ac je onakav, kakva je ena pre ma njemu. Ruth se potrudi da prikrije strah koji
je naglo potisnuo u stranu osjea j prezira. Da li je bilo mudro stvoriti sebi nep
rijatelja od ovog mladia ija se sv a bezobzir nost ogledala u njegovoj strasti i e
stini? Njezin je polo aj postao k rajnje ozbilja n. Dan je ve bio izmakao pa je o
na usprkos svojoj hrabrosti, oklij evala da krene natrag. Meutim, uoila je da je v
jetar oslabio i da se siva pje ana m aglica prorijedil a. Mjesec e rano izai. Odjed
ared odlui da e biti najbolje da Stone a odmah napusti. P onijet e samo uturicu vode
i hodat e dokle god bude razabirala p ut, a potom e se odm arati do dana. Ali za
dana, sunce! Stii e je i dotui kao toljag a kakva divljaka. No , nije bilo druge. N
e smije ostati sama sa Stoneom cijelu n o, a o daljnjem putova nju s njim ne mo e
biti govora. Pje ait e cijelu no, a sutrad an e uvati snagu tako to od jare skloniti
u hladovinu kakva drveta; sjeala se da ih je vidjela uz put. Zak ljuila je da vi
e ne smije oklijevati, ve mora odmah krenu ti. Stoneu je po lo za rukom da nalo i
nekakvu slabu vatru i sad je sipao vodu u loni za k avu. Otvori ko aru, ubrzo e ka
va biti gotova grubo joj dobaci. Ruth usta ne, ali umjesto ko are dohvati uturicu
i odmota njen remen od konoplje da je obje si preko ramena. Stone je zurio u nj
u. Najednom mu se lice izmijeni a oi r a ire. Polako je ustao. Kakvu smicalicu sa
d sprema ? upita. 14 Idem natrag vrsto odvrat i Ruth, premda su joj usne drhtale.
Odmah potom se okren e i poe. ula je izmucanu psovku i brze korake na kamenu. Sto
ne joj zgrabi ruku i bolno je stisne. Trgnuv i se, ona se oslobodi, okrene i svo
m ga snagom udari preko usta. Dalje ruke od m ene viknula je. U Stoneovim oima si
nu plamen srd be. Zgrabio je Ruth i odbacio na trag. uturica joj i

spade iz ruku, a ona pade na ebad. Uspravila se na koljena, polako, s mukom upola
o amuena od siline njegove grube ruke. Nije joj bilo potrebno da ga ponovno pogl
ed a, a da bi znala kako mu je prepu tena na milost i nemilost i kako je njemu
t o pos ve jasno. Jo gore, u njemu se avo razgo-ropadio. Sino mi nisi bila tako od
bo jna zagun-ao je i pru io ruke kojih se ona gadila. Zgrab i je za haljinu. ena
skoi na noge i u to joj se jedan rukav raspara. Gola joj mi ica osta stegnuta St
one ovom akom. Pogled na njenu put i dodir s njom, kao i Ruthin otpor, raspali e
div ljaka u mladiu. Jednim trzajem privue je k sebi i stisne je kao klje tima. I
naje dared, preko mladieva ramena, Ruth spazi kako dva mu karca tjerajui dva magar
c a u laze u kanjon. Njihova udesna pojava izmijeni njen gotovo beznadan polo aj.
estok o, udvostruenom snagom, ona se odupre Stoneu i ispusti prodoran krik. Natj
erala j e Stonea da se iz pet-nih ila upre kako bi je svladao. 15 Ve je bila posu
stala, kadli osjeti kako je netko sna no i neodoljivo dr i otpozad i. O tvori oi.
Preko njena ramena ispru ila se neija mrka ruka, upola pokrivena po habanim i od
rpanim rukavom. Velika, mrka aka, gurala je Stonea natrag, ali ga je istovre men
o i dr ala, i to ne kao ivo bie, ve kao praznu vreu. Ruth shvati da joj je jedan od
one dvojice to bijahu u li u kanjon pri ao s lea. Pu taj mome, odmah u o se dubok
glas s udnim, hladnim prizvukom. Ali Stone nije pu tao Ruth iz stiska. Bio se sas
vim raspomamio. Ali kad je mrka ru ka njime trgnula natrag pa naprije d kao bubi
ca se uas smirio. inilo se kao da mu j e lice odjednom nestalo iza jake goleme ruet
ine. Zauo se mukli udar, ne to toplo i m okro poprska Ruth i ona se naj ednom osj
eti slobodnom. Stone pade i pre-vrnu se n ekoliko puta dok se ne zausta vi ispod
same stijene kanjona gdje se opruzi i vi e s e ne pomae. Upola onesvije tena Rut
h se i dalje naslanjala na ovjeka ije lice ne bija e jo vidjela, Merrvvale , misli
m da je moje dugo traganje zavr eno rekao je ovjek mirno. Kao u kakvu snu, Ruth s
pazi priliku drugog mu karca kako se pojavljuje pred njom, a neo-binije sp odobe
od tog starog kopaa zlata jo ne bija e vidjela u svom ivotu, ali je zato im ao bi
stre, prijatne plave oi koje su je prodorno promatrale. No, Adame ree neznana c pr
ed njom rekao bih da si u pravu. To je Ruth. 16 2. Ruth malko ustukne bli e o vje
ku to je iza nje stajao. Sezala mu je jedva do ramena. Tko ste vi? Otkud mi i me
znate? upita u udu. Starevo se izmueno i izborano lice dobrodu no osvijetli. Gos p
oice, ja sam Merrvvale, Adamov drugar ve duge etiri godine. Tek sad Ruth osjeti bl
agi pritisak dviju velikih aka na svojim ramenima. Gotovo t og istog trena onaj
je ovjek pusti i stane pred nju. Ruth, zar me ne poznaje ? upita. Pred njom je st
ajao veoma visok mu karac u zapra enoj, izno enoj, odrpanoj odjei pustinjskog lu
t alice. Lice njegovo, tamno got ovo kao u Indijanca, i neobino izbrazdano duboki
m tu nim borama, bilo joj je odneku d poznato, ali istodobno i neznano. Bistre s
iv e oi, prodorne kao u orla, gledale su u nju ozarene nekom divnom, nje nom rado
u. Ruth zadrhta. Tko je taj ovjek? Ne samo da ga je ve ranije vidjela, ve se sjea i
tog nje nog sjaja njegovih oiju. Znam vas, ali opet... kao da vas ne znam ona e dr
hta vo. Da li me se zaista sjea ? blago je upita. Da... neee odvrati Ruth i zami
ljen o odmahne glavom. 2 Pje ane stube 17 Zar si zaboravila Genie? Genie? Koju Ge
nie? zaueno je upitala, uskovitlanih misli to su se postupno sreivale i vodile je k
otkr iu. Genie Linwood, zna se! Oh! Genie Linwood...! Santa Ysabel! usklikne Rut
h. Da, da. Sjeam se, Geni e... Njoj sam dala svoju lijepu suknju kad sam napu tal
a Sant a Ysabel. Trebala se

udati za Genea, mladog stoara... Zvao se Gene Blair, zaljubio se u nju vjerujui da
je ona pustinjska beskunica, dok je zapravo bila prava bogata ica. Da, Ruth, to
je ta Genie ree mu karac tonom pone to obojenim tugom. Sad se i tebe sjeam uzviknu
Ruth. Ti si bio njen prijatelj. Njen pustinjski ovjek . Zvala te Orlom. Da, sjeam
se... Na ao si je u pustinji, dok je zajedno a majkom u mirala od gladi. Bila j
e tek dijete. Majka joj je kasnije umrla, a ti si godinam a brinuo o njoj, sve
d ok nije odrasla. Izveo si je iz pustinje, u civilizac iju, na ran Blairovih. Ht
io si joj nai dom. Oni je uze e, zavolje e je, smatrajui je siroticom, a ona je bi
la i te kako bogata. Imala je silno zlato koje je njen ota c iskopao, a ti joj g
a godinama uvao. Kao pria iz bajki. Sve vi e zagrijana uspomenama, Ruth je bila po
tr esena nekim uznemirujuim sjeanjem jo ne posve jasnim. Adame, mislim da mogu ras
tov ariti magarce javi se Merrvvale. Ionako smo namjera vali ovdje prenoiti, a sa
d im amo zato jo jedan razlog vi e. 18 Da, noit emo ovdje potvrdi Adam. __ I preka
sno j e da tra imo bolje prenoi e. Sto emo s mazgama? upita Merryavale. Sad u ih ra
spregn uti. Ti donesi drva za vatru. Adam prie ispru enom Stoneu i pogleda u nj.
Sjetiv i se svoje uloge u mladievoj nesrei, Ruth se nae u neprilici. Zar si ga ubio
? ona e prestravljeno. Samo je onesvije ten odvrati Adam, pa se okrene k njoj i p
ogleda je oima u koje je njoj bilo te ko gledati. Tko je ovaj ovjek i to je on teb
i? Zove se Stone. Meni nije ni ta kratko e Ruth. Rijetko kad grije im u ocjeni lj
udskih postupaka zami ljeno nadostavi Adam. Gdje ivi Kamo ste se uputili? Sto se
to des ilo? Odmah u ti rei. Sad se svega sjeam... Ti si nas ostavio u Santa Ysabel
u. Jedne si noi jednostavno nestao. ekali smo, dan za danom. Nisi se vratio. Genie
je odg aala udaju. Najzad je rekla: Oti ao je zauvijek. Toga sam se i bojala. Vr
atio se u pustinju! Ba kao Dismukes!" Sjeam se doslovce njenih rijei. Srce joj se
paral o od tuge... Ona te zvala Orlom, ali su te ljudi zvali drukije... Je li Wan
sfell ? Wansfell inae znai Prikaza goleti". Da, tako je. Ljudi iz pustinje zvali s
u me Wan sfell. Ali mi ni to nije pravo im e. Dao mi ga je neki pijani kopa zlata
, prije m nogo godina. I ono mi je ostalo. Wansfell! To sam ime ula vi e puta, ot
kad smo dj ed i ja napustili Santa Vsabelu. AH 2 19 je meni pro lost bila mrska k
oliko i sad a njost. Uspomene me nisu radovale. Pekle su me. v Ruth, sad kad sam
te na ao, i spriaj mi to je s tobom bilo ree Adam tonom kojem ona n ije mogla odo
ljeti. Kad si me na ao! to hoe da ka e ? ona upita te ko di ui. Ruth, prije etiri g
odine, veoma duge godine, ja sam od tebe pobjegao iz Santa Ys abela uze on govor
iti, kao iz d na du e. Nisam pobjegao od Genie i njezine sree. Nisam pobjegao rad
i samotnog lut anja kroz pustinju. One sam noi oti ao zbog te be, bez rijei, jer d
a sam ostao jo jedan sat, snaga bi me izdala. Toliko sam te s tra no volio da bi
h se morao izda ti. Ti si imala svega devetnaest godina, bila si nesretna, osaml
jena, udjela si za ljubavlju. Znao sam da sam mogao zadobiti tvoju ljubav. A na
to nisam imao pr avo. Trpio sam pod Kainovim igom. Svakog asa su me m ogli uhvati
ti i objesiti zbo g poinjenih zloina. Ah, da... sad mi je jasno ona apne. udilo me.
Tada me jako zabo ljele... Toliko si bio dobar, drukiji od ostalih. .. Sjeam se k
ako si me grdio to sam sanjalica. Ja sam tra ila da ostane . Adam joj uze ruku i
zadr a je u svojoj . Ja sam pro ao svoj pakao, Ruth. Da mi nije bilo ivota prov
edenog u pustinji, p ropa o bih. Lutao sam od mjesta do mjesta, borei se sam sa s
obom. Svaki oblak i s vaki

kamen doaravahu mi tvoj lik. No najzad sam se odrekao tebe. Lutao sam i lutao i n
ajzad dolutao do oaze gdje sam prije devetnaest godina, jo kao djeak, go20 tovo
u mro od gladi. Dan za danom, u nijemoj sparini, i noi za noima, pod samotnim pust
in jskim zvijezdama, hodao sam praen svojim utvarama. Na kraju sam ipak pobije di
o. Po ao sam natrag, na popri te svog zlodjela. Picacho! Odluio sam da se predam
da mi odmjere kaznu. Zakon me je tra io. erif kojega sam unakazio za itav ivot, z
akl eo se da e me objesiti zbog ubojstva. Potra io sam ga, da ispa tam za svoj zl
oin i konano smirim du u. Vratio sam se u Picacho. Bilo je to divlje, ivo logori t
e ko paa zlata, na predno i rastue. Na ao sam napu teno mjesto. Meutim, na rijeci j
e bil o neko naselje. O kolne ru evine i trule podsjeali su me na protekle godine
. Tako sam na ao - Merrvvalea . Te ko je u meni prepoznao djeaka kakav sam bio pr
ije etr naest godina. Na kraju, sj etio me se. Rekao sam mu kako sam do ao da isp
a tam z a ubojstvo brata. Merrvvale mi objasni da sam pobjegao u pustinju ne doz
nav i pr avu istinu. Brata kojeg sam tolik o volio, nisam ubio. Bio je iv. Nisam
bio ubic a... Postao sam odmetnik, pustinjsk a lutalica, izdr ao sam sve muke k
oje pustin ja donosi ovjeku ... a bez razloga ... Ruth osjeti kako joj se grlo st
e e. Bilo j oj te ko i rije izustiti. Neki poriv je nag na da digne glavu, da Ada
mu pogleda u oi. Izmijenjeno uzburkanim uvstvima njegovo lice joj opet posta pozna
to. O tvom b ratu se radilo... Mislio si da si ga ubio ona najzad ree. Tolike god
in e! Stra no ! Oh, hvala bogu to je ipak bila zabluda! Po urio sam u Santa Ysab
el, k tebi, da ti ka em da sam slobodan. Nisam te na ao. Nisa m 21 ni mislio pot
ra iti Genie. Mislio sam samo na tebe... Tad sam te poeo tra iti. Pro ao s am itav
u Ju nu Kalifo rniju pa sam pre ao u Meksiko i Arizonu, najzad sam za ao u pusti
n ju. Za mene s i bila kao izgubljeno zrnce pijeska. Nisam znao kako ti se djed
zov e. A tek pri je nekoliko dana prvi put sam nai ao na ovjeka koji mi je znao n
e to rei o tebi. B io je to kopa na kojeg sam sluajno naletio u Yumi. Znao sam ga v
e od ranije , godin ama. Rekao mi je kako te je vidio na nekom izvoru koji smo mi
nekad zvali Indija nsko vrelo, a sad se zove Izgubljeno jezero... I tako sam st
igao ovdje... i na a o te. Ruth pokri lice rukama. Bila je ispunjena bolnoslatki
m i razumljivim stido m. Ja nisam vi e ona koju si ti poznavao apnula je. utio j
e toliko dugo da se Ru th pobojala onoga to e rei kad progovori. Nisam ni oekivao d
a e biti ista. to se sve moglo desiti s tobom l Pamtim nesreu tvoj e majke. Oh, to
je ono to me stalno pr ogoni povie Ruth. Ti si mi znao majku. Govorio si mi o nj
oj. Ali si mi malo rekao . Reci mi sad sve, molim te. Sve u svoje vrijeme, Ruth.
Sad jo ne... Osjeao sam d a u biti dovoljno nagraen, ukol iko te samo naem. Da u ti
priati o sebi, o tvojoj maj ci, potom da u biti uza te, kao to sam poku ao biti uz
tvoju majku, o tome sam sm io samo sanjati. 22 Gledajui u one sive oi koje su s r
azumijevanjem i ljubavlju pr odirale do dna njene du e, Ruth osjeti kako joj obr
azi gore vrelom krvlju, Htjel a sam rei da me vrijeme izmijenilo, ali nagore ona
objasni. Nazivao si me sa-njan com, udljivom djevojkom . I jesam bila taK-va. Ali
, usprkos tome, prepu tala sam se nadama, e nji da budem do bra, da djedu pomogne
m u utiranju puta do boljeg ivo ta. Sad su mi dvadeset i tri godine. Za sve ove e
tiri godine ivjela sam u pustinj i, u tom mjestu bogu za leima, na Izgubljenom je
zeru. I ba je izgubljeno. La no j e i nevjerno poput opsjena to ih s vaki dan via
m. Ova pustinja od pominog pijeska uinila me nalik sebi. Sva se mijenja m, sva sam
uzburkana, sva gorim, a ne znam z a im. Ponekad u sebi nazirem enu koja se trsi
da se uspne pje anim stubama. Moji d jevojaki snovi i nadanja odo e u nepovrat. Sa
ma se sebi rugam, jer sam u asne udi, jer ne mogu biti ravnodu na ni prema emu, i
t onem, padam sve ni e, srozala sam se na razinu bijednice, kakvom me i ovaj mom
ak S tone donekle s pravom smatra. T o je zato to si se slijepo dr ala jednog id
eala. Ja vi e nemam ideala, a ti si m e prekasno na ao gorko otpovrne Ruth. Ne,
nikad nije kasno dokle god si iva. Rut h je bila navikla na mu ku nasrtlji

vost, na onu nasrtljivost silovitu i gladnu, kao u pustinjskih jastrebova. Jo ni

je srel a mu karca koji bi mislio i na njene potrebe, na ono to njoj treba da b
i bila sretn a. Wansfell je taknuo u mrane dubine njezine du e, Cime je samo jo j
ae 23L podjario otpor to ga je ona odavna pru ala boljem dijelu svoga bia. Pokret
t o ga uini njen subesjednik nagna Ruth da se okrene. Stone se s mukom pridi zao.
S jeo je. Drhtava mu ruka poe k oteenom, okrvavljenom, gotovo neraspoznajnom l ic
u. Wan-sfell mu prie. Kamo si vodio ovu djevojku? upita ga. U San Vsidro, pa odat
le u San Diego muklo odvrati Stone. Ali si za ao s tog puta. Zalutao sam kad mi
je pijesak zasuo put. Nije zasuo i tragove kotaa. ini mi se da si namjerno skrenuo
u ovaj kanjon. Nisam. Mislio sam da put ide ovuda. I tu je mazga stala. Za to s
i n apastovao djevojku? Nisam joj mislio zlo turobno odvrati mladi. Mi smo zajedn
o po bjegli. Kad je mazga stala, a Ruth vidjela da moramo ovdje provesti no, pred
omisl ila se. Kre nula je natrag. Poku ao sam je zaustaviti, ali se ona oduprla,
i to je sve. Wansfell se polako okrene k eni. Koliko je od ovog tono? Sve, osim
tvrdnj e da mi nije mislio zlo Odgovori Ruth kojoj se lice za arilo s rd bom i s
tidom. Osjetila je odbojnost da se ovom ovjeku ispovijeda, ali je takvo uv stvo od
mah ugu ila. Ja sam odbila njegovu... pa nju. Kad sam shvatila gre ku, krenu la
sam kui. Nato se on pomamio. 24 Di i se naredi Wansfell, a kad je Stone u urbano
ustao, on nadove e: Uzmi uturicu i e to hrane, pa kidaj! Mladi nije gubio vrijeme
u obja njavanju, ve se ubrzo na ao na putu prema izlazu iz ka njona. Samo se jedn
om okre nuo i pogledao preko ramena. Vraajui se s naramkom drva, Merrvvale proe kra
j Stonea i zastade gledajui za njim. No taj je momak zbilja fin i prijazan ree Mer
ryvale k ad je pri ao logori tu i zbacio drva sa sebe. Znate li to je rekao? Rek
ao je: Ob raunat u ja s njom!" Adame, da ga m o da nisi ne to odve lako pustio da o
de? Ruth, zar si ti, zbilja, pobjegla s tim momkom? zami ljeno upita Adam. Jesam
. Bila sam glupa. Ali bih svakako oti la i da njega nije bilo odvrati ona nestrp
ljivo. U n jegovu pogledu ne opazi prijekor, ve samo nepokolebljivu vjernost. Rut
hi je bi lo namah jasno da ovog ovjeka ni ta ne mo e smesti. Njemu nije bilo va n
o kakva je ona. Glavno mu je bilo da ju je na ao. Uinilo joj se da se oko nje, na
d njom, pri di e ne to neodreeno a veliko, da se stvara ne to to je zaprepa tava
i uznemiruje . Pijesak se sti ao, pa e nam ovdje biti posve dobro im malko ohladni
ree Merrvvale ko ji je kleao na zemlji i marljivo pripremao vatru. Ruthin pogled
zaustavi se n a zlatastoj sunevoj zraci koja se gubila s ruba stijen e kanjona. O
djedared pomis li kako je njen nestanak jamano otkriven. Djed e joj bit i zabrinut
. Ne to je 25 b olno stisne u grudima na tu pomisao, premda je znala da starac n
ije bio previ e m ilostiv prema njoj. I njega je pustinja zatravila, kao to bija
e zatravila i n jezin e roditelje. Dok je ona tako razmi ljala u kanjon se uvlai
la tama. Daleki, slabi jecaj vjetra, p osve je zamro. Logorska vatra je praskala
. Merrvvale je ilo skakutao gore-dolje, od vrea s hranom do lonia i tava na vatri. M
iomiris jela pods jetio je Ruth na glad koju ni najgora zlovolja nije mogla zato
miti. Kako to da ak i ovjeka umorna od ivot a, glad ipak kinji? Promatrala je Wansfella kako odmota va ebad i njoj prostire l e aj u za titi kamenita zida. Potom
joj donese kotli top le voe i njen koveg iz kola. Adame ree mu ona, osmjehujui mu se
lijepo je od tebe to misli na mene, ali od toga nema nikakve koristi. Od ega to n
ema koristi? Pa, od toga da umivam ovo bijedno lice, da etkam kosu, da jedem... o
d svega.

Ti, dakle, pita kakva je korist ovjeku da vodi brigu o sebi? Evo kakva: sebe sna
i i ini sposobnim da pomogne drugima. Je li to tvoja vjera? Ne,' ve je to put koji
m sam se spasio. Ruth u uti. Kakav je ovjek ovaj Adam Wansfell? Sjetila se prie t
o ju je ula od Genie Lin-wood, i srce joj stade neuobiajeno tui, usprkos njenu ruga
n ju svakoj vjeri i nadi. Prekasno je da joj ovaj ovjek iz p ustinje pomogne. Umo
rn o je segnula rukom i otvorila koveg iz kojeg izvadi to joj t reba, te rasplete
ko su, pa je stade polagano etkati. Mekani dodir kose i svilenka st 26 um etke od
uvij ek su na nju djelovali ugodno i umirujue. Zatim je oprala ruke i umil a lice
. U z rcalu je na la onaj isti lik koji je ljubomorno promatrala, s ljubavlju pa
zila, a svakim danom sve vi e mrzila. Sto Wansfell misli o tom licu? I ne htijui
, to j e zabrine. Bio je to neiskorijenjen poziv. Zagleda se u zrcalo, u svoju g
u stu, talasa-stu tamnozelenkastu kosu, u zami ljene, uzbuene, tu ne ljubiaste oi,
u crve ne, izvuene usne, u zlatastu put lica i vrata, u svoje crte lica koje ni s
ila pus tinje to pr i nije uspjela uni titi; i vi e nego ikad bila je svjesna lj
epote t og lica. Nema smisla nijekati sujetu i svoj ponosi Jasno je sagledala tu
svoju n eshvatlj ivu osobinu, i osjetila kako je prezire i kako joj se ini smije
nom vi e nego prije. U meuvremenu je Adam dohvatio jelo i vodu i to postavi pred
Ruth. Pi tam se da li u zrcalu vidi ono to ja vidim kad gledam u tebe? on upita
.uz osmij eh. A to ti vidi ? Promijenila si se, Ruth. Naravno, sjeam te se, ali
su ti crte lica sad kao u ene, a ne djevojake. Pustinja produbljuje sve to je lij
epo, ali i sve to je ru no. Nema ljep eg i ivopisnijeg cvijea od pustinjskog, nit
i se u pri rodi mogu nai oblici nakazniji od nekih to ih pustinja krije. Pustinja
grabi sve ono to je osobe no na ovjeku, biljci ili ivotinji i to razvija do zapa
njujue mjere . Uzrok je tome u svireposti ivota to se bori za opstanak. Adame, da
li mi to ud vara ? Ruth e zbunjeno. 27 Ne, ve samo obja njavam tvoju ljepotu. Ti
je duguje pus tinji i suncu koje mrzi . Njima takoer duguju svoje ludilo i ljudi
kao to je Ston e. On nije kriv koliko ti misli . Mnogi se ljudi u pustinji spu t
aju na razinu z vijeri, mnogi jo i ni e. Nisu kri vi oni to su se rodili bez duh
a i volje potreb nih za gu enje niskih nagona. Tjera me na razmi ljanje, a to mi
je uvijek drago odvrati Ruth. Ali, moj niski nag on gladi vapi za okrepom. Onda
jedi. Boljeg kuh ara od Merrvvalea nema u pustinji. Sumrak je pao i dnevna je e
ga popustila kad s e Adam ponovo primakao eni. Mora da si umorna poslije one dug
e vo nje. Ne bi li malo pro etala? Da, htjela bih, ali kasnije, po to porazgovar
amo otpovrne ona ur no. Toliko je toga ... Najprije mi reci: sad kad si me na ao
, to e uraditi sa mno m? Zavisi... on polako odgovori. Zavisi... od ega? Od toga t
o je najbolje za tvoj u sreu. Hoe li me izvesti iz pustinje, odvesti me u San Dieg
o? Bilo kamo, samo nek je za tvoju sreu. Oh, mislim da te mogu nagovoriti da me o
dvede to dalje od Izgu bljenog jezer a... to dalje od onog pakla pominih dina...
Ali te ne mogu varati. Ne mogu dozvo liti da se nada da... Ruth, ja sam imao sam
o jednu nadu: da te naem i da ti pomognem on je prekine. Po stoji veza izmeu tebe
i mene za koju ti ne 28 zna . Objasnit u ti je kad ti ispriam sve o tvojoj majci.
Oh, Adame, hoe li mi odm ah ispriati? zamoli ga ona. Strpi se jo malo on zagonetno
odvrati. Najprije dozvo li da ti pomognem da se rije i nevolje. Ovaj susret sa
mnom t e rastu io. No, ne bi trebalo tako biti. Znai, ti si neim vezana, a mrsko t
i je o tom govoriti. Je l i tako?

Da, zaista je tako ona apne. Onda znaj jednom za svagda da te ja volim i da mi j
e najvea elja da ti slu im. Ja s e ne nadam da e se ti udati za mene... Adame, ja
se ni ne mogu udati za tebe ona e slomljeno. Toliko sam shvatio, ali sam te svej
e dno htio pitati on otpovrne ozbil jno. Svejedno, ja te mogu usreiti... Ruth, da
l i ti mogu biti drag? Ve si mi bio drag. I opet e biti. Ja to znam. S rado u bih
se udala za tebe. Ali, pre kasno je! Ti si ve udata? on nadove e, pomalo muklo. J
esa m. Ali, ne samo to. Nije stvar samo u tome to nosim neije prezime. Svakog asa
mogl a bih se osloboditi njega. U ovoj pustinji ivot je nesiguran. Njega se boje
i mr ze ga. On je nepo ten ovjek. Jednog e ga dana ubiti... Ali, kad sam rekla d
a je p rekasno, mislila sam na drugi razlog. Strah me da sam se izmetnul a u bez
nadnu, poluludu bijednicu koja vi e nema vjere ni u sebe ni u Boga. Pustin ja me
upropa stila. A nikad ne bih htjela za sobom povui i uni titi 29ovjeka kojeg je m
oja majk a poznavala, u kojeg je vjerovala i koji joj je mo da bi o i drag. Tvoj
a me majk a zaista voljela, Ruth. Oh, to sam naslutila. Nekako ti se osjeam bli o
m. Pa ipak , to niim ne mijenja surov u zbilju. Ruth, ispriaj mi svoj ivot i pusti
meni da pr osudim o surovoj zbilji. Povjeri mi se. Hou. Mora biti da me smatra s
tra no slabo m ... i plitkom. Ali, nije udo to sam rastro jena. Sresti tebe, koji
si mi poznav ao majku, koji... Ali, voljela bih da i Merrvvale uje ono to u ispria
ti. On je luta o s tobom, preko cijele ove u as ne pustinje, pomagao ti u potraz
i za mnom, pa b ih voljela da iz moji h usta uje sve o meni. Merrvvale, hodi de a
mo dozove Adam n epominu priliku kraj logorske vatre. Sj edi kraj nas, Ruth nam e
li ne to rei. No, to mi je drago ree stari kopa istresajui pepeo iz lule. Ne to sam
mnogo razmi l i l upao glavu. Ruth, smatraj da se povjerava prijatelju. S duboki
m uzdahom, upola j ecajem, Ruth se predade nekom uvstvu van doma aja njena p oima
nja. Poet u od trenut ka kad si me ostavio, dakle od Santa Ysabel. Galeb Hunt, m o
j djed, upravo se u to vrijeme zanimao za prava na upotrebu vode u pustinji. Ima
o je prilino novaca t e ga je htio ulo iti u zakupe u pustinji. Bolovao je od ne
ke plune bolesti, zbog koje mu je najbolje prijao pustinjski zrak. U stvari, u pu
stinji se oporavio i izlijeio... Najprije smo odselili u 30 Yumu. Tamo se udru i
o s ljudima koji su o digrali glavnu ulogu u mom ivotu. S tim se ljudima upustio
u posao prijevoza rob e. Iz San Fran-ciska su morem i rijekom do lazile namirni
ce u Yumu, a odanle su ih kolima prevozili u unutra njost. Djed je u taj posao u
lo io te ke novce. Od I ndijanaca je kupio jedan izvor kraj kojeg je podigao pos
taju. Zovu ga Izgubljeni m jezerom. U davna vremena tamo je bilo j ezero. Sada j
e to jezivo mjesto, na ru bu onih pje anih dina. ovjek koji je djeda nagovorio na
taj posao bio je zgodan, m lad mu karac koji me oarao . Ali ga nisam voljela. On
me salijetao da se udam za njega, a djed mu je pomaga o. Njih dvojica mi zagori e
ivot. Od pustinje sam poela otupljivati. Postala sam udlji va i nesigurna u sebe.
Najzad mi je djed rekao da e potpuno propasti ako ne prist anem na taj brak. Nis
am znala na koju bih stranu . Majka me cijelo vrijeme uila da se ne udajem bez lj
ubavi. To sam i rekla djedu i ovjeku koji je htio da se sa mn om o eni. Ali mi on
i odgovori e da e ljubav ve doi . Moj prosac mi se zakleo da e ekati d ljubav doe, da
od mene nee tra iti da mu bude m pravom enom samo nek se udam za njega . Nisam mu
vjerovala bojala sam ga se. M eutim, najzad su me toliko izmuili da sam na kraju
pristala. Odmah prve noi poslije svadbe moj je mu , potaknut alkoholom, poku ao d
a silom provali u moju spavau so bu. Tada sam shvatila da on na ugovor smatra puk
om besmislicom. V idjev i da ga neu pustiti u sobu, on se razjario i zamalo nije
kuu sru io. Nato sam ja pobjegla djedu. 31

Sutradan mi se pribli io. Bio je trijezan. Sad mi se umiljavao i laskao, i molio

me da mu ne zamjeram za ono to je sino uinio. Rekla sam mu da ga prezirem i da je
svemu kraj. Tjednima se trsio da promijenim o dluku, a kad u svojim nastojanjim
a nije uspio, onda je pokazao svoje pravo lice. Bio je on kockar i raskala eni
p ustolov koji je malo-pomalo u Yumi stekao veliku mo. On je moga djeda pljakao i
op ljakao. Bilo je to prije vi e od tri godine. Djed je zadr ao izvor kod Izgublj
eno g jezera, a jo uvijek se bori da vrati bar ne to od onog to je izgubio u pos
lovi ma prijevoza rob e. Ali mu je svaki trud jalov. S vremenom e mu i izvor otet
i i t ako ga potpuno up ropastiti. Izgubljeno jezero je va na postaja, a voda je
tamo, naravno, najdragocj enija. Sve je to veliko zlo, i bez stra nog, uni ta-v
ajueg, zaluujueg djelovanja pustinje. Zimi je nekako podnosim, ali me ljeti vrelo s
unce, vjetar to jei, pijesak to leti i bes krajno, nemilosrdno bespue pustinje, to
me ok ru uje i okiva, u asna jara i bijes... po nekad gone u krajnje oajanje. St
ala me proganjati zamisao da pobjegnem. Djed me d vaput odveo u Yumu. To je bilo
jo gor e. Kakav je to stra an, krvav grad, vrzino kol o zla, nabijeno jarom i p
ra inom. Oba sam puta morala pobjei; zbog mu karaca koji su me salijetali i muili,
koji su se tukli oko mene... Oh, bez sumnje je i na meni l e ao velik dio krivi
ce. Nepr estance sam tra ila nekoga tko e me osloboditi. Najprije sam tra ila ovje
ka koji b i mi bio drag, ali se kasnije pokazalo da se moram oslonit i na ovjeka
kojem u ja biti draga, toliko 32 draga da sa mnom bje i. Na Izgubljenom jezeru tj
ednima sam patila od jezive amotinj e. Potom bi me spazio kakav kopa, putnik, kock
ar ili pus tolov ... i gorko iskustv o koje bih iz toga stekla nije me nimalo mi
jenjalo. Zd vajala sam nad vlastitom s udbinom ... Prije nekoliko tjedana, tamo
je nai ao ml adi s kojim sam sad bila, Hal Stone. On je trgovac, dobro je zaraivao
. Zagledao se u mene, a meni je to dobro d o lo, moram priznati. Ali nisam imala
mozga, nisam znala rasuivati. Prema meni je u poetku bio ljubazan, nje an, privlaa
n. Zavolio me . Ja sam sebe uvjerila da mi se sv ia i da u ga jednog dana zavoljet
i Nije imao mn ogo muke da me nagovori da bje im s n jim. Napustili smo Izgublje
no jezero jutro s, u sam osvit; tek sam kasnije posumn jala da je Stone skrenuo
s puta. Da se Ka sap nije ukopis-tio i zaustavio u ovom kanjonu, ne biste, mo da
, nikad nai li na nas... Ne vidim izlaza... ne mogu se vrati ti kui... ali; opet
sam vam ne*-kako zahvalna to ste me na li." S Pjefiane stube 33 3. Oba su mu karc
a ostala nijema. Ruth je osjetila kako joj Wansfell tako sna no sti e ruk u da ju
je najzad zabolj ela. Vatra je splasnula, samo se jo ugljevlje arilo. Neka se s
amotna pustinjska buljina zloguko javljala u mranom kanjonu. Ruth osjeTT~neiz mje
rno i neshvatljivo olak anje. No, Ruth najzad Merrvvale prekine muk etrdeset sam
godina ivio u pust inji, pa mis lim da ti ono malo vremena to si ga provela u nj
oj nije bilo naodme t. Mogla si i daleko gore proi dometne Wansfell glasom u koje
m zazvui olak anje. G ore sam i oekivao. Da li si nam sve ispriala? Da, sve to je b
itno. Nisam vam rekla njegovo ime jer mi je toliko mrsko da ga ni izgovoriti ne
elim. Nema potrebe. N ije va no tko je tvoj... tko je taj ovjek. Va no je da treb
a iz pro los ti izvui p ouku. Poput veine ljudi iz pustinje, Merrvvale je mislio n
a zlo fiziko, o pipljivo . U pustinji je veoma rijedak sluaj da se mu karac i ena
duhovno razvijaju. Pusti nja je previ e surova, svirepa, nemilosrdna, previ e po
dlo na prirodnim silama. Sva bia u pustinji, a posebice ljudi, usredotoe svoje sna
ge na odr avanje golog iv ota. Borba za opstanak! No, Ruth, ti si zanemarila svo
ju du u ree Adam. 34 Vidim , dr i mi prodiku! primijeti Ruth gotovo podrugljivo.
Ne, samo elim da ti ukazem na stvari kojih nema u tvojim mislima. Ti misli da si
u asno patila, ali nisi p atila, nisi upoznala sve one patnje koje mue nas ljude
iz pustinje. Meni je srce slomljeno. Nije on zanijee i polo i svoje velike ake n
a njena ramena, te se prign e da joj se

zagleda u oi. Vjerujem da se srce mo e slomiti. U ovoj sam pustinji sreo mnogo lj
u di slomljena srca i upropa tena ivota. Ali ti ne pripada njima, Ruth. Ako ja
s matram da pripadam, zar onda nije tako? ona e uporno. Tako je, ali samo dok ne
sp ozna istinu. Istinu? Ne shvaam te, Adame. Nisam te shvaala ni tamo, u Santa Ysa
bel u. Sad to jo manje mogu. Ti... kao da eli uljep ati moj polo aj. Ne, zbilja
ne. I previ e je jadan. Ali pustinja, ma koliko ti bila mrska, jo uvije k te nij
e iz dala. Prema onome to vidim obdarila te divnim zdravljem i ljepotom. T i nis
i slo mljena, ve izgubljena, a odsad vi e ni to nee biti. Odmae se od nje, pa ustad
e, pra v i crn. Merrvvale je ljubazno dotae kao potaknut el jom da izrazi ne to t
o nije umio iskazati, potom se izgubi u crnoj sjeni zida kanjo na. Nisam slomlje
na, ve i zgubljena, a odsad neu vi e biti.., Za to? Zato to sam te ja na ao glasio
je jedn ostavan odgovor. 3 35r Sigurnost te tvrdnje je zbuni, zaprepasti, uzbudi
, ali je i ne to topline unijela u njenu hladnu zahvalnost. . Lezi i odmori se .
ree Adam, Sutra emo odluiti to nam je raditi. : Udalji se u tamu; uo se njegov mekan
, spor ko rak po pijesku. Ruth se podi e, hvataj ui se za ebad, pa sjedne da skine
cipele i haljinu. Uvukla se meu ebad, pokrila se i umirila. Le aj joj je bio tvrd
, ali je b ila toliko iscrpljena, da je njime bila i presretna. Odmarat e-se i ra
zmi ljati, ali nee spavati. . Dok se trudila da nekako sredi zbrkane misli, spazi
la je kako tmicu kanjona prob ija neko svje-tio. Sjene i zidovi kanjona posrebri
Se se, ali ne od hladnih blist avih zvijezda, jer su i one gubile svoj sjaj pod
djelovanjem nekog jaeg osvjetlje nja. Mjesec se dizao. U kanjonu je iz asa u as biv
alo sve svj etlije. Sto li e Stone sve nabajati njenu mu u Gu-eru. Ta i sam zna da
e ga Guerd i zbiti bude li mu rekao istinu. Lagat e, ve e nekako svu krivicu prebac
iti na nju. N o bilo joj je svejedno kakvim e se smicalicama Stone poslu iti. S t
im ga je izbac ila iz misli s mukom se udei svojoj brzopletosti. Misli je ne to du
e zadr ala na djedu. Sad vi e nije bila na nj onako kivna kao prije. B ila ga j
e gotovo zamrzi la zato to ju je dovukao u pustinju. Ali za nj je to bilo pitanj
e ivota ili smrt i. Inae je uvijek bio ljubazan i nje an. U njoj se javi gri nja
savjesti. Sto e sa d biti s djedom? Guerd Larey i Collishaw e ga uz pomo svojih naj
a mnika jednostavn o otjerati, kao kurjaci ovcu. 38 Ona je predstavljala-snagu k
oja je dr ala na uz di one svirepe ljude. S Larevjem se sudbina gadno poigrala:
to je njega vi e mor ila udnja za Rut-hom, to je ona njega v i e mrzila. Vi e jo
j je puta zaprijetio tla 'Le je odvui na kakvo osamljeno mjesto gd je e je pokorit
i svojoj volji. Bila je sigurna da e njen mu to jednom i poku ati, ali i da e fe p
latiti glavom. Zar to nisu bili dovoljni razlozi da se ne vrati kui? A koliko je
jo drugih razloga os ini tih bilo! Ne, djed mora dalje bez nje. Jadni starac! Pu
stinja e i njega progu tati kao to je progutala i njene roditelje. Ali nju nee nik
ad uni titi! Na Izgub ljeno jezero se nee vratiti. Na ovu odluku zatreperilo joj
cijelo tijelo. Radosni h li izgleda pobjei e od jare, blije teeg sunca, oteti se za
grljaju pustih, p ominih , pje anih dina! Divota -^- i vi 'e te ne mjerkaju Meksik
anci s onim svojim oima t o poput trna bodu, ni ne motre utljivi, kao sjena tihi
Indijanci, nisi okru ena sur ovim ljudima to se po udi i djelima ne razlikuju od'
pustinje! Koje li dra i i ljepot e ivjeti usred bujna zelenila, pokraj Svje e mo
rske obale, njenih umara ka i vinograda ! Ruth je i trajrio tejela novac to joj g
a roditelji dado e kad su je ostavili. Sto je du e izbivala u pustinji, to je sv
e manje tro ila. Znala je da e joj taj novac jednog d ana zatrebati. Sad je taj d
an do ao; Sjetila se kako je Stoneu povjerila da ima no vaca. Je li ga to zagoli
calo? Vi e je puta poku a o doznati koliko novca ima i gdje g a krije. Uvjeriv i
se da ga nije izgubila, R uth nastavi sanjariti o putovanju, pro mjeni, radu, n
ovom ivotu.

3? Najedared, njena razmi ljanja prekide um neijih koraka na pijesku. Ruth je bil
a z atv orila oi i na tren zaboravila i no, i kanjon, i ljude s kojima se nalazila
. Pu n i sjajan mjesec visio je iznad samog izlaza iz kanjona i srebrnim svjetlo
m p l avio pustinju. U daljini Ruth spazi svoje lijepe> himbene, mistine pje ane s
tube t o se penju do zvijezdana neba. Srce joj klone. Sanjala je. Nju svejedno s
te e be skra jna pustinja. Hoe li se ikad uspeti i izii iz nje? Ponovno um koraka.
Podigla je glavu. Na mjeseini se kretala crna, visoka spodoba. Wans-fell! Pro ao
je kraj nje nekoliko koraka niz kanjon, s rukama na leima. Sto je stasit! Okrenu
o se i p o ao natrag, ovaj put uz kanjon, pro ao nekoliko koraka, pa s e opet ok
renuo. Pr olazio je na jedva desetak jarda od Ruth te ga je ona posve ja sno gle
dala na mj eseini. Pratila mu je hod. Njegova gola glava doaravala joj lik orla sp
remna za sk ok. Dr ao se pravo, korak mu bio lagan, premda je odavao dojam ovjeka
kojeg ne to priti e. to li njega mui, te ne mo le ati i spavati? Ruth je to znala
, pa nije mo gla obuzdati isto enske osjeaje. Najed ared se osjeti za tienom. Dosad
a jo nije zna la to znai bez straha lei naveer, u svom do u usred pustinje. Ali noas
duh njen ne o psjedaju tmurne sjene. Sad joj nitko, pa a k ni Guerd Larey, ne mo
e nanijeti zlo dokle god onaj div koraa u njenoj blizini. P o svojim dalekose ni
m posljedicama, veliina te spoznaje bila je neizmjerljiva. U Ruthinu duhu jasnije
nego ikada vra ti se slika Genie Linvroo. Sjetila se onoga t o je Ge38 nie rekla
o ovom ovjeku. O n je nalik Tanqu-intchu, indijanskom bogu planina. S lic a mu s
unce sja..,." U as u kada je sa kerkom umirala od gladi, Genieina majka molil a se
da netko naie i nae ih. Jednog su dana pustinjski pljaka i oteli i odnijeli Geni e
. Adam ih je na ao i pobio do zadnjeg. Sto je bio stra an... ! Genieina majka ree
da su joj molitve bile usli ene. Umirui, ostavila je Genie njemu. Ruthi se srce
nadimalo. Ono to j e taj ovjek iz pustinje uinio za jedno dijete ne mo e se niti p
otcijeniti niti oma lova iti. Genie je neodreeno nabacila ne to to je ula od I ndi
janaca. Da li su ga oni nazivali Orlom samo zbog oblika glave i sivog blijesk a
u oima? Bijeli ljudi nazvali su ga Lutalicom. Kako je to sve udnovato: da se ovaj
neobini ovjek prije vi e od etiri godine zaljubio u nju i pobjegao od nje dr ei da j
e ubio roenog brata.. . ! I sad ju je na ao. Kakvo zn aenje ima sve to? Do ega e to
dovesti? Osjeala je da mora od njega pobjei prije no to otkrije da je jo povr nija
no to sama pr iznaje . Ali, Adam je poznavao njezinu majku i bez sumnje mu je b
ila draga kao to je sv ima bila. Ruth se sjeti kako joj je djevoja tvo bilo zago
rano oevom ljubomorom pre ma majci. Te ko joj je otii od Wansfella, a ne doznati sv
e o majci i njezinom tr aginom kraju u Dolini smrti. No, koliko god je udjela da
sve to dozna, toliko se t oga i bojala. To bi mogla postati karika u lancu koji
je vezuje za Wansfella. Zar taj lanac ne postoji? Prije etiri godine gotovo se za
ljubila u njega. Sada to eli... oh, 39 to je mui nesno ljiva udnja da voli i da b
ude voljena! Da nekoga l jubi! To je strahot a koju je pustinja u njoj probudila
. Ona to ne mo e mijenjat i ... Sad je ve ena Bit e kao pomam-na poplava ili gorue
pustinjsko sunce... Ali ne Geniein Orao! Njega ne smije voljeti, jer on lebdi u
visinama. Dokle god je Wan sfell hodao gore-dolje, Ruth je bila budna, prepustiv
i se na milo st i nemilost svakovrsnim mislima i; uvstvima. Najzad ga je vidjela
kako lije e na svoj le aj izmeu nje i izlaza iz kanjona. Te ka, nedokuiva, posvem
a nja ti ina spusti se u ka njon. Mjesec zae za rub zida kanjona i crne sjene ist
jera e srebrnasto svjetlo. P ustinjska no obtnota Ruth i njene za titnike koji su
je toliko tra ili i konano je na l i. Sklopila je umorne kapke i prepustila se d
rijeme u koji joj polako otup i misli, i ona na kraju zaspa. Iz sna je probudi n
eiji glas. Bila je svje a, ru ia sta zora. Sunca jo nije bilo. Zid pr ed njom nije
bio cigleni zid njene sobe, ve zid od stijene. Od te se spoznaje trg la.,

Adame, ka em ti, ta je mazga stajala u mjestu cijelu vra ju no govorio je Merrvva

Toliko tvrdoglavu ivinu jo nisam vidio. Merrvvale, ti poznaje magarce ali ne ma
z-ge odvrati Adam. Ono to Kasap izvodi nij e uobiajeno, ali nije .ni ni ta novo.
Kasap? Zar ti zna tog starog sivog, du-gouhog avla? ; * Dakako. Tjerao sam ga jo
prije osam godina na Mohave. Ve je tada bio poznat po tv rdoglavosti. Gonii s koj
i ma sam radio nisu bili u stanju da ga tjeraju. Pucali su u njega. 40 No, kolik
o vidim, od toga ga nije zaboljela glava. Pa, na njemu se vidi djelovanje pustin
je , kao i na nama. Pitam se kako je dospi o ovamo preko pje anih dina. Bit e smij
eha kad se probudi i prepozna me. ^ uj, Adame, valjda me nee uvjeravati da e te ta
maz ga prepoznati poslije osam godina ? ;.,. U to budi siguran. Merrvvale, jedin
i ja mogu natjerati Kasapa da prohoda. Kladim se u to hoe da e namah prohodati i g
lavu , mi polo iti na rame. Hhl S tobom se ne kladim. Ali, da ti polo i glavu na
rame , morao bi jo podosta izr asti. Jedva ekam da vidim kako e ti s njim izai na
kraj. ....... , ekaj, vidjet e . Hajdemo da napabirimo drva. Nema ih ba mnogo, ako
me oi n e varaju. jih dvojica poo e svaki na svoju stranu. Nisu opazili da se Ruth
probud ila. Ona ust ane, obue se i nae vode u jednoj od uturica to ih je Stone ost
avio u k olima. Kasap n ije ni trepnuo za sve to vrijeme. Bezonice ree Ruth, mjerk
ajui mazgu . Ba sam i ja znati eljna da vidim kako e te W pokrenuti. Ruth iskorist
i priliku da se pro eta tu i tamo po kanjonu i njegovim skrivenim mje stima koje
dan ranij e nije zapazila. U nje je nekakva nervoza stala remetiti mir to ga je
osjeala kad se probudila. Odluku je ve ranije donijela, ali se sada u mis lima st
ala kolebat i, premda nije ni slutila to bi drugo mogla uiniti. 41 le. Natrag na
Izgubljeno j ezero ne idem", objavila je glasno, kao da sebe hrabri. Vratila se
u logor i na la Merryvalea koji je lomio drva iz mr avog naramka to ga je sakupi
o. 'Brojutro Ruth pozdravi je starac s osmijehom. Izgleda mi kao rosa. Dobro jut
ro. Ne osjeam da sam ba tako svje a, unato svim va im komplimentima. Pa i ja ne to
znam. Ljudi jesu onakvi kakvi izgledaju. To je izvan njihove moi. Et o, na primj
er, Adam... N o, eno ga gdje ide; bit e bolje da ekam drugu priliku. I neka to bud
e dobra prilik a, Merrjrvale, jer hou sve o njemu da znam ivo e Ruth. Adam sti e s
naramkom granic a i suhih kaktusa koji spusti na tlo. Divno je jutro, Ruth ree. S
unce crvenilom k upa pje ane dine. Zar ti nije drago o si iva, mlada, zgodna, to
ima itav svijet pr ed sobom? Buenas dias, sefior*. Voljela bih rei da mi nije drag
o ali sve se bojim da nije ba tako. Ruth, ti se ne misli vratiti kui? on e bljesnu
v i svojim sivim oi ma. Kako si pogodio? Palo mi je na pamet on jednostavno objas
ni. Kada? Upravo sa d. Adame, ti se s tim ne sla e ? Ne, ne sla em se. Neka, naj
prije emo do-rukovati, a poslije u se prihvatiti posla. * Dobro jutro, gospodine" (
panjolski). 42 Misl i da e urazumiti Kasapa i mene? Dvije mazge, ali s jednom mi
sli! Nasmijao se. Prv i put mu je ula smijeh. Bio je to mekan zvuk, to je prijatn
o odzva njao. Potom, d ok je pomagao Merrvvaleu, ona ga promatrala pa ljivo, kri
tikim pogled om. Ukoliko ga se dobro sjeala, na njemu nije bilo nikakve promjene,
osim malo vi e sijedih vlasi na sljepooica-ma. Bio je toliko visok da se na prvi
pogled nije mo glo ocij eniti koliko su mu zapravo iroka plea. Ali nije izgledao
ni te ak ni trom. P

ri svakom kretu su mu mi ii iskakali i poigravali, ali bi splasnuli im bi mirovao.

P o izgledu nije bio ni mlad, ni sredovjean, ni star. U njegovu je dr anju bilo
neke gipkosti, ake su mu bile krupne ali lijepo uobliene, znak plemenita roda. No
, Ruth je ponajvi e bila oarana oblikom njegove glave i njegovim profilom. Crte
m u bijahu o tre, kao odsjeene, okrutne, gotovo svirepe, ali opet jedinstveno lij
ep e, nalik i zgledu ptice grabljivice. Odjea mu bila kao u pustinjskog kopaa zlat
a o drpana ko ulja pje ane boje kroz ije su se poderotine caklili mrki mi ii, pohab
ane i musave hlae i izno ene, te ke, grube izme kopaa opasa mu bio od crne ko e, iro
k, s jajan i istanjen dugom upotrebom. Prouavajui tako Adama, Ruth je najedared os
jetil a nekakvo ve poznato joj uvstvo. Bil a je to neosporno neka toplina izazvana
zanim anjem, i suuti; ali je iza toga le alo ne to dublje, nejasnije, to se gubi
lo u za kucima osjeanja. To je isto, u stanovitoj mjeri, i Stone u njoj probudio e
ga se sa d sjeala s gaenjem. Negda su i drugi mu karci u njoj potakli takvo uvstvo 4
3r ali sa mo na tren. Ono se nikad nije odr alo. Sad joj se ponovo javilo, jae ne
go ika d r anije, i nekako drukije slatko i uzbudljivo, dok ga ona nije smi ljeno
zagu ila, : . Ponovno zaokupljena svojim problemom, Ruth se pokrene i poe dalje:
Ono uvstvo, ma kakvo mu ime bilo, nije joj bilo: mrsko. Ali je pomislila da e se
protiv njeg a bo riti, .da e mu se oduprijeti, kad se o Adamu radi, to je neobino,
jer bi ga i nae, u odnosu na druge mu karce, pothranjivala i jaala. Bila'bi nezah
vamica kad ne bi bila duboko dirnuta po tovanjem to joj ga ovaj ovjek ukazuje. *
No, Ruth, hod i na banket dozove je Merryvale. S onim to ima u svojoj ko ari, bi
t e to doruak z a bogove.' 'Za vrijeme jela samo je Metrvvale govorio. Bio je to
razgovorljiv st arac, okretn a i hitra duha koliko i tijela. Njegova privr enost
Adamu bila je v i e nego oigledna. Ruth se jo jae uvjerila da je ve smatra svojim;
i Adamovim stari m drugarom. Poeo jo j se dopadati, osjeala je da u njega mo e im
ati povjerenja. Lj udi moji, ini mi se da jutros niste bili naroito gladni dobaci
starac lukavo. Sto se mene tie, ja sam bila gladna nasmije i se Ruth. ; Bez rijei
Adam ustane i najpr ije poe da smota Ruthinu ebad koju ubaci u kola. Kasap mrdne u
ima. Adam dobaci ma zgi pogled koji je mnogo obeavao. Potom se posveti spre manj
u ostalih stvari. No, Ruth danas e biti ljep e putovanje nego juer ree Merrvvale. 4
4 To mi je drago. Mrz im pijesak. I ja sam ga mrzio, isprva, kad sam poeo ovaj sk
itniki ivot s Adamom. A li sam se n a njega navikao, i sasvim se udomio na njemu.
Navikao se? uzvrpolji se Ruth. Kako se ovjek mo e navii na ne to to nikad nije is
to se stalno mijenja? P a, sve zavisi od toga kako osjea blago e Merrvvale. Da si
zavoljela pustinju, ti b i to shvatila. ' Da zavolim ovaj pakao od pijeska, kame
na i amotinje?! strese se Ruth. Mlada eno, mo e do ivjeti ak i to da zavoli ono to
ti donosi najvee patnje o dv arac razborito kimajui glavom, S lea im prie Adam. Mer
rvvale, jesi li gotov? Got ov sam. Jedva ekam da vidim kako e probuditi Kasapa. I
ja dometne Ruth ustajui. To je za as posla gotovo otpovrne Adam. Uh, Adame alostio
se Merryvale. Sto bih te v olio vidjeti na nekom poslu ko ji traje malo du e! S
ad, s ovom mazgom, to nee vid jeti, Merrvvale, ali e ti se mo da ubrzo pru iti ta
kvo zadovoljstvo ree Adam ozbi ljno, pa pogleda Ruth: Jesi li spremna da poraz go
varamo o tvojim eljama? Sasvim spremna odvrati Ruth neprirodno nehajuim tonom, Ad
am je odvede i posjedne na kam enu plou. Hajde, govori, u emu je stvar?

Hou da odem iz ove pustinje najavi Ruth s e njom u glasu koja poremeti mir to ga b
i ja e navukla preko lica. A kamo? Na obalu. Ili kamo bilo, samo nek je daleko
o d pijeska, jare i ovog b eskrajnog, otvorenog prostranstva. Sto e raditi? Nai u n
ek i posao. Mo e li raditi ne to od ega bi se mogla sama izdr avati? Ne znam. Jed
no je sigurno, djedu nisam znala voditi kuanstvo. Ali ne to moram raditi. Za poeta
k i mam ne to novaca. Zna se, nee mi trajati dovijeka. Ruth, taj tvoj plan ne vri
jedi ozbiljno e Adam. Ja sam odluila ona uporno odvrati. Ti to ne mo e sprijeiti. D
a, m ogu. No, dozvoli mi da ti doka em. Ne spadam meu one kojima se mo e dokazati
. Nik ad nisam bila drukija. Zar e ostaviti djeda? Ne ini li ti se da je to isuvi e
neobin o? Jest, dakako da jest ona potvrdi s nestrpljenjem i aljenjem. Ali ja dr
ukije ne mogu. Pru a ti se prilika da ovaj dan postane prekretnica u tvom ivotu.
Treba d a se vrati djedu, svojim obavezama, da iz sebe izagna mr nju prema pusti
nji, da t rpi i slu a i tako od sebe stvori pravu enu. Pobjegne li sama, ovakva
djetinja sta, la komislena i lijepa kakva jesi, upropastit e se zauvijek. 46 Gosp
odine Wan sfellu, da li ti meni pred-la e da se vratim mu u? ona ga ironino upita
. Ne, ako je on zaista onakav kakvim si ga ti opisala, pravo je da mu se nikad n
e vrati . Ali se radi o tvom djedu, o onome to njemu duguje , o onome to duguje
sebi... Ja sebi dugujem osloboenje iz ovog pustinjskog pakla. Ruth, i meni je jed
nom bio pa kao on blago odvrati. Ali sad nije. Nadjaav i pustinj u, nadjaao sam se
be. Ja sam ena usprotivi se ona s gorinom u grlu. Sve vi e ju je ljutilo to su nj
egov po gle d, glas i briga njegova prema njoj ve poeli na nju djelovati. Nee , val
jda, zanijek ati da e se nai u opasnosti ako ipak ode ? Opasnosti? Od ega? Od te koa
, od nevolje, od propasti! Da li nijeem sve te opasnosti? ona plane. Ne, ne nijeem
. Ali, ostane m li, isto mi se pi e, a onako bar e mi se pru iti prilika za spas.
Ovdje sam vi e nego sigur na u svoju propast, prije ili kasnije... ili u smrt!
Uznemiren, Ada m ustane i stane ispred nje koraati onako, kako je inio sino na mjes
ei ni. Da, njega je pritiskao nekakav teret. Budem li ti dozvolio da ode , tad mo
ram i ja poi s t obom on e, zastajui pred njom. Naravno prihvati Ruth ivo. Kako bih
se inae sama izv ukla iz ovog pakla? Ja oekuj em i nadam se da e me odvesti i neka
ko postaviti na v lastite noge. A zatim? 47 to... pa... mojoj sudbini. Ne. Kako
bih onda odr ao obeanje . to sam ga dao tvojoj majci? on mrko otpovrne Mojoj ...
majci? izmuca Ruth. Ja... nisam znala da si ti... Odmah e doznati. Zasa d znaj da
te ja neu napustiti, ,pa ti oti la ili ostala. Na ovo u Ruthi zadrhta uv stvo koj
e zagu i njeno sve jae protivljenje. Tebi treba netko, isto onako kao to je bio p
otreban Genie Linwood nastav i Adam, To mi je sasvim jasno emerno e Ruth. Svladala
je uvstvo, pa nadometne: Ond a, u redu. Ti e poi sa mnom. Ne mogu te otjer ati. Me
ni je... meni je to drago, prem da nisam zavrijedila tvoju odanost. Ruth, nije u
pitanju moja odanost nestrpljivo otpovrne Adam. Ja bih za tebe ovo uinio pa i da
nikad ranije nisam za tebe uo. Zar oekuje da ti to vjerujem? ona upita, pr ezirui
sebe zbog sumnje koja joj se i p

rotiv volje nametala. Pa, pravo ima , to ne bih smio oekivati. Tvoj mu , pa ljudi
iz pustinje koje si upoz nala, te onaj mladi Stone, prema ovom to si priala, ukol
iko je to tono ... Zar misli da la em? o tro ga prekine Ruth. Ruth, pogledaj me
p ravo u oi. Neka ... nema ... razloga da bjesni . Reci mi, jes i li uvijek govor
il a istinu? Nisam. Mislim da sam lagala Stoneu... i ostalima iz nje provali ali
sa m tebi re kla istinu. Ja ti vjerujem, i to je dobro. Ali da se vratimo na on
o gl avno... Smatram da ni je dostojno jedne ene niti se mo e opravdati da napus
ti sv oga djeda. Opravdano, ili ne, ja tako moram ona otpovrne. Njegov je dom i
tvoj d om, zar ne? Jest. Pa, ao mi je ii protiv tvoje volje, ali te moram odvesti
natrag odluno e Adam. Njoj krv ikne u obraze, Nee ! frknula je vatreno. Osim ako p
ribjegn e sili kao to je Stone uinio. A u tom s u znaci da sam iz zla upala u gor
e. inilo se da nije odmah shvatio aoku njenih -rijei. Kad }u je razumio, bilo je k
ao d a g a je neim udarila. Oprosti mi, Adame ona e, smirujui se. Ono posljednje ni
sam ozbil jno misl ila. Podmukla sam, vidim. Strah me da nisam ak ni dovoljno ena
da bih mo gla cijen iti tvoju... dobrotu, i ono to ti smatra svojom du no u... A
li kad sam kazala da se ne e lim vratiti kui, to sam ozbiljno mislila. Ja u te, zb
ilja, odves ti. Ne! divlje je kriknula, dotjerana do oajanja spoznajom svoje slab
osti. Ruth, hou da ti pri tedim bol. Bar dok se ne nae kod kue i dok se ne oporavi
od ovog udog izleta. 48 49 *- Da mi pri tedi bol? Ne postupa tako. to hoe time rei
? Hoe li mi zasad, bar za ne ko vrijeme vjerovati na rije da raspola em dokazima z
bog kojih bi ti promijenila odluku? Ne, neu ti vjerovati. Nemai povjerenja u mene
? Ne mogu ga imati. Ne vjeru jem... Nema toga na svijetu zbog ega bih promijenila
o dluku. Dakle, odbija da se vrati kui? Svakako. Stra no si me razoarala. Nadao s
am se da e biti potpunija ena. U najmanju r uku ena iz koje plemenitost i iskreno
st nisu izvjetrile. Nije me b riga emu si se nadao i to si na ao ona odvrati gorin
om, uspaljena, smiui p ed s onih oiju uzburkanih sa aljenjem i sivom vatrom u koje
nije smjela gledati. Ne valjam . Ukoliko ipak valjam, to nee dugo trajati. Odvedi
me do prvog naselja, pa me ost avi. Ne! Ti e kui! on zagrmi na nju. Okrenuo joj j
e lea i stao ne to preturati ispo d bluz , Ruth zauje skladni zveket zlatnog novca
. Potom se on okrene udnovato blij ed, i n e to joj turne u ake. Otvori i pogleda
j ree joj muklo. Bio je to zlatni o valni medaljon, ovei i te ak, ve izlizan. Drhta
vim prstima Ruth ga poku a otvoriti . S obraza joj nestalo krvi. Medaljon se naj
edared otvori i osta l e ati na njez inu dlanu, a iz njega su u nju gledala dva
lika s jedne minijature. Majka.,. i j al Ruth e zadihano. Adam ni ta ne ree. Ruth
je zurila u dllan, s kojeg je u nju gl edalo krasno lice nje ne majke. Pokraj ma
jke bila je njezina slika kad je bila g ordo, udljivo dijete. S lika je poticala
iz Ph'ila-delphije. Ruth je bilo etrnaest godina. Oh, to je to bi lo davno! Pogle
d joj se vrati ljubljenom licu majke koj u je zauvijek izgubila. Oi joj se zamagl
e toliko da vi e ni ta nije vidjela. Najz ad, na otvoreni medaljon pado e vrele
suze.

Adame, od koga si ovo dobio? apnula je. Tvoja mi ga majka dala. Kada? Sad je svi
banj... u lipnju e biti osam godina. ' Kako je do lo do toga i.. da ti ga dala?
u pita Ruth bri ui suze i nastojei da ob uzda uzbuenje. U tome je povijest tvoje ma
jk e. Ah! ... Ispriaj mi je sad. On se spusti kraj nje, tako da su mu oi gledale r
avn o u njezine. Prije mnogo i mnogo godina, neki stari kopa zlata, moj prijatelj
, zv ao se D ismukes, ispriao mi je kako u Dolini smrti ive mu karac i ena pod udn
im ok olnostima. B ili su to nje ni ljudi kako on. ree, nenavikli na surov ivot u
pusti nji, pa ih je ta mo ekala sigurna smrt. Sma-tra.o sam svojom du no u da pom
ognem l judima koje je pustin ja bilo ovako ili onako okovala. I tako pooh u Doli
nu smrti . Na ao sam taj par. ivjeli su u sasvim nepodobnoj kolibi, ispod jedne
padine od tro nih stijena koja je predstavljala najveu opasnost u 51 L toj dolini
propasti . ena je bila vrlo lijepa i nje na ... to je bila tvoja majka, M agdal
ene Virey. A mu karac joj je bio mu ." Moj otac apne Ruth koja je eljno upijala
u se svaku Adamovu rije. Odmah sam vidio da tamo nisam po eljan, ali sam odluio da
ostanem, s namjerom da p oku am pomoi tvojoj majci. Virevj.a nisam mogao shvatit
i. Mislim da je bio upola lud. No, bilo kako bilo, on je nju odveo tako daleko o
d svijeta, u golet, pusti nju i amotinju kakve nigdje drugdje na svijetu nema. Ta
ko je stra sno bio zaljublj en u nju da je njegova ljubav graniila s mr njom. Do
toga je do lo zbog ljubomore, zb og u asne ljubomore. Tvoja majka nije nikad vol
jela Virevj a i meni je priz nala da mu je bila nevjerna. Pristala je da doe u Do
linu smrti i da tu podnese s ve oskudice i muke kojima su njegovom voljom bili i
zlo eni. Ima la je sna an duh. Ali je bila vrlo pametna ena. te se rugala i sebi
, i ljudima. Tamo sam nai ao na najgori i najsvirepiji zadatak to mi ga je ikad
pustinja zada la. Nisam mogao nagovoriti tvoju majku da napusti Dolinu smrti. On
a se zaklela d a e t amo kosti ostaviti, kao to je Virey i elio. Nema ene koja e j
edno ljeto iva izdr ati vr ele dane i ponone u arene vjetrove u toj dolini. Poboj
ao sam se da je njena sudbina zapeaena, ali sam se ipak borio svom snagom. Bila je
to divna du a, i ja sam takvo zanimanje u njoj pobudio za Dolinu smrti da je s
vremenom ojaala i zdravlje joj s e pobolj alo. Na kraju je zavoljela veliinu i uzv
i e-nost tog je zovitog mjesta. Virey , prema meni ne>52 povjerljiv, samo je mot
rio, i oslu kiva o kako pada, valja se i odzvanja kamenje to najavljuje usov koj
i e se jednom sru iti na kolibu. Ubio bih ga bio da me u tome ni je sprijeila tvoj
a majka. Tvojoj s am majci ispriao sve svoje patnje. Rekao sam joj i sve to sam n
auio o pustin ji. N a kraju joj je to spasilo du u. Potom je do ao lipanj sa svoj
om paklenom jarom. " Kao zaarana, Ruth je zurila, ake je vrsto stisla jednu u drug
u. Spazila je gdje pre ko Adamova lica prelazi neka sjena. inilo joj se da kroz n
ekakvu masku gleda u ne jasne obrise i sjene bola. " ' Do ao je lipanj, sa svoji
m goruim suncem po d anu i u asnim vjetrom po noi. Tad sam se morao boriti protiv
same smrti. Jednog j utra, nakon noi u kojoj sam iz asa u as oeki vao da ti majka um
re, ona uze s grudi o vaj medaljon L dade mi ga, uz jedan sveti amanet koji u ti
na kraju saopiti. Do ao je dan kad vi e nisam mogao podnositi njenu agoniju. Odlui
o sam da u ubiti Vi-, r eyja, ili ga ostaviti tamo, zloj kobi, a tvoju majku odve
sti. I tako sam tog da n a ujutro po ao da potra im svoje magarce. Vraajui se, zauo
sam kako negdje stijen je puc a. Bio je to zlokoban zvuk. Potrao sam. Visoko na
padini stajao je Virey i valjao stijenje nizbrdo. Potrao sam prema kolibi, da izv
uem tvoju majku, a oko me ne su p adale i kotrljale se kamene gromade. Naje-are se,
uz prasak, pokrenuo usov . Tvoja majka izjuri iz kolibe. Ali, bilo je prekasno.
Nisam je mogao spasiti. U posljed

njem trenutku uspeo sam 53 se na visoku stijenu. Uz u asnu grmljavinu i tutanj s

ru i se usov povukav i ,za sobom i Vireyja u smrt. Siva masa kamenja i pra ine,
poput oblaka prekrije tvoju majku, ponese je i pokopa zauvijek." Kako je onaj d
u bok glas naglo; stao, Ruth se tr e kao da dolazi k svijesti i iz nj e provale
sp utana uvstva. Pala je Adamu na grudi, suznih oiju, bolno stegnuta srca . Oh, Bo
e! U as! zajecala je. Oh, majko! Majko... ! Znala sam da e se s njom dogoditi ne
to stra no... Otac je bio okrutan prema njoj. Zbog toga sam ga i zamrzila... Ma
m a , mila moja mama, koja me toliko ljubila, mrtva i pokopana bez groba! Da, Ru
th, grob joj nee nai ree Adam. Dolina smrti! Progonila me od onog asa kad si je najp
rije spomenuo u Santa Ysab elu ... Oh, ti si je mogao izbaviti! Jesam, Ruth, ali
sam o protiv njene volje. A to sam mogao izvesti tek na kraju. I namjeravao sam
. Ada me, mora biti... da si volio moju majku slomljeno apne Ruth. U poetku ne, a
li sam je na kraju doista zavolio muklo potvrdi Adam. Oh, ovo me oslobodilo kame
na to mi je le ao na grudima. Zebnja, strah to me proganjao! Ali je sad to posta
o no k oji e me ubiti. Ne, Ruth. Samo e te promijeniti. Opleme-nit e te. A sad mi r
eci maji n sveti amanet! na-to e Ruth dr uim usnama. 54 Ti, Ruth. Pod zakletvom sam
joj obeao da u te potra iti, nai i spasiti od s udbine sline njenoj. Rekla mi je da e
me ti v oljeti zbog ljubavi koju je ona osjeala prema meni. Da e ti biti kao ona.
Da e imat i sve njene slabosti, ali ne i njenu sna gu. Iste pomamne e nje i stras
t, ali bez elje da im se suprotstavi . Oh, istina je! gorko uzviknu Ruth. To je
bio amanet tvoje majke. Ona je meni predala tebe. Za to mi to nisi rekao u Santa
Vsabelu? upita Ruth. Jer sam mislio da sam ubio brata i da sam odmetnik od zako
na. Zar je to bilo va no? Bila bih sretna da s tobom poem i na kraj svijeta... A
sad je pre kasno, prekasno! Da, za to, ali ne i za drugo. Ruth se odmae od njega
i ustade. P okoravam se majinoj volji, znajui da sam izgubljena vi e nego ikada re
kla j e nesi gurno. Odvedi me kamo god hoe . 4. Merrvvale je vikom dozivao Adama:
Hej! Sve je spremno, mo emo krenuti. Sto je s Kasapom? Siva mazga bila je ispre
gnuta i privezana za kola. Vidjelo se da se za vrijeme n oi malo pomakla, ali im j
oj se Merrjrvale primakao i odvezao je, ona se ukopa u mj estu poput uznemirena
oposuma. Kuka jedna, nikad ovjeku ne gleda u oi primijeti Merrvvale. Pri av i kolim
a, Adam dohvati sa sjedala dugaak crni ko ni bi, od onih to ih gonii zovu jugaama",
te ga udvostrui, pa obie mazgu i stane na otpr ilike deset stopa od nje. M jerkao
je tvrdoglavu be tiju. Prizor je bio izvanred an! Sto li e se dogoditi, ako Kasap
zaista prepozna Adama? Adam je vitlao biem izn ad glave, sve br e i br e, dok ni
je resko zvi dao. Hej, Kasape! Gromki mu glas i spuni kanjon, odjekne i stravino
zagrmi. Uto on poskoi i strahovit om silinom mlat nu biem. Udarac pue kao iz pi tol
ja. Kasap njisnu i poskoi kao tanetom pogoen. Crni bi ga pogodio u prednju lijevu n
ogu iznad samog gle nja. Debela masnica iskoi na t om 56 mjestu kao po kakvoj arol
iji. Kasap ispusti jo jedan glas veoma nalik stenj anju. P otom od epa do Adama
i stvarno nasloni glavu na njega.

Aha, stari lopove s Mohavea. Sjea se ti mene ree Adam vukui ivotinju za sive u i. in
ilo se kao da se na Kasapu svaka crta smek ala. ivotinja se sva tresl a. No, ne
k me avo nosi! vikne Merryvale, e ui sijedu glavu. Ovako ne to jo nisam do i Samo j
e jedno mjesto na mazgi gdje e je zaboljeti objasni Adam. A kladim se da Kasapa n
i je nitko zgodio na to mjesto jo otkad sam ga ja gonio. Sad ga mo emo upregnuti
. Baciv i bi u kola, Adam povede Kasapa na mjesto pokraj druge mazge, pa preko nj
eg a prebaci ham. Zaas su mazge bile upregnute i spremne za polazak. Hajde Ruth d
ozo ve je Adam. Bez rijei ona prie i Adam joj pomo e da se popne na sjedalo kola.
Merr vvale, ti vozi. Ja u poi naprijed, s magarcima ree Adam i okrene s e. No, ovo e
biti divota bo ja zagunao je starac penjui se polako na sjedalo i hvatajui uzde. N
isam nikakav majstor za gonjenje mazgi, ali u nastojati da budem na visini ovakvo
g zad atka. ekaj, Ruth, da postavim kaput ispod tebe. Tvrdo je sjed alo. Tako...
Naprij ed, mazgice moja! Adam je badao ispred njih, gonei magarce. Iz uskog kanjo
na sa z idovima pozlaenim od sunca zao e u prostranstvo pustinje. 57 Rebrasto, sre
brnkasto more pijeska pred njima valjalo se i gubilo u daljini. Rut h je osjeala
kako je ta slika nemilosrdno gu i. Ne to kasnije ona izbaci pustinj u iz misli i
posveti se svojoj tuzi. Najzad je zna la to se to zbilo s majkom. Z auvijek je
razrije ena tajna, i ona se oslobodila neiz vjesnosti i zebnje. Sad j e shvaala s
vu veliinu tragedije, prema ovom to je u Adamov oj prii proitala izmeu red aka. On j
e poku ao stvar ubla iti, njoj pri tedjeti te i bol. Al je ona shvaala i stinu u
svoj njenoj jezivoj golotinji. I zakopala je tu istinu u sebi, duboko, u elji da
je vi e nikad ne iskopa. Pognute glave, lica skrivena velo m, tugovala je za ma
jkom. Gorina gubitka, tu ne uspomene na negda nju majinu ljubav sv e se to u njoj
gomilalo, stvaralo beznadan jad, hladnom joj o tricom paralo izmuene grud i, hlad
ilo krv u njenim ilama i srce joj stezalo. Izdr ala je taj crni as podr an a neza
boravnom uspomenom na majinu ljubav i eljom da ona sama ne postane rtva svo g krv
nog nasljea. Ta je misao prodrla u tmicu njene du e i u nju unijela prvi traa k sv
jetia. Zahvaljujui njoj krenula je natrag, postupno ras tjerujui crne sjene oaj a.
Kad je ponovo bila svjesna vanjskog svijeta, spazila je da je ve pre la dug pu t
pre ko pijeska do ruba prostrane pustinje to se u obliku zdjele urezala na jug u
Kalif ornije. Na beskonanoj, stepenastoj padini tri crne prilike kretale su se i
probijale kroz lelujavi veo jare Wansfell i njegova dva magarca. 58 U daljini s
e na blje tavom crvenilu i bjelilu sjajila zelena toka bila je to oaza I zgublje
no jezero. Le ala je u podno ju pje anih stuba koje Ruth, kako je u svojoj boles
noj ma ti zami ljala, nikad nee prijei i uspeti se u visine slobode. Iza pje anog d
na i e g jezera pru ala se izbrazdana pustinja sa svojim blijedim fatamorganama
i uzvitla nim bijelim oblacima pra ine; jo , dalje, pustinju je prekidao Rio Col
o rado iz kojeg su se dizali ivobojni i goli bre uljci Ari-zone to su se uspinja
li sve vi e, do nejas nih obrisa planinskih lanaca. Ovu sliku bezgranine pusto i
za svodilo je nebo bakarne boje koje je blje talo zasljep ljuju-im svjetlom neizd
r l jivim za ovjeje oko. Podne nije bilo daleko i sunce je ve u punoj mjeri tuklo.
Ruth je kroz rukavice i pamuni kaputi osjeala kako je vruina pee. A to nije bilo ni t
a u poreenju s vruinom usred ljeta: ovakav je dan bio podno ljiv, k ad nije bilo u
zvit lanog pijeska i alkalne pra ine. No, jako dobro napredujemo dobaci Merryval
e, ko ji je tu i tamo poku a vao izvui Ruth iz onog mrtvog muka. Adam e kod onog d
rvea ja mano: zastati, da se magarci odmore. Ruth je promatrala onu crnu priliku ij
a,se vi sina isticala ak i na velikoj udaljen

osti. Ovaj ovjek iz pustinje ponovo je stupio u njen ivot. inilo joj se da bi se m
o gli ostvariti snovi to su ju proganjali u Santa Ysabelu. Priajte mi o njemu on
a najedared ree. O kome? O Adamu? Pa, o tom ovjeku bi se mnogo moglo priati, a ja b
i h rekao da ne znam ni stoti dio od toga. 59 Koliko je star? Pa, kad je prvi pu
t do ao u Picacho imao je osamnaest godina, a to je bil o ravno prije osamnaest
godina. Merrvvale zakima glavom. Zar samo trid eset i est! zapanji se Ruth. Pa o
n je zaista mlad! Dodu e, nisam ga n i smatrala starim... Picacho? Je li to bliz
u Yume? Dakako. Dvadeset ili ne to vi e milja u z rijeku. Vidi li onaj purpurni
brijeg to je ta mo iskoio i osamio se? Onaj mali, crni vrh je Pilot Knob, to bi m
orala znati, ako si bila u Yumi. E, Picacho mu j e s lijeve strane. Tako. Koliko
je daleko? Preko sto milja zranim putom. Picacho znai vr ak! Logor kopaa le ao je
ispod samog brijega. Onih dana kada je Adam do ao mjesto je bilo prava ko nica.
Sad je pusto i zaboravljeno. Tamo je, Adam, navod no, ubio brata? Da, ba tamo, u
Picachu zami ljeno potvrdi starac i uzdama ovla i bne mazge. Za to i kako? Sto
se desilo? Pa, jedno je sigurno, da tu nije bilo ni Kaina ni Abela odvrati Merrv
va le. Poslu aj me, Ruth, ispriat u ti ne to to je li jepo i tu no. Ja sam bio prv
i Adamov p znanik u Picachu. Bio je do ao u jednom un u, niz rijeku, iz Ehrenberg
a. im sam ga pr vi put spazio, znao sam da od nekoga b je i. Bio je utokljunac, z
na se, ali od njega ljep eg i kr nijeg momka nije bilo . Dopao mi se na prvi pog
led. Mislim da sam ja u njemu posadio sjeme to je kasni je urodilo plodom. Dobio
je posao za stan i hranu kod jednog Meksikanca. Kako li se ono zva e... ? Ah, 6
0 da, Ara-Arallanes. Taj Meksikanac imao je pastorku, Ma rgaritu, i to ti je bil
a m ala prevrtlji-vica, vitka kao stabljika meskala, oiju to bi te sa egle. Danju
i nou j e vrebala Adama, a momak, osamljen i eljan dru tv a, ubrzo je s njom pos
tao prisan. Margarita je ludovala za mu karcima. Adam je b io i prefin i prepo t
en za nju. Smatra o je svojom du no u da za titi njezinu ast, pa ak i da je eni. Na
tren je Merrvvale zastao, zurei preko pje ana i kamenita pro stranstva u nejasan,
dalek, purpurni vrh. Pa, jednog dana naie brod koji je do ao s gornjeg toka rije
ke. Na njemu je bilo mno go putnika i medu njima se na ao i Adamov brat. Ljep eg
mladia nisam dotad vidio. Bio je ne to stariji od Adama i ka o mu karac zreliji.
Ali pravi, bezobzirni avo. Odmah s e vidjelo da se sav predao divljem ivotu Zapa
da. I to e biti on ti odmah navali na Margaritu. Mislim da mu nije dugo trebalo d
a je osvoji. Ona je to jedva doekala. Arallanes to ispria Adamu i ovaj ode pa ih u
hvati na obali rijeke. Ja sam bio oevi dac; tih dana ni ta mi nije moglo izmai, a
osim toga Adama sam veoma volio. Pa, braa se i te kako raspali e i zavadi e zbog
one zgodne kaiperke. Ona je pak pucala od sree . Adam je htio i zbaviti Margaritu
iz bratovih'kand i jer je znao da njegov brat ga dno postupa s a enama. Brat nje
gov nikako da shvati otkud i za to se Adam prometnuo u tutora. I tako su iza li
na vidjelo Adamov grijeh i njegova po tena namjera prema Margar iti. Sto se jadn
i Adam posramio! Njegov se brat zaprepastio doznav i da se A dam zaljubio 61 u j
ednu Meksikanku. Od zaprepa tenja pre ao je u svirepu zlobu.,Da je Adama mrzio,
t o sam odmah uoio. I on je tamo na licu mjesta nagnao Margaritu da se odrekne Ad
am a. Te iste veeri oti ao sam u logor i u ao u kockarnicu. I Ada m je bio tamo,
pio je. A nj egov je brat kockao... i gubio je. S njim je bio i n jegov prijatel
j, inae erif, i

oni zatra e od Adama da im posudi novaca. Od mene ih vi e neete dobiti", ree im Ad

am. K asnije sam doznao da je brat prevario i izmuntao Adama za vei dio novca to
im ga j e ostavila majka. Oni se tada posvade i Adam udari brata tako jako da s
e ovaj pr evrnuo preko stola. Jo nikad nisam vidio da ovjek onako problijedi kao
t o je probli jedio Adamov brat. I tada kao po ar kad se razbukta, iz njega prov
al i sva mr nja to j u je oduvijek gajio prema Adamu. Bo e, moram rei da je pru a
o k rasnu sliku! Neu je nik ad zaboraviti... Odjednom se onaj pakao od kockarnice
uti ao kao da je crkva, dok je on zajedljivim tonom izverglao kako je Adam spao
na malu nevaljalicu Meksikan ku. Adam, djeak iz nedjeljne kole, slaba i umilna m
amin a maza mamin sin ... spao j e na razinu jedne prostirae cijelog logora kopaa!
Naru ga se Adamu i doviknu mu nek mu je prokleta sitna, la ljiva du ica, i da b
i ga n jegova mamica morala vidjeti kak av je! Kao u dubokom bolu, Adam mu je sa
mo odvr atio: Bude li na ovom mjestu jo jedn om spomenuo majku, ubit u te!" Ali t
aj ludi brat upravo to i uini, i to ra-zuzdanije i pomamnije nego prije. Adam trg
ne revol ver, ali mu ga erif izbije iz ruke. Dva brata 62 se na to uhvate u ko t
ac, u oajn ikoj borbi da dohvate revolver. U tom gu anju oru je opa li... Onaj lij
epi avo pad e preko stola i na njegovoj bijeloj ko ulji izbi i ra iri se velika c
rvena mrlja . inilo se da je smrt tu. erif drekne: Visit e zbog ovoga ... ! Adam p
obje e". Mer rvvale zastade u svojoj prii. Ruth, koja je bez daha, sva napeta slu
ala, duboko uzdahne. Starac podi e mrku ruku i pokaza u daljinu. Vidi li onaj i
zrezuckani, s mei lanac? To ti je Chocolate Mountains. Negdje izmeu Y ume i tih br
da, Adam zapad e u pustinju. Jurio je miljama. Poludjeo je od ei. Neki kopa imenom
Dismukes, na a o ga je i spasio. U jednom danu Adam je izgubio sedamdese t funt
i! Stvarno! Pust inja... no, ti ve zna kako pustinja sve iscijedi. Dismukes j e b
io silan ovjek. Vi dio je kakva je nevolja s Adamom, rekao -mu to znai pustinj a,
kako ona od ljudi naini ili bogove, ili zvijeri, dao mu jednog magarca i hrane i
uputio ga kojim e p utevima ii... Pogledaj dalje niz onaj masiv, na pola puta. Je
li vidi onu zelenu toku? Da, vidim potvrdi Ruth spaziv i ne to blijedo na onoj op
ako mrkoj, crvenoj poz adini. Tamo je bio prvi Adamov logor. Krivnjom magarca, v
rea mu se zapali. Ma garac pobje e, a Adamu sve namirnice izgorje e. Bio je osuen
na polaganu smrt. Na trag n ije mogao. Produ io je put. Na zapadnom kraju masiva
postoji oaza gdje In dijanci i ve u neka godi nja doba. Adam sti e do oaze, ali
Indijancima ni traga ni glasa. Bori o se za goli ivot. Sve ga vi e muila i glad
i e. Zeeva i ptica bilo malo i najzad ih ne stalo. r Hranio se gu terima i zmijama
. Oslabio je toliko da je jedva puzao. Jednog dana, p oku avajui da ubije zvearku,
pade i zmija ga ujede . Uto naiu Indijanci i spase ga. Du go je ostao s njima i
uio se zakonima ivota u pustinji. Tako je poelo Adamovo lutanje. Stekao je iskustv
o, pustinja ga je promi jenila, nap ravila od njega ono to je sad... stvorila je
Orla. Kasnije je dobio jo jedan nadim ak: Wansfell Lutalica. Znao je na kojim m
jestima pustinja skriva zlato, ali ga n ije htio. Dr ao se udaljenih prostransta
va, rijetko je posjeivao logore kopaa i nase lja na rubu pustinje. Zlim ljudima, k
ojih ima mnogo u pustinj i, natjera strah u kosti. Bio je uvijek na strani slabi
h, izgubljenih kojih takoe r ima mnogo u pusti nji, a njegova osvetnika ruka bila
je stra na. Mnoge je posla o u smrt, a kako sam uo sve su to bili zlikovci poput
onih to ote e Genie Linwood od majke. I tako je najz ad do ao do Santa Ysabela."
Oh, kakav ivot! I sve to u zalud apne Ruth. Pa, i ja sam tako mislio, ali sad n
e mislim vi e. Ni sam Adam n ije svjestan injeni ce da njegov ivot u ovoj pustari
prelazi sve ono to se ljudsk im jezikom mo e ispriati . Ja sam ti samo nabacio n
ekoliko isjeaka. Sastavi ih i d obit e neku sliku. Silan j e on ovjek, to se bez po
muke vidi. Rekao ti je za to j e pobjegao od tebe, iz San ta Vsabela. Ali ti ni
je rekao kakve je muke mjesecima ovdje trpio, kako se b orio da te se odrekne i
kako se potom borio sa samim sob om da se preda zakonu.

Tamo, u onoj oazi je on prije osamnaest godina gotovo umro od gladi. I tamo 64 j
e poveo borbu koju iv ovjek jo nije vodio... Kad je do ao u Picacho, da sebe rtv
u je, ja sam bio tamo. Ja sam mu rekao za stra nu pogre ku, kako je pogre no mis
li o da je ub io brata. Otada sam stalno s njim. I tada sam doznao kakvo je djet
inj stvo Adam i mao, i kako je volio tog brata koji ga je jo u djetinjstvu pljaka
o i koji ga je li i o svega... Zaboga, to je najpodlije u cijeloj stvari, i zbog
tog a mi je uvijek k rivo to nije ubio brata! Merrvvale! Kako mo ete!? To je ga
dna i svirepa misao! uzvikne Ruth zaprepa tena s tarevim iznenadnim arom. To nije
va n o, Adam je bio fin, plemenit djeak, majin miljenik. Brata je volio ludo . Jo
nisam vidio takvu ljubav prema bratu. A zauzvrat, brat ga je mrzio. Sto god je
imao, ili elio, na kraju bi dobio brat. Sve mu je otimao... igrake, slatki e , od
ijela, djevojke, novac... i najzad ast. Majka im umre. Adam je pola svoga m alog
naslje dstva dao da bi spasio brata. Uvijek u nekoj nadi, odveo ga na Zapad. Doek
ao je d a onaj baza po kockarnicama. Izmeu njih je do lo do razlaza u Ehrenbergu
, a posl ije i do one svae u Picachu... I eto ti sad Adam klanca svojim putem i d
alje, nak on osamnaest godina paklenih muka. Poslije ovih rijei, Merrvvale zapade
u dugu ut nju. Ruth je u se upijala neobina i n ova ljudska shvaanja o stavu prem
a ivotu. Ta ko stigo e do palo verdes, blijedozelenih stabala sjajnih debala, gr
ana i granica s nekoliko utih cvjetova. Wansfell je sjedio u hladovini. 5 PjeSane
stube 65 Odmorite se malo ovdje ree on kad je Merrvvale dognao kola, i ustade da
pomogne R uth da sie. Kako si izdr ala vo nju? upitao je Ruth. Sasvim dobro, samo
sam ne to umorna. Prohodaj malo, pa sjedni ovdje. Namjestit u ti togod, da ti bu
de udobnij e. Najgor i dio dana jo nije pro ao, pa je bolje da ga provedemo ovdj
e. Meni je ovo slabije poznato. Koliko jo ima do Izgubljenog jezera? Bit e jo des
etak milja. Za tri sata smo tamo. Zbacila je sa sebe kaputi i e ir i stala se eta
ti izmeu drv ea. Pokraj palo verdes bilo je i lijepih, prijeteih trnovitih stabala,
ili dimnih stabala, kako ih kopai naziv ahu, jer su ih iz daljine podsjeali na ob
le oblaie plav a dima to se sa tla di e. Naoko lo je bila pjeskovita uvala, suha k
ao barut, s k oje se jara dizala poput lelu-ja va prozirna zastora. Nigdje iva b
ia, ak ni mrava, ili ose, ili kukca. Ipak, sa drvea i okolo njega dopiralo je nekak
vo slaba no zu janje. Ruth se brzo vrati svojim pratiocima. Magarci su brstili s
uhi, krti korov ; mazge su nepomino stajale. Merrvvale je le ao na pjesku. Adam p
ozvao Ruth neka se smjest i na vree i ebad to ih razastre da bi joj bilo udobnije.
Sa zadovoljstvo m je legla. Lice i ake bile su joj vla ne: disanje joj bilo ote
ano nekim pritis kom na grudima; glava ju je boljela. Slatko li je bilo malo pr
i-lei i zaklopiti oi ! Na otupjeli nj en duh, pade tmica i ona zaspa. 66 Probudiv
i se iza sna, Ruth uoi da je nestalo glavobolje i pritiska, premda joj je bilo is
to toliko neugodno vrue koliko .ranije. Veliko blije- tavo sunce nagnulo se dalek
o na zapad. Adam do vikne Merrvvaleu neka dovede magarce da ih natovari. Ruth ree
pri av i joj znam k ako se osjea . Te ko je. Mrsko mi je bilo natjerati te n rat
ak. elio sam te odves ti daleko, daleko. Volim te, kao to te svatko mo e voljeti
, ali ipak mislim da u toj mojoj ljubavi ima neeg vi eg. Ja u nai sreu u tome da ti
olak a m teret, u tome da odr im rije koju sam dao tvojoj majci. Mene je stid odv
rati ona gledajui u tlo . Ja... eljela bih da ti mogu ponoviti on o to sam ti rek
la u Santa Ysabelu. Uini la bih tako da je na tvom mjestu ma tko dru gi. Ali to u,
kad u meni ne mo e gled ati slobodnu enu. Ponovo se Merrvvale na ao na vozakom s
jedalu i zagnao kola prek o usijane pustinje. Ovaj put im je laki vjetri pirkao u
lea. Dizao je tanke oblaie p ra ine. Adam, koji je

i ao naprijed, nije im ovaj put mnogo izmakao, jer je staza bila manje zatrpana
pi jeskom i strmija. Daleko naprijed ljeskala se iroka, blijedoplava traka vode
i iz a nje su se uzdizala crna brda. U ogromnom prostranstvu ove pustinje, u lan
cu br e uljaka i bregova to ih je Ruth tu i tamo nazirala kroz razrez na svom v
e lu, bilo je uzvi ene ljepote. Sto se to s njom zbilo, te je uoavala sve oko seb
e, a nije zap a ala grozotu pustinje? Zamislila se nad ovom injenicom. U to je um
ij e ao prste onaj Adam Wansfell. On se poeo pojavljivati u njenim mislima. Sati
proo e, te pred zalazak sunca vjetar prestade puhati i nositi pra inu, a vruina p
opu sti. Ruth skide veo. Sad se lijepo vidjelo zeleno drvee, pored niskih, ciglas
t ih potleu ica Indijanaca i Meksikanaca, na ne to vi e od milje daleko. Zbile s
u se isp od guste, tamne mrlje zelenila oko izvora to ga je dr ao Galeb Hunt, Ru
thin djed. U tom se zelenilu krila kua u kojoj je Ruth ivjela. Ubrzo se ispod zel
enil a ukazala i etvrtasta, bijelo okreena postaja. Pogled na sve to podsjeti Ruth
na o no to je eka. Osjetila je olak anje na pomisao da se vraa djedu. Njega e rado
st zag u iti kad je spazi. Zaboravit e njeno nevaljalstvo. Potom je zgodi pomisao
na Sto nea i na mu a, Guerda Lareyja. udno, ali pri tom je p ro me osjeaj radozna
losti, z adovoljstva i uzbuenja. Za posljednja se dvadeset i etiri sata neizmjerno
udaljila od tih ljudi, nova su zbivanja bacila u zasjenak sjeanj e na njih. Prij
e same po staje Adam zaustavi magarce i prieka Merrvvalea. Potom zajedno pou da lj
e prema Ru thinoj uputi. irok prostor ispred postaje koji se nije mogao nazvati
ulicom, bio je posve pust. Sunce na zalazu bojilo je taj prostor i dugu, nisku,
bijelu zgra du nekom blijedocrve-nom nijansom. Ruth se radovala to nikoga nije s
re la, to, p rema tome, nitko nije vidio da se vratila kui. A sigurno nitko nije
vidio ni kad je krenula sa Stoneom, obzirom da su po li na put jo prije dana. On
o to je izdal eka liilo na oazu bija e zapravo samo gusta iva ograda od palo verd
es, kaktusa, i grmlja to je opkoljavalo prostor pod 68 zelenom sitom. Sve je to
bilo ne to pov i e postaje prijevoznika. Iz izvora je voda k roz jednu cijev tek
la u kameno kor ito. Ono je moja kua ree Ruth, pokazujui na ciglenu zgradu zemljine
boje to se diza la iz nad izvora, a nazirala se kroz drvee. to emo s kolima i maz
gama? upita Adam odla ui njene stvari na tlo. Ne znam. Najbolje je da pripazite m
alo na njih, dok ne vidim to emo dalje. Poi sa mnom. Adam poe s njom, a Merrvvale p
ovede maz-ge ka k oritu u koje su edni magarci ve zabi li gubice. Na av i se iza
vratnica na zeleno j ogradi, Ruth uspori korak. Nozdrve joj zagu i topao i vla a
n zadah bare ispod izvora. Meu palo verdes zujale su pele; kunii su jurcali p o gus
toj, zelenoj siti. Ruth spazi mrko, apatino lice djedovog sluge Indijanca. N igdj
e nikakva zvuka osi m mrmora vode. Ciglena kua bila je duga i niska, uzdu cijel o
g proelja imala je tr ijem. Tu smo... Adame bez daha e Ruth. Pogledaj emu si me vra
tio... i to zauvijek. O tre Adamove oi gledale su naokolo, zadr avajui se na bari
sa zelenom mahovinom i sit om. Potom mu pogled preleti preko ivice k stravino sil
noj slici pustinje. M islim da ti ne vidi dobro otpovrnuo je s osmijehom. Ovo je
oaza. Pogled s nje m ene ne bi nikad zamorio. Gospode! nestrpljivo usklikne Rut
h. Ne vidim nigdje dje da nadometne idui trijem om. Bit e u postaji, osim ako nije
oti ao u Yumu, da mene tra i... Sjedi, Adame. O vaj 69 trijem nije nainjen za ta
ko visoke ljude. Moja j e soba na ovom kraju. Ruth poe dalje i otvori siva, tro n
a vrata. Oh, jadna ja uz dahnula je. Zar je pro lo samo trideset est sati otkad
je oti la? inilo se dugo. Vidjelo se da nit ko nije u ao u njezinu sobicu za ovo
vrijeme. Krevet je bio on akav kakvog je na br zinu ostavila, s plahtom i pokriv
aem upola na podu. Ta je so ba imala jedini prozo r na kui. Ruth prijee pogledom po
obojenim zidovima, indijan skoj ebadi, oskudnom na mje taju i zavjesi iza koje j
e bila ni a u kojoj je dr al a svoju mr avu garderobu i na t

ren ju pritisne nekakva olovna tegoba. Nato spazi pismo to ga je ostavila djedu.
Nije ga na ao. Uze ga, pa izae. Adame, pismo koje sam ostavila nije nitko otvori
o. Djed e biti u krajnjoj brizi. Nee znati to je bilo sa mnom. Idem da ga potra i
m . Poi u i ja s tobom. Ali nisu, tako rei, ni krenuli, kadli Ruth spazi starca gdj
e ulazi kroz ivu ogradu . Stani, Adame, eno ga ide. Pribli iv i se trijemu, djed
p odi e glavu. Lice mu je bilo izmueno i bri no, ali se najed ared ozarilo iznen
aenj em i rado u. Starac po uri k unuci. Bio je krhak, sijed, zgureni h lea. Ruth!
vikn uo je drhtavim glasom. Gdje si, pobogu, bila? Zdravo djede ona e, ljubei ga u
obra z. Zar ne zna gdje sam bila? Ne znam. Juer za rukom Marta mi ree da te u sobi
nema. Onda sam se zabrinuo. Sino 70 sam se upla io da nisi pobjegla u Yumu, kao
to si se esto grozila. Gdje si bila, i t ko je ovaj stranac? Adam ustane, ali zad
r i po gnutu glavu jer je strop bio prenizak za njegovu visinu. Djede, ovo je mo
j stari prijatelj, Adam Wansfell... Adame ovo j e moj djed, Galeb Hunt. Mu karci
se poz dravi e i stisnu e jedan drugom ruku. Wansf ell... ? Wansf ell zamislio
se stara c. No, gospodine, vas jo nisam vid io. Za vjeita vremena bih upamtio tak
va ovjeka. Ali sam vam ime ve uo. Ne sumnjam. U pustinji je veoma poznato. Pro ao s
am je uzd u i poprijeko odvrati Ad am. Djede, to ti je Hal Stone rekao? prekine
ih Ruth, e ljna da to prije sve objasni. Ruth, ja Stonea nisam ni vidio odgovori
iznenaeni H unt. Netko ga je upra vo maloprije vidio, pro ao je epajui pokraj pos
taje. Ja sam juer pobjegla sa Stoneom urno ubaci Ruth. Za milost bo ju! Ti si pob
jegla... sa Stoneom?! zaprepasti se djed. Pa tvoj mu e ga ustrijeliti! Nee, kad mu
budem objas nila. Za sve sam ja kriva, djede. Do li smo na de set milja od brda
, kad je siva mazga, stala. Nismo mogli dalje. Stone ree da se moramo ulogoriti.
Kasnije, kad sam odbila njegove ... prijedloge, postao je op ak. Nai ao je Adam,
sa Merryvale om 71 i spasio me. Sino je otjerao Stonea. Ostali smo gdje smo bili
, prenoili, i j utros krenuli natrag. Gospodine, veoma vam zahvaljujem ree Hunt ul
judno i toplo i pru i Adam u nervoznu ruku. Mo da e ovo mojoj unuci poslu iti kao
lekcija. Djede , nikad vi e neu bje ati turobno apne Ruth. Zbilja? Znai da se moj
oj curici ne to desilo ree Hunt i nje no obuhvati u nuku jednom rukom. To to ka e
raduje me, ali me i zabrinjava. Otkud sada takva promj ena na tebi? Ruth se te
ko mijenja, ba k ao i Kasap. Ah, da, kako ste ga pokrenuli? Kasap i ja smo stari
poznanici ree Ada m. Ja sam ga ve gonio, prije osa m godina, u Mohaveu. Djede, uj
prekide ih Ruth, a glas joj je drhtao. Adam me, promijenio, i to bez p o muke...
Poznavao je mamu. Bio je s njom i s tatom, za posljednjih dana njiho va ivota..
. u Dolini smrti!. .. On, stra nu priu mi je ispriao ... ali je i ti mora uti. Sta.
.. ! ta, ta to? Rut h! izmuca zaprepa teno starac. Wansfell, zar ste vi poznav a
li moju ki Magdalene, Ruthinu majku? Jesam, gospoine Hunt. Znao sam je... i bio sa
m s njom sve do njen e tragine smrti u Dolini smrti turobno odgovori Adam. Zar je
to mogue? Nakon tolik o godina! Zaboga, najzad doznajemo ... Da l i vam je Magda
lene dala kakvu poruku za nas? Medaljon; Adame. Poka i mu ga ivo e Ruth. 72 Mrka,
krupna Adamova aka sk liznu u njedra ali uto stade kao ukoena.

Tko je onaj ovjek? apne Adam toliko prigu enim i napetim glasom da se Ruth zaprep
a te no zagleda u njega. U njegovim orlovskim oima, uperenim na stazu, zasja nek
a kav el ini odsjaj. Ruth t>rzo pogleda u istom pravci* i spazi ovjeka koji je pril
az io. Ona se prezri vo nasmije. To je moj mu ree i ustade, osjeajui kako je najeda
red pecka krv u ilama. ula je Adama kako je ne to prigu eno muklo, nesuvislo uzvi
knu o; iz ugla oka spazila g a kako ustaje i hitro ulazi u kuu kroz otvorena vrat
a. N jegovo pona anje i glas pob udi e u njoj neko udno uvstvo. I djed joj poe u kuu
. Ve j e mnogo puta Ruth ekala Guerda La-reyja da joj prie, uz pomije ana uvstva, al
i je o vom prilikom prvi put bila stalo ena i sigurna. U nje vi e nije bilo stra
ha. Pro mat rala ga kako prilazi bio je to divan mu karac, kr an i visok, na nje
mu opasa, izme, go loglav i bez kaputa, zraci zalazeeg sunca blje tali su mu na gus
toj plav oj kosi i l ijepom, raskala nom licu. Ruth! uzvikne i prie samoj ivici t
rijema na kojem je ona stajala, te se nagne da joj se zagleda u lice svojim veli
kim, udni m, zelenim oima. U njima je bilo rad osti, olak anja, sumnje i srd be.
Vratila si se on e nato i ispru i ruku koju ona tobo e ne opazi. Kako vidi ona mu
odvrati. Gdje si, do vraga, bila? 73 . To se tebe ne tie ona hladno otpo-vrne. S
a mnom ne govori takvim tonom. Niti u t ebe pitati to mi je raditi, niti e mi ti z
apovijedati. Ali je mene bilo strah. t a mogu kad te ipak volim on e tvrdo. Ukoli
ko je istina, tim gore po tebe. Ali ti mene nisi nikad istinski voli o. Molim te
, daj da se na ovo vi e ne vraamo. Nasmr t mi dosauje s tim svojim lj ubavnim izja
vama, a ja vrlo dobro znam kakav ivot vo di . Ti nikako ne vjeruje da si mogla p
romijeniti moj ivot? upita on gorko. Ne v jerujem. Ti si rob svojih sebinibT elja
ona prezrivo odvrati. I u ljubavi, i u po slu, u svemu. ak i kad si se enio sa m
nom bio si u prvom redu kockar i prevara nt . Ruth, kunem ti se da u... da u okren
uti list ako mi ti i stvarno postane enom st a de se on zaklinjati gotovo pomamn
im arom. Posao s prijevozom vratit u Huntu. Na pustit emo ovu od boga ukletu pusti
nju. Nemogue, Guerd odgovori ona pitajui se za t o ne mo e osjeati suut prema njemu
On sigurno tvrdo vjeruje u svoje dobre namjere. Ako si to do ao da mi ka e , ond
a... Do vraga, to je samo od sebe izbilo iz men e kad sam te vido plane i est ok
o mahne rukom. Odjednom se smrai u licu, a rijei m u postado e trpke. Onaj momak S
tone na sva usta pria kako je kidnuo s tobom. Hou d a ujem to ti ka e na to prije n
ego ga... 74 Guerd, nemoj ga ubiti prekine ga ojaen a Ruth. Nemoj ga ni dotai. Dov
oljno je ka nje n. Ja sam svemu kriva. Prema tome, tono je? Jeste. Pobjegla sam s
njim. Ja sam ga potakla, prihvatila njegovu ljubav , dala mu do znanja da... Oh
, za mene nema opravdanja, Guerd. Posljednje vrijeme n isam mogla vi e izdr ati
ovdje. Jednostavno sam morala ii. Prokleta bila! razb jesni se on, i same mu usne
pobij elise. Ti bi oti la s kim b ilo, ak i s Meksika ncem, radije nego sa mnom.
.. No, reci, to se desilo? Stone se vratio smrskana li ca. Rekao je da ga je Kas
ap udario. Ali je to la . To je djelo neije ake. ije i za to je to uinio? Ruth osje
ti u kakvoj se opasnosti nalazi momak kojeg je ona nago vorila da zajedn o bje e
. Guerd, nismo stigli ni do indijanskog naselja ona e pla hovito. Kasap je stao i
n ije htio dalje. Druge nije bilo, nego ulogoriti se. St one se za elio ljub av
i sa mnom. Ja sam ga odbila, mada je na to imao apsolutno pravo, pa ak i da oekuje
vi e... Stid me, ali moram priznati. Nato je postao grub pa

smo se stali rvati. U tom naio e dva mu karca i okona e spor izmeu nas. I jedan od
njih je udario Stonea? Da, tako je. Ali... Tko je taj? Adam Wansfell, jedan moj
stari prijatelj, poznajemo se ve godinama iz Santa Vsa bela. 75 Wansfell! To mi j
e ime poznato. uo sam za nekog Wansfella. Je li to krupan ovjek, otprilike kao ja
? Jo vi i od tebe, ali ne toliko krupan odvrati Ruth. To mora da je neka pustinj
s ka skitnica zami ljeno e Larey. Luta naokolo i i zvodi kojekakve burgije. Ti si
g a upoznala u Santa Ysabelu... ? N e, te ko da je to isti Wansfell o kojem sam
uo. Doveo me natrag kui. Raspitaj se sam tko je i to je. To mi nije va no. Nisi l
i r ekla da je taj mladi Stone s pravom od tebe oekivao lju bav, pa i vi e? Guerd
, pr avedno je prema njemu da to priznam ree Ruth osjeajui kak o joj lice gori. Tek
sam danas shvatila koliko sam bila luda i lakomislena. Dozvolila si Stoneu da t
e pol jubi? on e mrano. Svrnula je pogled s njegovih ljubomornih jarosnih oiju. Od
sveg s rca je eljela da mu pogleda u oi i da sla e, ali nije bila u stanju. A men
i nisi nikad dozvolila! zastru e njegov glas. Ni na tu jetku i ljutu optu bu Rut
h nije znala to bi odgovorila. Ali, kad se on okr enuo, na la je snage da ga doz
ove. Ni je se osvrnuo, ve je hitrim korakom po ao stazom i izi ao kroz vrata u iv
ici. Dje d izae iz kue. Oronulo mu lice bija e zgreno, ruke mu podrhtavahu. Ruth, o
n e onog j adnog momka ili ubiti ili ga izbievati gotovo do smrti. I mene je strah
, djede od vrati Ruth prepla eno. Ne bi li po ao za njim i do veo ga natrag. Ide
m, ali od t oga nema koristi. Odjednom se Ruth sjeti Adama, pa zaboravi zebnju i
gri nju sav jesti zbog Stonea, naglo zaokupljena neizmjernom e njom i jadom z bo
g Adamova dr anja. Adame, jesi li uo sve ovo? Za to si oti ao unutra? Jednom se m
ora sresti s njim. Ne primiv i odgovor, Ruth urno ue u sobu, ali otprve ne opazi
Adama. Zar je iza ao na stra nja vrata? Uto zauje dug, potresan uzdah. Adam je le
ao na djedin u kauu, lice je zakopao u jastuke koje je stiskao svojim golemim ak
ama. iroka ram ena tresla su mu se kao u gru. Stegnuta srca, Ruth priskoi kauu. ta
je... ta je Ada me! ona e i nesigurnom rukom dotae mu rame. to se desilo ... ta je
tebi? Pa to je bio moj mu . Mora biti da si uo ... Nije mrtva ... nikad nee umrij
eti prekine je A dam, glasom kao da se gu i. ta?! krikne Ruth. Moja ljubav. Prem
a meni? Ah, Adame , meni je milo to nee umrijeti. Milo mi je! elim da me voli . N
e, Ruth, ne prema tebi. Prema njemu. Digao je lice toliko izmueno bolom da je Rut
h pala pred njim n a koljena. 77 Ne, ne valjda prema njemu! Prema Guer-du Lareyj
u?! ona izbezumljen o izmuca. Jest, Ruth. Oh, zaboga ... ! Nemoj mi rei... nemoj
mi rei ono ega se boji m... to predosjeam ... Adame, meni je sueno da tebe volim. I
moja te majka voljela ... i ja sada. S rce mi se cijepa. Oh, nemoj mi rei da je o
n ta hulja od brata ko ji ti je upropast io ivot. Ne bih to mogla podnijeti, Ada
me. Ne bih mogla podnij eti da budem njegov a ... njegova ... Ruth, istina je od
vrati Adam slomljeno. On je moj brat. Moje pravo ime nije Wan s-fell. Ja sam Ada
m Larey.

78 5. Oko podneva je Izgubljeno jezero drijemalo na junskoj pripeci. Beskrajno p

ust inj sko nebo, nalik bakrenom poklopcu, naklopilo se i pritislo, krijui obzorj
e pu stin je u tamnoj sumaglici. Koprene jare dizahu se s pijeska poput prozirna
dima . Jed an Indijanac stajao je nepomino u sjeni zida od cigle. Vjetar je ibao
oblaci ma pije ska preko otvorenog prostora ispred postaje. Pustinja je nijemo m
irovala , kao da joj nije do ivota i kretanja. Merryvale se probudi. Bio se smje
stio u n apu tenoj indijanskoj kolibi, bolje rei, o binom skloni tu od kolja, otvo
renom s d viju strana i zaklonjeno drveem palo verdes. Starcu je koliba odgovaral
a; nalazil a se na samom kraju naselja. Adam je jo prve veeri uzeo magarce i oti
ao u kamene labirinte gudura iznad Izgubljenog jezera. Rut h ga je preklinjala d
a ode, da s e ne bi sreo s njezinim mu em, iz razloga koji su Mer-rvvaleu bili s
asvim jasni. Jednom se Adam vratio nou, i sastao s njim, i Ruth , i te veeri treba
lo je da ope t doe na sastanak s njima. Razmi ljajui, Merryvale je uredno slagao ebad po pruu to mu je slu ilo umjesto strunjae Tih je dana bio stalno zami ljen, za
nesen kobnim te koama njemu dragih prijatelja, A dama i Ruth. Starac je etrdeset g
odina pre ivi o 79 u pustinji. Volio ju je koliko i Adama, ali nije ivio u oblac
ima. Niega su ljudi iz pustinje zanimali i bili mu sasvim jasni, u svom sirovom,
stihijskom, fizikom biu ti ljudi to su se ravnali prema zakonima ovog vrelog, sam
otnog, divljeg i pu st og predjela. Sjedio je tako i razmi ljao, kadli najednom
zauje tropot kola. Sj etio se da danas do laze po tanske koije, jedna iz Yume za s
jever, a druga u prav cu juga. Izgubljeno je zero bija e va na postaja, jer je n
a sto milja pustinje, od kojih je sjevernih pedes et milja bilo ispod morske raz
ine, jedino ono raspol agalo dovoljnom koliinom vode . Iza av i, Merrvvale naie na
Indijanca Jima, uroenik a s kojim je poku avao sve i sva samo da sklopi prijatel
jstvo. Taj Indijanac iz plemena Coalmiia bio je nekada vlasni k izvora to je kop
aima zlata dugo bio pozna t pod imenom Indijansko vrelo. Jirn i n jegovi bili su
bogati prije nego to su p rodali izvor kojem su hodoastili svi putni ci pustinje.
No, ti Indijanci su raste pli svoje bogatstvo i sad su osiroma eni ivje li od d
anas do sutra, ogoreni na vl asnike postaje, a osoDito na Hunta. Koliko je kola d
o lo? Merrvva'e upita Indija nca. Ovaj podi e osam prstiju, potom poka e na pje a
nu pusto . Uh. Koija dolazi. D aleko, na sivo izmrljanoj puini kretao se nekakav c
rn predmet natkriljen oblakom pra ine. Vrue danas, Jime. 80 Nije otpovrne Indijan
ac. Merrvvale odskakuta do pos taje pred kojom su vozai zaust avili kola. Na prol
azu pokraj jedne kue od cigala, zaustavi se i obrati Meksikank i to je sjedila u
hladovini i bila zaokupljena ne kakvom ivobojnom odjeom. Na pijesk u pokraj enini
h nogu igralo se polugolo dijete vrane kose i puti nalik crnoj slon ovai. Buenas
tardes, senora* pozdravi Merrvva le enu. Mogu li malo ui? i on poka e na otvo ena
vrata. Si, senor ona e, otkrivajui bijele zube. Starac ue. Na krevetu pod prozorom
le ao je mladi ispijena lica, upa lih oiju, zarasle brade. No, Stone, kako se dan
as osjea ? upita Merrvvale. avolski je gadno ovdje le ati odvrati iscrpljeni Stone
vrtei glavom s jedne na drug u str anu. Je li te jo boli? Ne, gotovo me uope ne b
oli. Samo me mui ova paklenska vruina . Znoje mi se ruke i lice. A muhe se lijepe
za mene.

Mome, dobro se ti oporavlja dobaci veselo Merrvvale da bi ga ohrabrio. Ka d sam p

rvi put svratio, oni kapci su ti bili upljuvani od muha. Ja sam ti ih obri sao,
a ti nisi ni osjetio. Da, bit e da je tako bilo otpovrne Stone. Ruth je bila jutr
o s ovdje. I ona mi je to rekla. Aha! Ruth je bila tu? To je lijepo od nje. * pa
nj olski dobio vee, gospoo". 6 Pje ane stube 81 Oh, ona je vrlo ljubazna. Smatra se
be krivom to je Larey pucao na mene. Ali mi njena ljubaznost ne treba. A ne bih
rek ao da je ona kriva, Stone. Rekli su mi da si ti naokolo koje t a priao o njoj
. Si gurno je da te Larey zbog toga htio ubiti, a ne zato to si pob jegao s njom
. Mal o je trebalo da te ucmeka. Srea tvoja to je onaj doktor bio ovdje na prolaz
u, inae bi ti nahranio le inare. Ja nikom ni ta ne dugujem, Merrvvale mrgodno doek
a mlad i. Tako li je to? otegne Merryvale tonom koji je postao pone to hladan. St
o e radi ti k ad opet stane na svoje noge? Sto sam radio prije no to me Larey olo
vom zgod io? otfrkne Stone. Pa, prodavao si konje, pomalo kartao, podosta zagled
ao a i u d no, i jurcao z a jednom mladom enom odvrati Merrvvale svojim lijenim,
razvuenim t onom, Tako je, i to u opet raditi. Samo nemoj ono posljednje, Stone Me
r-ryvale e p one to o tro. Da si pametan, oti ao bi odavde. Ali ako nee , onda me
poslu aj i p usti Ruth na miru. Mo da te ona i navlaila, ko ketirala s tobom, mo
da je ak prema tebi bila i slatka i nje na, onako kako en e odvajkada rade i uvij
ek e raditi. M eutim, ona nije htjela pristati na ono to si ti htio, a kad se vrat
ila ovdje preu zela je svu krivicu na sebe. Opravdala te p red svima, pa i pred
Guerdom. I, kol iko god nemilosrdan bio, Guerd te ne bi dira o da ti nisi lajao.
Ruth se divno i skazala nabacujui se bla82 tom na sebe da bi tebe spasila. Ti bi
je morao cijenit i i pustiti je na miru. Bah! Ti si stara luda, Merryvale osovi
se Stone. ene uope ne poznaje , a kamoli Rut h Larey. Ona je kao ova pustinja. ud
ljiva je kao vjeta r. U jednom e asu da mi prede , a u iduem da mi oi iskopa. Sigurn
o je kao dan da e me opet htjeti. Ne bih rekao, mladiu moj otpovrns Merrvvale uost
alom, uvjeri se sam . Ako se oglu i o savjet ovjeka koji poznaje pustinju i koji
ti dobro misli, a ti izvoli, luduj dalje. Napustiv i mladia, Merryvale je sa zado
voljstvom zakljuio da e se Stoneova ljubav prema Ruthi pretvoriti u mr nju. U Ston
eu se krije neprijat e lj na kojega treba pripaziti. U ovoj suncem spr enoj pust
o i ljudske stras ti neobuzdano vladaju. Svaki djeli prirode djeluje nadasve pora
zno na njih, izaz ivl je mr nju, zavist, pohlepu, ljubomoru, po udu sve odreda c
rne i opake osobine ne sputane i razuzdane. Uvidio je Merryvale, da se i ovaj pu
t, kao mnogo puta rani j e, za svoga ivljenja u pustinji, na ao usred zapleta za
gonetne drame koja e se izroditi u stravino krvoprolie prije no to njeni sudionici
nau neki iz laz. Kod sam e postaje bilo je vrlo ivo. Uz buku i dizanje pra ine lj
udi su rasprezali zn oje m oblivene mazge, kojih je bilo po tri na svaka kola i
u postaju unosili dove ze ne sanduke, bale i bave. Na irokim vratima postaje staj
ao je Galeb Hunt, nadzira o istovar robe i svaku stvar bilje io u jednu knjigu.
83 6 Merrvvale se zadr a u sjeni trijema to se protezao du cijelog proelja postaje
. U ivio s e u svoju novu ulogu ulogu besposlenog starca koji se prestao baviti
poslovima, kojemu je jo je dino do odmora stalo. Meutim je i te kako pomno motrio
to se u posta ji zbiva, za pa ao je da u nju sti u sve vee koliine robe to je bil
o veoma znaajno slu azgovore vozaa i pratilaca robe, pratio Hunta i Dabba, njegova
pomonika lukava lic a, i po mogunosti, posebno se trudio da dr i na oku Guerda La
revja.

Jedan voza, sav umazan, stao je blizu Mer-rvvalea da malo odahne i obri e znojno
li ce. Vrue je danas, stari. Tebi jeste, a meni tako-tako, pomalo toplo. Mnogo je
robe do lo. I jo vi e e doi odvrati voza sna no kimnuv i glavom. Za nama je ostalo
e dupkom krcato. Zna , sada roba dolazi u Yumu eljeznicom. Ama nemoj! To mi je
novo. Znai, pruga je postavljena sve do Yume? Jest, i produ uje na sjever. Znai, b
ilo je ne to u onome to se ve godinama govorkalo. A kuda e dalje ii? To ne znam po
u zdano odvrati voza. Ali sigurno je da mora proi izmeu Cho colate Mountainsa i pje
an ih dina, jer ne mo e ni preko jednih, ni preko drugih. To se zna. Bila bi sva
ki dan zatrpana. Po svoj prilici e postaviti tranic e oko zapadnog ruba pustinje i
mo da presjei prema sjeveru preko dolin e, ovim putem. 84 uo sam od jednog sa elj
eznice da e Izgubljeno jezero biti na pruzi odvrati voza i p o svojim poslom. To su
bile izvanredne vijesti. eljeznica k sjeveru, preko doline , to znai ogroman sko
k vrijednosti zemlji ta. Merrvvale odmah uoi da bi Huntov pos jed s izvorom vrije
dio cijelo bogatstvo. Guerd Larev ve odavno poku ava od Hunta kupiti njegovo ima
nje ; u posljednje vrijeme, prema Ruthinim rijeima, nudio je v i e i dozlaboga gn
javio H unta da proda. Do la su i po tanska kola sa zapregom d o est konja, zapj
enjenih i zapra enih. Voza je bi o nalik na mlinara. Tu smo, mom ci dreknuo je od
bacujui uzde. Napokon, Izgubljeno jezero l Zdravo Bili ... zdravo Tom. Jurili smo
kao da nas svi avoli pakleni gone, imamo dvanaest putn ika i jed nog vraga u kol
ima... Zdravo Tony, posta-raj mi se za konje. itav se oblak pra in e podi e kad s
e na koiji otvori e vrata na kojima se pojavi visok mu k arac u dug akom kaputu, s
iva, tvrda i mrka. lica, dubokih bora, etvrtaste vilice, k oji je up adao u oi zbo
g jezive brazgotine to mu je prelazila preko prazne lijeve on e duplj e. Merrvval
e obuzda trzaj. Prepoznao je Collis-hawei,, erif a, prijatelja Guerda Lar evja u
Picac-hou, prije mnogo godina. Nije se mnogo promijenio, samo Je pos ijedi o. U
hipu se Merrvvaleova misao vrati onom dogaaju, tui izmeu Guerda i Adama, i on pono
vo vidje Adama kako se u u asu odmie od brata i kako strahotnom sna85go m hita re
volver u lice Collishawa. Taj e tu biljegu, tu nakaznu brazgotinu no sit i do gro
ba. Jedan za drugim, iz kola sio e i ostali, umorni i uprljani putnici; u veini su
utjeli . Bili su sami mu karci, u gruboj odjei, po izgledu njihovu vidje lo se d
a ve poznaju pustinju. U li su u krmu koja je bila tik do postaje. Merryval e se d
oista dobro sjeao uloge koju je Collishaw igrao u Ruthinoj prii. On i Guerd Larey
bijahu povezani zajednikim probicima, a mo da su bili ortaci i kuhani i peen i. Co
llishaw je dr ao jednu od mnogobrojnih kockarnica u Yumi. Merrvvale spa zi gdje
Larey ispru enom rukom doekuje Collishawa, potom ga vodi u krmu. Starac odlui da poe
za njima. U gostionici je bila stiska. Merrvvaleu poe za rukom da se nae bl izu o
ne dvojice. Guerd, nek je sa sreom govorio je Col-lishaw ispotiha, di ui a u. eljez
nica e sig oi kroz Izgubljeno jezero! Ama to ka e ! muklo apne Larey, i on di e a u
, a oznojeno lice mu se ozari. Svakako. Imam obavijesti iz sigurnih izvora odvra
ti Collishaw. Zbog nekih svojih razloga, direktori su razglasili da e prugu polag
ati s istone strane d oline. Meutim, ona e ii ovom stranom. Moramo se doepati Iz gubl
jenog jezera, Sal-ton Springa i Twenty Nine Palmsa... U zdravlje! doeka Larey . M
errvvale se progura iza visokog Teksa anina i ode, ne elei se izvrgnuti opasno st
i d a ga prepoznaju i zateknu u onako sumnjivu polo aju. Meutim, kad se na ao u t
rijemu, namjestio se 86 tako da ga biv i erif mora svakako ugledati. Ona dvoji c
a izao e, oito odlino raspolo eni,

i sreto e Merrvvalea koji je, tobo e, bio zalutao u lokal. Hej, gdje smo se mi s
reli? upitao je Collishaw nabusito, zurei onim svojim jedinim okom u Merrvvalea.
Pa, siguran sam da ne znam odgovori starac. Ti si Teksa anin. I te kako. Ne sti
d im se drage Dr ave Osamljene Zvijezde*. Lica dobro pamtim ree Collishavr,. Kako
t i je ime? Pa, mo da Jones, ali ipak nije jetko e Merrvvale. Veoma zadovoljan s
obo m i time to ga Col-lishaw nije prepoznao, Merryvale po uri van pa se uputi u
skl adi te postaje gdje je Hunt svejednako primao i knji io robu. Hunt, imam ne
ke no vosti za vas ree Merryvale. Ah, Merrvvale! Kako ste? Hvala, evo zaas vam sto
jim na raspolaganju odgovori H unt. Sumrak se ve spu tao, Merrvvale je ekao promat
rajui k ako radnici sla u gomile prispjele robe. Skladi te je bilo veliko, a ve up
ola pun o. Kad je na kraju posao zavr en, ve se spustila no. Vrijeme je za veeru. D
oite k me ni, Merrvvale. Ruth e biti drago da vas vidi. * Dr ava Osamljene Zvijezd
e" ( One Star State"), nadimak Texaaa koji u svojoj zastavi ima samo jednu zvije
zdu. 87 M erryvale nije htio ni ta govoriti dok su i li uzdu proelja postaje gdje
je bilo p rola znika i Indijanaca ije su se mrke prilike naslanjale na preke za v
ezivanje ko nja. Ali, im su se okrenuli za ugao i po li prema ivici, on progovori
. Gospodine Hunt ree mnogo vam robe dolazi. Da, zaista mnogo. Imamo dvaput vi e p
osla nego ra nije. Na ije ime glasi ta roba? radoznalo e Merrvvale. Ponajvi e na m
eni nepoznata imena. To me udi. Sad, kad malo pomislim, stvar mi je a k jako neobin
a. Pa i jest. A mo da bih vam ja mogao ne to u vezi s tim objasniti. Ah, to li s
u va e novost i. Unutar ivice bilo je mrano, pa je Merrvvale morao naprezati oi da
bi vidio staz u. U sparini prijatno je odzvanjao ubor vode. Daleko na sjeveru,
.na crnom naobl aenoni obzorju, sinuse munje. Dva starca stigo e do trijema gdje
se u mraku istic ala vitka, bijela prilika. Tko je to s tobom, djede? uo se Rut-h
in tihi glas. Mer rvvale, curice. Pozvao sam ga na veeru. Oh... cijelog dana sam
vas tra ila, Merrv vale ona e sti ui mu ruku. Nikad se nisa sjeala tako usamljenom.
Prije sam odlazila do postaje,- ali sada ne idem dalje o d dvori ta. Rutly curic
e, reci Marti neka po uri s veerom refie Hunt i sjede. Raskopao je koulju na vratu
i pogladio kosu, t e je s u itkom izlo io lice slabom povjetarcu. Sad mi recite
novosti i obavijest i to ste ih obeali. Pa evo: mislim da ta roba dolazi za grad
itelje pruge ree Merrv vale. Toliko se naglo Hunt nagnuo naprijed, da je Ruth, ko
ja se vraala iz kue, sta la kao ukopana. Va a predvianja u vezi s ovim izvorom opra
vdana su pouzdano nasta vi Merr vvale. eljeznica e proi ovuda. Oh, divno! usklikne
Ruth prilazei stolici na kojoj je Hunt sjedio. Stari djed ispusti te ak uzdah. M
errvvale, otkud to znate ? Collishaw je do ao koijom. uo sam ga kad je to ispriao L
arevju, i rekao mu da j e to doznao, kako sam ree, iz pouzdanih izvora. No, no, j
a sam oduvijek vjerovao d a e tako biti... A to je na to Larev rekao ? Merrvvale
se prigne i apne: Rekao je : Moramo se doepati Izgubljenog jezera, Salton Springa
i Twenty Nine Palmsa". Hun t ispusti nekakvu nerazumljivu kletvu i ponovo se za
vali na stolicu. To su tri n ajbolja izvora u dolini ree Ruthin djed. Sigurno e po
stati va ne eljezni postaje, a mo da e se pretvoriti u gradove. Dolina ima bogato
tlo. Treba jo

samo voda. Ve je sad gledam kako se zeleni i cvate poput obeane zemlje. Hunt, vidi
se da ste prozreli stvari belje nego mnogi drugi. Da niste, ne biste kupili Izgubljeno jezero. 88 89 Tako je. I moje vlasni tvo je jasno, isto, zakonito. Odve
o sam Indijance u Yumu. Ova je voda moja, a kad umrem naslijedit e je Ruth. Jedno
g e dana ona biti bogata . uti djede. Ti si pun ivota i snage ree Ruth. Oh, to mi
je drago... Pa opet, brin me, ako je Guer Larey rekao da e se doepati Izgubljenog
j ezera, i tih drugih mjest a. On ne to kani poduzeti. Ruth, on je to oduvijek e
li o. Postaja je izgraena na mojoj zemlji. On je to od p oetka osporavao, ali Indi
jan ci mogu posvjedoiti. Ovih est akera to ih ja pos jedujem predstavljaju jedinu
vri jednost Izgubljenog jezera. Pa, tu nema to da se ka e, ve da dobro dr ite on
o to imate odluno e Merrvvale. Prijatelju moj, u ovoj pustinji je dosada jedini za
kon b io zakon jaeg odvra ti Hunt. Svakako. A za taj zakon je Wansfell du u dao.
Merrvv ale spazi gdje Ruthi lice zasja, oi joj se u ire i zablistaju u tami. Ona
mol eivo ispru i ruku. Ne razumijem vas, Merrvvale ree Hunt. Nije va no. To sam se
malo r aspalio. ini mi se da ionako previ e brbljam. Ali, to ete, nisam mogao a d
a vam ne ka em novosti, i dobre i lo e. Uto ih slu avka Indijanka pozove na veeru
. Kako M errvvale ustade da poe za domaicom, Ruth mu uhvati ruku, stisne je i apne
: Ne smij ete me pla iti. Sjetite se da sam slu ala Genie Linwood kad je priala k
oliko Adam mo e biti stra an. 90 U li su u malu blagovaonicu. Na svjetlu lampi,
Merrvvale je gledao preko stola u en u koja mu se usadila u srce. Njegovo zanima
nje za Rut h izraslo je na njegovu pri jateljstvu prema Adamu i dugoj potrazi za
njom. Osta rio je, i mnogo je proputova o, ali jo nije vidio ovako ljupku djevo
jku to ovjeku pamet smuti. Uzbuivao ga pogled na njenu ljepotu vitko i gipko, lije
po zaobljeno tijelo, krasno izvijen vrat, o valno lice s izvuenim crvenim, mekani
m i medenim usnama, fine nosnice, iroke, ljub iaste oi i kovrava, zlatna kosa. Ali
nije njega d o u dno du e dirnula samo njezina lj epota. Adam ju je volio, ali n
i to nije bio jedini razlog koji je Merrvvalea pot icao na vite tvo; zapravo udio
se samom seb i, udio se ratobornom poletu koji je jo ivi o u njemu; jer, Ruth ni
je sebe prikaz ala lijepim bojama, a ono to je Merryvale do znao od Indijanaca i
Meksikanaca, i od nekoliko bijelih ena u mjestu, nije u njeg ovim oima moglo nab
olje izmijeniti sliku koju je ona sama o sebi dala. Ali je on ipak stvarao vlast
ito mi ljenje i slutio da pustinja mo e svojstva jedne ene preobraz iti i stvori
ti enu plemenit e du e ili zle i naopake. Nakon veere ponovo poo e na trijem. Hunt
se nekoliko asak a zadr a u razgovoru, potom poe svojim poslom u postaju. Hajdemo
ree Ruth. Mogao b i netko doi. Povela ga iza kue, stazom od zamraene ivice do mjest
a gdje je ispod je dnog drveta s tajala klupa. ujem ga... kad dolazi apne Ruth um
alo bez daha. 91 j Ruth, danas sam svratio k Stoneu ispotiha e Merryvale. Rekao m
i je da si bila ko d njega. Jest, posjetila sam ga i odnijela mu ne to voa. Zao m
i ga bilo. Pekla me savjest g ledajui ga onako blijeda, upalih oiju, s krvavim zav
ojima. Pa, to tebi slu i na ast, ali vi e ne smije ii. Mora ga izbjegavati. Ono je
gadan tip, Ruth, i ne zaslu uje tvoje sa aljenje. Sad imam dvojicu uitelja sitno
se nasmije Ruth. A li, da li vi znate koliko je pot rebno i koliko elim da me n
etko vodi i poma e! Budi sigurna da u ti ja pomoi odvrati Merrvvale.

Svakome je jasno da je te ko ivjeti ovdje ree Ruth kr ei ruke. Ja sam se rtvovala.

rila sam se Adamu. Ali nisam shvaala. Zatvorena sam, okovana u pustinji. Poku av
am raditi, itati, spavati, ali ni ta mi na du e vrijeme ne polazi za rukom. Danj
u sunce pr i, oi mi se uvijek sretnu s monotonim i bezgraninim, pustim krajem. Nou
s lu am ubor ovog izvora koji djedu toliko znai. Proganja me. Potom je mrtva ti i
na , pa onda ope t vjetar. Znate kakav je vjetar, turoban, kako nosi pijesak, ka
ko na njem li e u ti! S ama sam... sama. Osjeam da ludim. Zatim nonu tamu probija s
ivi lo i onda nastaje on a odvratna zora. Starac je po mozgu prekapao u nastojan
ju d a joj pru i bar neki traak utjehe. - Ali R uth, ovdje su oni koje te vole on
e osj eajno. Tvoj djed, Adam. ..i, pa.. .i ja; 92 i Vi, Merrvvale ona tiho uzvikn
e, izn enaeno. On, to ste dobri. A ja se osjeam sasvim bezvrijednom, beskorisnom.
Ja ne s padam ovdje. Danas mi je glavom pro lo ti suu misli, a sve vjerolomne u o
dnosu na vas koji me volite. Bolje bi bilo da mi to niste rekli. Nisam znala i n
ije me b ilo briga. A ovako sada, imam jo jedan raz log da budem nesretna... Slu
aj preki ne je Merrvvale muklim apatom. Netko ide... U ti ini koja je nastala,
starac osj eti kako Ruthine ruke na njegovim rukama drhte . Ruke njene kao da su
tra ile ut oi te, ega ona sama nije bila svjesna. S one strane iv ice zauo se neiji
tihi korak. To je Adam ona apne. Bit e tako. Poznajem mu korak. U ogradi je bio
prolaz kroz koji se Merrvvale i ulja van. U mrklini se ukazala neij a krupna pril
ika. Merrvva le bez rijei prie prijatelju, te ga provede kroz ogradu i zajedno s n
jim prie Ruthi ija se spodoba poput prikaze mramorno bijelila na svjet lu zvijezda
. Adame? ona apne ustajui. Ja sam, Ruth on odvrati. Rukova e se. Svojim prodornim
oima Merrvval e, koji je stajao u blizini, zapazi da j e ono dvoje odmah zaborav
ilo na njegovo prisustvo. Draga Ruth, meni se ovo ne svia veoma tiho e Adam. Sta t
o? to si se na ao sa mnom? Ne, ve to se s tobom potajno nalazim. 93 jmuti" Ali, m
ora . Mene je strah... da ne sretne svog ... mog ... Guerda Lareyja. To ne b i m
ogao izbjei. Naje im se od same pomisli na to. Razumijem te. Ne elim da sre tnem
Guer-a, niti elim da on, ili ma tko drugi, zna da se nalazim s tobom. Ali ip ak .
.. Mora se sastati sa mnom ovdje. Adame, da nije bilo tebe, ja ne bih sve ov o d
o d anas preturila preko glave. Stareve rijei nisu bile potrebne da uvjere Adam a
u potrebu tih sastanaka, ali je M errvvale ipak progovorio i ovaj put pokazujui k
oliko je svestrana njegova briga z a prijatelja. Adame, i da eli da se drugaije s
astaje! sa Ruth, ne bi bilo mogue. Dolje kod postaj e se sva ta dogaa. Collishaw j
e stigao, sad pije s Lareyjem. Zar Collishaw zamuca Adam, pa povue Ruth sa sobo m
na svjetlo zvijezda, bli e Merry -valeu. Nego! Poslu aj me, drugaru ree Merry-v
ale i apatom ispria prijatelju ono to je vidio i uo, i to pretpostavlja. Ovaj star
ac ima iskustva s onakvim tipovima. Adame, zna k oliko ste mi dragi ti i Ruth!
K a em ti, Guerda Lareyja itam skroz naskroz. Kad je r ekao ,,u zdravlje"! mislio
j e na prisvajanje izvora Izgubljeno jezero i ene iju ru ku ti sada dr i . Sto s
e t ie izvora, ni ta ne mogu da ka em, ali Ruth nee nikad dobiti resko e Adam. Mo e
me dobiti samo mrtvu dometne Ruth, blijeda kao krpa, gledajui u Adama svojim kru
pnim oima u kojima se ogledao tajnoviti sjaj zvijezda. 94

No, idem se malo etati gore-dolje sa vanjske strane ivice javi se Merrvvale. Nem
oj nas pu tati same usprotivi se Adam. Vi e bih volio da si ovdje, za sl uaj da
n etko iznenada bane, Kunem ti se da nitko nee iznenada naii otpovrne Merryvale. U
m ene su dobre i oi i u i. Starac be umno sklizne uzdu ograde do otvora, gdje naa
s z astade. Susret izmeu ono dvo je unosio je ivot u njegov duh i budio ve odavno
uspa vane uspomene. U svojoj je ml adosti Merrvvale obo avao romantiku, pustolov
ine i ene. Sad mu se inilo da njegova s ada nja uvstva imaju veze s osjeanjima to i
h je negda, u mladosti, iskusio. Adama je obo avao. Kao ljubitelj pustinje, u Ad
amu j e gledao njeno utjelovljenje. Adam je b io njegov heroj. A sad se osjeao ko
nano ve zanim i za Ruth. Stajao je u mraku, naprezao oi da probije tamu, oslu kiva
o a mis li su mu.se namatal e oko prijatelja. U Huntovoj kui nije bilo svjetla. D
vorkinja Indijanka je sigurno oti la u posjetu s vojima, to je inae obiavala. Hunt
se nesu mnjivo nalazio na poslu, u postaji. Ta no n a Izgubljenom jezeru nije bi
la tiha i mirna kao to joj bija e svojstveno, uli su se koraci, zuj glasova tu i
tamo prek inut nekim neskladnim smijehom, svjetla su bac ala odsjaj na drvee a sv
e je to ne kako odudaralo od samotne atmosfere tog pustinj skog izvora. Merrvval
e je slu ao kako voda grgue, klokoe i mrmori. Huntov izvor! Vre lo za koje 95r su
Indijanci t vrdili da nikad nije presu ilo! Pokazalo se izvorom zlata, rudnikom
bogatstva. S tarac je odmah uoio nesreu to se nadnijela nad ovim izvorom. U svoje
je vrijeme bi o svjedokom mnogobrojnih borbi oko izvora vode. Pustinja je pamtil
a vi e krvopr olia oko vode nego oko svih njenih ostalih bogatstava. Da bi do li
do' svog cilja , Lar ey i Collishaw nee ni pred ime prezati. Hunt nee htjeti da pro
da. A oni tipov i nato varit e mu togod na lea, neki dug, ili neije ranije pravo na
izvor, a ukolik o im i t o propadne, pribjei e jo gorim sredstvima. Indijanci mrz
e Hunta, premda i h on spa ava od gladi. Na Izgubljenom jezeru vrzmaju se i neka
kvi zlonamjerni Me ksikanci, pa su tu i oni bezimeni pustinjski takori, skitnice
pusto i, to su dan as tu, a sutra t amo. Collishaw ima upori te u Yumi, a Larey
dr i u svojim rukam a prijevoz robe. Merrvvaleu je bilo jasno da se Hunt nalazi
u bezizlaznom polo a ju. Siguran u svoja predvianja, Merrvvale uze razmi ljati k
ako da doeka rasplet. N a Adam a mogu utjecati samo injenice. Ruth je nepoznata ve
liina, bie sazdano od ina ta i va tre, nepostojano poput nemirnih voda. No, mislio
je Merrvvale, on ipak m o e na nju utjecati. Mo e raunati na njene osjeaje. Pisan
o je da e voljeti Adama. M erryvale je ve osjeao koliko ona ovisi od Adama, koliko
se njene misli i njena osj eanja povode za njim, koliko tuguje zbog njegova tragin
og, osamljenog ivota i koli ko se u asava z bog udarca to mu ga je kob dodijelil
a kad je otkrio da je ona po stala enom njegovo g brata. Merrvvale je osjeao koli
ko ona zbog toga pati. Iz tak vih 96 osjeanja mora izrasti ljubav ljubav silna, k
oja e spasiti du u Ruth Larey. Starac je pogodio u emu se sastoji Ruthin strah. On
a nije do kraja opisala niskos t Guerda Lareyja. Znala je da Adam jo uvijek voli
brata i drugara iz djetinjstv a da ga voli zato to je ljubav u njegovu divnom s
rcu neiskorjenjiva. Ako radi nj e A dam zbilja ubije brata, zbog ijeg je tobo nje
g umorstva etrnaest godina ivio k ao odme tnik od ljudskog dru tva tada e biti pri
siljen na jo strasnije, samotnije lutanje u patnjama koje nitko iv ne mo e ni sl
utiti. No, Merryvale se nije slag ao sa Ruthinim stanovi tem izazvanim uvstvima i
raanjem jo nesvjesne ljubavi. Napr otiv, Merrvvale je u sebi oduvijek alio to Ad
am nije ubio t u zelenooku zmiju od brata, a i tog jednookog, vje ala dostojnog
erifa Collishawa. Negda nja je gran ica kolovala Merrvvalea. I ova su vremena bi
la donekle divlja, bar u zabitim kra jevima, ali je Merryvale inae prezirao obraun
e bez mirisa baruta. St arac je iz sv akog mogueg izvora, i bez Adamova znanja, p
rikupio podatke o slavnom Wansfellu Lu talici. Da bi spasio svoju ogorenu du u od
pada na razinu zvijeri, Ada m je nepre kidno tra io unesreene u pustinji. I desi
lo se tako da su mu se na putu u vijek n alazili ili oni koje je pustinja upropa
stila, ili pak bijesni psi u ljuds

koj spodobi to mue i zlostavljaju nemone. To je saznanje Merrvvale njegovao u svom

srcu. Zar nije on, osamnaest godina ranije, prvi uputio Adama u veliinu pustinje
? I tako, gazei gore-dolje, pomno motrei na sve oko sebe, Merryvale u sebi stvori
pl an u ko7 Pje ane stube 97 jem se lukavstvo suprotstavilo sili Collishawa i La
r eyja, a on svoje posljednje, starake usluge posvetio srei svojih prijatelja. Noni
s e vjetar podi e i zajeca u ogradi pustinjski vjetar sa svojim tajanstvenim gl
as om, svojom unutarnjom snagom, svojim pje anim dahom. Zvijezde su blistale. Vo
da j e uborila. Pustinja je spavala, crna, nedokuiva, zami ljena, vr ei svoju tajn
ovit u du nos t. Merryvale zauje tihe korake. Dvije prilike su mu prilazile jedna
crna , visoka, a kraj nje druga, vitka, bijela. Moramo poi. Kasno je ree Adam. Pr
iljubl jena uz Adama Ruth ga je dr ala ispod ruke i utjela, ali joj je lice, uzd
ignuto k njemu, ozareno sjajem zvijezda bilo v i e nego rjeito. as kasnije, ona se
otr e od Adama i okrene se Merryvaleu. Laku no, prijatelju apnula je, ovla se na
slonila na njegovu ruku, podigla na no nim prstima i svojim mekanim, svje im ust
ima pol jubila ga u obraz. Zatim se udalji niz stazu i zae poput bijele aveti u m
rklinu s tablja. Bo e, to bih volio da sam opet mlad od srca istisne Merryvale.
Eh, puste elje... ! tu no e Adam. Kad bi se elje tek tako ispunjale, u meni bi im
ao suparn ika, Adame. Poimo ree Adam. Tiho se udalji e uz rub ograde ka pustinji.
Adam je ut io, a Merry-va le je i ao pokraj njega. Kod jedne stijene daleko od p
ostaje stad o e i sjedo e. 98 No, Adame, na to misli ? upita Merry-vale, osjeajui
blagu ugodno st izazvanu ovim trenutkom. Na to mislim! Meni je mozak sav smuen iz
muca Adam. to e uiniti? Quien sobe*? odvrati Adam, zadihano udi ui svje i zrak. Tak
o! Pa, drugar u, priznajem ti da sam i ja pomalo u nedoumici. Ali, moramo se uhv
atiti uko tac s onim to nam predstoji. Kad e opet doi? Sutra uveer. Odlino kratko e M
errvvale. Ne b i trebalo da doem. Ali, kako joj mogu to odbiti? Kako da odbijem,
kad itav da n lu njam po gudurama, lovim zeeve, skupljam drva za vatru, nastojim d
a t ogod radim, kunem osamljenost i cijelo se vrijeme borim protiv udnje da se v
idim s njom? Ehe , prijatelju, konano dolazi na ono pravo. I ba da ti ka em da mi
je vra ki milo. Dolazim... na to? upita Adam, kao da se najedared probudio iza
sna. Na to da mis li na nju, a ne iskljuivo na njezine nedae i slabosti. Ne ka em
da nije lijepo mis liti na to kako joj pomoi i kako je va no spasiti njenu du u.
Ali njoj najvi e tr eba ljubav, da bude voljena onako kako to prava ena eli. Ada
m se opusti. Drugaru , zar ti nema ni najmanju predstavu u kakvoj se ka i nalazi
m? on oajniki uzvik ne. * panjolski, tko zna"? 99 Imam, kako ne. Cijelo vrijeme na
to mislim. Ali ja te be pitam: zna li ti da te R uth voli? Na svjetlu zvijezda
Adamove oi blijesnu e. On silovito odmahne rukom kao da ne to mono odbija od sebe.

Pa, voli te nastavi Merrvvale. Ona to jo ni sama ne zna, ali sam ja na njoj vidi
o. Voli te. A kad ona to spozna, pa, Adame moj, mislim da e biti najsretniji ov j
ek na ovom svijetu. Merrvvale, stari prijatelju, nemoj... nemoj me siliti da u
t o povjerujem muklo zavapi Adam. I ovako mi je te ko... Ona je Guer-dova ena...
n e bih mogao da Pakla mu, ovjee! plane Merrvvale i sam razdiran prijateljevim mu
kam a. Izbac i to Guerdova ena" iz glave! Ruth mu nije ena. Nikad nije ni bila..
. Vo li te, na rije mi vjeruj. I kad se ponovo nae s njom, samo ti nju stisni uza
se. A dam ustade, u svoj svojoj visini tresui se kao stablo u oluji. Moja je ljub
av uzv i enija od toga... Zar da ja od Ruth uinim ono to se njena majk a pla ila
da e dru gi uiniti? Starac polo i suutnu, umirujuu ruku na prijatelja. No, nema smis
la da se nate emo. Ionako je sve paklenski spetljano. Ali tu djevojk u ne smijem
o niti j edan dan ostaviti samu. Sad mi je ao to e eljeznica proi kraj Izgu bljeno
g jezera. Kad ne bi toga bilo mo da bismo nagovorili Hunta da proda izvor. Sad j
e to nemo gue. Prema tome, moramo spremni doekati dogaaje, jo bolje , moramo biti p
ametni i p rokljuviti ta e se zbiti. 100 Da, da urno potvrdi Adam. Sad moram poi.
Meni je dod ijeljena uloga da ekam i da se molim, ukoliko od toga ima neke korist
i... a ti mo ra pratiti dogaaje i paziti na R uth. Starac za eli prijatelju laku
no i osta pogl edom pratei njegovu visoku priliku kako tone u mrak. Potom, duboko
zami ljen, zao bilaznim putom krene k svojoj kolibi. Iz daljine, s jednog bre ul
jka vuk je zavi jao svojim samotnikim, oajnikim jaukom. To nje govo zavijanje bija
e u skladu s pus tinjom i njenom noi. Taj junak probudi u Merryv aleu pomisao na
neumoljivost prir ode. I ovjek je u biti samo ivotinja, kao i ona p odlo an je is
tim zakonima gladi , strahu, nagonu za ouvanjem i stvaranjem ivota. A to je s kuc
anjem onog divovsko g srca onog duha to obmata no i pustinju i dose e do mili jar
di zvijezda i u besk raj onkraj njih? 101 6. Kasnim lijeganjem Merryvale je prek
r io pravila svoje ve ustaljene navike. Zato je sutradan poslije onog razgovora s
Adamom, ujutro kasno ustao. Probudio ga je vre o zrak sunca koji se uvukao izmeu
kolja njegove kolibe i pao mu na lice. Ustao je, obuo se i pripremio za dan koj
i mu su inio presudnim . Kako je bio natje rao Adama da sa sobom uzme vei dio njih
ovih namirnica, to je sad ostao bez hrane, pa se morao hraniti u gostionici, ili
u malom svrati tu to ga je dr ao neki Meksikan ac. To e mu pripomoi da se to vi e
mota meu obitavaocima Izgubljenog jezera, da promat ra, oslu kuje, gleda, da pos
tane prava mjesna dang uba, inventar lokala ne bi li ti me to bolje pomogao svoj
im prijateljima. Vrela pitke vode u pustinji bila su izvo r krvavih zapleta izaz
vanih pustim pohlepama i crnini nakanama, a ne samo sitnih podvala i kojekakvih
koje tari-ja. Pustinja je u ljudima odgajala ista svojstva k oja je razvijala u
onom malom broju divlji h bia to su uspjela pre ivjeti u borbi za opstanak. ak je
i Adam, uzor blaga ovjeka , s vremena na vrijeme pokazivao upravo o rlovsku silov
itost i surovost. Prilazei postaji, Merrvvale putem spazi Sto-nea gdje sjedi na j
ednoj naslonjai u d vori t u 102 meksikanske kue. Na prolazu starac kimne mla- ^ d
iu, na to ovaj uope ne odgov ori. Sto ne e brzo ozdraviti i jo vi e zapetljati Ruth
ine neprilike. Ispred posta je se koija z a sjever upravo spremala za polazak, pu
tnici su se u nju penjali. B ilo ih je sam o pola od onih to su do li, i meu njim
a nije bilo Collishawa. Merry vale prie vozau koj i je stajao dr ei dugi udvostrueni
bi u ruci. Kako je voza bio raz govorljiv, Merrvvale u nije bilo te ko da brblja
s njim sve do asa polaska koije. Adios, stari, i nek ti se srea nasmije i na bre ul
jcima ree mu voza pri odlasku. Po tom Merrvvale poe na doruak, u Meksi-kanevo svratis
te. I tamo je prijateljski pri a o Meksikancu, koji se zvao Jose Garcia i koji j
e ivio na Izgubljenom jezeru jo dok je bilo poznato kao Indijansko vrelo, te je
starcu mogao dati nove, dragocje ne obavijesti. Nakon doruka se Merrvvale zaputio
u postaju. Hunt je imao posla s vozaima od kojih

su se etvorica spremala na povratak u Yumu. Ostali su kretali dalje na sjever. D

akle, zakljuio je Merrvvale, ni vi e ni manje nego etvora kola robe ostado e na Iz
gubl jenom jezeru. Pri ao je Dabbu, ovjeku koji je otprve u njemu pobudio osjeaj
n epovjerenja. Ovaj posao s prijevozom cvate na veliko, kako vidim ree mu. Ne to
mi pada na pamet da se okanim svega drugoga i prihvatim trgovine konjima. Kako s
e zove ? upita ga Dabb naulivr i svoje zeje u i. Imao je duboko usaene oi, a bija e
iz brazdano mnogim borama. 103 r Merrvvale. Ovdje sam s jednim drugarom. Do li s
mo prije nekoliko dana. On je sad u brdima, tamo ne to aka. Njemu se vi e dopada s
vje i zrak. Ali ja imam n e to pa ra u banci u Yumi. Sve me ne to vue da se bacim
na trgovinu konjima, ako ne ve odm ah na prijevoz robe. Sto ti o tome misli ? Ni
si ti jedini do ao na tu ideju znaaj no e Dabb. Zar? No, avo da je nosi, znai da nis
am ba najpametniji na ovom svijetu n aizgled ra zoarano odvrati Merrvvale. Treba
tu ne to vi e od pameti otpovrne Dabb . Mora imati novca. To je ono to meni fal
. Nagovarao sam nekog Hala Stonea da r adimo zajedno, ali on je ranjen... Nego,
r eci ti meni koliko mo e ulo iti? Pa, recimo deset tisua ree Merrvvale nakon krat
kog razmi ljanja. Ali ja ne bih htio ur iti... Zna kako je, ve sam star, ne bih s
e htio nasukati na neki jalov posao. Tja , ovjee, s tolikim kapitalom mo e poeti da
leko vee poslove nego to je ovina konjima ree Dabb i nervozno zgu va papir to ga j
e dr ao u ruci, potom uperi svo je duboko usaene oi pravo u Merryvalea. Izgubljeno
jezero nije mjesto za otp oinjanje posla. Sta ka e ? A za to nije? Ovdje e ubrzo
doi do promjene. Osim toga, na rubu je pje anih dina. Od njega nikada ni ta, osim
postaje za snabdijevanje vodonL Va na, da , a nekome i zlatan rudnik. Ali se ovo
mjesto nee nikad razviti. ovjek tra i persp ek104 tive. Velika budunost eka negda n
ju stazu kopaa to vodi kroz dolinu. Dakako. Znam da e ovuda proi eljeznica lukavo o
dvrati Merrvvale. Sto je jo j dan razlog u prilog mojoj zamisli. Otkud si to doz
nao? iznenadi se Dabb. Pa, do ao sam iz Yum e ... Tako... Pravo si nanju io, Mer
rvvale. Kako bi bilo da se naemo veeras, na vee ri. Mal o emo avrljati. Mo da ti pred
lo im da se udru imo. O svojim idejama nikome ni slova. Dab b se prigne bli e, p
a apne Merrvvaleu: Ne bi valjalo da Larey za ovo uje. Aha. Pa, nai emo se u sumrak
odvrati Merrvvale i izae, te sjedne ispred pos taje. D nevna ega je ve bila dostig
la vrhunac, pa su ispod zasvoenog, kamenom popl oenog trijema Indijanci ljenarili,
a Meksikanci prolaziti tamo-amo. Merryvale je z nao da Dabb radi za Hunta, a ist
odobno je sumnjao da je orue u Lare vjevim rukama . Sto je Dabb podrazumijevao ka
d je govorio o promjenama"? No, nee bi ti te ko na to nai odgovor. Meutim, pravo zn
aenje rijei to ih je Dabb apnuo nije bilo l ko pogo diti. Razmi ljajui o Dabbovu ta
janstvenu dr anju, prepredenu izgledu i pouzdan ju , Merrvvale ocijeni da Dabb m
ora znati ne to to bi Larevja i te kako zanimalo. D a bb je, oito, ovjek spreman n
a sve osim da riskira svoju ko u. Lukavo va- ui situa ciju, Merrvvale zakljui da j
e na ao nain kako da prokljuvi Larevjeve planove, ukol iko ve ne mo e znati sve nj
egove podvale. Starac poe da posjeti Ruth. 105 Sunce je eglo, jara gu ila. Nad pu
stinjom se dizala siva izmaglica koja je prijeil a pogl ed u daljinu. Puhao je su
h, vru vjetar to je sobom nosio gotovo nevidljivi teret pra ine. Na krajnjem zidu
postaje posadio se cio niz le inara. Unutar ograde k o ja je okru ivala Huntov
posjed bar nije bilo pra ine premda je i tamo jara nesno lji

vo pritiskala. Raslinje je u talo, povr ina bare se mre kala, a iz vrela je voda
m uzikalno uborila. Stigav i na polovinu zelenilom oiviene zmi-jugave staze, Mer
rvval e spazi Ruth na trijemu. I ona je njega vidjela. Bez dvojbe, pomno je paz
i la n a posjetioce, meu kojima je moglo biti i njoj nepo eljnih. Njena jednostav
na , siva haljina bila je prilino kratka i davala joj izgled djevoji ce. Pru ila j
e M errvvaleu ruku uz osmijeh kakav on jo nije vidio. Na njoj nije bilo one nape
tost i koju je starac uvijek osjeao. Kao da je sanjala lijepe snove koje dan jo n
ije p osve raspr io. Djevojko, sino sam rekao Adamu da bi on imao suoarnika kada
bih ja bio mlai. Jutro s mi izgleda kao pustinjski ljiljan, i to onaj bijeli i zl
atasti to raste u duboki m gudurama otegne Merrvvale dohvaaiui stolicu koju je ona
gurnu la pred njeaa i ski dajui e ir. Laskavce! Vidi se da ste u svoje vrijeme u
Texasu bili stra an udvara ona odvrati. Priznajem da sam bio... lud i veseo star
ac e kao zanesen. Jednom u ti ispriati svoj ivot... Ali, jutros si nekako sva drukij
a, Ruth . Samo ne znam za to. Merrvvale, noas sam sanjala i probudila sam se sret
na ona o dvrati, gledajui ga o zbilj106 no pravo u oi, nalakena na koljena, podr av
ajui bradu akama. Milo mi je, djevojko. Tako je i trebalo, nakon onog sino ree Merr
vvale. Ad am je b io sav smu en. Oh! ta, kako? ona upita, trgnuv i se iz sanjare
nja. Lijep o. Malo smo se pro etali odvrati Merrvvale, gledajui u nju i osjeajui ka
k o ga savj est malo zapekla. No, on ipak produ i u elji da ostvari svoj mali pl
an: Ht io sa m s njim govoriti o tvom djedu i neprilikama koje se ovdje spremaju
. Ali Ad am u ope nije slu ao. Bio je kao u transu. Za to? Zbog ega? upita Ruth ir
ei oi. Pa, zato to te u asno mnogo voli, Ruth. Njeno 'se lice zlatasta tena prelij
e rumen ilom i ona ga naas pokri rukama. Merrvvale, vi... ne znam... izmucala je.
Potom je uzgl edala tra ei njegov pogled, s izrazom kao da bi smijehom htjela ne
to odbaciti. S tarcu se uini da jo nikad nije vidio ljep eg prizora. Gdje su sad
a nezadovoljstvo , strast, izvitoperena uvstva jedne ene koja se bori protiv sebe
i omrznute joj o kol ine? Mo da je ovo samo jedna od mnogih strana njena promje
nljiva ' karaktera , ali kako bilo da bilo lijepa je; Merrvvale pomisli kako bi
i sam ivot dao da b i ona b ila uvijek takva'. Ruth, djevojko on e veoma ozbiljno
ja sam ti stari, za tucani Adamov drugar, a ovd je sam zato da na te pazim, da
radim i smi ljam sve to je za tvoje dobro... Kao to s am ti ve rekao, Adam te nev
jerojatno mnogo voli. Gleda107jui ga takvog, mozak mi je stao. Ne bih umio ni rij
e izustiti da se nisam nalju tio. Naravno, govorili smo o vama i va im osjeanjima.
Stekao sam dojam da ti ta bud ala nije uope rekla koliko te voli. Ni ta mi nije
sino rekao apne Ruth. Govorili smo o... o nesrei koja se ov je sprema. Kako da joj
se suprotstavimo... da pomognemo djedu... i to je sve. Vr ijeme je prosto letje
lo. Gle! I niste se n i poljubili? upita Merrvvale, tobo e zaprepa teno. Ruth od
mahne glavom i obrazi joj se opet oboje rumenilom. Njegovo neposredno pit anje z
bunilo ju je do kraja. udan ovjek taj Adam nastavi Merry-vale, hinei uenje i ljutnju.
etiri godine o je po c ijelom Jugozapadu u potrazi za tobom, a sad nije u stanju
da prizna ist inu. Ne umije ni da te jednom poljubi. Ja bih drukije da sam na nj
egovom mjestu. Znam, ud ata si, makar to bilo i samo formalno, pa ne mo e ni bit
i njegova. Najprije mora biti opet slobodna. Ali svejedno ti njemu pripada . Ne
samo zbog toga to te tv oja majka ostavila njemu, ve i zbog patnje koju je on pro
ivio i silne ljubavi ko ja je iz te patnje izrasla. Zna li ti da e te ta sudbina
natjerati da ga voli , u kolik o ga ve sada ne voli . To ti je pisano. To stoji
u zakonu ove pustinje. Ada m je naj ljep e godine ivota proveo u ovoj pustinji,
nameui sebi zadatke od kojih bi svatko iv pobjegao. Sad ga je pustinja dovela k te
bi, svojem posljednjem i na jljep em utoi tu.

On e tebe spasiti. Ovo Izgubljeno jezero je pakao za 108 svaku enu, a kamoli za t
akvu kao to si ti. Jednog e te dana odavde odvesti, kad to bude mogao uiniti tako
, da ti ne okalja ast. To njega najvi e, upravo luaki boli, ali je to zbog tvoje ma
j ke. Eto, zato ti on i nee izjaviti ljubav i pona ati se kao ost ali ljudi. Ohj
ne bih ni htjela da bude kao ostali ona uzvikne oboriv i glavu. Tebi ljubav treb
a, Ruth nesmiljeno nastavi Merrvvale. Pa, natjeraj Adam a da te voli, da ti to i
sk azuje onim sitnicama, onim nje nostima za kojima ena ud i. Natjeraj ga. Natje
raj ga da se preda ljubavi. Onda e biti u stanju voditi boj p rotiv Larevja i za
spa s svoga djeda. ta da radim? uzviknu Ruth. Glava mi je puna toga to ste mi is
prial i i jo kojeeg d og... stid me ... Oh, ja sam se poigravala s mu karcima! Kam
o sree da nisam ... ! Bila bih prava bijednica, da sad takvog ovjeka ve em za sebe
! Ti zaboravi ta ranija poigravanja odluno e Merrvvale. Budi iskrena. Imaj povjere
n ja u sebe. Adamu budi onakva kakva prava ena mora biti. Budi mu onakva kakvom
te ov a pustinja stvorila. Svojoj sudbini ne mo e izbjei, kao to ne mo e ni svoju
ljepo t u izmijeniti. Tvoje ljubiaste oi su kao cvijet kaktusa. Put i kosa su ti
od z la ta. Slatka si i udljiva kao djevojka, ali i tajnovita kao ena. Slabost mo
e pretv oriti u snagu, nezadovoljstvo u vjernost... ovjek koga voli je pustinjsk
i orao. Budi njegova prava drugarica! Merrvvale... vi me muite ona e, kao izvan s
ebe. 109 Ruth, ljubav je muka i ivot je muka otpovrne starac zavaljujui se na nas
lon stoli ce. Prvu mora dati, a drugu trpjeti. Va e rijei bole... ali me i uzdi u
ona doeka trudei se da se stalo i. Ovdje jela u mrtvilu. Nitko me nije nagnao na
razmi lja nje. Mo da bih ne to i nauila da ni sam mrzila pustinju. S takvim je od
govorom Me rrvvale bio zadovoljan. Bilo mu je, dodu e, ao to je svojom grubom is
kreno u smut io jadnu Ruth. No, tolikom se uspjehu inae nije nadao. Kakva su se ne
obina uvstva m ije ala u njoj! Koliko joj je ud bila podlo na nestalnim osjeaji ma'.
U nje je bil o plodnog tla za zlo, sobom je nosila mnoge nedostatke, ali je bil
a po tena, umj ela je voljeti, i zahvaljujui nekoj spasonosnoj crti u svojoj nara
vi i odgoju bil a je nepokvarena. Pogledajte! Eno dva ovjeka ulaze na kapiju ona
uzviknu upirui pr stom Guerd Larey! Jest, a onaj drugi je Collishaw dobaci Merrvv
ale ustajui. Ako n ema ni ta protiv, ui u kuu. Nije ekao njen odgovor, ve je hitro kr
enuo k vratima. Ne daj se zbuniti, Ruth. Ne pla im se ni najmanje ona mu mirno o
dvrati. U sobi se Merrvvale smjesti na kauu. Mo da je Larev smi ljeno u ao kod Ru
th prije nego t o e poi k njenu djedu. Starac zauje korake i prigu ene glasove izva
na, a potom: 110 Z dravo Ruth uo se glas njezina mu a. Collishavva ve poznaje . Do
veo sam ga da te po z ravi. Dobro jutro hladno odvrati Ruth, s upitnim prizvukom
u glasu. 'Brojutro, gospoo Larev utivo odvrati Collishaw. Ve vas odavno nisam vidi
o, a mora m priznati da je to za mene gubitak. Ali vidim da ste sve ljep i i lje
p i. Hvala vam, gosp odine Collishaw, no sumnjam da ste me posjetili zato da mi
dije lite komplimente odvrati Ruth uz laku ironiju. Pa, imate pravo. Do ao sam p
oslom, pa eto da prij eem odmah na stvar: nagovarali sm o va eg djeda da proda po
sjed, ali on nee ni da u je na e razumne ponude. A za to bi morao? ree Ruth. On je
ovdje godinama radio. B io bi lud da sve to rtvuje sad kad mu je vrijednost posj
eda poskoila za sto posto . Vama je poznato da e ovamo doi eljeznica? upita Collish
aw. Pa, naula sam ne to. N o, ne mo emo porei opravdanost va eg tvrenja. Ali vi ne
znate sve to se odnosi na ovaj posao. Ovaj je izvor nekada bio panjolski zakup.
Indijanac Jim i njegov

i nemaju iste papire. Zapravo, oni nemaju ni slova napismeno. Ja sam to provjerio
u Yumi. Taj je panjolski zakup poslije pripao dr avi. Ja sam podnio zahtjev za
Larevja. Pa ako Larey izbaci va eg djeda s ove zemlje, ni ta se ne mo e uin iti.
To vam je kao svaki drugi zahtjev na zemlju. Ako dozvo111 lite da netko drugi pr
ije vas podnese zahtjev, izgubili ste. Ne vjerujem vam otpovrne Ruth. Prirodno.
Ali ono to sam rekao iva je istina. Ruth, meni je to bilo posve novo. No, ini mi
se da je zaista tako Larey je uze u vjeravati. Znam da Hunt nema nikakvo patent
n o pravo na ovu zemlju. A ukoliko ga uope mo e dobiti, mora priekati jo najmanje
go dinu dana. Molim te, prijei na stvar nestrpljivo ga prekine Ruth. Tvoji me dok
azi ne pla e . Za to si k meni do ao? Zato to itava stvar sad ovisi od vas, gospoo
La rey ubaci Collishaw. Ruth, tako je, samo to je moj prijatelj malo krt na rij
eima nadove e Larey po mirljivim i blagim tonom. Kao to zna , Hunt i ja se ne sla
emo najbolje. Svoje zahtje ve u odnosu na njega nisam uope postavio iz jednostav
nog razloga to nisam napustio nadu u pomirenje s tobom. Ali me. ova situacija s
izgr adnjom pruge prisiljava d a ne to poduzmem. Prijevoz robe kolima crknut e, a
li za to izvor vrijedi cijelo boga tstvo. I sad, evo, kako stoji stvar: neu Hunta
istje rati odavde, ako ti pristane d a mi se vrati . Uslijedio je as napete utnj
e; Merr vvale osjeti kako mu krv u ilama kljua. Collishaw se iska lja. Tako vam j
e, gospoo Larey. Prema tome, vidite da sve zavisi od toga hoete li se v ratiti mu
u. 112 H ou li se vratiti mu u! Ruthin glas odjekne prezirom. Pa ja mu nikad nisa
m ni bi l a ena! Ovaj... ja sam po njegovim rijeima dobio drukiju sliku o tome. I
s drugih s trana sam isto ula. Lagao je. No, no, Ruth upade Larey to se ljuti ? J
a nisam mis lio ... Znam ja dobro to si mislio. Po to sam prve, svadbene noi pobj
egla iz tvoj e kue, ti si naokolo lagao da sebi spasi obraz. Lagao si zbog svoje
sujete. Lagao si da bi me prikazao onakvom kakva nisam. Gospoo Larey, ja vam se i
spriavam krto e Collishaw, kao snu den. Ja sam iz Texasa, je rije i ast ene ne to zn
ae. Ako je Lar ey lagao .,. Samo ga pogledajte! Prokleta bila, Ruth Virey! plane
Larey. Naravno da sam lagao. A to sam drugo i m ogao? Pobjegla si od mene dva sa
ta poslije sva dbe. Od mene si napravila predmet smijeha kockara, koija a, skitni
ca i svih fukar a ove pustinje. To ti nisam nikad op rostio. Za kosu u te dovui na
trag, ako ti... Stani malo, Larey plahovito ga prekine Collishaw. Ne mogu dozvol
iti da u mom pr isustvu ovako govori s jednom enom. I ja pripadam kockarskim fuk
arama, kako ti k a e , ali znam kako se treba pona ati s jednom damom. U Texasu
bi ti dobio metak ... U vra ju mater i Texas razjari se La-rey. Ovo je Kaliforni
ja, i k tome pusti nja. Odlazi i prepusti ovu damu meni. Ja te nisam zvao 8 PjeS
fcane stube 113 da poe sa mnom. Znao sam da e mi ii na ivce tvoj mekani ton. Izmeu n
as nema nikakve ve ze, osim poslovne, i toga se dr i. Ovu maku prepusti meni. Nju
treba ukrotiti, i to je sve. U redu Guerd, oprosti to sam se upleo hladno odvra
ti Collishaw. Samo u ti jo ovo r ei: ne iznenauje me to je ova dama takva prema teb
i; a okladio bih se i za zadnji n ovi da je nikad nee ukrotiti. Nastalu ti inu pore
meti e brzi te ki k oraci to se udaljavahu niz stazu. Collishaw je ot i ao. ak i
da nije Teksa ane pr edobro poznavao, Merry-vale je mogao biti siguran da n apra
sit gospodin Larey s ovim nije uvrstio prijateljstvo. A sad, gospoo Larey, da nas
dvoje ra istimo otpoe L arey, sad pone to druk im tonom. to se mene tie, gospodine L
arey, mi smo ve ra istil i umorno i ravnodu no od

ti Ruth. Slu aj, ne elim da se opet svaam s tobom. Meni je dosta. Strpljenja vi e
nemam. Tri go dine sam moljakao. Primao sam tvoje uvrede. Gledao sam kako okolo
flertuje i obuz davao sam ljubomoru, a dolazilo mi da ubijam. Ispio sam svoju a
u ui. Zamrzio bih te, kad bih mogao. Ali, to si bila pokvareni ja prema meni, to
sam te ja vi e volio. T o me dovelo do toga da ti padnem pred noge. Meni su ene
uvijek bile zrelo voe. Tre ba samo da posegnem i da uberem. A ti... ti si me nagn
ala da te volim toliko da sam mislio da u krepati. Da li to shvaa ? Koliko god sa
m podao i opak toliko bih mog ao biti dobar i plemenit, kad bi me ti voljela. Za
to imam sna114 ge. Ali mi ti ne vjeruje . Guerd Larey... pa da se mijenjal Ba u
tome je prokleta b esmislica mog bijednog ivota, da bi ba to mogao. Meutim, to m
i to vrijedi... ? Rekao sam ti, strpljenja vi e nemam. Hoe li popustiti da spasi
d jeda? Neu! Ne bih taman da se radi o njegovu ili o mom ivotu! Vrlo dobro. Dobio
s am odgovor. A sad mi na ovo odgovori. Mi smo u pustinji. ta m e mo e sprijeiti
da te silom odvuem kui i da te dr im tamo zatvorenu? Bar dotle dok te ne pokorim.
U ovoj ukletoj rupagi svaki ovjek bi se na to samo nasmijao i slo i o s mojim pos
tup kom. Ne bi ba svaki izazovno e Ruth. Ali bi veina. No, odgovori mi: ta bi me s
prij eilo da to uinim? Ja bih te ubila! Mo da bi. Ali, eni nije ba tako lako ubiti
ovjek a koji je poznaje. A to ti bude gora igrica, to e meni biti slai u itak da t
e slom im. Pustinja je u tebi jamano razvila pravu zvijer, Guerd Larey. Bit e, ali
ne vid im da je od tebe stvorila anela, madam. Sjeti se, na primjer, sl uaja sa S
toneom. Da nije bio magarac, mali bi te dobio. Vidio sam da se lijepi z a njega.
De-de n ema potrebe da me tako gleda i sijeva na mene tim svojim prokle tim oima
! Ti ni s ama ne zna kakva si, za to si sve sposobna. Pa ti e opet prii Stoneu! Sv
akako! I m nogim drugim mu karcima. Ali tebi nikada! Izmucav i neku psovku, Lare
y kao pomam an odjuri stazom. Ruth posrui ue u sobu, zalupi 115vratima i spusti se
na kau pokraj Merrvvalea. Potom sklizne na pod, na koljena , sva dr ui, dok su iz n
jenih vrsto s klopljenih oiju curile suze, a lice joj bilo iskr ivljeno oprenim osj
eajima. Djevoj ko moja ree Merrvvale i nje nim rukama privue joj glavu na svoje gru
di. No, gu en vlastitim uvstvima, starac se nije mogao dosjetiti niti jedne rijei
utjehe . Samo ju je vrsto dr ao i u tome osjeao ne to divno i slatko. Nije bio sli
jep da ne v id i njene nedostatke, ali ju je volio jer mu je bilo nemogue da je n
e voli. Smatr a o je da svaka ena ne mo e u mu karcu pobuditi takvo osjeanje, ve s
amo pokoja. Mo d a je t ome bila uzrok sama njena ljepota mo da neopisiva milina
to je zraila iz n jena glasa , izgleda, dr anja a mo da upravo njezina nestabiln
ost to je ovjeka ma mila i varala. L arey se izdao rekav i s kojih je razloga vol
i. Dugo je trajala tiha bura u njoj. Najzad je podigla uplakano lice. Jeste li s
ve uli? Svaku rije, R uth. Nije me bilo strah, ali se nisam mogla obuzdati. Dovolj
no mi je samo da vid im tog ovjeka pa da se razbjesnim. One njegove zelene oi kao
u abe! Kao da m e ... skida. No, djevojko moja oitala si mu i te kakvu lekciju. U
pla io sam se za tebe . Larey j e opasan. Sad je polo io karte na stol. Cime emo
zaigrati protiv njega? 116 __Ne znam. Moramo promisliti. Ali jedno vas molim ona
e preklinjui. O ovome n emojte priati Adamu. Molim vas, Merrvvale. __Bojim se da t
i to ne mogu obeati odvr ati Merrvvale uznemireno. Gore od ovoga ne bih mogla pod
nijeti. Ne bih mogla pod nijeti da Ada m dozna za La-reyjeve surove prijetnje, z
a njegove podle la i. Za to ne bi mogla, Ruth? Prije ili kasnije, Adam e to i sam
doznati. __ Oh, Boga mol im da ne dozna. Za to se moram i sama postarati. Ti se
boji da bi on...

Ne bojim se, ve znam, Merrvvale ona pomamno vikne. Adam bi za to ubio brata koj e
ga jo voli! Merryvale klone. Pa, onda ti obeajem da Adamu neu rei ni rijei od onoga
to sam ovdje uo. Hvala vam od srca Ruth e nato. Idem da vidim to se dogaa u postaj
i ree Merryvale. Od danas se dobro pa zi. Nastoj da se ne sree sa Lareyjem nasamo.
Zakljuaj se u sobi, za sluaj da ti doe kakav neznanac. Kad padne mrak, doi u po tebe
da se nae s Adamom. Jo prije nego to je u ao u postaju, starac je uo gdje Ijutito
i buno odjekuje Guerdov glas. Po urio je unutra. Dabb je stajao nepomino kao stij
e na, naizgled je toliko napeto o slu kivao da nije primijetio starev ulazak. Ure
d, iz kojeg se Guerdov glas uo, bio j e zapravo sobiak zatvoren pregradom koja nij
e dosezala do stropa. 117 U njemu je bio Larey, oito s Huntom, a bez sumnje i s C
ol lishavrom. U sto vra jih matera kresao je Larey. Ti si mi pokvario krupan pos
ao s rijenom ko mpanijom, sveca ti tvoga, ali mi ga nee pokvariti ovdje. Neu da ti
bud em ortak u nepo tenim poslovima uo se odluan Huntov glas i udar njegove ke o s
tol. Nfeu da primam robu, a pogotovu ne alkohol, koja je kri om prebaena preko gra
nice . Ludo jedna! Ti ne mora znati, ta je u tim sanducima pjenio se Larey. Ali
bih i pak znao, i to je meni dosta. Jo jednom te pitam, le ino jedna bezobrazna,
hoe li ili nee s nama u posao? Neu! I neu vi e da imam posla s tobom, Larey. Pa nee
ga vi e ni imati. Zaas u te naglavake izbaciti iz ovog ureda za<?rmi Larey. nMt>rii
e nosl u ai to e ti Collishaw rei. Nato je Teksa anin stao ne to brzo i samouvjere
no izla gati, ali se nije sve jasno ulo . Meutim. Merrvvale je inak iz svega razum
io da je rije o nevaljanosti Huntovih pr ava na izvor koji je zapravo raniji panj
olski po sjed. To je va a avolska smicalica da mene upropastite vrisne Hunt ali m
u je u gl asu b ilo zebnje i zaprepa tenja. Nije ti nikakva smicalica kriva ve tv
oja luda g lava koja nije za posao od jeknuo je sad ve jasniji glas Collishawa. S
avjetujem t i da prihvati to ti Larey nudi. Ne prihvati li, ostat e bez iega. 118
A kako... ka ko mi mo ete oteti moje? zamuca Hunt. Zar ti nisam rekao da je Lare
y prijavio ze mlju? Osim toga, ti si mu i du an. To je la muklo e Hunt. Ni ta mu
ne dugujem. On je mene prevario za tisue dolara. Go i je od najgoreg bandita. Lar
ey se grubo na smijao. Doka i to, Galeb. A sad, napolje odavde! Jedna stolica za
stru e, zau e se koraci, potom neiji uzvik. Vrata se irom otvore i Hunt izleti nap
olje. Bio je cr ven u licu, razbaru enih sijedih vlasi, na njemu se vidj elo da
je bijesan i upl a en. Merrvvale se sakrije iza gomile bala. Vidio je da Larey o
stvaruje svoje dj elo. A ko nije Hunta izbacio, a ono ga je izgurao iz ureda, i
to grubo. Galeb, r eci Ruth da ima samo jednu mogunost da zadr i zemlju o tro e La
rey, koji je jao u dovratku. A ta je da se ona vrati meni! Potom se Larey okrene
i spazi Dabba koji je tobo e ne to tra io na jednoj polici. Zar ti nisam rekao
da izae ? upita La-r ey. Pa jeste, ali sam se vratio. Naime, niste mi rekli... ta
si uo? Samo va e pos ljednje rijei, gospodine. Dobro. Pusti nas same jedan sat. K
ad se vrati , dogovor it emo se da preuzme H untov posao. Dabb po uri u skladi te
i zfl sobom zatvori ' vrata. Nato se Larey i Collishaw vrate u ured. 119 I to j
e gotovo. Dobro smo ga se oslobodili

ree Larey pljesnuv i akama. Sto misli , ' mo emo li imati povjerenja u Dabba? Ne
mo emo. Nikome ne mo e vjerovati dokle god sam ne radi po teno odvrati Col-l sha
w. uj ti, je li mi dr i lekciju? zareza La-rey. Dabb je prislu kivao, u to budi
s iguran. Sta mene briga za te sitne lopove? A ab-bu u dati priliku da zaradi. Gue
rd , mene je strah da ti razum popu ta ozbiljno e Collishaw. Ti ranije nisi obiava
o l udovati kao to sada radi . Bezuman si kao kakav oajnik. To je zbog one ene! E
h, t o ti je bilo te ko pogoditi! Kad god se mu karcu pamet pomuti, posrijedi je
ena. Pa, meni se itava stvar ne svia nastavi Collishaw. Kad k tome dodam jo tvoje
opij a nje i ludilo zbog Ruth... Rekao sam ti da nju ne spominje Larey e Ijutito
. U re du, zasada je neu spominjati. Ali u ti kasnije pri apnuti jednu moju ideju
u ve zi s njom koja e ti se dopasti... A sad, o Huntu. Ovdje si ga se otarasio, i
ni ta ti ne mo e. Ali s onim trikom, da je izvor stari apanjolski posjed, budi
oprezan . Mo da na kraju upali. No, nemoj ga izbaciti sa zemlje kao to si ga izb
acio oda vde. Mo da ima prijatelja. Dozvoli mi da ti ka em i to da tvoja slatka
enica ni je nik akva budala. Ako se ona probudi, pa na svoje brige malo zaboravi
i stane razmi lja ti, napravit e ti gore zlo nego 120 deset mu karaca. Pravo da
ka em, La rey, mene je nje strah. Hoe li ve jednom prekinuti da mi svira o Ruth? p
lane Larey u krajnjoj Ijutini. Haj e da pregledamo Huntove knjige. Merryvale se
tiho i ulj a iz svog skrovi ta i ne-opazice izae iz postaje. Uh! on hukne, polako
odmiui dalje . Isprva pomisli da potra i Hunta ali se predomisl i i poe u svoju ko
libu, pa sje dne na le aj i stade razmi ljati o onome to je maloprije uo. Stvar s
a navodnim pa njolskim posjedom izvora bila je, prema tome, podvala da se H unt
obeshrabri i d a Larey to lak e ostvari svoj plan. Zbog nje se Merryvale bio ozb
iljno zabrinuo, jer bi mogla biti istina. Sto se to ga tie, tu se i Hunt pokazao
ranjivim. No, p remda i kao ista podvala, takva je zam isao mogla biti opasno oru
je u rukama nes avjesna ovjeka. A prije ili kasnije Larey e se njom poslu iti, us
prkos prijateljev u savjetu. I tada e sve zavisiti od toga to e se desiti sa Ruth
hoe li Adam stupiti na scenu, ili nee. Merryvaleu srce poskoi na pomisao da vidi su
kob Adama i brata. Starcu se inilo da osim Ruthine sree ni ta vi e ne eli koliko d
a doeka smrt tog po dlaca Guerda Lareyja. Ta mu se predod ba uvukla u misli i ova
j put se ukorijenil a na pogodnom tlu. Ali kakva li je ono misao koja je Collish
awu pala na pamet i koja e obradovati La reyja? Ticala se Ruth. Cilj joj je mogao
biti samo jedan da se slomi Ruthina vol ja. Nemogue! Pa ipak, inilo se Merrvvaleu
da tako misli zato to mu je ona draga, za to to eli da bude takva, a ne zato 12
1 to se to zaista ne bi moglo desiti. Daleko od arma njezina glasa i izgleda, Me
rr yv ale nije slijepo vjerovao u Ruth. On nije nikad potpuno vjerovao niti jedn
oj eni. Meutim, kao da ga je badala gri nja savjesti zbog sumnje u Ruth. Sam ar n
jen ini je uzvi enom. Bez obzira na sve, zakljui Merryvale, on je njoj poklonio sv
oju ljubav i vjernost: zato, borit e se i mrijeti za Ruth. . L. 122 7. Naveer je M
err vvale oti ao na sastanak sa Dabbom koji ga urno povede u Meksikanevo sv ratis
te g dje sjedo e za stol u kutu. Danas si uo ta je bilo ree Dabb. Da, jesam nehajn
o e Me rrvvale. Jesi li jo to uo, po to sam ja oti ao? nastavi Dabb radoznalo pilj
ei u st arca. Ni ta vi e nisam uo. Kidnuo sam onog trena kad su okrenuli lea.

Larey mi je povjerio postaju. Aha. Znai, odgovara mu za posao prijevoza robe luka
vo e Merryvale. uo si kako je napao Hunta. Svakako, a dovoljno sam pametan da zna
m da on tebe ne bi uzeo, ukoliko Svoju misao Merrvvale zakljui jednim znaajnim pog
l edom. Stara si ti lija. I ba zato bih volio s tobom se upustiti u jednu stvar
ko ja mi ne da mira. Jo mi nisi rekao o emu se radi. Evo o emu se radi: Larey i Co
lli shaw e se doepati Izgubljenog jezera. Danas si vidio kakvim se sredstvima slu
e. P otom e nasrnut1 na Salton Spring, gore uz d olinu, i na Twenty Nine Palms. N
e mis lim da se Salton mo e lako dobiti, ali znam d a je Twenty Nine Palms jefti
n. Tam o su Indijanci Coachella, siroma ni kao crkveni mi123 evi, a bijelaca uope
nema. Ima mnogo vode i jedno mineralno vrelo koje e vrijedi ti cijelo blago kad
navali eljeznica i dovede ljude. Sto ka e na to? Ako je tono ono to ka e , onda j
e stvar vrlo zanimljiva oprezno e Merryvale. Tono, nego! Larey je to rekao. Bio je
tamo p rije nepunih mjesec dana. No, nastavi. ekaj najprije da doemo tamo otpovrne Dabb vedro, irei ruke odlunim pokretom. Tako! Ali, zar tako nee prevariti La-rey
ja? Hou, ali on /nema pojma da ja znam za tu stvar. Kako bi bilo da ode do Twenty
Nin e P alms i malo pregleda teren. Sprijatelji se s Indijancima. Mo e uz put i
zlato tr a i ti. Prijedlog nije lo , Dabb. Sla em se radosno doeka Merrvvale. Na
ravno, dok ne doznamo sve kako treba, neemo kupovati zemlju od Indijanaca. Lar ey
e prisvoji ti ovaj izvor ovdje. Na njegovoj su strani Collishaw i svi Indijanci
. uo sam da Collishaw ima neke svoje ljude, neke mrane tipove u Yumi. Prema tome,
Larey e bez opasnosti preoteti ovaj izvor. No, mi neemo biti dovoljno jaki da dr i
mo Twenty N ine Palms, ukoliko i to bude stari panjolski posjed. Ha, shvaam. Prem
a tome, mi t reba da to provjerimo. Tako je. Ti to prije poi u Yumu i pogledaj to
je s tim. U meuvremenu, ja u da radim na jednoj drugoj stvari koja je isto tako v
a na. 124 Tak o, ako prva propadne, ostaje nam druga. Vidi , Merryvale? Moj moza
k i tvoje par e! Pametan si, nema ta Merryvale e s divljenjem. A reci mi, da li s
e ta stvar odn osi na Lareyja? Bistar si momak. Lak e je izvediva, ali je opasni
ja. Opasan je L arey. Samo se sjeti kako je pucao na onog mladia Stonea. Da, Lare
y je svakako mraa n tip slo i se Dabb. Ali e Izgubljeno jezero biti njegova propas
t. Pa da ku^nem u drvo cdvrati Merryvale. A poslu aj i ovo to u ti ja rei. Sad ima
pr ku da prati L areyeve postupke. Je li tako? Kratkim smijehom Dabb potvrdi st
arevu misao jae nego ikakvom rijei. Zavr ili su veeru i razgovor, te se kod vrata ra
stado e i poo e u m rak svaki svojim putem. Merryvale se uputi k Ruth. Kod mutno
utog svjetla postaj e zastade u sjeni. No je bi la sparna, dnevna ega jo je te ko
pritiskala pustinju . Zlokobnu ti inu nije remetio ni ti najmanji zvuk. Daleko,
daleko, onkraj mrkli ne, munje su blije- tale ponad arizo nskih bregova i ocrta
vale na kratak tren nj ihove ponosne, divlje, samotne obrise . Kakve li tajnovit
osti u tom beskrajnom p rostoru! Oaza se inila osuenom da bude z brisana s lica ze
mlje, kao to je prije mn ogo stoljea pustinja zbrisala jezero o ko jem je govoril
a indijanska legenda. Kao to mu se redovito de avalo kad god bi se nastanio pokr
aj ljudi to ive u samotni m i zabitim mjestima poput Izgubljenog jezera, i ovaj
125 put je Merryvaleov duh bio sapet nekom suptilnom snagom pusto i. Dobro se sj
eao Pic acha! Tamo je pro i vio slian period, uz Adama, u jednom napu tenom logoru
kopaa, Tecop ahu. Pustinja otuuje mu karce od zakona i reda kojih se dr e u civil
iziranim zajednic

ama. A kod ena izaziva jo goru pusto . Stojei u tmici i zurei u zvijezdama obasjan
e staze to su nestajale u crnilo mraka, Merryvale osjeti kao da ga kakva poti t
e nost gu i. Sparina mu nije samo ometala disa nje i ote avala pokrete, ve mu je
i sam mozak pritiskala. Niti na tren nije mogao s uma smetnuti sliku prijetee, sa
mo tne, arobne pustinje. Putnici i obitavaoci njezi ni smatrahu je ponajvi e prep
rek om da dou do cilja. Merryvale je, meutim, imao drukij e mi ljenje o pustinji: o
duvi jek, a osobito od onog vremena kad je stao lutati njo me uzdu i poprijeko,
pratei druga Wansfella koga je upravo ona pretvorila u lutali cu, starac ju je sm
atrao gorostasom sazdanim od prirodnih sila u procesu raspada nja, to kroz vjeko
ve um iru, vidio je u njoj stravinu i razornu stihiju nad kojom j edino Sunce nes
miljen o i posvema vlada. U onom melankolinom nonom asu, Merryvale os jeti da nadu
mo e po lagati samo u sada njost i da se sretnicima mogu nazvati samo on i koji
mogu nap ustiti ono more pominog pijeska. Najzad, obuzet mislima, na ao se na mran
om dvori tu ispred Ruthine kue. Osjetio je sna n o olak anje zauv i ubor vode. Usp
io je da sa sebe strese poti tenost. Gustu tamu ispod t rijema sjekla je kao kon
ac tanka nit svjetla to je probijala kroz raspuklinu na v ratima kue. 126 Merrvva
le zakuca i ree tko je. Vrata se otvore i Ruth izae, opet u bijelom. Blijes ak svj
etla pada o je na njen vrat i gole mi ice. 'Brovee, Ruth. Izgleda ljep a od mjese
ca i zvije zda. Gdje ti je djed? Legao je. Veeras se lo e osjea. Je li ti rekao to
mu je uinio Larey? Jest. Mislim da mu je to drago, a i meni je. Nije zbog toga z
abrinut, ve zbog on oga to mu je rekao Collishaw u vezi s izvorom. A ti mu reci d
a sam ja bi o tamo, sakriven, kad ga je Larey izbacio pa sam ostao i poslije. uo
sam kad je C ollishaw rekao da je ono blef i upozorio Lareyja neka se sam pazi t
oga. Znai, bil a je la . Znala sam to, Merrvvale, ali nisam znala ta bismo mogli
uini ti. Vratil a se u sobu, ostavljajui od krinuta vrata. Merrvvale je uo glasove
iznutra Rut hin , tih i iv, i Huntov, drhtav i uzbuen. Ubrzo se vratila. Presreta
n je ree ona rado sno. A bio je klonuo. Ali e sada vrsto ostati na svom. Za vas je
rekao da ste prav i prijatelj i da je sva srea za mene to imam vas i Adama za osl
onac i pomo. Merryv ale, ne to me veoma udno upitao. Je li sad? Da, sad. Ruth", ree
ako se meni ne to desi, sve e ovo tebi pripasti, bit e bogata. iti?" Ja sam ga up
itala ta bi on htio da uinim. Nato je on htio znati da li u ikad biti Lareyju ena.
Odgovorila sam mu da bih radije umrla. Tek nato mi je rekao da bi volio da sauva
m imanje. 127 I ta si mu rekla? Svoje mi ljenje mu nisam rekla, ali ovo /mjesto
ne bih eljela zadr ati. Dobro, djevojko, ostavimo crne misli po strani. Hajdemo,
vrijeme je d a poemo na sastanak s Adamom. Po li su blijedo osvijetljenom stazom
to je vijugal a izmeu drvea; Merrvvale je i ao nap rijed a Ruth ga je slijedila.
Sto ti je, djev ojko? on upita i privue je bli e k sebi, da joj na svjetlu zvijez
da vidi lice. Da li su one zvijezde ikad ranije sjale u takvim oima? Merrvvaleu p
ade na pamet zvj ezdano nebo arapske noi i ena kod osamljenog bunara. Merryvale,
slaba sam kao trs ka na vjetru ona apne. Predajem se. Ono to si mi reka o bilo j
e previ e za mene. Misli na ono o ljubavi izmeu Adama i tebe? on tiho i ivo apne,
prigibajui se k nj j. Ruth obori glavu. Borila sam se cijeli dan. Poku avala sam
pobijediti svoju u d ... Mo da mi je uspj elo ... Jedno znam, da vi e nego ikad
elim da on nae malo sree u meni. Merryvale je uze pod ruku i povede je dalje. utio
je, na tren bi ga zapekla savje st, a odmah potom bi zatreperio sreom za prijate
lja.

Stigli su do ograde i stabla gdje su se ranije sastajali. Iz mraka izbi Adam. Ev

o ti je, drugaru! muklo e Merrvvale, i mlako gurne Ruth. On... to je mrano! ona a
p ne kad je Adam prihvati. Ruth! 128 Adame! Dijete, ovaj Merrvvale je avo u spodo
bi prijatelja. Upropastit e nas. Nee... nee! Dobar je on, Adame ... Nije slijep kao
t i i ja. Slijep! A u to sad ja gledam? U enu koja je ovog asa sretna... u snovi
ma ... i koja e tren kasnije biti jadna i a losna ena__kad stane razmi ljati. Mer
ryv ale se pokrene da poe, upravo po-mamno radostan pobjedom, no jednako osjeajui b
olnu o tricu u srcu. Ne idi tiho e Adam. Budi tu blizu, Merryvale. I tako se Merr
yval e stao etati od drveta do ograde i natrag. Kad je drugi put pro a o, Adam i
Ruth su sjedili na klupi; stareve oi, navikle na tamu, vidjele su njihov e nejasn
e obr ise. uo ih je kako tiho apu; jednom se zauo i Ruthin ljupki, zvonki smi jeh,
naglo zagu en. Tu i tamo bi Adamov glas dublje odjeknuo, jae od apata. Zaboravi l
i su n a Merrvvalea koji se polagano etao gore-dolje. Zaboravili su na njega,' i
l i im je bilo svejedno a on je sve jae napinjao u i i o trije naprezao oi. Starcu
se u g rudima ugnijezdila neka udna, duboka srea. Dijelio je Adamovo zadovoljstvo
. Do ao je as kad Merryvale spazi svjetlucavo blijedo Ruthino lice na Adamovim gr
udim a. Vi e im nije pri ao blizu. Zastao je na pola puta izmeu stabla i ograde i
svoj po g led usmjerio na zvijezdama obasjani beskraj pustinje. Ovaj je as bio n
ajvei i na jsvijetliji u njegovu ivotu. Ne to njemu nedokuivo opravdalo je Pje ane
stube 129n jegovu bezobzirnost i lukavstinu. inilo mu se kao da gleda u budunost.
Do uha njeg ova dopre nekakav apat donesen na krilima lakog nonog vjetra. Merrvva
le nije p oz navao boga osim prirode, ali je u tom trenu zadrhtao. Njegovo prija
teljstvo p re ma Adamu, njegova ljubav prema Ruth zar to nisu samo ovozemaljski
trenuci koji e i eznuti zajedno s njim, kad njegovo vrijeme doe? Ruth e osvojiti tog
samotnog, gor -dog pustinjskog orla, on e na kraju poput munje udariti na njene
neprijat elje i zgromiti ih. Merrvvale e poslije toga mirne du e lei u grob. No, t
aj as zan osa ne potraja dugo. Njegovim duhom ponovo ovlada njegovo materijalistik
o , fiziko osjean je pustinje. Zar se ovi ljubavnici ne penju varljivim pje anim st
ubama ? Pustinja je neizmjenjiva. Jeziva je, gola, ispr eno tlo na kojemu ne nie
nje nost! Bila j e pono kad se Adam oprostio od Ruth! Merrvvaleu se uini da je to
vrijeme jed nosta vno proletjele, a njima dvoma kao da su samo tren bili zajedno
. Nakon djevojina o dlaska, Merrvvale nije uope bio u stanju da skrene Adamovu pa
nju n a druge stvar i. uj, drugaru, gdje bih te mogao nai ako mi ustreba ? Ali Ada
m je hodao kao da je posve sam. On zapravo nije ni bio na zemlji. Merrvva le gla
snije ponovi svoje p itanje i Adama cimne za rukav. Idi jarugom do gudure, potom
gudurom do ravanja, a onda skreni u lijevi rukav. Dobro. U redu. Nadam se da emo
te vidjeti sutra uveer ? 130 Rekav i to, Merrvvale stade, ali odgovor nije dobio.
Adam samo produ i nal ik kakvom slijepom divu, i ubrzo ga zastre crn ogrta noi. N
ek me avo nosi! zaguna Me rrvvale. Adam je posve po a avio. Niti mi rije nije rekao
. ne zna da sam mu ja ba cio Ruth oko vrata. Gospodine! Ali, nije ni udo! Mumljaj
ui sebi u bradu, okrenuo s e i oprezno po ao mranim, neravnim putom, pa doe k s voj
oj kolibi i lije e. etiri s u dana brzo pro la. Merrvvale se na ao s Adamom samo
jo jednom, druge noi. Ruth j e posve smutilo ljubakanje s Adamom. Bila je pomamno
vesela u jednom, a rjeito ut ljiva i turobno plaha u drugom trenutk u. Merrvvale
je s njom proveo sate i sate , od kojih su neki upravo porazno djelo vali na ob
oje. Ostalo je vrijeme starac proveo u lutanju, promatranju, prislu kivanju u pr
ovoenju svog plana koji se sast ojao u motrenju i ispitivanju situacije. Ni ta mu
nije izmi

calo, osim onoga to se dogaalo iza zatvorenih vrata pa ak je i to uspijevao poneka

d doznati. Premda je po Indijancima vi e puta poruio Huntu da doe na dogovor, Lar
e y nije vi e pok u avao razgovarati s Ruth. Njegove je pozive Hunt redom odbija
o. Petog dana t og tjedna Col-lishaw napusti Izgubljeno jezero. Otputovao je lak
im , j edreninom pokrivenim kolima sa zapregom od etiri konja, kojima je upravlja
o n eka kav mualjiv Meksikanac vjeran Larevju, koliko je to Merrvvale zapazio. Kr
enul i su na sjever. Po tome je Merrvvale odmah zakljuio da su odluili provesti u
djelo Lar evjev plan da se doepaju 9* 131 voenih izvora to le e uz dolinu. Dabba t
o uope ne iznenadi, samo otpovrne Merrvvaleu kako on u rukama ima vi e od jednoga
asa. Veoma blijedi i zgodni Stone, koji je jedva iznio ivu glavu, ponovo se obr
eo u po staji pobuujui kod svih veliko zanimanje. On nije zazirao ni od ijeg dru tv
a. Da bb, i nae mualjiv tip, koji nije gubio ni trenutka uzalud, sprijateljio se s
a Ston eom, to je pobudilo Merryvaleovu radoznalost. Osim toga bio je nazoan pri
susretu izmeu L areyja i Stonea, kojemu je takoer pripisivao stanovito znaenje. Hej
, to, d igao si se? Kako si? upitao je Larey zastajui. Sasvim fino i lijepo, Lare
y mirno je odvratio Stone. Netko mi ree da jo uvijek nosi metak u sebi. Tako je.
Doktor g a nije mogao izvaditi. Pa, Stone, drago mi je to si ozdravio. Ali, bude
li opet pravio gluposti, ja u pos ao obaviti bolje otpovrne Larey mrgodno i poe s
vojim put om. Tog istog dana Merrvvale spazi Stonea gdje svojim sporim, munim kor
akom ide R uthi nim dvori tem, stazom prema kui. Nije ga iznenadilo. Pazio je kad
e se Stone vratiti , to se dogodilo tek poslije pola sata. Kasnije, Merrvvale sr
etne Hunta koji mu r ee da ih je Stone posjetio, ali da je bio sa Ruth samo u nje
govu prisus tvu. Ona j e prema njemu bila ljubazna, susretljiva, bilo joj je ao
mladia. Merry vale pomisli da je to samo Huntovo mi ljenje. No po svoj prilici je
bilo tono tak o. 132 Pred veer, pri sumraku, Merrvvale nae Ruth gdje sjedi na omil
jenom mjestu n a trije mu, pa je prilino strogo prekori. Ovdje smo sjedili ona od
vrati. Za to bi h bje ala i krila se? U mojoj je sobi bilo v rue. Uostalom, ta me
briga? Ja sam s tom budalom samo bila utiva. Prilino je slabo i zgledao. Dobro, n
emam to vi e da ka em odgovori Merrvvale. Po prvi put za tih posljednjih dana, R
uth je bila nemi rna, mrzovoljna, udljiva. B ila je i blijeda, ispod oiju joj se u
crtali duboki kol obari. Merrvvale je njeno n eraspolo enje pripisao injenici to
Adam za tu veer nij e ugovorio saslanak s njom. Po to je malo porazgovarao s Hunt
om, za elio im je l aku no i digao se da poe. Meutim, ona poe uz njega i uhvati ga i
spod ruke. Otpratila ga do izlaza iz dvori ta. Ljutite se na mene? Ja? Nikako. A
li mislim da si veera s nekako udna, a po to znam za to, to vi e volim da s e izgu
bim. Onda znate vi e od mene, Merrvvale ona e naslanjajui se na vratnice. Zle sam
volje. elim da nekud odem... da togod uinim. Cijeli dan me ne to ste e... Ova mi
ograda lii na zatvor. Vratio mi se onaj moj prokleti du evni i tjelesni nemir. S
njena blijeda lica sj ale su iroke i_tamne oi. Bile su duboke poput pustinjske noi
, pune neizmjerne taj novitosti. Ruth je bila prepu tena na milost i nemilost s
plet u uvstava koja su s vakim danom bivala sve jaa. Merryvaleovo nezadovoljstvo p
retvor i se u suut. 133 D a znam kako bih do la do Adama, oti la bih ona e, kao u
snu. Ah, ne, djevojko, ne moj tako. Bih, i to sad odmah ona plane, trgnuv i se n
a njegov prigovor. Ali, dr aga moja, to bi bila ludost odvrati starac, borei se d
a savlada i zebnju i Iju-ti nu. Nijednu se enu ne smije ostaviti samu, a najmanj
e takvu kakva sam ja ona e tu robn o. Sla em se da je tako. I ja sam to rekao Ada
mu ivo joj odgovori Merrvvale . Ali

, on je lud za tobom, Ruth. Nesrea je u tome to je njega strah da e te unesreiti. Z

aboga, kako? Pa, strah ga da Guerd ne dozna kako je tvoj prijatelj Wansfell, u
s tvar i, njegov brat Adam. Ako se to desi, ni zemlja ni nebo nee sprijeiti katast
ro f u. Guerd nee nikad vjerovati u tvoju nevinost. On e te ocrniti ne samo ovdje,
ve gd je god stigne. Merrvvale, Guerd e to svakako doznati ree Ruth. A ponekad, ka
d s e osjeam ovako kao sada, ta u asna pomisao nije mi mrska. Prirodno, inae ne bi
bil a ena odvrati joj Merrvvale s nekom gorinom u tonu. Njegove rijei je ne dirnu
e. M errvvale, niste mi rekli za to Guerd mrzi Adama. Cesto ste mi priali kako j
e Adam jo u djetinjstvu volio brata, kako je ta ljubav nad- ivjela njegovu gorinu
i bij es u Picachu i kako je ivjela i rasla u njemu za svih godina to ih je pro
veo u p ustin ji. Ali za to Guerd na njegovu ljubav odgovara mr njom? To mi se in
i nepri1 34 rodnim. Pitala sam se i nikako da dokuim odgovor. Ta nije, valjda, po
srijedi lju bomora? Pa, ja bih rekao da jest. Ti zna ono iz Biblije: Tko se mo
e suprots taviti ljubomo ri?" Ali otkud takva grozna ljubomora? ta je to to je G
uerda jo u djetinjstvu natjeralo da mrzi Adama, da mu bude neprijatelj, da ga or
obi i sve mu otme? Ruth, esto sam se pitao da li da ti ka em zami ljeno e Merrvval
e postepen o popu ta ui pred neumitnim. Ali ja moram to znati ivo doeka Ruth pru a
jui ruke pre ma kopau. Uostalom, sigurn i mi to i Adam povjerio. Ne, od njega ne b
i nikad dozn ala odvrati Merrvvale pouzdano. Da li je to ne to zbog ega bih manje
cijenila Ada ma? ona upita krzmajui. Ni govora, Ruth. Da li bih onda vi e mrzila
Guerda? Misli m da bi onda osjeala za njega ne to to jo nisi do sada. A ta to? S
amilost. Samilo st? ona zapanjeno ponovi. Zar ja da osjeam samilost prema Guerdu
Lareyju? Jamano b i je osjetila. Jer je u tebe srce samilosno, Ruth. Pa onda mi r
ecite. Guerd Lare y je nezakonito dijete odvrati Merrvvale prigu enim glasom, ka
o da se boji da i ograda ima u i. Guerd je to anao jo kao dijete, ali je Adam do
znao t ek kad je o dra135 stao. Osim toga, majka je svu svoju ljubav poklonila A
damu. Le ei budan na svom le aju, Merrvvale je osjeao da se pone to Ruthinog neras
polo enja pren ijel o na njega. Za njega je bilo neobino da ne zaspe odmah im legn
e. No je bila svje a. Vjetar je u tao u granju to je prekrivalo starevu kolibu i f
ukalo kro kolje, nosei suhu pra inu. U pustinji je neprekidno, jednolino muklo jeca
o. Starac se pokrije preko glave da ne uje onaj alobni glas i da se za titi od pi
jeska. Najedared zauj e krik. Je li to bio vuk ili ena, ili pak glas udljiva vjetr
a ispod k rova njegov e kolibe? Odbacio je ebe i oslu nuo. Ali se krik ne ponovi.
Kakve mu var ke ponek ad prireuje ma ta! Ponovo se smjestio i poku ao usnuti. Meu
tim, najednom ga uznemi ri tropot kotaa preko kamena i topot brzih kopita. Nekakv
a su kola prolazila bliz u njegove kolibe. Sta li je to? To nisu kola s robom? O
slu nuo je. Buka se ubrzo izgubi. Ponekad netko vi e voli da putuje nou nego danj
u, ali je to velika rijet kost obzirom da se izvrga va opasnosti da skrene s put
a i da zaluta u pje ane din e. Merrvvale stade razmi ljati . Zaorega od etiri konj
a pro la je blizu njegove k olibe u brzom kasu, pravcem prema putu za Yumu. Sad
nije mogao pogoditi da li su kola pro la kroz Izgubljeno jezero ili su ga zaobi
la. To e doznati kad svane. K ota i kopita ostavljaju tragove, pa ak i u kamenitoj
pusto i, osobito ako za njima tragaju iskusne oi kao to su njegove. . 136 Opet je
legao. Ali san nikako na oi. Stao je dovoditi u vezu onaj enski krik s ovi

m tajanstvenim kolima u noi. Potom pomisli na Ruth i tu ga stado e salijetati sva

ko jake slutnje. Oduvijek mu je no u pustinji zaokupljala duh zlim slutnjama. St
a o j e sebe uvjeravati kako je ono bio krik kojota i da su blizu kolibe sigurno
p ro li kakvi graditelji pruge to su koristili nonu tamu ne elei da ih se vidi. T
ako se Merrvvale tje io, ali time nije posve zagu io svoje strepnje. Ono to nije
zn a o objasniti, osjeao je. U duhu je namatao sve dogaaje to se zbi e na Izgublj
enom jeze ru i tisuu drugih koji bi se mogli zbiti. Najzad je tek kasno, duboko u
noi zaspao . Probudio se kad je sunce ve visoko odskoilo. Dan nije razagnao njegov
e non e strepnje. Kroz san su se one jo pojaale. Obukao se n a brzinu i krenuo. Cr
veno sunce, bljesak pustinje, kao da ga udari. Pre ao je cest u. Uski tragovi ko
taa. et iri dobro potkovana konja! Na njegovo zadovoljstvo tragov i su vodili prav
o k po staji. Onaj koji je vozio ta kola nije se pla io da ga vide jer je pro ao
putem kojim ide po tanska koija. Merrvvalea zebnja malo popusti. Poe na doruak. Vr
aajui se, sretne Larevja koji je izlazio iz gostionice, svje e obrijan, u besprije
korno bijeloj, mekanoj ko ulji, na vratu raskopanoj i zavrnutih rukava. Po obiaju
no sio je revolver za pojasom, crne hlae i visoke izme. Larey je oduvijek bio naoi
t mu k arac, a sad ga je bilo milina pogledati. Davao je dojam ovjeka kojeg ne mo
e neka njen o prevariti. Ali je tog jutra os137 ~~ upita tavio drugi dojam posv
e drugi na prepredenog Merryvalea. Zdravo, stari, zar si jo ovdje? Larey stigav
i blizu Merryvalea. 'Brojutro, gospodine Larey. O vdje sam nego ta. Sto radi ? U
glavnom se odmaram. Gdje je onaj ovjek- to je bio s tobom kad ste sreli Stonea i
moju enu? Moj drugar! On je u brdima, tra i zlato otpovrne Merrvvale, krijui rado
znalost to g a je taj susret u njemu pobudio. Je l i to njega zovu Wansfell? nad
ostavi Larey. Tko to? polagano i namjerno otegne Me rrvvale. Kako Tko"? Oh, ludo
jedna, pa ljudi iz pustinje. Tko bi drugi? Da, svak ako, zove se Wansfell odgov
ori Merrvvale. Ma ta ka e ! tupo e Larey. Zelene, veli ke oi njegove u iri e se i
upilji e u starca. sline Adamovim oima, samo to su bile zelene i, prema tome, manj
e prodorne od Adamo vih bistroplavih. Wansfell? produ i Larey. Ime je neobino. Al
i, ve sam ga uo tu i tamo... I taj Wansf ll poznaje moju enu? Mislim da se jednom
upoznao s njom ve odavno, prije nekoliko godina, u Sant a Vsa belu. ta je on tamo
radio? Koliko se sjeam, radio je na jednoj farmi. 138 N e, ne mo e biti onaj Wan
sfell na kojeg ja mislim. A opet... Stone mi se kleo da je osjetio kao da ga je
div udario ... Vra ki udno! Zao mi je, gospodine Larey, a li vam ne mogu pomoi ote
gne Merrvvale. Pravo ree no, ni ja sam ne znam mnogo o Wan sfellu. Larey poe dalje
, a Merrvvale uze razmi ljati. Imao je o emu. Larey je na p rvi pogled uvijeft bl
istao, sav je treperio od nekog posebnog u itka, neeg to nij e bilo mogue o dredit
i, po emu je mudri i pronicljivi Merrvvale nazirao nekakav sk riven, potajan , si
lan plamen u tom ovjeku. Ali se ovaj put Merrvvale nije zamisl io zbog toga, v e z
bog Lareyjeva izvanredno dobrog raspolo enja. Sto li se to des ilo gospodinu Lar
e yju? Starac ubrza korake. Zrak mu se inio naelektriziran. Njem u se samo jedna
nesrea mo gla desiti na Izgubljenom jezeru nesrea koja bi zadesila Ruth. Morao je
okonati ne izvjesnost. Vratnice na ogradi bile su otvorene. Idui s tazom, po navic
i starog tragaa, Merryva

le za- kilji u pra inu. Tragovi te kih okovanih izama pokrili su njegove tragove
to su o stali od sino. Pognuo se da ih bolje zagleda. Dva mu karca i jo netko s m
anjim stopa lom. Tragovi su vodili niza stazu. Po ao je za njima do vratnica i
i za njih, van, potom se okrene pazei da ne privue neiju pa nju i urno poe stazom na
tr ag ka kui. Na vratima Ruthine sobe doeka ga Hunt koji je po izgledu i dr anju b
io krajnje uzbue n. Merrvvale! Ruth je oti la! on uzvikne. Sto?! zaprepa teno dre
kne starac. Oti la je! Ruth je opat oti la! Kamo? 139 Ne znam. Jutros me nije pr
obu dila, protivno njenu obiaju. Zvao sam je na doruak , nije do la. Nato sam po a
o u njenu sobu. Vrata nisu bila zakljuana... ! Hodite, pog ledajte. Po krevetu se
vid i da nije spavala. Napet kao zapeta pu ka Merrvvale osjeti kako ga drhtavic
a spo pada prelazei prag Rut hine sobe. Zagledao se u uredni mali krevet s bijeli
m, isti m jastukom. Hunt, kad ste posljednji put vidjeli ili uli Ruth? U devet sat
i u la je da mi za eli laku no. Potom, kad je iza la, govorila je s nekim. Prepoz
nao sam Stoneov glas. Stone! uzvikne Merrvvale. Jeste. uo sam je kako ga pita ta
eli. Ne to joj je odgovorio. Potom kao da ju je ne to preklinjao. Nisam razumio
ta mu j e rekla, ali sam poznao njen ton. Ne to mu j e o tro odgovarala. Stado e
se svaat i. Nauo sam po koju rije te sam razumio da je on tr a io neka se ona u nee
m zalo i za njega, ili da za njega ne to dobije od Lareyja. Bio j e veoma uporan
. Molio j u je. Ja nazovem Ruth da im tako dam do znanja da sam bud an. Nato oni
produ i e ti e govoriti. Zatim sam uo Ruthine korake na trijemu. Oti la je u svo
ju sobu. M alo kasnije uo sam je u sobi. Vi e ni ta nisam uo, zaspao sam. Eh, sav
mi se mozak smutio t ree Mer-ryvale. Tu ovjek ima ta da misli. Merrvvale, ona je o
pet pobjegl a sa Sto-neom snu deno i bijesno e Hunt. Ah, nije mogue! raspali se Me
rrvvale. 140 ekajte, jo se neega sjeam nastavi Hunt. Stone je spomenuo neki novac,
i Lare a, i da bi dobio metak". Ah! Dobro, imat e Stone o emu da mi pria prije nego
... Ruth je opet bila kao na iglama prekine ga Hunt. Vidio sam to na njoj jo jue
r. Ka d je s popadne taj njezin bijes, onda ni sama ne zna ta radi. Stone ju je
nagovori o da pobjegne. Hunt, jako je slabo... ali, ne! ne! Ne mo e biti ono to
vi ka ete! Me rrvvale, brzo poite i vidite da li je i Stone oti ao. Ako jeste ...
To je lako. I dem odvrati Merrvvale i urno ode. Ja u pogledati gdje su Ruthin ko
veg i stvari pov ie Hunt za njim. Merrvvale je jurio, a misli su mu prosto letjele
. No logike zaklj uke nije mogao do nositi sve dotle dok mu injenice nisu poznate.
Ljubav to ju je g ajio prema Ruth us tade u njenu od-branu, i to tako sna no da
je sasvim ugu ila glas stareva gorkog isku stva steena u pustinji. Sve se drugo mo
glo desiti, samo n e izdajstvo od Ruth. U t om asu isku enja starac bi i svoju du
u dao u odbranu Ru thine asti. Bez daha je stigao do male, zgodne kue od cigala u
kojoj je Stone stan ovao. Zivoo ka Meksikanka ispoetka nije razumjela to hoe. Kad
je konano shvatila ta starac zadiha no pita, ona odvrati: Gospodin Stone oti ao
sino i ne vratio se. O va neoekivana vijest, sa svim svojim znaenjem, zgodi Merryva
lea poput no a i u ist i 141 ?fl OJ) U (^ r / c

mah vrati sposobnost logikog rasuivanja dotad zamuenog Ijupko u Ruth Virey. Konaan su
d o njoj donijet e kad mu sve injenice u vezi s njezinim nestankom budu jasne a d
o tl e, pri-gu it e sve iluzije i snove koji su mu otupili razum. Vratio se istim
p utem natrag, ali se sada jedva vukao. Osjeao se starim, izgublje nim, jadnim.
Sto e rei Adamu? Na tu je pomisao zadrhtao. Stresao je sa sebe ubitanu slabost i su
oi s e s onim to duguje sebi, Adamu i djevojci. Jadna Ruth! Na alost, i mala je p
ravo ! Nisu je smjeli ostavljati samu. Adam i on moraju ponovo otpoeti po tragu z
a njo m. Nekakav mete u postaji zaustavi mu korake ispred irom otvorenih vrata. u
o je u darce , potom prasak. Ue i spazi Dabba gdje se ru i niza zid o koji je oito
tresnu o. Larev zakorai naprijed i stade nad njim, stisnutih aka. Mo da e ti to o
drije it i jezik on vikne. Nisi mi ni dao priliku da govorim izmu-ca Dabb, pridi
ui se na laktovima. Di i se i govori. S naporom se Dabb skupi i ustade, jednom r
ukom dr ei se za lice. Bio je blijed kao mrtvac, a elo mu se orosilo znojem. Gdje
su novci? zai te Larev. Ne znam. Kunem ti se da ih ja nisam uzeo. Kako to da sin
o nisi pri mijetio da ih nema? Nisam ni gledao. A ti uvijek zakljuava stol. Zabora
vio sam to i sino uiniti. Jesi li bio ovdje sam, kad si zatvarao? 142 Nisam. Stone
je bio tu neko vrijeme . . . skoro do devet sati. Ha, Stone! Jesi li koji put i
zlazio dok je on bio ovdje? Jesam. Nekoliko puta sam oti ao u skladi te. Dovedi
mi Stonea zagrmi Larey. urno krenuv i da izvr i nalog, Dabb gotovo udari u Merrv
valea. Gos podo, ovjek koga tra ite otputovao je noas mirno najavi Merrvvale. Lare
v je bio vi e zaprepa ten pojavom Merrvvalea, nego njegovim rijeima, to ne izmae s
t arevim pro dornim oima. Na Larevjevu elu ucrta se duboka bora. Otkud ti ovdje? Sl
uajno sam ovu da prolazio, uo gu vu i u ao objasni Merrvvale. Vidim da si poprilino
radoznao, st ari kripavo e Larev. Ni govora. Nema ovjeka koji ne u iva gledajui tun
javu ili kako netko po giba otpovrne Merrvvale. Tko ti je rekao -da je Stone oti
ao? Meksikank a kod koje stanuje. A za to je to tebe zanimalo? o tro upita Lare
v, zaboravljajui na raniji bijes. Pa, imao sam svoje razloge, Larev otegne starac
. Sto se petlja u moje poslove? Ijutito e Larev. Ja nisam ukrao novce suho i iron
ino odvrati Merr vvale. 143 Merryvale, ti ne to krije bijesno e Larey. Pa, gospodi
ne moj, ako krij em, onda je to jamano itav pil samih asova. Uzalud se Larey pjeni
o. Bio je nemoan d a parira starevim duhovitim odgovorima koji su ga smuivali svojo
m dvosmisleno u. Na jzad, sje-tiv i se da je tu jo i Dabb, on rukom dade znak Mer
ryvaleu nek odlazi poprativ i taj pokret gadnom i prijeteom psovkom. Merrvvale po
misli kako Lareyev grubi bijes nije bio posve prirodan. Starac je u svom ivotu u
poznao bezbroj opak ih tipova. U logorima kopaa nailazio je na kockare, bandite,
odmetnike, revolver a e, svakovrsne surove grubi Jane to ih je stvorio Za pad, a
ova im pustinja dal a konani divlji lik. Ali su svi oni ipak u veini bili pr avi
ljudi. Larey je na Me rrvvalea ostavljao dojam ovjeka sa Istoka koji po svojoj pr
irodi ne mo e podnijet i suhi rasap to ga pustinja stvara. Bilo kako bilo, on du
g o ne mo e izdr ati u ovakvom kraju. Samo je pukim sluajem zavladao ovom oazom b
ogu za leima. Merryvale se mrko nasmije i pri pomisli da zna za to Larey sve rjee
odlazi u Y

umu. Uz ove misli, Merrvvale je urio k Huntu. Na ao ga gdje blijed i shrvan ui na

trijemu. No, to ste prona li? upita ga Merryvale. Ruth nije uzela koveg, niti svo
j toaletni pribor. ak ni kaput! Na sebi je imala samo haljinu! Neka me avo nosi!
i zmuca Merry-vale naglo sjedajui. 144 Nije ni zrcalo uzela! Tko poznaje Ruth, od
ma h mu je jasno da tu ne to nije u redu. Vidim. Ruth je vrlo uredna djevojka...
Hu nt, ovo je vra ki zamr ena stvar. Ja jednostavno ne znam to da mislim. Jedno
zna m: da Ruth ne bi ni s kim pobjegla bez odjee i onih triarija to enama slu e z
a lic kanje obrva i lica. Da, ali sa enom nikad niste sigurni. injenica je da nje
nema. ovjee, nije mogla otii sama usprotivi se Hunt. Mogla je, ako je htjela. Sino
mi je rekla da bi odmah onog trena po la k Adamu s amo kad bi znala gdje e ga nai.
Pa, m o da je ipak oti la. ula je kako mi je Adam povjer io da se ulogorio u gud
uri. Mo e biti da je po la k njemu. Sve je mogue. Ruth je esto lunjala nou. Zurila
je u mj esec i zvijezde kao da je za travljena. Voljela je tamu, no koja od nje s
kriva su nce i pustinju..,. M o da je poku ala pronai Wansfella, pa je pri tom za
lutala. D akako. Nadam se da je tako. Lako je mogu nai. Slijedit u joj trag. Al i
ipak misli m da je to uzaludna nada. Jeste li na li Stonea? Nisam. Oti ao je. Zn
ao sam to! Osjeao sam! Ni to nije sve, Lareyju je ukradena pozama na svota nastav
i Merrvvale i ispria p zgodi kod postaje. Meutim, svoja razmi ljanja i zakljuke zad
r ao je za sebe. Stra no! izusti Hunt. Stone je lopov. uo sam ga sino kad je govor
io o novcu i Lare10 Pje ane stube 145 yju... Ruth je pobjegla s jednini lopovom.
Gospode! "" " ta god da je uinila, moramo je dovesti natrag o tro e Merrvvale. Hun
t, vi ostata k da a provedite kod postaje, motrite i oslu kujte. Ali sami ni ta
ne govorite. Jeste li me razumjeli? Ja u malo proi oko naselja i potra iti tragove
. Povest u jed nog prijate lja Indijanca sa sobom. Sad vidim da se nisam uzalud s
prijateljio s Indijancima. .. Danas dolazi koija sa sjevera. Kad doe, pogledajte t
ko je u njoj. Kasnije u otii u potragu za Wansfellom. Mo ete se u glavu kladiti da
e biti rusvaja . 146 8. Indijanca je na ao u krmi. Vitonogi, kako su ga njegovi z
vali, spadao je meu one mno ge itelje pustinje koje je dodir s bijelim ovjekom pre
tvorio u ljudsk e razvaline. Engleski je dobro razumijevao, ali je slabo govorio
. Bio je u kojeem u veoma sposo ban, ali se toliko odao piu da ni za kakav rad nij
e mario. Dokle go d je krma bila otvorena, od rana jutra do kasno u noi, Vitonogi
bi u njoj visio. N jegove crne, mrke oi zasvjetluca e kad 'je skrenuo pogled sa z
latnika na svom dla n u k Merrvvaleovu licu. Hajde, poi za mnom, ali me slijedi i
zdaleka apne Merrvva le i poe napolje. Nije hti o da itko vidi kako sa Vitonogim
odlazi u pustinju. Meu tim, inilo se da s te stran e nema opasnosti, jer se, tako
rei itavo naselje skupil o u postaji. Merrvvale poe putem prema sjeveru, kadli sret
ne gospou Dorn, sitnu, t amnoputu enu j ednog vozaa. Brisala je ruke o pregau. Jest
e li uli vijesti? upita g a ona uzbueno. Pa, gospoo Dorn, mnogo vijesti kola naokol
o odvrati Merrvvale. Ruth Larey je opet pobjegla ona stade brbljati, prevrui oima.
S onim mladim trio 147

govcem Stoneom. Ve drugi put s njim. Ka u da je Larey po a avio... Zar nije stra
no? Jadn i gospodin Hunt! Meni je Ruth kao prijateljica bila draga, ali se mnogo
pokvaril a. Znala sam ja da e ne to tako napraviti! Gospoo Dorn, priznajem da sve
to izgleda vrlo ru no, ali bih ja ipak malo priekao p rije nego bih za Ruth reka
o da je skroz naskroz nevaljala. Oh, pa ja nisam tako rekla prosvjedovala je go
s poa Dorn. Samo to sam se prestra ila . Ta vi znate da je ona ve jednom bje ala s
a Stoneom. Tada ste je vi i onaj ovjek iz pustinje vratili. Ovaj put je gore. Opl
jak ali su Larevev ured. Ukrali su mu nov ac i kidnuli. Merryvale joj vi e ni ta
ne ree, ve poe dalje. Stanovnici Izgubljenog jezera bili su on akvi kakve ih je pus
tin ja stvorila i tu ni Ruth ni Hunt nisu predstavljali izuze tak. Merrvvale pom
isli kako to mo e i za sebe rei ni on nije ni ta drugo nego vi ljasta pustinjska
lisi ca, o trih onjaka, samotna, gladna, izopaena, bez potomaka. Zar nije sve to j
e lju dsko u njemu postojalo samo za Adama i za onu udnu, kao kaktus tvrdu i opor
u ljub av prema eni koju Adam voli? Na av i se van naselja, Merrvvale se okrene
i spazi Indijanca gdje ga prati izdaleka . Starac produ i do grupe stabala gdje
prieka c rvenoko -ca. Uh! Sto eli ? upita Vitonogi. Obii emo oko cijelog naselja ob
jasni mu Merrvvale. Tra it emo tragove od sino. Kakve tragove? 148 Kakve bilo. Do
lo? upit a Indijanac upirui prstom prema sjeveru, pa ispru enu mrku ruku ok rene
prema jug u. Oti lo? Tako je. Tragovi konja i kotaa ivo potvrdi Merrvvale. Hou da
znam post oji li kakav trag mu karca i ene koji su sino stigli ili oti li. Ja zna
ti ree Indi janac, pa poe na put i nogom pokaza na trag uzanih kotaa istovjet an s
onim to ga je Merrvvale otkrio na suprotnoj strani naselja. Do ao i oti ao pro l
a no. Ja vid i nastavi Vitonogi mrkim pogledom oprezno zurei u sube jednika. Dr uom
rukom, Merrv vale pru i Indijancu jo jedan zlatnik. Reci mi, tko? Ti ne ini zlo?
upita Vitonog i lupkajui se ka iprstom po grudima. Ne, neu te izdati odluno otpovrn
e Merryvale. N e napravi tebi zlo. Vitonogi jednom akom pokrije svoje desno a dr
ugom poka e na lijevo oko. Jednooko ovjek do lo. Merryvale poskoi kao da rnu je pu
ka za leima opa lila. Zaboga, Collishaw! etiri konja. Kola do lo. Ja vidi Indijan
ac podi e dva pr sta. Meksikanac i jed no-oko ovjek. Ne stalo kod postaja. Stalo
daleko od postaja . Dugo vrijeme. Oti lo b rzo! Vitonogi, premca ti nema odvrati
Mer-rvvale, bri ui znojno lice. Uh!... Jesi li vi 149 dio da li su ti ljudi sila
zili s kola, ili s u se s nekim sastajali? Ne vidi. Sve crno tamo. Jesi li uo ens
ki vrisak? ree Merry -vale te ko di ui. Ne uo. Sve mir. Jesi li mo da vidio Lareva?
Ne. On piti kao rib a. Brzo ode. U redu, Vitonogi. Sad potra imo tragove. Ti id
i na onu stranu, a ja na ovu. Naemo se kod Indijanca Jima. Podijeli e se. Merryva
le je stao zaobilazit i gornji dio naselja. I ao je pozorno mot rei tlo s kojeg n
ije skidao oiju. Tragov e je bilo te ko nai na pje anim ili pak tvrdo ut abanim mje
stima. Meutim, tlo je mj estimino bilo od ilovae i na njemu je i najlagani je stopa
lo ostavljalo otisak. Me rryvale ne spazi nikakve svje ije tragove. Iza Rut hina
dvori ta naie na svoje i Adamove tragove otprije nekoliko dana. Odatle pa sve

do Indijanca Jima nije bilo niti znaka vrijednog pa nje. Vitonogi ga je ve ekao pr
emda se po njemu to nikad ne bi moglo rei. Ne vidi vi e tragovi ree Indijanac. Gd
j e u dobiti konja za jahanje? upita Merryvale koji je ve grozniavo kovao plan o da
lj oj akciji. . ^ Jim ima mazga. Sedlo? Indijanski sedlo. Mnogo dobro. Vitonogi,
uz mi od Jima sedlo i mazgu i doi s njom tamo ree Merrvvale pokazujui na 150 svoju
kol ibu koja se vidjela izmeu stabala palo verdes. Uh! potvrdi Indijanac. Do av
i u k olibu, iji mu je zaklon upravo do ao kao naruen, Merryvale zbaci sa sebe kap
u t i iznenadi se spaziv i da mu je ko ulja mokra. Osjeao je da mu tijelo gori. G
le, za misli, ja se ugrijao on e glasno. Ovi su junski dani ne to topliji no obino
. Ne sm ijem zaboraviti vodu. Odmah je meu svojim stvarima potra io uturicu i kad
ju je na ao, sjeo je da se odmori. Po glavi mu se motalo tisuu misli, ali zbrke v
i e nije bilo. Mora smjesta poi po A dama i s njim se vratiti u naselje na vrijem
e, da bi se ujutro ukrcali u koiju. K ad mu Merrvvale prenese sve to je vidio, uo
i zakljui o u vezi s Ruthinim nestankom, Adam e stupiti u akciju brzinom orla po k
ojoj se i prouo. Kamo e ih taj pothvat od vesti, to Merryvale nije znao; samo mu j
e bilo ja sno da treba to prije otii u Yum u. U njemu se probudila stara e nja za
opasnim i nepoznatim pothvatima koju je pust inja u njega usadila. Sti e i Viton
ogi s mazg om. Bilo je to olinjalo pretpotopno i vine i Merrvvale ga stade prezri
vo mjerkati iskosa. Poslao je Indijanca da mu kod postaje napuni uturicu voom, a o
n uze pode avati uzengije. Ubrzo s e na ao na mazgi i krenuo kroz drvee trudei sa
da ga nitko ne vidi. Na rmjju od naselja, Merrvvale poe jarugom uz iji su se rub n
a pijesku j asno ocrta vali Adamovi tragovi. Starac se dr ao njih ali je ipak gl
e151 dao u o kolinu, neravno obzorje a pogdjekad se okretao da baci pogled na on
u pust o iza sebe. Izgubljeno jezero pretvori se u puku ?elenu toku, potom se izg
ubi iz vida i za hrp ta. Pustinja kao po kakvoj aroliji promijeni svoj lik inilo s
e kao da tek s ad pru a pravu sliku o sebi. Ona oaza zelenila to se izgubila u d
aljini bila je ne to tue, ne spojivo s vreme nim kamenom i pominim pijeskom. Jara,
blijes i ti in a, ogromno be ivotno prostranstvo, srebrnasti pijesak, gole, crv
ene, kamene izb oine, bakrenasto nebo sve je to opkolilo i stislo Merrvvalea pos
te peno dajui svoj peat njegovana mislima, otuujui ga od svega to bi odudaralo od ok
olin e. Na pet mi lja ili ne to vi e uz blagu pustinjsku padinu jednolikost kraj
a se ne to izmi je ni. Pred starcem se razjapi ulaz u guduru. U ao je i jahao vi
jugavom pje anom jar ug om kojom je za ki nih doba voda pretjecala. Za ao je u ob
last stijena. Zidovi gudure bivali su sve vi i, na kraju su se visoko k nebu- di
zale njihove mrke i raspucane stijene. Dojahao je do jednog gotovo ravnog mjesta
. Tu se gudura probi jala preko nekakvog ovla ispupenog platoa. Mrtvilo to je tu
vladalo bilo je samo pojaano rijetkim, turim korovom, pokojim kr ljavim kaktusom
i grupom dimnog drvea. Sto je dalje i ao, gudura je bivala tamnija, jezivija, nab
ijena ti inom koja se inila kao s onog svijeta. Pa ipak je tu bilo ivota" koji je
utjerivao u la putni kovu bo lesnu sumornu ma tu. Spazio je zelenog gu tera, na
lik lijepoj niski 152 dragog kamenja, to je projurio preko pijeska, ostavljajui z
a sobom tanak trag. Vi j ugajui izmeu stijena, grabio je jedan takor pje ane boje.
Preko trake neba iznad gudur e proleti orao, ra irenih krila, u brzom i velianstv
enom letu. Ova su bia zn ala kako se savlauje pustinja, bar za neko kratko vrijeme
. Na jednoj ravni opkolj enoj raspucanim liticama, strmim, golemim kamenim zidov
ima i blago nagnutim padi nama pje ara, gudura se ravala. Merrvvale nae sad ve posve
jasan Adamov trag koji je vodio u lijevi rukav. Bila je to nekakva gadno sumorn
a puko tina izmeu dviju leb deih litica. Mogla bi poslu iti kao ulaz u pakao.

Ne to dalje gudura se irila i bivala svjetlija, sa manje zastra ujuih nagnutih gr

omada , naherenih stijena i raspucanih kamenih okana. Obi- av i ugao, Merryvale
se odjedar ed nae pred jednim od onih uda kojima udljiva pustinja u rijetkim prili
k ama a ava svoje vjerne sljedbenike. Bio je to ovalan prostor zatvoren velianstven
im zidom savr eno glatkih stijena zlataste boje to su se okomito spu tale do tla
p rekrivenog krasnim , blistavim pijeskom i poput ilibara utim kamenjem oivienim
zel enim raslinjem. Sunev blijes se odbijao od jedne lokve smje tene usred tvrdog
kam ena. im je Merrvvale u ao u taj raj, vodei maz-gu prema strani koja je bila u
hlad ovini, Adam najedared iskoi iza goleme stijene, s revolverom u ruci. Zdravo
, Merr vvale. Ve sam te odavno uo. 153 Uh, prestra io si me. Ne to sam plahovit, a
da bih do ao dovde morao sam proi i k roz komadi pakla odvrati Merrvvale, pa stig
av i u hladovinu, sja e. Kako si, drug aru? Dobro sam, stari moj, ali sam rijetk
o kada kao sad ovdje osjetio svu amotinj u i u as pustinje. Nikavog drugog posla
nemam, no da ekam da vrijeme proe. Mora da je to gadno. Ali sam si kriv to si toli
ko ekao. Rekao sam ti da^je bolje ako se to e e nae na Ruth. U svakom sluaju da si si
no do ao... Kao da je i sam kriv i strah ga da se sretne s onim prodornim, sivim
oima, Merrvv ale ostade bez glasa. Ti mi nosi lo e vijesti. Odmah sam znao im sam
te vidio. Drugaru, gore ne mogu biti. Ru th je ponovo oti la! Jednim skokom Adam
se nae pred njim i na njega polo i one sv oje ruke nalik pand ama. Jeste, Adame.
Oti la! Oti la opet sa Sto-neom, ili... N E! Zvuan, poput zvona buan Adamov glas
odjekne i odbije se od litice do litice. Bi la u Merrvvaleu neka ica grubosti, n
eka nastranost koja tog asa iskoi podjarena b olom zbog Adama, bijesom na Ruth i s
poznajom da su se na li u dozlaboga gadnom p ol o aju. Pa on e skidajui e ir i bri
ui znoj sa ela ako nije oti la sa Stoneom, ond a se d e to paklenski gore. 154 Me
rrvvale, ti si ponekad star i udljiv, kad si um oran ili obeshrabren. U redu, a l
i znaj, prijatelju, da sad ne mogu biti strplji v. Adame, umoran nisam ali me cr
na tuga skolila. Govori! Hou injenice, a ne to mis li ! plane Adam tresui Merrvvale
a kao praznu vreu. Nato Merrvvale ispripovjedi cij elu priu o Ruthinu nestanku pos
ve se ograniiv i samo na ono to je uo, vidio i uinio. Ona nije svojevoljno oti la s
a Stoneom ree Adam tako uvjerljivo da je u Merrvval eu gotovo ve smrznuta krv stal
a br e kolati. Sad kad s tobom priam, Adame, ini se zaista nemoguim on ree. Nadam se
da joj e nisam iznevjerio. I jesi, na nesreu. Ali, mog si brata spomenuo samo u
vezi s njegovim napadom na Dab-ba, ukradenim novce m i Stoneom. Ima li jo ta? Pa
, ti si se derao da hoe samo injenice odvrati Merrvva le odjednom osjeajui kako se d
i e prepreka pred njegovom namjerom da anela osvetnik a usmjeri na Guerda Lareya.
Ruthino lice njen pogled njen apat! Starac nije moga o izustiti ono to je dokuio
svojim o troumnim rasuivanjem. Vi e bih volio da ispad ne Ruth nepo tena, nego d
a je posrijedi Guerdovo zlodjelo Ad am e izmueno. Merryva le poskoi kao biem o inut.
Gospoe, to ti pada na pamet, Adame? Pa zar ta djevojka, koja je u osnovi dob ra,
koja se bori protiv zla to ga sa sobom nosi od roenja 15 5i protiv ljudskih zvij
eri koje ele njeno tijelo! Ja bih za nju ivot dao, du u b ih svoju predao za spa
s njene asti... Adame, poludio si! Ne, ne, jo nisam ree Adam podi ui lice hladno po
put leda. Ja bih nju i takvu vo io, ak i vi e. Mogao bih je spasiti... Ali, ako j
e Guerd stavio svoju odvratnu ruk

u na nju... neka mi je Bog svjedok... srce u mu i upati! Velike, tvrde ake, nalik
pand ama pustinjske grabe ljivice, zagreba e po zraku stravinom silinom. I to bi
bilo sjajno! provali iz Merry-valea, obuzetog mr njom. On se udalji od pr ijatel
ja i stade hodati ispod litice ne bi li se smirio i stalo io. Merryvale, vrijem
e leti ozbiljno e Adam, kad mu je starac ponovo pri ao. Pa ba sam na to mislio. K
a d mo emo najbr e stii u Yumu? Koija dolazi danas na Izgubljeno jezero odvrati Me
rr yvale. Sutra ujutro prou-" zuje. Ti poi njom brzo odlui Adam. Ja u prije mraka na
tov ariti magarce i krenuti odavde. Sutra zorom bit u kod Bitter Seepsa. Tamo u eka
ti k oiju. Ako mi je brat u koiji, a ti izbaci kakav papir, ili bocu, ili to bilo
iz ko la. Ako nije, zaustavit u koiju i produ it emo zajedno. Sve je to lijepo. A t
o ako Guerd bude u koiji? upita Merrvvale. Zar bi me prepoznao ree Adam, a preko l
ica mu prijee sjenka bola. Da li se ti sjea djeaka koji je do ao u Picacho prije os
amna15 6 est godina...? ini se kao da je itav vijek pro ao. Zar se nisam stra no p
romijen io? Tk o bi u Wansfellu prepoznao djeaka Adama Lareya ...? Merryvale, rec
i, da li bi me on prepoznao? Nikad! uzvikne Merryvale pi tavo. itav sat bi mogao
stajati pred njim a on ne bi na ao ni ta poznato na tebi. Da, Adame, zaboravili
smo na p reobra avajuu mo pustin je! Ali ja nemam povjerenja u sebe nastavi Adam z
urei u sta rca moleivim, nesre tnim pogledom. Ne smijem stati pred Guerda, niti do
zvoliti da on stupi pred mene ; to mogu uiniti samo kad bude kraj! Tu ne rijei! Me
rrvvalea j e boljelo gledajui prijatelja u takvim mukama. Adam se sav strese popu
t lava to u staje. Dosta. Ako Guerd bude u koiji, ja u pje ke u Yumu on odlui. Stva
ri u skloniti u Bi r Seepsu i magarce tamo ostaviti. Putovat u nou. U Yumu u stii sam
o dvanaest s a ti poslije tebe. Nai emo se kod Augustina. Zna njegov lokal. Prijat
elj mi je. Mn ogo sam ga zadu io. Bez obzira gdje je kriju, Augustine je u stanj
u da nam pronae Ruth . Dobro, drugaru, ja polazim odmah odvrati Merrvvale. U Merr
yvaleovoj svij esti nije bilo mjesta ni za jaru, ni za te ak put, ni za zloko bn
u pustinju. Bio je nadahnut uvstvom iju je veliinu nagaao ali mu je neprekidno izm i
calo potpunom s hvaanju. Tijek vremena i daljinu uope nije osjeao. Ve je bio mrak ka
d je, ne osjeajui ni umor ni glad, stigao na Izgubljeno jezero. Vr atio je 157 maz
gu, pa je po urio k Huntu. Zatekao ga je za veerom. Hunt ga ponudi da sjedne i j
ede, pa ga stade obasipati pitanjima. Pa, nee proi tjedan, dana, a Ruth e opet s je
diti ovdje, za va im stolom odvrati Mer-ryvale, odgovarajui time na sva pitanja o
djednom. Kad bih u to bio siguran, kamen bi mi sa srca pao ree Hunt, ne to olak a
no, ali ipak pun dvojbe. Mo ete biti sigurni, zna se, ukoliko je Ruth iva. Jer n
itko ne zna to sve ova pusti nja krije. Larey je dolazio k meni ree Hunt. Ama n e
mojte! Iznenauje me. Sto je htio? uzvikne Merrvvale znati eljno. I ja sam se zap
repastio nastavi Hunt. Kao da je zaboravio kako se svinjski ponio prema meni. Ra
spitivao se za Ruth. Bio je znati eljan i ogoren, ali se vidjelo da ga je bijes
p ro ao. Hh! Otkud znate da je prije toga bio bijesan? naivno upita Merryvale. S
re o sam gospou Dom. Vi znate kakva je ona laju a. Pa, bila je u postaji. Prema n
j

enim rijeima Larey samo to nije sru io postaju. Bio je kao lud. Urlao je i psovao
un utra i vani. Indijanci pobjego e od njega, a ni Meksikancima nije bilo prija
tno. Aha, vidim. Derao se do neba je l'de? Kako je njegova ena opet pobjegla sa
Stone om? Da, tako je. Toliko mi je gospoa Dorn ispriala. Ali kad je do ao ovdje,
kod mene, b io je stalo en. Ree kako Stonea ne treba mnogo osuivati. Lijepa ena s
v a ta e napraviti o d mu158 karca. Na kraju mi je rekao kako e koijom ii na sjever
da kod Salton Springsa nae Col li-shawa od koga e tra iti da poe s njim u Yumu ne b
i li uhvatili Stonea i Ruth. Dov est e Ruth natrag i ovaj put e je natjerati da iv
i s njim. No, alosna mu majka! jeknu Merrvvale. Meni je to posve jasno produ i H
un t. Kad bi Ruth bila pametna, vratila bi se Lare yu i od njega nainila pristojn
a ov jeka. Svima nama bi laknulo. Dakako da bi, gospodine Hunt pone to ironino pri
hvat i Merrvvale. Koija za sjever stigla je danas u rano popodne i malo kasnije k
renul a dalje ree H unt. Ispred krme, iz koje je blije talo uto svjetlo, starac sr
etne D abba. Zdravo. Gdje si bio? pozdravi ga Dabb znati eljno, ali i prijateljs
ki. U b rdima, i ao sam k drugaru odvrati Merrvvale. Ne to si mi se udebljao. Ne
rugaj s e zaguna Dabb. Vidio si kad me udario. Jesam. I otada se pitam za to mu
nisi odgo vorio kao pravi Zapadnjak. Jer sam prokleta kukavica. Ne mogu se tui s
Lareyjem n i akama, ni mecima. S vejedno u ja njega... Gdje je sad? prekine ga Me
rryvale. Na sjeveru. Danas je oti ao koijom. I to u vezi s onim to smo razgovaral
i. A mo da ne, Dabb. Ja bih se kladio da ovaj put Larey niti ne pomi lja na izvo
re i njihov u kupovinu. 159 I ja sam to pomislio ree Dabb. Dobro, jo emo o tome ra
zgovarati od vrati Merrvvale i poe u krmu. Bila je buna, zadi ljena i bazdjela je p
o rumu. Kao t o se nadao, starac nae vozaa koije s koj im se jo ranije bio upoznao.
Hodi, trgni j ednu ponudi ga Merryvale. Ne mora mi dvaput rei odmah prihvati voz
a. Ima li jedno mjesto za Yumu ujutro? upita Merrvvale dr ei a u. Koliko hoe mjesta,
stari moj. Ova j put imam samo tri putnika. Vrlo dobro. A uj... ja sam ti ovjek o
d pustinje, voli m nebo nad glavom; kako bi b ilo da sjedim kraj tebe? Samo izvo
li. Imat e dobrih petnaest sati pod otvorenim nebom, a jo vi e ako bude vje tar p
uhao. Polazim ran o, u est. Meni je svejedno. Je li dobar put do Yume? Nije lo ,
samo je vrue kao u paklu na onom najni em dijelu. Ji li i Collishaw putuje? upit
a Merrvvale, naizg led posve nehajno. Ne. Raspitivao sam se za njega kod Twen-ty
Ninea, ali ga tamo nema. No, idem na spavanje. Vidjet emo se ujutro. Kako ti je
ime? Ja sam Hank Da y. Za prijatelje sam Merryvale naceri se starac. Tek kad je
legao, osjetio je da su mu i du a i tijelo umorni od napora toga dana. U glavi m
u se mutilo, a tijel o boljelo. Na pragu je velikih 160 dogaaja. To mu je do apta
vao glas iz pustinje. Ti ina, gusta poput crne noi bez zvijez da, spusti se na sv
ijet pustinje i odnes e starca u zaborav sna. U zoru je Merryvale spremao ono ma
lo stvari koje e sa sob om ponijeti. Gotovo je o stao bez novaca, ali ga je to ma
lo smetalo jer ga je mo gao dobiti od Adama. Prij atelj je u pojasu jo imao zlat
a, premda su mu tokom vr emena zlatnici sve tanje zv eckali. Starac ode na doruak
. Uzeo je ne to hrane za put i napunio uturicu vodom. Po tanska koi ja, sa est odm
ornih konja to su gr izli vale, stajala je ispred postaje. Hank Day j e veselo d
oekao Merryvalea. Penji se on mu nalo i. Pazi, bogati, to si ti okretan, tko bi r
ekao. Odmah polazim

o. U koiji je ve bio jedan putnik, ali Merry-vale nije uspio da ga dobro zagleda.
Iz krme izio e jo dva putnika, nosei prtljag, i uo e u kola. Pogledav i ih, starac s
e uvjer a nisu ljudi koji bi imali ikakve veze s njim i s Adamom. Day se pope n
a vozako sjedi te, pokraj Mer-ryvalea i odrije i uzde. Bio je razgovorlj iv i ves
e o. uj, stari, ako bi me banditi ucmekali bi li ti bio u stanju dotjerati zapreg
u u Yumu? Pa, mogao bih poku ati. im dobijemo po tu, kreemo. Jutros je Dabb ne to
sp or. Sta e , natekla mu vilic pa je te i. Ha-ha! Uto prie Dabb nosei po tansku vr
eu i jedan paket koji ubaci u koiju. 11 PJefiCane stube 161 Kamo e ? upita on u udu
gle dajui Merrvvalea. U Yumu. Moram dii novac iz banke da bih kupio novo odijelo o
tegn e Merrvvale. Kladim se da ti je sva banka u jednom d epu i taj je upalj upo
l u a li, upol ozbilj no e Dabb. Day zapucketa biem i veselo podvikne konjima: Haj
de... pokret! Dok je svje e i vidi se! I tako krenu e za Yumu. Merrvvale se udob
no zav ali, kao da mu je lak e to dotada nije nai ao na zapreke. U pustinji e ga e
kati Wa nsfell, i to sigurno kao to je sigurno da ono crveno sunce pee i pr i ova
j pijesa k. Samo da je Ruth iva i zdrava! Merrvvale s e uzbudio mislei na pustolo
vinu kojo j hrli u susret. Ovaj put obuzda zebnju, i sv oje nametljive i beskori
sne zakljuk e, i nedovr ene planove sve to mo e pustiti za kas nije. Tako, ide u
Yumu, a? up ita ga dobroudni voza. Kad si posljednji put bio tamo? Merrvvale se za
misli. Bit e poetkom travnja. Yuma je sada u punom razvoju. Oduvijek je bila ko ni
ca, ali je s ada velegrad. Ni ta me ne iznenauje. ivljeg grada jo nisam vidio. St
o je sad novo g u njemu? Utrostrui sve ono to je bilo, eto ti odvrati D ay odu ev
ljeno. A izgra dnja eljeznic dovela je u grad gomilu Meksikanaca, Crnaca, crveno
ko aca, Kineza, koc kara, pljaka a i uli-arki. Takav skup jo nisi imao prilike vid
jeti. Ali se i m nogo po tenog posla razvilo. 162 Tako! Izgledi za dobru zaradu,
a u gradu slob odne ruke, a? Nego! Tamo ti je zakon ispod mi ice. Barem da vlad
a zakon iz Arizo ne! Jedini erif koji je ne to valjao, Jim Henshall, nedavno je
u jednom okr aju ubijen. Sad je m jesto upra njeno. uo sam da se nitko ne otimlje
za taj polo aj, osim Collishawa a njega ozbiljni graani ba mnogo ne vole. Collis
haw! On je negda bio erif u Texasu, specijalist za vje anje. Za to ga u Yumi n e
vole? Prvo i prv o Collishaw je ulo io novce u najgoru jazbinu odvrati voza. To
ti je nek a dvokat na, stara panjolska zgrada, zove se Del Toro". Krma, kockarnic
a, prenoi te i ta ti ja znam jo to. Vlasnik je neki Sanchez, Meksikanac, a Collis
haw mu je ortak. Sa nchez ima dosta love, i uspio je zata kati neke stvari koje
su se desile u Del T oru". , Sjeam se da sam bio tamo ree Merrvvale. Ali mi se lok
al nije uinio gorim o d nekih drugih u gradu. ekaj da sad vidi Yumu, stari moj pov
ie Day, pucketajui biem. Razmahala se da je m na, a to jo neko vrijeme nee prestati.
Pa, kad dobro promis lim, meni se takva mjesta ne sviaju... Hoe li zapaliti? Sa z
adovoljstvom prihvati Day. Koija se valjala vijugavim pustinjskim putom. Put je b
io tvrd, kamenit u bla goj n izbrdici, njime su konji i li u dobrom kasu, brzo p
revaljujui udaljenosti. Merrvval e je u ivao u ritmikom batu kopita, u zveketu lan
aca i kripi konjske opr eme, u tropot u kotaa, a posebno u slat11 163

kom miomirisu suhog pustinjskog zraka jo svje- eg za rana jutra. Kao posaene ruko
m vrtlara, u jednakim razmacima rasle su grupice jarkozelenih pus tinjskih bilj
k i. Tu i tamo, dizale su se humke srebrnastog pijeska. Na finom zel enilu stabl
a mesquite isticale su se krasne crvene i zlataste kvrge i kuglice im ele, paraz
it a koji po nekoj udnoj igri prirode ivi od suhog pustinjskog drvea. U sv im pjes
kov itim jarugama dimna stabla bila su nalik na pahuljaste, plave oblaie to s e di
u s logorske vatre. Tek narijetko se pojavljivao po koji palo verde, izvanred n
o nj e an i zelen, i aran svojim utim cvjetovima, osamljen na svijetloj pozadini
pust inje. Smije no nauljenih golemih u iju, odnekud iskoi plah divlji zec i izgu
bi se meu pje anim umkama. Mali, areni jastreb uao je mrdajui krilima na kamenu ispod
koje g se bez sumn je krio kakav zlosretni pustinjski glodavac. Preko puta brzi
nom mu nje poleti naj rjea pustinjska ptica, divlja pustinjska koko , ra irena, d
uga i v itka repa, sjajna ar ena perja, kao plamen crvene, izrezuckane, uspravne
kreste; u kljunu je surovo s tiskala gu tera. inilo se kao da u pustinji na sve
strane i ma ivota ive bia sigurna, okretna, brza, r azorna. Merrvvale nije znao k
oliko ima do Bitter Se-epsa, a nije htio pitati vozaa da ne bi izazvao njegovu zn
ati elju. I tako se zadovoljio promatranjem krajolika. Meutim, s vijugavog puta u
uvali ni je mogao sagledati sve prostranstvo pustinje. 164 Sto su dalje i li, r
aslinje je bilo vi e i gu e. Ukazala se i jedna palma, sa svojim lj upkim stablom
. Mrlja ta mnijeg zelenila u pustinji bila je oku blagodat. Put stad e vijugati
jednom sve dubljom jarugom gdje je pustinjsko bilje bogatije raslo i cvalo. Merr
vvale spazi dva siva magarca kako pasu polako se primiui brijegu. Mogli su biti Ad
amovi, ali je daljina jo bila prevelika da bi ih prepoznao. Najzad nje gove ispi
tivake oi otk ri e jednu indijansku kolibu od kolja i palminih grana, a iza nje ma
lu kuu od cig le to se uurila ispod stabala palo verde. Iza kue istupi visok mu kara
c i stade gle dati u koiju. Merrvvaleu srce poskoi: Wansfe ll! Hank, koje je ovo m
jesto? upita o n vozaa. Bitter Seeps. Ima vode taman toliko da nekoliko Indijanac
a ostane ivo. S ve mi se ini da e dobiti novog putnika ree Merrvvale. ini mi se i po
znat. Jest, a je. Dugaak tip, zar ne...? E-ha, Bili! E-ha, Celik-elo! Postepeno Day
zaustavi konje ispred kuice pred kojom je Wansfell ekao dr ei u ruci ma li zave lj
aj stvari smotan crvenim rupcem. Zdravo. ekate koiju? upita Day na-ginjui se sa str
ane. Jeste. Idem u Yumu odvrati Wansfell. Odavde je dvadeset dolara ree voza i tre
n kasnije uhvati svjetlucav zlatnik to m u ga je Wansfell dobacio. Penjite se. Z
dravo, kopau vikn e Merryvale. Ve sam mislio da smo se negdje vidjeli. 165 Zdravo,
Merrvvale. Odmah sam te prepoznao odgovori Wansfell ulazei u koiju. Kako n e bi,
kad sam se ovdje posadio kao le inar na suhoj grani topole. Vrata na koiji zatvor
e se za Wansfellom, i konji opet poo e ivim kasom. Merrvvale se ponovo zava li na
sjedi tu, osjeajui kako ga obuzima nekakav jarostan zanos. Tako! Wa nsfell m u se
pridru io! Sad se u ovim koijama valja ne to u asno gadno za nekoga ili ne k e t
amo. Starevi napeti ivci sad su popustili. itav sat je sa Dayom priao, dok nije u o
sve to j e voza znao o Yumi. U meuvremenu je koija gutala milje. Do li su do kraj a
uvale i poel i uspon. Konji uspori e, stado e se znojiti, voza je poeo kunjati, a
sunce je pr ilo tol iko da je Merrvvale morao skloniti ruke u sjenu. Na vrhu br
ijega starcu se uini kao da mu je pred oima ne to bajno. Srebrnasto pje ano m

ore u talasastom usponu svim svojim prostranstvom uzdizalo se prema jugu. Ruthin
e pje ane stube! Merrvvale shvati simboliku; i sva njegova stara, duboka, mistina
bo jazan od pustinje naruga se nadi koju je za Ruth gajio. Ta tko bi se mogao u
spet i tim klizavim stepeni tem? Penji se, sve vi e, s mukom, teglei, da ui, uz te
ku borbu n raju e ti uvijek izmai! Nije bilo vjetra koji zasljepljuje oi. Nadaleko
se rastegao predio pominih pje anih d ina, oblih, izvijenih, namre kanih, okruglo
reckavih u milijun krasnih oblika, sre brnkastih, zlatastih i sivih. Na preko d
v adeset milja pustinje pru ao se taj priro dni fenomen, neprela ljiv osim kroz
ir oki prolaz kojim se put vijugavo penjao. 166 Sad su konji teglili, vrijeme je
sp oro prolazilo, milje se odulji e. Merrvvale pod legne jari, te kom usponu, b
lje tavom nebu, pje anim padinama, i zadrijema sve dok koija na kraju ne izbi iz o
nog srebrnkastog pakla na ravnu, kamenu pustinju. Probudiv i se, osjeti da su mu
se pospana u-tila trga. Pred njim je bljesnuo Black Pilot Knob, poznata biljega
kopaa zlata, ulijevo su se dizali izreckani bregovi C hocolate Mountainsa, a izna
d sa me pustinje, naprijed, ukazala se golema, purpurn a masa Picacha. Krajolik
se op et promijenio. Pijesak je ostao pozadi, a naprijed i sa strane pro stirala
se ra vna i tvrda pustinja, iz ukastosmeeg tla izbijalo je drvee eljezno drvo, oca
tilla i mesquite; crvena brda Chocolate dizala se sve bli e, a u daljini su se m
utno, n alik maglovitim utvarama, dizali obrisi kriljastih, divljih i nedostupni
h plani nskih visova. Sunce se spu talo nad prizorom kojim za Mer-rvvalea nije
bilo ravn a na cijelom Zap adu. S vozakog sjedi ta, na posljednjoj uzvisini drugo
g platoa, pogled mu je pao na korito rijeke Colo-rado. Tamo dolje izvijala se cr
vena rijek a pusto i, obrubljena prostranim obalama obraslim jarkozelenim topola
ma i udikov inom; iznad krivulje rijenog korita na sve strane dizale su se strme
obale, padin e i brda, izborani mo zaik tog bezdna pusto i, divan u svojim prekr
asnim bojama i jezovit u svojoj surov oj i jalovoj divljini. S mjesta gdje je le
ala Yuma diz ao se veo ute pra ine. 167 Miljama se koija sve vi e'spu tala niz k
amenite bre ul jke, sve dok se daleka slika ljep ote ne izgubi u dodiru s nizino
m gdje se' pra ina dizala poput dima nad prerijom u plamenu. Sunce je kao magnet
sjalo kroz kop renu pra ine. Zapad sunca i suton! Koij a se jednako valjala i vi
jugala izmeu nizo va pra njave udikovine. Najzad doe no. Bila je toliko crna da Mer
ryvaleove umorne oi nisu bile u stanju da vide ni par korak a dalje. Na posljednj
em zaokretu puta, Merrvvale opazi svjetla Yume. 168 9. Morao je ubrzati korak da
bi mogao ii uz Ad ama irokom, tamnom, glavnom ulicom Yume . Svjetla je bilo mnog
o, ali se njihova uta boja gubila dalje od plonika. Mrke su se prilike skrivale i
spod lukova i viso ki Indijanci, s debelo namotanom kosom povr h glave, uljali s
u se kao sjenke; ma li Meksikanci, sa irokim sombrerima i ivobojnim rupcima buno
su brbljali ispred d uana; tu i tamo u gomilu se okupljali kopai i dru gi bijeli l
judi, u gruboj odjei. Zar ovo nije Del Toro"? upita Merrvvale kad su stigli do je
dne dvokatnice u panj ol skom stilu - to se nalazila na samom uglu poprene ulice.
Kimnuv i, Adam poka e na sliku na zidu izmeu lukova. Na njoj je ime ovog poznato
g lok ala bilo predsta vljeno bikovima, matadorima i bandillerosima na konju. Na
desnu stranu bio je ul az u irok, taman hodnik, po meksikanski tipino tajnovit.
Na staklenim vratima svr ati ta bijahu nekakvi fantastini crte i ije su se siluete
ocrt avale na svjetlu ko je je iznutra dopirale. Adam i Merrvvale stado e na sa
mom uglu. U lokalu je bilo buno. Vrata su se neprestano otvarala i zatvarala prop
u tajui aroli ki niz ljudi. Adam povue Merrvvalea do suprotnog ugla. S te povoljni
je toke oni st a169 do e pr omatrati zgradu Del Toro. Na strani okrenutoj pokrajn
joj ulici, na prvom ka

tu bio je niz lunih otvora kroz koja se izlazilo na balkon Sto je i ao svom du in
om z grade. Pri ovakvoj vreloj noi nije bilo niti jednog svjetla. Tu i tamo bi s
e u ta mi za ario upaljeni vrh cigarete. Tihi glasovi i smijeh, jecaj gitare, ne
k a panjols ka melodija, lagani koraci, treperavi enski smijeh sve je to pridava
lo neku roman tinost i atmosferu pro losti tom tajanstvenom Sanchezovu lokalu Del
T oro. Drugi kat bio je nizak, s crnim prozonma nalik oknima. Niti tamo nije bi
lo svjet la. Adam je zurio u njih kao da eli probiti njihovu tmicu i dokuiti to s
e i za njih krije. Malo kasnije on bez rijei povede Merryvalea niz ulicu, prema s
krom nijem dijelu gr ada, gdje je svjetla bilo manje. Na kraju ue u uzak prolaz k
oji j e vodio u tamno dvori te gdje je mirisalo na mescalu i dim i gdje su se ne
kakve prilike motale kao sjene. Ovo je Augustinov lokal objasni Adam dok su se p
enjali kamenim stepenicama na k amenom poploeni trijem s kojeg uo e u prostoriju k
oja je liila na kakvu tr nicu. Krepak Meksikanac crnih obrva sitnim je oima piljio
u Ada ma, pa ustade i baci cigaretu. Njegovo se crno lice najedared ozari i on
skoi u s usret Adamu. Santa Maria.' Pa to je moj grande senor on e, grlei Adama. Me
rryvaleu nije bilo p otrebno rei da se taj Meksikanac negdje i tko zna kada sreo
s Wansfe llom Lutalic om. Si, Augustine odvrati Adam odmiui se od onog ovjeka da bi
mu stisn uo ruku. 170 Ovo je moj drugar Merrvvale. Gladni smo, edni i... u nevo
lji. Meksi kaneva radost i veselje pretvori e se u ozbiljnu predusretljivost. Poit
e sa mnom o n e kratko i uvede ih u prostranu, kamenom poploanu sobu. Prostorij a
je bila osku dno namje tena jedan stol, dvije klupe, upaljena lampa to je mirisa
la po ulju i dugaki hengemat to je privr en karikama visio izmeu dva suprotn a zida.
Meksikanac p ljesne dlanovima, na to se pojavi debela, tamnoputa ena, za kojom
utra e dvije vi tke djevojice, a on im stade ne to brzo govoriti na panjolskom. On
e odo e da izvr e njegove naloge, a Augustine se okrene prijateljim a. Senor Ada
m, moja kua, moj a obitelj, moji prijatelji vama su na raspolaganju. Ne tro ei uza
lud rijei Adam mu ukratko ispria Ruthin nestanak s Izgubljenog jezera pr ema Merrv
valeovim obavje tenjima i zapa anjima. Senor Collishaw je u Yumi. Ja sam ga dana
s vidio rt^e Aug ustine. Da ti opi em Stonea nato e Adam i u detalje ocrta Stoneo
v izgled. Ne odlun o odvrati Meksikanac. Senor sjedite. Jedite i pijte. Idem da v
idim. Sa Collishaw om je bio voza Meksikanac. Bi li mogao pronai tog ovjeka? dometn
e Adam po to je dug e noge rastegao pod stol. Senor Adam, od Augustina se ni ta
ne mo e dugo kriti o dvrati Meksikanac a sitne su mu oi bljesnule. 171 Od tog voz
aa doznaj da li je Collishaw imao sa sobom djevojku, i ako ju je ima o gdje ju je
odveo. Senor, ako je Collishaw doveo sefiorinu u Yumu za sebe, onda o na nee bit
i u Del T oru" ree Augustine uz lukav osmijeh. Premda nije nikakvo udo da se bijel
e djevojke nau tamo. Sanchez stalno dovodi ene, iz Guavmasa, Frisca, Sac ramenta.
.. odasvud. Yuma je grad gdje ena ne izdr i dugo. Augustine, jednom sam ti ja uin
io uslugu. Do ao je as kad je ti mo e uiniti meni nat Adam uzbueno. Ah! Je li vam s
enorita ki ili draga? upita Meksikanac blago, a ruka mu poe k Ada movu ram enu. To
je ena koju volim, Augustine. Senor, ako je u Yumi, mi emo je nai. Sad ide m! Hoet
e li se smjestiti ovdje kod men e? Hoemo. Jedite i pijte. ene e vas slu iti i poka
zat e vam sobe. Nemojte me ekati ovdje. Augus

tine polako radi, ali mo ete biti sigurni u njega. Uz znak obeanja on se nakloni
i izae. Adam i Merryvale u utnji stado e toliti glad i gasiti e. Jedna djevojka, p
o svoj prilici ki Augusti-nova, ue u sobu i stade blizu n jih. Bila je vitka, u c
r noj, irokoj haljini, imala je malo, ovalno lic e maslinaste boje, rumene usnic
e, lijepe, velike i tamne oi. Kosa joj je bila gus ta i crna. Mer-ryvale je staln
o pridizao pogled da je gleda i svaki put m u se inilo da mu se privida sve vea sl
ino st s jednim poznatim likom. U jednom asu je imao putpun lik pred oima. 172 Drug
aru , pogledaj tu djevojku on apne Adamu na uho. Pogledao sam ve, stari moj prija
telj u. Jednom mi je bilo dovoljno tu no e Adam. Duh Margarite Arallanes! usklikn
e Mer ryvale. Tako je. Ista je kao Margarita, samo bez avola u oima. Nebesa! Sva t
a se ov jeku dogaa! izmuca Merryvale. Zavr iv i veeru, povuko e klupe dalje od stol
a. Adam e, mislim da e nam te ko biti da ekamo ree Merryvale. Strpljenja. Imamo sreu
to smo ovdje na li Augustina. Ponekad je na svom rancu preko granice. Poznaje s
vakog Me ksikanca u ovom kraju. Kao to je rekao, on e ti sve doz nati. Ako je Col
lishaw do veo Ruth u Yumu, to emo ubrzo doznati. A za to bi Collishaw doveo Ruth
ovdje? pro muklo apne starac. Jesi li zaboravio to nam je Augustine rekao o Sanc
hezovu loka lu? Ali, Collishaw je Teksa anin usprotivi se Merryvale. Njemu je po
tovanje pre ma enama uroeno. Zar on nije kuhan i peen s mojim bratom? upita Adam
upirui pogled iz onih sivih, uskome anih oiju u prijatelja. Jest, zna se. Ali, mak
ar i tako ... ja sam ga uo kad je skoio na Lareyja zato to j e bez po tovanja govo
rio sa Ruth. 173r Prijatelju Merryvale, moj brat Guerd ima posla samo s ljudima
koji ga slu a ju. Osi m toga, Collishaw, koliko god on imao teksa ki odgoj, ipak
je pustinjska vucibatin a. On je spadao meu najgore kriminalce na granici. ovjek
koji se pravi po ten, a titi ga zakon, ispod one svoje maske je podao i nizak. A
Collishaw se "ba takvim poka zao. Nakon ovih rijei Adam u uti, a Merryvale ga ne
htjede uznemi ravati. Vrijeme je spor o teklo. Kraj vrata su prolazile ene, tih
o poput sjenke. Izvana su dopirali slabi glasovi razgovor, koraci, smijeh i veom
a daleka muzika . Vru bi vjetar pokatkad z apuhnuo u sobu mirisao je po suhoj pra
ini, prezrelom vou, cvijeu i pomalo po dimu! Atmosfera kue te ko je pritiskivala A
dama. Za elio se istog zraka, zvijezda, pustinjsk og vjetra, onog istog to ne pee i
ne pr i, i to s a sobom donosi vjeitu sjetnu poruku pu sto i. Dug je sat pro ao,
i drugi poeo. Ada m se ispru i u hengematu, kojeg je ra irio, pa je l egao popri
jeko, tako da mu s e cijelo tijelo na lo u jednoj ravni, po obiaju Meksika naca.
No, Merry-vale je b ivao sve nemirniji. Sjedio je, pa hodao, pa opet sjedio , te
se ponovo dizao i k roio po kamenim ploama, stalno oslu kujui hoe li odnekud uti ko
rake. Najzad, brzi ko raci po kamenu! Ue Augu-stine, ispu tajui dim iz cigarete, z
agrijana lica, oiju nal ik na crne bode e. Ah, senor, morali ste me ekati on e, pa
privue jednu klupu blizu Adama koji se stre limice uspravio. . 174 Primae se i Mer
rvvale, osjeajui toplinu prema ovom prijatelju u nu di, divei se privr en osti Meks
ikanca. Znao je da ga M eksikanac nee iznevjeriti ako mu do srca dopre.

Senor Adam, voza Collishawa bio je Ma-nuel Gomez, moj dalji roak. Ve se odavno poz
najemo. Dobro je. Ali, priaj mi, Augustine odvrati Adam naginjui se naprijed. Da l
i draga senora Adama ima lice kao Djevica, kosu kao zlato, oi duboke i ljubiaste
k ao stijene kanjona pri zalazu sunca? Iznenaen tom pretjeranom rjeito u Adam se za
bu lji u subesjednika. Merryvale skoi da pr u i odgovor. Augustine, ena koju on t
ra i ima lice anela. Njezina je kosa sigurno nalik zlatu, a oi su joj kao sjene u
pus tinji. Onda je ona ovdje odvrati Meksikanac, tresui pepeo s cigarete. Kod Del
Tor a"? upita Adam, duboko uzbuen. Gomez to ne zna odgovori Augustine. Sjedite,
senor ... On mi je to rekao znajui da ja njega neu izdati. Prema Gomezovu kazivanj
u, Col lishaw je s Izgubljenog jezera krenuo u pravcu sjev era, ali kad je no pal
a, vrat io se i ne to dugo ekao. Potom je pro ao pokraj postaje i zaustavio se na
pojilu. Tamo je napustio kola i izgubio se u mraku. Vratio se s a jo jednim ovje
kom, nos ili su jednu enu umotanu u ebe. U li su u kola, gdje je Collis haw dr ao
enu. Gom ez je brzo vozio preko pustinje, putem za Yumu, kako 175 mu je nareeno.
Zatim oni skido e ebe sa ene koja je bila kao ugu ena. Polo ili su je na s ijeno
na dnu ko la. Najzad je do la k sebi, vrisnula i stala se rvati sa onom dvoji c
om kao tigr ica. Uzvratili su joj surovo u, te je ona, polunaga i iscrpljena, klo
nu la. Vidje lo se da su se ona dvojica podjednako uspalili njenim arima i slabo u
. I ta ko je ispalo da su je obojica titili jedan od drugoga. Vozili su cijelu n
o. Nitko nije spavao. U zoru su skrenuli u jednu guduru veoma u daljenu od puta.
Za tu su se p riliku opskrbili vodom i hranom za sebe si za konj e. 2ena se napi
vode, ali jel o odbi. Veza e joj ruke. Cio dan le ala je u kolima, po ne to je
prospavala, pon ekad bi zaste-r.jala. Mu karci su naizmjence spavali i bdili . K
ad je pala no, na stavi e putovanje i stigo e u Yumu daleko iza ponoi. Zaustavili
su s e na samom p oetku grada. Mladi ovjek podi e enu iz kola, a Collishaw mu je n
ato ote. Psovali s u jedan drugog i najzad nestali u mraku. Senor, to je sve zak
ljui Augustine odbac ujui dogorjeli pikavac. Da li je taj tvoj Gomez uo da se spomi
nje jo netko trei, or tak u toj stvari? upita Adam, crna i strahotna izgleda. Nij
e senor. Misli li da ju je Collishaw odnio u Del Toro"? Ako ju je htio za sebe,
nije. Ako je bila za nekog drugog, onda jeste. Kako to mo emo doznati? Senor, vee
ras je to nemogue odvr ati Meksikanac irei ruke. 176 Mogao bih zgrabiti kakav malj
i u as posla poru iti Del Toro". Si, senor. Bila bi to velianstvena bitka. Ali ta
ako senorita nije tam o? Augustine, ti si mi prijatelj muklo e Adam. ekajte. Sutr
a u doznati gdje je seno rita skrivena. Onda emo stvoriti plan. Na jbolje je polak
o, ali sigurno. Va a zla tna vila je u te kom polo aju. Quien sabe . .. ? Mo da.
.. ali morate misliti na njen ivot. Kimnuv i glavom, Adam se slo i i osta gledaj
ui u goli kameni zid pogle dom kao da eli v idjeti kroz njega. Prijatelju moj...
Augustine bi elio gledati kako e grande seHor ubiti onog je dnookog gringa* ree Me
ksikanac blagim glasom. Na ove rijei Merrvvale poskoi kao probura- en nekim uvstvom
to ga zapee i prostruji mu svim ilama. No Adam, ukoliko je i uo to je Meksikanac
rekao, nije uope obratio pa nju na to. Hodite, prijatelju, morate spavati ree im d
omain ustajui. Odveo ih je u jednu sobu s kauima zbog kojih je Merrvvale bio presre
tan jer se ni kad nije mog ao po teno opru iti na meksikanskom henge-matu. Dodu
e, nije mu uope bilo d o spa vanja! Adamovo dr anje ga je veoma brinulo. Merrvval
e se skinuo, no Adam je s ve jednako stajao i zurio kroz prozor. * panjolski, po
grdan izraz za Amerikance.

12 Pje ane stube 177 Drugaru, sva je prilika da se Ruthi jo ni ta nije dogodilo r
ee stara c veoma bri no. Mo da se ni ta nije dogodilo... njenom tijelu utueno otp
o vrne Adam. No, zar je ostalo va no? nestrpljivo uzvikne Merrvvale, razdra en p
ri jateljevim raspolo enjem. Gospode, ovo je Jugozapad, i k tome zloglasna Yuma.
S k' si moga o oekivati? U ovoj pustinji malo je mu karaca, ka em ti, koji misle
na drugo osim na tijelo. A kladim se da ene nema nijedne. Prema tome, ako Ruth
nis u dirali .. . ili ... ili jo togod gore uinili, ka em ti da mo emo biti sretn
i. U gasi svjetlo, prijatelju i spavaj. Moj bol jednim dijelom dolazi i zbog pat
nji k oje ti radi mene trpi . Na ovo Merrvvale nije znao to bi odgovorio. Kad je
u sob i zavladala tama, a blije da mjeseina kroz prozor pala na Adama koji je ta
mo staj ao, starac se opruzi da se odmori i stalo i. Jest star je. Osjea to u kos
tima to ga bole, u srcu gdje ga muklo bada. Nee moi jo mnogo putovati preko iscrpl
jujue pus tare koju voli i koje se pla i. Da mu je samo pomoi Adamu i Ruth da se d
omognu sv oje slobode, da ostvare svoju lj ubav, da mu je lei na posljednji poinak
u saznanj u da su napustili carstvo spr enog pijeska i na li dom usred livada s
miomirisom djeteline, usred zelenih pa njaka i po toka to u-bore! San ga je ipa
k savladao. Oni kapci inili su mu se olovnim. Usprkos naporu da ih ne zaklopi, oni
su se skla pali i na tren slijepili, dok ih ne bi otvorio zahvaljuj ui goloj sna
zi volje. I 178 Adam je prestao bdjeti pored prozora. Da li je legao da se odmor
i? Zraka mje seine pade na Adamov krevet. Merryvale spazi njegovu dugu, tamnu spo
dobu. To ga p onuk a da se poda elji za snom to ga je svega obhrvala. Jo je samo
uo daleki, uti ani agor g radskog ivota Yume. Probudilo ga je dozivanje s vrata.
Hajde drugaru , dan je. Za vrijeme doruka nije bilo Augustina, ali se kasnije po
javio s novom o djeom i izma ma za Adama. Pa, i ja sam odrpan kao i ti ree Mer-ryva
le. Bili bismo d obri kao stra ila za ptic e na kakvoj teksa koj njivi. Adam dad
e starcu ne to no vaca. Izgledamo jo gore nego stra ila. Stara odjea ne mo e dovi
jeka trajati. Kupi ta ti treb a. Uzmi i revolver, kalibra etrdeset i pet kao moj,
i ne to municije. Nabavi i brit ve, runike, sapun i sve to nam nu no treba. Fino
. Ali zar ne misli da postoji opasnost da me vide? otpovrne Merrvvale. Samo te C
ollishaw i Stone p oznaju. A ti spazi njih prije i sakrij se. Dobro, idem odmah.
Jo ne to, Adame? S tani. Ne smijem zaboraviti Ruth. Nato se Merryvale sjeti opi
sa to ga je dao voza, Gomez, o Ruthinoj odjei koju su jo j u rvanju ona dva lupe a
sasvim pocijepala. Ne vjerujem da su joj ti ljudi nabavili nove haljine nastavi
Adam. Kad poemo iz Y ume, bit e joj po noi hladno... po danu bit e izlo ena suncu i
vjetru... Merrvvale, kupi joj 12* 179veo i dug, pamuni kaput... onakav kakav je
onog dana imala na se bi. Adame, mislim da je Ruth na sebi imala laganu obuu koju
nosi za vruih noi na Iz gub ljenom jezeru. arape i lake mokasinke. Bolje bi bilo d
a joj kupim cipele i ara pe. Da, tako je... uostalom uzmi sve to misli da e jaj tr
ebati. Pa prekine ga Mer rvvale ve odavno nisam kupovao odjeu za damu, ali mogu po
ku ati. S to misli kad emo krenuti iz Yume? Sutra ujutro. Augustine e urediti da s
e koija zaustavi ovdje isp red njegove kue. Tako. To zavisi od toga hoemo li oslobo
diti Ruth? Danas emo je osl oboditi odvrati Adam. Si senor potvrdi Augustine. Mer
rvvale skeptiki odmjeri Meks ikanca. Postoji ne to gore od brzopletosti, a to je
prevelika sigurnost. Ali jed no je izvjesno: budu li doznali gdje je Ruth, Adam e
je izbaviti, pa makar morao sa zemljom sravnati Del Toro.

Merrvvale se zaputi na trijem, pa proe dvori tem i izae na ulicu. Iznenadila ga za

sl jepljujua jarka suneva svjetlost. Meu debelim kamenim i .ciglenim zidovima bilo
mu je svje e i prijatno. Ulica je, meutim, bila vrela, gu ila je pra inom; po bu
c i i razno likom mno tvu liila je na glavnu ulicu provincijskog mjesta gdje je s
ti gao cirkus. Skrenuo je udesno, nastojei se dr ati hladovine gdje god je ima; d
ois ta se iznenadi o ivotom i razvojem grada. 180 Gore-dolje plonicima neprekidno
je tekla ivopisna rijeka ljudi. Bilo je ponajvi e Me ksikanaca, svih doba i uzr
asta , vi e ena nego mu karaca. Uobiajena odjea odraslih mu kara ca i djeaka bila j
e vel iki sombrero, bijela pamuna ko ulja, hlae vezane ili pojasom, ili opasaem s k
ojih v ise ili no ili maeta, i na nogama mandale. Neki su se, meutim, e purili izma
ma, ogr omnim mamuzama, ko nim dokoljenicama i kitnjastom odjeom vaquera* e ne su
nosile iroke izborane haljine, mantilje i rupce, sve to ponajvi e jarkih boja .
To je m no tvo ovdje-ondje bilo pro arano pokojim visokim Indijancem Yuma. Nije
bil o ni jednog ispod est stopa visine. Privlaili su oko promatraa divno graeni, o
djeveni po put bijelaca ali neuredno, irokih, gotovo crnih lica, crne kose smota
ne na gla v i, a povrh nje grumenje vla nog blata. Merrvvalea je oduvijek zabavl
jala ova udna frizura Indijanaca Yume. No, ukoliko nisu imali istu glavu, bar su j
e umjeli za tit iti od vruine. Spazio je i nekoliko Indijanaca Papago ti su bili
manji, odjev eni vi e kao pustinjski divljaci, upadljivi po svojem nedokuivom pog
ledu to bje i u stranu pred bijelim ovjekom, lijepa i neosjeajna lica. Sreo je i j
ednog Indijan ca Yaqui, omanjeg, silno sna nog ovjeka, odjevenog kao vaquero, iro
ka i mrka lica , plamenih oi ju. U gomili su se gurali bijelci kopai, ran-eri, kaub
oji, koija i i s vojom privlanom odj m pojaavali slikovitost prizora. Nabiv i irok
e ir dobro na oi, da bi bar dijelom sakrio * panjolski, kravar, kauboj. lice, Mer
ryvale je ispod oboda motrio sokolovim oima. Nije mu promaklo nijedno li ce od on
ih to su mu i li u susret. U ao je u jednu veliku trgovinu mje ovitom robom u ko
joj je bilo malo prodavaa, a mno go kupaca. Ljudi su kupovali duhan, alat, hamove
, oru je, munici ju. Kopai su birali opremu izbor im je dugo trajao, jer su domain
ski bri no vodili rauna o utro ku, to je Merryvale cijenio; lovci s Istoka kupova
li su opremu koja e im trebati na onoj st rani granice u Meksiku. Najzad su Merrv
valea poslu ili. Iz trgovine je izi ao s novim revolverom za opasaem i spod kaput
a, i te kim zave ljajem sa odjeom, izmama i sitnicama koje su njemu i Adamu ve odav
no nedostajale. S tigav i kod Augustina, nije na ao Adama. Skinuo je brkove, do
bro se izbrijao, m jesto stare obukao je novu odjeu i stao se sa zadovoljstvom gl
e dati. Bio je spre man da se i sa deset prema jedan okladi da ga Collishaw ne b
i p repoznao. Ponovo je izi ao. Vani je bila jo vea gu va, bilo je jo ivopisnije,
vi e prolaznika, al i vi e jare, pra ine i vjetra. Zastao je prije nego to e pri
jei na drugu stranu ul ice. U toj glasovitoj glavnoj ulici Yume bilo je pra ine d
o lanaka. Ispod kopita konja, mazgi i volova dizala se pra ina u veim i manjim obl
acima i stvarala ukastu koprenu to je ovjeku prijeila da dobro vidi ak i zgrade na s
uprotnoj strani ulice. Indijanci su nailazili na ponijima, kauboji na ivim, razi
granim konjima to su s e na omra enoj im pra ini propinjali, kopai su gonili nato
varene magarce, vozai su gonili svoje 182 zaprege od est mazgi, a Meksikanci s ra
neva u donjem dijelu dol ine tjerali su svoj a kolica i eze; pro la su i jedna po
tanska kola, bijela od p ra ine. Merrvvale nije mogao bez opasnosti prijei na dru
gu stranu, Sto mu gromova !" uzvikn e, poku avajui da ispljune pra inu iz usta, p
ravo je imao onaj Hank Day ! Ta, ovdje je doista ivlje nego u paklu!" U jednoj t
rgovini kupio je stvari koj e su po njegovom raunu bile potrebne Ruthi. Veo i pla
tneni kaput lako je odabrao, ali kad je do ao red na cipele, arape, rukavi ce i h
aljinu, spoznao je da je zbi lja na sebe preuzeo gadnu odgovornost. Najte e m u
je bilo odabrati cipele. Sjeao se da Ruth ima malu i lijepu oblikovanu nogu. Na k
raju odabrao je ne to, ali ne bez strepnje, platio, uzeo robu i napustio trgovin
u. Jo jednom je morao stavit i glavu u torbu i prijei pra inom zamagljenu ulicu.
Na av i se

u Augustinovoj kui, starac se ovaj put posve zbuni jer ne zatee ni Adama, ni domain
a. Gdje li je Adam oti ao? Njega u Yumi znaju. Rizik je velik jer je grad mjest
o k ojem stalno hooaste mnogobrojni kopai, pustinjske lutalice i drugi koji mogu l
a ko p repoznati Adama. On se jamano ne mo e dobro ni maskirati. Ali ipak, pa zar
j e to va n o? Zar e im omesti izvr enje plana to, , to e neki putnik sresti Adam
a i prepoznati ga ? Jer, kad Adam krene, onda e ga te ko ak i lavina zaustaviti. ek
ao je neko vrijeme, ali, sve vi e u brizi, nemiran, i po trei put izae. Vrijeme je
br zo 183 pro lo. Bilo je ve popodne, i na ulici mnogo manje vreve. Ipak je bilo
dos ta prolaz nika, a i besposliara ispod arkada i na uglovima. Oprezniji nego i
kad, Merrvvale je vrljao. Na pamet mu pade ideja da bi mogao ne to uiniti za spas
Ruth . Srea ga oduv ijek prati. Za to da gubi dragocjeno vrijeme? Mo da bi mogao
i sam togod doznati. I tako proe kraj Del Tora, prijee poprenu ulicu, proe jo malo
dalje, pa okrene natrag . Gledan na dnevnom svjetlu Sanchezov lokal po izgledu j
e opra vdavao svoj glas. Zgrada je bila veoma stara, zidovi su bili o bukani, di
jelom m a-Ijani bojom, dijel om okreeni. No, bilo je mnogo mrlja. Na nekim mjesti
ma buka je pala pa se pokazala cigla. Da bi osmotrio stra nji dio zgrade, Merrvv
ale poe n iz pokrajnju ulicu. Tamo je bio visok, pu-zavicama prekriven zid, a izm
eu njega i zgrade i la je iroka aleja. Na uli ci je bilo svega nekoliko prolaznik
a. Merrvv ale se zaputi u aleju, gdje ustanovi da je ispred Sanchezove zgrade dv
ori te, i da ona ima dva krila. Stepenicama se i l o na trijem. Znai, otraga se l
ako mo e i ui i izai! Produ io je do kraja aleje, pa je okrenuo i ubrzo se opet na
ao na gla vnoj ulici. Pr ibli io se glavnom ulazu Del Toro, pa kad se zagledao
u tamne ste penice to su vodil e na kat, osjeti kako mu se ko a je i i kako se s
av uzbudio. Stao je i naslonio se n a prljav, okreen dovratak. Ljudi su ulazili i
izlazili iz lokala. Nitko se nije p enjao po stepenicama. Za to ne bi riskirao
da se popne? Ukoliko bi ga tkogod to upi tao, mogao bi izmisliti kakvo vjerodost
ojno opravda nje. Ta ga je 184 zamisao na neuobiajen nain namah i svega obuzela. K
ri om, ogleda v i se lijevo i desno, uvjeri se da ga nitko ne gleda. Stade se pe
njat i stepeni cama. Bile su iroke, visoke i stare, kamene i ve izlizane od duge
upotreb e. Na a v i se na prvom odmori tu, vidio je pred sobom dugaak hodnik s cr
no oivienim zido m s jedne i iroko razdvojenim vratima s druge strane. Za njegovi
m leima hodnik se zavr avao drugim stepenicama to su vodile na drugi kat. Kao da
je nekakva divov ska ruka gurala Merrvvalea. Prirodnim korakom uza ao je uz drug
e stepenice koje su bile drvene i u veoma slabo m stanju, pa kad se na ao gore p
red njim se opet pro-tegao hodnik, isti kao onaj n a donjem katu, samo to je ovo
me strop bio ni i . I po izgledu i po vonju podsjeao je Merrvvalea na tipian meksi
-kanski hodnik. St o sad da uini? Dotle je stigao bez ikakvog plana. I ao je gonj
en nekim neobja nji vi m porivom od kojeg mu je krv br e strujala i ivci mu se n
apinjali. Ruth bi mo gla bi ti, ne, nego je ona po svoj prilici zasu njena iza j
ednih od ovih masivni h vrata. Nije zastao da razmisli, da pomisli na opasnost s
usreta s Collishawom i li Stoneo m. To mu uope nije palo na pamet. U njegovim je
grudima bilo ne to tvrd o i hladno, t o je prijetilo zlom svakome tko mu se nae n
a putu. Toga stari kopa n i sam nije bio svjestan. Pristupio je prvim vratima i o
dva nom ali ipak dr uom ruk om pokucao. Nije bilo odgovor a. Na drugim vratima je
bio iste sree. Na 185 r trei m vratima uo je glasove i korake iznutra. ekao je dok m
u je srce burno zakucalo . Na vratima se pojavi mlad Meksikanac, mr ava i uta li
ca, sitnih crnih oiju i pogl eda u Merryvalea. Oprostite, sefior ree starac uz nak
lon. Tra im nekog sefior a G arciju. Meksikanac strese glavom i zatvori vrata. S
ad Merrvvale postade jo odva niji. Produ io je niz hodnik, smotreno, o tro motrei
, sve

vi e gnan onim svojim porivom i doe do kraja hodnika gdje se kroz jedna vrata izl
az ilo na trijem koji je ve ranije opazio iz aleje. uo je enski smijeh. Pri ao je
tim vratima i pokucao. U sobi se sve uti alo i vrata se ne otvori e. Ni na osta
l im vratima nije dobio nikakav odgovor. Potom izae na trijem. Spazio je da na di
je lu kue izmeu dva krila postoje dvoja meuso bno prilino razmaknuta vrata. Po ao je
tr ijemom, gledajui na sve strane, i doe do prv ih vrata. Bila su od tvrdog drvet
a s velikom kljuaonicom i oveom mjedenom kvakom. Pokucao je, jednom, drugi put ner
vozn o! O tro mu uho uhvati slab um neijeg koraka iz nutra. Pokucao je i trei put.
Tko je? netko upita glasom od kojeg je Merrvvale zanijemio. Stao se boja ljivo
o gle dati unaokolo, zaboravljajui na prirodno ravnodu no dr anje. Drhtavom je ru
kom po kucao. Ruth! Ruth! dozvao je koliko je god glasnije smio. 186 Zauo je tih
uzvik, mekane korake, oprezno kucanje iznutra. Tko je? apne Ruth. Merryvale. Oh,
Bogu h vala... Je li Adam s vama? Tu je, u Yumi. Do li smo po tebe. Tko te ugra
bio? olli shaw i Stone odvrati Ruth napetim aptom. A Larev? . Njegov plan. Ali ne
mojte rei Adamu. Jesi li... Merrvvaleu rije zape u grlu. Da li si... zdrava i ...
Sve je u redu, samo sam puna masnica od rvanja s Collishawom. Zvijer je to. Da n
ije bilo Stonea... Pusti to sad. Moram potra iti Adama. Dr i se hrabro, djevojko
. Odmah d olazimo. Donesite mi togod da se pokrijem. Odjea mi je u komadima. Merr
yvale upre svu snagu da silom otvori vrata, ali nije mogao. Ne mogu razvaliti vr
ata. Ali A dam mo e. Ne kloni, Ruth. Po urite... ! Oh, po urite! ona apne. On bi
mogao svak og asa doi. Dok mu je srce burno tuklo, Merrvvale poe gunajui: Uh, umro b
ih od sree da on, zaista, doe u asu kad Adam stigne! Merryvaleu je bilo nemogue prir
odnim korako m proi hodnikom i niz prvo stubi te. Stig av i do drugog stubi ta i
po to je vidi o da na 187 njem nikoga nema, on poleti, preskaui po dvije stepenice
, i izleti na ulicu. Tek s e tamo prisilio da hoda normalno, kako ne bi privukao
neiju pa nju. Ona dva bloka d o Augustinove kue ui-ni e mu se beskrajno dalekim. U
pao je u dvori te pa pojurio gore. Slavodobitno i bez daha upao je u sobu. Opet
n ije bilo ni Adama, ni Augustina. Stao je etati po sobi borei se protiv zlovolje
. Tje io se da ovo zaka njenje nee imati kobnih posljedica po Ruth koja ih s nest
rpljenjem oekuj e. Ve se pomalo hvatao sumr ak. Vrijeme se u beskonanost oteglo. Bi
o je ve gotovo oa jan, kadli zauje hitre korak e. Ue Adam, a za njim Augustine. Star
ac im prie. U prv i mah ga nisu prepoznali. U sobi je ve bila polutama. Adam se na
gnuo da bolje vid i. Gdje si, do vraga, bio! muklo e Merrvvale. avo nek me nosi, p
a to si ti, Merrvv ale! uzvikne Adam. Augustine nikako ne mo e nai ovjeka koji bi
mogao znati gdje je Ruth. .. ukoliko je ona kod Sancheza. Nemoj ga ni tra iti. J
a znam gdje je ona provali iz Merrvvalea. Dvije ogromne ake dohvate starca za ra
mena. Drugaru! Ti z na ? Gdje? Kako? Ostavimo na stranu obja njavanja odvrati Me
rrvvale. Razgovarao sam s njom. Zat vorena je. Vrata su jaka i te ka. Trebat e na
m...

Nema vrata koja ne mogu provaliti prekide ga Adam. 188 Onda poimo ree Merrvvale gr
abei omot s robom za Ruth. Augustine, ti nas eka ovdje. Adam vi e ni ta ne upita,
ve poe uz Merrvvalea, nastojei da svoj korak uskladi s njegov im. Adame, budemo li
imali sreu koju sam ja imao, bit e sasvim lako apne Merrvvale dok su urno i li. M
o gli bismo ui preko stra njih stepenica, ali mislim da je bolje prednjim stubi t
em . Samo da nikog ne sretnemo. Dobro otvori oi. Morat emo iz ai na stra nji izlaz.
,. Dobro si ti pogodio... ona je u Del Toru". I li su niz ulicu, i Merrvvale je
sta lno osjeao kako ga ona velika, elina ruka gura. Duani su bili osvijetljeni. Prom
et n a samoj ulici nije bio kao po danu, ali su pl onici bili puni svijeta. Dok j
e sta rac s mukom poku avao dr ati korak s Adamom koji je silno grabio, stigo e
do Del Tora. U Sanchezovu je lokalu upravo grmilo. Stigav i do stepeni ta, Merry
vale p ovue Adama z a sobom. Uza li su do prvog hodnika, pa po li drugim stubi te
m. Gorn ji hodnik bio je g otovo u potpunom mraku, osim samog dna gdje je svjetl
o dopira lo kroz vrata. Ni ive du e! dahtao je Merrvvale. Srea me jo prati. I tri
jem je bi o pust. Merrvvale se vi e nije boja ljivo ogledao. Sva mu je pa nja bi
la usmjere na na vrata koja je tra io. Tu smo... Adame on e duboko uz-dahnuv i. 1
89 Zakucao je. Uslijedio je trenutak krajnje napetosti. Adam je duboko i s napor
om disao. Ruth! Ruth! ispotiha, ivim glasom dozove Merrvvale, kucajui ponovo. Nem
a o dgovora ! Brzo se ogledao po trijemu da se osvjedoi nalazi li se na pravom mj
estu . Da, ovo je ta soba, nema dvojbe. Tada Adam pokuca i dozove svojim dubokim
glas om: Ruth, ovdje je Adam! Mrtva ti ina. Predugo je ekala apne Merrvvale. Mo
da je i u nesvijest pala. Glas joj je bio jako slab. Odmakni se nalo i mu Adam,
pa doh vati kvaku, nasloni se ramenom na vrata i pritis ne. Vrata za kripa e i s
treso e se. Adam uz-makne pa se silovitom snagom baci. Vrata b uno puko e, iskoi e
iz ark i i pado e s tutnjem. Merrvvale poe za Adamom u sobu. Bila je prazna. Ni
u maloj ostavi, tamnoj i punoj smea, nije bilo Ruth. Au! Pa ona je oti la! istisn
e Merrvv ale, tup od razoarenja. Adam podi e rupi s poda. Bio je Ruthin. Pomalo je
odisao mi risom koji je Merrvvale p repoznao. No, kao to vidi ... bila je ovdje!
starac e, po to je pregledao rupi. Ne mo e biti , nije odavno odvedena. Spazio je
kako Adamo v brz pogled prelazi preko te kog panjolskog kreveta sa starom, utom i
pkom i izbl ijedjelim zavjesama, pa preko stola, na kojem je stajao poslu avni k
s netaknu19 0 tom hranom, i malih, visokih, re etkama zatvorenih prozora. Da, b
ila je ovdje, drugaru gorko e Adam. Odveli su je odvrati Merrvvale kome je mozak
opet proradio . Poeo je dolazi ti k sebi od stra nog udarca. Posljednje to mi je
rekla bilo je da po urim... Na ovo se Merrvvale ujede za jezik. Gotovo se izdao
kako se Ruth p la ila dolaska Guerda L arevja. Stra no se bojala Collishawa nado
metne starac. J o ni ta joj nije bilo, rekla je, ali je imala gadne masnice od r
vanja s Collisha wom. Njegove urne rijei zastado e mu u grlu. Adam je problijedio
kao krpa. Divovs kim kora cima izae iz sobe i uputi se trijemom. Merrvvale se za
leti za njim; proo e hodnikom, pa stepenicama. Dvoja se vrata otvore, iza njih pr
oviri e zapanjena lica Meksikan aca. Jedan je ovjek urio uza stepenice, ali je st
ao i sklonio se u stranu kad je v idio kako su se Adam i Merrvvale stu- tili nij
e uope poku ao da i h zaustavi. im su si li

, Adam poe pravo na pokretna vrata lokala Del Toro. 19110. U to je vrijeme Del To
ro bio najvei, ako ne i najgori lokal i kockarnica na itavom Jugozapadu. Eto ba u
nj ue Wansfell, a njemu za petama Merryvale. Pred njim je bila ogromna, dugaka i
i roka prostorija. Dimom zamagljeni prizor bio je uto osvijetljen visoko postavl
je nim kandelabrima. Oko anka gu va, etiri reda ljudi to su se derali da bi uli je
dan drugog. Ponad beskrajnih polica s kojih su blje tal e boce i a e, dreavo su se
is ticala pozlaena zrcala i neukusne slikarije golih ena. Od mnogobrojnih stolov
a, m alo ih je bilo za kojima se nije kockalo. Upadljiva je b ila odsutnost ena.
Meuti m, po muzici koja je odnekud dopirala, dalo se naslutiti d a ene nisu ba p
osve n edostajale u Sanchezovu lokalu. udan je bio kontrast to su ga in ili buni pr
ijatelj i a e i tihi kockari. Neprestana rijeka mu terija kao da je i poinjal a i
zavr ava la se ispred anka. Adam se odgega do sredine dvorane i stane na mjestu
s kojeg s e mogao ogledati na sve strane. Bila je to doista arena gomila. O trim
oima tra ei dvojicu ljudi /a kojima su se dali u potragu, Merrvvale je mjerio sva
kog pojedi nca oko sebe. Visoki kockari u crnim, dugakim kaputima, polucilindrima
i dreeim prs lucima stajali 192 su u gomili, malo pili, a sokolovim oima tra ili r
tve koje e oer upati. U gomili za anko m bilo je i Kineza. Visok, okretan, mlad mu
karac, sna n o graen, obuen u izrojtano odi jelo od jelenje ko e s revolverom i n
o em za pojaso m, motao se amo-tamo posve sam; m r avo mrko lice i pogled kao u
Indijanca privu ko e Merryvaleovu pa nju. Kopaa je bilo m nogo i oni su bili najb
uniji meu onima to su pili. Meutim, kako kopai, tako i vozai i gonii, grubo odjeveni i
pra njavih izama , navraali su samo na jednu ili dvije a ice, tek raspolo enja rad
i. im bi svoje isp ili, prepu tali su mjesto drugima. Oko anka je bilo najvi e Me
ksikanaca, a za st olovima gdje se kockalo najvi e bijelaca . Sve skupa imalo je
izgled stjeci ta M eksikanaca koje rado posjeuju i svi drugi ite lji pustinje Yu
me. Visoko iznad ank a postavila se ogromna, punjena glava bika, na kojoj je pre
ko rogova le ao matad orski ma o kojem je visila crvena zastavica. 0 lokal ue kopa
koji se, po svoj prili ci, na-mislio malko provesti, ali da ne pije , a niti da
se kockom zabavlja. Mer ryvaleu se uini odnekud poznatim, ali ga se ni je mogao s
jetiti. Malena stasa, gr uba lica od izlaganja suncu i nevremenu, pohab ane odjee
sa mnogim krpama i izmama vezanih icom da se ne bi raspale, pru ao je, zais ta,
sliku na kojoj je vrijedi lo zaustaviti pogled. Praen grupom prijatelja u veselom
raspolo enju, pojavio se i Arizona Charlie, u mje stu poznata linost, i Merryval
eu znan iz vienja. Za itavu glavu vi i od gomile, bio j e pravi lik ovjeka s granic
e, nosio je kaubojsku odjeu , lice mu 13 PJeSane stube 193bilo crveno, oi mirkave,
a usta nalik tankoj, uskoj crti, osim kad se smijao . Merrvvaleovu pa nju skrene
na sebe grupa prido lica, jahaa; svi u izmama, s mamuzama, opasaima, naoru ani rev
olverima tipovima mrka lica . Adam ih je o tro promatrao. A i o ni su njega dobr
o odmjerili. Merrvvala pomis li da to mora biti neka banda u svak om sluaju nezna
nci to se dr e zajedno i izbj egavaju svaki dodir s drugim ljudima. Za posjeli s
u jedan prazan stol. Konjokrad ice iz doline Gila ree Adam starcu. Cesto dolaze o
vamo poslij e pljake. Znao sam . .. Prekine ga Merryvale, koji je gledao nekamo u
stranu, te mu naglo epa ruku. En o Collishawa1 ree starac zadihano. S njim je San
chez, ali onog drugog ne poznajem ree Adam. Njegovo se mal oprija nje nehatno dr
anje posve izmijenilo. Stone nije , a to nije lo e. Njega mo e natjerati da prog
ovori, ali Collish awa nikada. Pok u at u zaguna Adam. Drugaru, to je Teksa anin M
errvvale e ozbiljno. Ne gubi vrijeme s njim. A ne treba ni da ti ka em da e se s n
jim dograbiti ako se raspali. Izgle dalo je da Collishaw s nestrpljenjem slu a S
ancheza koji mu je ne to brzo priao u z estoko mahanje rukama kako je Meksikancim
a u naravi. Sanchez je bio zdepast i

nabijen, glave kao u buldoga i vrlo tamne ko e. Odjea mu bila ivopisna i bogata,
po obiaju bogatih Meksikanaca. Collishaw je nosio dug kaput, irok, crn 194 13* so
mbrero i leptir-ma nu po kojima se odmah poznaju Teksa ani. Trei je takoer bio A m
eri kanac, i Merrvvaleu odmah mrzak. Kako su prilazili sredini dvorane, Adam im
poe u susret, ali su ona trojica bili i previ e zadubljeni u razgovor tako da ni
su obraali pa nju ni na najbli u okolinu. ... u vezi s onim poslom oko Izgubljeno
g jezera dopro je do Merrvvaleovih napet ih u iju prodoran, ali prigu en Sanche
z ov glas. O tome ja ne odluujem odvratio je Teksa anin. Bez sumnje su ove rijei k
oj e je uo, Adama nagnale da ne zaustavi Collishawa, ve ga zaobie i postavi se malo
iz a njega. Merryvale je slijedio prijatelja. Sanchez otvori vrata to su vodila
u p okrajnu so bu i ue, a za njim Collishaw. Onaj trei posegnu rukom da zatvori v
rata, kadli ga A dam odgurne trzajem svoje duge ruke. Adam ue u sobu, a Merrvvale
hitr o uskoi za nj im i za sobom zatvori vrata. Bila je to nekakva rasko no ureen
a priv atna kockarnica. Za krajnjim stolom se kocka lo. Djevojke nema, Stone ju
je ukra o. Sad sam do ao odozgo. Vrata su razval jena govorio je Collishaw Ijuti
to. Seno r Collishaiv me ve i ranije prevario odvratio je Meksikanac. Najedared T
eksa anin spazi Adama. Zabulji se. Vilica mu se objesi. Njegovo jedino oko, svij
etlo i tv rdo, izra avalo je zaprepa tenje, a kad se Adam stao primicati, i neod
reenu sumnj u. Strance on e mrko ovo je privatna soba. 195 Collishaw, mo da ti nis
am toliko s tran koliko ti misli odmjereno otpovrne Adam. Sanchez se smjesta ukl
oni, a Merrv vale uini isto. Vrata se malko otvore i na njih proviri onaj trei koj
i nije uspio ui; on tiho zvizne i nestade, ostavljajui od krinu ta vrata. Collisha
w se u meuvrem enu promijenio. Od ovjeka uvrijeenog zbog upadanja neznanca u njegov
e prostorije, pretvorio se u biv eg erifa, Teksa anina, koji je sebi stvorio b e
zbroj neprijat elja. Ve sam te sreo negdje... davno ree on mirno. Ali se ne mogu s
jetiti gdje. Od mah e se sjetiti zlokobno odvrati Adam. Pa, bit e mi drago otegne
Collishaw u neko m i ekivanju koje nije bilo u skladu s nj egovim rijeima. Osjeajui
to se sprema, San chez se brzo udalji to je vi e mogao. Uzmiui, udario je u sto za
kojim se kockalo. Hej, Sanchez, ta radi ? plane igra koji mu je leima bio okrenut
. Sto se tu dogaa? ubrzo upita drugi koji je gledao pravo u prizor ispred sebe. S
enor Collishaw se sreo sa starim prijateljem podrugljivo e Sanchez. Dugim korakom
, Adam odjedared p rijee udaljenost to ga je dijelila od Collishawa. Ui nio je to
tolikom zapanjujuom brzinom da se Collishaw ukrutio. S lica mu nesta ru menila. M
errvvale se nasloni o na zid. Gledao je u Adamov profil, hladan, siv, sn a no oc
rtan, s izgledom orl a to nasre na rtvu. 196 Hou Ruth! Adam je to izgovorio tiho,
te ga Sanchez i karta i nisu uli. Mirno dr anje Teksa anina potrese novo iznenaenj
e. Tko si ti? on bubn e, kao ne htijui. Gdje je djevojka? Brzo! Mirno se Collisha
w nasmijao na pomisao da ga netko tjera da govori kad njega to nije volja; u ist
o vrijeme po sjeanju je grevito premetao slike iz pro losti. Najednom je stao kima
ti glavom i njegovo se jedino oko podrugljivo zacaklilo. Pa, sjetio sam se, stra
nce. Mislim da imam su mnjivu ast da se upoznam s Wansfell om Lutalicom. Bio je s
pustio glas, oito nije e lio da i Sanchez uje tko je ovaj ovjek.' Tako je odvrati A
dam. Morao sam se odmah sjetiti, s obzirom na ono to mi je Stone priao. Zao mi je
, gos

podine Wansfelle, ali ti ni od kakve koristi ne mogu biti u potrazi za damom. inj
enica je, a to na alost moram priznati, da se ona mala gadura sad, ovog asa, sig
ur no divno zabavlja sa Stoneom. Ti, ubre teksa ko! Adamov je glas sjekao. Ti, k
o ji se hvali svojim po tovanje ena! Ti, prljavo orue Guerda Larevja! I na to Ada
m svojom golemom aetinom tresne Collishavva po ustima. Ovoga odmah obli krv, on m
uk lo jekne i u gru se strese, kao da obuzdava naglu kretnju koja bi sun ula prem
a p i tolju. Ne to ga je prijeilo, a to ne to nije bio po svoj prilici ledeni mi
r ovj eka koji ga je udario; do ivljeno poni enje vapilo je za esvatpm, li je 197C
ollis hawa prijeilo ne to u imenu i pojavi tog ovjeka Wansfella Lutalice. Collisha
w, ti si nekad kao erif vje ao ljude nastavi Adam. Znao sam ovjeka kojega s i ti
nevino g objesio. Bio si kockar i lopov. Sad si jo gori. Maltretira i pljaka jed
nog sta rca. Kuje planove s onim bijednikom, svojim ortakom. Silom o dvodi nevin
u enu, z a njega. Potom ga izdaje , hoe enu za sebe ... Ti si je napastova o! Ti
si je izu darao...! Pseto jedno! Tako, ti si provalio u njezinu sobu! kripavo e C
oUishaw i ruka mu pole ti k revolveru. Brzinom munje Adamova ruka pritisne pi to
lj u Colli shawov istureni trbuh. Trgni! za i ta Adam, surovo pritiskujui cijev p
i tolja u C ollishawa. Preduhitrio si me! promuklo izmuca ovaj. Bah! Tebi su ion
ako potrebna dva oka da bi mogao obraunati s ovjekom ree Adam prom i ljeno prezrivo
. Podmukla j ednooka ivotinjo. Tebi bi se u Texasu rugali. Collishaw problijedi
kao mrtvac, k rupna glava naglo mu se trgne, te mu se e ir pomae i nakrivi, na elu
mu izbiju kru pne gra ke znoja. Tko ti je oko izbio? nastavi Adam, na-ginjui se
jo bli e, obuzd avajui u asnu, hladnu r nju. I za manje stvari... znao sam umlati
ti ovjeka promuml ja Collishaw, nemilice tjer an u stanje bezumlja. Jesi, ali kak
vog ovjek? Poku aj to sa zagrmi Adam. 198 Potom prieka, gledajui s mr njom Collis-ha
wa. Merrvvaleu je dah zastao. U sjeanju mu iskrsnu sve one puste godine patnje i
stradanja za koji h je Adam ekao priliku da vrati dug bratu Guerdu i Collishawu,
biv em erifu i spe cijalisti za vje anje. Osamnae st dugih godina ekanja! Collish
aw, sjeti se Erhenb erga! nastavi Adam. Teksa aninovo se jedino oko luaki u iri. I
Picacha! inilo se ka o da Collishawa ne to iznutra priti e, sporo, drhtei, silno.
Pogledaj me! Pogledaj Wansfella Lutalicu! Pogledaj bolje! Ono jedino oko, zlo, u
ijim je dubinama cio pakao gorio, zasja na rubu zaprepa tujue spoznaje. Pogledaj
bolje, Wansfella... ! Mene! Ja sam ti to oko izbio! ... Ja sam Adam Larey! Pakla
mu! vrisne Collishaw . Ukoenost mu namah popusti. Brzinom ovjeka u kojem mr nja b
ukti, on tr e revolver , ija c ijev plavkasto sijevne na svjetlu. Uto Adamov hita
c muklo odjekne i tane pogodi Collishawa u trbuh. Merrvvale zau kako se tane aril
o u zid, po to je pro l o kroz Collishawa. Od silovitog udara metka, Teksa anin
zatetura. Ipak, prst mu pritisne obara. Iz revolvera sune c rven plamen, odjekne
pucanj revolver se ludo tr e navi e, potom opet plane. Premda p ogodan, probijen
metkom, ve u zagrljaju s mrti, u Collishawu je jo oajnika lja da ubije . Nadljudsko
m sna199gom volje stao je ponovo ciljati nesigurnom rukom kadli ga Adam zgodi u
ono j edino oko. Collisha w ispusti oru je. Ruka mu osta ispru ena. Trenutak je
ostao uspravan, mrtav, a o pet na nogama, stravina lica potom se zanese i muklim
treskom pade. U dvorani je vladao muk. Sva su lica bila okrenuta vratima na koja
se pojavi e Ada m i Merryv ale. Nitko ne progovori, niti se pomae. Adam je vukao
Merrvvalea za sob

om. U nekoliko koraka prijeo e preko dvorane i izgube se u tami onkraj ulaznih vr
at a. Svejedno dr ei Merryvalea, Adam se umije a meu prolaznike u glavnoj ulici.
U brzo se nao e daleko od Del Tora. Adame, da nisi zaboravio na Stonea? upite Mer
rv vale, oblizujui suhe usne. Ba kao i na Collishawa. Da se ne uzda u sluaj? Ne. A
ugu stine je poslao svoje ljude u potjeru za Stoneom. Ali sam uvjeren da u s tii d
o nj ega naslijepo lutajui gradom. Pa, razumijem te. Jedno je sigurno: Stone je o
dveo Ruth. Je li tako? uli srao to je Collishaw rekao Sanehezu. Ubrzo su se na li
u Au gustinovoj kui, gdje Adam ukratko objasni svom prijatelju Meksikancu kako j
e po s voj prilici Stone od veo Ruth iz Del Tora. Sav napet i uzbuen, Augustine i
h stade uvjeravati kako se S tone po danu nije usudio odvesti djevojku daleko. M
ora da ju je izveo kroz stra nj i ialaa iz Del Tora, pa je zatim sakrio negdje u
susjed nom bleku koji je nastanj en iskljuivo Meksikancima. 200 Senor poimo urno e
Augusti ne i po uri van. S dvori ta okrene u uzak prolaz to je vodi pokrajnu ul
icu, i nj om krene hitrim korakom, izmeu Adama i Merryvalea. Sav uza-v rio, Meksi
kanac je c ijelo vrijeme ne to brzo priao tu i tamo ubacujui poneku rije na materin
jem jeziku. On je bio mi ljenja da se Stone nije usudio poi glavnom ulicom s a za
robljenicom koju je najvjerojatnije morao nositi ili bar vui. Taj se zakljuak Merr
yvaleu uini razlo nim. Ukoliko brzom pretragom bloka iza Del Tora ne nau odmah d j
evojku, ree im Augustine uvjerljivo, tada e je zacijelo pronai sutra, temeljitijom
pretragom b loka pri danjem svjetlu. Stigli su do dijela grada to ga je Meksikan
ac htio pret ra iti. Kue su veinom gledale na ulicu, ljudi su sjedili na pragu ili
ispred kue. A ugustine se stao propitivati kod ovog i kod onog, hitro je prelazi
o od kue do kue, zatim je pre ao cestu i poeo t ra iti na drugoj strani. Adam i Mer
ryvale su ga u stopu pratili, ali su se dr ali po strani kad bi on nekoga ne to
pitao ili poku cao na kakva vrata. No je bila vrela. Tragae su pratili zvui tihog s
mijeha, prigu e nih glasova i pjesme praene gitarom. Neumorni je Meksikanac pretr
a io taj blok, a potom susjedni, ali bez ikakva rezult ata. On produ i jednom u
om i zabaenom uli com, gdje je tek ponegdje sjalo-mutno svjet lo. Skrenuo je u ne
ki zasvoeni prolaz , a Adam i Merrvvale ostado e da ga ekaju u sje ni. Prepustiv i
se oaju, Marryvale se nasloni na kameni zid. Uto zauje tihe, prigu ene kor ake i
201 pomisli da se to Augustine vraa. Neka tamna prilika izbi na mutno svjetlo izn
ad p rolaza. Adam skoi poput tigra. Onaj ispusti mukao, nagao uzvik i poku a izmi
goljiti. Ali je Ad amova duga ruka ve posegnula, njegova golema aka okrene ovjeka
kao zvrk. Tren ka s nije ta ga aka epa za ovratnik od ko ulje i podi e ga, te ga
te ko pritisne uza z id. Na svjetlu Merrvvale spazi Stonea. Bio je go-loglav, be
z kaputa i prsluka. D ahta o je. Upravo bijesno zapanjen i radostan, Merrvvale s
koi bli e. Stoneu se li ce iskr ivilo, jezik mu ispao. Nato Adam popusti stisak i
pusti Stonea da stan na noge. M ladi se gu io. Rukama je kao pomaman stao udarati
svog napadaa. Budi mira n, inae u ti raskopati glavu nalo i mu Adam. Wansfell... !
Nemoj me udaviti! krikne Stone u u asu, prestajui da se batrga. Collishaw je got
ov dobaci mu Adam. Gosp ode...! Nemoj me ubiti... Wansfell! Tu je Ruth... pod kl
juem. Oteo sam je Co llis -hawu... Pusti me ... pa u te ... odvesti k njoj. Stisnu
t eljeznom Wansfellovom a kom, Stone ih povede mranim prolazom. Augustine nale ti
na njih, pa stade dozivat i sve svece i poe kraj njih. Na pra ini je neko crvenk
a sto svjetlo sjalo kroz el jeznim re etkama zatvoren prozor. Stone stade kod vr
ata, u zme eprkati po d epovi ma i izvadi klju koji poku a turiti u kljuanicu. Pust
i mi ruku, Wansfell on e zadih ano. Ruke mi se tresu... ne da mi mrdnuti. 202 Klj
u pade i zazvecka na kamenom pr agu.

__ Merrvvale, uzmi klju i otvori vrata nalo i Adam. U asu kad se sagnuo da pokupi
klju, bolan vapaj iznutra zapara Merrvvalea po samom srcu. 203 11. Ruth se inilo d
a se budi iz stra ne more. S mukom otvarajui one kapke, dolazila je k svijesti i
u z to osjeala tup bol. Spazila je nekakve izblijedjele zavjese, aidove sa starom
b ukom s koje je ve spala ru iasta boja, mali prozor s re etkama, krevete. To je
sve njoj strano! Ovo nije nje zina soba. Gdje je to? Zar je jo u nekom groznom nu
? N e, budna je. Mjesto gdje se nalazi stvarno je, opipljivo, nema iskrivljene,
nej asne obrise prikaza iz snova. Pridigla se i najedared se osjeti strahovito s
labo m. Le ala je na utom pokrivau na v isokom krevetu. Soba joj je bila potpuno
nepoz nata. Uto joj u sjeanju iskrsnu e slike iz onog vrtoglavog niza dogaaja to s
u je d oveli do ove nesretne sobe. Stone joj priznaje da je pod utjecajem alkoho
la ukra o novac iz stola u uredu Gue rda Lare-yja; uporno i ponizno je moli da s
e kod La revja zauzme za njega; ona pr otiv volje pristaje i posve glupo s njim
ide niz s tazu; najedared joj ebe pada na glavu, njen vrisak je grubo zagu en i n
ju surovo svladaju; osjea kako je bacaju u neka kola i kako je tamo dr e; u brzom
kasu voze je nekamo u pustinju. Napokon, sk inuli su s nj ebe koje ju je guiilo.
Laiala je nau204 znak i gledala pri tom u zvijezde. S jedne strane joj bio Colli
shaw, s dr uge Sto ne. Poput tigrice se borila da pobjegne borila se dok nije po
sustala. Te ko je dah tala, a nju je mjesto bijesa preplavio strah. Collishaw ni
je skidao r uku s njezi na tijela. Njezin uvredljiv prezir, a potom njezina stra
sna molba da joj se smil uje kao da su jo jae raspalile njegov bijes i pohotu. St
one je sad s tao u njenu ob ranu i sprijeio Collishawa u njegovu naumu najprije r
ijeima, a zati m fiziki. Grozna je no pro la ukazala se siva zora. Stropot kotaa je
prestao. Le al a je u kolima to su stajala ispod jednog drveta. Ruke su joj bile
vezane rupcem. Dnevna je ega mirno pekla. Na jari, uspjela je tu i tamo da malo
drijema, ali j e ak i u snu cij elo vrijeme bila svjesna prisutnosti tih ljudi u
ijoj se nemilosr dnoj vlasti nala zila. Beskonano se otego e asovi straha, svakovr
snih ludih misli i fizikog bola. Pao je sumrak, ega je popustila, kotai su opet za
tropotali. Sjeti la se kako su je digli iz kola i ponijeli u no, u tamu utonula
je u zaborav nesvj estice. I sad se, slaba i bolna, probudila u ovoj nepoznatoj
sobi, na njoj tanka bijela haljina sva isprljana, iscijepana, iskidanih rukava,
na mi icama joj crn e masnice, noge joj bose. Zabrinuto je razgledala crne i pla
ve masnice po sebi i dotakla mjesta gdje ju je boljelo; uz ogromno olak anje ust
anovila je da joj ni kakvo drugo zlo nije uinjeno. Ustala je, ali s mukom. Spazil
a je stol nasred sobe . Netko je na njem ostavio p oslu avnik s piem i jelom koje
je bilo 205jo toplo. Morala se dii na prste da bi mogla pogledati kroz mali proz
or. U Yumi je! Pogled joj prijee preko rijeke, crkve, mnogobrojnih krovova pokriv
enih crijepom i preko obojenih zidova kua. Sunce je bilo na zapadu, spu talo se n
ad pur purnim bregovim a Arizone. Razgledala je sobu, pogledala u spremi te, pot
om poku ala otvoriti vr ata. Zakljuana! I vrata i zidovi bili su masivni. S prozo
ra zatvorenog re etkom m ogla je vidjeti s amo krovove zgrada. Sjeti se da bi mo
gla zvati u pomo, ali odlui da jo malo prieka. Potom se najede i napije. Jelo je bi
lo ukusno. Drugo nije mog la pretpostaviti nego da je Guerd Larey smislio njezin
u otmicu. Ma koliko Collis haw i Stone bili uspaljeni pogledom na nju, oni nisu
skovali ovaj plan. Odjednom , u njezinu sve bistrijem duhu sjevne pomisao da e Ad
am, sigurno ka o to sunce sj a, doi da je spasi. Ni najmanje nije sumnjala da se
on ve nalazi ovim ljudima na t ragu. ta e s njima uiniti? On je Wansfell! Usprkos j
avi, njom proe stude na jeza. M ora se nekako sauvati dok Adam ne doe. Poslu it e se
svim svojim lukavstvom i svom svojom hrabro u samo da bi izbjegla susret s Guerd
om Larevjem. Ako on do nj e doe prije Adama onda je sve propalo! U tom sluaju Adam
u nee ostati drugo do da bj e i u pustinju pred erifima ubicama, kao to je Collis
haw, jer njegove e ruke ovaj put

zaista biti umrljane bratovom krvlju. Od tih se misli Ruth gotovo pretvorila u k
amen. U tom je asu mrzila svoju ljepotu , svoje 206 tijelo, tu bijednu spodobu o
d mesa i krvi zbog koje mu karci luduju. Ne Adam ne luduje! On voli njezinu du u
, njezin bol, ono to i sama osjea svojim skri venim ja, njezinu enstvenost koju j
e ipak uspjela sauvati od pada. Njezini poljupc i i zagrljaji one posljednje noi,
n jezine molbe da je odvede daleko od jezive pus tinje, duboko su ga potresli, a
li je ipak do kraja ostao vrst kao stijena. Ne dok ona ne bude slobodna, a on je
ne mo e osloboditi! ak i sad ju je pekao stid zbog s labosti i proma aja. Sto li
je pomislio o njoj? Da se poslu ila onim istim ensKim luk avstvom to ga je na St
on eu isku ala?! S gaenjem je odbila takvu mogunost. Naglo se uspravila, sva napet
a, prekinuv i tok misli. Je li ula korake izvana? Da e vo opet, i opet! Kucanje n
a v ratima. Pomislila je na svoje otmiare. Lurno je pokr ivaem s kreveta sakrila g
ola ramena i mi ice. ula je kako je neiji tihi, ali vrst glas doziva po imenu. Prit
rala je k vratima pokucala u znak odgovora stala aptati. Mer ryvale! Ree joj kako
je A dam u gradu obojica e doi po nju. Ruth nije znala ta. da ka e , nije znala ni
ta d a govori. Merry-, vale je poku ao otvoriti vrata, ali ih nije n i pomakao.
Ne mo gu razvalit vrata. Ali Adam mo e. Ne kloni, Ruth apnuo joj je. Po urite .
.. ! oh , po urite! odvratila mu je. On bi mogao svakog asa doi! Lagani koraci Mer
rvvalea ubrzo zamrije e. Rukama priti ui grudi, gdje joj je srce uzbu rkano kucalo
, Ruth s e nasloni na vrata. Kroz pro207 zor ja vidjela zlatasti odsjev zalaska
sunca rumene oblake i plavo nebo. Adam je u Yumi. Brzo e doi! Sta su za njega vrat
a, ili zidovi, ili lanci? Molila se da Me rrvvaleov plan ne naie na zapreke da je
dva prijatelja izbave prije nego Larey s t igne u Yumu. Kakve je to bestijalne
namjere Larey imao? Da je udalji od kue te jo j duh slomi i baci je na koljena po
tom da je vrati na Izgubljeno jezero, izgu blj enu, pokornu, da ivi ivotom jedne
squawl Zar je toliko lud te ne mo e shvati ti da bi ona ubila najprije njega, a
potom i sebe? Hodala je po sobi u arapama. G dje li su one budale izgubile njene
cipele? Bjesnil a je gledajui u svoju iscijep anu haljinu. Zbacila je sa sebe po
kriva koji je bila prebacila preko lea, pa s kre veta skide izblijedjelu zavjesu i
njom se ogrne. Nee privui naroitu pa nju. A to se tie bosih nogu sa zadovoljstvom b
i bosa i la preko vrelo pijeska i bodljikavih k aktusa ... Njeno razmi ljanje pr
ekide struganje kljua koji je ulazio u bravu. Rad osno je uzbuen je prelije i neko
dublje uvstvo uspravila se, dr ui. Adam i Merryvale su do li do klju Tu su. Brava
za kripa, kvaka se okrene, vrata se otvore. U ao je Stone blijeda i odluna lica .
Oh! istisne Ruth, bolno prenera ena i razoarana. Hej, ti kao da si znala ta namj
eravam on e, gledajui u zavjesu kojom se ona umotal a. Hodi. Izvui u te odavde. Neu o
dbije Ruth, dolazei k sebi. Ne budi luda. Mogu te jednostavno ponijeti, a i uinit u
to. Hodi ponovio je Ijuti to. Bio 208 je nervoza n, oprezan, a oevidno nije bilo
sluajno to je dr ao uho kraj od krinutih vrat a. K amo e me odvesti? ona sumnjiavo
upita. Nije va no gdje, samo po uri. Ako me uhvate , ode mi glava. Jesi li... d
a li si se s kim dogovarao? Ne, ovo ja radim na svoj u ruku. Spasit u te od tog j
ednookog Teksa anina. Spasit e me od Collishawa? A za to? Zato to te zbilja volim
, Ruth on uznemireno odvrati. Hoe da me spasi za sebe? Svakako, ako ve mora znati.
Ali ja tebe volim, a Collishaw te ne voli. Ve sam te o d njega spasio, na putu o
vamo, zar ne?

Jesi. Time si prilino uinio da popravi zlo to si ga poinio svojim ue svemu ovome. Ne
moj sad sve to pokvariti, Hal. Budi pametna on odvrati, te ko gutajui gvalju. Na
ovaj in ga sna an motiv tjerao , ali mu je i strah bio podjednako jak. Ne bih te
htio nositi odavde, a da se ti koprca i udara kao to si sino inila. Privukao bih
p a nju. Ali u i to uiniti, ako nee voljno poi. Hal, ja se bojim da ti se povjerim.
Al i shvati da e ti biti jo gore ako digne galamu i pokvari mi plan otpovrne on n
es trpljivo. Collishaw se upravo ovog asa cjen-ka sa Sanchezom, svakog asa se mo
e po javiti. On hoe da prevari Lareyja i da te proda Oh, ta tako gleda ? Ti ljudi
rad e ta kve stvari. Osim toga, ako te Collishaw i Sanchez ne sklone odavde, vee
ras e Larey stii. 14 PJe Cane stube 209 Ruth je oklijevala. Ako Adam ne stigne odm
ah, prije Collishawa, ona e se nai u dal eko veoj opasnosti nego to e biti ako poe sa
Sto-neom koga mo e bar neko vrijeme d r ati na odstojanju, ili mu ak i pobjei. Ka
d je ne nae u Del Toru, Adam e poi u potra gu za njom, a lak e mu je nai trag Stoneu
nego Collishawu. Nadalje, ako sluajno Gu erd Lare y prvi stigne nije se usudila
do kraja izvesti tu pretpostavku. Idem... s tobom izmucala je. Stone je hitro iz
vue iz sobe i zakljua vrata. Bio je gotovo sumrak. Zapad se jo crv enio odsjajem u
tonulog sunca. Nimalo blagom rukom Stone stisne Ruthinu ruku i go tovo je podign
e, pa po uri niz stra nje stepenice u dvo ri te. Odatle je povede u spore dnu ul
icu, grabei to dalje od Sanchezova lokala. Sreli su nekoliko ljudi kojima oig ledn
o ne upado e u oi. Stone je ne to priao tobo e ravnodu no. Pro li su jedan blok, p
a ope skrenuli i za li u siroma niji dio Y ume. Pomenuo si Sancheza, je li tako?
upita Ruth Znai ono je bio Del Toro"? Dakak o, a to jamano nije prikladno mjesto
za bijelu enu on joj znaajno otpovrne. Ne uri toliko. Cesta je gruba, noge me bol
e. Nemam cipela. Da bi joj udovoljio, Stone uspori korak i ovla popusti stisak n
a njezinoj mi ici. R uth najednom pade na pa met da se otrgne i pobjegne. Mogla
je to uiniti u asu kad s u iza li iz Del Tora. Da se doepala glavne ulice, mogla mu
je pobjei, ili pak zatra it i za titu od neko g prolaznika. Yuma je uvijek puna
kopaa, vozaa, kauboja, kockara; m a na koga naba sala, taj bi se kratko i grubo 21
0 obraunao s takvim kao to je Stone. Za to se ni je toga odmah sjetila? Sad su se
ve nal azili u pustijem dijelu grada, daleko od glavne ulice. Priekat e dok ne sre
tnu nek oga. Ali, proo e jo pola bloka, a nigdje ni ive du e. Stavi e, mrak je bi
vao sve gu i. Istrgla se iz Stoneova stiska i pot rala. Bila je lakonoga i brza. S
trah joj je da o krila. Toliko je brzo pojurila, da joj je vjetar smakao zavjesu
to ju je imala preko sebe. Nije se obazrela. ula je kako se Stone primie. Njegove
su izme lupale s ve br e i br e. Osjeala je da e jo j srce pui, da je posljednji da
h napu ta, da nije u sta nju udahnuti zraka. Posus tala je, klonula, ve je glavin
jala kad ju je Stone uhvat io. Tako ju je estoko zg rabio i podigao, da je gotov
o vrisnula. No nije mogla doi do d aha, a slabi joj k rik zagu i Stoneova ruka. D
ivlja mako! on e zadihano. Poku aj ... opet... pa da vi di ... kako e proi! Nije bil
a u stanju da mu se odupre. ak nije imala snage ni da h oda. Unezvjerena, slaba,
pala bi da je on nije pridr ao. Ponio ju je, neko vrije me ulicom, pa u neki mran
i prolaz, te ju, stigav i do jednih vrata, spusti na tlo . Otkljuao je vrata, pa
je povukao u mranu sobu gdje se ona sru i na pod. Bila je posve smuena, gotovo u n
e svijesti. Ipak je ula Stonea kako se vrti i vidjela kako svjetlo pali. Stone je
podi e i stavi u jedan naslonja. Do la je k sebi i vidjel a da se nalazi u pr os
tranoj sobi visoka stropa, kamenih zidova i poda. Po namje taju i eljeznoj re et
ki na prozorima vidjelo se da je to meksikanska nastamba. Stone 14* 211 obri e z
noj s lica i te ko di ui mrko se zagleda u nju. Naizgled ni je uope bio svjestan n
jezina jadna stanja. Svojim je drskim oima gutao njezine gol e mi ice i ramena, r
az

baru enu joj kosu to se zlatom osula oko nje. uo sam Larevja kad je rekao da si d
ivlja maka, ali da e te on ve ukrotiti ree Stone s divljenjem. Sad razumijem kako s
e osjeao. Hal Stone... nema ni mozga, ni srca nemono mu odvrati Ruth. Povodi se za
golim nag onom. Pa, ti si divlja maka, |to prema tome oekuje od mene? Bila sam lu
d a... to sam oekivala... mo da i malo prave samilosti. udim se da u tebe nema nim
al o razuma. Imao sam dovoljno razuma da pobrkam raune Collishawu, to ti uope ne c
ije ni on mrgodno odvrati. Ali te u tome vodila sebinost, a ne plemenitost. Volio
bi h tebe vidjeti kako u nekome pod-stie plemenitost, Ruth Larey. Zar ima smisla
pok u ati nemogue? ot-povrne Ruth. Slu aj me, Hal, ti uope ne rasuuje je ti je pam
et? D obro, sad si me se doepao. Priznajem, bespomona sam i jadna tolik a dai bi s
e i pa s smilovao na mene. Ali, sad kad me ima , to namjerava sa mnom? Znam to h
oe rei: d a si opasan teret. U redu, znaj da me nije briga. Ali mi nisi odgovorio!
Imam pr avo da znam tvoje namjere. 212 Odvest u te iz Yume, makar morali ii pje k
e. Pretpo stavimo da pobjegne Collishawu i Guerdu, i... ali, govorim gluposti. N
o, ne mo e pobjei Adamu Wansfellu. Kome? Onom pustinjskom takoru lutalici? Au, p
roklet bio ! Ve sam ti rekao da me ni je briga on otpovrne mrgodno po emu se vidje
lo da mu ta misao nimalo ne godi. I tebi je ivot mio. Ruth Larey, niti mi je mio
ivot, niti Bog... ni ta mi nije milo, osim tebe. Sve bi h odbacio, evo ovako, s
amo da tebe posjedujem na jedan jedini minut. Hal, razmisli... razmisli prije no
to bude pr ekasno! ona e preklinjui. Mene ne mo e osjedovati, kako ti to ka e . N
aravno, s ob zirom da nisam u stanju ni prst podii, ali e se spustiti na razinu pu
stinjske zvij eri---Guerd Larey se kani spustiti ba na tu razinu prekine je Ston
e, ljubomoran uspalj en. Prozreo sam ga. Oh, tebe je nemogue urazumiti oajniki zava
pi Ruth. Na ov aj nain, ne, Ruth. Prema tome, bolje ti je da se pomiri sa sudbino
m i prepus ti s e. Ruth zaklopi oi. U svom se umornom duhu zgrozi nad u asnom gol
otinjom i bijedo m te bezumne, bezobzirne udnje, nad brutalno u mu kog nagona! Mo
lila se Bogu da j oj se smil uje i da je po tedi odmazde koju su zaslu ile njezi
na enska ta tina i nerazumna sebinost . Slu aj, Hal, samo jo jednu,, posljednju r
ije. Prevarila sam te. Sto e me to stajati, ili ni213sam shvaala, ili me nije bilo
briga. Ali zaista sam te prevarila. Molim te da mi oprosti . Molim te, sjeti se
majke, sestre, i p o tedi me... Ako nee , ako na mene u zlu polo i ruku... prije
ili kasnije u nai nain a... svojom u te rukom ubiti! Ka em ti, ba me briga! on u oaja
nju otpovrne. Sprema n sam i u pakao poi i tamo se pr i za vjeita vremena! Uvidjel
a je da su joj svi na pori uzaludni. Koliko se Stone za mjesec dana promij enio!
U svom je oajanju po a lila to se nije dr ala ranije namjere da sav mogui arm, um
i jatost i varlji-vost upotrijebi da Stonea svrne s njegove nakane. Ali njom je
sa d srd ba ovladala. S rd ba i podrugljiva gorka uspomena na te njezine zavodnik
e osobin e koje je esto s vjesno koristila. Njima vi e nije mogla pribjei, makar s
e radilo i o spasu ivota! Najedared je uoila da Stone vi e ne zuri u nju. Iskrenu
o je glavu ustranu, malo je spustio i napeto oslu kivao. Njezino je umorno srce
zabrzalo. ula je korake, k ucanje na jedna vrata, u istoj k ui potom o tre, brze g
lasove, meksikanski govor. Poskoiv i, Stone opsova ne to u bradu, pa oprezno otvo
ri vrata koja je zaboravio zakl juati. Glasovi su sad bili posve jasni, ali to ni
su bili glasovi normalnog razgov ora. Mora da su uznemirili Stonea, jer se on pr
ovue kroz vrata van, ali se potom okrene i Ruthi do apne:

-7- Lane li, krvavo e platiti! Za sobom je be umno zatvorio i zakljuao vrata; njeg
ovi brzi i tihi koraci uas Se izgubi e. 214 Trudila se da smiri bla enstvo to jo
j ga je predosjeaj ulio. Ali, nije mogla odoljet i uvstvu koje je bilo jae od razum
a i logike. Sloboda je na domaku. Svojim je nago nom to osjeala. Adam i Merrvvale
su joj opet na tragu. No ena zanosom htjela je kri knuti. Glasovi umuko e. Drug
i koraci odjeknu e ispred vrata za kojima je Ruth stajala ustre ptala od nade. D
a nije u delirijumu pogrije ila? Iznenada je zgrabi hladna ruka oaj anja, ona klo
n e. Poku a vrisnuti, ali joj jezik otka e poslu nost, usta joj se ukoe, gr lo je
i zade. Opet su se uli koraci, vi e njih, glasnije. Vraali su se. Isti meksikanski
gl as, pro doran, uzbuen, to odgovara nekakvim dubljim glasovima od kojih se Rut
hino klonulo srce razigra! Ispred vrata zastali neki ljudi. Jedan klju pade i zazvec ka na pod u. Merrvvale, uzmi klju i otvori vrata. Onaj isti dubok, suh glas!
Iz n jezina se grla konano oslobodi krik. Uz kripu brava se otkljua. Vrata se sil
ovito otvore. Crni okvir dovratka kao da se ispuni neijom divovskom spodobom. Ada
m zako rai u sobu. Golemom je akom stiskao Sto nea za ko ulju i vukao ga za sobom
. Za nj im jo neki uo e, zat-vori e vrata. Adam otfrljai Stonea koji tresne u zid
i sru i se na pod. Kleknuo je pred Ruth i prignuo se da joj promotri lice. Ona n
ije bila u stanju r ije prozboriti, ali se zato smije ila sivom blijesku njegovih
oiju svo m rado u koja joj je u grudima gorjela. Nije ni on progovorio, ali je na
njemu ne ka elina 215 napetost popustila, i to bija e rjeitije od ma kakva kazivan
ja. Ruth podi e dr uu r uku koju on odmah zgrabi i stisne u svojoj aci. Merrvvale
prie. Hajde, djevojko, gore glavu. Do li smo. etvrti je ovjek bio tamnoputi Meksika
nac, koji se nad nju s agibao i uz to trljao ruke. Ah, senorita, neka je hvala B
la enoj djevici. Mos gr ande sefior je na ao svoj ljil jan. Au-gustinova kua vam
stoji na raspolaganju. M errvvale uzme od njega neki omot, otvori ga i izvue dug
kaput i veo. Ruth, ovo no sim po cijeloj Yumi rekao je u elji da aljivo zvui. Mis
lim da e ti dobro doi, bez o bzira kakav je. Podigni se, daj da ti pomognem ... Ta
ko. Hvala vam... oh, hvala vam. Ruth nije mogla ni ta drugo da ka e. Adam je tol
iko bio uzbuen da se nije mo gao ni maknuti, niti se nasmije iti ili rije izustiti
. Ruth je u ivala u njegovu pogledu koji ju je u du u dirao. Najzad, pustio joj
je ruku i ustao. Potom je op et pogledao u nju, prstom upirui u Stonea. Za to te
on doveo ovamo? Htio... me sp asiti od Collishawa izmu-ca Ruth. Jesi li do la ov
amo svojom voljom, ili te on p risilio? nadometne Adam. I jedno i drugo. Prestra
io me da bi me naveo da poem. P utem ovamo, poku ala sam mu pobjei. Oh, to sam ju
rila! Ali, ovako bosa, te- ko mi je bilo po kamenja Uhvatio me. 216 Stone zapoe A
dam ledenim mirom ali ga Ruth za ustavi hvatajui ga za rukav. Adame, pusti ga ona
zai te blagim, moleivim glasom. O n me bar spasio od ono g surovog Collishawa, n
e samo sino, ve bez sumnje i danas. Ne treba mi tvoja samilost, Ruth Larejr usplam
ti Stone. Merrvvale zakroi prema St oneu, jednom, dvaput. Jesi li uo to sam ti rek
ao za Collishawa? Jesam, uo sam, nju kalo staro. I ba mi se fuka. Ja sam svoju igr
u odigrao i izgubio. Jo jednom se A dam okrene Ruthi, Vidim, eli da ga pustim. e
lim, Adame ona e spremno. Dijelom zat o to se osjeam krivom za njegove postupke, l
i ponajvi e zato to ne bih htjela da ga ti kazni . Je li on kriv za tvoje ozljed
e? upita Adam rjeitim pokretom pod koj om se podrazu mijevao ne samo njezin izgle
d ve i njezino du evno stanje. Upravo s e na ovo pitanje Ruth pripremala zbirajui
sve svoje umne sposobnosti. Jer

, zbog sebe same nije mogla uope lagati Adamu. Ali dala bi se iva sasjei na komadie
prije nego bi priznala istinu koja bi usmjerila oluju Wan-sfellova gnjeva na br
a ta mu Guerda. Adame, mislim da sam ja tome kriva ona otpovrne i pogleda mu u
m rkotu ne oi ne tre pnuv i. To misli samo zato to si se sticajem prilika na la n
a Izgubljenom jezeru kad je Sto ne 217 tamo nai ao. Bude li tako rasuivala, dalek
o e dospjeti. Onda mo e rei da si kriva z ato i iva. Ne mo e se posipati pepelom z
ato to si eljela da mu karcima bude dopa dljiva. Svak ena ima na to pravo. Nego,
zar nije Stone bio samo tue orue u ovoj ig ri, a i Colli shaw takoer? Hinei to je u
vjerljivije mogla, Ruth odbije takvu pomis ao. U sto vra jih matera, Wansfelle n
ato plane Stone ustajui. Ako hoe znati pravu istinu onda mene slu aj. Ovu je igru
smislio Guerd Larey. Collishaw mu je sam na tuknuo k ako e enu baciti na koljena.
Samo to se Larey nije htio sam umije ati u sve ovo. On i ma dalekose ne planove
s Izgubljenim jezerom, pa nije lud da sebi pokvari posao. I tako je, tobo e, po
slao Collishawa na sjever. Mene je pridobio da sudjelujem u iz voenju plana. To m
u nije bilo te ko, jer sam i ja imao neke sv oje planove. U ovo je i Dabb bio um
ije an. Ja sam morao, tobo e, ukrasti novac i z Lareyjeva stola. Potom sam imao
poi do Ruth i ponizno je moliti neka doe sa mnom i Lareyja nagovori da mi oprosti,
jer sam bio pijan, ili lud. Oti ao sam i Ruth je upala u stupicu. Moram rei da j
oj nije bila posve mrska pomisao da isproba dj elovanje svojih zamamnih ari na mu
u. Po li smo stazom. Colli-shaw je ekao sakrive n sa pripremljenim ebetom. Preba
cio joj ga je na glavu i vrsto je zgrabio. Otrali smo do kola koja su nas ekala i u
bacili je unutra. Meksikanac je potjerao. Sve d otle i lo je kao namazano za go
spodina Larevja, ali odatle dalje vi e se nije r adilo po 218 njegovu planu. Rut
h se oduprla onom jednookom vragu kao prava maka, to i jeste. On bi nju bio razde
rao na komade da nije bilo mene. Kad je onako izb ijena, gotovo posve iscijepane
haljine le ala na mjeseini, Teksa anin nikako da d igne ruke s nje. U strijelio
bih ga bio samo da sam imao ime. Nisam imao oru ja, a niti hrabrosti da p ograbim
njegov revolver. Odmah mi je bilo jasno da e izigra ti Lareya. Le inar stari , b
ilo mu je dosta samo da pogleda ovu enu. Ja sam ga i psovao, i kumio, i molio, i
s njim se cijelu no natezao neka pusti Ruth na miru. I, tako mi nebesa, ako jo j
ranije nisam uinio nikakvo dobro, onda te noi jesam. No, i ja sam takoer mislio\ L
areya izigrati. Meni su trebali ostati novci koje sa m ukrao. Smatrajui sebe vrlo
lukavim, Larey je bio uvjeren, da me mo e kupiti. Meu tim , ja sam ludo zaljublj
en u Ruth, te sam ga namislio prevariti i odvesti je s a so bom. Budite sigurni
da bih to i uinio da nije bilo onog oravog Collishawa." P o svojoj lakoi i uvjerlji
vosti, Stoneovo urno, nepristrano i neuvijeno kazivanje imalo je snagu istine. M
eutim, ukoliko je na Wansfella ostavio kakav dojam, ovaj to nije pokazao ni najma
njim znakom. Stone, pun si mana kao ipak ko tica ree mu h ladno osim toga ne vidi
dalje od vlastit nosa. Mogao bih ti vrat slomiti, to bi meni bilo kao prelomiti
suhu granicu za lo gorsku vatru, ali Ruth tra i da te po tedim. Ona te navela na
krivi put i to nju mor i... Dobro, idi kuda i kamo zna . Ali, ka em ti, nemoj m
i se vi e nikad nai na putu. 219r U nastaloj ti ini, Stone poe na vrata, otvori ih
i izae. Svjetlo je na tren osvijetl ilo njegovu ilavu i t urobnu spodobu potom j
e mladi nestao u tami. im je Stone oti ao, Adam kao da se pr enuo iz nekakve tvrde
i nemilosrdne ukoenosti. Mo da se u Stoneovu prisustvu nije mogao osloboditi ono
ga to je njega inilo Wansfell om. Samo je Merrvvale znao kak o se Stone a to vrij
eme nalazio s jednom nogom u g robu. Sad mo emo poi ree Adam. Oprezno je Ruth spus
tila izranjene noge na pod i ustala. Posrnula je, ali je usp jela napraviti neko
liko koraka, kadli je Ad am zaustavi obgrliv i je jednom ruko m.

Neu moi najbolje hodati ree. Nije ni potrebno da hoda . Stone je za sobom ostavio o
tvorena vrata. Smje kajui se usrdno, Meksikanac natra ke i zae. Samo da Stone ne
o de Collishawu i sve mu ispria. Meni... meni je ve svega dosta.. . Ruth e pla ljiv
o zamuckujui. Alam je podi e na ruke. Ona s uenjem pogleda u njegovo kao u sfinge be
zi zra ajno lice. No, djevojko, to se tie Collishawa, vi e nemaj brige ree Merrvva
le glasom u koj em je bilo neeg njoj jo neznanog, hladnog. Opustila ae u Adamovu
nar uju. Osjetila se samo krajnje slabom, ali je shvatila sm isao Mer-rvvaleovih
rijei . Ono malo snage to joj je ostalo nije bilo dovoljno da j e spasi od nesvje
stice . Svijest joj se zamuti. Dalje je samo osjeala da avoro te in om poiva na Ad
amovim rukama, da 220 je on nosi kroz tmicu izmeu nekakvih tamnih zidova i mutnog
svjet la, i ula glasove kako ne to apu. Postepeno je ponovo do la k sebi. Nosei je
kao da ima dijete na rukama, Adam je hit ro hodao. Na nekoliko koraka pred njim
i li s u Merrvvale i Meksikanac, naas zastajk ivali ovdje-ondje, potom kretali d
alje. St alno se dr ei crne sjene stabala, prijeo e u licu, pa neki otvoreni prost
or, mo da trg, potom uo e u uzan prolaz izmeu visokih zido va. Ruth je ula glasove
i smijeh u neposrednoj blizini, ali nikoga nije vidjela. Umaralo je dr ati glavu
uspravno . Spustila ju je, a njezina gusta, uvijek nepokorn a kosa pade Adamu n
a lice. On a je poravna i pri tom joj ruka dodirne njegov obra z koji je bio mra
morno hlada n. Nje nim pokretom svog dlana polako klizne preko nje ga. Do u iju
joj dopro po znati amor nonog ivota Yume. I li su opet prema sredi tu grada. Prol
az je vodio u jedno dvori te. Potom su se penjali po nekim stepenicama. Adam ju
je nosio kro z neke mutno osvijetljene hodnike i sobe. Najzad ju je nje no spus
tio. N jihov v odi, Meksikanac, izdavao je neke naloge. U kui su se uli tihi koraci
nogu u sandala ma. Tamu sobe probije svjetlo. Ruth su povjerili blagim rukama A
ugu-stino ve ene i njegovih dviju keri. Bit emo tu blizu, u susjednoj sobi ree joj
Adam. Senorita, vama e ovdje biti lijepo ljubazno dometne Meksikanac. Augustin e
ima mnogo prijat elja. Oni su i va i prijatelji. Budite opet sretni. 221 Ruth, d
onijet u ti stvari koje sam ti kupio. Uinio sam to sam najbolje znao. Obeaj da mi s
e nee smijati ree M erryvale. Prijatelju, budite sigurni da vam se nikad neu smijat
i odvrati Ruth. Bi li ste do bri to ste mislili na mene. Svi mu karci izao e, sam
o se Merryvale ubrz o vrati s nekoliko omota koje polo i na pod pred Ruthinom st
olicom. Evo ih, djev ojko on e uz osmijeh od kojeg mu se suho lice izbrkalo borama
. Mogu ti rei da je to bio gadan posao, ali sam ga izvr io s najveim u itkom. Ona
ispru i ruku i privue starca bli e te mu apne: Sto ste mislili kad ste rekli ono.
.. za Col-lishawa? Sm ije ak i eznu, a pametne i blage, plave oi se smrknu e. Drag
a mala Ruth, nije li t i dosta uzbuenja u jednom danu? Neu se uzbuditi ona e, sti ui
se uz njega. Za mene je sve bolje od neizvjesnosti. li ste da nema vi e straha o
d Collishawa. Tako je, kako sam rekao. Samo veeras nema vi e straha od njega, ili
... ili... Nikad vi e, dok je svijeta i vijeka ozbiljno e starac i izae. Djevojka
se spusti na stolicu, z aklopi oi i prepusti se brizi Meksikanki. Gotovo nije ni
osjeala ta one rade. inilo joj se da joj grudi ste e ne to tvrdo i ledeno. To j e
osjeanje ipak napusti, os taviv i za sobom tupu muninu. No, u as 222 postepeno i ez
nu iz njezina duha, poput sablasti to se povlai praznom dvoranom kojom propuhuje
turoban vjetar tmice. Wan sfell je ubio jo jednog pustinjskog le i-nara. Za posl
jednjih etrdeset i osam sat

i mnogo se puta Ruth molila da Adam doe i izbavi je. U pomamnom bijesu le ao je j
ed an od razloga to joj je duh bio pust i prazan. Ali im je to raspolo enje pro
l o, poela je razmi ljati. Zar e Adam opet u odmetnike? Ono to je dosad uinio ne mo
ra ga nu no dov esti u takav polo aj. Smrt jednog ovjeka u obraunu nije ni ta neuo
bia jeno u pustinji, a u Yumi ni ta znaajno. Ipak je strah proganjao Ruth, a inilo
joj se da se vi e pla i bud unosti nego sada njice kao da u daljini nazrijeva zao
zn ak, nekakvog vjesnika zle k obi to ju neumitno eka. Sat kasnije Ruth ue u sobu
gdj e su je ekali Adam i Merryvale. Prethodno su je Meks ikanke okupale, sve nje
ne oz ljede namazale nekim mek-sikanskim melemom, njezinu ra upanu i zapra- enu k
osu i e ljale i i etkale, te je na kraju obukle u ono to joj je Me le kupio. U av
i u so bu, Ruth se lako nakloni. Oekivala je da e ih iznenaditi i nije se prevaril
a. U d ovratku su stajale Meksikanke i hihotale se. Sav smeten, Merryvale je tr
lj ao br adu, a Adamovo lice ozari rijedak osmijeh. Pa, moglo je i gore ispasti
ree Merrvv ale, u poku aju da opravda svoj ukus. Mala starica! uzvikne Adam. Vese
lo je odje knuo Ruthin smijeh. Pogodio si. Merryvale mi je kupio haljinu za malu
staricu. A pogledaj, gospodin e moj, ne223 sreo neuglaena, pogledaj to imam cipel
e... panjolske s kopama! Samo to mi se noge i z-g ubi e u njima. Podigla je rub c
rne haljine i ispru ila nogu. Merrvvaleu oi is koi e. Zar su ti tolicne noge? Uh,
Ruth, a ja bih se zakleo da e ti cipele biti pr emale ! Ni ta se ne uzbuujte odgov
ori Ruth. Sve je divno, a posebice cipele. Da s u mi po n ozi, ne bih ih mogla n
ositi, jer me noge bole. Nije trebalo da se oblai ree Adam. Sad mi je bolje, samo
to sam umorna. Hoe li togod pojesti? Sutra emo ima ti dug i naporan put. Pa... i b
ih togod jela ... Adame, vodiS me kui, na Izgublje no jezero? Zna se. A kamo bih
te inae mogao odvesti? irok je svijet ona e gledajui ga pravo u oi. Ruth, treba misl
iti na tvog djeda. Znam. To mi je du nost. Ali... ako budem morala sve ovo nanov
o proi? Ja se nadam da e se ovim zavr iti tvoje nedae odgovori Adam. Ako mi se nedae
ne zavr e, one e mene dovr iti. Adame, nemoj me te ko gledati. D rage voljem ide
m. Hou da izvr im svoju du nost. Zgazit u tog divljeg buntovnika u sebi ... Ukolik
o ti bude kraj mene cijelo vrijeme. Ali, Ruth! on u sklikne to je nemogue ... cij
elo vrijeme. Misli li da e se sada stvari na Izgublje nom jezeru iole promijeniti
? ona ozbiljno upita. 224 Moraju se promijeniti! A ev o ti mog mi ljenja: moraju
, ali nagore! ree Ruth, natjerana da izrazi ono to pred via. Uto ih pozva e na veer
u. Adam nije uo dozivanje, ali Merryvale galantno priskoi da po mogne djevojci. Ha
jdemo, Adame ree Ruth s vrata korei sebe zbog gorine koja e joj jo jae izjedati e. Me
rryvale joj pomo e da zauzme mjesto za stolom. No, Adam se ne pridru i. Ruth zauj
e gdje se hodnikom primiu brzi koraci. Sjetila se svojih zebnji. Ada m jo nije na
sigurnom, jo nije u pustinji. Netko je u ao u susjednu sobu i pozdravio Adama.
Merrvvale po uri tamo. Senor Adam, sve je u redu uo se g las, pi tav, prigu en. R
uth pomisli da je to August i-ne. Sanchez je moj prijate lj, prema tome i va ulo
se dalje. Rekao je erifu da je Colli-shaw najzad naletio na jednoga koji je njeg
a udesio. Bio je to po ten obraun", rekao je. A svojim pri jateljima je kazao: ,,
Wansfell Lutalica je do ao u posjetu Yumi. Daj bo e da nam opet doe"!

U tami prohladne sobe kamenih zidova Ruth je le ala rastrgana suprotnim mislima
i u vstvima to se uporno odupirahu potrebnom snu. Mnoge misli tek sinuse, pa nest
ado e, ali se neke zadr avahu. Genie Linwood i njena pria! Kao sunce svijetlo li
c e boga Tanquitcha u koje ne mo e pogledati niti jedna d jevojka Indijanka a da
g a ne zavoli: Vjera gospoe Lin15 FJeSfiane stube 225 wood, koja je govorila da
Bog obitava u pustinji, te se molila i spasilac je do ao . Pustinjski Indijanci
to ovjeka uporeuju s orlom! Munja to se spustila s visin a! Djevojka se osvjedoila
za to je Wansfell pojam za ljude iz pustinje. On je lut alica , zavijen u mrak,
tajnovita sila vi e mitske nego realne prirode, ovjek u k om su po mije ani eleme
nti prirode samotnost, divljina i pusto . Takvim ga ljudi dr e. Ruthi je on post
ao ono to je Tan-quitch bio za Genie. Zuj izvana, s ulice , bivao je sve dalji i
dalji. Djevojka je ula kako jeca vjetar pustinjski vjetar na svom putu sa irokih
prostranih pustara. Osjeala je miris pij eska i jare no en vjetrom. Mjesec proe i
spred prozora bio je nekakav neobian, naranas t, udovi no lop tast, be ivotno tijel
o nebeske pusto i, ne bezdu no kao bijele zvijezde, v e mela nkolino. U sobi izmeu
Ruthine i hodnika spavali su Adam i Merrvvale. Odnosno, bar je ovaj drugi spavao
, jer je hrkao ba kao starac. Vjerni, stari Merrvvale! Godin ama je s Wansfellom
dijelio dobro i zlo! Kakav je njemu ivot bio? Nema doma, nem a obitelji , ni dj
ece, nema zanata, nema nikoga da mu ljubav pru i nikoga osim o nog diva iz p je a
ne pustinje, tog samotnog i svetog osvetnika okrvavljenih ruku. Pa, koliko god s
e inilo traginim, zar netko mo e po eljeti bolje? Muili su je razn oliki i strahotn
i izgled budueg ivota. Ponovo se raala. Bivala je ra zdirana, rast rzana, razdvaja
na. Tvrdim, otpu ujuim pogledom je Ruth zurila u svoje sebino, netr peljivo napras
ito bie. U njemu je vidjela ne to to 226 treba uni titi. A njezino staro ja, sve
ono to ju je inilo onakvom kakva je bila, bo rilo se poput lavice z akrvavljenih
oiju, snagom to ju je godinama crpila iz oholos ti i navike, ali je bivalo tueno i
satjerano u orsokak. 15 227 12. Tek je poelo svitati kad je Merrvvale probudio Rut
h i rekao joj neka po uri. Poku ala je da poslu a, ali joj udovi bi jahu toliko
utrnuli i bolni, da se na jedvite jade obukla. Morala je hrabro stis nuti zube.
Dorukovala je sama, slu ila ju je mala crno-oka senorita. Na vratima s e pojavi M
err vvale i ree joj neka za deset minuta bude spremna za odlazak. A gdj e je Adam
? zabrinuto upita Ruth. eka vani odvrati Merrvvale. Spremila se doista o dmah. Po
ma ui joj da stavi na glavu veo, senorita joj srame ljivo ree: Adios, zlat okosa.
Do vienja, crnooka odvrati Ruth, potom pozdravi i druge Meksikanke, spusti veo n
a lice i poe van, naslanjajui se na Merrvvaleovu ruku. Nije ju poveo pravo na ulic
u, ve je stao u dvori tu, govorei joj kako e priekati koiju. Prije no to se mo gla za
brinuti pojavi se i koija di ui oblake pra ine. Tu je veselo e Merrvvale i go tovo
ponese Ruth ka kolima. A Adam? ona apne. Ne brini, djevojko. Nije daleko od vrat
i joj i izvede je iz dvori ta. 228 Vrata na koiji bijahu otvorena. Dok je Mer rvv
ale pomagao djevojci da se popne, ne tko joj prie. Adios senorita. Neka vas mi lo
stiva Djevica uva! Prepoznala je glas Adamova prij atelja Meksikanca. Zahvalila m
u se. U kolima je bilo nekoliko putnika, ali ih

zbog vela nije mogla jasno raspoznati. Ja u gore ree joj Merrvvale. Upravo u tom t
renu neiji brz korak sprijei Ruth da pita starca za to nema Adama. Poznala je taj
korak bilo joj zabrza od zvuk a tog koraka. Iskrsla je Adamova visoka, crna pri
l ika. Vozi on dobaci koija u i koija istog trenutka krenu. Zatvorio je za sobom v
ra ta i sjeo pokraj Ruth uz kratak pozdrav. Toliko je djevojci laknulo, toliko s
e o bradovala i uzbudila da mu nije ni odgovorila na njegov pozdrav. Ne to zbog
vela , a ne to i zbog pra ine koja je ulazila u koiju kroz otvorene prozore, nije
mogl a posve dobro vidjeti Adama ali je osjeala njegovo rame uza se i inilo jo j
se da je na-jedared sva ustreptala neizmjernim bla enstvom. Koija se brzo odvalja
iz gr ada, te se pra ina razrijei i vi e je nije toliko gu ila. Sad mo e dii veo
ree Adam . Ona se pitala da li je to rekao zato to je elio da joj vidi lice, ili
zato to sad v i e nema opasnosti za nju. Veo joj je svakako smetao. Podigla ga i
uzgleda la u Ada ma, pa je po njegovu pogledu zakljuila da su ga oba razloga nav
ela da jo j ka e neka podigne veo, a naroito prvi da joj vidi lice. Od toga je ne
to slatko i toplo zast ru-jalo njome. 229 Kako se danas osjea ? upita je on. Vid
io sam da epa . Dobro sam spavala. Ali sam se jedva pomaknula jutros. Sve me bol
jelo. U ko lima su bila jo tri putnika. Mali, zdepasti Kinez s omotom u krilu i
radnik M ek sikanac sjedili su preko puta Adama i Ruth. U drugom uglu sjedio je
nekakav ko p a gruba izgleda koji je spavao, po svemu sudei nakon dobre terevenke.
Sva je srea, pomisli Ruth, da je malo putnika i nema nikoga kome bi mo da bili p
oznati sinonji dogaaji. Duboko je uzdahnula. Yuma le i iza nje, i na ono to se tam
o dogodilo ne mora vi e mis liti. Do Izgubljenog jezera i njegovih problema ima i
tav dan i vi e puta. Nije posv e shvaala za to joj je to rano jutro tako divno, d
rukije od svih jutara njezina ivota . Mo da zato to napu ta Yumu. Prepustila se s
asvim osjeaju sree to ju je pro imala u tom renutku. Iznad tvrdih i o trih planins
kih grebena A ri-zone diglo se bijelo sunce. Premda je zrak ubrzo postao vru, ipa
k se osjeala ne ka svje ina s rijenih obala. Cesta je vijug ala izmeu umaraka zapra
ene udikovine. Ovdje-onde vidjeli su se iroki pojasi zelenila oko rijeke i tmur
ni, crveni viro vi na njezinu toku. . Ne to mi se nebo ne svia ree Adam. Za to? Me
ni se ono ini kao raj. Vjetar objasni Adam pokazujui na pra-menaste oblake s kojih
se gubila boja suneva izlaska. Gadna je oluja na tom dijelu pustinje od Pilot Kn
oba do dina. A j o gadnije ako te za-tee na pijesku, Nek vjetar pu e nasmije i mu
se Ruth. Kad je Adam kraj nje, pustinja je niim ne mo e z apla iti niti je mogu
zapla iti pustinj ske zvijeri u ljudskoj spodobi. Da nije bilo uspomene na pro l
e dogaaje i nejasne , prijetee sjenke budunosti, Ruth bi bila p osve sretna. Kola s
u se kotrljala, pen jala se, najzad izi la iz porjeja i oblaka pra ine. Sad je z
rak bio ist. Na bijel om jutarnjem svjetlu isticalo se neizmjerno samotno prostra
n stvo pustinjske div ljine. Dolje je tekla ona crvena, zelenilom oiviena vrpca k
oja je oznaavala rijeku i zabadala se nekamo u crna, o tra, tvrda, gola brda. Nap
rijed , dizale su se s ive kamenite padine oiviene zeleno isto-kanim jarugama, to
su se di zale do ruba v isoravni. Najedared Ruth spozna da u tom trenu ne gleda
u avetinjsku pustinju i njeno nedo kuivo obzorje s uobiajenom stravom, tugom i mr
njom. Ali, im se toga sje tila, upravo se ta, ranija uvstva obori e na nju i stego
e je. Zar je ona prva po misao bila samo l a na predod ba njene ma te? Adame, t
i ne mrzi pustinju, je li tako? ona iznenada upita. Ne, dijete moje on iznenaeno
odvrati. Nisam dijete otpo vrne ona netrpeljivo. Ne mrzi je! Ali je ne mo e ni v
oljeti! A za to ne? on e jed nostavno. Ona mi je jedinim domom. Ona ti... domom?
Pa zar ne gaji nadu da e jedn om i ti imati neki bolji dom?

Da, ponekad sanjam o domu, s tobom. 231 Ovo je na tren smete, ali joj radoznali,
ispitivaki duh nije dozvolio da znati elju ugu i ma kakvo nje no uvstvo. Nalazi l
i pustinju lijepom? Neizmjerno. Neopisivo. Pamtim izlaze sunca, oluje, usove, z
a laze sunca, noi kad su tamu bjelinom parale zvijezde i komete, mjeseinu s vrhunc
a, pamtim ti sue nezaboravnih prizora. Pamenje mi je krcato njima. Zar pustinja ni
je arka, u asno vrela, a ponekad i hladna, samotna, tvrda poput eljeza, gorka ka
o e mer, okrutna, smrtonosna? Zar te ona ne ste e? Za r ono plavo nebo sada nije
var ka, nee li se za tili as pretvoriti u bakrenasti pok lopac to te stiskom pee? Z
ar s unce nije u asno, vjetar stravian, samoa nepodno ljiva? Za r Indijanci nisu a
losni , izgladnjeli bokci? Zar kopai i lovci na vrela nisu jadne, zaslijepljene b
udale? Zar san o zlatu nije nikad zadovoljena stra st? Zar pustinjski ljudi nisu
u vein i ba kao sve ovo to sam rekla? Ruth, sili me da se slo im s tobom on e ozb
iljno. Ali je meni sve to bilo ne to to morao svladati. U toj borbi ja sam nad i
vio. I u tome sam na ao svoje spasenje. Shvaam te odvrati mu istom ozbiljno u. Ali
si ti jedan od milijuna. Ne mo se po tebi cijeniti djelovanje pustinje. Jesi li
ikad u poznao bar jo jednog ovje ka kao to si ti? Oh, jesam mnoge. Pustinjske ta
kore, ka ko bi ih ti nazvala, koje ne bi htjela dva put pogledati. Ali su ti lju
di pro li i izdr ali sve ono to si nabrojila, i nikad i n iza to ne bi napustili
pu232 st inju. Jednom u ti priati o Dismukesu. On je bio gotovo, natovjek. , Znai l
i to da ovj ekovo stremljenje za onim to eli, odnosno za onim to misli da eli, a
njegova bor ba protiv ege, zime, ei, gladi, samoe u pustinji stvara od njega natovj
e ka? Da, up ravo to sam mislio rei potvrdi zami ljeno Adam. A to je s veinom ljud
i borbena i s na na duha koji zaglibe u opaini i zloinu? I oni postaju nadljudi. N
ad ive zlo oko sebe poveavajui svoje vlastito zlo. Opake strasti, mr nja, gramzivo
st, krvo ednos t, fanatizam, sve to u nji ma poprima stravine izglede. Tajna pust
inje ovlada nji hovim duhom. I ta da se u ovjeku ono avolsko, a ne ono bo ansko ra
zvija do krajnji h mogunosti. Dobro, neka je tako. A to je sa enom? Ja smatram da
je ona u stanju srozati se jo ni e, i gore od najgoreg mu karca. Ali, mo e li s
e ona uspeti, mo e li ona u visine, mo e li ona pobijediti prirodu, nad ivjeti z
lo i na taj nain i sama postati natovjekom? Pa bilo dobrim ili lo im? Da, mo e i u
pozitivnom i u n egativnom smislu. Sjeam se jedne takve, ne ke jednooke ene iz T
ecopaha. Bila je t o zvijer u ljudskoj spodobi nabijena opain om i zlobom da joj
nije ni meu mu karci ma bilo ravna. Konano, tvoja je majka to doka zala u suprotno
m smislu. Po roenju, odgoju, naravi, po nevolji kojom ju je bio ivo t, po slabom
fizikom ustrojstvu, p ripadala je onim stvorenjima kojima pustinja prijeti moraln
im uni tenjem, a eto, ona se uzdigla i pobijedila i svoje zlo i pust inju. 233 U
z tvoju pomo. Ja sam joj samo pokazao put, kao to je Dismukes meni pokazao. No, p
remda j e tvoja majka poginula u nesrei, ona u svakom sluaju ne bi dulje pro ivje
la. Pustin ja je za bijelu enu fatalna, a da ne govorimo o Dolini smrti. Na takv
im mjestima a k ni Indijanke ne mogu dugo izdr ati. ene su drukije grae. A to se t
ie bijelih ena, ne mislim da je to zbog posla. Ne, po mom shvaanju, enu u pustinji
ubija njen enski d uh. Ah, stigli smo do neega to ve odavno osjeam, ali ne shvaam r
ee Ruth, Moje nez ljstvo, moj u as, moje uzmicanje, opravdani su, zar ne? Ruth ja
nikad nisam rekao da su neopravdani.

Zar je iskljuivo moj grijeh to sam bila... oh, takva pomamna, prevrtljiva, podla,
bijesna i ponosna ena? Ti to nisi bila. Ali, i da si bila, ne bi za sve to bili
krivi iskljuivo tvoje n asljee, ljepota i slabost. Tako. Daje mi hrabrosti da nas
tavim ona e uzbueno. Sebe manje mrzim, a pustinju b olje razumijem... Ti priznaje
da je ova pustinja kobna za bijelu enu, da ona znai s mrt za enu kao to je bila
m oja mama i kao to sam ja. Jest. Sto je starija, ena sve jae osjea potrebu za nor
ma lnim ivotom. Onda... Hoe li me odvesti iz pustinje prije nego to bude prekasno
? o na e naglo , sva u vatri. 234 Ruth, pa to se zna! Ono to sam rekao, nisam mis
lio da se mora i na tebe odnositi . Ali ja sam mislila. I hou da znam kad e me odv
esti . im bude slobodna on odvrati uti anim glasom. Slobodna! ona usklikne, te se
prig ne k njemu i apne: Misli li da mi nee prije toga pustinja izglodati srce? T
o e brz o biti. Doi e po samoj prirodi stvari i ivota u pustinji. To me ne dr i ovd
je... i ... Ne mudruj previ e ona ga preklinjui prekine. Meni je potrebna sva mog
ua, i naj vea i najmanja pomo... Misli li... da onako kako on sada radi... nee dugo?
U ovoj p ustinji, nee! otpovrne Adam s crnom i tmurnom tugom. Ruth nagne glavu n
a naslon, zaklopi oi i prepusti utnji i mislima neka smire uzbuen je to je u njoj
i protiv n jene volje uzavrilo. Nastao je dug muk. Kola su kripala i tandrkala u
z padinu; n ajzad, kotai se dohvate ravna tla. Pogledaj! ree Adam dotiui je. Otvoril
a je oi i pog ledala u ogromnu ivobojnu pustinjsku ravan, i ipkanu zelenim raslinj
em i ukra enu blijedim, lelujavim zran im opsjenama. Pogled joj se zaustavio na g
olemoj, stu-b olikoj, ljubiastoj planini plemenita profila to se uzdizala usred p
rostrane pusti njske ravni. Picacho! Ne toliko ozbiljna strogost njegova pogleda
koliko melanko lian ton njegova glasa gotovo natjera suze djevojci na oi. 235 Drh
tavu je aku utis nula u njegovu. Ruth je poela nazrijevati duh tog ovjeka, upravo
je bacila prvi po gled u bezdane dubine njegove du e. Cime da ga utje i? Kako da
raz bije okvire n jegove samotnosti? Pa ipak, u onoj ljutoj gorini tog asa, ona n
ije mo gla odoljeti a da rijeima ne izrazi nekakvu tipinu udnju, djetinje ta tu suu
t. Ne tuguj, Adame apnula je. Picacho nas je sastavio, i ako Bog postoji mi emo j
o b iti sretni. Mo da je upravo to to sada osjeam on sanjalaki odvrati. Picacho me
dugo i dugo doziva o. I sad me opet doziva. U staroj koiji jara je stala pei. Fin
a je pra ina prodira la kroz pukotine i prozore, palila je oi i pekla usne. Te ak
je umor stao osvajat i djevojino tijelo i mutiti mi slima joj opsjednuti duh. Pu
stila je aku u Adamovo j. Kako se koija valjala i poska kivala, djevojina glava sk
lizne i nasloni se na A damovu mi icu. U ovom dodiru bilo je neeg tu nog, slatkog
i veoma udobnog. Na kra ju Ruth zaspa. Probudila se kad joj je Adam nje no diza
o glavu s ramena to ga je bila prisvojila. Koija je stajala. Ruth, moram naas izai
rekao je, pa otvorio vrat a i iskoio iz kola. Gadno se pi e rekao je Merryvale s
vrha kola. Ja sve mislim d a krenem natrag javi se voza. Da nismo na pijesku, ne
bih bio zab rinut. Ali, ova ko, nisam lud da me ovdje zatee. Zami ljen i zabrinut
, Adam je gledao u njih. 236 Ne mo e se vratiti u Yumu on e vozau. A za to ne bih
mogao? To bi bilo najbolje a ko oluja bude onakva kakva se ini da e b iti. Mi se n
e vraamo, pa da sav pakao pust injski uskipi otpovrne Adam. Postepeno shvaajui o emu
se radi, Ruth je ula ovaj razg ovor pa pogleda u onaj mali d io pustinje i neba
koji je mogla vidjeti. Potom us tade i izae iz koije.

Blje tavo bijela pustinja se avetinjski izmijenila, kao nekim udom. Prema zenitu
je hitro jedrio irok, mrkoljut oblak, olujne, ute i purpurne boje. Zastro je sun
ce k oje je kroz onaj pokretni zastor sjalo nekakvom udovi no zlokobnom bojom ma
g ente. Dobro, to ti misli ? voza nestrpljivo upita Adama. Sale nema. Mislim da j
e opasnost ista bila da se vrati ili da poku a p ronai kakav zaklon. Pakla mu, mo
j gospodine! Nema toga koji bi se pred neim ovakvim usudio produ iti. Ja bih se u
su dio mirno otpovrne Adam. No, bit e najbolje da se skrijemo iza kakv e gu e grup
ice drvea. Ima li sjekiru? Imam. Eno tamo vidim poprilian uma-rak drvea. Da tamo je
sv ega par milja. Up adaj i po urimo. Koija se opet stala valjati, poskakivati i
kla titi se. Konji su pojurili gonjeni vozaem koji se derao i mlatio biem kao da
su mu Indijanci za petama. Preko pustinj e padala je sve ira i tamnija sjena. 23
7 Opa sno je, zar ne? ree Ruth uzgleda-jui u Adama. Jo se nikad nije na la na otvo
re nom u stravinom zagrljaju pje ane oluje. Za nju je bilo i to ve dovoljno stra no
da bj e snilo pustinje podnosi na sigurnom, u vrsto zatvorenoj kui. Ja sam do ivi
o tisuu oluja odgovori joj Adam. Koija je napustila stazu, neko vrijeme je poskaki
vala pr eko bunja i kamenja, i naj zad stala u zavjetrinu iza nekog oveeg drvea s
gu im li e m. Adam izae iz kola, a voza i Merryvale sio e sa svog visokog sjedi ta. R
uth, nigd je ti nee biti dobro, ali je najbolje da ostane u kolima Adam e djevojci
. Ali ja hou da gledam odluno se usprotivi ona. Svi putnici, osim kopaa, izao e iz
kola. Ruth nae sebi mjesto s kojeg e najbolje proma trati nadolazak oluje, a mu ka
rci poo e d a to bolje pripreme zaklon i da konje osigura ju. Ruth se inilo da je
oluja jo ve oma daleko. Ali je pustinji ve utisnula peat svog str avinog i udesno di
vnog cara. I spred do neba visokog zastora pra ine to se primicao, p adao je ut
sumrak, nepro bojan i nestvaran. Sunce se izopailo u ne posve jasnu tamn o crvenu
loptu. Otraga , prema jugu, i nebo i zemlja jo bijahu isti, premda su se v e gubi
li u tami to je padala. Na blijedom plavetnilu isticao se sad dalek, kao ugl jen
crn, Pilot Kno b. Usprkos daljini, Picacho se inio jo vi im. Nad njegovom ljubias
t om tjelesinom po-legla zlatna kruna. Na istoku, planine Chocolate 238 kao da s
u izmicale, gubi le boju, smanjivale se. Prema sjeveru, od oluje ulijevao , pros
tiralo se bespue p je anih dina, to su se valjale i talasale, nareckanih bre uljak
a i na tisue bronan ih, utih i crvenih padina koje su se penjale sve vi e i vi e
do samo g neba. Olu ja je brzo gutala pje ane dine. Po prvi put je Ruth u pustinj
i ostala kao zatrav ljena, du a joj je i protiv volje bila prisiljena da se udi,
divi, odu evljava. V elian stvena joj je bila grozno prijetea pustinjska pje ana ol
uja. Kako je ibala i vitlala! Mrtvu ti inu razbije mukao, slab tutanj. Jara je b
ila te ka, tupa, prit iskivala je zemlju poput more. Sunce boje magente izblijei
i nestade. Preko putni ka proe pra njavi zastor daleko is turene koljke oluje, na
ogromnoj visini. Tmast o-crna glavna masa njena, to je bris ala poput potopa, j
o je bila daleko od njih . Ruth, sad ui u koiju dovikne Adam. Oh, samo jo as ona mu
odvrati. I upravo as kasn ije tutanj se pretvorio u za-glu ujui fijuk. Tmica je p
adala pred z, idomi pijesk a. Oko Ruth kao da je sav zrak zatreperio. Spazila je
kako ispred on og zida trc aju brazde pra ine, busenje se ludo valja, stablje s
e ru i, cvijee s drvea k ao sn oplje utih varnica prska na sve strane, i kako se v
rti crna, gusta masa oluj e, nalik gljivi, silno razularen vjetar to di e, nosi
pijesak i na svom putu sve st apa u jedno. Iz zanosa je tr e Adam koji je zgrabi
za ruku i nalo i joj: Mora ui u koiju. Protiv vo je je po la s njim. U onom fenom
enu bilo je ne239

eg to je simboliki predstavljalo njezine izljeve strasti divlje oluje to su brisal

e njenom du om. Svi, osim vozaa, skvrili su se u kolima. Adam uvede Ruth unutra,
K inez se pokrio eb e-tom, a Meksikanac svojim arenim rupcem. Mer-rvvale izviri i
sp od rupca i kaputa kojim se pokrio, nasmije i se djevojci svojim svijetloplavi
m oi ma i dovikne joj: Ovo je jedna od Adamovih fiesta* U stablju je ne to zasten
jalo , a pijesak je stao mlazom brisati ispod kola. Ali se tutanj jo uvijek inio
dalek im. Hitrim, vje tim rukama Adam urno navue djevojci njen kaput i labavo je
umota volom o stavljajui prostora za zrak ali bez ikakvog otvora. Kroz veo je vid
jela k ako on s ebi umata glavu svilenim rupcem i sjeda u kut kola. Potom bukne
u asna tutnjava, pade uta tama i pijesak zazvi di pravo kroz koiju i na to Ruth o
bjema a kama zgrabi Adamovu ruku, stisne se uz njega i zatvori oi kao u kakv om ud
novatom odu evljenju. U nje nije bilo straha. Sto joj mo e pje ana oluja? Neka se
t a pje ana neman obru i i svali, neka pokopa nju u Adama, duboko kao na dnu oce
ana, za vjeita vremena. U i joj zaglu i grozna buka, tolika da vi e ni ta nije ula
. Oi nije otvarala, ali je jedno stavno kroz sklopljene kapke vidjela da je crna
tama sve progutala. Pijesak ju j e pritiskivao, a pra ina koja je prodirala kroz
veo, gu ila je. Zrak se pokvario, te k o je disala, kao pridavljena. U panjolsk
i, sveano st, blagdan, zabava. drugoj prilici ovo bi za nju bila grozna muka ali
je sada s ve podnosila strastve nim ponosom. Ova bi pustinja od nje htjela nainit
i slabi, p u-zavu zvijer. Da je s vede na razinu predaka! Zar mo e ijedan mu kar
ac imati jai duh od ene? Stisla se jo jae uz Adama. Osjeala je nategnute mi ie njego
ve ruke. Dr at e se uz njega, u ljubavi prema njemu i prkosu prema fizikim patnjam
a pa ako je tako sueno i smrt e bez rijei prigo vora doekati. Nju je upravo tijelo u
propastilo njezino obo avanje vlastite zlaane ko e i lijepih oblika, i pomama da
?e tim njen im tijelom ljudi uvijek zanose. Neka o luja urla poput svih paklenih
demona, nek a i do nebesa dosti e, neka sve pje ane dine uvalja u divovski usov
i neka je pod ari grobom nalik majinom! Plua su joj htjela prsnuti od potrebe za k
isikom. Svjetl aci, sitni i bezbrojni, i grali su joj u tami pred oima. Sporo joj
je kucalo srce : a jo sporije tuklo bilo u sljepooicama. inilo joj se da je vjeta
r, pijesak i ,ol uja po samom mozgu biju, ka o nemilosrdnim, okrutnim, bolnim pu
stinjskim biem. Sp ustila se jo ni e i glava joj se na la na Adamovim grudima. Kr
oz veo osjetila ;, e t oplinu i vlagu tih grudi. Njemu su se mona prsa dizala i s
pu tala i srce mu t uklo u jednaeno i normalno, bez napora. Zar nije do ivio tisuu
pje anih oluja? Ruth se zgri uz tu ljudsku stijenu, udei za njegovom du om koja se
njoj inila nedokuivom . Najzad, svijest joj se stade gubiti, pod krajnjim fizikim
naporom zastre je spo zn aja u itka 240 18 PJeefiane ube 241u oluji, ona bi prepu
tena prirodnim nagoni ma, i konano pade u nesvijest. Kad je' Ruth otvorila oi, ug
ledala je isto danje svj etlo. Le ala je pod jednini drve tom, a Adam joj je vla
io lice. Pokraj nje je k lecao i Merrvvale, zabrinuta lica. Ah, najzad! on e, u v
elikom olak anju. Opet je tu! A gdje sam bila? slabim glasom upita Ruth, smje ka
jui im se. Oti la bi ti s pijeskom da je oluja jo samo malo potrajala odvrati joj
Ada m. Na njegovo se pre planulo lice vratila boja. Sva srea, koliko god je bila
gadna i silna, nije dugo potrajala dometne Mer rvvale, kimajui glavom. Bar jedno
m je ova na a mila pustinj a bila pristojna. Sa svog skrovi ta, voza ih stade doz
ivati. Hej, ljudi, ako se s ad popnete jo emo nekako stii u Bitter Seeps do mraka,
a do ponoi i na postaju. Ti ni ta ne brini prasne Merrvvale na nj. Dok se uz pom
o prijatelja vraala u koiju, Ru th je imala priliku da vidi zalee velike oluje u obl
iku utog oblaka to je pokrio obzorje. Istaknute toke na jugu, Pilot Kno b i Picac
ho, u-ope se nisu vidjele. Sun ce je ponovo arko pe-klo. Djevojci se inilo

kao da je oko i preko nje pro ao sav vjetar ovoga svijeta. Konji su bili opeeni v
re lim pijeskom. Slo iv i ebad u uglu kraj jednog prozora, Adam napravi za Ruth
v rlo udobno mjesto, ko je 242 je bilo u sjeni, te je lako mogla promatrati blje
t avo bijele pje ane dine. Koija se stala ponovo valjati. Kretanje je obradovalo
Rut h, jer joj je zrak milov ao obraze i kosu i tako donekle olak avao egu. Supu
tnic i su drijemali. ak je i Adam sklopio oi, glava mu se klimala. Gledajui ga t ak
o, Ru th pomisli kako joj je razumljivo kroz kakve je muke morao proi za posljed
njih d ana. Zar mu kosa na sljepooicama nije ne to vi e sijeda nego to je bila on
og dan a kad je u onom kanjonu nai ao na nju i Stonea? Ruth je morala svrnuti po
gled s Ad ama. Zar ena mora uvijek biti uni tavalac? Zar ne postoje ene koje mu
karca in e jaim, pl emenitijim, sretnijim? Tvrda, kamenita staza tekla je ispod ko
taa koije. Prijeenu daljinu oznaavala je prom jena na pustinjskom raslinju. Sad su b
Ui u kra ju gdje su eljezno drvo, palo verde , ocatilla, mes-quite i drugo stabl
je bili v ei i razvijeniji. Na tom plodnijem po jasu tlo je vjerojatno bilo kadro
da zadr i vodu bolje i u veim koliinama nego na sj everu i na jugu. Gledano iz da
ljine ovo pustinjsko raslinje davalo je dojam ume s raznim nijansama zelenila, u
kojoj su se u lijepom kontrastu isticali zlaani cvj etovi drvea palo verde i crve
ni cvjetov i ocatille. Ali je taj dojam, tu optiku var ku, odmah razbijala jara o
d koje se z rak treperavo dizao i time otkrivala da ono naoko divno zelenilo nij
e uma ve siro ma no raslinje pusto i. Naslonjena na prozor, Ruth je gledala sve d
ok joj se oi n e umori e. Odrijemala je s ate najte e vruine i kad se probudila st
ala je opet pr o243 matrati krajolik. Umorna je bila i tijelom i du om, ali je u
sprkos tome osjeala u s ebi raanje neeg novog, nerazumljivog ali znaajnog. Evo opet
pje anih dina! Vjetro m proi ene, mekane, nalik morskim valovima, di u se u dugim ,
glatkim, zaobljenim padinama, uzdi u se, nadimaju, penju se izrezuckanih, poput
no a o trih ipkastih ivica, savr eno srebrnaste, prote u se sve dalje i navi e v
arljive st be prema b eskrajnom plavetnilu. Po tanska koija valjala se usjekom, n
izbrdo, prema sjeveru, usporavajui tu i tamo gd je se pijesak nagomilao preko sta
ze. Kad je iza la iz u sjeka, sunce je ve bilo na smiraju. Koija okrene ka zapadu
, prema goloj, pustoj u vali u kojoj je Izgubljeno jezero predstavl jalo zelenu
toku usred jezive pusto i . U tom asu, pri koncu tog neobinog dana, kraj je bio nek
ako drukiji nego inae. Onu pr ostranu udolinu izmeu pje anih dina i crnog planinskog
masiva na sjeveru, Ruth jo nij e vidjela li enu jare, plutajuih oblaka, paklensk
i ute pra ine i vjeno pris utnih varlji vih fatamorgana. Sada, u tom asu, udolina
je bila sva u srebru i zla tu, njezina s e beskrajna pusto stala bojiti prikrada
juim rumenilom zalazeeg sunca . Koija je skrenula za jedan hrbat i niz blagu padinu
si la u Bitter Seeps. Izlaz i. Trideset minuta odmora raspolo eno drekne voza. A
dam pomogne djevojci da sie. B ilo je pravo bla enstvo protegnuti utrnule udove.
Hr ane su imali, ponio ju je M errvvale iz Yume, te nisu 244 morali kupiti od In
dijanaca. Voda je bila topla, a kruh je bio pun pijeska, ali se Ruth ipak prisil
ila da i jede i pije. Ovdje vas moram ostaviti ree Adam malo kasnije. Tu su mi ma
garci i oprema on nastavi. Idem po njih, pa u u toku noi doi na Izgubljeno jezero.
Ii e pje ice? upita. __ Naravno. Nee mi trebati vi e od est sati. Ruth, ja sam nauio
na pje aenje, i to najbolje nou. to misli , za to su me nazvali lutali om? Bit e j
o jedna lutalica, bude li me pr epustio blagoj milosti svog brata! buntovnik i pl
ane Ruth. Pokajala se istog tren a kad je izgovorila ovu grubu primjedbu. Ali je
u njoj sam

a pomisao da Adama nema kraj nje dala odu ka strahu koji je stalno vrebao ispod
po vr ine njezina raspolo enja. Lupa koje ta, kao dijete mirno i strpljivo odvra
ti Adam. Ne, ve kao ena kukavica ona e. Ali, ta tu mogu? Mislila sam da se mogu o
d uprijeti, ali vidim da nije tako. Da li sam se promijenila? Hou li se ikad prom
ij eni ti? Ruth, da li ti opet moram ponoviti na kakvim sam mukama kad pomislim
da bi me G uerd mogao prepoznati? Ne, ne govori. Oprosti mi. Shvaam za to ti ne s
mij e preuzeti takav rizik... I men e je strah, kao i tebe. Kad bi se ak radilo o
mom spasu, makar opet prolazila kro z sve ono to sam za posljednja tri dana pro
la, ne bih eljela da se ti sastane s njim . Ali, zaboravila sam. Zabo245ravim,
pa s e opet pretvaram u onu drugu Ruth. Na alost, u pravu Ruth! Ako je moj brat
sada na Izgubljenom jezeru, tad mo emo posumnjati u Stoneovu priu. Ali, ako nije.
.. Oh , Stone je lagao! urno ga prekide Ruth, pogru ena osjeajem krivnje zbog vla
stite la i. On se zakleo da e mi se osvetiti. I Merryvale ga je uo. Stone je neka
ko u t o uvukao Collishawa; svaki od njih imao je svoje posebne, podle razloge.
Ston e mi ree kako me Coliishaw htio pordati Sanchezu. Stra no elim vjerovati da
je Ston e slagao ono za mog brata! Adame, pa to i sam vidi izmuca Ruth. Vjerovat
u onda k ad budem siguran. Sutra uvee e doi, zar ne? upita ga djevojka. Pogledao ju
je onim u dnovatim pogledom koji joj je uvijek unosio nemir u du u. Ruth, to e s
nama biti ako ti mene natjera na to da se stalno sastajem s tobom? Meni bi to bi
lo divno o na otpovrne, postiena ali nezbunjena. Ali te na to ne mogu natjerati.
Pazi dobro on e joj, kao iz dna du e. ak i najosamljeniji pustinjski orao jedn om
u ivotu nae sebi par. Zar i ti ne bi bio sretan kad i>i se ne to tako divno ostva
rilo? tiho upita ona. Da budem sretan po to ubijem brata? Adam mrko otpovrne. Oh
, Bo e...! Nisam tako mislila...! Oh, ne vidim za to... krikne Ruth oajniki. 246 R
uth, ti ne mo e vidjeti. U tome je nevolja. Dozvoli mi da ti objasnim. Najplemen
i tiji nain da bude vjerna majinom amanetu i da mene spasi jeste da me sprijei da u
bijem Guerd a. Adame, ta ja bih zato i ivot svoj rtvovala! Ruth strastveno odvra
ti. Onda, bo ri se za to. Ne sama. Pomoi u ti, koliko god mogu. Ako Guerd iznae da
sam ja, Adam Larey, tvoj prijatelj i za titnik, i da te ja volim, on e nam biti d
u manin. Mr n ju njegovu nee moi da obuzdaju ni nebo ni zemlja... I onda u ja biti
prisiljen d a ga ubijem! Adame, obeavam ti da u se boriti za to, i da to nikad neu
smetnuti s uma . Ali, ja sam samo ena, promjenljiva kao vjetar, evo, sad, u ovom
asu nestalna ka o voda, slaba... Moram znati da si ti kraj mene. Bit u kraj tebe
on odvrati, ivo i olak ano. uj, imam plan, o kojem sam razgovarao s Merrvvaleom.
Znam jedno skrov i te u stijenama blizu Izgubljenog jezera. Od anle U vidim kuu.
Imam dvogled, kup io sam ga u Yumi, s njim mogu ak i tebe vidje ti. Vidjet u tvoj
znak. Samo na tom mjestu nema vode. Stoga u tamo noas ostaviti opremu, a magarce o
dvesti u guduru gd je me Merryvale na ao. Potom u se vratiti u novi logor. Morat u
dolaziti po vodu n a Izgubljeno jezero. Ali e to biti lako nou . Znai, bit e sasvim
blizu? radosno upit a Ruth. Jedva dvije milje od tebe. Oh! Meu onim velikim stij
enama istono od naselj a? Jeste. 247 Djed ima dvogled. Mo da i ja tebe uspijem vi
djeti. Merrvvale e ti p okazati kamo e gledati. Onda u ve nekako ivjeti ona zakljui,
gledajui u njega koketno to joj je bilo uroe liko i disanje. Bit e romantino, zar ne
...? Ah, vjena ena! Uto im prie Merrvvale.

No, Adame, ne stigosmo da zavr imo ono o emu smo poeli govoriti jutros u Yumi. Ako
nas ti ovdje napusti ... Kratko i jezgrovito Adam ispria starcu plan o kojem je
govorio sa Ruth, pa dometn e: Tebi bih preporuio da odsad dalje ivi u Ruthinoj kui
. Nema vi e razloga da ne to aji . Svi e znati da smo nas dvojica ponovo vratili
Ruth kui. Mo e tobo e ne to raditi, mo da nositi poruke. Zabavljat u se da je mil
i na odvrati Mer-^rvvale. Po svoj prilici nai u se s tobom pogdjekad nou u naselju?
N ai ete se s njim svake noi ubaci Ruth. Aha! Pa, to e biti fino. Adam polo i svoju
su ncem opaljenu ruku na starevo rame. Stari moj, nije mi lako on e uzbueno. Nauio
sam da se suoim s pustinjom, ljudima i dogaajima. Ali, u ovom sluaju sam bespomoan..
. Te bi povjeravam Ruth: ne pu taj je s oka. Mislim, kad nije u kui. Jer ne mo e
biti unutra cijelo vrijeme. Nikad je ne ispu taj iz vida. I, ako ma tko stavi ru
ku na nju, ubij ga! 249 l Drugaru, sve mi je jasno. I pravo da ti ka em, posao m
i se silno dopada ote gne Mer-rjrvale. Nato se Adam prigne nad Ruth, uz osmijeh
i dod ir ruke od kojih ona miljem protrn e. Adios, zlatokosa djevojko! Ah, ne zl
atokos a... morao bi rei zlosretna... Adios, grande senor! Po la je nekoliko kora
ka staz om, pogledom pratei Adama koji se udaljio i potoni izg ubio meu drveem mesq
uite. On a prigu i dubok uzdah. Sunce je upravo skliznulo za neravnom crtom bre
uljaka na zapadu. Ni i dio pustinje prekri e sjene, ali su se pje ane dine, to su
se dizal e daleko ponad Bitter Seepsa, od najni e stepenice preko bezbroj padin
a do svoji h velianstvenih visina kupale u baj oslovnoj zlaanoj boji suneva smiraja
. Bijahu to Ruthine pje ane stube zlatno stubi te kojim ide put preko nepremostiv
e pust injs ke prepreke. S onog divovskog nagnutog pje anog zida s njegovih bezbr
ojnih dina t o su sainjavale brdo, s pominih, promjenljivih, ivo pokretnih zrnaca
pijeska odbij alo se sunevo svjetlo u veliajnom, prozirnom odbljesku iza kojeg su
se pje ani ste pen ici sa svojim sjsnkama, nalik morskim valovima, dizali tako po
stupno i simet riki da je uspon bio razabirljiv samo u prekrasnoj cjelini. To je
bio zbir, neizb rojiv zbir pojedinosti to su sainjavali ogroman pje ani brijeg. S
onakvim senzibil nim i boleivim duhom, Ruth je htjela ne htjela u ovom prirodnom
f eno249 menu nal azila stube to simboliziraju put koji vodi iz njezine tamnice,
u njima je nalazi la slobodi svojoj i barijeru i vrata, u njima je gledala slik
u varljivost i, bol a, neizvjesnosti i borbe u ljubavi, gledala je podmuklo skli
sko stepeni te s voj e kobi. Dok je tako gledala, zlaana boja i eznu, od-blijes za
mre, sjena rastjera s vjetlo, na pijesak pade srebrnasto bljedilo, a potom, sve
prekri hladna pustinjs ka tama. No je zatekla koiju na putu nizbrdo, od Bitter See
psa. Pri kraju duga put a iscrplj ena je Ruth spavala, preumorna da bi se vi e p
ozabavila brigama oko Iz gubljenog je zera, kue, sebe, ili ma ega bilo. Merrvvale
je nad njom bdio kao nad djetetom. Ve je bilo jako kasno kad su umorni konji hodo
m dovukli koiju do naselja Izgubljen o jezero. Na tra enje Merrvvalea, voza je zau
stavio kod Ruthine kue. Po staja je jedi na bila osvijetljena. Podr ana Merrvvale
om, Ruth je jedva uspijeva la da se uspe vijugavom stazom do kue. Zar nije bila o
dsutna svega nekoliko dana? ula je slatki, tihi ubor tekue vode i os jetila vla an
miris korova iz baru tine. Kukci su zujali. Noni vjetar tiho je cvilio meu palo v
erdes. Sve je ra-zastrlo mi stiki plavo nebo isprskano bijelim zvijezdama . Pusti
nja je drijemala, nutrila, ek ala. Izgubljeno jezero bilo je kao uvijek ist o, os
amljeno, izdvojeno, zatvoreno , utljivo nastamba nekoliko bijednih du a. Ali je
Ruth osjeala da ona nije ista.

Naslanjajui se na Merrvvaleovu ruku, ona dozove djeda na prozoru njegove sobe. 25

0 Ruth! Ruth! odvrati joj njegov glas, nalik glasu ovjeka u snu. Da, ja sam to,
d jede ona e s nekom rado u. Kod kue sam, iva i zdrava, ali jako umo . Tko te doveo
, djete? Tko drugi, nego Adam i Merrvvale. Ovaj put nisam pobjegla, djede. Ali,
su tra u t i priati ... Jesi li dobro? I... i, da li je Larey u postaji? Dobro sam
, m ada sam oslabio od brige i ege. Larey je jo prije tri dana oti ao i nij e se
vra tio. Ne brini vi e, djede. Laku no! Njezina su vrata bila otvorena, a soba o
nakva kakvu je ostavila. Djevojko, lezi i odmaraj se koliko god te volja ree joj
Merry vale. Ja u s pavati ovdje, na trijemu. Za eljela mu je laku no, zatvorila vr
ata, p a je zami ljeno, sporom kretnjom spustila zasun i ostala nepomino stajati
u mjesei nom osvijetljenoj sobici. Svje , suh noni vjetar, to je nosio miomiris s
otvoreni h prostranstava, zalepr ao je z astore na prozoru. 251 13. Ponekad, mad
a ljeti r ijetko, nai ao bi i takav dan kada ega ne bi bila ba onakva da je Ruth
bar na tr en ne bi zaboravila, bilo na suncu ili u hladovini, bilo u snu ili na
. javi. Tad a bi puhao lagan vjetar sjevernjak, to je dolazio s dalekih, sni jeg
om prekritih vrhunaca San Jacinta i Gor-gonija koje si za takva dana bez pra in
e mogao vidj eti s Izgubljenog jezera. Ruth je osjetila fizike posljedice te kih
patnji i gubi tka sna kojima je bila izlo en a, ali za svoga ivota u pustinji jo
nikada nije i skusila takvu poletnu radost i ne uni tivu moralnu snagu kao tog
jutra. Niti se ikad kao tog jutra zatekla neizreciv o puna srca koje nee klonuti
pod teretom mis li i koje je posve uni tilo njezin star i, podrugljiv duh samopr
ezira i otupjelo o tricu straha. Guerda Lareva nije bilo, a kako je i Dabb na ta
janstven nain nes tao, u postaji su carevali vozai. Merrvvale se smjestio ispod je
dnog stabla mesqu ite gustih i nisk ih grana to se nalazilo preko puta Ruthinih
vrata. A Ruth je p ak s trijema mogla golim okom vidjeti o tro, d ombas-to stije
nje i gromade meu ko jima se nalazilo Adamov o novo skrovi te. Sto je to jutro bi
lo razliito od svih o stalih jutara! Varljiva je pustinja bila n ekakve blage udi.
Sunce nije bilo bije lo, nebo nije bilo bakre252 nasto, pusto nije bila toliko
jeziva. Oko barice vrt jele su se ptice i vjeverice. Ruth je prigrlila nekakvo s
latko i zasljepljujue uvs tvo i stisla ga uza se. U tom je danu bilo mnogo ega njoj
dragog, i premda je udj ela za zvjezdanom noi i Adamom, po eljela je da dan dvap
ut du e potraje, a da bi imala vremena da duboko ispita svo je zabrinjavajue ja.
Prolazei stazom, Merryvale , koji je nosio neke svoje stvari, spazio je gdje epes
aj ui izlazi iz svoje sobe s pregaom oko pasa i metlom u ruci. Gle, ti me iznenauje
i te kako! on us-klikne, zurei u nju. Mislio sam da e jo le lumrtva u krevetu, a
pazi ti nje... ona tek sam o malo epa. Merrvvale, danas bih mogla bosa trati prek
o stijena i kaktusa ona mu o du evljeno odvrati. To se i po tebi vidi. Ruth, jo
nisam vidio slinu tebi otkad sam iv. Slinu! Je li to kompliment, ili... ona zastad
e, uz upitan osmijeh. ista i stina... Ti si zlato, plavooki cvijet pustinje! Ruth
, da sam mlad, i ja bih po a avio. Ja bih te morao nositi na grudima ili bih mor
ao umrijeti. Ama nemojte, Me rrvvale! bila je oarana i polaskana. Starac se nasmi
je svojoj sentimentalnosti i poe dalje, odmahujui sjedinama kao da razmi lja o nek
om te kom problemu. Ruth zast ade u poslu, te se slijepim, sanjala-kim pogledom z
agleda u prostor. Da li i Adam misli tako o njoj? Toliko je ljudi prialo o nje253
noj ljepoti, a Adam kao da nem a oi za nju. Kad je s njim, ini joj se da nije ka k
va izgleda, ve kakva jest! Parad oks Ruthina ivota bio je u tome to ju je pustinj
a

podarila mnogim svojim oso-binam promjenljivo u, plamenom dubinom, tajnovito u udi

i st ra u, i ljepotom svojom; a uskratila joj je svoju snagu, samostalnost i ravn
odu nost. Iznenadila se posjeti gospoe Dorn. Mala sredovjena ena, crnih vlasi kao
u Indijanke , o tra oka i silno izborane ko e, do la je da uzajmi nekakvo posue
b ar je tako opravda la svoj dolazak. I tako, vratili ste se? upitala je radozna
lo . A ja sam mislila da kad se jednom oslobodite ove vrele rupage, vi e se neete
vraa ti u nju. Pa, gospoo Dorn, ja nisam po svojoj volji oti la, a nisam se ni s n
ajvei m odu evlje njem vratila. ujte, Ruth Larey, ne mislite valjda da e vam tkogod
povj erovati kako nist e po svojoj volji oti li? Pa, ako ba hoete, ne mislim da e
mi tk ogod vjerovati nasmije se Ruth. A nije me ni briga hoe li vjerovati ili nee
. To je sasvim jasno odbrusi gospoa Dorn. alosno je to vas nije briga, a trebalo
bi da v am netko odr i lekciju. ini mi se da vi gorite od elje da to uinite sarkas
tiki e Rut h. Svi, pa ak i Indijanci ovdje ale onog mladog Stonea. 254 __,Zar? Svi
ste vi ve oma ljubazni. Pa, mislim da je i meni ao Stonea. Da, pa ste se tako i
pona ali. Guerd je mom mu u rekao da ste od Stonea nap ravili tata. Kad je oti a
o, Guerd s e zakleo da e vas za kosu dovui natrag. La je u mog mu a jo najmanji po
rok, gospoo Dorn. Mo da e se i vama oi otvoriti jednog na. 2ena joj dobaci sumnjiav
pogled nera zumijevanja, slegne mr avim ramenima i krene na trag stazom. Svjesna
da je njezi n rijetko divan dan pretrpio prvi udar, Ruth sjedne. Iz svoje sobe
izae djed, koj i je oito uo rijei gospoe Dorn. Ti si postala predmet podlog ogovaranj
a, Ruth strogo e djed. Tko me ogovara? ona upita, di ui glavu. Svi koji ovdje ive
ili stalno dol aze. A ta govore, djede? Iznenadila se vlastitoj znati elji. Mnog
o toga, to ne m ogu ponoviti. Ka u da si lijepa nevaljalica. Da si nevjerna e na
. Da si mu karce natjerala da polude za tobom, a poslije si im se r ugala. Da si
od mladog Stone a stvorila lopova. Da bi te mu trebao skinuti golu i izbievati u
sred naselja. Sve sam to zaslu ila plane Ruth. Jo juer bih od stida zabila lice u
pra i u... Ali s ad, daleko sam i iznad svih mi ljenja, ma koliko bila opravdan
a. Ja dna, bijedna pustinjska bia! Izopaena, jalova, zatvorena, ishlapjelih du a .
.. ja ih alim. 255 \w Bilo bi bolje kad bi malo i sebe alila. Djede, ti misli da
sam ja i ovaj put pobjegla sa Stoneom? A zar nije tako? Nije...! Mene su oteli.
Stone je do ao k m eni s molbom da ja utiem na Lareya. Ukrao je Lareyov novac. S
ad vidim koliko je t a njegova pria bila besmislen a. Ali, bila sam uzbuena, bilo
mi je ao. Ne razmi lj ajui, po la sam za nj im. Ti zna kako se lako povodim za tr
enutanim raspolo enjem. Tek to sam stigla do kap ije, epa e me, umota e u ebe i uba
ci e u nekakva kola. O dvuko e me usred noi... ! Bi sam u rukama Collishawa i Sto
nea. Tukli su se oko me ne. Odveli su me u Yumu, u onu jazbinu Del Toro", gdje m
e kasnije Merryvale na a o. Potom me Adam izbavio, i njih dvojica su me vratili
kui. Zaista neuveno, ukolik o je istinito! na to e Hunt. Bio je to doista odgovor n
a koji Ruth nije bila spre mna. U njoj krv uzavre i jur ne joj u obraze. Na usna
ma joj je zalebdio o tar pr osvjed. Ali, taj je dan bio dru kiji i Ruthi se inilo
da su dani gorine daleko iza nje. Djede, ti nee vjerovati ni to, da je sve ovo bil
o maslo Guerda Lareya. To su smislili on i Collishaw. Stone im je bio orue. Plati
li su ga zato d a tobo e pok rade Lareya, da mu to bude izgovor kojim e me izmami
ti iz kue. Sto ne je tako i uin io, ali je pri tom imao svoje planove. I Collishaw
je iznevjerio Lareyjevo povje renje. Larevjev je plan bio da za mnom doe u Yumu,
tamo me slomi,

zatim me odvue natrag. 256 Ali je sve palo u vodu. Nisu uzeli u obzir mog prijate
lja Wansfella.., Stoneu sa m spasila ivot, ali je Collishaw mrtav. __ Ruth, to
j e tebi? Je li te uhvatilo pustinjsko ludilo? Jesi li ti pri zdravoj pameti? us
kl ikne Hunt u nevjerici. _ O smrti Collishawa ut e i od drugih hladno mu odvrati
Rut h. Nervozan i uzbuen. Hunt je kroio auio-tarno trijemom. Ruth, nisam ti rekao
da m i je Larey opet ne to predlo io, ne to iznenaujue prij ateljski. I to pred sv
jedoc ima! Ja... ja sam o tome ozbiljno razmi ljao... Molim te, ne tro i uzalud
rijei. Ma to predlagao, Guerd Larey je po ten na rij eima, a podao u du i. S tim o
na nap usti djeda, dok su suut odvratnost i zaprepa tenje udarali na vrata nj ezi
na samo savlaivanja. Ali iza la je kao pobjednik. Kao u bljesku sagledala je gdje
se mre a okolnosti i zla jae ste e oko nje i njezina djeda. No, opet je na la ne
pokole b ljivu podr ku u svojoj novootkrivenoj snazi i vjeri u Wansfella. Nagaala
je da je bila na rubu ponora uni tenja, ali ju je natrag povukla ruka neke sile
kojom jo nij e ovladala. Sa svog mjesta ispod stabla mesquite Merry-vale je doz
va. Zabor avljajui na svoje misli i na bolne noge, ona potri; meutim, bol je odmah
zgodi i on a epajui produ i k Me rrvvaleovom novom logoru. On je bio razastro nep
romoivo plat no, kao nizak otvoren ator, a ispod njega je sebi namjestio le aj i
smjestio svo je stvari. Sta17 Pje ane stube 257 jao je korak-dva dalje, dr ao je
ruke na leima, i na licu mu poivao divan osmijeh. Oh, znam! krikne Ruth bez daha.
Vi ste... bili s Adamom. No, djevojko, to e dati da ga evo ba ovog asa vidi izazov
no otegne Merrvvale Sto u dati? Pa ja ni ta nema m! Ali... oh! molim vas ... moli
m vas ... E, pa, onda nema ni ta. Vi ste izaziva. Podmuklica. Ne mislite valjda o
zbiljno. To je moj dvog led to ga dr ite za leima . Dajte mi ga... poka ite mi gd
je je Adam. Poljubit u vas za t o... No, u takvom sluaju promislit u odvrati Merrvv
ale pa privue Ruth k mjestu gdje je on stajao. Gle daj preko ograde, u onaj raspu
cani kameni zid. Kad gleda odavde t o se ne ini tol iko veliko, ali ono to vidi j
e samo vrh, a ispod njega je kr kaka v jo nisam vid io u ivotu. Uzmi dvogled i p
odesi ga. Drhtavim rukama Ruth podi e dvogled. Nesig urne su mi ruke ona apne. P
odesila sam ga, ali mi sve igra lijevo-desno. Djevojk o, ovog asa Adam gleda u te
be. Zar! ona e ushieno. Moram se savladati... Tako. Dobr o vidim stijene . .. koli
ke su! Kakve litice! Polako mii dvogled udesno, i malo n avi e, dok ne doe do jedn
e tamne toke. To je neka sjena. Adam je tamo, dam glavu d a ti upravo sada ma e.
Ne mogu da ga naem! gotovo oajniki e Ruth. Sto sam glupaa ...! Tako sam... 258 nervoz
na ... Sta mi je? Da, da, vidim sjenu ... vidim i ne to c rveno to se mie. To e bi
ti njegov rubac. Napinjui se cijelim tijelom ne bi li umiri la ruke, Ruth najzad
razazna ovjeka to je stajao na jednoj stijeni i mahao. Bio j e to Adam. Prepoznal
a mu stas, dr anje, pokrete. Sto je sitan onaj crveni rubac! Potom je uzbuenje sv
e potrese, ne to joj se stisne u grudima, oi joj se zamagle t oliko da su ak i one
ogromne stijene postale nejasne. Vidjela sam ga, ali... ili ne valja ovaj grozn
i dvogled, ili su me oi i zdale. Mahat u mu. Mo e , djevojko mi slim da nema opasn
o-nosti. Nitko nas ne gleda ree Merrvvale. Skinula je sa sebe p regau i stala ivo,
odu evljeno mahati njome.

Fino. Vidio te Merrvvale e, po to je sam uzeo dvogled. Sad silazi sa stijene. Oti
ao je! No, ovo nam je fino uspjelo. Znai, ovako e te dalje raditi: Adam e e e izlazi
ti na ono isto mjesto i gledati jesi li ti ovdje . A ukoliko spazi da ti ili ja
ma emo neim crvenim, onda e doi koliko god ga noge no se. Naravno, mi emo mu mahati
samo u krajnjoj nu di. Razumije li me, senorita? Da, svakako. Od toga se osjeam
i sretnom i jakom odvrati Ruth. Malaksala od uzbuenja, po la je pod stablo mesqui
t e i sjela na Merrvvaleovu ebad. Tako nekako se i ja osjeam slo i se Merrvvale s
nj om. Jeste li bili kod postaje? 17 259ir Zna se. Jo rano jutros. Tri dana nije
rad ila, zbog toga Meksikanci i Indijanci p objesni e. Dabb je oti ao jo prije L
arey a, netko mi ree da se doepao Salton Springsa. Taj isti, neki voza, ree mi kako
je La rey bio ljut kao zmija i samo je pio. Ah, stvari ne idu onako kako bi on h
tio ub aci 'Ruth. Samo da se ne vrati ovdje u istom raspolo enju. Sigurno je da
hoe, i t o u jo gorem. Je li sad postaja otvorena? Poslala bih Martu da kupi neke
stvari. Jest, otvorena je. Ne to mi je tu sumnjivo. Sinonjom koijom je Frank Dorn
dobio p or uku da preuzme voenje postaje. Tko je to poruio? Tko je u Yumi znao da
postaja ne radi? Tko drugi nego Larey? uozbilji se Ruth upitno gledajui u Merrvv
alea. Nit ko drugi, zna se. On je u Yumi! Znai da on zna ... I te kako zna. Sanch
ez je sigu rno po urio da mu ka e kako je Wansfell obraunao s Col li-shawom... Sa
d, ovog tre na Larey je ili bolestan ili mrtav pijan. Sanchez mo e samo nagaati d
a je Adam do ao u Yumu u potrazi za mnom. Lareyju nee biti te ko da sve to sam po
godi, pogoto vo ako naleti na Stonea. A kladim se u tisuu prema jedan da e mu Ston
e ispriati na u ulogu tamo, a preskoiti svoj u. Znai, mo emo oekivati da e se Larey b
rzo pojaviti ovdje? Dakako, doi e, i to na kraju svojih moi. I tu e se pokazati da j
e doista kuka viki ga d 260 od glave do pete. Ja mislim da nee iznevjeriti moje oek
ivanje. Vi mis lite da e ga biti strah Wansfella? Upravo tako. Njemu e u Yumi sigu
rno napuniti u i o Wansfellu. I ako nije alkoholom i pustinjom nagrizena budala,
kidat e da je m ilina, ili e bar biti manji od makova zrna. Merrvvale, ja ne misl
im tako pouzdano e Ruth. Znam ja Guerda Lareyja; poznajem g a i po intuiciji i po
svojim zapa anj ima. Na ovaj poraz e on gadno reagirati. Larey je moralni olo ,
ali njega nije ni koga strah. Ruth, raunaj s tim da je uo ta je bilo s Collishawom
. Gotovo je sigurn o da ga je i vidio mrtva. A to nije ba prijatna slika, gledat
i u Collishavra s p rostrijel jenim jedinim okom. To e Larevja stra no pogoditi.
Samo zamisli to je W ansfell uinio: prije osamnaest godina je Tek-sa aninu ugasio
jedno oko, a sad mu prostrije lio drugo. U asno. Ja to ne shvaam ... Je li Colli
-shaw slutio tko je p red njim? Slutio? Ta Wansfell mu je sam rekao. Ufam se u B
oga da vi e nikad ne v idim onakvo u asno lice kao ono u Collishavra. Oh, pa to
je bilo jo gore! *trese se Ruth. Kako je to Adam mogao uiniti ... ? Sad tek malo
bolje shvaam to znai Wans fell. Ruth, on je^ pustinjski osvetnik ree Merrvvale s ne
kim strahopo tovanjem . A ako to Guerd Larey ne shvati, onda mu nema spasa. Nemo
jte tako govoriti... ak n i misliti! oajniki e Ruth, kr ei ruke. 261 rt***?r Dijete m
oje, stvari tako stoje ot povrne uporni Merrvvale i kao takve ih moramo gledati.
Ako si ti u pravu kad ka e da e Larey sad biti jo gori, onda sam i ja u prav u k
ad ka em da znam to e ga sn ai.

Moram sprijeiti da Adam ubije Guerda. Svakako, s tim se sla em. Ali kako e u tome
uspjeti ako te Guerd bu de proganjao? Nee , valjda, Adama svezati tako da se ne b
i mogao braniti? To nikad! usplamti Ruth. Prema tome, kad se Guerd i Adam sretn
u , ukoliko se sretnu/i Guerd prepozna brat a, za to e se sam avo postarati, onda e
p onoviti zgodu o Kainu i Abelu, samo to e ovaj put Abel ubitt Kaina. To je krvl
ju upisano u ovoj pustinji. A recimo ... da se ja vratim Guerdu ... da mu budem
pra va ena? muklo apne Ru th. Ah, ludo! Sto sad pria ? ra esti se Merrvvale. Onda
je bolje pustiti Guerda neka smjesta ubije Adama. Djevojko, zar bi dozvolila da
Ada m opet poe u pustinju s takvom groznom ranom na srcu? Da se u ulja u kakvu g
uduru , kao pogoeni jelen, i umre laganom i muaom smru? Zar Adam koji te toliko sil
no lju bi? Reci, bi li mogla to uiniti? Ne! Ne! Ne! ona krikne borei se sama sa so
bom. Ne ka se dogodi ma to, samo ne to! Bolje da nas oboje smrt pokosi... Koje t
a lupeta m. No mora postojati nain da se izb jegne ta stra na nesrea. Tome se i ja
nadam, o d sveg srca usrdno e Merrvvale. Samo, ja sam mnoge g odine proveo u pus
tinji. Kad u njoj mu karcu ili eni ivot nesretno poinje, onda znaj da e nesretno i
zavr iti. Tu nema pomoi. Takav je zako n pustinje. Ali... i meni je tako poeo pre
stra eno a pne Ruth. Nije istina zanijee Merrvvale sa arom, doveden u nepriliku.
Poznajem tv oj ivot. Mi slim isto to i Adam. Ti si bila slaba, ta ta, djevojka e
stoke udi. Ta mo gdje si ivjela sigurno nisi mogla nai ono o emu svaka djevojka san
ja ... ljubav i sreu. Roditelji su ti tragino poginuli. I kad bi zrelo porazmislil
a shvatila bi bez po muke da o no to si dosad do ivjela u pustinji ne mo e biti
uzrokom oaja. Hajde, reci, zar nije. tako? Pa jest, tako je. Ali sam ja bila uvje
rena u svoju nesreu. Da, ali se sva tvoja nesrea sastojala u neudobnosti ivota, u e
nji i udljivo sti. Pa, o je bilo, bilo je. Sad mora nai samu sebe. A mo da sam ve
na la sebe san jalaki odvrati Ruth i ode. Silna ju je elja tjerala da bude sama.
Merrvvale joj j e du u ispunio zanosom, odluno u i snagom. U svojoj sobi sama, iza
zatvorenih vrat a i prozora spu tenih zavjesa, imala je hra brosti da se preda
mislima to su u p otaji vrebale. Zar ona ne bi mogla ubiti Guer da Larevja? Post
av i svjesna te sv oje elje, u njoj se sve uskome a, na trenutak je ob uze u asa
n, muan osjeaj gaenja, inilo joj se da je ta spoznaja nemilice gu i. No odmah p otom
sasvim se preda to m neodoljivom iskuSanju zakljuiv jl da to od nje tra i pravda
262 263 i neumoljiv a kob. Na kraju, zar to nije bio jedini nain da spasi Adama,
koji bi, prisiljen o kolnostima, postao ubicom voljenog i zabludjelog brata. Le
ala je na kr evetu. S hvaala je ogromnu va nost svoje odluke. Divila se zvjersko
m sudu svog nagon a. Za panjila se otkriem svoje prirode. Eto gdje i u njoj vreba
sirova, prapoetna s ila pustinje. Bude li je Larey opet potra io, da je za se ve
e i pokori, da od nje s tvori palo, pr ezira vrijedno bie, ona e mu doi glave. U t
oj je odluci bio sav ar p ustinjskog sunca , silovitost vjetra i je-zovitost pus
te goleti. Stresla se kao da ju je neka nad ljudska ruka dohvatila i silovito pr
odrmala. A zatim njom ovla da neko udno, tmurn o smirenje. Bude li do lo do najgo
reg, ona zna to e i tako e sp asiti i Adama i sebe. Meutim, mir joj bio kratka vije
ka. U njenu mrku odlunost, u njen nesmiljeni duh po lako se uvue' pitanje za to bi
ona okaljala ruke krvavim in om koji bija e tu njenu odgo ju i uroenoj joj blagost
i. Zbog ljubavi javi se sada odgovor kao jeka. Zbog ljuba vi u toj prokletoj pus
tinji! Odjedared je spopadne bijes gori od onog to joj je v itlao u srcu kad je
postala svjesna da bi zbog lj ubavi bila kadra i muiti i klati . Soba, kua gu e je
. U njima ne mo e disati. Mora odletjeti u pustinju, u bezgranino p rostranstvo,
beskrajan zrak i beskonano sunc e. Ali, kad se na la vani, na stazi koj om je sad
r.e epajui letjela, sjeti se Ad ama i stane. Nee biti po teno prema njemu iz laga
ti se takvoj opasnosti. Bacila s e na pijesak, pod svijeno stablo palo verde.

Unezvjereni joj pogled odluta prema 264 obzorju, a zatim se kroz jarom ustalasan
i zrak, bijeli odbljesak sunca, purpurnu izmaglicu, preko srebrnih pje anih dina
i nejasnih planinskih masiva, preko prostr anstva i strave i ljepote pustinje,
z arije u tajnovitost njena vlastitog srca. Jo u Santa Ysabelu ona je voljela Ad
am a, s nekakvim djevojakim, sanjalakim po tovanje m; dugo se tom uvstvu radovala.
Kad je Adam nai ao na nju i na Stonea u onom kanjon u, u njoj se pojavila ona vr
st radoznalosti to ju je prije toga osjeala i za druge mu karce, a potom ono to j
e s matrala ljubavlju; ali na putu natrag iz Yume, kad se dr ala za njegovu mi i
cu, svjesna onog to je on uinio u obranu njezine asti i njena ivo ta, dok se pje an
a ol uja urlanjem sruila na njih i prijetila im uni tenjem, spoznala j e da je ba
Adam ona prava, iskrena ljubav njena ivota. No, ni taj osjeaj nije bio n i ta u
poreen ju s osjeajem to ga je u njoj uspalio ovaj sada nji bijeli ar, ovaj podnevn
i vre li sunev ar kojemu je bila izlo ena. Taj je ar bio dijelom svega u to je s
ada gle dala svih tih stra nih prirodnih snaga k oje su je izmijenile i oarale, o
n joj je dao sav onaj golemi podsticaj potreban l jubavi i strasti jedne ene. U
mislima se vratila na svoje ta te, lude slabosti prema ovom ili onom mu karcu. S
it ni, b lijedi u ici plitke sebinosti! Upu tala se u igru jadniju od oijukanja. S
lu ila se svojom ljepotom, svojim rukama i usnama, svojim la ljivim rijeima zato
da bi pri vuk la mu karce. Da li je to radila nesvjesno? Nisu li to bili samo ne
umitni kor aci u njezinu razvitku? Nisu li to bila samo 265lutanja ene privuene n
eim nepoznat im? Bila je odvratna. Prezirom bi samu seb e trebala ubiti. Kako li
je olako i s kakvim zadovoljstvom koraala irokom i ravnom stazom propasti! Sagled
ala je sebe i s krajnjim je prezirom s velike visine osm atrala to bijedno, samo
sa aljenja v rijedno bie kakvo je dotad bila. Vi e puta ju je pustinja dovela u i
sku enje, i u vijek ju je na la spremnu na Evin grijeh. U svoje vr ijeme nije bi
la toga svjesn a; ona se na kraju redovito udaljavala, hladno dr ala kao u sluaju
sa Stoneom; al i je to bila samo posljedica njene lude promjenljive ud i. Samo j
u je sluaj spasio za tih davno minulih, naizgled beznaajnih nezgoda i zgo da. Kada
joj je enstveno st probila oklop djevojakih iluzija, bija e srela Stonea sto ga
je na nj i djelov ala veom i opasnijom snagom i da se sudbina ni je pojavila u li
ku Adama Wansfella , propast bi joj bila neminovna. Priznala je to sebi. U svoju
je du u utisnula i g onog to je bila, i onoga emu je izbj egla. Sad joj se razja
snio majin amanet Wan sfellu. ivot ju je obdario ljepotom tij ela, lica, oiju; i u
tu ljepotu udahnuo n ajopasniju od svih osobina: e nju, strastve nu potrebu za l
jubavlju. Sve je to Ru th sad spoznala i bila na tome zahvalna sud bini, ponizna
i smjerna. Le ala je n a pijesku, naslonjena na palo verde, gledala u prostrans
tvo pustinje koju je mrz ila, divei se promjeni u svojoj du i i izbavljenj u to j
u je zgodilo kao grom iz vedra neba. Ba sad se ne smije slijepo prepustiti svojo
j ljubavi, golemoj milini to je ona pru a , potopu to pred sobom sve zapreke bri
e. Ona mora do 266 kraja upoznati samu sebe, istinu o svom biu i kad konano prokl
juvi te svoje tajne, bit e joj jasno da joj sudbina nee biti jadna i da je nee odve
sti traginom kraju. S hvat ila je Adamovu ljubav koja je bila temelj njegova bia.
Shvatila je da on voli sva ki stvor u pustinji, i one zvijeri--Ijude, pa ak i svo
g brata kopilana usprko s n jegovoj zlobi i krajnjoj pokvarenosti. Time Wan-sfel
l Lutalica postaje jasan. Ni za to ne bi mijenjala svoju pro lost, taman kad bi
to bilo mogue. Pomou sjeanja na nj u popet e se visoko, visoko nebu pod oblake. Wans
fell Lutalica znai isto to i p ustinja. Ista Ona snaga to je u Ruthinoj ma ti gra
d ila pje-Sane stube, pretvoril a je momia Adama Larevja u ovjeka Wansfella Lutalicu
. Iz svog bezgraninog enskog src a, tog nosioca vjene i trajne plodnosti, ona mora
pus tinji koja je ovjeka spasila vratiti dobro za zlo, umjesto mr nje to joj je
poput ra na nagrizala grudi, mor a vratiti ljubav, koju duguje toj jezivoj, prom
jenljivoj, surovo okrutnoj i vjeno lijepoj pustinji to kao usijanim eljezom utisk
uje u ovjeka peat bo anstva. 267r

14. Prolazili su dani, i Ruth se osjeala sretnom. Pro ao je itav tjedan nevieno lij
epa vr emena, obzirom da je to bilo u lipnju, mjesecu kad sunce stravino jari u
o noj kot lini. Pustinja kao da je utjela, motrila, ekala. S Adamom se Ruth sasta
ja la svake veeri. Jednog dana, ba je egu pone to razbla ila ki na o luja na sjev
eru , Merrvvale je odveo Ruth u Adamovo skrovi te to se bija e uvuklo pod za tit
u st ijenja. Zabitnijeg i jezivijeg kr a Ruth nije ranije vidjela. Neka je kata
klizm a, tko zna u koje davno vrijeme, zdrobila i rasprsnula kamenu zemljinu kor
u , za tim je u njoj izdubilo kratke, duboke gudure. Adam joj je pomogao da se p
opne do mjesta s kojeg ju je na dvogled promatrao. Je dnim dijelom puta nosio ju
je kao to je negda nosio njenu majku u Dolini smrti; R uth je taj do ivljaj bio
i slad ak i tu an. S one se visine daleko ljep i pogled pru ao uokolo nego s Iz
gubljena jezera. inilo jo j se kao da tek sada vidi pustinju u svoj njenoj velebn
o-sti. P red njom se stera lo devedeset milja pje anih dina. Dah joj je zastao pr
i pogledu na beskrajan uspon svojih pje anih stuba. Tamo, u sjeni nagnute stijene
, s velian stvenom i beskonanom pustinjom pred sobom, Ruth 268 je ispriala Adamu sv
e to misli o sebi i svojoj pro losti. Prema sebi je bila stroga. Priznala ^e svo
je najgore porive. Razgolitila je du u svoju. ak je ni najgori nepr ijatelj ne bi
pritisnuo tolikim teretom krivnje kao to je sama uinila. Potom je posve jednosta
vno, ne pr epustiv i se ni uzbuenju ni osjeajima, ispriala Adam u kakva je promjena
nastala u njoj od njegova dolaska na Izgubljeno jezero do on e posljednje noi u
Yumi. Potom je podlegla uvstvima koja nije mogla ugu iti. Meutim, nije stala dok n
ije izba ci la iz sebe sve ono to joj je ti tilo du u. Na kraju, po to se oslobo
dila tog ter eta, smela se, uti ala glas, i apatom mu izmucala koliko ga stra no
voli. Iscrpl jenu i zaslijepljenu, kakva je u tom trenutku bila, Adam je zagrli
, stisne na gr udi i uze je ljubiti pomamnim, ludim poljupcima o kakvim je nekad
sanjala. Nije vjerovala u ostvarenje svog sna, smatrajui da zbog svoje pro losti
ne zaslu uje t akvu sreu. U sutonu na la se s Merrvvaleom ponovo u rumenilom obo
jenoj pustinji, na putu kui. Osjeala se sva laganom kao pero, na nogama joj krila
porasla, misao j oj bila ispu njena Adamovim izjavama ljubavi i uputama kako e se
dalje vladati. S utradan se Guerd Larev vratio na Izgubljeno jezero. Doveo je n
iz kola i koija, p rethodnicu radnika graditelja pruge. inilo se kao da je pustinj
a nutrei ekala uprav o na Larevjev dolazak, jer je odmah s tala pr iti svojom pje a
nom jarom. 269Uzvit lani pje ani oblaci i nesno ljiva vrela ega dr ali su Ruth po
najvi e u kui. Navee o j Merrvvale ree kako se Larev vratio trijezan, ali su se na
njemu vidjele poslje dice razvrata i psihikog napora. Te su veeri dugo ekali ispod
stabala da se Adam po javi, ali uzalud. Mo da su ga ega i gungula u postaji spri
jeili da doe. Merrvvale je doznao da se na putu za Izgublje no jezero nalazi cijel
a kolona kola, s nadgl ednicima, majstorima i zidarima i ita vom vojskom radnika
bijelaca, Kineza, Meksi kanaca i Indijanaca. Naselje vi e nee bi ti samotno i tih
o. Novo je doba poinjalo za Izgubljeno jezero to je pobudilo Ruthinu radoznalost,
ali i osjeanje neke nela gode. Kao po kakvoj aroliji izniko e atori, kolibe i kuic
e. Stano vni tvo se poveav alo i Ruth je pomi ljala kako je to dobro. Ali je isto
dobno mrzila p rido lice, grubijane i opake tipove, i smetala joj galama nonih pi
janki. Ipak, ostala je mir na i suzdr ljiva, premda se, kad je ljeto nastupilo s
a svojom s tra nom egom, mo rala zadovoljiti rijetkim susretima s Adamom i pismi
ma koje mu je M errvvale nou nosio. Dani su joj prolazili brzo, jer je ivjela kao
u kakvu snu i ni je se dala smesti nikakvim utjecajem izvana. Kako je Merryvale
rekao, Larev je bio sasvim drugi ovjek: dr ao se postaje, te ko je radio, i fizik
i i umno, prema svima je bio sumnjiavo oprezan, ali se opet sa svima i prijateljs
ki odnosio. I ao je uvijek s mrknuta ela iza kojeg su se kome ale tko zna kave mi
sli. Nije ni poku ao da potra i Ruth.

270 Dan kada je Hunt ponovo otiSao u postaju, da radi kod Larevja, pobudio je u
Ruth neki predosjeaj zle kobi. Djed joj, na njeno veliko zadovoljstvo, nije ni ta
priao o svojim novim vezama i odnosima s Larevjem, Svakim danom sve vi e zami lj
en i smotr en, pametni Merrvvale je samo tresao glavom. Ruth je imala dojam da
n j ega ne mui samo zebnja. Kad je izravno od njega tra ila da joj otkrije sve to
z na i misli, nije dobila zadovoljavajui odgovor. Dodu e, nije nagovijestio nika
kvu neposr ednu nevolju za nju, ali je svojim rijeima u njoj pobudio sumnju da se
, m o da, u nj egovu mozgu raaju neki opasni planovi. Iste veeri, ekajui na Adama u
tami ispod stabala palo verde, Ruth je razmi ljala o st anju stvari. Osjeala je d
a im ne uspijeva otkriti bit koji se na nju odra ava kao n ekakav neopipljiv pri
tisa k izvana. Mo da su mu uzroci le ali u strahovito vrelom dan u, sparnoj'noi,
povra tku djeda na rad u postaju gdje je bio prijateljski primljen , mo da je ta
j prit isak dolazio od Merrvva-leova1mrkog raspolo enja, od prisustva Jn dijanaca i ne kakvih neznanaca zlih pogleda to su ponekad virili kroz ogradu i mo tril
i je. Pr iroda i pustinja inile su svoje gnojni ir Izgubljenog jezera samo to ni j
e pukao; a taj bolni ir bio je Guerd Larev. Misli joj prekine Adamov dolazak. On
je pozdra vi, pa upita gdje je Merrvvale. U ovo doba obino je ovdje. Mo da je pod
svojim at orom. Adame, postao je nekako udan. Zatvoren. Zabrinula sam se. 271 I
ja sam to p rimijetio zami ljeno e Adam. No, mo da nije ni ta va no. On stari u p
osljednje vr ijeme sva ta je preko glave preturio. Tren kasnije, Adam joj ree kak
o e poi k izvor u da napuni uturicu, pa e uz put pogleda ti da li je Merrvvale tamo.
Ostav i sama, Ruth se zamisli nad Adamovom brigom oko Merrvva-lea. Da li se Ada
m boji da bi s tarac mogao ubiti Guerda Larevja? Na tu j e pomisao podio e hladni
marci. Mrane su je misli zaokupile, no bila je sigurna da on aj gad od Guerda La
revja nikada nee ostvariti svojih opakih ciljeva, dok su ivi on a, Ruth, Merrvval
e i Adam. Poput neujne sjene Adam se opet stvori kraj nje. Nije tamo. Onda e brzo
doi ona odvrati. Ruth, moram ti ne to rei. Kad sam dolazio ovamo, nedaleko od vrat
nica, gotovo sa m nagazio na ovjeka koji je le ao na zemlji, pritajio se. Mislim
da mi je uo korak e, a li me nije mogao vidjeti, stoga je legao. ; Pa to si uinio?
ona upita, a dah joj stade. Gotovo sam ga zadavio, tjerajui ga da progovori. Ali
mi nije uspjelo . Bio je to Meksikanac. Mrak je prilino gust, ali sam ga ipak do
bro upa mtio. Nis am ga htio ubiti, jer nisam bio siguran da je smjerao kakvo zl
o te bi ili meni. I tako, pustio sam ga. Ovuda se stalno uljaju Meksikanci i Ind
ijanci ree Ruth. Sv e me to brine i bojim s e. Mo da sam glupa. 272 Svejedno, bol
je je biti opreznij i. I ja u udvostruiti opreznost. Neu esto do laziti, ali bi bilo
glupo da te ne potr a im kad dolazim po vodu. Potra i me kad god doe . Ja vi e n
eu ni sii s trijema ako Merrvvale nije uza me. U tami ispod stabala palo verde ost
ado e jc cio sat i vi e, sve dok se nije pojavio M erryvale koji se pri uljao k
njima. Premda nije ni ta govorio, vidjelo se na Adamu da mu je te ko napustiti R
uth. Mo da je Ruth sv ojim predosjeaj em nesree i njega zarazila. Najzad je on isp
rati do kraja trijema, gdje je poljubi za rastanak, pa se vrati starcu koji ga j
e ekao. Ruth je jo neko vrijeme stajala na vratima zazirui od noi, od crne tmice pu
stinje. Nije se bojala onog to je vidjela, ali je osjeala da tamo vani vrebaju ne
poznate i tajnovite si le. Preko oaze je tek tu i tamo popuhivao vreo, pra inom
zasien vjetar . Pri mutn om svjetlu to je probijalo iz postaje inilo se kao da vje
tar nosi veoma fini snij eg. Crne su prilike prolazile amo--tamo. Iz krme je dopi
rala slaba buka. Pusto , i onaj crni prostor s kojeg je brisao promjenljivi vjet
ar privlaio je Ruth kao ka kvom arolijom. inilo joj se nemoguim da tamo postoje osam
ljena ljudska bia, ok ru en a divljom, nepokorenom, neprijateljski raspolo enom p
ustinjom. Ruth je jasno vi djela svu ni tavost ivota u takvoj sredini, i strah,
i grabe ljive porive to su se raz

vili preko svake mjere u toj surovoj prirodi a da se i ne govori o onoj stalnoj
mori 18 Pje ane stube 273 kojom ovjeka mui ovakav sumoran i pusti kraj! Za vjetrovi
tim danom do la je tamna no, bez neba i zvijezda, no nabijena gustom nepr obojnom
mrklinom. Ruth je bilo mrsko da ue u kuu, koliko god se Adam skanjivao da se opro
s ti s njom. Postojalo je ne to to ni Adam ni ona nisu bili u stanju dokuiti. I p
re mda nije mogl a sebe zamisliti kao maju no zrnce pijeska to ga vjetrovi okoln
ost i bacaju i nose, ipak je osjeala da je bespomona i da nekim stvarima ne mo e u
prav ljati. Kad se napok on na la u svojoj sobi, iza vrata zatvorenih te kim zas
unom, u mraku, osjetila je da se uklonila bezimenoj opasnosti to se nad njom nad
vila poput crnog baldahina noi. Ali se njeno osjeanje sigurnosti nije protezalo na
bia z a koja je njen ivot bio ne raskidivo vezan. Legla je u krevet ne upaliv i
svijeu. Kroz prozor je u sobu zjapila crnina noi, uz o naj vjeit miris pijeska, kak
tusa i stijenja, s kojim su se povremeno mije ali zvui i z postaje. No, ona se vi
e nij e bojala ni ame, ni ege, ni vjetra, niti ma iega drugog to ju je negda mori
lo. Vi e je ni ta nije ispunjalo strahom, ni ta osim naravi nekih l judi. Sjetil
a se Ad amove prie o jednookoj eni iz Tecopaha, groznijoj od bilo kojeg mu karca,
strasni joj od ma koje zvijeri. Ruth vi e nije mogla s odvratno u misliti na tak
vo bespol no i izopaeno bie. Jer zar nije i ona sama mogla vrlo lako pasti na ta k
o niske gr ane? Sticaj prilika, pomanjkanje ljubavi ili neuspjeh u njoj, is-crpl
jujua jara pustinje sve to mo e od ma koje ene stvoriti najgore bie, podlije od n
aj274 podli jeg mu karca. A ona se, meutim, nalazi na stubama to k zvijezdama vod
e. Tih dana Ruth se redovito kasno budila, slaba i iscrpljena ljetnom egom to iz
ovjek a isci jedi i posljednji djeli snage. Tog jutra je nju uz to pritiskivala m
ora iza zvana boleivo tmurnim mislima kojima se bija e sino podala. Morala se bori
ti protiv sve ga toga, i protiv krajnje malak-salosti tromog krvotoka i udnovatog
zamora od koj eg joj bilo te ko i ruku podii. Naporom i silei sebe na kretanje us
pjela je svlad ati te osjeaje. Otvorila je vrata. Bio je ve davno dan. Oi joj kao u
vijek padnu na srebrnaste, pje an e dine to se nadaleko prote u. Meutim, pogled jo
j na-jedared pr ivue grupa ljudi okupl jena oko vratnica. Dozvala je djeda. Nije
joj odgovorio. R uth zakuca na njegova vrata, otvori ih i ue u sobu. Nije ga bilo
. Vidjelo se da n ije ni spavao u krevetu. U tren oka Ruth zine u njoj uzavrije
briga. Naslutila j e da je do lo do katastrofe , oborila se poput blistave munje
u pustinji. Spazil a je Mer-ryvalea gdje se mrk o i skanjujui penje stazom. Ruth
, ne to se stra no d ogodilo on e hrapavim glasom. Djed! krikne Ruth. Jest... Mrs
ko mi je to ti moram rei, Ruth... ali mora biti hrabra__ Mrtav je! Koljena je izd
ado e i ona se sru i na stolicu. Nekoliko asaka nije mogla ni glasa pus titi. Mrt
av! najzad je izustil a. Jadan djed ... ! Ne to je bolovao u poslje dnje vrijeme
. 18* 275 A ja sam mu malo pa nje posvetila... Oh, ne ide mi u glavu... Je li mu
bilo zlo, M errvvale? Je li dobio kakav napad? Ne, Ruth. Vi e bih volio da se t
ako ta desilo. Ali je on ubijen, umoren. Skamenila se i sledila ne samo zbog vij
esti, ve i zbog misli k oje su uslijedile. Netko ga je udario iza u iju te kim ka
menom ili toljagom. Pao je tako da mu je glava ostala u vodi. Ne zna se da li ga
je ubio udarac ili se ugu io. Ali to ne mijenja injenicu da je umoren.

U as! strese se Ruth i najedared sva plane. Tko... tko je to uinio? Otkud bih zna
o? To je meni najgore. Ovdje je sva sila Meksikanaca, crvenoko aca, Kineza i sv
a ko jakog olo a iz Yume. Opljakali su ga, odnijeli mu novac, sat, sve to je imao
. To mo da ni ta ne znai, a opet mo e biti i jako va no. Merryvale! Da li se u ve
zi s tim na e misli poklapaju? ona izusti prinosei aku k us tima. Poklapaju. Nije
ud o ako oboje u istom licu vidimo izvor svih zala. Mo da nem amo pravo, ali ja
dru kije ne mogu odvrati Merrvvale, gotovo oajniki. Adam! Dovedite Adama! ona uzvik
nu k ao pomamna. I ja sam najprije pomislio na to da poem po njega. Ali od toga n
e bi bilo korist i, ve samo jo vi e tete. Jedina korist bi bila da te on utje i.
Moram prije doznati tko je ubio Hunta. Vjerujem da mi to nee biti te ko jer dosta
dobr o poznam svu kukav iku bandu to se mota po oazi. 276 A to u ja raditi? __ Po
dnesi to to bolje mo e , djevojko. Prepusti meni brigu oko mrtvog djeda. Bolje d
a ga ne vidi . Naredit u da ga se prebaci u postaju, dovest u sveenika i postarati
se da ga dostojno pokopaju na groblju. Zar ga rie bi trebalo odvesti u Yumu? up
ita Ru th suznih oiju. Moglo bi se i to, ali bi stajalo previ e i novaca i truda.
A kakv a korist? ovjek u je grob na Izgubljenom jezeru dobar koliko i u Yumi. K^
ad bi se mene pi talo, ja bih za sebe birao Izgubljeno jezero. Prepusti to meni,
draga R u th. Tako je... stra no... nenadano... iz-muca Ruth slomljeno. Samo pl
ai, djevoj ko. Isplai se, bit e ti lak e. A zatim budi hrabra i pogledaj stv arnost
i u oi. Mi smo u pustinji gdje malo tko umire u krevetu. A djed ti je bio s tar i
brzo je p ropadao. alosno je... ali tako jest. Sad smo u goroj ka i nego ikad a
ranije. Ru th, ne smije klonuti duhom. Merryvale, srce mi se ste e.. Ali ja u to
izdr ati. Ui nite za njega sve... to mo ete. Recite mi mogu li vam ja pri tom bi
ti od neke ko risti. Ni od kakve. Ja sad idem u postaju. Htio bih prvi javiti Gu
erdu tu vijest odvra ti Merrvvale, s nekim neobinim, prodornim blijeskom u oima. N
ato se okrene i ode p ognute glave. Ruth ga je ponovo vidjela tek pred vee. No, s
ve je gotovo, uinjeno je sve to bijedni smrtnici mogu uiniti uzdahnuo je bri277r s
uci izborano i rastu eno lice. Mrtav ovjek ovdje ne znai vi e nego u Yumi. Ruth se
raspitala kak o je tekla sahrana njezina djeda. Merrvvale, rjeitiji nego i kad,
u sitnice joj j e ispriao kako je tekao taj dugi tu an dan. Sad le i ispod jednog
palo verde zakl jui Merrvvale ganutim tonom. Duboko u zemlji, toliko da ga pusti
njski vjetrovi ne mogu otkriti. Ali e oni u noi umjeti i aputati nad njim. Nee biti
sam, Ruth. U pus tinji nema samotnog groba. U noi, na pijesku, l utaju duhovi po
goleti pustinje. Neka poiva u miru. Ovdje za ivota nije imao mira. Izgubljeno je
zero nije bilo mje sto podobno za jednog Galeba Hunta. Uto se starac sjeti da im
a za Ruth pismo od Guerda Lareva. Predomi ljao sam se da li da ti ga predam. Ali
sam znati eljan, z anima me to taj sad a hoe. Merrvvale, kako je izgledao i to j
e rekao kad ste ga o bavijestili o djedovoj smrti? upita Ruth tiho, netremice gl
edajui u pismo u ruci kao opinjena zmijskim p ogledom. Ruth, sve mi se ini da je La
rey posve nevin u ubo jstvu tvog djeda, ili je pak on najgori i najpodmukliji avo
to postoji s ove stra ne pakla otegne Merrvv ale. Mo da i jest nevin. Nadam se
da je tako. Ajli to sve jedno ne znai da nije ono to st e rekli za njega. Pa, dje
vojko, u nekim se stvari ma sla emo. Mislim da Adam nee gledati na ovo ka o to 27
8 mi gledamo. Ponekad mi se ini da on namjerno eli biti slijep. No, proitaj to pis
mo, Ruth.

Izlomila je peat i ugledav i onaj jasan, gord rukopis, sjetila se vremena otprije
t ri godine kad je esto dobivala pisma od Guerda Lareya. U listu joj je Larey iz
ra av ao saue e. Po svom izgledu pismo je bilo ljubazno, puno suuti. U njem nije b
i lo nikak vih aluzija na njihov odnos. U pustinji je ivot te ak, ali ovjek ne sh
vaa i ne cijeni ga sve dok ne do ivi gubitak nekog voljenog bia, pisao je Larey. P
o njegovu mi ljenj u, bit e da je zloin poinio kakav Meksikanac kome Hunt nije htio
d ati na kredit, il i kakav Indijanac. Ta oni su mrzili Hunta zbog vlasni tva n
ad vrelom. On, Guerd, s am e se postarati da se uhvati i kazni ubojicu. Na kraju
je podsjetio Ruth da ona sad ima velike obaveze i da se ne smije prepustiti nepo
tre bnom tugovanju zbog o vog gubitka. Dvaput je Ruth zapanjeno proitala pismo, p
otom ga glasno proita Merrvvaleu. Neka me avo nosi! usklikne starac, e ui se po glav
i. Z a mene je Larey pre i e prepreden. Ovo zvui kao da je d entlmen pisao. A mi
znamo da mu je du a crna kao no. Ruth, to ti ka e na sve ovo? Ne mogu biti nepris
trana prema njemu. Ne radi se o onom to znam, ve o onom to osjeam. Ja vjerujem u p
ravdu . Ali eto, Lereya znamo kakav je. On je umije ao prste u smrt tvoga djeda.
To mi nitko nee izbiti iz ove moje tikve. Nikako nisam mogao prevar iti kad je H
unta p onovo primio u postaju l pred svima pokazivao 279kako se lijepo prema nje
mu odno si. Ovo pismo je novo bacanje pijeska u oi... J a mislim da vidi kakav je
pustinj ski le inar Larey. Merrvvaleovim zakljucima Ruth nije htjela dodati svoj
e mi ljen je o Larevju koje je bilo daleko o trije i gore. Adama treba obavijest
iti o djed ovoj smrti ivo e Ruth. -<- Ali mu nemojte povjerav ati svoju sumnju. N
e boj se. N e elim da mi Wansfell vodu muti. Moram otkriti tko je poinio ovaj gnu
sni zloin. K asnije, kad je Adam stigao i sjeo kraj Ruth, a Merrvvale u blizini u
vao stra u, n i jedno nije imalo hrabrosti da obavijesti o djedovoj smrti. No ub
rzo je osjetio R uthinu tjeskobu, te. se u tmici prignuo bli e k njoj i vidio bl
jedilo na njen u lic u. Tada Ruth nije vi e imala .kud te mu ree. On je dugo utio
i razmi ljao. Potom je pr ekinuo muk i lijepim rijeima uzeo Ruthi govoriti o sta
rosti, smrti i gubitku drag ih, i o pustinji koja je majka svima to na kraju dol
aze k njoj. Rut h se isplae i t ako raskravi led to joj je tvrdo stezao srce. Uko
liko je i sumnja o u Gu-erda Lare yja, to Adam niim i nijednom ne pokaza. Ponovo
se Ruth divila nj egovu biu, tom utj&-lovljenom fenomenu pustinje. Njegova blagos
t, strpljivost i n jegovo velikodu je nisu znali za sumnje, ali su bili u opr ec
i i s njegovim u as nim poput usova silnim bijesom i osvetnikim duhom koji je sve
ru io kad bi netko ili ne to izvazvalo. Ruth, sad je sve ovo tvoje ree joj on oz
biljnim tonoBi. Nara vno, u ovom tu nom 280 trenutku tebe nije volja da misli na
obaveze i bogatstvo to si ga naslijedila. Ali , ipak mora misliti. Sad je ovaj
imetak veoma vrijedan . Kad bi ga nekoliko godina iskori tavala, donijelo bi ti
veliko bogatstvo. A to mi ti savjetuje ? ona upita. Ja bih ga odmah prodao. Mo e
mo li onda otii daleko? Dokle god hoe . Hoe li ti ii sa mnom? Draga moja, zar si zab
oravila zakletvu svoje imenjakinje iz Biblije? Takvom sam se zakletvom obavezao.
Oh, ja bih sve ovo po klonila ona uzvikne. . Merrvvale je to uo i odmah uskoio pr
oti-vei se takvoj na brz inu donijetoj odluei. Njezin je djed trpio i poginuo zbo
g ovog pustinjskog vrela .'Ona ga ne smije tek - tako rtvovati. Ne smije dozvoli
ti da Guerd Larev do njeg a doe na lak nain. Prema tome, njoj je to du nost, bez o
bzira na potrebu za novcem s kojim bi sretnije ivjel a u nekom drugom kraju. Mer
ryvale ,ima pravo, Ruth do metne Adam. Ne smije ovo blago tek tako odba citi. Ni
ti smije dozvoliti da te op ljakaju! Njih dvojica uspiju iz Ruthina duha odagnati
tugu i nehaj i u njoj probu diti dah

prkosa prema ovjeku koji e nesumnjivo poku ati da je pokori. Na kraju je Adam oti
ao zadovoljan uinkom svog i stareva nastojanja na Ruthino raspo lo enje. Uzev i sv
oje uturice, udaljio sa u omu, samotnu, melankolinu pustinjsku no. 281 15. Pregled
a la je djedove knjige i papire i zaprepastila se. Pred njom su le ali pisme ni
do kazi da je djed s vremena na vrijeme posudio Lare-yu krupne svote novca. Gale
b H unt je oduvijek u svim svojim poslovima bio toan, pedantan i radin. Nije s e
nika d pouzdavao u pamenje, niti svoje niti onoga drugog. Uvijek je sve poslove,
zajmo ve, dugove, kupovine unosio u knjige sve crno na bijelom. Da je bilo dugov
a, Ru th je znala da bi i ti bili vjerno napisani u knjige kao i svi drugi poda
ci . Po mno je sve pretra ila, ali nigdje nije na la nekog traga da je djed bio
i ta du an G uerdu La-reyu. Na to je zakljuila da e Larey imati to da ka e kad se
pojavi s a svojim zahtjevima, to e ^ on uiniti prije ili kasnije. Potom je prouila
i uspjela shvatiti djedovo zamr eno knjigovodstvo koje se odnosilo na prodaju voe
. Tu ju j e doekalo jo jedno iznenaenje. Hunt je posjedovao jedini izvor voe na Izg
ubljenom j ezeru, jedino vrelo nazvano Indijansko vrelo. Postaja ve mjesecima nij
e platila v odu. Putniko-prijevozno dru tvo bilo je platilo do prvog. Prijevoznic
i robe takoer su bili du ni. Prema postojeim d okumentima, postaja i prijevoz robe
bili su u z ajednikom vlasni tvu Lareva i Hunta. Postojao je i 282 neki novi ugo
vor sa gradit eljima eljeznice na kojem nije bilo Lareyeva imena. Hun t je bio v
e primio zama n iju svotu novca koju Ruth nae netaknutu. Voda je, meutim, do nosila
vi e koristi n o to je Ruth mislila. Sto se tie ivlja Izgubljenog jezera, one n
ekolicine bijela ca, te Indijanaca i Meksikanaca, od njih niti su utjerani niti
t ra eni novci za vodu koju su koristili. Ne smatrajui sebe sposobnom da unese ne
ke promjene u Hun tove poslove, Ruth odlui d a se ogranii na utjerivanje duga od p
ostaje i prijevozn ika robe. Poslala je Merrv valea s raunom, udei se njegovu izraz
u lica kad je odlaz io. Vratio se smrknut kao o lujni oblak. Ruth, upao sam prav
o u postaju, gdje je Larey pio s nekolicinom prijatelja ree s tarac. Da si mu vid
jela lice kad sam mu pru io omotnicu. Ruke su mu drhtale. Ruth, taj gad te zaist
a voli... Proitao je raun pa se zacrvenio kao rak i ne to je stra no opsovao. Zati
m je prasnuo u groho tan avolji smijeh. Ali, to je rekao? upita Ruth radoznalo, k
ad je Merrvvale stao. E, ba to je ono najgore. Pocijepao je raun i pred onim ljud
ima, strancima, sve n e kakvim tipovima od zla oca i od gore majke, ree: Ka i moj
oj eni da e joj njena d ragocj ena voda uskoro trebati da meni opere noge!" Na tr
en je Ruth bila kao o a muena, potom je u njoj krv uzavrila, ali je obuzdala iz l
iv bijesa to joj je navr nuo na usta. Ima li naina da ga se prisili da plati? upi
tala je. 283 Ovdje, usred pustinje? Zaboga, nema! Nema zakona osim sile. Vrlo do
bro. Iskljuite cijev to vo di u postaju. Svakako. To mi nije te ko uiniti. Ali e je
Larey opet ukljuiti. A ako ja zatim nanov o iskljuim, morat u otvoriti etvore oi da
me togod ne zgodi po glavi . Poku ajte. Bude li potrebno, ja u sama sii dolje i st
ajati kraj slavine, Djevojk o, to ti mo e uiniti, i mislim da bi to djelovalo, al
i ne mo e cijdo vrijeme st a jati kraj slavine i korita. Mogu dokle god Larevjev
a dru ina ne o ed-ni i ne ome k a otpovrne Ruth. Pa, Larey sam ovih dana ne pije
ba puno vode. Ruth, on je svo je smislio. Odlui o se... A pomisli i na ovo: dou p
rijevoznici i konji iz pustinje , na smrt edni. M o e li im zabraniti da se napi
ju? Zna se da to ne bih mogla! v ikne Ruth gnjevna na takvo bezizlazno stanje. A
h, n ije va no. Ja u se boriti za svoja prava! uj, Ruth, zar sve to ne vodi logino
k Adamu? izbaci Merryvale zirka j ui u nju oima u kojima je buktjela vatra. Ona os
jeti kako je krv napu ta, kako se sva ledi; izgledom je nijemo izrazila svoj bol
.

Sto mi tu mo emo? nastavio je starac. S Lareyjem se ne mo emo bosti. Mi ionako n

ism o u stanju jo dugo kriti od Adama njegove avolske opaine. Meni se sve ini da s
e igra mo ugo s nekim tko je jai od nas. 284 Merryvale, kad gledam na injenice, do
l azim do istih zakljuaka kao i vi potvrdi Ru th, trudei se da bude stroga sa samo
m sobom. Ali ja ivim od nada, molitava i uvstav a koja se ne mogu izraziti rijeima
. U redu, ali to ne mo e ba dugo odlagati uporno e Merryvale. Koje to"? Sve to to
s e jednom rijei mo e nazvati Larey. Dragi prijatelju, ja moram rtvovati sve, pa
ak o bude potrebno i sebe, samo da sprijeim Adama da ubije brata kojeg voli. Rut
h Vi rey, takvim priama nee kod mene daleko dotjerati. Mislim na ovo tvoje lupan j
e o n ekakvom rtvovanju. Da mi to vi e nisi ponovila, inae u te ostaviti na cjedil
u. Mer ryvale... l Oprostite mi. I sami znate kako se sva smetem i uzbudim kad g
od zapr ijeti ta u asna mogunost... To me prisiljava na logian, neizbje iv zakljuak
. Ali ja neu biti logina. Neu nikad dozvoliti da se Adam i Guerd nau. Da ti ne to ka
em, Rut h odvrati Mer-ryvale. Sino sam zapazio Adama kako viri u posta ju. Htio
je da naas vidi Guerda. I vidio ga je, jer sam ga i ja vidio. Nakon toga sam cije
lu milju i ao s Adamom, a on nije znao da sam mu kod postaje bio u blizin i. Oh!
udno! usk likne Ruth drhtavih usana. Za to je to Adam uinio? Pa, pretpostavljam d
a je tomu mogao biti samo jedan razlog. Adam je jednostavno ludo po elio da jo j
ednom vidi lice svoga brata Guerda. 285 Govorimo o neem drugom krzmajui e Ruth. Ima
mo posla.. . Sto sam ono htje la rei... ? Ah, da. Merryvale, vi ete se smjestiti u
jednu sobu u ovoj kui. Ja u se useliti u djedovu, a vi se uselite u moju. Naite ne
kog ovjeka n eka vam pomogne. Tu ivi Indijanac, dobar stolar. Neka probije vrata
u zidu izmeu te dvije sobe. Naveer je do la naknada za te ak, muan dan. U Adamu je
Ruth uvijek nalazila snage. Bil o joj je kao da gleda u brijeg. Namjeravala je d
a mu povjeri svoje brige, ali ka d je za to do ao as na sve je zaboravila. Najpri
je su stali raspravljati o stanju n a Izgubljenom jezeru, ali su ubrzo skrenuli
na nevezan r azgovor u kojem je Ruth nalazila potrebno olak anje i zadovoljstvo.
Najposlije s u za utjeli i, dr ei se vrsto za ruke, zagledali se u crnu, opinjavaj
uu pustinju i u veliajni tamnoplavi nebeski sv od s milijardama bijelih zvijezda.
Uz zadovoljstv o, uroeno svakoj eni kad ureuje sebi novi stan, Ruthi su dva dana g
u ve i rada u k ui vrlo brzo pro li. Za to vrijeme tek se narijetko prisjetila sv
ojih br iga. Mer ryvale se smjestio u ranijoj Ruthinoj sobici. ini mi se da sam v
e dovoljno ostario da bih spavao pod krovom rekao je. Vidi se d a je pro lo vrije
me kad mu je bilo svejedno gdje e ga zora zatei. Ujutro treeg dana Merrvvale se nij
e po obiaju vrzmao po kui, popravljajui ovo ili on o. Nije ga bilo skoro do podneva
, a kad se vratio , Ruthi je, pogledav i ga, stalo srce. 286 Ruth, mrsko mi je d
a stalno grakem kao gavran po alio se gotovo hladno. Ali, jedno stavno ne mogu za
dr ati lo e vijest i za sebe. Dajte da ih ujem ona e hrabro. Pa, nju kao sam naoko
lo s bocom u ruci i dao po koji gutljaj nekim Meksikancima i Indijancima. I dozn
ao tako ono do ega m i je stalo. Jednom sam Meksikancu razve zao jezik zato da pr
ovjerim svoje sumnje . Larey je nesumnjivo kriv za smrt tvoga djeda. Dodu e, za
to ga se ne mo e optu iti jer su mje anci koji su to uradil i do li iz Yume i od
mah se tamo vratili. Ni molbom ni batinama ne bih onog Meksika nca natjerao da m
i ka e njihova imena. Ali znam koliko mi treba. Kad budem imao vi e vremena, ond
a u ti u tanine ispriati kako sam sve to izveo. Ne iznenauje me ni najmanje odvrati
Ruth stisnutih zuba. No, sad da uje jo ne to to e te nadasve iznenaditi nadove e M
erryvale, kao nekom s i gnan. Jedna banda jahaa iz Arizone krstari pustinjom u po
trazi za Wansfello m. Merryvale! krikne Ruth poskoiv i. Da, i to mi je rekao Indi
janac Jim koji je to uo ravno s Larevjevih usta.

Krenite odmah! Upozorite Adama! Dakako, odmah idem. Adam je lisac, taj malo trag
ova ostavlja. Sjea se da smo na putu za njegovo skrovi te i li preko mekana pije
s ka i tvrda kamena? Njemu trag ne mogu nai. Ona njegova gudura je upravo idealno
s krovi te. Prema tome, ne bo jim se da e ga tamo nai. A za to je Larey poslao lj
ude u lov na Adama? upita Ruth u zebnji. 287 Mislim da Larey smatra da ne mo e i
zve sti svoje planove dok je Wansfell iv. A asti mi moje, tu je pogodio! Dok je .
.. W ansfell.. iv? ponovi Ruth. Svakako. Larey jamano smatra da si se ti sada zac
opala u tog Wansfella koji je ubio Col-lishawa i tebe oteo iz ruku Stonea. Zato
te on i pustio na miru. Njega je strah Wansfella. I on eli njegovu glavu! Morate
po u riti i opomenuti Adama. Za manje od sata bit u tamo... I, Ruth, ni ti, ni j
a, nit i bilo tko drugi ne mo e vi e dr ati Adama daleko odavde. Ali, to je s on
im jahai ma iz Arizone!? Zna , Ruth, velika je razlika kad oni tipovi love Wansfe
lla, i k ad Wansfell stane loviti njih. Naite ga... recite mu da sam mu poruila ne
ka doe! di vlje provali iz Ruth. Merryvale zagna niza stazu. U asu kad je nestajao
iz vida R uth se morala ugristi za usnu da bi sprijeila krik kojim ga htjede doz
vati natrag . to se to zbilo? Do ao j e kraj zati ju pred buru. Neodreene strepnj
e, udnovati s novi, nagaanja nasumce, zdrav a rasuivanja sve je to dobilo odgovor.
Zagledala se u pustinju, dok se u njoj zbi-rala sila strasnog gnjeva tjednima nj
egovanog, ra spaljivanog i osuivanog na prokletstvo u neispitanim dubinama njene
d u e. inilo j oj se kao da je ona pusto zvjerski skoila na nju svom svojom divlj
inom. U daljini su crveni bregovi gorjeli mranom i zloslutnom vatrom; fatamorgane
su se u blijes ku javljale, pa blijedjele, trepe288 rile, izgarale bijelom bojo
m, gubile se i p onovo se bljeskale; oblaci ute pra ine d izali se i poput f uri
ja hujali preko pustare; kroz koprenu jare mutno su se sj ajile srebrnkaste pje
ane stube nestvar ne, iluzorne, podmukle, primamljive, vjerolo mne. Ruthina vjer
a u sluaj, sreu i po uzdanje u prirodnu odmazdu usahnuli su. Spoznala j e da se du
hom i surovo u mora ugledati na pustinju, da u njoj mora crpsti snagu za borbu pr
otiv hulja to se os ili e, protiv ljudi u kojih gori avolska vatra i kola otr ovn
a krv. Danas ili sut ra, ili kad bude po volji njegovoj zemaljskoj strpljivosti,
Guerd L arey e doi k n joj i skinuti krinku sa sebe, otkrit e svoju pohotu i vjeru
u uspjeh svojih pakle nskih podvala. Kad taj as doe, Ruth e biti spremna da ga doek
a. to vi e Lar ey bude odlagao, to e Ruth biti jaa, hladnija, e a. Dotle, preostaje
joj samo da eka. Sati s e otego e. Suton, a Merrvvalea nema! No, a Adam nije do a
o! Do kasno je ekala, n a jprije hodei po trijemu, a poslije po zamraenoj i zasunom
zatvorenoj sobi. Malo j e spavala. Glas ju je pustinje progonio. Sivilo na proz
oru osvit! Zatim izlazak sunca! ekala je iroko rastvorenih oiju. Nagn ala je sebe
da udovolji potrebama svo g fizikog bia. Obrazi joj se stanji e i upado e, oi zamut
i e bezdanim crnilom. Ali je no opet pala i beskonano tekla, a prijateljima ni tra
ga ni glasa. Kad je novi d an osvanuo, Ruth se na la na raskrsnici izmeu straha i
vjere. Izmeu raz uma 19 Pje ane stube 289l koji je predviao katastrofu i estog ula
koje je dr alo Wansfella bo anski neranjivim! ekala je. Dan je bio od onih nesno
ljivih u asnih ega sa svoji m bijelim privienjima, to vjeku i samu mo dinu isu i,
a mozak mu ste e do ludila. Ruth je neprekidno pila vodu, ali nikako da ugasi e.
ekala je s napeto u koja je as rasla, a as opet popu tala. Najzad, ono to je tog da
na bilo sueno do lo je. Zaula je brze, zvonke korake, korake o vjeka koji ne dozvol
java suprotstavljanje svojoj volji! Vrata njene sobe bila su otvorena.

Zastala je kraj stola. U jednoj ladici imala je ne to sakriveno. Rukom koja nije
d rhtala upola otvori ladicu. Pedro, ostavi moje stvari ovdje odjeknuo je Guerd
ov zvuan glas. Ruth je ula kak o se te ke stvari spu taju na podnice trijema. Jed
n a se sumnja poku ala probiti do spoznaje, ali je pri tom sprijei spodoba to se
po javila na vratima. Larev je pokucao. Ruth nije ni okom trepnu-la. Stajala je
bli zu stola. Treba sam o nainiti jedan pokret rukom! Soba je bila nabijena egom
koja je Ruthi u same ile p rodirala. Zdravo Ruth ree Larev mirno. Donio sam stvar
i da se uselim. Njegova je drskost prelazila granice Ruthina strpljenja. Sipajui
vatr u iz oiju ona se uspravi. Kako to misli ? upita. Nije odgovorio. Svojim svje
tluca vim zelenim oima mjerkao ju je od glave do peta, promi ljeno sporo. Bio je i
sto iz brijan, u savr eno bi290 jeloj ko ulji i do koljena visokim meksikanskim i
zmama, ukra enim kitnjastim arama. Na njegovu opasau sa srebrnom kopom nije bilo o
ru ja. Ko ulja mu je bila na vratu raskopa na, ispod nje su se vidjele njegove ma
ljave, krasno graene grudi. Crvenilo na nje govu maslinastom licu nije potjecalo
od pia. Na tom je licu bilo i sjena i bora o d raspusnog ivota, ali ih je gotovo
brisao neki sjaj, ar, nekakav divan od-bljes u nutra nje vatre. Svejednako lijep
, nalik bo anstvu zla, stajao je i svojim zmijskim pogledom uzimao Ruth. Postaja
mi je postala prebuna i neudobna odvratio je, naslanjajui se na vrata. I tako sam
odluio da se smjestim ovdje. Ovdje ne mo e ostati. Za to ne? Zato to je ovo moja
kua i j a te u njoj neu. Grije i , Ruth. Sve je moje, i zemlja, i voda, i kua. Tvo
j djed m i je bio du an. Pr ema tome, ja ovim preuzimam posjed. La e , Guerd Lar
ev! Mo e li mi iim dokazati da ti je djed bio du an? Moja je rije dovoljan dokaz.
Tvoja rij e? Gospode, to si ti uobra en i bezobrazan! Ruth uoi njegovu finu, nepok
olebivu si gurnost. Taj ovjek ima u rukama neke adute n a temelju kojih smatra ig
ru dobiveno m. Sad se samo igra, kao maka s mi em. Iz njego va dr anja danas ne i
zbijaju ona osjeanja, nje nost i isk-,rena e nja to ih je ona na nje mu ranije esto
zapa ala. 2 91 Jo uvijek si ista slatka divlja maka on joj odvrati s porugom. Pa
, to n:i godi . Samo ti grebi i ujedaj, tuci se! To mi se dopada... Ali, blijeda
si R uth, mal o propala. Da ti nije oiju ... Hoe li izai odavde? Ne, neu. Ja nemam
snage da <e izb acim. Hoe li mi dom oteti? Hoe li mene prisiliti da od em? Kua je m
oja, ve sam ti re kao. Lopu o! Razbojnice podli... ubico! Tebi je jezik oduvijek
bio o tar. Nekad me to smetalo, ali me sad vi e ne mo e zbuniti . Znam to si uini
o, Larev vona e ja rosno. Ti si se otarasio mog djeda... da bi zadovo ljio svoju
pohlepu. Svoje gnu sne prohtjeve... ! Oh, nakazo! Nasmijao joj se, premda mu je
maslinasto lice ne to problijedilo. Sad si ona prava. Divan komad ene! S ovim va
trenim ljubiastim oim a! Uzburkanim grudima...! Sad se gotovo prisjeam da sam te je
dnom volio. Ruth osj eti da su rijei uzaludne. Ipak, nije mogla u utkati sebe, ka
o to nije mogla obuzd ati pomamno lupanje srca. Volio...! Ti, ti si me volio?...
Pa ti nikad nikoga ni si volio, ak ni vlast itu majku... ili brata, zar nije tak
o? ona mu dobaci u lice . Ove rijei probi e njegov oklop opaine. Za-buljio se u nj
u i na tren se ne to zap repa ten o pitao. 292

Zaboga, tako je otpovrnuo je kratko i gorko. Pusti me odavde vikne Ruth gubei pou
zdanje. Ona rije brat" poremetila joj je ravn ote u. Ovaj ovjek je Adamov brat. Z
a r ne bi mogla utei, dati sve i od njega i od nje gova osvetnikog ludila pobjei ka
o od kuge? Bude li bje ala, natrag u te dovui za kripa njegov glas, prvi put oboje
n u vs m. Jednom sam od tebe prosio ljubav. Na koljenima sam te molio. Ti si mogl
a o d men e stvoriti boljeg ovjeka. Ali sada vi e neu tvoju ljubav, neu da mi se pr
eda . Hou da se bori , kao maka kakva jesi. Hou da te tuem, da te silujem ... Natjer
at u te da puzi i preklinje . Nee biti led i prokleti kameni kip raskolaenih oiju! L
ed? Kameni kip...? Trebalo je da pita Stonea ona mu izazovno dobaci. Prokleta bi
la! Zvjerao je oima u nju. Tako ti meni u lice, je l'de? ... Droljo!... Trebalo j
e da umlatim onu budalu! A li sam mislio da se ti samo igra s njim. I jesam se i
gral a, Guerd ona podrugljivo otpovrne. Na la mu je slabo mjesto na tv rdoj ko i
. Lju bomora mu je oduvijek bila slabost. Tko mo e izdr ati takvu silnu ljubom o
ru? On a e ga po tresti kao to oluja potresa stablo. Igrala sam se sa Ston eom, k
ao i sa svim ostalim... dok se nije pojavio Wansfell. Larey se sav grevito strese
. Njego ve se zelene oi zacakli e tmurnim sjajem. U ao je~u sobu i leima se naslon
io na zi d. Wansfell? Onaj pustinjski takor ... ! Ti... 293 On je najdivniji ovje
k na cije lu svijetu ona krikne, a glas joj odjekne is krenim uvstvom. Luda si. P
ustinja ti je pamet oduzela muklo e on, zbunjen neshvaanjem. Nisi zado voljna mlad
iima kao to je Stone! Ili mu karcima kao to sam ja... ! Tra i abnormalno .., grdo
bu. Ruth V irey, ti si perverzna! Ja sam onakva kakvom me pustinja stvorila. Ali
... Wansfel la, beskunika i skitnicu! Pustinjaka i luaka! Rekli su mi d a je star
i sijed, kao ishlapjeli orao. Mlai je od tebe. I zaista je orao! Sanchez ga nazva
o spasiocem djevojaka ... Wansfell Lutalica. To me ime godina ma proganjalo... N
ek mu je ukl eta du a! Volio bih da sam... Ruth, jo jednom te pitam: nisi valjda
mislila ozbi ljno s tim div-prosjakom koji seb e smatra pustinjskim vitezom! Ko
ji luta da bi ispravljao ljudsku nepravdu! Kojem je ubijanje u krvi! Ozbiljno? u
pita Ruth uz s por, nje an osmijeh, s tonom koji je sam za sebe ob ja njavao sve
. Rekla bih da zaista ozbiljno mislim. Prvi put, jedini put u ivotu. P rvi, i po
sljednji put!.. . Meni su se oi otvorile. Ljubim Wansfel-la. Obo avam ga. Ja sam
mu robinja... No ge bih mu prala onom vodom za koju si ti rekao da e m i trebati
za tebe... Bah, a bo! Ljigavi stvore...! A zatim bih mu ih kosom s vojom brisala
. Larev je te ko d isao, lice mu je bilo nagreno i zajapureno. 294 l uj me, eno! p
lanuo je muklo. Ti si mu bila robinja, zato sam ga i dao ubiti! U istinitosti ti
h rijei, u muci koja je upola bila avolska radost, Larey je bio u as an. Iz nje-g>
a je ibnula istina i pod njenim udarom Ruth posrne, zgoena u samu du u, gotovo do
nesvjestice. Ali j oj njena vlastita mr nja nije dozvolila da poklekne. Ona se
podrugljivo nasmije. Jeste, nebesa mu! nastavio je Larev. u surovom odu evljenju
. Dao sam u biti tvo g Wansfella! Tri dana su ga moji ljudi tra ili. Jutros mi j
e do ao glasnik . Uhv atili su ga. Ja sam im unaprijed platio. Prema tome oni su
ve krenuli preko grani ce... I on ti bio ljubavnik? Wan-sfell Lutalica! A ja sam
samo mislio kako u se o sloboditi jedne opasnosti. Za titnik vrlina! A cijelo vr
ijeme o n ti bio ljubavn ik! Djevojuro! Zmijo zlatokosa! Podmukla be tijo! Tvoj l
jubavn ik! Ruth zakorai bl i e, zagleda se u njega kao da e mu proniknuti u samu i
zopaenu du u, da ga jo jedn om zgodi i to smrtno, nepovratno. Jeste, moj ljubavni
k. I jo vi e... tvoj brat! Larey je zaista pomislio da je ona poludjela. Ali od
njezina i tavo ledena tona i n

jezinih rijei to du u razdiru bijes mu poprimi drugi tijek. Jesi li pri zdravoj p
ameti? zare ao je uz opasan pogled. Wansfell je Adam Larey ona vrisne. La e ! U
m ukni, ili u te... Sjea li se Margarite Arallanes? Sjea li se obale, gdje si Adamu
o teo onu djevojku? Sje295l r a li se za to se Adam potukao s tobom u onoj kocka
rnici u Picachu? Sjea li se tko je C olli-shawu izbio oko? Pakla mu! To neu nikad
zaboraviti! istisne Larey. Zar ti Sanchez nije rekao da je Wansfell ustrijelio C
ollishawa u oko, one noi u Yumi? Premda odolijevajui ovakvim udarcima, La-rey je g
ledao u Ruth zaprepa teno, blij edi h usana, pone to u asnuto. To je samo bio nj
egov trik, da se prouje otpovrnuo je odluno. Sigurno je Wansfell uo cijelu onu priu,
pa ti je njom punio glavu. Mi n emoj misliti da u ja to uzeti zdravo za gotovo.
Oh, nee , je li? Neu, gauro pokvaren a! Neu...! Zar da mi tog svog ljubavnika lutali
cu podmetne kao da je moj brat koj i je umro od gladi u pustinji prije osamnaest
godina ... ? Ne, Adama Lareya ve od avno vi e nema^ A ja bih dao deset godina iv
ota da mu mogu ut nuti lubanju! Wans fell je Adam Larey! ona krikne, i to takvim
slavodobnim tonom, da se on pon ovo raspali. - Doka i ili u ti zavrnuti iju! on
zagrmi. Ruth ustuknu, primakav i se b li e stolu, po retima kao da je sva od elini
h opruga. Dobro, Guerd Larey. Ti si Ad ama mrzio nadljudskom mr njom. I majku si
mrzi o. Od djetinjstva si gajio nemilo srdnu ljubomoru. I Adama si muio zbog maji
ne sram ote. Iskolaene Lareyeve oi zabulji e se u tu utvaru pro losti. Vilica mu s
e opusti, lice mu se 296 zgri, iznakazi i mrtvaki problijedi u nekom u- asnutom i e
kivanju. Kopile! Kopile! KOPILE! Proklet stvo on zaurla nalik ovjeku kome je hlad
na o trica zasjekla u ivo meso. Ruth trgn e ladicu stola i zgrabi pi tolj. Kako
ga je podigla, Larey skoi poput tigr a i od bije joj ruku uvis upravo u asu kad je
iz cijevi sunuo plamen. Potom joj epa i isk rene ruku, a pi tolj izleti iz ake.
Silovito grubo baci je na kau. Ra upane kose n alik grivi u zvijeri, piljei u Ruth
zakrvavljenih, opakih oiju, on udarcem noge z a lupi vrata. 297fcjT .......16. Po
to je napunio uturicu i strpao je pod kaput, Merrvvale je krenuo iz naselja, kro
z stablja palo verde i mesquita. Krenuo je s uprotnim pravcem od onog kojim je
mo rao ii, pa je napravio veliki krug, da bi iz bjegao pogledu moguih uhoda, i na
kraj u se uputio prema divljem stjenjaku na zap adu. Bilo je vrue, ali u zraku ni
je bilo pra ine. Merryvale je osjeao da je poslje dnjih d ana ma-laksao. Bilo je
to kao da mu ne to hladno uz noge puzi. A i njego vo se rasp olo enje promijenil
o. Pribjegao je Adamu kao sredstvu u krajnjoj nu d i. Ali, je bjes omune muke mog
ao jo ranije pri tjedjeti Ruth! Njemu je oduvijek b ilo jasno da ve osam naest go
dina stoji napisano da Adam mora ubiti brata. Sada j e taj as kucnuo. I na tu pom
isao jae zalupalo Merrvvaleovo staraki sporo srce, krv mu toplije zastrujal a ilam
a i iz njih istjerala hladnou. Koliko god bio star, Me rrvvale bi se pomladio na
samu pomisao da gleda Adama kako mlati, dere i gazi Gu erda i iz njega ivot is t
iskuje. Stigao je do kraja visoravni i krenuo niz padin u u nizinu. Pijesak je p
restao i poeo kamen. inilo se kao da je brijeg na zapadu o pru io jednu ruku dalek
o u nizinu r uku sainjenu od d ombasta kamenja nalik utoj lavi, zubom vre-

298 mena izlomljenoj, i preturanoj na sve mogue naine. U ao je u jednu guduru i i

ao dalje zauzet tmurnim mislima, ali ipak svjestan sve kr e viti-jeg terena. Bil
o je paklenski vrelo tamo, i sjena kamenog zida bila je prav a blagodat. Dvaput
je starac potegao iz uturice. Vraajui ep na mjesto uzgledao je uz guduru, k mjestu
g dje je jednog dana Ruth bila s Adamom. Sjetio se da nije Adam u dao znak, a sa
d ga s mjesta na kojem se nalazi, Adam ne bi zapazio. Mora po urit i k njegovu l
og oru. Iznebuha iza jedne stijene istupi ovjek sa zapetom pu kom uperenom u Merr
vva lea. Zdravo, iice. Ruke uvis! ree neznanac tonom grube i mrke ale. Merrvvale po
slu a. Uinilo mu se da mu se srce skamenilo, a plua usahuula. Tko si ti? to hoe upi
ta s tarac glasom koji je podrhtavao. Tko, je li ja? Uh, ja sam ti junak, bandit
iz A rizone. Pozivam te na piknik gor e na vrhu gudure. Starac je svojim o trim
oima d obro promotrio zdepastog ovjeka srednjih godina s lice m koje je na sebi n
osilo p eat prohujalih godina u pustinji. Naroito je uoio razbojn ikove sive, zakrv
avljene oi, tvrde poput elika, koje su ukazivale na ovjekovu neuob iajenu narav. Mii
ovaj nar edi, pa zaobie Merrvvalea i istrgne mu pi tolj iz korica. Sad mo e spus
i ruke, d rugaru. Pognute glave, oiju uprtih u vreli uti kamen, starac poe u gudur
u. Zakasni o je. Lar e299yjevi najamnici na li su Adamovo skrovi te, i njega su
ili ubili i li zarobili. St areva izmuena misao poleti k Ruth. Sto e od nje biti? S
rce mu je pu calo. Iscrpljen, gotov, Merryvale samo to se nije sru io na tlo, da
sa zadovoljs tvom doeka tane koji m bi ga bandit oslobodio te kog jada. Pa ipak,
njegov se duh jo nije htio posve pre pustiti porazu. Mnogo je uda do ivio u pust
inji. Sto ovaj odmetnik i njegovi ortaci znaju o Wan-sfellu? Ako ga nisu ubili i
z zasjede, ili u borbi, onda su jo uvijek oni u opasnosti. Merrvvale se sjeti st
ra nog boja u kojem je Wansfeli spasio Dism ukesa od otmiara zlatonosnih nalaza u
Dolini smrti. S vremena na vrijeme bandit bi pu kom d ar-nuo Merrvvalea u slabi
ne. uje ti, Ari zonac, ja idem koliko god br e mogu. Nemam tvoje godine. Je li te
ivot zamorio? upita ovjek tonom grube ale. Pa, da po teno ka em, i jest odvrati
Merrvvale uzdah nuv i. Jesi li ti drugar onog velikog? Kojeg velikog? Onog to ga
dr imo vezana g ore. Jesam odvrati Merrvvale uz ogromno olak anje, odu evljen o
bavje tenjem. Srea te izdala, stari. Jer ef je dobio nalog da ti ubije drugara. A
i ti e poi za nj i m. Po ijem nalogu? Pazi ti njega, mudra stara lija, a? No, nije
ni va no. Zapravo , ja ne znam tko je to naredio i za to. Meni je to sumnjiv po
sao. Ionako mi je p una kapa ove paklen ske rupage u kamenju. 300 Da, zaista je v
rue ovdje slo i se Me r-ryvale. Kako bi bilo da se samo as -odmorimo? Imam i vode
i viskija. Merryvale je promatrao razgovorljivog razbojnika dok je ovaj prljavim
rupcem bri sao mokro lice, i potom udno nagnuo iz njegove uturice, cijelo vrijem
e dr ei zapetu p u ku preko koljena, opasno uperenu u starca. Ne treba da me dr i
na ni anu. Mogao bi bar opustiti oroz ree Merryvale. Da, pravo ima . Sto e , kad
sam nepristojan. Ti s i bezopasan starac, i meni se ovaj posao ne dopada naroito.
Starac se hvatao za s lamku. Ljude je dobro poznavao. Iz tog razbojnika zrailo j
e i ono najbolje i ono najgore to je bilo zajedniko ljudima sa Zapada. Merryvaleo
v d uh odbaci pomirenje sa sudbinom i stade raditi. Bandit mu naredi da krene. N
akon dugog, tegobnog pe ntranja preko stijena i jarug a, krivudanja nekakvim dra
gama, stigli su do mjest a gdje se mrko stijenje gudure irilo. Merryvale osjeti
dim. Tu je bilo zelenog i utog grmlja, kaktusa i kr ljavih stabala palo verde.

U hladovini ispod jedne izboine bilo je lo-gori te. Bila je to doista bijedna dru
ina , nalik dru inama u pustinji. Bila ih etvorica. Kartali su. Dvojica su skinu
li ko ulj e. Hej, zar vi ne ujete kad netko dolazi? dovikne bandit koji je zarob
i o Merrvvalea . Jedan krupan ovjek, maljavih grudi, upalih, mrtvakih obraza i oiju
k ao u zloduha, i .stade da doeka prido lice. 301 Pazi Starka! to je? Tko je taj
? T o je onaj iica za kojeg si mi rekao da ga potra im odvrati Stark. Vrlo dobro.
Svez i ga i pusti neka pravi dru tvo onom velikom. Zatim s e vrati na stra u,. N
e vraa se ovaj, Brooks otpovrne Stark. Sto ne bi poslao nekog drugog. Kad ve imamo
oboj icu, ne treba nam stra ar, osim da pazimo na njih ree Brooks i sjede da nas
tavi i gru. uj, efe, kakva je svrha to se ovdje zadr avamo? nabusito upita Stark.
To je moja stvar. Ti starca ve i i doi da igra glasio je odgovor. Stark sve e Me
rrvvale u ruke za leima, najprije rupcem, a potom preko rupca vrstim uz etom. Hodi
ovamo, k svom drugaru. I da nisi ni ta poku ao, razumije ? nalo i Stark i poved
e M errv valea nekoliko koraka dalje prema stijeni gdje je vezani Adam le ao na
boku. Z a dovoljan, Merrvvale se spusti na tlo i leima nasloni na kamenu plou, pa
se zabr in utim oima zagleda u prijatelja. Adam je izgledao kao uvijek. Ranjen si
gurno n ije bio. Kad se Stark vratio svojim kompanjonima, Merrvvale progovori: K
ako si Adam e? Ruth!? urno otpovrne Adam. Pa ona je jutros bila dobro. Tvrda kao
kamen. Nada m se da neko vrijeme m o e sama. Ali svejedno ne smijemo gubiti vri
jeme, ve moram o to prije k njoj! uj apne Adam. Ovo je ona banda iz Arizone koju s
am vidio u Yum i, kod Sanche302 za. Brooks je odmetnik. On me ve odavno poznaje.
Drugih se ne mo gu sjetiti. Ali j e jasno da je Stark onaj na koga treba igrati.
Stalno ekam pril iku za bjekstvo. Nemoj mrdnuti ako nije sigurno. Bolje ekajmo. N
e to se mo e dogo diti. Onaj Stark ini mi se po ten a osim toga je nezadovoljan.
Pusti me da ga obr adim. Drugaru, sad je vrijeme da brzo i dobro misli jekne Ada
m. Sto oni hoe? Oni su konje ostavili u naselju i mene ovdje prona li. Vode imaju
dovoljno, ali hran e malo. Naravno, njih je Guerd poslao za mnom. Zaskoili s u m
e, iznenadili, oteli mi pi tolj. Brooks me prepoznao, ali drugima to nije rekao.
Raund ija je to. Spr eman je Guerda prevariti koliko i izvr iti nje gov nalog i
ubiti me. Ali on zna da sam ja bio kopa. Misli da sam u ovoj guduri n a ao zlato
i da to Guerd hoe. Da nije bilo toga, mene bi po svoj prilici smjesta u bili. Tak
o! A ti si podstakao Brooksa neka misli da si ovdje na ao zlato? Dakako. I cijel
o vrijeme ekam na pril iku da ja njih zaskoim. Samo ekaj muklo apne Merrvvale. N,e
riskiraj ivot ako nema dobru riliku. Sjeti se Ruth! Ona e se mo da gadno provesti
s Larevem, ali ta bi tek bilo k ad bi ti poginuo?! On nju nee ubiti, to je sigur
no. Merryvale se namje stio da oslu kuje, eka i razmi lja, pretvarajui se da spava
. Karta ima sati jamano nisu prolazili tako sporo kao Adamu i starcu Merrvvaleu.
303U suton im Stark don ese ne to dvopeka i mesa. Daj mi gutljaj viskija ree Star
k Nisam takav gad da ti ga otmem. Svakako, samo izvoli, dobro potegni. Ja i drug
ar ga dr imo samo za lij ek od uj eda zmije otpovrne Merrvvale, pokazujui na d ep
gdje mu je bila pljoska. Stark po tegne gutljaj, ali skroman. Hvala ti, stari l
afe. uj, Stark, oprosti... ali me stra no udi kako se dobriina kao ti na la u ovoj
dru ini. Ho-ho! Ova ti va lja! uj prijatelju: Brooks i njegovi drugari su mila n
ana u odnosu na mene. No, tako nekako sam i ja mislio zagonetno se osmjehne Merr
vvale. Pade no. Po to su im ali drva da bi odr ali vatru, banditi prekinu e karta
nje. Jedan od

njih je pazio na zarobljenike. Bio je grub, i znao je svoj posao. Mjesec proe pre
ko trake neba nad gudurom, obasjav i usjeklinu. Merrvvale je spavao na pretrge,
bu dei se iznenada. Nekoliko je puta uo Adama gdje se prevre, jednom ga ]e dodirnu
o. U neko doba noi stra ara smijeni drugi bandit, koji je bio oprezan kao prvi,
a po iz gledu jo gori od onog. Najzad osvane dan. Adam, koji je nesumnjivo probd
i o no, zaspe i probudi se tek ka d mu je Stark donio kavu i dvopek. Jutro je poel
o s novom partijom karata u kojoj je i Stark sudjelovao. Adamu i Mer rvvaleu doz
vo li e da malo prohodaju uzdu stijene gudu304 re. Merrvvalea je dr ala stalo en
ost i strpljivost prijatelja. Iz Adama je zraila neu mitnost. Neoekivane okolnosti
ii e njemu u prilog. Za vrijeme najgorih sati najte e vruine kar-ta i su se ponajv
i e svaali. Merrvvaleu utrn u e svezane ruke. Predvee Brooks prie Adamu. Zar se jo
nis i umorio? upitao je pomalo u udu. Ne jako odvrati Adam. Hm! Hoe li me odvesti
do m jesta gdje ti je zlato? Ne bih rekao. A za to? Jer e me ubiti, odveo te ili
te ne odveo. Pa za to da te onda obogatim? Nema razloga kiselo se nasmije Brooks
. I j a bih tako postupio. Ali kad bih te p ustio? To je druga pjesma. Samo to m
i to n ajprije mora dokazati. Larey mi je rekao da si na ao bogato nalazi te ovd
je nast avi bandit, oito la ui. ti, ja od njega vi e neu imati koristi. Ako mi ti p
oka e gd je se to ovdje uti, pustit u i tebe i tvog prijatelja, naravno s tim da
ostanete ovdje dok ne odem i z naselja sa svojim ljudima i konjima. Ka em ti, Br
ooks, ne vjerujem ti odvrati Adam naizgled Ijutito. Razumljivo. Ali ja nemam ni
ta protiv tebe. Pravo da ka em, ja sam uvijek sa zadovo ljstvom slu ao ta si rad
io. Za to bih elio da te ubijem? Ne ve e me valjda rije dat a jednom takvom gadu
kao to je Larey! Takav nisam. 20 Pje ane stube 305Promisli malo bolje. Ostalo mi
je malo h rane i vode, i ljudi su ovdje nezadov oljni. U tom trenu prie im Stark
s mr avim komadiem mesa i kruha, to postavi izmeu zarobljeni ka i potom im odve e
ruke. Merr vvaleu je to bio kao dar s neba. uj, Brooks, zar ima smisla dr ati ove
ljude svez ane dan i no? Pa to je okrutno ak pr ema ivotinjama ree Stark. He! Ti m
e ne bi pita o kad bi tog ovjeka poznavao onako kako ga ja poznajem od govori Bro
oks pokazujui na Adama. Oh, zar ne bi? sumnjiavo otpovrne Stark. Oprosti. Pro la j
e jo jedna no, Merrvvaleu kratka i ne toliko zamorna, jer on jednostavno nij e mo
gao bdjeti. T rei dan u svanue ve je bilo vrelo, vjetar je puhao. Pijesak se uzvitl
ao. Ovaj dan n ee izdr ati apnuo je Adam. Za nas e biti ili ili. Polovinom prijepo
dneva u guduri je bilo kao u pravom paklu. Merrvvale je mirno l e ao, miui se jedi
no kad je morao , i ekajui razvoj dogaaja. Adam je le ao naslonjen na s ijenu, orlo
vskim oima motrei nemirne, razdra ene bandite. Poku ali su da se dr e karata, ali
se dru tvo na kr aju raspalo. Po njima se "vidjelo da je Brooks po svoj prilic i
dobio veinu lopov skog plijena to ga je bio podijelio sa svojim ortacima. Sa sti
jena gudure bila j e estoka jara. Pra inom i pijeskom zasien vjetar svojim je p o
pusi-ma na pretrge bubao u sam mozak one primitivne ljude. 308 Merrvvale je uo je
dan dio njihovog ra zgovora, po kojemu se Adamu i njemu nije dob ro pisalo. Najk
asnije noas moramo se maknuti odavde ree jedan od njih. Ja glasam da se odmah ide
ubaci drugi. Ni govo ra. Tek kad sunce zapadne i vjetar prestane opomene trei. Ne
go, to nas ovdje dr i ? upita Stark iji se glas ranije nije uo. Zlato lakonski otp
ovrne Brooks.

Zlato, vraga! Kakav si mi ti kopa ako ne zna da ga u ovakvom stijenju nikad nema?
Nikakav. A kakav si ti? Dobro, budi siguran. Ja sam ga tra io po cijelom Mohave
u i u Dolini smrti. Onaj te ovjek vue za nos. Pa, ta me ideja ve odavno kopka,.(..
Stark, de ti njega mlatni, a i st arkelju, pa emo onda pakovati i krenuti. Ja? P
a zi, Brooks, ja ti neu obavljati prljavi dio posla prezrivo otpovrne Star k. Ti
si postao prokleto svojeglav zagun-a voa. Ja sam mislio da bi ti u ivao kad bi t i
s e pru ila prilika da umlati Wansfella... Koga? skoi Stark. Zar ti nisam rekao?
Ov aj veliki je Wans-fell Lutalica. Za to mi, kog pakla, to nisi ranije rekao?
drek ne Stark skaui na noge. A za to bih ti, kog pakla, morao rei? zapanjeno i gnje
vno v ikne Brooks. Je li ti o n u rodu? ao* 307 Nikad ga ni vidio nisam odvrati
Stark, pa se okrene i urno poe k mjestu gdje j e Adam le ao. Merrvvale osjeti da e
se ne to zbiti. Stark nije izgledao ni ta manje opasan i nasila n nego prije, a
li je na njemu bilo neeg zagonetno novog. Klekao je na jedno kolje no i prodornim
se po gledom upiljio u Adama. uj, Ijudeskaro, da mi ne to ka e ree on ispotiha. J
esi li ti Wansfell Lutalica? Jesam. Pustinja mi je dala to ime, ali ono nije moj
e roeno odvrati Adam sjedajui, od-jedared sav napet. Na asnu rije? muklo nastavi ban
dit. Gr ubo mu je lice problijedilo. Ta, zna se da je on Wansfell upade Mer-ryva
le. Ja g a znam ve osamnaest godina. Ja se zovem Stark. Bili Stark. Jesi li kad uo
za mene? Stark? Ime mi je poznato, ali se ne mogu sjetiti otkuda odvrati Adam.
Ti si ubi o ovjeka koje se zvao Baldy Mc-Kne. Kockara, otimaa nalazi ta. Gizdavca
i e n-skar o a? Njegove su rijei po sebi bile dovoljne da se Merrvvale uzbudi, a
kamoli tek njego v kao no o tar ton i elini blijesak u oima. Adam se pomui da se to
vi e podign e, a bandit mu sna nom rukom pomo e. Zagleda e se netrem ice jedan d
rugome u oi. Jeste, tako je sporo, sumorno odvrati Adam. Slomio si mu ruke, polom
io rebra, i vrat si mu slomio, i to sve golim akama? apno bandit sve vi e napet.
Wansfell ki nine glavom, odajui sjetu koja je ak bila jaa od njegova zanimanja za
su besjed-nik a. Za to si ubio onog ovjeka? Pa, ja sam sluajno zalutao u onaj logo
r kopaa otpoe Ad am, shvaajui po Si arke /u sv veem uzbuenju napetost situacij-j. Nai
ao sam na malu enu, bolesnu, to je gladova la u jednoj kolibi. Jedno je bila lije
pa. Baldv McKne ju je istukao i napustio. Nikad nisam doznao ni kako se zvala, n
i otkud ona tam o. Zadr ala je tajnu o sebi. Nahranio sam je, poku- ao sam joj s
pasiti ivot. Ali mi nij e uspjelo. Nije bila dovoljno sna na za poroaj. Umrlo je
oboje, ona i dij ete. Meutim prije smrti mi je rekla da dijete nije onog Baldvja.
Oh, Bo e! Bo e m oj! zajeca Stnrk, sav se tresui, zgrena i znojna lica, kr ei kru
ake. Potom se nasl oni na stijenu i iroka mu se lea pognu e. Merrvvale je u udu gl
edao. Adam naini pok ret kao da e blagom rukom dotai Starkovo ra me, ali su mu ruke
bile vezane. Ona mi je bila ena ree Stark di ui glavu i pokazujui bolom izmueno lic
e. Dijet bilo moje. Gle! A ja sam se uvijek pitao.;.. blago odvrati Adam. Bila j
e dobra ena. To sam uoio. McKne ju je smutio. 308 309 Nije on bio gori od mene St
ark e mrko i natmuren o. Ja sam nju upropastio ... Wansfell, oduvijek sam elio fl
i te upoznam. Smije n o da smo se ovako morali upoznati. Takve ale ivot izvodi.
Ali mi je svejedno

drago ako ti je lak e to si se sreo sa mnom. Okreni se na trbuh otpovrne Stark,

otvarajui preklopni no . S naporom se Adam pomae i okrene potrbu ke. O trica sijev
ne. Pado e spone s Adamovih go lemih aka. On sjedne i stane ih trljati. Stark m
a hne Merrvvaleu neka se i on okre ne. as kasnije starac osjeti kako su mu utrnul
e ruke slobodne. Brooks, hodi amo drekne Stark skaui na noge. Usprkos svojoj te in
i, bio je vrlo okr etan. Krenuo je, a izgled mu je bio prijetei zlokoban i opasan
. Na pol puta presreo je vou bande. Brooks, neemo umlatiti ni Wansfella ni njegova
s tarog pajda a on najavi gl asom koji je fijukao poput bia. To ti nekom drugom
ka i razbij esni se Brooks. uo si me. Tko je ovdje ef? upita Brooks. Ako me eli u
to uvjeriti, onda nije dovoljno samo da pria jetko mu se narug a Stark. Ha, to s
u t e ke rijei, Stark! Pogledaj tamo. Ja sam one ljude oslobodio. No, Brooks nije
ni ispod oka pogledao u osloboene zarobljenike. 310 Stark, nikad mi se nisi sviao
zar eza. Ni ti meni. Obojici ruke sunu e k pi tolju, ali je Stark bio br i. Bro
oks u asno jekne, pade licem n a pijesak, malo se tr e, pa se smiri. Stark skoi p
reko mrtva tijela, s pi toljem koji se jo dimio u ruci, i suoi se s ostal ima. Ak
o net ko ima neku primjedbu, neka samu ka e on za i ta. Ja ne priam. No, izgleda
da su Brooksovi ljudi ili bili za-pla eni, ili ih gubitak voe nije dirn uo. U red
u. Pod ijelite Brooksove novce izmeu sebe, pa da krenemo odavde. Na to Adam krene
prema logori tu, a Merrvvale za njim,. Wansfell, sad smo kvit bandit e na-busito
. Uzmi u turicu i odlazi. U naselju ni ta ne priaj dok mi ne budemo daleko. Kao po
kakvoj pomisli, on se obrati Merrvvaleu: uj, iice, je li tebi ba jako treba onaj v
iski? Am a ni govora! odvrati Merrvvale, urno vadei pljosku. Adam je grabio niz g
uduru. Me rrvvale je morao uriti da bi dr ao korak s njim. Pred njima se proteza
la duga, t amnoplava i utom koprenom zastrta gudura. Vjetar je zvi d ao kroz puk
otine u sti jenju. 31117. Trud to ga je morao ulo iti da dr i korak s Adamom, uz
zamor izazv an uzbuenjima, gotov o obori e Merrvvalea. Srce ga upozori da je opt
ereeno isuvi e , preko mjere. Ali on ni je hjtio zadr avati Adama i radije bi se
mrtav sru io n ego da ne bude prisutan u tre nutku kad se Guerd Larey i Wansfell
nau licem u lic e. Bio je to najgori dio dana. irinom itavog obzorja, poput jeziv
e irom otvorene peine, pustinja je izgarala vrelinom, buala je, vitlala pijesak i
dizala dahom jar e to g u i i uni tava. Izgubljeno jezero bilo je utonulo u bije
lu zasljep-Ijujuu pra inu, to da vi i pee poput nevidljive eravice. Adam povede Me
rrvvalea oko nase lja, do ulaza u Ruthino dvori te iza kue. Kakve li b lagodati n
ai se iza one guste ograde! Adam obri e prljav tinu s lica. Umorni Merryval e, sa
v mokar od znoja, da ui stade otirati pocrnjele ruke i obraze. Zastali su tek na t
ren, ne progovoriv i ni rijei. U asan je podstrek silio Merrvvalea da ne padne. I
zgarao je od oajanj a, a s druge strane podr avala ga je neka nada. R uth! Samo a
ko... Stigo e na tr ijem. uv i nekakav zvuk iz kue, Adam zastade. Potom zakuca na
Ruthina vra ta dok s e starac ne sjeti da soba iza tih vrata nije vi e Ruthina.
Poo e dalje. Adamov je korak odzvanjao. 312 Iznenada se druga vrata naglo otvori
e i na *ff' njima se pojavi Guerd Lar ey. Bljedilo iscrpljene

l strasti na njegovu licu bija e poprskano krvavim f; mrljama. Vilica mu se podr

htavajui opusti. Iskolaene, zakrvavljene oi uprije e se u Adama | groznim pogledom
. Njegov a je tanka, bijela koulja bila zgu vana i izmrljana. Jednim skokom Adam
ga odgurne s vrata u sobu takvom silinom da se Guerd zatetura i lupi ak u suprot
a n zid. Adam jurne u sobu s Merryvaleom za petama. Ali starac zastade na pragu,
k ao prik ovan nekom nevidljivom silom. r Soba je bila u neredu. Stol i stolica
bi li su isprevrnuti. U asnut starev pogled prijee preko o amuenog Lareyja do nepo
minog Adama, i na kau gdje je le ala Ruth blijeda kao smrt. Ruth! krikne Adam glas
om k oji bi je J dozvao i s vrha planina. Starevo se izmueno lice skamenilo. Je li
mrtv a? Zar su stigli prekasno? Njezina jo j je divna kosa pala po ramenima, te
k upol a prikti-, vajui gole grudi n a ijoj su bjelini gorjele firimizne mrlje. Oni
kapci joj trepnu e i rastvori e se, otkrivajui one ljubiaste, kao koprenom zastrt
e bezda ne to su isprva tupo i mrtvo zurile, potom o ivje e i najposlije blijesk
om planu e . Adam? ona jedva ujno apnu i poku a se pridii. ak i u tom stra nom tren
u Wansfe ll nije izgubio iz vida Lareyja koji je ustajao, je r se ni ne pomae bli
e Ruth. Da, tu sam odgovori Adam naizgled neljudskim, sablasnim mirom. 313l Gla
s njegov neodoljivom je silom podi e. Napinjui se, ona se upola pridi e podboiv i
se lak-to vima. Zlatu nalik gusta kosa pade joj s ramena. to joj je lice bilo di
vno, i gro zovito tragino! Njezine se krupne oi u iri e i zasja e kao dva ljubiasta
plamena je z ika, to u asnom optu bom upiru u Larevja. Ubij ga! Ubij.' ona dahn
u, gotovo pr e-tiho za izmuenog Merrvvalea. Bio je to na log, konaan nalog dat u a
goniji, roen n epodno ljivom mr njom. I uto ona pade na kau izg ubiv i svijest. Iz
ugla oka, Mer ryvale je spazio Larevja gdje se hitro sagiba, ne to di e s poda
i s kriva za lei ma. Larey je ustao, pa se nagnuo, glavu je isturio kao ptica gra
bljiv ica i iskr oio cijelo vrijeme zurei u Adama svojim zelenim oima to su sjale.
Ali je d esnu ruk u dr ao za leima. Adame pazi! Ima pi tolj! zakre ta Mer-rvvale.
S Larevjevih suhi h usana sio e rijei koje se nisu mogle posve jasno uti. Wansfell
... Lutalica! Drhta o je od glave do pete. Ne, Guerd. Ovo je tvoj brat, Adam Lar
ey odvrati Adam, ton om u kojem nije bilo iv ota. Jo jedan korak i Larey se bli
e nagnu. itav je bio n apet od silnog napora. Uporno je i ispitljivo zurio Adamu
u oi jae dublje i najzad se uz zaprepa ten, stravian krik spravi. Tako mi Boga ...
! Adam ... ! Mala mami na maza... ! Nek si proklet prepoznao sa m te! 314 Osamna
est godina, Guerd! Bilo je zapisano, tamo ree Adam uz pokret upuen pust inji. Uini
se Merryvaleu da se ova j zabludjeli brat preobratio u pravog arkanela zla u s vo
j bo anstvu svojstvenoj ljepoti. Bljei od mrtva ovjeka, a ipak goruih oiju nalik zel
enom nefritu! Ah. Osamn aest godina! glas mu odjekne kao truba. itav jedan iyot,
i za to vrijeme sam se j a srozao u pakao, kao to si jednom prorekao, a ti si p
ostao Wansfell Lut alica. Tko bi rekao da e ovako ispasti... ! Moja je propast du
boka, ali bih pristao da j e jo deset tisua puta do ivim samo radi ovog asa. Zasta
o je uspravan, lijep, gu ei se i povodei od stra nog uvstva, presilnog za ljudsku s
nagu. Ti voli ovu enu... Ru th Virey nado-stavi on brekui. Oh, znam... nisi bio u
sta-nju da to sprijei ... I o na tebe voli, voli te, prokletnica... Ja sam je sm

atrao djevojurom, droljom, najobinijom kurvom... Ali je ona bila ista. Moje crno lj
ubomorno srce nije to moglo uoiti... A pogledaj je sad! Lijevom rukom koja se ini
l a ukoenom, ali ju je zapravo potresao veoma tanan i brz drhtaj, Larey upre na R
ut h. Merrvvaleov pogled kliznu za Larevjevom rukom. Svojom traginom ljepotom i a
los no s krhanim biem Ruth bi raznje ila i kameno srce. Ali se u Lareyjevu srcu v
e dav no ugas ila i ljubav, i blagost i nje nost. Adam ne pomae prodoran pogled sa
brat a. Pogledaj je sad! ponovi Larey. Ja sam joj du u ubio! Toj eni koja tebe
ljubi ... ! Tvoje lutalako, vite ko, kristovsko uenje ovdje je otkazalo! 315L Stare
v, bolom izvrtan mozak proita Larey-jevu nakanu skrivenu iza njegovih rijei ig o s
a-nja. Merrvvale vrisne da opomene prijatelja. La-revjeva desna ruka sune, op ru
zi se i u njoj bljesne pi tolj. Kao pantera Adam skoi. aka mu stisne onu uzdig n
utu r uku. Pi tolj plane. Adamovo mono tijelo iskrene se u u asnom naporu. Podig
ao je Larey ja s nogu. Zauo se prasak lom kostiju. Pi tolj odleti pred noge Merry
valeu. On ga podi e. Adam hitne Lareyja u zid. Ovaj lupi o stijenu muklim tresk
o m, ali ne pade. Sloml jena rnu je ruka visila, iz nje je krv curila, ali Larey
k ao da nije bio svjesta n toga. * Podigo e se Adamove ruke, zgrenih prstiju, op
ru i e se te pustinjske kand e s kojih se ita la smrt o kojoj sive mu nijeme usne
ni su mogle progovoriti. Za taj je as radi njega je Merryvale, produ io svoje iv
ljen je. Ali, kad je do ao, star ac osjeti da prelazi sve to ljudska priroda mo
e pod nijeti. ak i u tom strahotnom asu osjetio je sav silan Wansfellov bol. Stara
c podi e pi tolj i opali jednom, drugi pu t u srce Guerda La-reya. Polo i e Ruth
na ma li krevet u sobici gdje je ranije spavala. Svejednako nijem, ali ne vi e
napet, Adam je klekao. Merryvale poleti da donese vo de. Sam je nakvasio Ruthino
smrtno blijedo lice i muklo i beznadno je dozivao do k ga glas nije izdao. No,
nije bi la. mrtva. Tu no blijedi oni kapci pokrenu e se, polako se otvori e. Najp
rij e je zurila u prazno, potom se stala vraati k svijesti. 316 Ruth... sve je sv
r eno ap ne Adam. Poku ala je podii ruku. Pogledala je u Adama, pa u Merryvalea,
zatim oima pre la po sobi. Djevojko, sve je dobro ... sve je dobro ... ree starac
dr ui i uzi majui njenu ruku. Guerd! ona apnu. Mrtav je! Oh, Bo e... ! Adame, ja sa
m te natje rala da ga ubije ... brata svoga... Usp rkos mojoj ljubavi... oh, moj
e pje ane st ube! Uspela sam se njima samo zato da bih pala... da bih pala! Ruth,
na mojim ru kama nema Guerdove krvi ukoeno e Adam. Htio sam ga ubiti. To bih i uin
io... ali ga nisam ja ubio. Ja to nisam mogao podnijeti prekine ga Merrvvale muk
lo. Vi e od s vega na sv ijetu elio sam to... da gledam kako mu Adam drobi kosti
, lomi iju... Ali kad je as kucnuo nisam ga mogao pustiti da to uini... I tako sam
ustrijelio La revja. Adam i Merryvale potreseni do dna du e, kleali su pokraj nj
ezina kreveta. Starcu se uini kao da na Ruthi opa a nekakvu promjenu kao da se ne
kakva neobina ta mna sjena s ma-kla s njezina lica. Ruth, i ovako je te ko ree Ada
m pri-birui snagu . No, Merryvale me po tedio tog ina. od kojeg smo toliko zaziral
i i u tom strahu u svoje ivote unijeli pakao dviju sup rotnih vatara. Sad je got
ovo... i sad u da mislim samo na tebe. Oh, Adame.,. meni preostaje samo smrt zaje
ca Ruth. Ne govor i tako! Zar si me podarila ljubavlju samo zato da ostanem bez
tebe! Ne, ne! 317L _ Guerd Larey ti je pred smrt rekao... to je... Rekao je da t
i je ubio du u. Ali su to bile samo rijei pomamno ljubomorna luaka. To je bila mog
brata kletva, no t voja du a pripada ljubavi.

Ali, voli li me ti... sada? Jo vi e, mila. Tisuu puta vi e. A mogu li te ja usreit

i? Ruth, sve to meni predstavlja smisao ivota utjelovljeno je u tebi. Ti si nas
l ijed ila nezadovoljstvo sa ivotom, slabost prema mu karcima, ali si spoznala l
ju bav , pa si se borila, uspinjala. Na svojem odbaenom biu gradila si svoje pje an
e s tube i s mukom si se njima popela do visina. I da nisi to uinila, ja bih te s
veje dno lj ubio. A pomisli na moju vjeru u tebe i predivnu sreu u saznanju da je
bila opravd ana. Volim te svom stra u i silinom koje mi je pustinja dala. Ali mi
je r adost zbog te ljubavi sitna u poree-nju s rado u to mi je pru a tvoja pobjed
a nad samom sobom. Mi slim da to i tvoja majka sad zna. Nije bila u stanju da mu
odgov ori, ali su oi njene zraile neizrecivom ljubavlju. A dam je podi e i na ruk
ama pon ese van. Pustinja je mijenjala svoju ud. Jezovitost njena bivala je ubla
ena neka kvim mekani m svjetlom. Bijela se pra ina slegla. Priroda je za taj dan
istresla svoju opaku s urovost. Sa sunca je nestalo gorueg ara. Mistine, krasne,
varljive, primamljive pje an e dine penjale su se kao stube do bezgraninog plavetn
ila. Pust inja se smirivala, uti ala, nutrei u muku to nad svim caruje. -kraj-