You are on page 1of 62

1.

SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA
Čini se da ćemo na raznolika Ijudska ponašanja, djela i ostvarenja teško moći primijeniti pojam "zakon" (u znanstvenoobjašnjavalačkom smislu kao "logos" ili u normativnom smislu kao "nomos"), jer kada usporedimo tu raznolikost s bilo kojim
oblikom zakona, uvijek će biti riječ o neprimjerenoj redukciji ljudskih sposobnosti. Svaka znanost, pa tako i sociologija, čini
upravo to - ona pokušava bogatstvo pojavnih oblika stvarnosti svesti na određena načela odnosno zakonitosti.
No, sociolog ima dodatan zadatak: on svojim objašnjenjima utječe na stvarnost, te je njegov zadatak višestruk:
a) mora prosuditi u kojoj su rnjeri novi događaji, oblici ponašanja i djelovanja "isti" kao neki prethodni, a u kojoj su mjeri "novi" i
dosad nepoznati - morati će odlučiti je li neki događaj tipičan ili pak na nj treba primijeniti neku drugu mrežu ili matricu
b) on će morati odlučiti u kojoj su mjeri Ijudi marionete okolnosti, a u kojoj su mjeri autonomne osobe sposobne za vlastito
razmišljanje i odlučivanje
c) on će morati održavati ravnotežu između nepristranosti i angažmana, objektivnosti i potrebe za razumijevanjem detalja
Početkom 20. stoljeća u socijalnoj filozofiji se razvila teorija tumačenja ili tzv. hermeneutika. Hermeneutičari starije generacije
(Dilthey, Weber) smatrali su da je u društvenim znanostima potrebno "uživljavanje" kako bi se postiglo točno razumijevanje ili
tumačenje ljudskih djela, dakle postizanje objektivnosti pomoću uživljavanja. Hermeneutičari novije generacije ( Heidegger,
Gadamer, Rorty) tvrdili su da proces tumačenja moramo shvatiti kao proces samospoznaje - pri tumačenju drugih djela, zapravo
se koristimo vlastitim prosudbama, interesima, vrijednostima i stajalištima i oni će se ogledati u tumačenju drugih - "drugi" su nam
dakle samo sredstva za razumijevanje samih sebe, i nema smisla govoriti o "objektivnosti".
Pojedinačno i opće u sociologiji
Neki događaji, kao npr. napad na WTC 11. rujna 2001., utječu na sve nas, bili mi toga svjesni ili ne - na taj su događaj reagirali
svi svjetski vođe, pa i hrvatski, hrvatska je vojska stavljena u stanje pripravnosti, cijene nekih artikala na svjetskom su tržištu
porasle itd. Taj je događaj pokazao da su događaji u nekim udaljenijim krajevima svijeta dijelovi jedne guste i isprepletene
socijalne mreže koju činimo i mi. Neki teoretičari (Mauss, Gurwitsch) takav događaj zovu totalnim fenomenom ili totalnom
društvenom činjenicom, jer obuhvaća niz društvenih pitanja i odgovora, opisa i objašnjenja, pretpostavki, predrasuda,
perspektiva i odluka. Za takve je događaje, kaže Geertz, potreban podroban opis, koji će uključivati sve razine objašnjenja, jer
nijedno posebno područje ne iscrpljuje sve odgovore, odnosno jer je odgovor iz jednog opisa potreban za razumijevanje drugog.
Predmet i definicija sociologije
Predmet sociologije u širem smislu riječi jest sve što ljudi rade. Sociologija je znanstvena disciplina koja proučava Ijudska
ponašanja koja se tiču drugih ljudi te djela kojima se stvaraju društveni odnosi i njihove manifestacije, poput institucija.
Sociologija proučava oblike institucionaliziranja društvenih odnosa u skupine, narode, klase i dr., načine na koji se takve skupine
institucionaliziraju kao države, građanska udruženja, političke stranke, odnosno načine na koji se one pomoću određenih
vrijednosti ili skupova ideja stvaraju i održavaju na životu.
Kako se ne mogu izravno "vidjeti", sve su društvene skupine u izvjesnom smislu zamišljene. Intenzitet veza među ljudima ovisi o
tome koliko se članovi te veze ili skupine smatraju dijelom jedne cjeline, te skupina prestaje postojati ako je ljudi ne doživljavaju
kao svoju, odnosno ako ne doživljavaju druge skupine kao cjelinu koja na njih djeluje nekom stvarnom ili zamišljenom prisilom.
Npr. brak je veza dvoje ljudi koja najčešće nema vanjskih manifestacija, ali time što obvezuje pojedince da djeluju na određen
način i time što ga pojedinci doživljavaju kao nešto stvarno, on postaje stvarna činejnica koja se može analizirati kao empirijska
činjenica. Emile Durkheim govorio je o takvim fenomenima kao o društvenim činjenicama - to je svaki način činjenja koji je u
stanju na pojedinca vršiti vanjsku prisilu (kolektivna svijest, društvene struje i sve druge pravilnosti ponašanja kod kojih se ne
radi o "svijesti", već o raširenosti pojedine pojave u društvu). Vanjska prisila je sve ono što kao ograničenje ili regulacija postoji u
odnosima između ljudi.
Mikrosociologija i makrosociologija
Mikrosociologija je podvrsta sociologije koja se bavi malim skupinama, obiteljima, razredima, "klanovima". Mikroproblemi vezani
su za odnose u tim malim skupinama, probleme u obiteljima, kriminalno ponašanje, samoubojstvo, alkoholizam, narkomaniju...
Međutim, mikrosociologija se češće definira prema metodama koje se koriste u analizi tih odnosa. Tipičan primjer mikrosociološkog istraživanja jest izrada tzv , sociograma, ideje do koje je došao američki sociolog Moreno.
Npr. ako profesor želi znati na koji način da po klupama rasporedi učenike u razredu, može ih zamoliti da na listiću papira napišu s
kim bi najradije sjedili. Ako poveže crtama brojeve osoba koje su predale papirić s brojevima izabranih osoba, dobit će
"sociogram", tj. strukturu razreda iz koje će se vidjeti imaginarne interakcije među učenicima.
Makrosociologija je vrsta sociologije koja se bavi globalnim društvenim sustavima, odnosima među civilizacijama, kulturama,
narodima, rasama, religijama... Obično se uz spomenute makrosociološkima nazivaju i populacijsko-demografski, militarizam i
rat, ekonomska nejednakost i siromaštvo, rasizam, problemi školstva, zdravstva itd.
Makrosociološke teorije obično su vrlo općenite i nedovoljno specifične, te obično služe kao osnovna orijentacija u socijalnom
prostoru i vremenu. Primjeri:
a) Samuel Huntington je u knjizi Sukob civilizacija (4 godine prije rušenja WTC-a) tvrdio da će do glavnih sukoba u
budućnosti dolaziti između religijski različitih civilizacija, pri čemu razlikuje 9 takvih civilizacija. No, ta je kategorizacija
pregruba - tako po Huntingtonu katolička i protestantska religija predstavljaju jednu civilizaciju, a katoličke zemlje Južne
Amerike ipak posebnu civilizaciju.

1

b)
c)

Karl Marx je povijest podijelio prema klasnoj podjeli sredstava za proizvodnju na društveno ekonomske formacije primitivnog
komunizma, robovlasništva, feudalizma, kapitalizma i socijalizma. No, i ta je kategorizacija pregruba - tako Kina ima
komunistički društveni, a kapitalistički ekonomski poredak.
Slično vrijedi i za podjele modernih i predmodernih društava Anthonyja Giddensa, koji predmoderna društva dijeli na
lovačko-sakupljačka, stočarska i agrarna, te neindustrijske civilizacije.

Struktura i akcija
Raymond Boudon smatra da se sociologija bolje razumije ako se u obzir uzme tradicionalna podjela na sociologiju koja
proučava strukture i cjeline i sociologiju koja proučava ljudske interakcije (akcijski pristup).
Prvi pristup polazi od ideje da ljudsko ponašanje nije slobodno - mi ne biramo naše želje i ciljeve, već su nam oni nametnuti našim
odgojem, znanjima i biološkim nagonima. Takva ograničenja i usmjerenja mogu se prepoznati kao plod nekog poretka stvari koje
čine određenu strukturu.
Strukturalizam se gradi na temeljnoj pretpostavci da se ljudska djelatnost može prepoznati kao rezultat pretpostavljenih
društvenih struktura (van Krieken). Izraz struktura pretpostavlja stalnost u vremenu i trajnost ljudskog ponašanja čak i kada ljudi
toga nisu svjesni. Kad se rodimo, naš životni pravac nije sasvim slobodan, već je određen danim okolnostima (društveni položaj,
obiteljska i društvena situacija...), odnosno strukturama u koje upadamo i mimo naše volje.
Boudon smatra da je za takvo razumijevanje strukture najvažnija analiza cjeline u kojoj se prepoznaju odnosi elemenata.
Razumijevanje cjeline jest u tome što se pojedinačna akcija razumije u smislu koji ima prema cjelini. Zato strukturalistički pristup
kreće od ideje da su društva cjeline ili sustavi.
Djelovanje ljudi moguće je interpretirati vodeći računa o tome što ih pokreće, motivira, ograničava ili koči.
Max Weber definira sociologiju kao znanost o ponašanju, ali to veže za njegov subjektivni smisao. Djelovanjem nazivamo ljudsko
ponašanje samo ukoliko onaj koji djeluje vezuje to ponašanje za neko subjektivno značenje. Društvenim djelovanjem nazivamo
ono koje se temelji na smislu koji mu pridaju pojedinci.
Ovaj pristup polazi od pojedinca, koji je nositelj određenih osobina. U njegovoj su glavi formirane norme i vrijednosti kojih se drži,
a koje su u njegovu ponašanju vodilje i ograničenja. On se ponaša prema svom programu, zadržavajući za sebe uvijek barem
marginalnu slobodu izbora.
Sukob ovih dvaju pristupa nalazimo i u metodologiji. Strukturalisti će biti usredotočeni na makro skalu, na pravilnosti ponašanja
ljudi u sličnim uvjetima. Za njih je stvarnost čvrsta društvena činjenica s kojom se moramo suočiti. Interakcijska orijentacija, koja
se temelji na weberovskom pokušaju rekonstrukcije tuđih motiva, smatra da je ljudska akcija izabrana, stvorena i mogla bi biti
drukčija da su to pojedinci htjeli.
Stoga će se te dvije orijentacije pri objašnjenju istih fenomena koristiti različitim metodama. Npr. pri objašnjenju kriminalnog
recidivizma, ponavljanja kriminalne aktivnosti i povratka zatvorenika u zatvor ubrzo nakon otpuštanja. Strukturalisti (makro ili
eksternalistički sociolozi) će ga pokušati objasniti karakteristikama općeg društvenog sustava - zatvorenici se vraćaju u sredinu u
kojoj nema posla, pa je logično da će posegnuti za kriminalom. Interakcionisti (mikro ili internalistički sociolozi) će taj problem
istražiti tako da će ispitati kako pojedinci sami objašnjavaju tu činjenicu, kakva je njihova slika samih sebe itd.
Kako bi dokazali da je njihova hipoteza točna, oni će se koristiti različitim istraživačkim metodama. Prvi će se služiti metodama
prirodnih ili tvrdih znanosti - ankete, eksperiment, sistematsko proučavanje. Drugi će se koristiti kvalitativnim metodama etnografske studije, sudioničko promatranje, interpretativne životne povijesti.
Sociologija i pravo
Pravna znanost i sociologija dva su višestruko isprepletena područja. Od samih početaka sociologije kao znanosti sve su glavne
sociološke perspektive razmatrale fenomen prava. Prije nastanka sociologije kao znanosti, objašnjenja društva i objašnjenja
prava nisu se razdvajala. Kada Platon, Aristotel, Ciceron, Epikur, Justinijan ili kasnije Toma Akvinski, Spinoza ili Montesquieu pišu
o pravu, oni često misle o onome što je predmetom sociologije - društvu, djelovanju ljudi, njihovoj socijalnoj konstituciji.
Veliki sociolozi Marx, Weber, Durkheim, Tönnies i Simmel bili su pravnici. Neki istaknuti sociolozi, kao Gabriel Tarde, imali su
velika iskustva u praktičnoj primjeni prava.
Durkheim je svoju teoriju društvene solidarnosti oblikovao i kao analogiju pravnoj teoriji o porijeklu i kategorizaciji sankcija, a
Weber je veliki dio svoje glavne knjige Privreda i društvo posvetio sociologiji prava.
Važni suvremeni teoretičari (Luhmann, Habermas) posvetili su središnje dijelove svojih studija pravu, a veliki filozofi današnjice
(Rawls, Walzer) zadržavaju čvrstu vezu s pravom.
Do razdvajanja prava i sociologije došlo je uslijed jedne povijesne okolnosti razvoja pravne znanosti. U nastojanju da se iz pravne
teorije izbace svi elementi metajuridičkih znanja (pogotovo političke i filozofske predrasude), nastala je potreba za nastankom
čiste pravne znanosti, pročišćene od svih političkih ideologija i elemenata prirodnih znanosti.
Jedini predmet takve pravne znanosti su pravne norme. Svaka norma izvodi se iz više norme i ta čista struktura važećih,
pozitivnih normi jedini je predmet pravnih znanosti.
Na taj način je pravna znanost podigla barijeru prema ostalim društvenim znanostima - ekonomiji, sociologiji, filozofiji, povijesti, no
takva odvojenost nije mogla dugo trajati. Ustavno pravo bez političkih znanosti, obiteljsko pravo bez sociologije obitelji itd. ne
pretvaraju se u čistu pravnu znanost, već u čistu intelektualnu igru. Paralelno uz mnoge grane prava nastale su sociološke
inačice: sociologija uprave uz upravno pravo, sociologija obitelji uz obiteljsko pravo. Mnoge od njih su stekle status posebnih
područja naizgled nevezanih uz sociologiju, a tek tangencijalno uz pravo.
Mnogima se učinilo da su sociologija i pravo dva sasvim odvojena područja u čemu je sociologija samo pomoćna disciplina prava
koja raspolaže istraživačkim metodama prikupljanja podataka koji su korisni za pravnu analizu, jer sociologija daje odgovor na
pitanje o stvarnoj učinkovitosti pravnih normi. Sociologija prava pravo ne proučava u njegovu čistom obliku, već kao stvarnu
društvenu činjenicu. Predmet interesa su uvjeti stvaranja normi, sociološki izvori normi ili empirijske analize učinaka prava.

2

Nastale su nove discipline i područja koji su poricali da postoji posebno područje prava i posebno područje sociologije. Npr.
američka pravna teorija poznaje područje Jurispriudence koje nije niti posebna pravna znanost, niti pravna filozofija, niti pravna
sociologija, već sve to zajedno.
U europskoj pravnoj tradiciji sociologija prava je prividno zadržala naziv, ali je promijenjena njena ambicija i doseg. Ambicija
današnje sociologije prava je biti socijalna teorija prava, a ne usputna metodološka nadopuna, a predmet istraživanja nije više
samo empirijska analiza izvora i učinaka prava, već mnoga područja vezana s pravnim postupcima. Najvažnije od svega je
izlazak teorija o pravu iz "singulara", stanja u kojem se zamišlja samo jedan pogled na pravo, i situacija u kojoj je pozitivno pravo
samo jedan odvjetak pravne znanosti. Nastojanje je formulirati različite perspektive o pravu kao podlogu za razumijevanje
fenomena. U tom smislu govori se o juridizaciji socijalnih disciplina i sociologizaciji pravnih disciplina.
Sociologija i filozofija
Mnoge su društvene znanosti nastale iz filozofije, ali ta povezanost sve više slabi.
August Comte, osnivač sociologije, pružio je shemu razvoja uma, prema kojoj se on razvija od teološke preko metafizičke u
pozitivnoznanstvenu fazu. Ta je shema nalik na mnoge prosvjetiteljske sheme razvoja uma i društva, no danas su te teorije
uglavnom stvar povijesti.
Međutim, uzmimo primjer teorije Nicoloa Machiavellia iz 16. st., koja se smatra filozofskom. Machiavelli u knjizi Vladar pokušava
pružiti praktična načela vladavine - što znači dobro vladati. On je renesansnim vladarima preporučivao uglavnom brutalne
metode, po čemu se ta teorija pod nazivom makjavelizam danas koristi za određen, brutalni tip vlasti. No pitanje o tome što znači
dobro vladati aktualno je sociološko i politološko pitanje, a makjavelizam stoga u sociologiji služi kao opis jedne vrste vlasti.
Sociologija i povijest
Sociologija je nekoć bila zamišljena kao "logija", disciplina koja će utvrđivati zakonitosti društvenog razvoja kroz povijest. Stoga su
prvi sociolozi tražili te pravilnosti u povijesnome tijeku. Danas ta zadaća sociologije, prema kojoj bi povijest trebala sakupljati
podatke, a sociologija ih kategorizirati i stvarati generalizacije, više nije u prvome planu.
Današnju vezu povijesti i sociologije možemo iliustrirati suvremenijom teorijom tzv. Annales škole, čiji su predstavnici Le Goff,
Bloch i Braudel. Oni smatraju da nije dovoljno proučavati samo povijesne događaje, datume zbivanja i biografije velikih ličnosti,
već je za potpuniju sliku jednog razdoblja potrebno pružiti brojne detalje svakodnevnog života u razdoblju koje opisujemo.
Npr. Emmanuel le Roy Ladurie u studiji Saint Simone i dvor Luja XIV. detaljno opisuje razna pravila socijalne hijerarhije.
Premda se studija smatra povjesničarskom, pokazuje tipičan sociološki interes za detalje, hijerarhiju vrijednosti, odnos moći u
svakodnevnom životu.
U pravnom obrazovanju, tradicionalno povijesni predmeti (rimsko pravo, opća povijest) imaju značajnu ulogu ne samo kao izvor
znanja, već sa zadatkom da ponude razumijevanje dinamike i dijalektike prava, njegova razvoja u određenom kontekstu.
Sociologija i antropologija
(Kulturna) antropologija je nastala iz studija sociologije, pa je mnogi danas i dalje smatraju dijelom sociologije. Početno je njezin
predmet bio istraživanje malih, plemenskih zajednica.
a) Studije Bronislawa Malinowskog na Trobrijandskim otocima u knjizi Argonauti zapadnog Pacifika primjer je pronalaženja
socijalnog sustava u kaotičnim zbivanjima za neznanstveno oko.
b) Studije Margaret Mead plemena u Polineziji donedavno su služile kao uzor sociološkog istraživanja kako različiti narodi na
različite načine mogu oblikovati temperament i spolni identitet.
c) Istraživanja sjevernoameričkih Indijanaca Ruth Benedict bila su primjer kako se tvore različiti obrasci ponašanja.
Značenje takvih antropoloških istraživanja navika i običaja plemena za sociologiju je bio tako velik da su antropolozi počeli tvrditi
da je sociologija dio antropologije. Antropolozi se danas sve više bave proučavanjem velikih društava, pa i globalnih.
Sociologija i politologija
Politologija se razvila iz sociologije, ali je naglasak stavljala više na proučavanje politike i predviđanja vezana za izbor vlasti ili
njezine postupke. U novije vrijeme je uspjela stvoriti neke važne modele političkog i socijalnog ponašanja koji se u sociologiji
rijetko spominju. Riječ je o teoriji javnog izbora. Ona dokazuje da je za stranke koje se natječu za vlast razumno prije izbora
pokušati prikazati svoja stajališta kao umjerenija negoli su to doista, kako bi dobile glasove neodlučne sredine, te da neka mala
politička stranka, time što je jezičac na vagi pri odlučivanju o parlamentarnoj većini, može postići najveći uspjeh u vlasti, jer je
njezin utjecaj bio presudan za odluku koja će stranka vladati. Teorija polazi od pretpostavke da se svi ljude rukovode sebičnim
interesom, koji se mora uzeti u obzir kako bismo najbolje predvidjeli ishode interakcija pojedinaca i skupina.
Sociologija i biologija
U povijesti sociologije je bilo mnogo bioloških teorija poput rasističkih, socijaldarvinističkih itd. Danas se ponovno oživljavaju neki
elementi biologizma u sociologiji u sociobiološkim ili ekološko-bihejvioralnim teorijama.
Sociobiolozi, npr. Edward Wilson, smatraju da je ljudska genetika barem dijelom odgovorna za oblike socijalne strukture te za
razlike u motivima, dostignućima ili spolnim nagonima. Pokušavaju objasniti kako to da je brak gotovo univerzalna karakteristika
svih društava, ili kako to da su muškarci obično ti koji udvaraju, a žene one kojima se udvara.
Bihejvioralni ekolozi, npr. Napoleon Chagnon pokušavaju objasniti kako to da se za vlast obično bore muškarci, i kako to da se
u populaciji muškaraca s najizraženijim spolnim nagonom (15 - 30 godina) nalazi golema većina pojedinaca koje odlikuje
riskantno ili devijantno ponašanje.
Evolutivna psihologija smatra da je u evolucijij ljudskog mozga značajnu ulogu odigrala socijalnost, tj. da je čovjek razvio
prirodne mehanizme prilagodbe socijalnoj okolini. Stoga kad ljudima damo identične zadatke, jednom kao apstraktno-logičke, a

3

Slijedi izvedba samog istraživanja . Hiopoteze su informirana nagađanja o tome što bi moglo povezivati fenomene koje želimo objasniti. već ovise o socijalnim uvjetima . ISTRAŽIVAČKI POSTUPCI U SOCIOLOGIJI Američki sociolozi Phillips i Bonjeau tvrdili su početkom 70-ih godina 20. 7. utvrdio da je u njima bilo 2609 pokušaja mjerenja različitih fenomena."negativna" hipoteza je katkad produktivnija. isplativost diskriminacije ili ulaganje u društveni kapital (obrazovanje) pomoću teorije racionalnog izbora.tu dolazi do niza problema . Model znanstvenog istraživanja i njegove faze 1. Katkad je bolje pretpostaviti upravo suprotno od onoga što smatramo istinitim . Weberova studija Protestantska etika i duh kapitalizma u kojoj je pokušao dokazati kako fenomen kapitalizma ima veze s područjem društvenih odnosno religijskih vrijednosti.3 % koristilo više od jednom. ljudi u prosjeku tri puta bolje rješavaju zadatke sa socijalnim kontekstom. To može biti početak nekog novog preciznijeg ili ekstenzivnijeg istraživanja. njegovoj religioznosti. Weber. a katkad ćemo pokušati precizirati. sociolozi se pozivaju u pomoć kako bi pomoću "lokalnih vrijednosnih sustava" objasnili zašto se ona nisu ostvarila. Treba proučiti postojeću literaturu ili istraživanja koja postoje o toj temi zato da ne ponavljamo tuđe dokaze i pogreške. Rezultati se objavljuju u knjigama. 3. u 21 studiji društvene kohezije koišteno je 18 različitih skala. da se "sociolozi koriste s onoliko različitih istraživačkih metoda koliko socijalnih fenomena proučavaju". 2. On je dokazivao kako se na gotovo sva socijalna ponašanja može primijeniti ekonomski princip isplativosti ili neisplativosti određenog ponašanja.. Međutim ekonomist Gary Backer je dobio Nobelovu nagradu upravo za objašnjenja i predviđanja socijalnih činjenica kao što su raspodjela rada u braku. kako postoje sui generis fenomeni dotičnog područja. Zaključak Demarkacijske crte razdvajanja disciplina u društvenim znanostima prilično su maglovite. te da usmjeri naše razmišljanje o izabranoj temi. a da su se istraživači pritom koristili sa 2080 različitih mjerila ili standarda. Isto tako. tehnički način. u kojoj je pokušao dokazati kako samoubojstva nisu prirodan niti psihološki fenomen. koja kaže da razina sreće pojedinca ne ovisi o njegovu bogatstvu. bilo je važno dokazati kako svaka od njih ima vlastito područje istraživanja. Osjećaj ugroženosti i lišenosti (deprivacije) je relativan u odnosu prema skupini s kojom se pojedinac identificira. Treba izraditi nekoliko preciznih hipoteza. veza između sociologije i ekonomije je bila nerazdvojiva. 5. Bonjeau je 1967. velik je broj socioloških teorija proširivao područje psiholoških teorija. već će se pojedinci osjećati bolje ako imaju dojam da su i njihovi bližnji jednako ugroženi kao i oni. Durkheim). Slijedi tumačenje rezultata . kojom ćemo se metodom istraživanja služiti i sl.. 6.. u istraživanju članaka iz najboljih socioloških časopisa objavljenih zadnjih 20 godina. st. a drugi istraživači i javnost kritički razmatra dosege rezultata i zaključaka. koje se manifestiraju kao ekonomska moć. st. Treba definirati problem istraživanja. Značajno je da svaki korišteni termin ima "operacionalnnu definiciju". 2.možda tek sada počinju problemi. a katkada su se psihološke teorije izrađivale na temelju socioloških hipoteza. Ekonomija je dakle manifestacija socijalnih vrijednosti. Npr. dakle da sve pojmove koje koristimo definiramo na precizan. Jedna takva teorija jest teorija relativne deprivacije. Pri formiranju "nulte" ili početne hipoteze nije potrebno utvrditi stupanj njene vjerojatnosti ili istinitosti. nego ako imaju dojam da se samo njima čini socijalna nepravda. a kad ekonomska predviđanja zakažu. Tijekom 20. u modelu je sasvim zanemarena uloga slučaja u dobivanju rezultata 4 . Danas je ekonomija stekla akademski status monopolističke znanosti . Sociologija i psihologija Imaju mnogo dodirnih točaka.drugi put kao rješavanje nekog socijalnog problema.ona postavlja modele socijalnog kretanja i socijalna predviđanja. Dobro je u plan uključiti izradu pilot-istraživanja kako bismo tesirali istraživanje. demografija). Interakcionizam je često isticao kako na oblikovanje ličnosti bitno utječe naše stajalište o tome kako nas drugi vide odnosno kako doživljavamo sebe u odnosu prema drugima. Tijekom 20. 4. st. 8.26 % više od 5 puta. Takav raspored faza istraživanja često je samo uputa kako bi istraživanje trebalo voditi.kako ćemo prikupljati podatke. a ne govori nam gotovo ništa o tome kako se ona stvarno vode.sponzor nije platio. pa danas sociolozi često zanemaruju ekonomske aspekte socijalnog ponašanja koji bi trebali pripadati sociologiji (npr. Npr..integraciji pojedinca u društvo. dokazati ili opovrgnuti dijelove postojećih istraživanja. istraživači su oboljeli. Slijedi izrada plana istraživanja . časopisima i sl. a ponekad iz dobivenih podataka ne možemo ništa pouzdano zaključiti. Katkad ćemo pokušati istražiti sasvim neistražen fenomen. Sociologija i ekonomija Za klasike sociologije (Marx.. kao u Wasonovu eksperimentu. no u doba kad su se te discipline osnivale i postizale akademski status. Primjeri u sociologiji: Durkheimova studija samoubojstva. Od korištenih metoda samo se 28. te su se dvije discipline sve više počele razlikovati. razina kriminala pada proporcionalo ulaganju u policiju i obrnuto. a samo 2. tj.

sklonosti prihvaćanja vrijednosti koje prihvaća većina. istraživanje scijentološke religije koje je proveo Roy Wallis. koja posve zanemaruje kontekst u kojem se kretalo u istraživanje. Jednoj je skupini studenata rečeno da igraju ulogu čuvara. Klasičan eksperiment izgleda ovako: po slučajnom uzorku izaberemo dvije skupine: kontrolnu i eksperimentalnu. zove se placebo eksperiment. te će to. kojim je htio izmjeriti utjecaj pripisivanja socijalne uloge na stvarno ponašanje. Pravi ispitanik jest vidno zbunjen. primjerice tako da testiramo samo žene i samo muškarce. Eksperiment Phillipa Zombarda s umjetnim zatvorom.II. Ispitanici se mogu prema istraživaču drugačije ponašati i kreirati razne priče. objaviti u novinama. Otvorena pitanja su ona na koja ispitivač nije ponudio svoje odgovore.sociolog može promijeniti prvobitne namjere. a k tomu najčešće ispunjene upitnike vraćaju oni koji su posebno motivirani za to područje ili se ne slažu s ispitivanjem i sl. "ne znam". Možemo i dodatno precizirati utjecaj eksperimentalnog stimulusa. a zatvorenici apatično i pobunjenički. dati ispitivačima na terenu i sl.ako je ispitivač viši po rangu od ispitanika. stajalištima i motivacijama ispitanika. Postoje 2 vrste pitanja. uljeza. Na taj se način mogu proučavati samo manje sredine. a zapravo su dobili samo neko neutralno sredstvo. Tako se dobiva nereprezentativni uzorak ispitanika. On se poslužio varkom da ga zanima nova religija kako bi ušao u sredinu koju želi kritički ispitati. Ispitivač može postati neobjektivan na dva načina: tako da prihvati vrijednosti skupine koju istražuje. koji pristupaju ispitanicima. te opet ispitamo obje skupine. Rezultati se objavljuju ogoljeli od slučajnosti socijalne okoline i procesualnosti ili.I. već ispitanik odgovara kako želi. Među socijalnim antropolozima postoje posebne "tehnike približavanja" pojedinim malim skupinama . može slijediti posebne tragove i sl. To je gotovo jedina metoda kojom iz prve ruke možemo proučavati dubinska stajališta ispitanika. 5 .sociolog dakle najprije mora steći povjerenje ispitanika kako bi doznao sve potankosti. tj. ovisno o hipotezi. ispitanik će često usklađivati svoja stajališta ispitivačevim očekivanjima. Uspjeh najviše ovisi o sposobnosti istraživača da se uklopi u novu sredinu. Anketa se sastoji od upitnika. Ova metoda ima 2 loše strane: iznimno je skupa. on mora ispitaniku objasniti koja je njegova uloga: zašto je došao u tu skupinu i kakve su mu namjere. One su razmjerno jeftine. Ova vrsta pitanja se najčešće koristi. Pr. i rezultati bitno ovise o uvježbavanju anketara. te utvrdimo postoji li razlika u utjecaju stimulusa s obzirom na spol. sam bira vrijeme i primjerene ispitanike. Svi namješteni ispitanici odgovaraju da su crte jednake duljine. Procjena valjanosti ili istinitosti pripada logici ili kontekstu opravdanja ili "rekonstruiranoj logici" znanstvenog istraživanja. Njima se utvrđuje odnos stvarnih i zamišljenih uzroka. jer osiguravaju objektivni standard prebrojavanja ili procjene odgovora. Kako bi došao do tih podatatka. Pri takvim pitanjima često se koriste i skale. Telefonske ankete su brze i jeftine. Svima se prikazuju dvije crte različite duljine. siromaha ili bogataša . ako već i sadržavaju takve detalje. teksta s pitanjima. a drugoj zatvorenika. to ne utječe na procjenu valjanosti ili istinitosti nalaza istraživanja. pogrešno. Dokazivanje utjecaja konformizma. Ubrzo su se čuvari počeli ponašati agresivno i autoritativno. ispitivač će zaključiti da je do toga došlo zbog utjecaja eksperimentalnog stimulusa. Eksperiment u kojem se ispitanicima kaže da su dobili eksperimentalni stimulus. potvrditi ili opovrgnuti njegovu pretpostavku. Na taj način stječe detaljne podatke i uvide o vrijednostima. baš kao u stvarnom životu. sociolog dulje vrijeme živi u skupini čije ponašanje i navike ispituje. ili da zavara ispitanike o svojim namjerama i stvarnim sudovima. potom pitamo obje skupine ista pitanja o određenoj temi o kojoj smo stvorili neku hipotezu. ali i on odgovara isto. Poštanske ankete se šalju ispitanicima poštom zajedno sa frankiranom kovertom za povratak ispunjene ankete. Pr. "ne". ali imaju 2 nedostatka: manjina ispitanika zaista vraća ispunjene upitnike. Ankete se razlikuju i po vrsti pitanja i vrsti uzorka. Namješta se 10-ak "slučajnih" ispitanika koji su upoznati s eksperimentom i znaju što odgovoriti. c) Ankete i ispitivanja javnog mnijenja Postoji nekoliko anketnih metoda s obzirom na sredstva kojima ispitivač komunicira s ispitanicima. b) Eksperiment Eksperiment je postupak u kojem u vrlo specifičnim uvjetima testiramo neku znanstvenu pretpostavku ili hipotezu kako bismo dokazali da je došlo do određenog utjecaja na ponašanje ispitanika zbog izlaganja posebnim uvjetima. To nazivamo logikom ili kontekstom nastanka. ali se u ozbiljnijim ustraživanjima ne smatraju pouzdanima.Logika nastanka i logika opravdanja Pri objavljivanju rezultata u časopisima rijetko se opisuju problemi i nedoumice kojima smo bili zaokupljeni pri istraživanju. koji se ispitanicima može poslati poštom. objašnjavaju im smisao ispitivanja i bilježe odgovore. + + − − − − Mogućnost adaptacije novonastaloj situaciji . Najpouzdaniji podaci se dobivaju preko anketara. Ako je došlo do značajne razlike u odgovorima dviju skupina. Npr. Zatvorena pitanja su ona na koje je ponuđen ograničeni broj odgovora kao "da". ovisno o tome da li ga vide kao stranca. Vrste istraživačkih metoda a) Terensko istraživanje ili participativno promatranje Kad se služi ovom metodom. što znači da rezultate takvog ispitivanja ne možemo generalizirati. te jedan pravi ispitanik. tj. potom samo eksperimentalnoj skupini pokažemo propagandni film. ili pak preskakanja i križanja spomenutih faza.

Studije koje su tematski fokusirane. no što bismo dobili primjenom neke tehnološki i metodološki savršenije metode.. zovemo i studijama slučaja. Npr. u kojem se testira metodološki aparat koji će se primijeniti na testiranje veće populacije. Ankete nikada ne daju odgovore na pitanja o razlozima "suzdržanih". možemo već na temelju nekoliko stotina ili tisuća ispitanika dobiti pouzdane generalizacije o stajalištima cijele populacije koju ispitujemo. Rezultat je bio smiješno pogrešan. no takvo bi istraživanje bilo tehnički teško ostvarivo. e) Životne pripovijesti. Jedna zanimljiva metoda slučajnog. Zato pravi intervjuisti. a testiramo upravo obilježja koja se tiču takvog dijela populacije. nekompetentnost ispitanika da daju odgovor i sl. Često se pojavljuju problemi koje istraživači nisu predvidjeli: loša formulacija pitanja. Ovaj se uzorak koristi kada su prije ispitivanja poznata sva demografska obilježja populacije koju ispitujemo. 1936. na temelju mnogo manjeg. primjerice da izdvojimo svaku 15.. a potom s određenog popisa ljudi izdvojimo one s tim brojevima u nizu. ili jedno pitanje može poslužiti kao povod za niz asocijacija. pilot studijama. te načine na koje su se isti ljudi prilagođavali novonastalim situacijama. iznimno skupo. različite zapise kao što su dnevnici i pisma). tj. jer su po prirodi jednostavne i relativno plitke. d) Intervju Mnogi laici brkaju anketu koju provode terenski istraživači s intervjuom. koja omogućuje da na vidjelo izbije čitav niz potankosti ispitanikova mišljenja. ili "prvim pokušajem" ispitivanja. ali se koriste različitim izvorima informacija. uzorak koji se sastoji od pojedinaca koje su predložili prethodni ispitanici. razlikujemo agresivnu i pasivnu strategiju intervjuiranja. Osim pozadinske dokumentacije (filmovi. ali to ne znači da je njegov izbor objektivan. često se koriste višestupanjskim uzorkom. S obzirom na sposobnost ispitivača ili procjenu situacije. 6 . Na taj su način dobili razgranatu sliku dvaju sredina. Slična metoda je stvaranje sistematsko-slučajnog uzorka. npr. No neki sociolozi smatraju da intervju ima znanstvenog smisla samo ako je strukturiran. "zapravo sile ispitanike da budu iskreniji no što su to oni namjeravali biti".Uzorak je izabrana. Tom se metodom obično koriste istraživači koji ne poznaju sredinu koju ispituju. Naši bi rezultati bili 100% točni kada bismo ispitali sve pojedince u ispitivanoj skupini. niti onih koji su odbili ispuniti upitnik. ako istraživač pokušava biti objektivan i nepristran. U njima ispitivača na daljnja pitanja može usmjeriti nešto što je ispitanik rekao. povijesne i komparativne analize Ispitivanja životnih pripovijesti mogu biti korisna sredstva sociološke analize. Ako se dobro izabere uzorak. Časopis Literary Digest imao je 2 milijuna ispitanika. čime dobivamo puniju teksturu događaja i vrijednosti. U kvotnom uzorku unaprijed je određena vrsta i broj ispitanika prema određenim kriterijima. istraživači se obično koriste tzv. Pomoću njih možemo ispitivati stajališta većeg broja ljudi. Na temelju njih možemo dobiti razmjerno pouzdana predviđanja. novinskih članaka i sl. U sociologiji često pokušavamo dati odgovor na "zašto-pitanja". a i vremenski bi se teško moglo koordinirati. dok drugi smatraju da je korist intervjua baš u suprotnome. te ih potom uklapali u širu sliku jednog razdoblja na temelju poznatih događaja. Npr. pa im je preporuka prethodnih ispitanika jedini putokaz za daljnje ispitivanje. radi uštede vremena i novca. + Danas je takva dokumentaristička metoda posebno popularna u medijima kao što je televizija. osobu s popisa. svim korisnim izvorima informacija koji nisu proizvod socioloških istraživanja (službene državne statistike). Ali poanta intervju i jest da se od ispitanika dođe do podataka do kojih ne bismo došli jednostavnim mehaničkim nabrajanjem pitanja.). nekoliko je američkih istraživačkih agencija provodilo istraživanje javnog mnijenja kako bi predvidjeli izbor predsjednika. Ako nam je poznat udio neke populacijie u ukupnoj. a ankete nam najčešće ne mogu pružiti takve odgovore. − Rezultati mogu biti podložni subjektivnosti prikazivača. Istraživači javnog mnijenja. sociolozi se koriste i sekundarnim izvorima. Od tada su Gallup-istraživanja najuglednija istraživanja javnog mnijenja u svijetu. Kako dobiti reprezentativni uzorak? Najčešća metoda dobivanja uzorka je stvaranje slučajnog uzorka . + + + + − − Ankete se mogu lako klasificirati i analizirati. novine. Kada bi anketar s već gotovim upitnikom od kojeg se ne želi udaljiti bio zainteresiran za svaku pojedinu osobu. možemo se koristiti stratificiranim slučajnim uzorkom. koje se kasnije mogu analizirati križanjem različitih kriterija. Sociolog može izabrati ono što mu se čini primjerenim za oslikavanje tematike. sociolozi Ivo Thomas i Florian Znaniecki su u studiji Poljski seljak u Europi i Americi ispitivali različite izvore podataka o doseljivanju poljskih seljaka u Ameriku (osobne priče živih sudionika. a često i smisao samog istraživanja. ostvarivanju dublje komunikacije. Prednost intervjua je fleksibilnost primjene metode. 10 udovica iste dobi itd. Da se izbjegnu katastrofalni nesporazumi i promašaji. 10 oženjenih muškaraca od 30 do 40. ali reprezentativnijeg uzorka. pa bi vremenska razlika u ispitivanju narušila pouzdanost rezultata. ali nereprezentativnog uzorka je snowbailing. koji se sastoji od odabira uzorka iz nekog već postojećeg uzorka. kako kaže Howard Becker. Takve intervjue zovemo nestrukturiranim.prvo stvaramo niz slučajnih brojeva. U takvim se studijama kombinira šira društvena pozornica društvenih događaja s osobnim refleksijama. poljske i američke. reprezentativna podskupina ispitanika cijele skupine čiija stajališta želimo dobiti. U tom slučaju se koriste prethodna istraživanja i odabiru oni dijelovi uzorka za koje se smatra da čine presjek svih dijelova prethodnog uzorka. Najbolje je izbor previdio George Gallup. ali je izbor rađen na temelju telefonskih knjiga i automobilskih tablica. mogli bismo govoriti o strukturiranom intervjuu. Provođenje anketa može biti prilika da se istodobno ispitaju mnoge varijable populacije.

čitatelji će gotovo sigurno štrajkaše povezati s neracionalnim bukačima. Kriteriji razgraničenja i logički modeli znanstvenog istraživanja Što čini znanstvenu teoriju znanstvenom. te je ustanovio kako su Kanađani bitno konzervativniji od Amerikanaca.podudaranje s činjenicama. ostali bismo bez velikog dijela znanstvenih spoznaja. kao što su Carnap i Neurath. Seymour Martin Lipset je 1991. Međutim. a poslodavce s riječima ponuda i prijedlog. jedini način uvećanja empirijskog znanja. Kada bi svaka iznimka bila razlog odbacivanja velike teorije. tj. da jedan niz fenomena uzrokuje drugi. Zato su neki sociolozi i filozofi.objašnjavalačko obećanje da će se korištenjem izabrane metode doći do novih podataka.sposobnost za generaliziranje iz ograničenih podataka. koji su kriteriji razgraničenja znanstvenih od neznanstvenih teorija? Induktivisti. u društvenim i biološkim znanostima uvijek ima iznimaka od pravila. sociolozi glasgowske skupine za medije tvrde da ako štrajkaše povežemo s riječima zahtjev i traženja. ponovno padaju u stanje političkih previranja. što uzrokuje i objašnjava činjenicu da u Kanadi ima mnogo manje razvoda braka. Kriteriji racionalnosti (kvalitete) znanstvenih teorija 1. 6. i Lakatos koncepcijom metodološko-istraživačkih programa. Kauzalnost i korelacija Sociolozi često objašnjenjem neke pojave smatraju navođenje njihova uzroka. Lipset je u jednoj studiji usporedio političke vrijednosti Kanađana i Amerikanaca. kako bi ispitala postoje li slične povijesne pretpostavke koje dovode do naglih socijalnih obrata. sociolozi se koriste povijesnim analizama dokumenata. To je česta metodološka pogreška koja se zove brkanje kauzalnosti i korelacije. odnosno ideologiji autora. odnosno tek kada imamo pred sobom bolju konkurirajuću teoriju.Lipset smatra da je 3000 dolara po stanovniku granica kada zemlje. Pr. laici iz pravilnosti statističkih podataka često zaključuju o njihovoj uzročnoj povezanosti. ako ne postanu demokratske. 5. 4. Svi oblici analize posebno su podložni ideološkim tumačenjima interpretatora. Uvećanje činjeničnog opsega i bogatstva dosega teorije . tj. treba odbaciti hipotezu. f) Analiza sadržaja Pretpostavka pri izboru te metode jest da ćemo određenom vrstom formalne ili kvantitativne analize doći do zaključka o latentnom vrijednosnom sklopu. već aktivno oblikuje svoje sudove o ponuđenim porukama. Smisao prebrojavanja je isticanje onoga što je autor prešutio. gdje je analizirala procese koji su doveli do revolucija u različitim povijesnim epohama u Francuskoj. općenitu premisu zaključka. smatraju da je deduktivna metoda opovrgavanja generalizacija jedina ispravna metoda u znanosti. iz analize povijesnih događaja u postkolonijalnim zemljama izveo nekoliko socioloških pravilnosti: zemlje koje su naglo prelazile iz jednog sustava uprave u drugi zapadale bi u krizu ako se u njima ne bi razvio središnji sustav vlasti i izvjesna količina političke represije. Npr. Tekstualna analiza sadržaja pokušava pokazati da tekstovi mogu ohrabrivati neko posebno tumačenje događaja. Povećanje predviđalačke sposobnosti . no to ni ne čudi. Formalna analiza sadržaja je postupak prebrojavanja određenih vrsta riječi ili slika u tekstu. Falsifikacionisti. 3. Tematska analiza sadržaja na sličan način pokušava istaknuti kako uobličenje određene teme implicira jasnije ili latentniije izražen vrijednosni sud. jer su se zbog razmjerno demokratskog sustava državne uprave za vrijeme kolonijalne vlasti najlakše prilagodile novom demokratskom poretku. kao Thomas Kuhn koncepcijom znanstvenih paradigmi i znanstvenih revolucija. svjedoci događaja koje analiziramo. možemo zaključiti da autor ističe određeni stereotip statusa i uloge žene. zaključivanje iz činjenica. 7 .I. a poslodavce s razumnim i pasivnim žrtvama. (primjer) Stoga iz korelacije ne smijemo zaključivati na uzročnost. Međutim. Adekvatnost .povezivanje s podacima iz drugih znanstvenih disciplina pomoću jedinstvene metodologije.izbor teorije koja počiva na manje pretpostavki s jednako dobrim rezultatima (načelo Occamova britva). Takvo se objašnjenje zove kauzalno (uzročno). Ako se one pokažu istinitima. 2. odnosno s pojedinačnog na opće. Npr. Pr. Heuristička ili metodološka plodnost . Jednostavnost . tj. jer je pretpostavka te metode upravo da se autori koriste latentnom ideologijom koju treba pronaći u njihovim skrivenim porukama. te navesti jednu ili više činjenica zbog kojih ćemo odustati od hipoteze.II. kako je empirijska osnova za zaključivanje najčešće statistika. ako autor u djelu uvijek portretira ženu s pregačom i kuhačom. smatraju da je indukcija. ali tek ako zakažu u objašnjenju većeg broja uočenih činjenica. Navođenje uzroka pojava legitimno je objašnjenje. Ponovljivost i dosljednost . ponudili blažu varijantu falsifikacionizma: racionalno je odbaciti teorije i generalizacije. poput Karla Poppera.Kad ne postoje živi izvori informacija. Britanske kolonije su u usporedbi s drugim kolonijalnim zemljama ostale s najviše "socijalnog kapitala. znanstveno (osim matematike i logike). Nešto šira komparativna analiza je ona Thede Skocpol u knjizi Države i socijalne revolucije. Npr. Ta dva faktora postaju kontraproduktivni kada te zemlje postignu određen stupanj bogatstva . Rusiji i Kini. Prvo treba pružiti jednu hipotezu. koja uključuje više znanstvenih normi.upotreba jedinstvenih kriterija u objašnjavanju svih važnih činjenica kako bi drugi znanstvenici mogli ponoviti postupke. Analiza publike pretpostavlja da publika nije pasivna. Sve ono što se ne može empirijski dokazati nije racionalno. Povijesna istraživanja postaju korisna sredstva makrosociološke analize kada se koriste za komparativne analize društvenih zbivanja.

analize društva kao cjeline. Odgajan je vrlo strogo u religioznom duhu. nepromjenjivim. religija. Njegov rad se koristi kao dobra ilustracija prijelomnog razdoblja razvitka učenja u društvu.29. st. a to je proces koji ništa ne može zaustaviti. pa i pojedinca. 2. Socijalna statika uspoređuje društva tražeći sustav klasifikacije i veza njihovih sastavnih elemenata. Vrlo rano postaje agnostik. Naglasak je ovdje na prešutnoj tvrdnji da je korisno sve što društvo čini stabilnim. Pozitivnoznanstvena. podjela rada. a pojava sociologije ima upravo taj zadatak. a svaka svijest prolazi kroz 3 faze: 1. barem u shvaćanju životnog poziva. U tom procesu mjerenje i računanje su prvi znanstevni doseg. Sociologija će biti znanost putem koje će metode "pravih" znanosti biti primjenjene na ekonomiju. pravo. Statika se bavi fenomenima kao što su obitelj. ima vanbračne sinove). upoznaje Clothildu de Vaux. objavljuje svoje glavno djelo Sistem pozitivne politike. u kojoj svijest traga za "općim bićima". svijesti. nakon nje razvija se biologija. društvo je kompleksan sustav sastavljen od međusobno povezanih dijelova kod kojih zakonitosti otkrivene na razini tih supsistema ne moraju vrijediti za cijelo društvo. Zato se u statistici koristi metoda multivarijantne analize. Veliki zakon o tri stupnja razvoja društva Osnovna Comteova tvrdnja je postojanje općeg zakona razvoja čovječanstva. na koje možemo djelovati i time utjecati na budućnost. stvara pravi kult "svete zaštitnice znanosti i simbola humanizma". Metafizička. u kojoj je duh opterećen fikcijama. a dinamika se bavi promjenama znanja i svijesti. pokreće i mijenja svijet svojom voljom. Ta veza i prijateljstvo uvelike su utjeli na Comtea. Nakon matematike kriterij znanstvenosti ostvaruje astronomija. Pitanje kojim se bavi jest "kako se društvo mijenja". i završava čak u duševnoj bolnici. svijesti. Sljedeća je kemija koja se kao znanost konstituirala u 18. pa otuda matematika postaje prva razvijena znanost koja za nadopunu ne treba religiju. Progres je opći smjer kretanja koji se može usporiti ili ubrzati. Razvoj je pretvaranje kaosa u smišljeni poredak. Način mišljenja. svake znanosti. a postojećim se smatra samo ono što je dostupno osjetilima. Isto tako ne može se analizom pojedinca shvatiti društvo.54. opis i usporedba. mijenjanjem funkcija elemenata društva. Metode koje prevladavaju u ovoj fazi su promatranje. fizike i drugih znanosti. država. promatrajući i isprobavajući različita rješenja. Nakon astronomije razvija se fizika. što čini njegovu strukturu. Izdržava se davanjem instrukcija iz matematike. Istraživanje društva mora započeti sa studijem cjeline međuzavisnog sustava. u Montpelieru. ali ne i promijeniti. Svaki od njih nezaobilazna je faza u procesu društvene evolucije. poredak kao temelj i napredak kao cilj" izražava tri glavna područja njegove aktivnosti. zaobići i sva društva slijede isti smjer razvoja. apstraktnim svojstvima svih stvari. Dinamika se bavi otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika u društvenom razvoju. Pitanje kojim se bavi jest "kako društvo djeluje". Nijedan od njih ne može se preskočiti. Od 1851. a) Socijalna dinamika i statika Statika ispituje zakone osiguranja cjeline. Ali u većini takvih statističkih povezanosti nije jasno upućuje li korelacija na zajednički uzročnik ili između fenomena nema nikakve veze. odbacuje se postojanje općeg. razvijenija kultura i uređeniji sustav. Naime. u čijem je razvoju ključni trenutak bio uvođenje eksperimenta kao glavne metode provjere teorije. konkretni kauzaliteti.U ovom slučaju jasna je povezanost dvaju fenomena . AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM U SOCIOLOGIJI O osobi A. eksperiment. pri čemu je osnova veliki zakon o tri stupnja razvoja. gdje se traga za prvim i konačnim uzrocima svega. Pojava sociologije rezultirala je iz nužnosti da se pojedine znanosti integriraju na novoj razini analize.radi se o zajedničkom uzročniku. te se s 14 godina sukobljava s ocem. Uz njenu pomoć i inspiraciju postaje afirmirani intelektualac svog doba te priprema svoja glavna djela. u Parizu. Ta tri stupnja bit su progresa (napretka). tj. Determinizam razvoja određen je zrelošću ljudske svijesti. Stupanj primjene matematike u nekoj znanosti bit će za Comtea pokazatelj zrelosti i razvijenosti njenih spoznaja. gdje se pretpostavlja je jedini izvor svega volja višeg bića. ali skandalizira okolinu svojim nekonvencionalnim ponašanjem (oženjen je za drugu. . koji je značio definitivnu pobjedu ideje da u društvima postoje zakonitosti koje se mogu otkriti. polemičara i afirmiranog autora mnogih knjiga.. Iscrpljen radom i sukobima doživljava živčani slom od 1827. koja u početku i nije bila drugo nego primjena geometrije na objašnjenje kretanja nebeskih tijela. Odnose u društvu određuje stanje duha. a zadnja se u 19. na području društva sve ono što društvo čini stabilnim. Njegov moto "Ljubav kao načelo. Bog stvara. Umro je 1857. u kojoj se svijet prihvaća kao polje univerzalne sukcesije uzroka i posljedica. b) Tipovi znanosti Kroz tisuće godina. Nakon njene smrti 1846. Nadiskustvena sila. 8 . da bismo otuda mogli razumjeti parcijalna znanja koja imamo o društvu. st razvija sociologija. S reputacijom lokalnog genija odlazi na studij u Pariz (Ecole politehnique). tako društvo postaje sve koherentniji poredak vlasti. Comte smatra se osnivačem sociologije. čelnika tadašnjeg francuskog socijalizma. 3. tj. 1845. čovjek postupno spoznaje zakone koji vladaju prirodom. . Sa 19 postaje osobni tajnik Henryja de Saint Simonea. znanja. duha neke epohe određuje opći oblik društva. 3. Comte astronomiju posebno cijeni zbog njene sposobnosti preciznog predviđanja budućih događaja. transcedentalna bit je ono što se nastoji spoznati. kako ljudi znaju sve više o svijetu i zakonima koji nas okružuju. Teološka. s kojom živi. no nakon Waterlooa biva udaljen s nastave. psihologiju i sl. kako bi se izolirali učinci neovisne varijable na ovisne. društvenih zakonitosti. Traže se zakoni. Isidor Auguste Marie Francoise Xavier Comte rodio se 1798.

općim razvojnim zakonima. te iz takvog iskustva mogu izvoditi zaključci o odnosima između pojava i uzročnim vezama između njih. u koji su usađene nametnute socijale norme. Skinner. riječi societas i grč. Vjerovao je da će obrazovanjem. d) Značaj A. Comte je vjerovao je svjedok krize i promjene "modernog društva". te svaki vrijednosni sud znanost treba odbaciti i težiti objektivnosti i vrijednosnoj neutralnosti.Ovaj niz matematika-astronomija-fizika-kemija-biologija-sociologija ima više značenja: a) Svaka znanost ovisi o onoj koja joj prethodi. te će svojom dužnošću smatrati osiguranje rada. Npr. Za pojedince će postojati niz iskušenja koja će predstavljati kraj jedne i početak druge faze u obrazovanju. koji je svjesna samospoznaja i znanje o našem ponašanju i kontrolira id. Opis njegove opće teorije promjene društva u kojem elementi pozitivnog znanja mijenjaju društva. Za njih istraživanje treba što više sličiti eksperimentu. pa i društvene pojave treba u prvom redu objasniti prirodnim zakonima (redukcionizam). gdje neki Stimulus izaziva izvjesni odgovor u ponašanju Response (SR). nužno vode konačnom trijumfu industrijskog društva. Vlasnici kapitala smatrat će sebe čuvarima javnog dobra. Zapamćen je po strogim zahtjevima znanstvenog istraživanja društva i po utjecaju na razvitak konkretne metodologije i tehnike društvenih znanosti. a bit će osnažena kultovima koji će poticati altruizam i znanstveni pogled na svijet. Pozitivizam Pozitivizam za Comtea ima dva paralelna značenja: 1. opaziti. 2. sredstava i obrazovanja za sve. a javlja se znanstveno-industrijsko društvo. Tvrdio je da fenomene društvenog života treba objasniti onako kao je to u prirodnim znanostima učinjeno s prirodom . te superego. savjest. a) Biheviorizam Vrlo rano se u psihologiji pojavilo shvaćanje da iz društvene analize treba izbaciti sve metafizičke pretpostavke o stanju ljudskog uma kao osnovi objašnjenja ljudskog ponašanja. matematičku preciznost i komparativnu sistemsku analizu. Comtea a) b) c) d) e) Comte je tvrdio da sociologija treba biti samostalna znanstvena disciplina. sastavljene od lat. Od Comtea nadalje. zaključivanje prema modelu u kojem za svaki društveni fenomen postoji odredivi uzrok. naslijeđe utječu na ljude. On je tvorac kovanice riječi "sociologija". smatrao je. Takav stav potaknut je slabostima spekulacija o tome kako svijest. usporedbi i eksperimenta. Svaki dan u tjednu bit će posvećen nekoj znanosti (nedjelja humanizmu). svijesti i znanja. Pozitivizam zaključke izvodi iz materijalnih činjenica života i iskustva. Metodološki zahtjev za strogim metodama istraživanja i zaključivanja. one postoje samo u našem umu i pretpostavkama. te odbacuje korištenje pojmovima i tezama koje se ne mogu materijalno provjeriti. U našem iskustvu ne postoje odrednice kao lijepo/ružno. c) Novo društvo Kao i mnogi njegovi suvremenici. te je teže očekivati preciznost i mogućnost matematičke formalizacije. Svi sistemi imaju iste zakonitosti. Comte je vjerovao da je analizom povijesnih tijekova ustanovio kruti zakon ljudskog napretka. Zalaže se za promatranje. Buduće društvo će počivati na duboko humanim vrijednostima koje će se stjecati obrazovanjem i odgojem. Psihološka struja biheviorizam osporavala je znanstvenost takvih refleksija. dobro/loše. Freudova konstrukcija o tri razine ljudske svijesti: id. Idealni plan istraživanja za pozitivizam znači izoliranje uzročno-posljedičnih veza. smatra da iz sociologije. a zatim one složene i manje precizne. glavni proponent takvih stjališta. b) Svaka slijedeća bavi se za stupanj kompleksnijim problemom. da će društveni interes prevagnuti nad privatnim i da će moralne vrijednosti biti glavni regulator ponašanja ljudi. a ta promjena znači i promjenu u ljudskim odnosima. Pozitivizam inzistira na jasnom razlikovanju vrijednosnih i činjeničnih prosudbi. treba izbaciti sve mistične pojmove koji se ne mogu empirijski definirati i samo zbunjuju (Beyond freedom and dignity). te iste zakonitosti koje trebamo primijeniti na sva područja traženja znanja. pozitivizam u sociologiji znači prihvaćanje tehnika promatranja. c) Ovaj red je i pedagoški . Zalaže se za eliminiranje metafizičkih kategorija i stvarnim smatra samo ono što je dostupno osjetilima. tj. Teološka i militaristička društva nestaju. pa treba izbjeći opće teorijske konstrukcije koje se ne mogu provjeriti. Pozitivizam pretpostavlja da postoje iste dobre metode u svim znanostima. Znanost je sređeno iskustvo koje stalno provjeravamo. kauzalnosti.najprije se uče temeljne discipline. a u godini će postojati 84 svečanosti u čast istaknutih znanstvenika. Ono što možemo vidjeti i promatrati je ljudsko ponašanje u određenoj okolini pod određenim utjecajima. a pogotovo psihologije.sociokracije. Smatrao je da se većina njegovih predviđanja već ostvaruje i da je samo pitanje trenutka i nepredvidivih zbivanja političkih revolucija da se ostvari novi poredak. Napredak ljudskog duha. 9 . ego. mjeriti. Pozitivizam je znanstveni pristup koji karakterizira neprestano nastojanje da se koriste samo činjenice koje se mogu materijalno utvrditi. koji je skup podsvjesnih poriva. propagandom i općim upoznavanjem s njegovim zakonom o tri stupnja razvoja društvo odustati od sebičnih interesa. Humanost će biti najviša vrijednost izjednačena s bogom u prijašnjim društvima. riječi logos. Čak se potrudio predvidjeti organizaciju jednog takvog budućeg društva . Uvijek neki uzrok izaziva neku posljedicu u poanašanju i ne treba spekulirati o tome što se pritom događa u ljudskom umu ili podsvijesti.

ali bez orijentacije čemu te činjenice svjedoče. te da ih treba integrirati u jedinstveni korpus znanja o svijetu. Nadaren za prirodne znanosti i mehaniku postao je sa 17 godina inženjer britanskih željeznica. Spencer je u djelu Društvena statika izradio analogije između ljudskih zajednica i organizama. Kritiku formulira Wright Mills u djelu Sociološka imaginacija. kao i da postoje neke unutrašnje osobine koje čovjek teba otkriti i prema kojima teži. ali piše brojne članke. a ne asptraktne norme koje nemaju fizičku realnost: "Za sve akcije pojedinaca.On odbacuje ideju da je čovjek nositelj osjećaja. evolucija . Radi zdravstvenih problema izbjegava javne nastupe. ali i jasne mogućnosti činjenične provjere takvih tvrdnji.". Ideja da će se sakupljanjem podataka o stvarnom ponašanju. koja je imala veliki utjecaj na tadašnji engleski utilitarizam i liberalizam. Ponašanje pojedinaca zasnovano je na pozitivnim i negativnim stimulusima ponašanja (reinforcements of social behaviour).53. sve većim brojem pojedinačnih istraživanja i činjenicama skupiti dovoljno znanja za neku novu sintezu. uvjerenog liberala i protivnika engleske aristokracije. od jednostavnih struktura prema razvedenim formama. One započinju ograničavanjem istraživačkog fokusa na pojedini aspekt društvenog fenomena. umjesto promišljanja cijelog fenomena društva ili društvenog sustava."Postoji nužna proturječnost između onoga što je istinito ali nije važno ili onoga što je važno ali možda nije istinito. religije i društvenog konformizma. umnoženo s vjerojatnošću da će se postići željeni rezultat.d. Obojica su vjerovala da sve znanosti počivaju na istim filozofskim osnovama. ali neprovjerljive. Dakle.primjene na društva (biologizam). stavova. doktrinu da je jedini izvor znanja iskustvo. objavljuje svoju prvu knjigu Društvena statika. Postao je simbolom pokušaja da se zakoni biologije . "živih formi" koje prolaze kroz zakon evolucije. 1855. . koje obećavaju teorijsku relevantnost i empirijsku provjerljivost. a radikalni empirizam je bio činjenično uvjerljiv. jer se s druge strane sredinom stoljeća nastojalo na temeljima klasika moderne sociologije. Merton stvara teorije srednjeg dosega koje su osnova razumijevanja devijantnosti. Svaka živa forma mijenja se nastojeći zadržati stabilnost svoje unutarnje strukture i odnosa sa okolinom. Kao i organizam. to je veća vjerojatnost da će se pojedinac ponašati na određen način. 1851. U važenju tog zakona naziru se sličnosti između društava i organizama. trošak . što je češće neka akcija nagrađena. osobito Webera i Durkheima. trebaju biti oblikovane od takvih pretpostavki koje se mogu empirijski provjeravati. Dajući prednost jasnim hipotezama o ponašanju. potreba stanovanja i sl. Takav izbor pretpostavlja razvoj apstraktnih hipoteza o fenomenu. BIOLOGIZAM I HERBERT SPENCER O osobi Herbert Spencer (1820. Posljedično. Zasićen rutinskim poslom postao je ekonomski analitičar i urednik u časopisu Economist (1848. b) Empirijska sociologija Gotovo stoljeće nakon Comtea pitanje pozitivizma se zaoštrilo u empirijskoj sociologiji. st. generalne. pojedinac će izabrati onu koju u danom vremenu percipira kao vrijednu u rezultatu. a 1902. veliki napredak u metodama i tehnikama prikupljanja podataka omogućio je ekspanziju istraživanja javnog mnijenja. nagrada. i da je znanje o općim zkonima najbolja osnova za objašnjenje. Pretvaranje pozitivizma u empiricizam.sve izraženo u vidljivim obilježjima ponašanja u malim grupama. Zaključivati se ne može samo na temelju onoga što se može mjeriti ili statistički obraditi. nastale su posebne sociologije (soc.rijetko su dopuštale da se deduktivno iz teorije izvedu hipoteze koje bi se mogle empirijski provjeriti. objavljuje drugu knjigu Načela psihologije. on koristi pojmove: stimulus. Robert Merton je predložio razvijanje i rad na teorijama srednjeg dosega. 1959." Pojedinci su racionalni akteri . . Pogrešno je misliti da se kvantitativnim istraživanjima postiže točnije znanje. te neprekidno kroz 21 godinu radi na svom glavnom djelu Sistem sintetičke filozofije. stvoriti opće teorijske konstrukcije. one su često bile suviše općenite. disfunkcija organizacije. . teorije s. sve točnijim i standardiziranim mjerama. pokazalo se opasnim za sociologiju. Kako bi se izbjegle takve ekstremne i neplodne strategije. od homogenosti prema diferencijaciji. Znanost ne raste pukim kumuliranjem znanja. predviđanje i upravljanje društvom. koje su njegova svrha. Isto tako su vjerovali da isti osnovni zakoni vladaju prirodnim i društvenim pojavama. nastale su i sasvim praktične potrebe za istraživanjima tržišta. Od ranog djetinjstva se nalazi pod utjecajem oca. Evolucija kao sociološka perspektiva U mnogo čemu Spencerova vizija sliči Comteovoj." Nastojanje radikalnog empirizma da se nametne sociologiji i usmjeri je prema metodološkoj izvrsnosti nije uspjela. potrošačkih navika i potreba. Također. radnih motivacija. komentare i knjige. 10 . Opći smjer razvoja pritom vodi od jednostavnosti prema složenosti.1903. kazna. politike/grada/obitelji/delikvencije) i stotine znanstvenih područja imenovanih posebnim sociologijama (astrosociologija). Homans smatra da ljudsko ponašanje treba promatrati u eksperimentalnim situacijama malih grupa u kojima proučavamo neposredne i vidljive interakcije.. Oba smjera razvoja pokazala su svoje nedostatke. Bihevioristi su zainteresirani samo za odnose i ponašanje ljudi.u izboru između alternativa akcije. Njegovi su poznanici skovali za njega izraz "Aristotel 19. 4. Međutim.) rođen je u iznimno bogatoj engleskoj obitelji.). U ljudskom ponašanju postoje nagrade i kazne. akcija. Naime. Spencer je postao osnivač sociologije u SAD. nerazumljive i neprovjerljive .borba za opstanak. Sociologija se pokazala kao praktična znanost koja je imala metode i pristup koji su se mogli primijeniti na različitim zadacima i problemima. je bio nominiran za dodjelu Nobelove nagrade za književnost. Opće teorijske sinteze bile su poticajne. te se usredotočuju na procese ljudskih interakcija. te i danas slovi za jedno od glavnih djela obrane slobode tržišta i individualizma. urbanizacije i socijalne stratifikacije (Social theory and social structure). mišljenja. slobode i samopoštavanja. vrijednost. pokazalo se besperspektivnim. Jezgra njegovih propozicija je jasna: sociologija se treba baviti jasno vidljivim i mjerljivim ljudskim ponašanjem u interakcijama.

Giddins. Razvijene organizme karakterizira visok stupanj unutarnje diferencijacije. a na kraju se nestabilni položaj vođe pretvara u stabilnu društvenu funkciju. koji nastaje kada dijelovi društva više nisu u bliskom fizičkom kontaktu i kada postaju sve raznovrsniji c) ratovi između društava i potrebe unutarnje harmonizacije izazivaju potrebu za nastankom regulacije.slobodnih pojedinaca. a) Definicija evolucije "Evolucija je integracija materije uz istodobno rasipanje kretanja. Spencer ide tako daleko da obvezatno školovanje. a pojedinca jača. te se društva podvrgavaju političkoj i religioznoj kontroli. pravo živjeti izvan dosega države i posebno naglašava politička prava manjine. različitost i specijalizacija funkcija. Usmjeravan političkom i vjerskom vlašću. i biološku o tome kako organizmi razvojem usložnjavaju svoju strukturu.mehaničku i fizikalnu o vezi između strukture i iskorištenja energije. pri čemu materija prelazi iz neodređene. To je osnovni uzrok nastanka ideje prava utemeljene na prirodnom pravu i ljudskim pravima: pravo je zaštita pojedinaca od zajednice. tj. Dokaze za to Spencer pronalazi u biološkom svijetu (Principles of biology.. industrijsko društvo obilježava podjela rada. međusobno jednaka u svojoj jednostavnosti. raznovrsnost strukture i funkcija. c) Društvena regulacija Odnosi između ljudi temelje se na međuzavisnosti. evolucija je potpunija. a napredovanjem specijalizacije svatko sve više radi poseban posao i postaje još više ovisan o drugima i njihovim specijalnostima. koja počiva na strahu od živih (politička vlast države ) i strahu od mrtvih (nametanje religioznog morala) Svaki od tih podsustava podvrgnut je stalnoj evoluciji. Društvo nije drugo nego zbroj pojedinaca. U miroljubivom društvu smanjuje se prisila. skrb za ugrožene i siromašne. U borbi za resurse i opstanak narušava se homogenost unutar i između društava. a u društvu cjelina postoji radi dijelova . Vlast i država postoje samo radi pojedinca. govora i religijskog uvjerenja. slobodu mišljenja. to je više slobode. Spencer pritom ne misli na napisano i zakonsko. a ako opstaju tada je to zbog sve veće adaptacije i složenosti. religiju. Specijalizacija potiče međuzavisnost i ljudi se nužno udružuju. Time se postiže integracija društva. pozitivno pravo. a iz njih nastaju dvostruko i trostruko složena društva (rimsko. državnu brigu o zdravlju. Jednostavna. što i nazivamo evolucijom. Razlika između društava i organizama je u tome da je u organizmu stanica podređena cjelini. te ujedinjava male društvene grupe u veće." Evolucija je kretanje od nepovezane sličnosti prema povezanoj različitosti. Načelo kontinuiteta upravo i znači to da se organizmi razvijaju od nestabilnih. homogenih prema kompleksnim i složenim oblicima. Složeni tip društva nastaje daljnjim usložnjavanjem strukture i specijalizacijom funkcija unutar društva (analizira 46 takvih društava u povijesti i nerazvijenim zemljama). Pravo je izraz zlatnog pravila "ne čini drugome što ne želiš sebi". U društvu stupanj diferencijacije i totalne kompleksnosti svih evolutivnih procesa ovisi o tempu odvijanja integracija . Društvena organizacija postaje fleksibilna. 1857. egipatsko carstvo. Francuska.društvo raste i povećava svoj opseg. složena i dvostruko složena društva mogu se smatrati jedinstvenim militarističkim tipom društva.) b) Elementi društvenog sistema Svako složeno društvo razvija 3 specijalizirana podsustava društva: a) sustav održavanja. nepovezane (nekoherentne) homogenosti u određenu. Spencer smatra da stanja stvari treba objasniti postojanjem stalnih i dugotrajnih procesa evolucije. Najjednostavniji oblici organskog života bila su jednostanična bića. Smatra da je riječ o postepenoj specijalizaciji u izvršenju neke funkcije. Zakon evolucije u ljudskim zajednicama je proces stalnog jačanja specijalizacije i raznovrsnosti te povremeni skok u načinu integracije društva. Sažetak tog procesa naveo je 1908. nije rezultat nekog prvog pokretača i nema cilj kojem teži. za vrijeme koje neiskorišteno kretanje prolazi paralelnu promjenu. pa čak i puku registraciju boravka smatra opasnim za pojedinca i njegovu slobodu. Rast i specijalizacija društva znači da važnost zajednice slabi. a njome se proširuje područje na kojem sve veći postotak stanovništva povremeno živi i radi u miru. a da pritom ne narušavaju društvenu koheziju. te zato i stalnom jačanju individualizacije zadataka.. Sistemi opstaju u vremenu ako se mogu adaptirati okolini. jednako pravo glasa. a povećava spontanost i inicijativa. dosegu i moći. S vremenom grupe rastu po broju te se u njima javlja specijalizacija i politička vlast oličena u ulozi vođe. rani razvoj ljudskih zajednica karakterizira život u nediferenciranim hordama i rodovima. Miroljubiva privredna aktivnost ne može nastati dok ne nastane ravnoteža između nacija i rasa. ove u još veće i tako redom. te nastaje snaga koja društva povezuje u cjelinu . što prati porast složenosti njegove strukture i funkcija te povećanje međuzavisnosti dijelova. te je dobra vlast samo ona koja je minimalna u pravima.što je tempo sporiji. Neka prava smatra potrebnima radi očuvanja slobode pojedinca: pravo na život. koji odgovara produktivnim sektorima društva b) sustav distribucije.integracija. društva počinju kao male zajednice u kojima nema razlike između pojedinaca. normalan sukob postaje militarizam. Definicija evolucije sadrži 2 zakonitosti . povezanu (koherentnu) heterogenost. a ljudi se slobodno kreću iz mjesta u mjesto i mijenjaju odnose. Ona je nužna samo u tome što su vremenski bliži oblici složeniji i razvijeniji. specijalizacija i podjela po klasama i profesionalnim grupama. nepovredivo vlaništvo. a trostruko složena društva tendiraju preobrazbi prema industrijskom društvu. 11 . pa se unutar njega povećava diferencijacija. Kao i organizmi. Nestaje jednakost jer se uz pojedine položaje vežu pojedine privilegije. Pravo je potom i ograničenje slobode. Jedina i prava funkcija vlasti je da se brine o zaštiti takvih urođenih prava i sloboda. Što je manje pozitivnog prava. i znak je postojanja društva. Svi rade sve poslove i jedina specijalizacija funkcija je ona prema spolu. Mehanizam eliminacije manje sposobnih i razvijenih svodi se na borbu za preživljavanje. Militarizam formira karakter društva kako bi ga osposobio za ratovanje.). Jednostavna društva tako prolaze transformaciju od društva bez vođe prema povremeno vođenoj grupi. Evolucija je slijepo i kontigentno kretanje. U društvu to znači da su sposobnija za opstanak ona društva koja pojedincu daju potpunu slobodu i tako jamče raznovrsnost i specijalizaciju.

Sociobiologija Sociobiologija je grana evolucijske biologije. stalna borba između plemena. a socijalizacija ograničava u ostvarivanju kooperacije nužne za ostvarenje prirodnih i pretpostavljenih interesa. a u društvu se gube oštre razlike između slojeva. država . Oblici kontrole u državi ovise o stupnju društvene evolucije. dozvoljava slobodno izražavanje i satisfakciiu urođenih interesa. jačaju srednji slojevi društva te se nastavlja diferencijacija profesija. Sociobiologija dakle pokušava razumjeti socijalno ponašanje živih bića u svjetlu prirodnog odabira i drugih bioloških procesa. Prisilni rad i vojna disciplina se smanjuju. kultura i trgovina. Prirodna je tendencija ljudi da se udružuju u grupe. naroda i država. Pojave u društvu . b) Gustav Ratzenhofer Smatra da postoji zajedničko porijeklo svih društava. Poseban poticaj tom procesu daje pojava trgovačkog staleža. Za njega je osnovni moto evolucije poligenetičko porijeklo čovječanstva. U početku se zarobljenike ubija. Važna je i njegova uloga osnivača evolucionističkog i organicističkog pravca u sociologiji. činjenica da ne postoji zajednički ishodišnji rod svih nacija i rasa. 14. 10. Individualni impulsi samoodržanja i seksualnosti mijenjaju se i prilagođavaju životnim uvjetima u kojima egzistira pojedinac. koja se temelji na tvrdnji o genetskoj uvjetovanosti socijalnog ponašanja i na tvrdnji prema kojoj darvinističkim mehanizmima odabiranja možemo objasniti niz karakterističnih socijalnih ponašanja i društvenih obrazaca. Kako Wilson kaže. Prema Edwardu Wilsonu. koji se doseljava sa strane i ublažava unutarnje konflikte. Premda ljudi žele živjeti i razvijati se u miru s drugima iste vrste. one koje izviru iz porobljavanja su složene. Ratzenhofer je jezgru svoje teorije sažeo u 18 točaka . Društvene strukture koje izrastaju iz bioloških odnosa su jednostavne. U ranoj fazi stvaranja države kontrola je arbitrarna i nasilna. koja nam pruža važne informacije o rastu populacije i dobnoj strukturi.kao što su nejednakost. 4. a država je na vrhuncu svoje savršenosti i postaje nacionalna država. Pravni poredak nastaje tako što vladajuća grupa želi zadržati trajno svoj položaj. koji imaju biološku predosnovu (najvažniji su seksualni i fiziološki). čime je dao važan poticaj proučavanju pimitivnih društava i razvoju antropologije. 12 . te njihovo ponovno okupljanje na temelju ekologije i genetike na razini populacije. uključujući i sociologiju. a ujedno mora podčinjenima dati neka prava da bi smirila njihov revolt. kao izvori socijalne diferencijacije. tendiraju rastakanju koncentrirane moći. Konflikti učvršćuju socijalnu strukturu i stvaraju nagomilavanje moći. Upravo tu činjenicu socijaldarvinisti stavljaju u središte svoje teorije. Jednom uspostavljen pravni poredak olakšava vladanje nad većinom. javlja se postupni proces ukidanja razlika (amalgamacija). ekologije (proučavanja odnosa među organizmima u njihovoj okolini) i genetike. Kad pritisak populacije preraste prirodne okolnosti. Kad iščeznu sve unutarnje razlike i kad se rase stope u naciju.ovo su neke od njih: 2. Socijalni darvinizam Borbu za opstanak smatra osnovnim pokretačem društvenog razvoja. osnivaču sociobiologije. i genetske strukture populacije. i koja pokušava izvesti opća načela bioloških svojstava svih društava. a da ih na stalnu borbu navodi razlika u interesima. Ono novo u sociobiologiji jest način izlučivanja najvažnijih činjenica o socijalnoj organizaciji iz matrice etiologije i psihologije. riješena je njena povijesna zadaća. pritisak populacije na prirodne izvore postepeno dovodi interese pojedinaca i grupa u stanje apsolutnog neprijateljstva prema drugima. Život društva obilježava konflikt.smatraju posljedicom borbe između različitih društvenih zajednica. Diferencijacija oslobađa ljude društvenih stega. Prvi korak stvaranja države je podvrgavanje većine superiornijoj i vojnički discipliniranoj manjini. Dolazi do miješanja rasa i slojeva. a odnedavno i mnogih društvenih znanosti. moderne populacijske biologije.d) Ocjena važnosti Značenje spencerovih ideja za sociologiju ispravno navodi Bogardus: a) naglasio je postojanje zakona evolucije i prirodnih zakona koji je uzrokuju b) opisao je društvenu evoluciju kao nastavak prirodne c) upozorio je na razlike i sličnosti između društava i organizama d) naglasio je ulogu slobode ličnosti e) državu je smatrao upravljačkim aparatom kojem se građani automatski pokoravaju Tome treba dodati njegov napor da razvije komparativnu i povijesnu metodu u sociologiji. Kad se jednom uspostavi takav poredak. kakva je korelacija između različitih društava i izmjena gena među njima. 7. Njezina je središnja teza da evoluciju socijalnog ponašanja možemo razumjeti samo pomoću demografije. takvo se proučavanje sintetizira u jedinstvenu disciplinu koja sadrži spoznaje iz etiologije (naturalističkog proučavanja obrazaca ponašanja). statusni). promjene u načinu života i vjerovanjima. 13. ali su ujedno i društvena transformacija bioloških poriva (npr. pojedinci i grupe prisiljeni su boriti se za opstanak. s vremenom se pojavljuje kontrola putem običaja. Pojam posjeda i egzogamni princip formiranja obitelji dovode do stalnog konflikta i nastanka država. opća sociobiologija je jednostavno proširenje populacijske biologije i evolucijske teorije na društvenu organizaciju. 5. a kasnije im se nameće ropski položaj. a) Ludwig Gumplowitz Predstavlja umjerenu varijantu socijaldarvinizma. koja nam može reći kakva je u genetskom smislu efektivna veličina populacije.

a nakon života izbjeglice i iz Belgije. Zbog radikalnih ideja i političkog djelovanja protjeran je iz Njemačke i Francuske. prelazak sitnih promjena u kvalitativnu promjenu. Budući da je evolucija niz pokušaja i pogrešaka.pružale bi nesrazmjernu prednost posve sebičnim jedinkama i prirodna ih selekcija ne bi odabirala. borba suprotnosti. Sebe je smatrao ponajprije filozofom i ekonomistom. mada su danas često neprihvatljive i kontraproduktivne. s kvantitetom reprodukcije vjerojatnije će opstati oni geni. Često se tvrdi da postoje 3 skupine prethodnika marksizma: socijalisti utopisti (osobito francuski utopisti). teorije inkluzivne podobnosti tvrdi da će zbog sebičnosti gena ili njihovih nosioca požrtvovnost (altruizam) među jedinkama nastati i evolucijski se razvijati proporcionalno razmjeru genske srodnosti s jedinkom kojoj se pomaže. jer je njihovo konzumiranje bila dobra adaptacija u vrijeme čisto biološke evolucije čovjeka. Filozofijski temelji marksizma a) Dijalektika promjena Marx svoje ideje baštini iz intelektualnog nasljeđa klasične njemačke filozofije. te praktičnim pitanjima organizacije radničkog pokreta. te poslije precizan i strog istraživač i analitičar. Tijekom studija prava u Bonnu i Berlinu došao je pod utjecaj revolucionara. neprestano negiranje postojećeg) imala su svoje zagovornike u filozofskim pitanjima njegova vremena. Za njega je položaj čovjeka nepodnošljiv u kapitalističkom društvu. RADIKALNA DRUŠTVENA TEORIJA: KARL MARX Profil osobe Karl Heinrich Marx (Trier. proces prirodnog odabira može potaknuti ili spriječiti razvoj takvih osobina koje povećavaju sposobnost reprodukcije organizma. Sociobiologija je uspjela objasniti kako je evolucijski mogao nastati altruizam unatoć općoj sebičnosti. Naime. 1818. Takve su se strategije evolucijski stabilizirale u našem ponašanju. područje ljudske slobode u oblikovanju društvenosti nije beskonačno . jer je veća vjerojatnost da će se reproducirati naši potomci nego naši roditelji. znanstveno analitičku i filozofsku. Babel)) Marx je u svom ranom razdoblju interes usmjerio prema filozofskim pitanjima smisla čovjeka. Nakon 1848. James Tooby i Leda Cosmides eksperimentalno su pokazali da ljudi mnogo bolje zaključuju kada su logički zadaci postavljeni u konkretiziranom socijalnijem obliku. odnosno u situacijama u kojima se moglo očekivati da će se na neko požrtvovno ponašanje uzvratiti istom mjerom.Ona smatra da su geni (i njihova uspješna reprodukcija) glavni čimbenici koji motiviraju borbu za opstanak živih bića. Prema nekim sociobiolozima. npr. pretežno se bavi istraživanjem nastanka kapitalizma (gotovo 20 godina radi na nedovršenoj knjizi Kapital. Sociologija se u zadnje vrijeme poistovjetila ili stopila s disciplinama evolucijske psihologije i bihejvioralne ekologije. Pritom treba uzeti u obzir sposobnost reprodukcije naših srodnika. Prudhon. Mnogi smatraju da treba razlikovati barem 2 faze u njegovom intelektualnom razvitku ("mladog i starog Marxa") i dvije kontradiktorne crte njegova značaja. jer bi one bile evolucijski nestabilne . tvrdi da je jedina naredba koju ispunjavaju geni "reproduciraj se u što većoj količini". tj. Bihejvioralna ekologija također istražuje socijalne manifestacije sociobioloških premisa. jedinke ili njihove osobine koje su nosili njihovi plodni preci. među kojima je i Wilson. Umro je slavljen i osporavan.100 000 godina. hippyjevske komune. Isto tako volimo šećer i mast.postoji jedna granica iza koje biološka evolucija počinje kulturnu evoluciju povlačiti natrag k sebi. Teorija sebičnog gena / srodničke selekcije koju je smislio William Huntington. da je to gensko nasljeđe uzrok barem jednog dijela našeg socijalnog ponašanja. Radnici 13 . no njegova shvaćanja ostavila su dublji trag u povijesnim znanostima i sociologiji. tj. Teorija grupne selekcije. Budući da su obrasci ponašanja djelomično nasljeđeni. 5.1883. političkih sloboda i analiza položaja i povijesnog zadatka eksploatiranih klasa. Utočište je našao u Engleskoj. . ekonomist i revolucionar. Iz temeljnih premisa sociobiologije izvodi zaključke o imprintiranim adaptacijama uma (i o tzv. Npr. U mladosti su glavne teme njegova interesa bile pitanja otuđenja. Istodobno je bio gorljiv revolucionar i polemičar s jedne strane. naš će altruizam biti veći prema našim potomcima s kojima također imamo 50% zajedničkih gena. a popularizirao Richard Dawkins. Pitanja zakonomjernosti društvenog razvoja i dijalektičko shvaćanje promjena društva (stalna promjena. Oni dokazuju kako ne mogu opstati neki socijalni projekti i aranžmani (npr.). klasična engleska politička ekonomija i klasična njemačka filozofija. Za sociologiju najbitniji dio te teze. Iako imamo 50% zajedničkih gena sa svojim ocem ili majkom. vjerojatnost da će se geni u njima i dalje reproducirati.) bio je filozof. Postoje i drugi utjecaji. Međutim. 1867. Evolucijska psihologija naglasak stavlja na istraživanje kognitivniih adaptacija u ponašanju. kada je izbor određenih strategija bio presudan za preživljavanje. ova teorija ne može objasniti kako bi se evolucijski održale populacije s isključivo altruističkim genima. Interes gena u nama je da se reproduciraju geni u našim srodnicima. moždanim modulima) na ekološke situacije pred 50 . Pod jakim utjecajem Hegelovih učenika (mladohegelijanaca. negoli u čisto apstraktnim logičkim oblicima. Politolog Robert Axelrod eksperimentalno je pokazao da se altruizam mogao proširiti u situacijama u kojima je bilo dovoljno socijalnih interakcija koje omogućavaju korist od recipročnosti. tzv. koju su promovirali nobelovci Lorenz i Tinbergen tvrdila je da altruizam u populaciji ovisi o tome predstavlja li on bitno obilježje navedene vrste ili ne. neki socijalni aranžmani i kombinacije strategija nemaju šanse za evolucijski uspjeh. kibuci) kojima bi se društveni život oblikovao protiv bioloških temelja "ljudske prirode". no to dobro odražava tri razine marksističke teorije: revolucionarno utopističku.

pogled na svijet mogu biti objašnjeni historijskim materijalizmom. Historijski materijalizam Historijski materijalizam je shvaćanje da je logiku razvoja društva moguće shvatiti i objasniti prateći materijalne promjene u svijetu. već da je rezultat društvenih odnosa. Socijalni utopizam i teorija revolucije Pod utjecajem socijalista utopista Marx se razvija u angažiranog borca za bolje društvo. Marksizam se uglavnom nikada nije uspio osloboditi elemenata socijalnog utopizma. Zadatak je eksploatiranih društvenih slojeva da udahnu smisao takvom napretku i da oslobode sve društvene slojeve. Socijalizam pretpostavlja revoluciju. odnosno instrumentalno shvaćanje rada kao djelatnosti u kojoj se trpi. gdje se alijenacija pojavljuje u 3 značenja: kao psihološki. Kao psihološki pojam označuje stanje nezadovoljstva i društvene isključenosti. "Na mjesto upravljanja ljudima doći će upravljanje stvarima i rukovođenje procesima proizvodnje. a činjenicama i otkrivenom "željeznom zakonu promjene" privid historijske nužnosti i znanstveno utemeljene vizije budućeg društva. 14 . tako da su se njegovi sljedbenici podijelili u suprotstavljene tabore i sporili ne samo o političkim taktikama (demokratsko preuzimanje vlasti ili revolucija udarom i diktatura proletarijata itd. pod uvjetima koji vlasniku ostavljaju profit. a društvena revolucija proširila je granice napretka. odnosno načina proizvodnje. Izraz se koristio prije Marxa . 1849. nestanak religije i otuđenja. akta stvaranja (jer je rad prisila. Sam Marx mijenjao je stajališta i saveznike. a više potrebom da opravda historijsku nužnost promjena i da radničkoj klasi pruži jasno opisani cilj borbe.Marx kaže: načina proizvodnje društvenog života. b) Alijenacija Alijenacija je otuđenje čovjeka od drugih i od samoga sebe. savezništvo preko granica naroda te mirni i demokratski način izvođenja. državni aparat i pravo. Tako je tehnologija stvorila uvjete za društvenu revoluciju. Marx ne smatra da je ljudska priroda univerzalna i izvanvremenska. kreativnosti i samoispunjenja. Takvo je stajalište bilo podloga za kasnija ideološka opravdanja komunističkog totalitarizma. čime će se promijeniti i društveni odnosi. planski razvoj društva.preuzet je od Feuerbacha. U pojedinom trenutku takva ograničenja doživljavaju se kao "okovi" i nastupa razdoblje revolucije. ona odumire. Historija se tumači kao slijed klasnih borbi. Društveni odnosi proizvodnje mijenjaju se s promjenama i razvitkom materijalnih sredstava za proizvodnju. Takvo društveno stanje rezultat je pak ekonomske strukture. bajoneta i topova" (Engels). Teza da revolucija znači radikalno ukidanje države. 2. Tvrdnja o nužnom nasilnom ukidanju starih načina proizvodnje. Ono što pokreće društvene promjene jest napredak tehnologije.). a ne kreativna djelatnost) c) radnik se otuđuje i od svoje ljudske prirode (jer gubi ljudske kvalitete života koji ispunjava njegove primarne potrebe) d) radnik se otuđuje i od drugih (jer tržišno načelo dominira u svim odnosima) Posljedice takvog stajališta su i filozofske.. te posredno drukčijem političkom poretku i načinu mišljenja. 1844. proizvodnih snaga (Najamni rad i kapital. Takvi odnosi stvaraju različite društvene skupine suprotstavljene jedna drugoj. Takvo značenje izvodi se iz Marxova djela Ekonomsko-filozofski manuskripti. Marx je utopizmu dao sjaj znanstvenosti. koji pod otuđenjem prvenstveno smatra religijsko otuđenje. sociološki i filozofski pojam. Baza i nadgradnja Fenomeni kao što su država i pravo. a produkt takvih suprotstavljenosti je sistem eksploatacije i nejednakosti klasa. položaj vladajućih klasa. ukinuće privatnog i nastanak društvenog vlasništva. rade ono što ne žele prema namjeri poslodavca da proda robu koju oni izrađuju. Takva pozicija upućuje . Tehnologije proizvodnje zahtijevaju određene uloge u organizaciji proizvodnje. Konačni cilj razvoja poznat pod nazivom socijalizam postao je više ili manje jasan: društvo jednakosti bez klasa. sukob između grupa nastalih na podlozi tehnologija . omogućavaju nastanak viška proizvoda. već i o karakteru društva nakon revolucija. a njih stavljaju u položaj u kojem žive neželjenim životom pune ovisnosti o poslu. Smatrao je da vidi budućnost u kojoj su riješeni svi materijalni problemi proizvodnje. Tako je središnje mjesto veze s klasičnom njemačkom filozofijom pojam alijenacije. a ne stvara.nisu slobodni jer svoj rad prodaju da bi preživjeli. manje se bavi nacrtima njegova konkretnog izgleda.što je postalo tradicija socijaldemokracije . Takvo psihološko stanje posljedica je društvenih odnosa. kultura i vjerovanja. jer u okvirima kapitalizma proces rada ne dopušta radnicima da se pojave kao gospodari rada i svojih sposobnosti. država koja nije prisila nego asocijacija i služba. određeni pravni status (vlasništvo) nad sredstvima za proizvodnju." (Engels). a kapitalistički odnos proizvodnje stvara situaciju u kojoj su ljudi otuđeni i gube one specifične osobine zadovoljstva. Razvoj društava je dijalektika borbe između neprekidnog napretka tehnologija proizvodnje (sredstava za proizvodnju) i ograničenja koja takvom napretku postavljaju društveni odnosi: institucije i norme. koje nastupa kad represija nad radnicima dosegne vrhunac. rada.na savezništvo svih (i buržoazije). Država se ne ukida. koja dolazi snagom stalnog napretka sredstava za proizvodnju. Socijalne posljedice otuđenja javljaju se u 4 oblika: a) radnik se otuđuje od svoga rada (jer nema utjecaja na sudbinu svog proizvoda) b) radnik se otuđuje i od djelatnosti rada. U tome je "revolucija akt u kojem jedan dio stanovništva nameće svoju volju drugom dijelu pomoću pušaka.). Za razliku od prethodnika. dala nov polet drukčijem načinu proizvodnje. odnosa između društvenih skupina. Za Marxa postoje 2 pristupa tome: 1. Za njega je glavni zadatak kapitalizma razvoj proizvodnih snaga i društva obilja u kojem nema materijalnih ograničenja ljudskih potreba. Za Marxa je centralno mjesto u tome pitanje eksploatacije. te ostvariti uvjeti za pravedno društvo.

1859. Bauer. imovini i profitu. a prisvajanje privatno. Oni su proizvodnju kočili.za Marxa društva ne postoje zbog ugovora ili konsezusa.. koji se mijenjaju tehnološkim napretkom. Plehanov) slagao se u osnovi s glavnim Marxovim idejama. kada klasa postane svjesna svog historijskog položaja i društvene misije.. Kapitalist i vlasnik sredstava za proizvodnju postoje kao zahtjev načina prooizvodnje.) . Na izvjesnom stupnju svog razvitka materijalne proizvodne snage društva dolaze u proturječnost sa postojećim odnosima proizvodnje. no Marx se od svih takvih teorija razlikuje u jednom bitnom elementu: postojanje klasa u društvu je posljedica oblika društvene strukture. i teorijsko tumačenje podijelilo je sljedbenike te se pokret raspao u desetke suprotstavljenih škola i frakcija. Ideja vlasništva potaknuta je potrebom da se zaštiti odnos prema sredstvima za proizvodnju: robovima.Država nastaje kao aparat nasilja kojem je glavni zadatak osigurati stalnost odnosa eksploatacije. realnu osnovu na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju određeni oblici društvene svijesti. razmjenjuju i troše dobra) = ekonomska osnova društva (omogućuje egzistenciju društva u postojećem obliku) = način proizvodnje. Bernstein. a onda će nastati i društva koja će konačno riješiti pitanje slobode ljudskog rada. Te dvije teze o odnosu baze i nadgradnje i društvenoj promjeni Marx je sažeo u pasosu u knjizi Prilog kritici političke ekonomije. feudalni odnosi vlasništva nisu više odgovarali razvijenim proizvodnim snagama. Način mišljenja u određenom trenutku određen je također osnovnim društvenim odnosom između klasa. te su trebali biti i bili su raskinuti. Buharin. koji su ideju "diktature proletarijata" (po Marxu prijelaznog razdoblja ukidanja državne prisile) pretvorili u opravdanje stvarnih i osobnih diktatura. Sredstva za proizvodnju i promet. nazvanih revizionisti (Adler. već i načinom organiziranja i svijesti. kontrolirajući državnu represiju i zakone. religija. oblikuje i mijenja prema potrebama materijalnog svijeta odnosa proizvodnje. Proletarijat nije svjestan tog zadatka te shvaćanje povijesnog zadatka pripada društvenoj avangardi. Ona se stvara. Staljin). Način proizvodnje materijalnog života uvjetuje društveni. tvrdi Marx. Nakon njegove smrti 1883. Intelektualnu tradiciju marksizma nastavilo je mnogo pravaca socijalne teorije kojima je marksizam bio inspiracija. To je sistem koji neprestano reproducira suprotstavljene pozicije i interese. Takva buduća društva Marx je nazvao socijalizmom i komunizmom. zemlji. stvorena su u feudalnom društvu. Stalnost njihova položaja obično je zajamčena vlasničkim odnosom prema sredstvima za proizvodnju. Renner. Proizvodnja je društvena. Društvena nadgradnja sastavljena je od dvije razine: pravnopolitičke (institucije) i ideološke nadgradnje. Marx je zamišljao da će u tim budućim društvima nestati klasna podjela i klasni sukobi. no nije prihvaćao revolucionarnost kao sastavni dio teorijskog stajališta. Religija je sredstvo kojim se ljudi drže u pokornosti.manjina iskorištava većinu. S promjenom ekonomske osnove zbiva se brže ili sporije prevrat u nadgradnji. ideje. Tada nastupa epoha socijalne revolucije. društvenom ugledu i moći. Historija svakog dosadašnjeg društva je historija klasnih borbi. Egzistencija društva se sastoji i od drugih djelatnosti i interakcija (kultura. a to i jest zadatak avangarde profesionalno osposobljenih intelektualaca koji su interese i sudbinu radničke klase prihvatili kao smisao svog postojanja i kao svoj životni poziv. Radnici prodaju svoju radnu snagu. Vladajuća klasa.) Klase su grupe ljudi funkcionalno određene svojim zadacima i ulogama u određenom obliku društvene proizvodnje: jedno su eksploatatori. a pravo nije drugo nego formalno sredstvo kojim se odnosi eksploatacije čine trajnim. Klasnu strukturu društva određuje razvoj proizvodnih snaga i ona je svojstvena ekonomskoj organizaciji svakog društva. nacionalno pitanje) ili primijeni na nove fenomene potrošačkog i masovnog društva. 1848. ali ne i dogmatizirani sustav tvrdnji. nastoji ostvariti nadmoć i u društvenoj nadgradnji. U društvenoj proizvodnji ljudi stupaju u određene odnose proizvodnje. Engels. Na izvjesnom stupnju njihova razvoja. su ideje vladajuće klase. 15 . već njihovo postojanje uglavnom karakterizira stalna borba društvenih skupina. koje završavaju revolucionarnim preobražajem društva ili propašću klasa koje su se borile.to je društvena nadgradnja. slavni kritičar marksizma. zajamčeno vlasnicima sredstava za proizvodnju. Revizionizam Velik broj Marxovih sljedbenika. (Marx. Kapitalist ne može birati: on je eksploatator ne kao čovjek već prema društvenoj ulozi. sredstva za rad) + proizvodni odnosi (odnosi u koje ljudi stupaju kad proizvode. Klasna borba Velik dio društvenih znanosti prihvaća da u društvu postoje razlike interesa i društveni sukobi. te namečući svoj pogled na život. Sukob je trajan i nužan . Klasa nije samo skupina koja dijeli istu sudbinu određenu ekonomskim položajem. Nastali su pokušaji da se marksizam razvije i u onim temama koje je Marx zanemario (kultura. koji odgovaraju stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. a drugo eksploatirani. no danas je taj broj i veći. na osnovi kojih se izgradila buržoazija. Proizvodne snage (ljudi. kapitalu. U tome se Klasse an sich (klasa po sebi) pretvara u Klasse für sich (klasu za sebe). Manifest komunističke partije. da bi zadržala svoj položaj. politički i duhovni proces života uopće. Marx je vjerovao u neprekidni razvoj društva i napredak tehnologije. Potencijal objektivnog zajedničkog interesa može se pretvoriti u zajedničku artikulaciju političkog interesa. Cjelokupnost tih odnosa čini ekonomsku strukturu društva. Marksizam je u njihovoj interpretaciji sveden na pojednostavljeni dogmatski oblik potreban za manipuliranje masama. Klase su u neprestanom sukobu . Vladajuće ideje društva. Glavni aspiranti na Marxovo intelektualno nasljeđe bili su ekstremno agresivni revolucionari (Lenjin. Kolakowski. identificirao je 13 osnovnih pravaca modernog marksizma. Klasi se mora ideološki ucjepiti odgovarajuća revolucionarna svijest. no i popratnim posljedicama takvog isključivanja nevlasnika kao što su: sudjelovanje u organizaciji proizvodnje.nema promjene bez borbe suprotnosti i realne borbe društvenih klasa. Smatrao je da kapitalizam mora riješiti problem proizvodnje i materijalne oskudice. Sukobi su neodvojivi dio društva . sredstvo koje njihovu neslobodu u stvarnom svijetu čini podnošljivom.

Novi socijalni pokretači promjena su proizvođači ideja. S te točke gledanja objektivne okolnosti nastanka potrošačkog i masovnog društva radničku klasu pretvaraju u sloj nezainteresiran za promjene i uljuljan u komoditet potrošačkog društva. uz utjecaj Marxa. Adorna. ono je postalo otvoreno ideološkom fanatizmu (npr. Adorno i Horkheimer. Laos. Marksizam se zadržao pretežno na Zapadu. Oni baš u Marxovim kasnijim radovima pronalaze zrele znanstvene ideje. Za prosvjećenje treba sila i prosvjećenje je opravdanje nasilja nad slobodom čovjeka. Za njih društvena promjena nije svediva na ekonomski determinizam i prihvaćaju njemačku sociološku tradiciju o progresivnom napredovanju racionalizacije društva. 4. nove društvene marginalne skupine. niti nadgradnju. Teorijski obrazac zajednički za pripadnike škole uobičajeno se naziva i "kritička teorija društva". Georg Lukacs proširuje pojam alijenacije i daje čvršće filozofske temelje analizi klasne svijesti. Nova Ijevica nema jake veze s izvornim marksizmom i često je prema njemu vrlo kritična. društvene promjene rezultat su složene cjeline društvene strukture. Nije nestao jer ideje o društvenim sukobima. Herbert Marcuse tvrdi: to su studenti. zaključuju da Prosvjetiteljstvo pretpostavlja čovjeka koji svijet podvrgava svojoj dominaciji a ujedno biva zarobljen svojim instrumentalnim umom. Webera i njemačke filozofske tradicije. stoljeća. Wittfogela. 1949. "kojim načinom i uzrokom"..Neki marksisti unose značajne ideje u sociologiju: A. Hardt). političke odnose ili duhovni život pukim odrazom odnosa u proizvodnji. fašizmu ili boljševizmu). Ta je škola ponovo otkrila potencijale ranih djela Marxa za koja su mnogi smatrali da su nevažna pisanja mladog zanesenjaka. 3. te dovode do toga da se zaboravlja cilj i smisao istraživanja.a to se i pokazalo . Idejno i ideološki skupina nije homogena. kako ga se tumači. Npr. 1966. praktičnog ljudskog djelovanja. i Za Marxa. koja je temelj nedemokratskih režima. a rana djela smatraju zanesenjačkim frazama. no prihvaća ideje o konfliktu u društvu (Habermas. omogućiti razvoj izvornih ljudskih potencijala. destruktivna i samoljubiva. a ne samo odnos baza/nadgradnja. a ne samo pukog odnosa baze i nadgradnje. Institut je ponovno zaživio u Frankfurtu. bježe iz Njemačke te se Institut seli po svijetu da bi se uglavnom smjestio na sveučilištima Columbia. je uspješan pokušaj da se temelji i načini društvene dominacije postave šire. ugroženi dolaskom Hitlera na vlast. koji je okupio njemačke nedogmatske marksiste Horkheimera. je kritika pozitivizma. Ljudska spoznaja rezultat je ukupne prakse. sredinom 20. 2.dakle nije riječ o ortodoksnoj marksističkoj školi. slijedeći Nietzschea. Luis Althusser koristi pojam "epistemološkog prijeloma" da bi istaknuo tu razliku te predlaže "novo čitanje Marksa" (knjige mu se i zovu Kako čitati Kapital. je napuštanje ideje o radništvu kao nositelju promjena. Instrumentalna znanja su odraz krive svijesti o mogućnostima racionalnog djelovanja. Pozitivizam pretpostavlja pitanja "kako". Althusser smatra nemogućim graditi sociološku teoriju na apriornim koncepcijama pojedinca ("izvorne potrebe samoostvarenja") i za njega je to neznanstvena ideologija apstraktnog humanizma. a zaboravlja da je osnovno pitanje "čemu i zašto". Sjeverna Koreja). Ideološka nadgradnja sastavni je dio uvjeta proizvodnje društvenih struktura. a ne stvari. Sofisticirana empirijska i statistička istraživanja samo površno prikazuju stvarnost.. Sada djeluje "druga generacija" frankfurtske škole koju simbolizira vodeća figura Jurgena Habermasa. Marksizam ne može aspirirati na posjedovanja znanja o društvenom razvoju koji tumači avangarda. ideologije treba smatrati dijelom aparata klasne dominacije. Sukobi klasa. a ne samo odrazom ekonomskih odnosa proizvodnje. U potrošačkom društvu ne opstaju velike ideje i moralni zanos.jedini i glavni pokretač revolu cionarnih društvenih promjena.). cjelina ideoloških praksi. u obliku različitih radikalnih socijalnih teorija. Neumanna. Negri. autoritarna ličnost. rezultat je odnosa u obitelji i suspregnute seksualnosti u socijalizaciji. a Karl Korsch protestira protiv vulgarizacije marksizma. dakle vladajuća partijska oligarhija. političkih i pravnih okvira i ekonomskih uvjeta proizvodnje. pravo. Uz kritiku znanosti ide i kritika prosvjetiteljstva. Benjamina. te je nova reinterpretacija pokazala mogućnosti da se psihoanaliza uključi u društvenu kritičku analizu. jasan je i utjecaj Freuda. 16 . Zdravo društvo mora zadržati Ijudske vrijednosti. Frankfurtska škola je s dubokim skepticizmom gledala na ideje da je radnički proletarijat . Ni izvorni Marx nije taj odnos smatrao jednostrano zavisnim. Navodimo osnovne razlike: 1. Dahredorf). Frankfurtska škola ne prihvaća idealiziranje i instrumentalizaciju znanstvenog znanja i odbacuje grubi pozitivizam. Klasični marksizam nijekao je ulogu ličnosti i psihološke elemente u Ijudskom ponašanju. manjine. Npr. ta je teorija bila pokušaj revitalizacije izvorne marksističke filozofije u suprotnosti prema totalitarističkim boljševičkim pojednostavljenjima. je odbacivanje ideje o mehaničkoj vezi "baze i nadgradnje". U prvom razdoblju. Marx je. Moderni marksizam U moderno doba nestao je dogmatski marksizam i nestaju vulgarne lokalne kopije (Kuba. kritika masovnog društva i obnova utopijskih pokreta imaju uporišta u stvarnosti. 60-ih godina 20. 1970. kritizira masovno društvo (Ritzer) ili nepravde globalizacije (Frank. Promjene su determinirane većim brojem i međudjelovanjem različitih faktora. Sve te prakse nisu posebni slojevi društvenih odnosa već povezane međuzavisne strukture koje (nad)determiniraju djelovanje društva. U početku je riječ o Institutu pokrenutom temeljem ostavine njemačkog bogataša Weila. Bertold Brecht mu daje književnu formu. ličnost podložna vođama i slabe autonomije. Mahom židovi. Princeton i Berkeley. Gramsci odbacuje ekonomski determinizam i problematizira pojam klasne borbe. tvrdio da postoji simultano djelovanje svih tih faktora. Prosvjetiteljstvo je i u korijenu totalitarnih (komunističkih!) ideja o tome da historiju podvrgavamo jasnom planu znanstvene izgradnje svijeta. izrazito utjecajnih filozofa i sociologa. a u novo vrijeme strukturalista i funkcionalista . Marcusea. st. Frankfurtska škola Frankfurtska škola (točnije Institut für Sozialvorschung) kao izraz povezuje skupinu. Strukturalizam i marksizam Druga skupina postmarksističkih teorija nastala je u okvirima francuskog strukturalizma.

oštro i polemički intonirane. vrlo često protiv vlade. Talijanski parlamentarni sistem smatra sramotom. Takve ideje poslije su prihvatili fašisti razarajući demokraciju i namečući Mussolinija za vođu. Isto tako. vidi ga kao skup agregiranih pojedinaca koji se razlikuju prema osobinama. Obitelj se iz progonstva vratila u Italiju 1858. rezidua kombinacije .služe samo opravdanju vlasti vođa i njihovih dobitaka i privilegija. Svoju želju da se posveti akademskoj karijeri na sveučilištu Lausanne. Smatra da su ljudska društva pred metom mnogih istraživanja. Sintezi svih njih. Rezidue Rezidue su izraz prave ljudske prirode. na mjestu profesora ekonomije. kao što su pravo. a ne demokracija. Započinje intenzivno proučavanje marksizma. ideju klasne borbe velikom istinom. kao kandidat oporbe. prema kojem 20% uzroka izaziva 80% posljedica. rezidua postojanosti agregata . Te rezidue obuhvaćaju pojave kao što su zadržavanje klasne privilegiranosti. Pareto je priznat kao istaknut ekonomist. Posljedica takvog obrazovanja bila je poslije i njegova težnja za matematičkom preciznošću izražavanja. liberalizam. Smatra da razumijevanje društva treba poći od znanja o pojedincima. bio je jedan od osnivača ekonomske analize i matematičkog modeliranja ekonomskih procesa. postaje direktor talijanskih željeznica. kao i ono po čemu se razlikuju. Ta rezidua dakle obuhvaća sve one sposobnosti i nagone koji su doveli do znanstvenih otkrića.one odražavaju sposobnost održavanja utjecaja. pa slijedeći karijeru svog oca. To je bio izvrstan uvod za ekonomske studije koje je nakon početka profesure objavio pod naslovom Tečaj političke ekonomije (1896. Sve pronađene konstantne elemente slučajeva koje proučavamo Pareto naziva. svojevrsnu mogućnost da se sačuvaju ideje. što je zapravo generalizacija istraživanja da u Italiji 20% ljudi ima 80% vlasništva. kad se odnose na osobu.sva ljudska bića imaju sposobnost mišljenja i stvaranja objašnjenja poretka u okolini.) Pareto je izrazit predstavnik individualne psihološke interpretacije društvenih procesa. čak 14 godina. Paretovo načelo napretka znači da je napredak takva distribucija društvenog blagostanja koja je poboljšanje za nekoga. Ljude u akciju pokreću interesi. gdje Pareto završava školovanje za strojarskog inženjera. 17 . 3. Smatralo ga se radikalnim liberalom. otvara raspravu o pojmu homo oeconomicus.postao je politički cinik i vidio je mane demokracije. Racionalno spoznati interesi usmjeravaju ljudsko ponašanje. pola stoljeća prije no što će ta rasprava postati predmetom spora sociologije i ekonomije. a do razine svijesti aktora ne dolazi spoznaja o pravom smislu i načinima postizanja ciljeva. nastojanju da se proučavaju Ijudska društva u njihovoj cjelini. Pisao je članke i kolumne. izbore praznom ceremonijom. U tom razdoblju postaje svjetski poznat ekonomski teoretičar i njegovim imenom označuje se nekoliko važnih pojmova: 1. Smatra da u Italiji vlada plutokracija. Pojam interesa Pareto shvaća ponajprije u obliku ekonomskih koristi i nastojanja da se ostvari politička moć. Rezidue odgovaraju instinktima ili podsvjesnim osjećajima. Dosljedno tome nastoji izgraditi model koji zadovoljava tri bitna uvjeta: uvjet znanstvene i logičke ispravnosti. no nije bio fašist. Humanizam. a besklasno društvo potpunom zabludom. profesora ekonomije. utjecaj Ijudi na druge i nakon smrti. pa i druge dijelove Kapitala smatra laičkim nepoznavanjem ekonomske teorije. već je i iracionalna. ponašanja ili socijalni status. Mussolini je. održavanje braka ili ljubavnog odnosa. ali ne i stvarne promjene sistema. te da su sve revolucije uzaludne . a elemente koji su varijabilni naziva derivacijama. nagonima ili sposobnostima pojedinca. formulira tzv. komunizam i fašizam naizgled su različiti. Neka od njih spadaju pod posebne discipline. 1897. inteligencija. morao je neprestano odgađati. 1916. pojedinca . a 1900. a da pri tome drugi ne trpe štetu. Pod utjecajem Walrasa. ali slabim i površnim teoretičarom. Pareto smatra da postoje razni načini da unesemo logiku objašnjenja i tamo gdje je ponašanje nelogično. kao sin političkog emigranta u aristokratskoj obitelji. fikcije čovjeka kao racionalnog bića koje se ponaša i odlučuje prema kalkulaciji svojih interesa. Paretov zakon raspodjele. Comtea smatra zanesenjakom. njihovim osobinama i motivima. (Mind und Society. Trattato di sociologia generale. Međutim. Međutim. Pareto rezidue svrstava u šest skupina: 1. Međutim. sadržava svijest o cilju-interesu i načinima da se taj cilj postigne). Jedan je način da pokušamo istraživanjem raznih društava pronaći ono što je svima njima zajedničko.. snalaženje i mašta. bio Paretov dobar student. inovacija ili čak fantazija. 2. nagonima i mišljenjima. običaji. religija i slično. Ono što sociologija treba ispitivati jest u kojim su razmjerima u društvu raširene i zastupljene takve specifične osobine. povijest. VILFREDO PARETO I TEORIJA ELITA Vilfredo Pareto Rođen je u Parizu 1848. uvjet empirijske zasnovanosti i uvjet stroge vrijednosne neutralnosti. socijalizam. Sam je zapravo smatrao da između društvenih znanosti ne postoje granice jer ih povezuje isti predmet.reziduama.one su samo smjena Ijudi na vlasti. možemo dati ime sociologija.). interesima. Manje je priznat njegov utjecaj na sociologiju i filozofiju. akcija Ijudi nije samo logički motivirana (tj. Dakle. a derivacije su društveno prihvatljiv izraz takvih ljudskih osobina. Pareto je ostao skeptičan prema fašističkoj ideologiji . 2. Ne postoji nužno slaganje između objektivnog značenja djelovanja i subjektivne percepcije aktora (onoga tko djeluje). a historijski materijalizam izvrsnim analitičkim sredstvom. teoriju viška vrijednosti.. Smatra Marxa ekonomskim velikanom. Neka područja još se ne razlikuju po posebnom imenu. nagon da se ostvaruje interes nije stalan sastojak svijesti pojedinca. politička ekonomija. vjernikom ideje univerzalnog humanizma. na iznenađenje mnogih objavljuje članke u kojima oštro kritizira mogućnosti demokracije. ali rezultatom isti . talentiranog matematičara. no takvo čekanje ispunjava intenzivan znanstveni i politički rad.6. Poriče postojanje svakog entiteta koji bi bio viši ili drukčiji od zbroja pojedinaca koji ga čine. Spencera smatra teoretičarom koji previđa osnovnu činjenicu da društva čine pojedinci. 1906. Nije uspio na izborima 1882. Kada se i koristi pojmom društva. Interesi se ostvaruju. U tu skupinu spadaju sposobnost inovativnosti. magijskih ili religioznih uvjerenja. osim toga.

Npr.u teoriji o kruženju elita. Nastojanje da zadržimo integritet znači da imamo osjećaj za uvredu. Nejednaku raspršenost rezidua u raznim društvima Pareto smatra glavnim faktorom objašnjenja društvenih procesa. da vlada donese nezakonit akt itd. intersubjektivno). Elita koja osvaja vlast kod svojih pripadnika ima razmjerno jače izražene rezidue kombinacije i postojanosti agregata. već pronalazi njegovu vezanost s mnogim pojavama života. demokracija. To je tako i takav se aksiom ne može dovoditi u pitanje. tip derivacija su verbalni iskazi. od uspješnog seksualnog zavođenja do asketizma i seksualne apstinencije. da se ideološki autoriteti citiraju i tamo gdje im nije mjesto i sl. skupina rezidua uključuje sposobnosti i potrebu izražavanja osjećaja u vanjskim oblicima ili religioznim ritualima. sposobnosti koje su dovele do osvajanja i zadržavanja vlasti. te ne mogu zadržati položaj vladajuće elite. Postoje razni tipovi derivacija: 1. kategorije. a da istodobno.ako to ne učini. Interesi i rezidue ne mogu se iskazivati u svom izvornom obliku. poduzetnici žive od rente. Pareto smatra da društva nisu homogena . tradicionalizam ili izazivanje tuđeg sažaljenja. One teže unutarnjoj logičnosti iskaza jer trebaju biti prihvatljive s gledišta svojih proponenata i trebaju odgovarati društvenim kriterijima prihvaćanja. a rentijeri preferiraju stabilnost. vođe gube sljedbenike… Rezidue kao opći izraz onoga što je vječno u ljudskoj prirodi pomažu da bolje razumijemo društvo. 5. tj. Različiti razmjeri u kojima su tipovi S i R zastupljeni u vladajućim elitama odgovaraju različitim tipovima civilizacije. inovacijama. da se suprotstavljamo svemu što dovodi u pitanje kriterije pravednosti.. Pod time zapravo misli na svako rašireno vjerovanje u nadnaravne tvorevine. Pareto za analitički okvir uzima skupine rezidua. ali održava svoj položaj . a drugo radi. slijedi revolucija. Tijekom vremena gube se u eliti takve osobine. Isto vrijedi i za one koji usprkos promjenama zadrže svoja stajališta i stil života. radnička klasa). da usprkos okolnostima zadržavamo ponos. svaka društvena grupa zahtijeva drukčiju kombinaciju rezidua. Tako je elita vlasti uvijek konfrontirana s alternativom: ili eliminirati kandidate za elitu ili ih apsorbirati u svoje redove. Rezidue su dakle i osobine i instinkti koje ima svaki pojedinac. Umjesto takvih stereotipa o osobinama Ijudi. ali ne 1. čime se ponajprije opisuju mehanizmi pridobivanja i održavanja političke vlasti. društveni položaji. 4. Tamo Pareto razlikuje "spekulante" (S).. tj. bivaju obdareni reziduama 3. za revoluciju će biti oni koji smjeraju napakostiti osobnom neprijatelju ili koji se njome žele okoristiti. Manje možda vrijedi obratno: npr. jer se njima prikriva.poznati su slučajevi da političari ocjenjuju književna djela. Nakon nekoliko generacija aristokracije gube vitalnost. 3. Dva više dva su četiri. vladaju. Uvijek postoji razlika između načela i složenih pravila praktičnog života. Povijest društava je povijest smjenjivanja privilegiranih manjina koje se pojavljuju. bilo da je riječ o autoritetu političkog vođe. iako te probleme slabo poznaju. tj. rasipnost ili modni pokreti neki su oblici u kojima se javlja ta rezidua. One su i logička transpozicija nelogičnih radnji. Derivacije moraju biti uvjerljive i subjektivno i objektivno (tj. Ljudi koji u okrutnim uvjetima vrijeđanja. Veliki glumci i pjesnici. da na uvrede uzvraćamo. Pareto tu reziduu ne smatra direktnim odrazom seksualnog instinkta. Činjenica okreće li se vladajuća elita ekonomskom napretku (S) ili korištenju privilegija (R) odredit će i stvarne karakteristike epohe. su derivacije koje uvjerljivost izvode iz autoriteta. Kod tog tipa najjasnije se vidi kako određeno ponašanje traži opravdanje u derivacijama. kod takvih derivacija nema odgovora: to je tako jer jest tako. zabranjeno je ubijati. Spekulanti su otvoreniji invencijama i promjenama. lstodobno se u nižim slojevima ili nevladajućoj eliti šire ambicije preuzimanja vlasti i rezidue koje ih dovode na vlast. humanost.. rezidua seksualnog apetita. ali i govornici. 5. Tu spadaju i one derivacije koje počivaju na osjećajima (nacionalizam) i one koje izviru iz kolektivnih interesa. analogna podjela postoji i u ekonomskoj sferi. objašnjava ili transformira djelovanje rezidua i interesa na ponašanje pojedinca. često uvjeren u ispravnost svojih iskaza. su derivacije koje svoju uvjerljivost izvode iz aksiomatskog značenja izraza. a svaki društveni položaj. dolazi do zastoja u cirkulaciji elita. Unutar elita postoji određena distribucija rezidua koja se s vremenom mijenja. dakle da se jedno govori. Tom drugom stra tegijom elita mijenja samu sebe. Osim takve podjele na elitu vlasti. viši sloj u kojem su obično oni koji vladaju i niži sloj u koji spadaju oni kojima se vlada.3. brani vjeru ili zakonitost. Pritom je karakteristično da se značenje autoriteta proteže i na područja gdje on inače ne vrijedi . skupina rezidua jest socijabilnost. obdarene reziduama kombinacija. nevladajuću elitu i mase. tj. sposobnost poticanja društvene solidarnosti. 18 . U realnosti često se događa da vjernik opsuje. 2. no u različitoj mjeri. zadaci i uloge se ne poklapaju s takvom raspodjelom rezidua. proroci i svećenici imaju jače razvijenu tu reziduu nego prosječni Ijudi. kod kojih su raširenije rezidue postojanosti. Asketizam. pravičnost). književnici se bave politikom ili ekonomijom.dakle riječ je o sposobnosti utjecaja na društvenu grupu kojoj pojedinac pripada. podjednako se šire sve rezidue. Kruženje elita Pravo značenje rezidua i derivacija otkriva se u ključnoj točki Paretove sociologije . naređenju roditelja ili slično. grupnog raspoloženja. tip derivacija Pareto naziva derivacijama usklađivanja s osjećajima ili načelima.njih čine dva sloja: elite i mase. i otuda je društvo polje stalnog kretanja i konflikata. i 2. rezidua integriteta pojedinca i onih koji o njemu ovise. svaka situacija. ismijavanja šire oko sebe duh superiornosti imali bi razvijenu tu reziduu. bore za vlast. ili 6. Glumci postaju statisti. padaju u dekadenciju te bivaju zamijenjene novim manjinama. Uostalom. na afektivno opće slaganje i pozivanje na nadnaravne i nadiskustvene pojave. sposobnost da njihovi pripadnici budu lukavi i odlučni (lisice i lavovi). zdrav razum se stalno koristi stereotipima o Ijudskim osobinama i nagonima (Talijani su dobri pjevači i glumci. prihvaćanja modela ponašanja . ali postoje kao istine. Međutim. Na pitanje zašto. U taj tip spadaju i svi oni iskazi koji ne mogu izdržati znanstvenu i logičku kritiku. Nijemci su pedantni i uporni). 6. 4. već se javljaju u obliku derivacija. Derivacije Derivacije su racionalizacije rezidua. i "rentijere" (R). metafizičke vrijednosti (solidarnost. vjerskoj objavi. koja i opet neće biti ništa drugo nego zamjena jedne elite drugom. Npr. ali ubiti neprijatelja je časno. Svaki pojedinac nema podjednako razvijene rezidue. legalna načela (zakonitost.

organiziranost manjine uspješno odnosi prevagu nad spontanošću i anarhičnošću masa. njihovi surogati postaju zabava.1941. stranke) kojima se želi osigurati utjecaj građana na politiku. postoji stalan slijed aristokracija . koji je oličen u svemoćnoj državi i bezličnom poretku. a nakon širih prijelaznih srednjih slojeva dno piramide čine mase. izgrađena su načela (narodna suverenost) i mehanizmi (izborni sustav. postaju sve sličniji takvoj radničkoj aristokraciji. . ekonomski i politički ideali nikad se ne realiziraju. sve poretke i sva vremena.). Mase trebaju vođe. Teorija elita u modernoj sociologiji 1. koji sami određuju svoju sudbinu i koje kao uzore slijede ostali. nerazumijevanje cjeline. kojom je utvrdio da u zemljama socijalističkog tipa postoji veća horizontalna mobilnost između slojeva. Jedan od neposrednih prethodnika Paretu bio je njegov suvremenik Mosca (1858. U tu skupinu uvjetno možemo uvrstiti i istraživanja moći u lokalnim zajednicama (Presthus. a potom i političke revolucije omogućilo je da su mase preuzele način života elite. Masa i prosječan čovjek koji je reprezentira u takvom su svijetu izgubljeni. Aron.postoje epohe formiranja aristokracija i epohe njihove dekadencije. ali to nije izmijenilo. vjeruju u njih i u promjenu. Wright Mills u SAD istražuje društvenu slojevitost i ustanovljuje stapanje birokratskih.). Društveno blagostanje. stvaraju svoje vlastite legende. Sam vrh piramide Mosca naziva "političkom klasom". trebaju program i iluzije. Vulgarnoj masi suprotstavlja pojam elite. a istodobno službenički slojevi. i to da su u tim zemljama mehanizmi zaštite socijalnih beneficija grublji i jasnije vidljivi jer su u njima i distribucija i proizvodnja direktno vezane uz političku moć. su neke novije političke teorije koje se bave političkim revolucijama 20. sposobnošću i obrazovanjem. nužno su birokratizirane. Moderno društvo donosi kvalitativnu promjenu koja učvršćuje položaj političke klase . .Druge teorije elita Teorija elita oblikovana u Paretovu djelu Trattato di sociologia generale. što se nadovezuje uz njegovu raniju spoznaju da "birokratizam nije preživjelost iz ratnog razdoblja. premda je dokaze za svoju tezu pronašao u analizi njemačke socijaldemokracije. pojavu da se u kompleksnim organizacijama (bavio se posebno političkim partijama) vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima. Vlast je ostala u rukama manjine. Istodobno opće pravo glasa uključilo je mase u politiku. Na djelu je pobuna masa . izvorna vrijednost stila života odabrane elite time se vulgarizira. Sve države razvijene civilizacije. st. tehnokracija. Taj zakon važi za sve partije.uvijek na kraju nadvladava činjenica različitih sposobnosti ljudi. iako ne spontano. elita. On društvo vidi piramidalno podijeljeno na društvene slojeve. Prema njemu. predstavnička tijela. Međutim. Stil života. U takvim okolnostima nastaje i najveća prijetnja razvoju društva: etatizam. Jednostavne sheme elitističkih teorija su omogućivale laku operacionalizaciju potrebnu za empirijska istraživanja i prepoznavanje stvarnih odnosa moći. a trajnom je čini organiziranost te klase . da su njihovi predstavnici podvrgnuti vođama. teorija elita poslužila je kao osnova nastanka kompleksnijih teorija stratifikacije i raspodjele političke moći u suvremenim društvima. 2.1955. već princip kojim jedan društveni sloj vlada nad narodom". samo što je sad lakše vladati nad masama. 1916.prosječan čovjek zadovoljan postojećim. već samo zamaglilo činjenicu da su birači pasivni. Hunter itd. Kao kontrast možemo navesti Parkinovu analizu cirkulacije elita. utopljen u prosječnost svakodnevnog života. Elitu zamjenjuje čovjek mase . Bottomore. Burnham utvrđuje postojanje menadžerske elite koja preuzima funkcije kapitalista u upravljanju privredom.). stvarni sadržaj i značenje postupaka zauvijek su izgubljeni. ljudska priroda ostaje nepromjenjiv limit . vrijednosti i ekonomski položaj gornjih slojeva te klase odvajaju ih od fizičkih radnika. Moderno vrijeme je vrijeme slabljenja elite. zbijen u velikim gradovima.).proces u kojem mase pseudoimitacijom stila života elite dobivaju novu ulogu u politici i životu društva. ovisne o hijerarhiji i disciplini. pseudointelektualizam. koja postoji oslanjajući se na centralizirani politički poredak. napredak tehnike. 19 . Michaels ustanovljuje željezni zakon oligarhije. krajnja specijalizacija. već etatizmom i birokratizmom kojim upravlja jedna od naroda odvojena kasta. niti vlast nesposobnih činovnika. ekonomskih i vojnih elita u jedinstvenu elitu moći. pa i empirijska istraživanja klasne strukture kao što su ona Lockwoodova i Goldthorpova koja su pokazala da moderna radnička klasa po svojim karakteristikama ne odgovara obilježjima postuliranima u teorijama. ali bez iznimke nikad stvarno ne mijenjaju svoj položaj. Dahrendorf. gube cilj i smisao. U isto razdoblje i u istu skupinu teoretičara elite može se svrstati Jose Ortega y Gasset (1883. nemoćni prema birokraciji. Moralni. a u novije vrijeme već i specijalističko znanje. Društvo živi za državu i na koncu se nasilje države i pragmatizam masa stapaju u vulgarnom i neciviliziranom poretku. pri čemu je pripadnost eliti kvaliteta koju posjeduju "pojedinci svjesni svoga autentičnog bitka". demografski razvoj i urbanizacija. lako formalno mase rade isto što i elita nekada. sport i imitacija. već zbog inferiornosti prema kvalitetama i organiziranosti manjine koju slijede. nije osobita novost u društvenim znanostima činjenica da su ljudi različiti po sposobnostima i položaju lako se pretvarala u oslonac teorije. politička elita itd. Ona kontrolira vlast i u početku je sastavljena od klase ratnika koja vlada nad mirnim stanovništvom. EIlul i drugi suvremeni autori služe se teorijom elita radi analize specifičnih društvenih slojeva karakterističnih za suvremeno društvo (administracija. gubeći materijalne beneficije. Vrh piramide čini manjina. Politička klasa je dakle klasa ljudi koji se ističu vrlinama. bezlične službenike specijalizirane prema funkcijama i plaći. Masa preuzima poslove za koje nije osposobljena snižavajući kvalitetu svega. Mase su uvijek submisivne. Živi se u vječnoj sadašnjici kao da je civilizacija kojoj se pripada vječna i prirodna. Već je Trocki utvrdio da se sovjetski sustav ne može zvati socijalizmom.birokratsku državu. ali tijekom razvoja izvor konstituiranja političke klase postupno postaje bogatstvo. razmaženost i osjećaj da se sve može zadobiti bez posebnog napora. tehnička naobrazba i superiorna kultura. Rezultat svega jest pobjedonosni osjećaj sigurnosti koji daje opća prosječnost. tvrdi Mosca.

način da se dobije jasan odgovor na pitanje tko i na kojem temelju (zašto) ima vlast. mahom njemačkih teoretičara koji su izbjegli pred nacističkim progonima i ratom. i Heidelberg 1927. Ne razmišljamo o "unutarnjem bitku pojave" (ontološka supstancijalnost). socioletrija ili filozofski utjecaji američkog pragmatizma na znanstvenu scenu. Dominantan teorijski pristup postao je funkcionalizam. Potreba stvara normu. već postiže demokratskim pravilima. funkcija i norma Potrebe i funkcije sistema objektivno su zadane. Najjači poticaj dolazi od Spencera i Durkheima .slaganje i dogovor . Funkcije obavljaju institucije. Kažemo norme kad želimo istaknuti pritisak društva prema pojedincu i kažemo vrijednosti kada želimo istaknuti da takve zadatke pojedinac obično doživljava kao svoje želje i potrebe.trajnost i stabilnost. a) Potreba. U modernim društvima konsenzus se ne nameće. Kažemo nalažu jer je riječ o normama i vrijednostima. postavili su pitanja o kojima je klasična sociologija malo govorila: pitanje socijalizacije i društvene integracije. Politički radikalizam usmjeruje se prema dokolici. Materijalni svijet može se tumačiti kao izvor vanjskih potreba društva. NOVE SOCIOLOŠKE TEORIJE Nakon II. funkcionalizam inzistira na važnosti konsenzusa i legitimacije. razumijevanja normi. uprave. igrama na sreću. U tom svjetlu društva vidimo na nov način . rata započinje dominacija američke sociologije. Funkcionalizam se kao analitički pristup može pojednostaviti na traženje odgovora o tome koja je svrha nečega u društvu. Promjena je postupna. a potrebe sistema postaju njegove funkcije. ustanovljuje da se potlačeni ne kontroliraju golom silom. poticanjem niskih aspiracija i rezignacijom nižih slojeva. Društvo čine norme i vrijednosti. pri čemu stalni porast razvedenosti znači razvojni napredak.materijalna stvarnost postoji. Same institucije djeluju jer u njima postoje uloge i zadaci koje obavljaju pojedinci. nego njihovih djelovanja. jer su na njegov intelektualni razvoj najdubljeg traga ostavile godine provedene na školovanju u Europi (London school of Economics 1925. b) Konsensus i sukob Važan zadatak društva je povezivanje društvenih uloga u cjelinu . Budući da vrijednosti treba uskladiti i povezati.). Talcott Parsons Rodio se 1902. Predmet interesa nije čovjek pojedinac . a odnosi između institucija su strukture (elementi) sistema. naučeni (ne naslijeđeni) način razmišljanja i gledanja na svijet. Oni su u američku sociologiju uvrstili shvaćanja Marxa. sve dok se ne pojave institucije i uloge koje pojedincu nalažu određeno djelovanje. Promjene društva događaju se pod pritiskom takvih vanjskih zahtjeva (egzogene promjene). evolutivna. Posebno snažan poticaj bio je dolazak istaknutih. Legitimizacija je postupak opravdavanja vlasti. Funkcionalisti smatraju da je prilagodba stalno povećanje složenosti društvenih struktura i to izjednačuje s mogućnostima iskorištavanja okoline.navodi se kao opreka sukobu. Tijekom godina stvorene su u Sjedinjenim Državama brojne institucije. (do 1979. U svijesti pojedinca vrijednosti su stabilne kao određene zapovijedi i zabrane. sportu i ceremonijama. svj. ona je za društva okolina kojoj se treba prilagoditi. Istodobno. Istraživanje urbane sociologije. škola ljudskih odnosa.skup i zbroj svih pojedinaca ne čini društvo. dakle postići integraciju zajedničkih vrijednosti. a održava ih dogovor ljudi (tj. već koju funkciju pojava ima za cjelinu djelovanja društva. instituciju i funkciju. Sistem će opstati ako takve vrijednosti služe potrebama koje on ima. Naglašavanje sustava vrijednosti i normi ne znači da funkcionalizam ignorira materijalni svijet .kao sistem. npr. Bitno je u društvima postići ravnotežu između svih njegovih dijelova. Svrha organizacije razlaže se na funkcije i odgovarajuće strukture. vlastiti smisao i kriterij ponašanja.) u Colorado Springsu u religioznoj protestantskoj obitelji. ne pokazuje nam koji je opći smisao nečega. neki specifično američki pristupi. grada itd. Društva osim toga tebaju kontinuitet . Društva se sukobima raspadaju. Prema svojoj znanstvenoj inspiraciji pripada slijedu europskih teoretičara. Vrijednosti su ti zahtjevi koji osiguravaju cjelinu (regulaciju) društva. Kao što tvrdi evolucionizam: potreba stvara organ. socijalizacijom i kontrolom obrazovanja. Takva funkcionalna zadanost stvara potrebne institucije i strukture. Funkcionalizam tako društva zamišlja kao skupove povezanih i međuzavisnih društvenih uloga kojima su institucije okvir.ne povezivanje pojedinaca. škole i istraživački instituti.da društva treba smatrati sistemom institucija koje obavljaju određene funkcije potrebne za njihovo održavanje. koji ima više teorijskih prethodnika jer se glavna ideja nalazi u raznim prethodnim shvaćanjima . koja je proces primanja društvenih vrijednosti kao vlastitog pravila ponašanja. institucije i funkcije koje obavljaju. 20 . sociologije obrazovanja. Webera.društva treba zamisliti kao organizme ili strojeve. Važan element (podsustav) društva prema ovom smjeru razmišljanja je kultura (jer je cjelina normi i vjerovanja društva) i socijalizacija. 7. zabavi. Konsenzus . Svaki sistem mora imati odgovor na potrebe svog održanja. način da se dogovor postigne). kriminološka istraživanja i izniman razvoj empirijskih istraživanja preselila su središte sociologije na drugu stranu Atlantika.Baveći se stabilnošću političkih sistema. ustroj. već suptilnim mehanizmom socijalnog napredovanja. tolerancijom i pluralizmom. Takvu liniju razmišljanja slijedi funkcionalizam. Durkheima i Freuda. a norme i vrijednosti način usmjeravanja ponašanja.

pogotovo mentalnih).) započinje s istraživanjima odnosa bioloških. teologije i ekonomije (npr. Poremećaj u jednom izaziva poremećaje u drugima. Društvo nameće takve vrijednosne standarde određujući smislenost akcije u okviru kulture. 2. b) Funkcionalni imperativi i struktura društvenog sistema Svaki društveni sistem mora zadovoljavati određenim osnovnim zahtjevima da bi zadovoljio potrebe i sačuvao svoje performanse u promjenjivoj okolini.u formi politike postoji u različitim oblicima od totalitarnih diktatura do demokratskog sistema. oblici braka razlikuju.. U praktičnom životu isticao se nastojanjima stvaranja istraživačkih centara za razna sociološka područja. Proizvodnja i raspodjela u najširem smislu riječi glavni su dio te društvene funkcije. Parsons je područje sociološkog istraživanja proširio na fenomene koji su smatrani domenom drugih znanosti: medicine (sociološko određenje bolesti. Integracija (integration) . Adaptacija (adaptation) . religije. B. kao i određenja mogućih sredstava i poteškoća u postizanju cilja. Vrijednosti daju općenitu predodžbu o tome što je poželjno i vrijedno truda. Društvo gleda kao cjelinu. U radu mu je osobito pomagao Robert Bales. trgovine). nećemo piti vino ako nam to religija brani). već je njegovo djelovanje usmjereno i kontrolirano smislom ("smislenim namjerama" . izabran je za predsjednika American Sociological Association). Sva društva moraju osigurati zadovoljenje potreba i ostvariti integraciju takvih institucija i normi u društvenu cjelinu . Integracija služi zadržavanju odgovarajućih društvenih i emocionalnih odnosa između članova sistema.to su trajni obrasci rješavanja funkcionalnih imperativa postojanja društva. koji može biti pojedinac ili kolektivitet u akciji. Mora postojati mehanizam identifikacije. U tome je prepoznao osnovu za proširenje interesa na studije globalnog društva. Nakon toga prevodi i djela Pareta. tehnologije. Uloge osiguravaju sredstva pomoću kojih se vrijednosti i ciljevi pretvaraju u djelovanje. stvaranjem časopisa. Postizanje ciljeva (goal attainment) . Uloge tvore institucije . tj. smatra da društva trebaju "povelju" (charter) kojom se vrijednostima i kulturalnim zahtjevima reguliraju načini zadovoljenja bioloških poriva. kojima je američku društvenu znanost trajno usmjerio na pokušaje recepcije. Parsons zato inzistitra na važnosti sistema kulture.nastojao je naći zajedničku teoriju za sve društvene znanosti. Slijedom toga Parsons svoje djelovanje usmjeruje na istraživanja djelovanja društvenog sistema.). 1931. Ističe povezanost društvenih i kulturnih institucija s biološkom i psihološkom konstitucijom pojedinaca u delikatni sistem povezanih dijelova (npr. tj. knjiga Economy and Society. sistema društvenih vrijednosti koje pojedincu daju "smislenost" značenja i postupaka te simbolički sistem s kojim se identificira. (Durkheim) služi stvaranju i održavanju solidarnosti. Postizanje cilja osigurava logika dijeljenja cilja na razine konkretnijih zadataka. propadaju. psiholoških i društvenih znanosti (pogotovo sociologije i ekonomije). društvo je sistem koji se adaptira okolini. Iako se. Krajnji oblik integracije je utemeljen na mogućnosti primjene sile i države. i uopće o širem filozofskom i sociološkom kontekstu analize nastanka pitanja tržišta. no prvenstveno tu funkciju podržava pravni poredak. Teorija akcije poslužila je Parsonsu za deskripciju. Društvene uloge su zahtjevi prema pojedincu: predvidivi način ponašanja s obzirom na situaciju u kojoj se pojedinac nalazi. crkve. porodice.subjekta djelovanja. psihologiju (osobito psihoanalizu) i biologiju. od brige o okolini do transporta. te u tom smislu i institucije autoritativne interpretacije normativnih obveza spadaju u skup institucija usmjerenih tom cilju. Njegove ideje povezale su u jednu cjelinu sociologiju. prava (uloga pravnika kao profesije). reinterpretacije i integracije europske tradicije u istraživanjima modernog društva. riskira društvenu reakciju. Odbacio je ideje da Njemačku treba razoriti i dezindustrijalizirati (Morgenthau Plan). obitelji. Društvene institucije stvorene su prema potrebama zadovoljenja osnovnih instinkata i nagona. npr. rada. 1951. klasifikaciju i sustavno uspoređivanje društvenih struktura. prepoznaje njegovu strukturu i principe funkcioniranja.U to vrijeme britanska je antropologija bila pod snažnim utjecajem Radcliffe-Browna i njegove ideje da se razlučivosti društava i kultura mogu razumjeti prema njihovim funkcionalnim sličnostima. od znanstvenih istraživanja do industrijske proizvodnje. Te zahtjeve naziva funkcionalnim imperativima. vlasti ili klasne podjele.svako društvo mora osigurati cjelovitost funkcioniranja svojih sastavnih dijelova povezujući ih u neproturječnu cjelinu. odnosno funkcionalnim preduvjetima: 1. Zajednički cilj potiče na suradnju. Drugim riječima. Svi ti elementi regulirani su normativnim standardima konkretnog društva. Tko ih krši. Prirodni nagoni (žeđ. religije. Utvrđivanje ciljeva . funkcija im je ista.svako društvo mora zadovoljiti fizičke zahtjeve preživljavanja na račun okoline kojom se koristi. Još jači utjecaj na njega ima upoznavanje s europskom filozofskom i sociološkom tradicijom. Moderna društva integraciju ostvaruju složenim sistemom institucija socijalne integracije i kontrole kao što su država.ona koja to ne mogu. sociološke udruge (1949. generaliziranog teorijskog sustava . Aktor ne djeluje nasumce. Potrebe se transformiraju u kulturom određene oblike. Norme tog tipa internalizirane su socijalizacijom. Nakon dolaska na Harvard (1927. U suvremenom društvu funkcija adaptacije zahtijeva diferenciranu mrežu mnogih aktivnosti. koji je istraživanjem malih grupa došao na pomisao da je u svakom društvenom djelovanju moguće analitički opisati osnovne funkcije koje ima svako društvo (four function paradigm). a djelovao je i kao savjetnik vlade na obnovi njemačke privrede i demokracije.. Prije svega riječ je o studiji Webera i njegovoj ideji nastanka kapitalizma.meaningful intentions) koji akteri pridaju ponašanju.svako društvo mora postići stav o zajedničkom i općem cilju. nacionalni osjećaj i sl. 3. 21 . glad ili spolnost) dobivaju oblike koji su društveno prihvatljivi (iako smo žedni. Malinowski. Simbolički sistemi su npr. te prioritetima njihova rangiranja. a) Teorija društvene akcije Parsonsova shema društvene akcije polazi od pojma aktora . također pripadnik tog teorijskog kruga. jezik. od goniča robova do samoupravljanja u organizacijama. selekcije i odlučivanja o ciljevima. uz naglašenu namjeru stvaranja općeg. Ciljevi koje si postavljaju izvedenice su sistema kulture.

4.

Održanje obrazaca ponašanja (latent pattern maintenance) - svako društvo mora imati mehanizme održanja društvenih
vrijednosti, prihvaćanje kojih navodi pojedince da se ponašaju shodno dodijeljenim društvenim ulogama. Ova funkcija
obuhvaća ponajprije sve oblike internalizacije vrijednosnog sistema društva, te različite tipove aktivnosti: kućni odgoj, idejnopolitičko obrazovanje, odgoj u školama itd. Održanje obrazaca u ovom smislu igra onu ulogu u teoriji društvenih sistema
kakvu ima pojam inercije u mehanici. Najbolji primjeri institucija ove funkcije su škola, crkva i obitelj.

Društva su oblik socijalnog sistema. Svi ti sistemi imaju funkcionalne imperative za koje trebaju razviti oblike akcije i strukture za
zadovoljenje potreba ako žele očuvati stabilnost i opstati. Te funkcije su adaptacija, utvrđenje ciljeva, integracija, održanje
obrazaca ponašanja (AGIL shema). Radi zadovoljenja tih funkcija društveni sistemi razvijaju različite podsisteme i institucije.
Društva su sačinjena od različitih slojeva podsistema (religija, politika, ekonomija…) od kojih je svaki sačinjen od skupa
institucija stvorenih za zadovoljenje određenog funkcionalnog imperativa.
Institucije su skupovi relativno trajnih obrazaca odnosa, relativno stabilnih normativnih zahtjeva izraženih u obliku vrijednosnih
imperativa koji određuju ponašanje u društvenim ulogama.
Parsonova teorija naišla je na brojne kritike: Wright Mills napao je njegovu teoriju zbog nerazumljivosti i besplodne općenitosti.
Dahrendorf smatra da funkcionalizam prikriva činjenicu da u društvima osim harmonije, ravnoteže i stabilnosti postoje ozbiljni
sukobi i interesne polarizacije.
Homans smatra da funkcionalizam nepotrebno teži objašnjavanju društva u cjelini umjesto da se zadrži na djelovanju pojedinca.
Lockwood inzistiranje na normativnoj pojavnosti društva smatra udaljavanjem od njegovih realnih materijalnih temelja i
zatvorenom samodovoljnom teorijom.
Još su teže optužbe da je riječ o ideologiji obrane postojećih nepravednosti u društvu i ponovno otkrivanje raznih marksističkih
radikalnih teorija. Najteža primjedba je prigovor statičnosti koncepta i nemogućnosti funkcionalizma da razumije promjene.
Evolucija društava
Parsons je u svoju teoriju unio razvojnu dinamiku kao glavno obilježje društava. Glavna djela u tom periodu bave se evolutivnom
promjenom društvenih sistema (Structure and process in modern societies, 1960., Societies: evolutionary and
comparative perspectives, 1966., The system of modern societies, 1971.).
Društva treba gledati kao polje dinamičnih promjena i neprestanih tijekova društvene mijene, kao sisteme, trajne konstelacije
odnosa elemenata u promjenjivoj okolini, kao složeno polje međudjelovanja različitih silnica koje ometaju homeostazu.
Društva su podvrgnuta stalnom diferenciranju u kojem svaka novonastala jedinica znači viši stupanj funkcionalne specijalizacije i
veću mogućnost iskorištavanja okoline ili regulacije međuodnosa u sistemu. Promjena je postupna, evolutivna, pri čemu stalni
porast razvedenosti znači razvojni napredak. Povremeno integracijski okviri i kapacitet sistema nisu dovoljni za održavanje
homeostaze, te otuda dolazi do kardinalne izmjene (propasti ili revolucije) osobina sistema.
Među procesima promjene najvažnije je povećanje sposobnosti prilagodbe, bilo unutar društva stvaranjem novog tipa strukture
difuzijom neke kulture, bilo djelovanjem drugih faktora u kombinaciji s novim tipom strukture.
Parsonsova teorija evolucija zasniva se na slijedu razvojnih faza u kojima svaka slijedeća povećava mogućnost adaptacije na
okolinu, iskorištavanja energije, materijala i ideja. Razvojna linija ide od primitivnih društava prema onima koja poznaju
pismenost, preko društava koja poznaju filozofiju i literaturu do modernih društava zasnovanih na demokraciji i pravnoj državi i
sekulariziranim oblicima religije. U slijedu faza primitivna društva smjenjuju prijelazna (arhajska društva i "povijesna" prijelazna
carstva), koja prethode nastanku modernog društva.
Primitivna društva karakterizira nizak stupanj diferencijacije svih elemenata društvenog sustava. Društvena zajednica shvaća
se kao jedinstveni kolektivitet, a članstvo u njoj stječe se na osnovi krvne ili tazbinske (bračne) veze. Svi odnosi interakcije
regulirani su i integrirani sistemom srodstva. Nema razdvajanja društvenih uloga i pojedinac je potpuno uklopljen u čvrstu
zajednicu. Umjesto diferenciranosti pojedinih strukturnih obilježja društva - privrede, politike, zajednice, kulture - institucije su
stopljene u jedan niskodiferencirani sistem povezan principom srodstva.
Poredak tradicionalnog društva u cjelini je obilježen askriptivnošću: prava i dužnosti pojedinca određeni su porijeklom, spolom,
dobi ili kombinacijom takvih od ljudskih postignuća nezavisnih faktora. Askriptivna solidarnost preslikava se i osnažuje religijskim
ili mitskim predodžbama o svijetu.
I simbolički sustav je povezan sa sistemom srodstva. Konstitutivni simbolizam postaje činilac društvenih procesa svojim
uključivanjem u širi sistem komunikacijskih kodova. Taj sistem sadržava skup pravila koja reguliraju međudjelovanje ljudi u
situacijama kao što su brak, odnosi među generacijama, tehnologija i odnosi spram svetih bića - sve to u skladu sa simboličkim
značenjem njihova društvenog položaja. Jezik i teritorijalna referencija bitni su za identifikaciju identičnosti odnosa prema rodu i
njegovim normama.
U prijelaznom društvu razlikuju se dvije faze - arhajska i razvijena prijelazna faza. Izrazom arhajska se označuje prvo značajno
razdoblje u evoluciji prijelaznih društava, tj. umijeće pisanja i kozmologijska religija. Pismenost se širi na sve slojeve društva, što
omogućava transgeneracijsko bilježenje iskustva, znanja i mitova. Razvijenu fazu karakterizira puna pismenost viših staleža i
religija koja se razvila do filozofskih razina uopćenosti i sustavnosti, te nastanak upravnog aparata i učvršćenje društvene
stratifikacije. Svećeničke i upravne funkcije uglavnom su u rukama rodova, a položaji su obično nasljedni.
Evolutivnoj promjeni svjetske historijske civilizacije pridonijeli su elementi koji su se pokazali ireverzibilnim sastojkom razvijenijeg
društvenog tipa. Institucionalizacije religije (Egipat, Mezopotamija), racionalizacija prava (Rim), učvršćenje principa stvaranja i
smjene vlasti te stvaranje sistema kulture i filozofije (Grčka) takva društva pretvara u sjedišta civilizacije.
Razvijenost znači povećanje specijalizacije, odvajanje tipova privredne aktivnosti (stočarstva od ratarstva itd.), nastanak novih
tipova vlasništva i socijalnu stratifikaciju.

22

Društva u kojima prevladava aktivno iskorištavanje okoline, funkcionalna specijalizacija, otvaranje i generalizacija kulturalnog
sistema, kompleksnost i individualizacija ličnosti, vrijednosna neutralnost velikog broja odluka, u kojima se postignuće smatra
kriterijem određenja društvenih uloga, takva društva zovemo modernim društvima.
Moderno industrijsko društvo u mnogim se aspektima razlikuje od prethodnih. Njegova tehnološka osnova je drukčija, a u
proizvodnji faktori kao što su zemlja, rad, kapital i organizacija imaju novu ulogu. Faktori nastanka novog tipa društva su i
ekonomski i neekonomski, tj. za nastanak novog tipa društva potrebne su promjene u normativnoj i institucionalnoj nadgradnji.
Tehnološko-proizvodne inovacije osnova su ubrzanja promjena i izraz povećanih kapaciteta adaptacije modernih društava.
Najznačajniji neekonomski faktori nastanka modernog društva su nagoni proistekli iz kulturalnih obrazaca i mogućnosti koje
osigurava promijenjeni institucionalni sistem. Misli se na nastanak novog tipa poduzetničke i radne kulture, potom institucija i
metoda pravne regulacije koje omogućuju uključivanje svih u demokratsko utvrđenje ciljeva i odgovorno izvršavanje odluka, te
načelnu primjenu striktno neosobnih pravnih pravila.
Strukturu institucionalnog sistema karakterizira nastanak modernog pravnog i upravnog sistema koji odgovara novoustanovljenim odnosima privrede i društva. Važno obilježje tog tipa prava je institucionalizacija principa u širokom području ljudskih odnosa
koji su sukladni s institucionalnim zahtjevima industrijske organizacije gospodarstva.
Pod utjecajem Weberove analize nastanka kapitalizma, korijene modernog društva Parsons nalazi u procesu zrenja ideje
moderniteta tijekom dugog razdoblja srednjeg vijeka te renesanse u stvaranju specifične kulturne situacije u SZ Europi, te u
"prvoj kristalizaciji moderniteta", posebno u Engleskoj u 17. st.
U tom razdoblju dolazi do diferencijacije religije od države, tolerancije religijskih razlika, nestaje legitimizacija vladara religijom jer
vjerski stav vladara ne obvezuje njegove podanike. Vlast biva podvrgnuta kontroli parlamenta a pojavljuje se i sve složeniji i
efikasniji sistem općeg prava (common law) zasnovan na zakonitosti (the rule of law). Sve to prati snažan porast tehnologije,
nastanak tržišnih mehanizama itd.
Napredak je bio potaknut promjenama u kulturi (sekularizacija), sistemu ličnosti (individualizacija i svjetovni asketizam) usmjerenima na postignuće na ovom svijetu, dok je istodobno i sama povratno poticala političku promjenu, promjenu kulture, stila života
i socijalizacije ličnosti.
Francuska revolucija je raskidanje veze s difuznom političkom zajednicom. Uloga građanina koji je nosilac prava i obveza,
slobodan i jednak s drugima, koji odlučuje, bira i sudjeluje u političkom sistemu, odvaja političku sferu od difuzne društvene.
Promjene time nisu zaustavljene, već ubrzane. Promjene u sistemu obrazovanja, u društvenoj stratifikaciji, u urbanizaciji dovode
do stvaranja novih područja povećane diferencijacije. Sve brže i sve jače diferencija se nastavlja po svim dimenzijama i u svim
oblicima društvenih sistema.
Moderno društvo je složeno. Karakterizira ga odvojenost i sve veće razdvajanje i stabilizacija podsistema u sistemu akcije,
specijalizacija i razdvajanje elemenata društvenog sistema. Današnje stanje razvoja društva i njegovih problema u centar
smještaju socijetalnu zajednicu, ne ekonomiju, politički sistem ili sistem vrijednosti. Utjecaj obrazovne revolucije postaje
prvorazredne važnosti.
Primjer funkcionalizma: R. Davies i W. E. Moore
Nema društva u kojem nema klasa i slojeva. Društvena stratifikacija je neizbježna, ali i potrebna da bi društvo poticalo ambicije,
nastojanja i ideje ljudi da postižu društvene ciljeve. Društvo treba doživjeti kao skladan poredak uloga i funkcija. Ono ima
određene funkcije koje su mu potrebne za opstanak, a svaka funkcija, da bi se obavljala trajno i dobro, propisuje uloge. Naš
život su skupovi uloga, zahtjeva da se ponašamo na određen način. Društvo nam nameće uloge i postavlja zahtjeve.
Društvena stratifikacija i društvena nejednakost imaju istu funkciju. One su neizbježne i dobre za društvo u tome što svatko radi
različitu funkciju i ima različite uloge prema društvenoj podjeli rada. Slični poslovi, znanja i uloge stvaraju grupe različitog položaja. Razvedenost društva posljedica je podjele zadataka, te društvo napreduje jer svatko od nas obavlja neku od dodijeljenih
uloga (prijatelj/član obitelji…).
Funkcionalisti se koriste pojmom diferencijacije - povećanja složenosti, jer su za njih to procesi koji prethode stratifikaciji.
U društvima se razvojem pojavljuje sve više uloga - horizontalno se povećava razvedenost, formiraju se institucije i skupine.
Postojanje viših i nižih u tom procesu je sporedno. Smisao postojanja viših i nižih prema moći i statusu je integracija podijeljenih
zadataka, uključenost u grupe kao društvu korisne institucije. Društva su povezana jedinstvenim skupom vrijednosti koje ljudi
dijele i normama koje nameću društva. Zato je za funkcionaliste nezamislivo priznanje konflikta kao sastavnog dijela društva. Za
konflikt nema razloga - svatko obavlja svoju dužnost i on bi samo smetao. Zato društveni slojevi žive u odnosu harmonije i
slaganja, konsenzusa i dobrovoljnosti, podvrgavanju pravilima istim za sve, dijeleći sudbinu društva.
Prema mišljenju Daviesa i Moorea diferencijacija društva je posljedica povećanja i složenosti društva. Svaki dan nastaju novi
zadaci i poslovi, a time i nove uloge. Glavna je funkcionalna nužnost koja objašnjava univerzalno postojanje stratifikacije upravo
potreba odabiranja s kojom se susreće svako društvo koje želi smjestiti i motivirati pojedince u društvenoj strukturi. Društvo
mora rasporediti svoje članove na društvene položaje i potaknuti ih da izvrše dužnost na tim položajima. Zato se mora
pozabaviti i motivacijom na dvije razine; potaknuti pojedince da žele popuniti društvene položaje, te da jednom na tim položajima
žele izvršavati dužnosti. Radi toga društvo prvo treba neku vrstu naknade koja mora biti poticajna, i drugo takve naknade treba
različito rasporediti prema položajima (Neka načela stratifikacije, 1942.)
Stratifikacija postoji u svakom društvu, ali u svakom društvu postoje i položaji koji su od veće važnosti za njegovo djelovanje.
Sve društvene uloge moraju biti popunjene i svi zadaci izvršeni, inače nastaju poteškoće djelovanja društva. Neki društveni
položaji i uloge zahtjevaju posebne sposobnosti, znanja i talente - oni su rijetkost, nemaju ih mnogi, i na tržištu radne snage
vrijede više. Za takve sposobnosti potrebni su uz prirodne dispozicije i dodatni napori i motivi za njih. Važni društveni položaji

23

obično zahtjevaju duže periode školovanja i sakupljanja iskustva. Obećanje nagrade za povećane napore i žrtvovanja trebalo bi
biti motiv za sposobne. Nejednakost je sredstvo kojim društva potiču da najvažnije zadatke obavljaju najbolji.
Funkcionalizam tvrdi da je društvena stratifikacija ponajprije horizontalna: po ulogama i zadacima, profesijama i institucijama.
Ako i postoje nejednakosti moći, bogatstva i ugleda, takva stratifikacija je neizbježna i potrebna, jer suradnja zahtjeva povezivanje i institucije. Stratifikacija je korisna jer nagrađuje ljudske sposobnosti i rad.
Rafinirani funkcionalizam: Merton
Robert King Merton (1910. - 2003.) u počecima svoga rada bio je pod utjecajem Parsonsa ali i njegovih oponenta Pitrima
Šorokina i Paula Lazarsfelda. Merton je na taj način stekao iskustva i u empirijskim i u praktičnirn istraživanjima te paralelno
dobio izvrsnu poduku o sociološkoj tradiciji. Vrjerojatno je to pomoglo da se prevlada umjetno stvoren raskol između općih teorija
i empirijskih socioloških istraživanja. (Social theory and social structure, 1949.).
Merton prihvaća osnovne postavke funkcionalizma. Društva, da bi opstala, moraju imati određene karakteristike i funkcije.
Zastupanje i vjerovanje u vrijednosti i poštovanje norme pretpostavke su postojanja društva. Za potrebe društva stvaraju se
institucije, dakle norme i vrijednosti. Međutim, funkcije ne vrše samo one zadatke za koje ih svjesno stvaramo, a i sasvim
različite funkcionalne alternative omogućuju da se postigne isti cilj. Osim funkcija, kao nužnih fenomena svrhovitih prema
očuvanju cjeline društva, postoje i funkcije koje tome nužno ne služe (functional alternative). Postoje i disfunkcije, popratne
pojave čije efekte nismo željeli, nismo planirali ni predvidjeli. (Social theory and social structure, 1957.)
Postoji često konfuzija između subjektivnih namjera i objektivnih postignuća. Ne postižu se samo namjeravani učinci, već i
mnogi uzgredni ili čak neželjeni. Merton smatra nepotrebnim inzistiranje na "funkcionalnoj jedinstvenosti društva", jer društva
nisu nikad potpuno i homogeno integrirana. Odatle i zaključak da ako nešto postoji kao društveni fenomen, to ne mora značiti da
samim postojanjem ima neku društvenu funkciju. Mi trebamo uočiti i negativne ili disfunkcionalne posljedice nekog fenomena.
Npr., birokratska organizacija, kako je određuje Weber, ima izvjesne karakteristike koje jamče njezinu funkcionalnost: hijerarhija,
profesionalnost, stega, poštovanje pravila. Međutim, baš striktno poštovanje tih načela rezultira izvjesnim disfunkcijama:
a) Birokrati su obvezni strogo poštovati pravila, ali to dovodi do nesnalaženja u novim nereguliranim situacijama. Birokratska
organizacija je nefleksibilna i neinovativna, a postojeća pravila tumače se i primjenjuju kruto. Birokrati ne mogu inovirati i
mijenjati, ne smiju improvizirati.
b) Hijerarhijska delegacija nadležnosti nužna je radi efikasnosti organizacija. No delegacija dovodi do "izmještanja ciljeva"
(displacement of goals). Umjesto vanjskog cilja radi kojeg organizacija postoji, stvarni je cilj poštovanje pravila i u
situacijama kad je to neproduktivno. Puko poštovanje ceremonija i rituala za birokraciju je važnije od njezina učinka.
c) Naglašena neosobnost je korisna osobina za djelovanje organizacije, ali ona dovodi do napetosti i sukoba prema strankama
i okolini, umjesto objektivnosti načelo je bešćutnost.
Pritom je važna činjenica da je riječ o neizbježnim suprotnostima. Dobro i korisno načelo postiže neželjene i neočekivane
konzekvencije. Ne može se postići samo ono što je funkcionalno i korisno, a da se ne poveća rizik i pojava disfunkcija.
Merton je imao veliki raspon neznanstvenih interesa. Npr. pune 23 godine radio je na knjizi On the shoulders of giants. Knjigu
je započeo kao potragu za značenjem i korijenom rečenice lsaaca Newtona. "If I have seen farther, it is by standing on the
shoulders of giants".
lzmislio je i frazu "phenomenon of the 41st chair", kojim opisuje situaciju znanstvenika koji je postigao sve kao i ostalih 40
najboljih, ali nije ušao u krug onih koji su dobili Nobelovu nagradu i priznanje. Za sociologiju nema Nobelove nagrade, i on je nije
ni mogao dobiti. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je njegov sin, istog imena i prezimena.
Neofunkcionalizam
Moderni funkcionalizam (neofunkcionalizam, kako je obnovljenu teoriju nazvao Jeffry Alexander) nije nakon smrti Parsonsa
1949. zadržao dominantnu poziciju u sociologiji. Razloga za to je više;
1. Funkcionalizam je imao mnogo deklariranih pristalica, no rijetko je bio razumljiv širim slojevima studenata sociološke
znanosti. Funkcionalizam je pristup koji visok stupanj općenitosti smatra prednošću te njegovo razumijevanje pretpostavlja
veliko poznavanje teorijskih ishodišta i snalaženje na višim razinama apstrakcije. Uz to se nadovezuje upotreba stalno novih
pojmova i složene stilske konstrukcije.
2. Budući da funkcionalizam naglašava harmoniju i konsenzus, stabilnost i nepromjenjivost, očit problem s kojim se suočava je
objašnjenje promjene. Ako je svako odstupanje od norme štetno, tada se sprječava i svaka invencija, slobodna misao ili
ponašanje. Funkcionalizam brani postojeće (status quo).
3. Funkcionalizam naglašava ulogu vrijednosti, otuda i slaganja, a previđa postojanje društvenih sukoba (materijalne interese).

8. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA
Društvene hijerarhije
Premda su antropolozi često tvrdili suprotno, sva su društva hijerarhijski uređena. Ljudi su hijerarhijske životinje i imaju iznimno
jak instinkt kojim doživljavaju socijalni status drugih ljudi. Čak i u najegalitarnijim društvima vlada hijerarhija moći, ugleda,
poštovanja, znanja ili novca. Čini se da je ljudska sposobnost razlikovanja statusa neograničena, a neke su kulture upravo u
hijerarhičnosti vidjele oznake civilizacije.
Primjer društvene hijerarhije nalazimo u Ladurievoj knjizi "Saint Simon i dvor Louisa XIV.".

24

neke društvene klasifikacije samo su percipirane. Sva se društva razlikuju prema načinima kontrole nejednakosti. ali sve te nejednakosti postaju prava sociološka tema tek kad ih se klasificira prema određenom kodu društvenih vrijednosti. koji se uglavnom nasljeđuju. Michael Haralambos. Društva s takvom stratifikacijom moraju imati vrlo razvijen sustav prisile i nasilja nad pojedincima da održe privilegij vlasnika. Ropstvo može imati razne oblike. Schaeffer) Društveni znanstvenici često se pitaju je li prirođena nejednakost pojedinaca temelj društvene stratifikacije ili je pak stratifikacija temelj društvene nejednakosti. Ropstvo je najekstremniji oblik društvene nejednakosti. gospodari mogli postati robovima. kojom se jednostavno utvrđuje da postoje razni oblici društvene nejednakosti. zaposlenih na poslovima "plavih ovratnika". a postojala su i čvrsta pravila komunikacije među njima. Tipičniji robovlasnički sustavi. S obzirom na varijabilnost kriterija klasnih podjela. o njihovu ponašanju i glumljenju uloga. Prema tom sustavu postoje 4 varne (brahmani. No u stvarnosti sustav triju staleža (svećenstva. i obrnuto. U razdoblju socijalizma (do 1990. seljaka i nezaposlenih. Kaste su stratifikacijski sustav vezan za hinduističku religiju. medicinskih sestara i sl. ali je unutar svake kaste postojalo više tisuća jatisa .. "Srednja" klasa se sastojala od "tehnokrata" (inženjera.Socijalne nejednakosti i društvena stratifikacija Na ljudske nejednakosti mogu utjecati mnoge slučajnosti: talenti. Praćenjem parova sedmogodišnjaka s istim talentima i ocjenama. Zbog toga postoje mnoge razlike u određenju broja klasa: 1."bijeli okovratnici". a između postoje viša srednja klasa (oko 10% st. Po Lloydu Warneru postoji 6 klasa: visoka. a kada se sustav društvene nejednakosti temelji na hijerarhiji skupina. nezaposleni itd.. koju čini oko 40% st. U Grčkoj su. pokazalo se da npr. vajšije i šudre) i peta kasta "nedodirljivih" parije.) . Neki su sociolozi. rasa. te radnička klasa. u kojem neki pojedinci raspolažu drugima kao svojim vlasništvom. ali uobičajeno su bili vezani za posjed. kojima nedostaje i bogatstvo i moć). Robovi su bili vezani za gospodara i takav oblik ropstva zovemo patrijarhalnim. Po Marxu postoje 2 osnovne klase: buržuji i proleteri (vlasnici sredstava za proizvodnju i vlasnici samo svoje radne snage). nisu dopuštali promjenu statusa robova. i oni su mogli biti oslobođeni. pa su s promjenom vlasništva nad posjedom mijenjali i gospodara. klasni sustav počivao je na stečenom statusu. engleski ili novovjekovni u Sjevernoj i Južnoj Americi.skupina koje se bave istim zanimanjima. marljivosti i ratničke tjelesnosti). endogamne sustave u kojima je zabranjeno miješanje rasa ili posebnih kategorija stanovništva. i siromašniji članovi profesija poput učitelja. npr. menadžera) 25 . izgled. U nekim razdobljima kmetovi su fizički pripadali plemstvu i svećenstvu. niža srednja klasa koju čini oko 30% st. 1979. Klasni sustav je rangiranje pojedinaca prema njihovu ekonomsku položaju u društvu. donja ili niža klasa koja obuhvaća 20% stanovništva (stariji. 2. prestiža i moći. koji se isprva sastojao uglavnom od kmetova. dok će sin socijalnog radnika imati tek 12% šansi da stekne tek prosječni dohodak. Unatoč tome. koja se sastojala od fizičkih radnika. sin uspješnog pravnika ima 27% veće šanse da u kasnim 40-ima stekne dohodak koji će ga smjestiti u najvišu desetinu američkog stanovništva. razlikovali društvenu nejednakost. u Carnegie studiji pod vodstvom Richarda de Lonea pokazalo se da budućnost djece u Americi više ovisi o socijalnom statusu njegovih roditelja negoli o njihovim sposobnostima. U vrijeme građanske revolucije u Francuskoj. Ideologija staleža potječe od platoničke ideje o trodiobi rada prema kojoj pripadnost staležu određuju "vrline" (mudrosti. Zato u djelima mnogih sociologa nije jasno jesu li određenja klase samo ideal tipovi za jasnije razumijevanje društva.strukturiranom nizanjem skupina koje obnavljaju nejednakost ekonomskih nagrada ili moći u društvu. 3. dakle pripadnost vladajućoj partiji je bilo glavno određenje "više" klase i glavno sredstvo mobilnosti one "niže" klase. (R. ili je riječ o stvarnim i trajnijim podjelama. jer se trećem staležu. Glavni sustavi stratifikacije Stratifikacija je društveno sankcioniranje nejednakosti. npr. spol. u problematici stratifikacije postoji i metodološki problem . U staroj Grčkoj ili Rimu robovi su bili uglavnom zatočenici nakon bitaka. Pripadnost kasti (a često i jatisu) se nasljeđivala. tj. a druge su vrlo stvarne. mora pribrojiti sloj građana-slobodnjaka i trgovaca. Sustav staleža je bio tipična stratifikacija feudalne društveno-ekonomske formacije. Osnovna okosnica feudalnog sustava bili su plemići i kmetovi. plemstva i "trećeg staleža") nije detaljno opisivao društvenu klasifikaciju feudalizma. bogatiji službenici koji sudjeluju u politici i imaju rukovodeću ulogu u brojnim dobrovoljnim organizacijama. čini se da je nejednaka distribucija društvenih dobara trajniji kriterij razlikovanja klasa. Rangirane su prema stupnjevima čistoće (s brahmanima na vrhu). Takva distribucija dobara ili nagrada i perpetuirano učvršćenje životnih šansi potomaka oblikovati će s vremenom vidljivije i značajnije socijalne slojeve. Za razliku od pripisanih statusa. pa se status roba i gospodara nasljeđivao. sociolozi govore o stratifikaciji . Društvena nejednakost opisuje uvjete nejednake distribucije dobara. treći stalež je brojao 98% stanvoništva. Daniel Rossides govorio je o 5 klasa prema razini njihova bogatstva: najbogatija klasa koju u Americi čini 1% stanovništva. Postoje li klase u Hrvatskoj? I u Hrvatskoj postoje klase. pripadnost određenom narodu i sl. srednja i niža. miješanje među kastama je bilo strogo zabranjeno. čija se pripadnost nasljeđivala. koje su se također mogle dijeliti na posebne potkaste. od kojih se svaka dijeli na višu i nižu. Katkada se pojam kasti koristi i za druge društvene sustave. te od transformacije te ideje u kršćanstvu prema kojoj su sva tri staleža sa svojim dužnostima "jednaka pred Bogom". ovisno o pobjedama u bitkama.posebni oblik društvene nejednakosti koji se tiče postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge prema faktorima kao što su prestiž ili bogatstvo.) glavni kriterij pripadnosti klasi bio je sudjelovanje u političkom odlučivanju. i on pretpostavlja da se status pojedinaca može mijenjati u skladu sa promjenama njihova ekonomskog položaja. kšatrije. primjerice za sustave apartheida. sposobnosti. i društvenu stratifikaciju . ovise o aspiracijama i pretenzijama pojedinaca..

jer oni najbolji ne dolaze uvijek na njima primjerena mjesta. kako novostečeno bogatstvo novih skorojevića nije još preraslo u prepoznatljiv sustav vrijednosti više klase. veća je društvena nepravda kad se ti krugovi ugleda. Uzroci socijalne stratifikacije i njezina objašnjenja Prema funkcionalističkom poimanju stratifikacije. Vlasnici sredstava za proizvodnju čine "vladajuću klasu" koja ima moć da svoje ideje proglasi vladajućom ideologijom. Društvo se također mora brinuti da na te položaje dođu pojedinci s primjerenim kvalitetama i talentima. u kojem pobjednici ("vladajuća klasa") uz pomoć ideologije (prava.kad se moć ili ugled ne može kupiti ili kad ugled ne mora donositi bogatstvo." (Ian Robertson) Ova koncepcija slabo objašnjava stratifikaciju društava s nasljednim statusom. Ljude možemo rangirati prema svim tim kriterijima. opravdanih) mehanizama stratifikacije koji su određeni ograničenim resursima i onih (disfunkcionalnih. već se interesi pojedinaca često mogu međusobno ispreplitati ili sukobljavati. jer su se socijalne nagrade distribuirale i prema tom kriteriju. Kriteriji određenja klasne pripadnosti Prema Marxu i teoretičarima konflikta. Marx je stoga govorio kako postoji "klasa po sebi" i "klasa za sebe". Neki su teoretičari došli do teorije o "krugovima pravde". Prema Walzeru.obrazovanih stanovnika. Vladajuća klasa ima i sredstva i moć da eksploatira potčinjenu klasu (u buržoaskom društvu to su proleteri) na način da višak proizvoda rada radnika zadržava za sebe. Prema kritičarima funkcionalističke koncepcije stratifikacije. odnosno nejednakosti s jednoga područja ne mogu seliti u drugo . da pomoću državnog. prethodna se dva pristupa ne isključuju. No. glavni kriterij klasne pripadnosti postaje bogatstvo. glavni kriterij određivanja klasa je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. ali da bi klasa postala za sebe. "Nejednaka distribucija socijalnih nagrada za društva je funkcionalna jer uloge koje traže rijetke talente moraju obavljati najsposobniji pojedinci. funkcija je stratifikacije da održi ljude na mjestima gdje jesu. on nije više frontalan. Prema evolucijskoj teoriji stratifikacije. te "inteligencije" . budući da društva proizvode i viškove sredstava za život. kako tvrdi teorija konflikta. religije) određuje raspodjelu socijalnih dobara. bogatstva i moći miješaju. tj. studirati madicinu). Zato moraju postojati neke nagrade za obavljanje npr. koji se mogu ispreplitati na različite načine. Društvo je pravednije kad se zasluge. Status je rangiranje skupine prema stupnju njezina prestiža. U prvom slučaju riječ je o klasnom potencijalu. Društvena stratifikacija dakle nije nužnost. pojedince koji nisu bili skloni političkom sistemu. a u vrijeme stabilnosti niže klase. neugodnih ili opasnih poslova. a stratifikacija je nužna kako bi ljudi bili motivirani da popune važne funkcije. profesora itd. Stratifikacija se održava samo zato što je stvara i održava vladajuća klasa kako bi zaštitila ili ispunila svoje interese. Marksistički analitički aparat je pregrub za analizu novih društvenih odnosa u kapitalizmu. a pripadaju nižoj klasi. Prema konfliktnoj teoriji sva je dosadašnja povijest povijest klasnih borbi. ali su oblikovali tanak sloj nestrukturirane inteligencije. nazvao statusnom skupinom. morala. Za političku klasu je uvijek bio problem kojoj od tih dviju klasa dodijeliti veću socijalnu moć. čak i u klasnim društvima sa stečenim statusom. pojedinci koji je čine moraju postati svjesni svoje pripadnosti i klasnih interesa. Marx je zanemarivao klasu seljaka. Od uspostave državnosti i promjene režima. profesionalaca. Po Weberu klasna pripadnost ovisi o distribuciji triju društvenih dobara: političkog statusa ili moći.ljude koji nemaju posla. Uzrok stratifikacije je isključivo sukob oko ograničenih resursa.tako da se važnijim ulogama ili funkcijama dodjeljuju veće nagrade. bez obzira na klasnu pripadnost. koji jesu vlasnici sredstva za proizvodnju. 26 . Bila je izvor regrutacije za političku klasu ili nomenklaturu. Isto vrijedi za zahtjevne poslove. na percepciju vlastite klasne pripadnosti još uvijek najčešće utječe percepcija o političkoj moći pojedinaca na vlasti ili ugled profesionalnog statusa. o onome što klasa može učiniti po svojoj strukturnoj smještenosti. pravnog i političkog aparata zacementira postojeće odnose u proizvodnji. Tom sloju možemo pripisati "ostatke buržoazije". Glavna zadaća ove teorije je povijesno istraživanje raznih oblika stratifikacije i utvrđivanje razlika između onih (funkcionalnih. socijalna je stratifikacija često disfunkcionalna. Mnogi smatraju da je glavno određenje političkih podjela bila nacionalna pripadnost. negoli kad se jasno percipiraju razlike među njima. nužnih. S vremenom možemo očekivati da će se nove klase u Hrvatskoj početi podudarati s klasnom podjelom Rossidesa. ti se viškovi raspodjeljuju sukobom među pojedincima i skupinama. Sukob onih koji imaju i onih koji nemaju mnogo je raspršeniji. te lumpenproletere . Nadalje. odnosno u slojevima u kojima su bili njihovi roditelji. Zato vrijednost pojedinih društvenih položaja nije identična. Ono raspoređuje članove na različite pozicije koje ispunjavaju te društvene funkcije. Prema Lenskome osnovna sredstva za život raspodjeljuju se onako kako tvrde funkcionalisti . jer ih u suprotnome nitko ne bi želio obavljati. Iz toga slijedi da je stratifikacija nužna. ekonomskog statusa ili bogatstva i socijalnog statusa ili prestiža. nepravedno raspoređenih. koji se tebaju izbjeći) koji su određeni viškom resursa. ali ne čine vladajuću klasu (a upravo su oni bili nositelji proleterskih revolucija). U razdobljima ekonomske krize rasla je moć srednje klase. Pojam klase Weber je stoga ograničio na skupinu ljudi koji dijele sličnu razinu bogatstva i sličnu socijalnu sudbinu. za čije se obavljanje trebalo žrtvovati duže vrijeme (npr. No. društvo je organizam koji obavlja određene funkcije. dok je za skupinu ljudi koji dijele sličan životni stil.koji nisu bili izravno uključeni u političko odlučivanje.

svrstali u 6 kategorija. Tako je u ispitivanju NORC 1987. U istraživanju časopisa Fortune 1948. U najbogatijoj grupaciji prosječni je iznos kupovne moći 24 806 $. U kasnijim ispitivanja. bile promjene 1990-ih u komunističkim zemljama. Ova metoda ovisi o procjeni ispitanika . te da svrstavanje u klase izravno ovisi o subjektivnim tumačenjima ispitanika. Prednost metode je da se do jasnih podataka dolazi bez opsežnog istraživanja.Mjerenja klasne pripadnosti Kad se koristi reputacijskom metodom. Ona posjeduje 9% svjetskog dohotka. Današnja ispitivanja često se koriste većim. Objektivna metoda bila je posebno zanimljiva kad se primijenila u istraživanjima socijalnog prestiža ili reputacije pojedinih struka ili zanimanja. Oni su prvo ispitali članove jedne male zajednice o tome kako oni dijele ljude na klase. a na najnižima smetlar. vrste susjedstva u kojoj se živi i sl. istraživač jednostavno pita kojoj klasi ispitanik misli da pripada određeni pojedinac. Slična. Međutim. u srednjoj 4 269 $. tri najbogatija čovjeka na svijetu imala su vlasništvo koje je nadilazilo BDP 47 najsiromašnijih zemalja. Kod horizontalne mobilnosti riječ je o socijalnom kretanju ili premještanju pojedinca unutar istoga ranga. poput godišnjeg dohotka. pokazalo se da mnogi ljudi sebe svrstavaju u višu klasu negoli je realno. Kad se koristi objektivnom metodom.1 milijarda ljudi ima godišnji dohodak manji od 1 000 $. istraživač postavlja pitanje ispitaniku kojoj klasi pripada on sam. Kasnija ispitivanja (Hollingshead) pokušala su doći do klasne pripadnosti pomoću samo triju kriterija: mjesta stanovanja. Prema Branku Milanoviću iz Svjetske banke. na najvišem mjestu bio liječnik. pojedinac se ne bi odlučio za takav korak.on je testirao 6 glavnih indikatora: zvanje. prema ideji sociološke inercije. zanimanja i stupnja obrazovanja. U SAD-u se takva ispitivanja već dugo vode kako bi se testirale promjene prestiža pojedinih zanimanja. Ali to ne znači da zbog toga mora doći do promjene u društvenoj stratifikaciji unutar pojedinih zemalja. problem je što postoje tako mnogobrojni (i proizvoljni) kriteriji za povlačenje crte između klasa. a ljudi se često ne slažu s klasnom pripadnošću koju su im sociolozi na taj način pripisali. 1% najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje bogatstvo koje je jednako bogatstvu 57% najsiromašnijih. istraživač postavlja ljude u proizvoljan broj klasa na temelju nekog unaprijed zadanog kriterija. Tom su se metodom koristili Lloyd Warner i Paul Lunt. kad mijenja radno mjesto koje ima isti status kao i prethodno ili kad se preseli u novi grad s istim rangom. ukupan dohodak najbogatijih 25 milijuna Amerikanaca jednak je ukupnom dohotku 2 milijarde ljudi. u izvješću UN-a o ljudskome razvoju navodi se da postoje 3 grupacije nacije prema kriteriju "ljudskog razvoja". a 25% da ne pripada nikakvoj klasi. U toj skupini 2. npr.bit ćete pripadnik određene klase ako vas drugi vide kao njezina pripadnika. vrstu stana (boravište). Stoga je 27 . pri čemu su ispitaniku ponuđene već određene klase. poput vrijednosti nekretnina. ali u klasifikaciji viša-srednja-niža-radnička klasa (Centers. Međutim. Na razini pojedinačnih razlika u bogatstvu socijalne su nejednakosti još drastičnije. Društvena mobilnost Glavne vrste društvene pokretljivosti su horizontalna i vertikalna društvena mobilnost. u iznimnim situacijama. b) Drugu čini 42% svjetske populacije. potom profesor i pravnik. kada su ljudima bili ponuđeni dodatni odgovori. stanovništvo se može podijeliti na dvije grupacije: a) Prvu čini 13% svjetske populacije. ali komparativna ispitivanja na međunarodnoj razini pokazala su značajna odstupanja od tog rangiranja. b) Promjenljivost društvene nejednakosti i društvene stratifikacije Praćenjem ekonomskih pokazatelja nejednakosti vidi se da se razmjeri svjetskih nejednakosti povećavaju. Kad se koristi subjektivnom metodom.) 50% ljudi je izjavilo da pripada radničkoj klasi. ali se zato bitnije mijenjala društvena stratifikacija. Loša strana ove metode je da se ona ne može primijeniti na veće zajednice i društva. Prednost metode jest da se može primijeniti na veliku populaciju ispitivanjem javnog mnijenja na slučajnom uzorku. U svibnju 2005. a 125 najbogatijih ljudi svijeta posjedovalo je vlasništvo koje je nadilazilo ukupan BDP svih najnerazvijenijih zemlja. 1949. U takvim ispitivanjima se od ispitanika traži da rangiraju pojedina zanimanja. Bit njihove studije je izučavanje načina kako ljudi formuliraju svoje pojmove klasa. Prema bogatstvu. staretinar i čistač cipela. I ovom se metodom koristio Warner . 3 najbogatija čovjeka na svijetu imaju bogatstvo jednako dohotku 10% najsiromašnije svjetske populacije. Premda je općenito društvena stratifikacija stabilnija od promjena u materijalnoj nejednakosti. a rezultati takve ankete bitno ovise o načinu postavljanja pitanja ili ponuđenoj klasifikaciji. visinu dohotka i količinu obrazovanja. kao što su npr. Ova metoda također ovisi o procjeni ispitanika o vlastitoj klasnoj pripadnosti. razmjeri nejednakosti ostali su razmjerno isti. 6% je odgovorilo da pripada "nekoj drugoj klasi". u klasifikaciji viša-srednja-niža klasa 80% ljudi je izjavilo da pripada srednjoj klasi. a u najsiromašnijoj 1 184 $ godišnje. a ne manjim brojem kriterija pri utvrđivanju klasne pripadnosti. Ona posjeduje 45% svjetskog dohotka mjerenog iznosom kupovne moći. područje stanovanja. kada mjesto koje se nudi ne bi pobudilo nadu da će se pojedinac pomaknuti na hijerarhijskoj ljestvici. te su potom kvalitativne odgovore poput "onaj stari aristokrat" ili "oni lovaši" i sl. U toj skupini 500 milijuna ljudi ima godišnji dohodak iznad 11 500 $. a neki sociolozi smatrali su da je dovoljno testirati samo jedan kriterij: visinu dohotka glave obitelji. izvor dohotka. Međutim. a) Primjeri nejednakosti na svjetskoj razini 2004. jer većinu potrebnih podataka i inače prikuplja neka nacionalna statistička agencija.

skupo odijelo itd. preseljenje u bolji grad ili državu. Njihovi su sudovi prema nejasnim. Stoga su na granicama takvih zatvorenih gradova nastajale "sive zone" potencijalnih imigranata u privlačnije zone. Nakon nekoliko godina svakodnevnog prelaska interne granice. koja se odnosi na vertikalnu pokretljivost pojedine skupine. a ako je bitna promjena statusa za pojedince moguća i u jednoj generaciji. U Sovjetskom Savezu postojao je sustav "internih putovnica" koje su kreirale posebnu hijjerarhijsko-prostornu strukturu društva. mjestu stanovanja. tvrdi da postoji isto tako jaka korelacija prosječnog kvocijenta inteligencije stanovnika neke zemlje i njezina bogatstva. neortodoksnim socijalnim ponašanjima tolerantniji negoli onih nižih klasa. Poznata je studija Gaussova krivulja američkih sociologa Herrensteina i Murraya. višem stupnju obrazovanja itd.više klase ili statusi češće su povezani s konzervativnijim socijalnim ponašanjem i s glasanjem za konzervativnije stranke c) religioznošću . a stanovnik otvorenog grada može otići u drugi otvoreni grad ili na selo. Neostaljinistička država). Mnogi sociolozi smatraju da je mobilnost vezana za broj ponuđenih statusa u određenom društvu i iz toga zaključuju da je današnje društvo zbog toga mnogo otvorenije i da su pojedinci zbog toga socijalno mobilniji. Premda su pojedinci danas bez sumnje horizontalno mobilniji nego ikada. No ti su kriteriji isuviše pojednostavljeni . obrazovanjem i sl. demokratsko društvo ne mora zbog toga biti stratificiranije.to znači da su mjerila klasne pripadnosti i izvora uspona ili propasti na društvenoj ljestvici. Pokazalo se da su zemlje s najvećom mobilnosti (i u kojima najbrže raste nejednakost) one u kojima postoji najviše imigranata. Teorija irsko-finskog para znanstvenika Lynna i Vanhanena pod naslovom Inteligencija i bogatstvo naroda. a kretanje pojedinca ovisilo je o vrsti "interne putovnice". ruski sociolozi. već o tome jesu li statusi pripisani (nasljedni) ili stečeni. s dobivanjem stalnog zaposlenja ili pak ženidbom. st. Ako stratifikacija. npr.kako bolje obrazovani dobivaju bolje poslove. koji tvrde da je urođena razlika u inteligenciji pojedinaca uzrok socijalne stratifikacije i svih spomenutih korelata klasne pripadnosti. Komparativne međunarodne studije socijalne mobilnosti i nejednakosti pokazuju koji su faktori uključeni u prihvaćanje novih uloga i percepciju uspjeha. Prva se odnosi na promjene socijalnog položaja tijekom života pojedinca. 28 . 2002. Neki sociolozi govore i o deklasiranju kad je riječ o tome da se cijeli slojevi ili klase svrgavaju ili posve uklanjaju s društvene scene. više klase češće participiraju u zajedničkim aktivnostima zajednice. Mobilnost nekog društva međutim ne ovisi o broju statusa. Vertikalna mobilnost se odnosi na kretanje osoba između socijalnih rangova: ona može biti usmjerena "prema gore" ili "prema dolje". tj. kad pojedina zanimanja ili slojevi iz nekog razloga dožive snižavanje svog socijalnog položaja. u kojima se otvara niz novih radnih mjesta i u kojima postoji tradicija horizontalne mobilnosti. Ženidba/udaja je bila značajno sredstvo mobilnosti. Posebna tema vezana uz mobilnost je pokretljivost pojedinaca (penjanje ili spuštanje na društvenoj ljestvici) unutar društveno stratificiranog sustava u jednoj generaciji (intrageneracijska mobilnost) ili pokretljivost pojedinaca ili cijelih slojeva u više generacija (intergeneracijska mobilnost). to je i boljeg zdravlja b) političkog ponašanja . Međutim. Korelati klasne pripadnosti i drugih socijalnih fenomena Studije su pokazale kako postoje zanimljive korelacije između klasne pripadnosti i: a) zdravlja . ali je za njih teško stalno odlaziti u zatvoreni grad. često postoji barem iluzija napredovanja na društvenoj ljestvici. Riječ je naravno o stjecanju boljeg radnog mjesta. a druga na pokretljivost djece u odnosu na njihove pretke. Stanovnik zatvorenog grada mogao je lako otići u otvoreni grad ili na selo.suzdržavanjem od znakova ljubavi negoli prisilom da se slijede roditeljska pravila Nadalje. Trajniji skok u statusu mogao se ostvariti tako da se pronađe posao uz granicu privlačnije zone ili republike. pa i ekonomska promjena uključuje poremećaj utvrđene socijalne stratifikacije. mogla se dobiti interna putovnica privlačnije zone. U slučaju da društveni sustav priznaje samo pripisane statuse. klase ili zanimanja u odnosu prema drugim grupama u stratificiranom društvenom sustavu. najčešći kriteriji uspjeha bi mogli biti dobra ženidba. horizontalne pokretljivosti motiviran socijalnom percepcijom novog radnog ili boravišnog mjesta kao mjesta koje je u nekom smislu ipak "više" na društvenohijerarhijskoj ljestvici.što je pojedinac viši na društvenoj ljestvici. ali i posjedovanje raznih simboličnih znakova ranga kao što su sportski auto. visini dohotka. Svaka bitnija socijalna. Glavni kriterij mobilnosti bilo je članstvo u komunističkoj partiji ili pripadništvo vojnim snagama. Ali moguće su i manje drastične promjene. upitno je koliko zbog toga raste njihova vertikalna mobilnost. društveni sustav pojedincima ne dopušta promjenu njihova statusa. jer je potomak miješanog braka mogao izabrati privlačniju nacionalnost roditelja.velik dio tzv. govorimo o zatvorenom sustavu ili društvima. Poseban je primjer mobilnosti strukturna mobilnost.više su klase religioznije od nižih d) bračnom stabilnošću i spolnim ponašanjem . kao npr. Faktori (kriteriji) mobilnosti Kriteriji mobilnosti se općenito podudaraju s kriterijima klasne pripadnosti . npr. govorimo o otvorenom sustavu ili društvu.kada bismo pitali pojedince. Drugi glavni kriterij bio je mjesto boravka (je li bila riječ o otvorenim ili zatvorenim gradovima).odgoj kod viših slojeva češće se postiže "kondicioniranjem" . Veći je broj instancija devijantnog ponašanja nižih klasa. Zanimljive analize faktora mobilnosti ponudili su 80-ih godina 20. odnosno nacionalnost pojedinca (Zaslavski. konobar postaje poduzetnik ili poduzetnik bankrotira i postaje konobar.više klase obično imaju stabilnije brakove e) kvocijenta inteligencije i obrazovanosti . Viktor Zaslavski. U slučaju stečenih statusa koji se mogu postići radom. jasno je da su mogućnosti pojedinca za napredovanje manje. postojeće se nejednakosti perpetuiraju ili pojačavaju f) odgoja djece .

jasan je i porast broja samačkih domaćinstava. vlastite ili usvojene". 4 (3. kod obitelji s jednim roditeljem.7% 38% 5. jer osim seksualne. a industrijalizacija i urbanizacija razbijaju takve obrasce te se proširena obitelj smanjuje i razbija na nuklearne obitelji. Nuklearna obitelj stvara se ondje gdje postoje zajednice lovaca i sakupljača. objektivnim promjenama koje ostaju trajne.3% obitelji ne odgovara stereotipu nuklearne obitelji. imaju jedno dijete ili više njih. Moderno društvo je društvo netipičnih oblika nuklearne. slažu u šire forme. Stari ljudi nemaju nikakvu pomoć i zaštitu. 14% 9% 26.3% 22.94) 21. iako žive u parovima. kao npr. milijuna 1981. Obitelj je grupa osoba povezanih brakom. U tom smislu nuklearna je obitelj najmanja zamisliva jedinica obiteljskih sustava. rezultat je industrijalizacije i urbanizacije. kao atomi u molekule. Prema tom primjeru nuklearna obitelj ne bi bila osnovna jedinica.6% 17% 55% 9 milijuna SAD neudanih žena. Određenje nuklearne obitelji podrazumijeva zajedničko stanovanje. Uza sve to pleme opstaje reproducirajući svoju zajednicu kroz stotinu godina.3% početkom 90-ih 3 (3. 27 godina neoženjenih muškaraca.9.nesimetrično. Nuklearna obitelj podrazumijeva postojanje braka koji Murdock definira kao "skup običaja koji se usmjeravaju na seksualno povezani par osoba unutar porodice". Seksualni odnosi su rijetki i ne pokazuje se osobit interes za afektivne i seksualne veze. no samo jedan oblik njezina funkcioniranja. krvnim srodstvom koje konstituiraju jedno domaćinstvo u kojem komuniciraju svi međusobno u njihovim ulogama muža i žene. 1970. a postotak brojnijih domaćinstava je manji i manje varijabilan nego za prosjek Hrvatske. istospolni brak i sl. 29 . obitelj regulira i funkcije prokreacije i reprodukcije. uže ili šire utvrđuje srodstvo. 1949. definicija postaje problematična u slučajevima kad se drugačije . već bi to bili pojedinci i zajednica majke i djeteta. otuda i povećanju obitelji. Prvi oblik obitelji je nuklearna obitelj. Agrarna društva teže jačanju srodničkih veza.1) 6. a) Razbijena obitelj Definicija nuklearne porodice pretpostavlja da se slojevi srodničkih povezivanja stvaraju oko nje u koncentričnim krugovima "srodničkih koljena". socijalizaciju i ekonomski suživot. u kojoj uspoređuje 250 u povijesti poznatih razvijenih i plemenskih društava. Njezina pojava. Izloženost stalnim migracijama. ali i uzori poželjnog stila života zahtijevaju obiteljske zajednice koje su manje od Murdockove pojmovne definicije. ili bez djece. neudana ili razvedena. Nema emocionalnih veza između roditelja i djece. Npr. pleme). a nakon toga ih prepuštaju snalaženju za hranu i smještaj. 27 godina izvanbračne djece izvanbračne djece u crnačkim obiteljima obitelji gdje je majka sama s djecom Britanija 30% obitelji odgovara stereotipu nuklearne obitelji 24% domaćinstava su samačka 27% obitelji čine bračni parovi koji žive sami i nemaju djecu 13% domaćinstava ne može se povrgnuti pod nabrojene kategorije Pariz svaka treća žena starija od 30 godina živi sama. a porastao je i broj osoba koje ne sklapaju brak..5. 25 godina neoženjenih muškaraca. Veza muškarca i žene vrlo je slaba i nestalna . U vremenima oskudice prepušta ih se smrti od gladi. 29. jer je takva briga za humanu reprodukciju neizbježna kao osnovna i univerzalna. i to nepotpune nuklearne obitelji. smatraju mnogi.3% 43. majke i oca. sustavno sređujući podatke koje su desetljećima sakupljali antropolozi. Djecu majke doje do treće godine. STRUKTURA OBITELJSKIH ZAJEDNICA Nuklearna obitelj Najpotpuniji komparativni pregled različitih oblika u kojima se pojavljuje obitelj sastavio je Georg Peter Murdock u studiji Social structure. a potom razgrađuje proširenu porodicu. bez djece ili obitelji Hrvatska broj članova domaćinstava domaćinstava sa više od 6 članova 1948. koja se sastoji od muža i žene te njihovih potomaka.6% 16. no često umiru zbog bolesti i gladi. Cikličnost u tome prepoznaje Skolnik tvrdeći da kompleksnost društva najprije stvara. U gradovima je broj članova domaćinstva manji i kroz vrijeme manje promjenjiv. Nuklearna obitelj ne pojavljuje se samo u nerazvijenim društvima gdje je osnova za tvorbu širih zajednica (klan. Riječ je o "odraslim osobama suprotnog spola od kojih dvije održavaju spolne odnose. supružnici su odvojeni u potrazi za hranom. oskudici i gladi promijenila je odnose u obitelji. Nestabilnost bračne zajednice.5% 10. Djece ipak ima mnogo. U većini društava nuklearna je obitelj temeljna jedinica širih porodičnih zajednica koje se. Međutim. visok stupanj razvoda brakova. Međutim.8% U Hrvatskoj 40. afričko pleme Ik migracijama je natjerano u vrlo negostoljubiva područja na jugu Sudana. već o nuspojavama industrijalizacije i urbanizacije. Brak je osnova stvaranja obitelji. nije riječ o subjektivnim slabostima ili imitaciji načina života razvijenog svijeta. ekonomsku kooperaciju i reprodukciju.7% 33. 25 godina neudanih žena. Osim toga. sina i kćeri. no pojavom agrarnih tehnologija prednost dobivaju veće zajednice te nuklearna obitelj teži proširenju. stvarajući zajedničku kulturu. ekonomske migracije.

budući da u društvima broj muškaraca uglavnom odgovara broju žena. bračne veze u kojoj muž ima dvije žene ili više njih.9%.9% i u Iranu 7. Za Kinu i Japan karakteristična podvarijanta poliginije je sustav uzdržavanja konkubine. a ona i njezina djeca su pod kontrolom prave žene. Položaj konkubina u Kini nije se mogao izjednačiti s položajem žena. Treba istaknuti da je u nekim slučajevima (Toda) riječ o sustavu u kojem više braće ima jednu ženu (fraternalna poliandrija). tj. Prema Kuranu u islamskim zemljama je dopušteno imati do 4 žene.samo u dva zabilježena društva (Markizi u Polineziji i Toda u Indiji) je to stvarno uobičajen i preferiran oblik braka. izvještaji prvih kolonijalnih istraživača govore o tome da su dravidska plemena u Indiji prakticirala poliandriju. Kina i Japan tradicionalno su bile zemlje u kojima se prije prakticirala poliginija. čak i ako je definiramo strože kao "zajednicu u kojoj postoji bračna veza jednog muškarca s više žena istodobno. bogatije i obrazovanije slojeve koji si mnogoženstvo inače mogu dopustiti. a samo 43 društva ju smatraju nedopustivom i zabranjuju. i poliginije. Umjesto muža imaju stalne ljubavnike koji ne postaju članovi obitelji. obično pridajući veću pažnju najmlađoj i najatraktivnijoj. ali znatno veću ulogu ima mišljenje da je teško upravljati poliginijskim domaćinstvom i činjenica da monogamni ideali zapadne civilizacije prodiru u više. Djeca u pravilu ne postaju članovi obitelji. a njezina se djeca u pravilu ne priznaju ravnopravnima svojoj polubraći. Naime. (u Madrasu je zabranjen 1932. Zanimljiv primjer problema poliginijske zajednice pružaju i mormoni u Sjedinjenim Državama. no otac time ne stječe posebna prava ili obveze jer dijete nastavlja živjeti s majkom.prividna poliandrija . Naime. Takva sustav polako se napušta od 1901. Osim toga. 30 . Gotovo do današnjeg vremena sličan običaj . o tome da oni znaju jedan za drugoga i takvu vezu smatraju prihvatljivom. no brak traje svega nekoliko dana. Nije rijedak slučaj da u nekim društvima više muškaraca izdržava ili potpomaže jednu ženu. Konkubina ne uživa zaštitu braka. U Japanu je proces bio vrlo brz i već nakon razdoblja Meiji reformacije pravi konkubinat je vrlo rijedak. u Jordanu 6. muž povremeno mijenja preferencije prema ženama. ona prema njemu nema nikakvih prava. ali koje muž mora tretirati jednako. kad se muškarac zasiti konkubine.logika broja govori protiv takvog rješenja. a Sun Jat Sen i kasniji revolucionari strogo zabranjuju konkubinat. u Alžiru je postotak poliginijskih brakova 1. ne samo zbog vanjskog pritiska već i zbog bitnih problema održavanja obiteljskog života.). Prema istraživanjima Kimballa Younga. jer je slobodni seksualni moral često zbunjivao eurocentrične istraživače. za kojeg se ona formalno udaje. 14% poliandrijsko.5%. ne nasljeđuju i nemaju ravnopravan položaj s djecom prave žene. koji joj daju darove. 18% poliginijsko. Osoba oca utvrđuje se prihvaćanjem dara pri rođenju djeteta. Krajem razdoblja dinastije Tang zabranjena je bigamija. oženjeni muškarac ima više od jedne žene. Poligamija pretpostavlja postojanje jednog od dvaju mogućih oblika: poliandrije. Izgleda da je prije bilo više ovakvih slučajeva. u plemenu Koingang koje odobrava grupni brak. kada žena dosegne doba puberteta. ona nema pravo zahtijevati emocionalni ili seksualni ekskluzivitet. Nisu rijetki ni drugi slučajevi privilegija slobode spolnih odnosa žena sa srodnicima muža. obilježava stalna napetost i emocionalna nestabilnost. bračne veze u kojoj žena ima dva muža ili više njih. Žena istina nije imala pravo legalnog prigovora zbog dovođenja konkubine. jer npr. npr. U Egiptu i Siriji prosječno svaki 10. budući da tamo ima političku funkciju širenja obiteljskih veza. naroda u Indiji. uzajamnu i višestruku bračnu vezu više muškaraca i žena. tj. što sve podržava kultura i javno mnijenje". u Tunisu 4. ekonomsku kooperaciju i seksualnu vezu. što uključuje zajednicu života. i kod imućnijih zemljoposjednika. a 60% monogamno. ali nemaju obvezu brinuti se o njoj ili djeci. a) Poliandrija Poliandrijska obitelj javlja se rijetko . mormonsku poliginijsku obitelj. On postoji u rijetkim pojedinačnim slučajevima. U Murdockovoj klasifikaciji od 250 analiziranih društava 193 karakterizira dopustivost i ohrabrivanje poliginije. Takvu situaciju Murdock pronalazi u čak 17. d) Grupni brak Murdock pod pojmom poligamije razumije i treću varijantu: grupni brak. Indija. genealoška analiza u rasponu od 100 godina pokazuje da je 8% brakova bilo grupno. Mnoge zemlje zakonski su ograničile poliginiju. no uživa punu materijalnu zaštitu. obično nema pravo na nasljeđivanje. U stvarnosti je poliginija razmjerno rijetka . (c) Konkubinat Konkubinat je situacija u kojoj muž ima pravo dovesti u obitelj još jednu ženu i njezine potomke. što se nastoji reducirati time što jedna žena dobiva poseban status ili sl. Ne uspostavlja se bračna veza te konkubina ne ulazi u srodničku zajednicu. kojima treba radna snaga.8%. b) Poliginija Poliginijski oblik obitelji javlja se dosta često. sa ženama različitog podrijetla i navika. Sredinom stoljeća primijećeno je da se poliginija obnavlja ponajprije kod dva sloja: beduinskih šeika. pa dolazi do ljubomore i sukoba između ostalih žena. Nakon razvoda ženi je dopušteno imati ljubavnike. Young zaključuje da su mormoni u stvarnosti napustili poliginiju. rodbina za nju odabire muža. jedan od roditelja simultano je u više brakova". no spolna sloboda dopuštena muškarcima (prostitucija) opstala je unatoč stalnim pokušajima da se iskorijeni. Tamo žene žive bez muža u kućanstvu svog brata zajedno sa svojom djecom. a nuklearna obitelj zapravo je sastavljena od brata i sestre i njezinih potomaka.zadržao se i kod Nayara. Prakticira se puna matrilinearnost pri određivanju srodništva. no rijetko je riječ o stvarnoj zajednici života.6% ispitanih društava. niti zaštitu materijalnih interesa. Prividna poliandrija znatno je češća. što stvara privid poliandrije.Proširena obitelj: poliandrija i poliginija Početni oblik slaganja u u širu zajednicu Murdock prepoznaje u poligamnoj obitelji "koja se sastoji od dviju ili više nuklearnih obitelji povezanih višekratnom ženidbom.

brojnost i kooperativnost. Patrilinearni srodnički sustav u kojem su svi srodnici po muškoj liniji . Toj klasifikaciji treba dodati mogućnost da nakon sklapanja braka mladenci formiraju novu inokosnu nuklearnu obitelj i žive odvojeno od srodnika. a spolni partneri sporedni. Preferencija prema sororatu zabilježena je u 100 društava. Bilokalno načelo. Takva neolokalna obitelj tipična je za moderna društva. Ovakav sustav poznaje oko 15% društava. ostaju kod kuće i uključuju svoju nuklearnu obitelj u proširenu obitelj svojih predaka. 3. ekonomskim zahtjevima industrijskog društva (Japan) ili obrazovanjem viših i imućnijih slojeva. jer su za dijete važnije srodničke veze na majčinoj strani. Takav sustav u kojem ujak reprezentira obiteljski autoritet. lojalnosti prema obitelji i ulozi emocija (afektivni individualizam).otac. Matrilinearni srodnički sustav u kojem su svi srodnici po ženskoj liniji . Good zaključuje da se poliginija uglavnom napušta i da prodiru oblici monogamne nuklearne obitelji. i ranom 18. Pojavljuje se ideja da je ljubav strasna afektivna veza u kojoj se događa emocionalno ispunjenje i fizičko zadovoljenje te da je to osnova braka. grupni brak se svodi na liberalan stav prema spolnim odnosima. 2. Patrilokalnu porodicu. njezina braća i sestre. gdje sin ili kćer. a kojoj su krvnosrodničke povezanosti sekundarne. supruzima. st. kad pobijede ideje o pravima čovjeka-pojedinca i kad se stvore institucije koje jamče poredak. Međutim uviđa da je ona nestabilna u evolutivnom održanju. Takav se sustav naziva bilateralnim srodstvom.obitelji u takvoj zajednici. tj. Futurolog Toffler tvrdi da je riječ o uzajamnom približavanju oblika obitelji. Otac.U zajednicama Čukčija u Sibiru i Diera u Australiji.kada se smanji materijalna oskudica. Nećak nasljeđuje ujaka i njegov položaj glave obitelji. a smatralo se da je primjeren primitivnijim društvima u kojima se tolerantnije gleda na spolne odnose. već usporedo s nastankom društvenih uvjeta u kojima se može realizirati . Svi muški potomci prema očevoj lozi žive zajedno. njegova vlastita djeca žive s bratom njegove žene. preci i potomci ne spadaju u istu srodničku skupinu i nisu u srodstvu s njegovom djecom. Levirat se javlja u nešto više od polovine (127) ispitanih društava. Konjugalna obitelj Linton razlikuje dva tipa obitelji: konjugalnu koja se zasniva na seksualnoj i afektivnoj vezi. društvima koja se spominju kao primjeri postojanja grupnog braka. Računanje srodstva Srodnički sustavi europskog kulturnog kruga srodnicima priznaju osobe koje se nalaze u krvnoj vezi i preko majčine i preko očeve loze. i krvnosrodničku porodicu u kojoj su veze srodstva važne. roditeljima. njegova braća i potomci. U kasnom 17. Rast individualizma i paralelno zatvaranje u privatnost i osobnu slobodu stavlja pojedinca izvan rodovskih veza mijenjajući dotadašnje shvaćanje o dužnostima u braku. Istodobno. Levirat je kulturalni zahtjev koji nalaže da se udovica novim brakom poveže sa bratom svog pokojnog supruga. a rijedak je i povremen u daljnjih 58. održanje imovine i davanje statusa svojim članovima.uključeni u srodničku zajednicu. pri čemu nije loše. no ne i na nastanak multifunkcionalne zajednice . tako i zapadna društva prakticiraju "sukcesivnu poligamiju" praksom razvoda brakova i tolerancijom nekonvencionalnih oblika obiteljskih zajednica. 2. ali je sporedno. ostvariti i emocionalnu vezu. Unilateralno srodstvo ima 2 varijante: 1. koja daje status i osigurava imovinu. prema emocionalnim preferencijama. U konjugalnoj obitelji je drukčije. Lokacija obitelji Neki tipovi proširene obitelji određuju se prema mjestu zasnivanja zajednice. podržani idejama romantične ljubavi (Indija). 4. U većem broju slučajeva pravilo se provodi samo ako postoji mlađi brat ili sestra preminulog bračnog druga. rad i zaštitu. Kirkhoff razlikuje 4 tipa porodice prema mjestu njezina zasnivanja: 1. uz pojavu individualizma mijenja se i odnos prema partnerima. sigurnost. ne spadaju u njegov obiteljski krug. odgaja djecu poput oca i brine se za njih naziva se avunkulat. ujaku. Mnogo je češći sustav unilateralnog srodstva u kojem se bilo majčina bilo očeva krvnosrodna linija smatra srodničkom. gdje dječaci od desetak godina trajno napuštaju dom roditelja i odlaze živjeti ujaku. brigu za stare i nemoćne. zavisno od posebnih okolnosti. ulogu u zaštiti i ranoj socijalizaciji djece. Bračni partner odabire se slobodno. a sororat je pravilo koje potiče udovca da se oženi sestrom svoje pokojne žene. Matrilokalnu porodicu. jer kako poligamna društva napuštaju svoje tradicije. Naime. često uzimajući za ženu njegovu kćer. no nikada im nije onoliko blizak koliko ujak. Konjugalnu obitelj smatra primarnom. Malinowski opisuje obiteljske odnose na Trobrijandskim otocima i zaključuje da ulogu oca zapravo preuzima ujak. Avunkulatsku porodicu.brak je smatran zajednicom koja ima ekonomske i reproduktivne zadatke. jer krvnosrodnička porodica ima brojne prednosti: stalnost. koja se sastoji od majke. koja postoji u onim društvima u kojima majčin brat (ujak) ima posebnu ulogu u odgoju. intimniji. njezine sestre i potomci . Majka. Sestrina djeca ujaka nasljeđuju i brinu se za njega u starosti. u plemenu Haida u Britanskoj Kolumbiji. a život u obitelji postaje intenzivniji. Mnoge kulture koje primjenjuju matrilinearni sustav posebno značenje pridaju majčinom bratu.majka. privatan i odvojen od upletanja šire zajednice. koju karakterizira poseban odnos oca i muških potomaka. no otac se pouzdano nikada ne zna. njegova braća i sestre. njihovi preci i potomci ne spadaju u istu srodničku skupinu. Npr. a prema njima on održava odnose ljubavi i brige. Ta ideja ne nastaje naglo. emocionalniji. ponekad i u drugo naselje. majka je uvijek sigurna. Ponekad do nastanka poligamnih zajednica dovode levirat i sororat. Do modernog vremena romantični ideal bračne i ljubavne veze nije postojao . očevoj obitelji priključuju se nuklearne obitelji njegovih muških potomaka. Brak se ne shvaća više ako 31 . ali ne i njihove žene uključeni u srodničku zajednicu. djeci. njezinih kćeri te njihovih muževa i djece. Otac je za svoju djecu stranac.

religijske. Odrediti srodnički status znači odrediti ukupan svijet prava i ovlaštenja pojedinca koji se osjeća sastavnim dijelom porodične zajednice. Međutim. No nove mogućnosti donose i nove probleme . a njeni protagonisti su neprirodni junaci koji se suprotstavljaju volji bogova ili društva. ne samo zbog veće fizičke snage. Međutim. u modernom su društvu posebne institucije preuzele mnoge funkcije obitelji ostavljajući obiteljima sve manje zadaća. studija o ginekokraciji antičkog svijeta na osnovi njegovih religioznih i pravnih obilježja". Sve to dovodi do ginekokracije. stabilno zadovoljenje seksualnosti) i brojne sekundarne (zaštita zdravlja. imovinskog i obrazovnog statusa. žene imaju vlast sve dok u stvarnom ratu ne bivaju pobijeđene i potlačene. emocionalne. To je ujedno izraz univerzalno važećeg razvoja . roditelja i djece. Luhmann smatra da se najveći broj partnera nalazi među ljudima sličnog geografskog podrijetla.ekonomske. Iskupljenje je najdublji temelj običaja kao što su pravo (drugih. te se srodstvo moglo računati isključivo po majčinoj strani. trošenje i sl. zasluživanja novca i održavanja domaćinstva. političke. no nužne u reprodukciji i duhovno nadmoćne.). od materije ka duhu. muški princip više duhovnosti. Kako kaže Malinowski. no sve do 17. sama po sebi se ne može opravdati. Omogućuje se da se osobnom afektivnom životu dade smisao.mirnog. Ova teorija naglašava postojanje dvaju stupnjeva: "ženskog" . No.ekonomska. socijalizacija i ekonomska funkcija. Legitimizacija braka smislom strasti rezultira.) funkcije. U primitivnim društvima obitelj zadovoljava sve funkcije . klase.od literarnih predložaka jeftinih romana. sjećanja na stvarne događaje. Promjene. Zapravo ginekokraciji prethodi heterizam. porodičnog. što je izraženo u grčkim mitovima koji su. Stabilizacijom društva i kidanjem okova tradicije rastu ambicije i potrebe za ljubavlju.promjene od vladavine žena na patrijarhalnu vlast i njezine institucije. Međutim. Takav napor bi bio besmislen da time ujedno ne uče i odnose između različitih uloga. kulturni razvoj od ženskog materijalnog ka muškom duhovnom. Zaključuje da je roditeljstvo okruženo folklornim mitovima (raširena vjerovanja ne zasnivaju se na činjenicama) i većina muškaraca i žena zapravo i ne zna što znači biti roditelj dok to ne postanu. prijateljstvu. briga i zaštita mladih.agresivnog. a ne muža) na nevjestu u prvoj bračnoj noći. Prvi stupanj razvoja doba je ginekokracije. etničkog. jer se cjelokupni život šire zajednice i zasniva na porodičnim strukturama. sve se mijenja kad se taj ideal u masovnim razmjerima prihvati kao stvaran i mogući cilj. Ona je osnova za seksualnu. no pritisci zaposlenja. Ljubav nije podložno lojalno trpljenje ili prijateljstvo te u idealiziranom smislu postaje strast. prema Bachofenu. i "muškog" . ljubavi. kad strast oslabi. Na taj način krug je zatvoren . te prijelaz monogamije treba olakšati davanjem simboličkog ili stvarnog obeštećenja zajednici. mijenja se i njihovo međusobno značenje i rang važnosti. 32 .st. Nisu imali prilike vidjeti to u obiteljskom životu jer žive u izoliranim nuklearnim obiteljima te su iznenađenja razlikom između prikazanog i stvarnog frustrirajuća. Funkcije moderne obitelji Murdock smatra da su osnovne funkcije obitelji reprodukcija i regulacija seksualnog ponašanja. Ona se ne smatra vrijednom sama po sebi. stvarne vladavine žena nad muškarcima. braće i sestara . vladavine žena. Romansa je ideal. spolnosti. Parsons kao glavne zadatke ističe primarnu socijalizaciju mladih i emocionalnu stabilizaciju odraslih. a da to nije vrijeđalo osjećaj morala. Evolucija obitelji a) Bachofen: Mit o matrijarhatu 1861. tj. već kao slobodan život i izbor. Afektivna očekivanja glavna su osnova braka konjugalne obitelji. drugim muškarcima. društvene sveze izvode se iz razvoja jedinog odnosa koji je čovjek preuzeo od svojih životinjskih predaka: odnosa muža i žene. Melver i Page razlikuju osnovne (osiguranje doma. svakodnevna rutina ne ostavljaju puno mjesta za osjećaje. zaštitne. izražen vladanjem muških bogova nad ženama. te postaju i kriterijem životnog uspjeha. frustracijom i tenzijama. Paradoksalno bi bilo tvrditi da sva dotadašnja društva nisu poznavala strasnu ljubav. kad se strasti pridoda neupitni smisao.odnosa nepodijeljene porodice. Muško ekskluzivno pravo nad jednom ženom je neprirodno. Prijelaz u patrijarhat Bachofen opisuje kao duhovni proces. nije bilo društva koje je dopuštalo pripisivanje smisla ljubavi. smatra Bachofen.bračno nezadovoljstvo i visok stupanj razvoda pripisuju se i visokim očekivanjima koja nameće ideal strasne ljubavi. ljubavnu i bračnu vezu. pridajući joj značenje nastanka novog semantičkog koda koji omogućuje da se društvo pozabavi novim mogućnostima osamostaljenog intimnog i afektivnog života. I muškarci i žene su imali istodobono više spolnih partnera. Stvaranje takvog samostalnog pojma strasne ljubavi analizira Luhmann u studiji Liebe als Passion (1982. Fizički slabije. do aspiracija ugrađenih u doživljaj smisla obiteljske zajednice. pojavila se Bachofenova knjiga "Materinsko pravo. funkcije obitelji se mijenjaju. do stvarnosti koja otvara perspektive izbjegavanja braka. moraju znati sve svoje rođake i njihov položaj. slijede tu logiku razlikovanja stupnjeva. Potpuna spolna sloboda znači da nikada nije jasno tko je otac djeteta. razmjena darova na vjenčanju itd. nadmetanju. neke nestaju. prvo u porodici a potom i u organizaciji države. već samo tko je majka. ali samo sa socijalno odgovarajućim partnerima. Pleme Tikopi razvilo je kompleksan sustav srodništva koji obuhvaća nekoliko tisuća članova plemena: od malena djeca se uče složenim nazivima i porodičnim odnosima. militarističkog i hijerarhijskog. muškarci postaju nositelji ideje braka: posjedovanja žene. već opće smjene kulturnog tipa. doslovnim pokoravanjem i ponižavanjem žene. odnose u radu. LeMasters je proučavala stajališta parova o djeci i njihovu odgoju. politička ili drukčija interesna veza. od ženske prirode ka muškoj kulturi. harmoničnog. situacija u kojoj nema obitelji ni braka. religijska prostitucija. a nastaju nove. stanje potpune spolne slobode. reprodukcija i odgoj djece.

osobnim rizikom i hrabrošću. zabrani endogamije i utvrđenju principa egzogamije (traženja partnera izvan vlastite srodničke skupine). Barbarstvo je period tekovine stočarstva i ratarstva. više ratnika i muškaraca. a prevlast muškaraca za njega je jamstvo moralnosti i stvaranja. postavljena je linija razgraničenja između starog i novog društva. transferu i difuziji "tehnologija opstanka i snalaženja u okolini". a barbarstvo započinje time što ljudi olakšavaju rad korištenjem alata. više srodnika. već analiza prava i opisi drugih društava. jest jednoobrazan. a srodništvo se računa po majci. Vrijedi načelo endogamije. gozba za sve). One su zapravo vlasništvo. a protek tih faza uvod je u stvaranje civilizacije. To je društvo organizirano na određenom teritoriju. Jedinica te organizacije je rod. Slijedi srednji stupanj divljaštva koji završava s pronalaskom luka i strijele. Žene su rijetke i nagrada za poduzetnost i odvažnost. b) McLennan: zabrana endogamije 1876. U to doba pada i otkriće artikuliranog govora. Početna je točka razvitka život ljudi u zajednicama koje se tek neznatno razlikuju od životinjskih hordi. Solidarističko društvo ne nestaje odjednom niti se gubi istom brzinom u svim područjima društva. te mogu zavladati nad svojim "primitivnijim" susjedima. tj. Promjena je paradoksalna. jer se zabrana incesta ne odnosi na braću i sestre. kako Bachofen opisuje tu promjenu." Morgan se služi i drukčijom periodizacijom razvitka društva. Na određenom stupnju razvitka pojavljuju se elementi zabrana i tabuiziranja spolnih odnosa. a obiteljske veze izjednačene su s pripadnošću zajednici. razlikujući societas i civitas društva. tj. iz kojeg nastaju bratstvo. Engels će tu razdiobu učiniti jednostavnijom: "Divljaštvo je period prisvajanja gotovih prirodnih proizvoda. Pojedinac se u odnosima s drugima prepoznaje i javlja kao pripadnik određene solidarističke skupine. moderno racionalno shvaćanje vlasništva i nasljeđivanja. što je za Morgana samo potvrda o postojanju evolucije . pripitomljavanjem životinja i ratarskom proizvodnjom.takav oblik Morgan naziva porodicom krvnog srodstva. bacanje riže. a drugi je računanje srodstva prema majci. Niži stupanj divljaštva završava s ovladavanjem vještinom ishrane ribom i otkrićem upotrebe vatre. vjerna i pokorna. a potom slijedi viši stupanj divljaštva koji završava ovladavanjem vještine grnčarstva (keramike). te nastanak patrijarhalne monogamne porodice. 2. Najznačajnija posljedica takvih pravila je učvršćenje bračne veze i pretpostavke po kojoj je poznat otac djeteta . I on tvrdi da je prvobitno moralo postojati razdoblje u kojem nije bilo moralnih ili pravnih ograničenja spolnih odnosa. izgradnja metoda za pojačanu produkciju prirodnih proizvoda pomoću ručnog rada. c) Morgan: Opća evolucija obitelji Razvoj društava. a drugo je analiza institucija nastalih iz "začetaka misli i ljudskog duha". Morgan evoluciju dijeli na dvije faze: divljaštvo i barbarstvo. stvar koje je posjednik muž koji nad ženama vlada. jer žene ne samo da se ne bore za održanje svog amazonskog principa ginekokracije. opsežan antropološki materijal i zapisi o Europljanima i neobičnim običajima. poglavici) pa tek onda mužu. Civilizacija je period daljnjeg prerađivanja prirodnih proizvoda. u kojem ne postoji pojam bračne veze. no Bachofen smatra da i u moderno vrijeme postoje običaji u kojima nevjesta pripada najprije drugima (vraču. zainteresirano je za vlasništvo i za osobe kroz teritorijalne odnose. Uz nastanak pisma moderno društvo obilježava i nastanak političkog društva i države. već s oduševljenjem prihvaćaju novu podređenu ulogu. Matrijarhat ustupa mjesto strogom patrijarhatu. Zajednica se raslojava na generacijske skupine između kojih postoji zabrana spolnih odnosa . Kombinacija tih dvaju nastojanja vodi poliandriji i zabrani spolnih odnosa sa ženama vlastite loze. Dominacija paternitetskog načela je za Bachofena oslobođenje duha od materijalističke prizemnosti. Societas označuje društva koja porodične odnose smatraju općim integracijskim načelom društva. Žena mora biti poslušna. U takvoj porodici nisu još jasno diferencirane srodničke skupine. rodoskvrnuća proteže se na sve direktne pretke i potomke. McLennan je objavio knjigu Primitive marriage u kojoj razrađuje ideju o smjeni razvojnih stupnjeva evolucije obitelji. U starom društvu je ta zamisao o teritorijalnoj vladavini bila nepoznata. McLennan drukčije od Bachofena brani svoju tezu. Civilizaciju Morgan pak dijeli na staro i moderno doba. je duboka religijska promjena koju simbolizira prevlast Dionizija nad drugim bogovima.to je muž. Proces evolucijskih promjena obitelji prema Morganu prolazi 5 stupnjeva: 1.postojanje ostataka solidarizma društva tipa societas upućuje na prethodne društvene strukture. pleme i konfederacija plemena koja čini narod (populus). Takav metodološki pristup značajno je razvio teoretičar kojeg se smatra začetnikom evolutivne teorije razvoja obitelji: Morgan. Divljaštvo je ona epoha društvenog razvoja u kojoj se ljudi koriste gotovim prirodnim proizvodima. te članove iste generacijske skupine (jer je neizvjesna osoba oca). a tako organizirane plemenske skupine imaju više članova. Za njega dokazi nisu mitovi i tradicije. jer pravi uzrok razvitka leži u univerzalnoj ljudskoj prirodi i potrebi prilagođavanja okolini. ona je tek nešto više od stvari svome vlasniku. Postoji moral koji ne poznaje zabranu incesta ni druga ograničenja spolnih odnosa. Kriterij periodizacije je dvostruk: jedno su promjene i otkrića u materijalnoj proizvodnji (tehnologiji). Zabrana incesta. Druga zamisao vladavine zasniva se na teritoriju i vlasništvu i može se označiti kao država civitas. Višak muškaraca i zabrana endogamije navodi muškarce da do žena dolaze otmicom. pa je prirodno shvaćanje da žena pripada svome mužu i nikom drugom. Civilizacija započinje s upotrebom fonetskog pisma. 33 . U takvim društvima obitelj se konfrontira s dva problema: jedan je nastojanje da se ima što više muške djece (ženska se nerijetko ubijaju). a suprotno se rijetko dokazuje. Prevlast demetrijskog nad heterističkim načelom. smatra Morgan.Iskupljenje radi primjene monogamne ekskluzivnosti u većini slučajeva se s vremenom transformira u sasvim različite simboličke geste (žrtvovanje kose. dopušten je promiskuitet. umjetni proizvodi čovjeka pretežno su pomoćno sredstvo za to prisvajanje. a kad je do nje došlo. prave industrije i umjetnosti.

razmrvljeno u specifična znanja i društvene položaje koje treba naučiti. a otuda i zaostajanje adaptivne kulture (cultural log). pojavom novih tehnologija i kulturnih obrazaca. Obitelj ima 7 važnih funkcija koje postupno preuzimaju druge društvene institucije. gdje još uvijek glavninu funkcija obavlja rod. opasne i neprijateljske okoline. dovode invencije i njihova akumulacija. Društvena solidarnost je nestala. osobito važan zadatak socijalizacije djece. nerijetko tako da su potomci samo oponašali običaje i tehnologiju rada svojih predaka. Smatra da takvi nazivi odgovaraju nekad postojećim i efektivnim odnosima između srodnika. Promjene u različitim sferama kulturne nadgradnje odvijaju se različitom brzinom. koristi se riječ "brat" iako se radi o "sestrinu bratu"). Pravo kažnjavanja na sebe preuzima država. Ona nastaje u sretnijim vremenima uspostave pravnog i pravednog državnog poretka. Na isti način učila se i svoja uloga u društvu. Slijedeći razvojni stupanj je punalua obitelj. korištenju slobodnog vremena itd. a Ogburn navedenim shvaćanjima pridonosi jasnim razlikovanjem dimenzija promjena. Morgan je primijetio da postoji razlika između stvarno priznatih srodničkih odnosa i naziva koji se pri tome primjenjuju (npr. Punalua je prijelazan i nestabilan oblik obitelji kod koje se zabrana incesta proteže ne samo na neposredne pretke i potomke. Prvobitan oblik obiteljske zajednice je solidaristička obitelj. Postupnim diferenciranjem zadataka. a srodništvo na načelu reciprociteta i lojalnosti. racionaliteta i okrenutosti osobnom interesu. U takvoj situaciji neporeciv i strog autoritet oca nije više ni koristan ni potreban za opstanak. smanjuju se tenzije unutar zajednice. pri čemu je zadatak oca prije svega kontakt s okolinom. Zbog specijalizacije koja stvara stotine novih profesija i radnih zadataka. Promjene u proizvodnim sferama brže su ili čak suprotnog predznaka od promjena u obitelji. a i socijalizaciji. jer su stroga pravila unutarnjeg uređenja obitelji osnova za nastanak reda i u njenoj široj okolini. otac obitelji koji ima puno pravo raspolaganja sudbinom i životima njenih članova (ius vitae ad necis). već i na braću i sestre. pri čemu čak i obitelj postaje skupina individualista. koju naziva trustee family. Obiteljska zajednica preuzima sve više zadataka i funkcija od roda. u kojoj nema razlike u interesima. 4. povećava mogućnost povećanja srodničke zajednice (primjenom egzogamije).sindijazmička obitelj. U vremenima nesigurnosti takva je obitelj onaj oblik koji održava društvo. a u unutarnjem funkcioniranju obitelji majka preuzima određene zadatke. religijskog morala i države. Kapitalizam ipak počiva na eksploataciji. jer poslušnost prema nekome ili lojalnost prema nečemu ne postoji. brza promjena u jednom dijelu kulture zahtijeva prilagodbu kroz druge promjene u različitim dijelovima kulture. Ovaj tip obitelji odražava hedonistički individualizam i prezir prema kolektivizmu ili lojalnosti zajednicama. religiji. Nastavlja se stroga podjela poslova između muškaraca i žena. Sljedeća faza obitelji je domestic family. pri čemu ona postupno gubi svoje funkcije. Promjene u funkcijama obitelji Zimmerman skreće pozornost na to da okolina presudno utječe na funkcije i strukturu porodice. Obrazac ovakve obitelji postaje neizbježan u društvenim tvorbama u kojima se vladavina temelji na vlasništvu i teritorijalnoj vlasti. ona je stvarna osnova društvenog poretka. 1. jer je poslušnost osnova napretka. Takva obitelj jedina je moguća u uvjetima grubog života. samostalnosti i vezanosti obiteljskim načelom.3. srodnička zajednica. b) Ogburn: devolucija obitelji i njezinih funkcija Ogburn naglašava veze između materijalne kulture (tehnologije) i promjena u kulturalnim normativnim obrascima koji se s izvjesnim zakašnjenjem prilagođuju tehnologijama proizvodnje. 2. a budući da postoji korelacija i međuzavisnost dijelova. širenje i globalizacija tržišta. Nove tehnologije. obrazovanju. Glava obitelji ne smije zlorabiti svoj položaj. Parsons promjene u društvu smatra okvirom i objašnjenjem mijenjanja funkcije obitelj. mnogi su poslovi ili preteški ili premalo cijenjeni da bi ih se dalo vlastitom srodniku.ondje gdje za posao treba više od pojedinca pojavljuje se obitelj i porodica kao osnova načela prema kojima će se povezivati rad ljudi. Promjene u 34 . Atomistic family (nuklearna obitelj) nastaje kad u društvu prevladaju procesi individualizacije. a konačan dokaz je i stvarno postojanje takvih zajednica na Havajskim otocima. jednostavno postaje nemoguće za određeni posao naći pogodnu osobu u vlastitoj obitelji. U tome uživa potporu vladajućih vrijednosnih stavova. Trustee obitelj odgovara patrijarhalnoj obitelji. pojavljuje se obiteljska zajednica s jasno određenim srodničkim vezama i zabranom spolnih odnosa. pri čemu degeneracija i devolucija jednog stvara prostor za drugi model obiteljske zajednice. Brak je izgubio značenje: preljub je uobičajen i nevažan. Ciklički se u povijesti smjenjuju tri tipa obiteljskih zajednica. a obitelj to ne može kontrolirati. obitelj para postaje sve značajniji element rodovske strukture. devijantnost i delikventnost se usmjeruje prema društvu u cjelini. a sve to je u modernim društvima prepušteno posredovanju medija i škole. a) Zimmerman: cikličke promjene obiteljskih zajednica U djelu Family and civilization promjene u obiteljskim obrascima tumači slijedom faza razvoja svakog društva. U jednostavnim društvima znanja su se prenosila u krugu obitelji. Takva porodica počiva na ravnoteži slobode i odgovornosti. Morgan posebno značenje pripisuje porastu mogućnosti društvene regulacije i integracije kroz duboko internalizirana načela srodništva. Zato Ogburn tvrdi da su u tijeku tektonski poremećaji u strukturi zapadne (američke) obitelji. u kojoj postoji potpuna povezanost članova međusobno. vjerovanjima i stavovima članova. sve se više emancipira od roda. U primitivnim društvima obitelj je presudno važna za organizaciju rada . potreba za koncentracijom kapitala uništila je ili u drugi plan potisnula obiteljska poduzeća. Taj stupanj razvoja donosi bitne novosti u organizaciji obitelji. mišljenjima. već brižno pazi da održi unutarnji osjećaj kohezije i povezanosti grupe u cjelinu. izdvaja i zatvara. 5. integracija slabi. osjećaji su prilagođeni uzajamnom hedonizmu. smatra. Obitelj gubi svoju ekonomsku funkciju. Civilizacija (societas) ne priznaje i ne tolerira drukčiji tip obitelji osim one koja je istodobno patrijarhalna (glavnu ulogu u obitelji ima otac) i monogamna (jedan muškarac ima jednu ženu). Osim toga. Nasilje unutar obitelji smatra se nužnim i prirodnim. Do promjena. kojoj je na čelu pater familias. Daljnjom evolucijom sve češćim i stabilnijim oblikom postaje zajednica utemeljena na braku parova .

a današnja društva su izgradila institucije (kao što su starački domovi. sve više se isticala funkcija davanja emocionalne zaštite.idu prema povećanju potreba za sasvim specifičnim znanjima i vještinama koji se ne mogu prenositi obiteljskim odgojem i oponašanjem starijih. samom činjenicom podrijetla. muškarac ima pravo na seksualni užitak kada to želi. Tu funkciju Ogburn svodi na religijsku funkciju obitelji. donedavno je pitanje humane artificijelne inseminacije spadalo u domenu fantazije. imalo predbračne seksualne odnose. Ne može se reći ni da seksualni ekskluzivitet karakterizira bračnu zajednicu.3. 4. 68% žena rođenih nakon 1909.. Budući da postoji takva sloboda. a danas smo svjedoci promjena koje i tu funkciju dovode u pitanje. Obitelj je nekad bila i izvor sigurnosti. U Indiji je dob za stupanje u brak otprilike 13 godina. zabave. no broj takvih slučajeva više nije zanemariv. Molilo se zajedno. televizijska zabava. tj. Pravo uzbuđenje donosi život izvan obitelji . Seksualni odnos oženjenog muškarca i žene oženjene za drugog zabranjen je u 126 društava. Npr. Sretniji su imali priliku da budu društveno uvaženi. Ne samo da takve funkcije preuzimaju druge društvene institucije. 5. 7. Npr. U Ogburnovoj analizi samo je jedna funkcija jačala kroz vrijeme. Svojevremeni šok izazvale su studije o stvarnom seksualnom ponašanju muškaraca i žena koje dovode u pitanje eksplicitne vrijednosti seksualne monogamnosti i zadovoljstva. Obitelj više nema takva obilježja. The redbook survey on sexuality . Istodobno žena nema pravo na užitak te je pod strogom zabranom slobode kretanja i stalnom objedom da je sklona promiskuitetu. jer obitelj je nekad na svoje članove prenosila vrijednosne orijentacije i rituale izgrađene prema religijskoj slici svijeta. ali je dopušten ili uvjetno dopušten u samo 24 društva. Razdoblje obrazovanja se proširuje. olakšanja i rekreacije za svoje članove. a samo 54 zabranjuje ili ne odobrava predbračne odnose između nesrodnika. društvo čini pritisak prema idealtipskom standardu. no u tome izgleda ima sve manje uspjeha. 20 odobrava uz određene uvjete.edukativna demonopolizacija obitelji . Murdock (Social structure): Čimbenik seksualnosti ne možemo smatrati za jedini ili čak glavni u stvaranju bračne zajednice. ne može se pretpostaviti da je seksualni nagon poticaj koji ljude navodi na brak. Nekad su djeca bila u stalnom kontaktu s roditeljima učeći od njih znanja i preuzimajući način gledanja na svijet. već se i ostaci te funkcije u obitelji ritualiziraju. zadovoljenja i podrške. bolnice.sportska natjecanja. No to nije ništa novo . c) Ljubav i seksualnost Neobični običaji u spolnom životu privlačili su veliku pozornost istraživača. obrazovanju . Danas djeca više vremena provode u vrtiću ili školi. Naravno. 57% 18-godišnjaka i 69% 19-godišnjaka imalo seksualne odnose.istraživanje o seksualnom ponašanju srednjih slojeva (100 000 ispitanika) izvještava da je 80% ispitanika potvrdilo da je imalo predbračne seksualne odnose. prokreacija i skrb za dijete. Islamska kultura ulogu muškarca u seksualnom odnosu interpretira kao akt milosrđa. kino i ples ne podrazumijevaju ulogu obitelji u tome. obitelj više smeta no što potiče zabavu i opuštanje. pogotovo u 20. održavali su se običaji. već znak koliko je na važnosti dobila funkcija emocionalnog zadovoljstva u njoj. a bračna se trebaju temeljiti na međusobnom seksualnom monopolu i zadovoljstvu. 49% 17-godišnjaka. nema nepremostivih prepreka koje ne bi mogao prevladati talent i sposobnost pojedinca. ali danas je svatko odgovoran za svoj uspjeh ili neuspjeh. bez obzira na svoje osobine. Obitelj se osniva radi ljubavi i ta potreba za emocionalnom satisfakcijom održava instituciju obitelji vitalnom. 35 . Obitelj je nekad bila izvor društvenog statusa.) i stvorila vrijednosti koje opravdavaju prepuštanje tih zadataka društvu. Patrijarhalni standard spolnog ponašanja zabranjuje predbračna seksualna iskustva. Npr. i to u oba smjera: učiti se počinje sve prije. Podaci o razvodima nisu pokazatelj raspada obitelji. U plemenu Bono muž ne smije spolno općiti sa svojom ženom sve dok ona ne rodi prvo dijete. stvarnost je drugačija. Obitelj je sve više postajala emocionalna zajednica svojih članova. Nikada potpuno nije nestala ta funkcija obitelji. Pomeroya i Martina gotovo 37% odraslih muškaraca i 13% žena u SAD imalo je najmanje jedan homoseksualni doživljaj. Nekad je obitelj bila i osnovno jamstvo da se pojedinac hendikepiran bolešću ili starošću neće prepustiti sudbini. životne šanse određivale su se krugom obiteljskih srodnika i prijatelja. Studija Redbook pokazala je da je čak trećina ispitanika priznala da je održavala izvanbračne seksualne odnose. Fizičku slabost pojedinac je kompenzirao pripadnosti širim srodničkim zajednicama. Pored toga raširenost fenomena prostitucije barem je indirektni pokazatelj da pretpostavka o bračnoj seksualnoj lojalnosti ne vrijedi. Moderna obitelj to nije. Obitelj je davala i osnove za orijentaciju u životu. Oko 4% muškaraca i 2% žena isključivo su homoseksualno orijentirani. a nauk se završava sve kasnije u životu. različitost koja se uglavnom poklapa sa sukobom generacija. No u većini društava oženjeni muškarac može održavati vezu s jednom ili više rođakinja svoje žene.Luis Termon je 1938. Zelnik i Kanter utvrdili su 10-godišnjim ispitivanjem u SAD da je 23% 15-godišnjaka. uz različite glazbene preferencije. objavio studiju s podacima da je 14% žena rođeniih prije 1890. 6. 38% 16-godišnjaka. Moralne norme su različite u različitim društvima i s promijenjenog gledišta tabui patrijarhalne obitelji čine se devijantnim i neprirodnim. sanatoriji i sl. Između 250 društava 65 dopušta neoženjenim nesrodnicima potpunu seksualnu slobodu. Nije drukčije ni s ostvarenjem zahtjeva o seksualnom monopolu. a značajnije od toga je otvaranje moralnih i pravnih pitanja koja su se donedavno tabuizirala. Međutim. u modernom društvu. Karakterizira ju tolerancija prema različitim pogledima na svijet. status i bogatstvo. a seksualnoj satisfakciji pridaje se veliko značenje. Isto tako. Očekivanja su se prilagođavala predrasudama porijekla . st. Prema istraživanjima Kinseya.noblesse oblige. odgoj i socijalizacija smatraju se jednom od osnovnih funkcija obitelji. dok roditelji rade. vjerovalo u iste stvari.

Stanuje se zajedno ili vrlo blizu da bi se održao kontakt.pripiše pojedincu. Inokosna nuklearna obitelj u normativnoj dimenziji ne prodire niti toliko duboko u svijest svojih članova niti može norme držati nepromijenjenima u slijedu generacija. Parsons tvrdi da u predmodernim društvima dominira klasična proširena obitelj (classical extended family). ludnica) ili funkcionalnih institucija kao što su obitelj. Moderna društva stvaraju i institucije koje zamjenjuju proširenu obitelj: sustav stipendija omogućuje školovanje bez obzira na obiteljsku potporu.izražen materijalno. rada. škola. normi i vrijednosti) jedan je od ključnih imperativa funkcioniranja društva. te osigurati društveni sustav od svakog iskrivljenja i zastranjivanja. masovni mediji. skup čimbenika koji predmoderna društva pretvara u moderna.otkriva se da se interesna dominacija ("klasna represija") lakše ostvaruje mehanizmima koji se ne uklapaju u klasične teorije države nego suptilnim metodama masovnog socijalnog inženjerstva. Svaka nuklearna obitelj živi sama. načela jednake primjene normi prema svima. a kao rezultat toga događaju se duboke promjene u prelasku proširene porodice na inokosnu nuklearnu obitelj. zajedničkog stanovanja. Pojam društvene kontrole bi trebao obuhvatiti sve društvene procese koji jačaju društveni konformizam . DRUŠTVENA KONTROLA I DEVIJANTNOST Pojam društvene kontrole Prenošenje kulturnih obrazaca (empirijskih iskustava. Gooda. individualnu materijalnu motivaciju za rad. relativno izolirana od svoje okoline i srodničkih skupina. Industrijalizaciju prati urbanizacija. od individualne submisivnosti do sprječavanja radikalnih društvenih promjena. prevladava vrijednosna neutralnost i proračunatost. te je emocionalno uporište odraslih ljudi. neprestana i intenzivna interakcija. Nevezanost potiče mobilnost. Od srodnika se zahtijeva bespogovorna identifikacija i žrtvovanje vlastitog interesa interesu obitelji. Položaj glave obitelji sasvim je drugačiji. Organizacija rada izdvojila je osobu oca iz odgoja djece. već se očekuje da se pojedinac sam brine za sigurnu i bezbrižnu starost. partikularističke norme. rituala ili vjerovanja. statusno ili utjecajem . 36 . Mlade se ohrabruje da odlaze od kuće. Parsons slijedi tradiciju dihotomnog razlikovanja tipova društva. Kontakti s obiteljskim srodnicima su povremeni. Gledanje na svijet je racionalno i proračunato. mladi prema starijima ne osjećaju poštovanje samo zbog godina. Industrijalizacija stvara takve odnose u kojima obitelj nema što dati svom članu u zamjenu za njegovu lojalnost. a majke imaju sve manje šansi. difuznost odnosa i askriptivnost (pripisanost položaja). Predmoderna obilježava podređenost pojedinca zajednici. Od mladih se očekuje da za danu slobodu pokažu ambiciju da se osamostale i postignu samosvojno odabrane ciljeve. One trebaju i podupiru povećanu mobilnost. 10. simboličkih ekspresija i simbola. a to i ne žele. a ne da se beneficije društvene gratifikacije rasprše na neodređen broj srodnika ili pak pripišu glavi porodice. Posljedica povećane mobilnosti sve je slabija veza unutar obitelji i sve manja šansa da se održe obiteljski odnosi. afektivnost. već samo iz postignutog uspjeha. U političkoj retorici to je termin koji je postao ključnom riječju analize direktne i indirektne (manipulacije) državne prisile . radno od slobodnog vremena. psiholozi i antropolozi socijalnu kontrolu primjenjuju u analizama nepolitičkih institucija (zatvor. starijima i nemoćnima postaje profesionalni posao i društvena zadaća. često formalizirani i ritualizirani. Slijedeći uglavnom ideje W. a mobilnost omogućuje prilagođavanje tržištu radne snage i profesionalnim vezama i lojalnostima. Svoj autoritet ne može izvoditi iz položaja. načela postignuća. Sociolozi. Ona omogućuje da se uspjeh . Razlike između generacija prirodna su posljedica osjećaja samostalnosti kod mladih i osjećaja nerazumijevanja promjena kod starijih. Grubo pojednostavljeno. jest skup promjena koje možemo obilježiti pojmom industrijalizacije i urbanizacije.od dječje socijalizacije do izvršenja sankcija kroz društvene institucije. Obitelj obavlja dvije osnovne funkcije: služi zaštiti i socijalizaciji djece. Klasičnu proširenu obitelj u normativnom smislu obilježavaju jasne norme uključivanja članova i stalnost normi u slijedu generacija. Moderno društvo je društvo kapitalističke proizvodnje i ekspandirajuće potrošnje (konzumentsko društvo). posvetiti se samo odgoju djece. razlikuje predmoderna od modernih društava. U odnosima postoji puna međuzavisnost članova. oštro razdvajajući obiteljski od profesionalnog života. stalna veza s obitelji od rođenja do smrti. a država nudi zaposlenje u zamjenu za lojalnost. naglašava osobni uspjeh kao osnovu vrednovanja. Zauzvrat je nesigurnost minimalna jer je izvor normi tradicionalno povjerenje u oca obitelji. a ne afektivno i emocionalno. Transformand. U strukturnom smislu obitelj je povezana u niz koncentričnih krugova bližeg i daljeg srodstva. već kao aktori čija obilježja definira cilj i smisao akcije (funkcionalna specifičnost). Razvitak usluga i potreba što većeg korištenja radnog vremena kontakte u porodici smanjuje na minimum. Moderno društvo se sasvim razlikuje od prethodnog: ljudi su orijentirani na cilj. sustav društvene kontrole. a ne patrikularističke određene obiteljskim statusom. pa je potrebno da nastanu mehanizmi i institucije koje će omogućiti i olakšati njihovu intergeneracijsku invarijabilnost. a veće bračni drug (family formed by marriage) i neposredni potomci. a u modernima prevladava inokosna nuklearna obitelj (isolated nuclear family). Svatko je tvorac svoje sudbine. oblik zajednice u kojem ljudima preostaje sačuvati ono malo emocionalnih i afektivnih iskustava kojima moderno društvo oskudijeva. Struktura obiteljskog sastava je takva da potiče lomljenje obiteljskih veza u svakoj točki u kojoj bi takve veze smetale sudjelovanju u sustavu podijeljenog rada. univerzalističke društvene norme (isto pravilo vrijedi za sve). briga o bolesnima. Nuklearna konjugalna obitelj je prilagođena njegovim zahtjevima: usmjerena je na hedonizam i potrošnju. crkva. pa i obrasce obiteljskih odnosa. a stvaranje neolokalne obitelji smatra se načelom. banke daju novac za poduzetničku aktivnost.Parsons: opći okvir promjena obitelji Parsons smatra da obitelj u održanju društvenog sustava ima posebno značajnu ulogu kao jedan od glavnih mehanizama socijalne integracije i osnovni mehanizam prenošenja kulturnih obrazaca i socijalizacije (pattern mainteinance). Manje značenje ima porijeklo (family by origine). Moderno industrijsko društvo podupire nov skup vrijednosti. a život u gradovima iz osnove mijenja stvorene navike. a ljudi u interakcijama ne nastupaju kao cjelovite ličnosti.

tada se društvo na kršenje privikava i doživljava ga normalnim. skupina kojoj su nagoni prema zabranjenom prejaki ili pak samokontrola preslaba. već da je potrebna neka grupa ili organizacija koja će prekršaj uočiti. a) Cesare Lombroso 1876. no istraživanja zapravo nisu ni osporila ni učinila uvjerljivom tezu o vezi između prirode čovjeka i zločinstva. rep. Hooton zaključuje da su različiti tipovi osuđenika različiti. tj. a za muslimane je razgovor o ženama nepristojan. Nije lako odrediti što je devijantnost. (Marihuana Tax Act). utvrditi razlike u usporedbi s normalnim ljudima. Također. homoseksualizam se u staroj Grčkoj smatrao znakom estetske profinjenosti. a njihovi zahtjevi i objašnjenja često suprotni. kada grupa izbjegava "štrebera" itd. u studiji The english convict fizičke osobine zatvorenika s osobinama normalnih i nekažnjavanih ljudi. Smatra da rođeni kriminalci nasljeđuju tjelesne osobine .Društvena kontrola je nastojanje da se socijalizacijom usade takvi oblici vrijednosti (etika) i običaja koje društvo favorizira. Mogu se odrediti prema biološkim značajkama (tjelesnom izgledu. Ljudi nisu isti. utvrditi oznake predispozicije prema devijantnosti. Teze o devijantnosti imaju implikacije i na primjenu pravnih normi. u analizi situacija kao što su kada dijete traži novu obuću tvrdeći da svi imaju skupe tenisice. npr. Kao i drugi atavizmi (npr.) objavio rezultate istraživanja koje je obuhvatilo uzorak od 17 000 ispitanika svrstanih u dvije grupe: osuđenici (14 000) i slobodni građani (3 000). neosjetljivost na bol. koja su gotovo pola stoljeća dominirala kriminologijom. izgradnji i primjeni pravnih normi. koji je bio funkcionalan u prethodnim fazama evolucije. kosmatost tijela). radovi Maya i škole human relations društvenoj kontroli daju presudnu važnost u predikciji ponašanja grupe. visoke lične kosti. Goring nije ustanovio statistički značajne razlike ni u jednom od karakterističkih indikatora "rođenog zločinca". to prekršaj izgleda opasniji. socijalizacijom u svijest usađenim vrijednostima. a da su u cjelini uzevši kriminalci "moralno. daje značenje. linije na dlanu. usmjeruje. Zato preporučuje upotrebu eugenike (nauka o metodama poboljšavanja tjelesnih i duševnih osobina pojedinaca) i svjesne društvene kontrole reprodukcije. Ako takva akcija društva izostane. morfološki i genetički degenerirani u usporedbi s prosječnim građanima". Ova sugestivna slika rođenog kriminalca je karakteristična za biološka shvaćanja o uzrocima devijantnosti. nemaju iste karakteristike. etičkih. pravnih). izrazita sporost. Devijantni ljudi jednostavno su drukčiji. poznat je slučaj zabrane uživanja marihuane. Lombroso nabraja snažne vilice. Osim toga. Što je takva grupa veća i njezin interes jači. naglašen pogled. Lombroso je objavio knjigu Čovjek prijestupnik (L'Uuomo deliquente). sklonost orgijama. sankcionira ili konačno zabranjuje i sprječava ljudsko ponašanje. ekstremna veličina obrva. Uprava za narkotike (USA Bureau of Narcotics) bila je ona institucija koja je pokrenula kampanju uvjeravajući javnost i politička tijela u opasnost uživanja marihuane. jer su norme svake vrste u različitim kulturama sadržajno slične. Koncept socijalne kontrole ne primjenjuje se samo u analizi globalnih društava već i u objašnjenju malih grupa. Fromm ističe: članovi društva stječu takve karakterne osobine koje ih usmjeravaju da žele djelovati upravo onako kako bi i trebali djelovati kao članovi zajednice. i taj se prepoznaje prema tjelesnim osobinama. Glavna zadaća zbog toga jest odrediti tipove ljudi koji su skloni devijantnosti. određenje devijantnog mijenja se kroz vrijeme.atavističko nasljeđe . Npr.koje ima korijene u ranim fazama evolucije čovjeka. Ernest Hooton je u studiji Crime and the man (1937. kazniti i dalje progoniti. b) Empirijska istraživanja somatskih preduvjeta devijantnosti Charles Goring usporedio je 1913. istaknuto i niže čelo. te su razvijene mnoge metode. a do tada se pušenje maihuane nije smatralo ozbiljnim kršenjem moralnih pa ni zakonskih normi. Sociolozi ističu ulogu društva u stvaranju. Prikupljeni su mnogi podaci. običajnih. Uspoređivane su grupe homogenizirane po općim obilježjima: dob. klempave ili šiljaste uši. premda sredstvo samo po sebi nije tako opasno. Izvršene su usporedbe velikog broja podataka o fizičkom izgledu i tjelesnim osobinama i oznakama ispitanika. genetskim ili instinktivnim osobinama čovjeka. Backer ističe da je riječ i o jednostavnom interesu agencije koja je raspolagala opremom i ljudima kojima je trebao nov zadatak nakon legalizacije alkohola. Devijantnost Određenje devijantnosti uključuje postojanje normi (moralnih. te je veći društveni pritisak prema osudi i kazni. Glavni argument bio je da uživanje te droge vodi jačim drogama i bezobzirnom kršenju svake norme. vrijednosti) onim čimbenikom koji presudno pokreće. Polazište tog shvaćanja je zamisao da su ljudi po prirodi obdareni agresivnim. za Eskime je ponuditi ženu dragom gostu pitanje gostoprimstva i časti koja se ne odbija. Teza je jasna: ako nema značajnih razlika. tetoviranje. Agresivni poticaji sprječavaju se i reguliraju i vrijednosnim ustrojstvom čovjeka. Npr. oni su ljudska podvrsta. Biološke teorije devijantnosti Biološke teorije polaze od ideje da je devijantno ponašanje prouzročeno tjelesnim. utvrđenje pojedinca kao subjekta koji ne prihvaća norme i ne ponaša se prema njima i stvaranje mehanizma sankcija prema takvom prekršitelju. Na osnovi istraživanja bioloških karakteristika zločinaca i zatvorenika zaključuje da postoje rođeni kriminalci kod kojih postoje snažne nasljedne sklonosti prema zločinu. tada na sklonost zločinu ne utječu somatske osobine. obrazovanje itd. S druge strane. Zaključuje da kršenje normi nije samo po sebi dovoljan uvjet da se nešto proglasi devijantnim ili zabrani. neodoljiv nagon prema zločinu radi zločina samog itd. ali je postao opasan kad je čovjek počeo živjeti u grupama. destruktivnim nagonom.). Marihuana je u SAD zabranjena 1937. Devijantnost možemo definirati kao kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini. 37 . sredstva i tehnike istraživanja i registriranja tjelesnih osobina i obilježja zločinaca. intelektualno. smatrajući norme (kulturu. a danas se tretira kao bolest ili kažnjivo djelo. vrline ili poroke. te društvene norme nisu dovoljno snažne da spriječe društveno neprihvatljivo ponašanje. Npr. nasljednim svojstvima i sl.

Sve te osobine zajedno stvaraju osnovu za kriminogeni tip čovjeka (predatory person). c) Empirijska istraživanja bioloških i psiholoških preduvjeta devijantnosti William Sheldon je u istraživanju Varieties of delinquent youth osim bioloških različitosti uzeo u obzir i razlike u temperamentu ispitanika. Pogreške i nedostaci u tome ne samo da su osnova neuroza već su i predosnova za opasnije oblike devijantnosti i delikventnosti. visoki i žilavi . Na njih jako utječu nagoni. neki posebni kromosom ili sloj mozga koji utječe na delikventni potencijal. dakle nije riječ o uzročnosti. skloni užitku i zabavi.oni su bezosjećajni. 2. te se ova situacija često previđa. John Bowlby.oni su društveni i dobrodušni b) ektomorfne koji su mršavi. U normalnom slučaju porive ida regulira ego usmjeravan strukturom vrijednosti društva (superegom). Istodobno njihove su inhibicije smanjene: nedostaje im osjećaj savjesti. jer se radi o agresiji prema unutra. tvrdi da odvojenost od majke u najranijoj dobi uzrokuje psihopatske reakcije u odrastanju i zreloj dobi. inteligenciju." Ovdje se ne radi o tome da postoji neki posebni znak na tijelu. Prema Eysencku socijalizacijski mehanizmi prisiIjavaju ekstroverte na poštivanje normi. poduzetništvo. Takva reakcija nije opasna za okolinu. U nekim slučajevima pojedinac razvija tako čvrstu "ljusku inhibicija" oko ida. već probabilistička. osjećajnost i promišljenost. Pretpostavlja postojanje dvaju široko definiranih tipova ličnosti: 1. ružnoća) onaj faktor koji će usmjeriti pojedinca prema devijantnosti. Svoje zaključke formulirali su na slijedeći način: "Delinkvencija je u velikoj mjeri neposredan odraz izvorne prirode u obliku izražene energije instinkta i slabog i ugroženog inhibitornog aparata. Takvim mehanizmom moglo bi se objasniti devijantno ponašanje koje nema jasnu biološku osnovu niti je rezultat prakse neke grupe. ali i 67 obilježja ličnosti i 42 kultu ralna faktora. ako se ne razviju snažni mehanizmi samokontrole. pretilnošću i nižim rastom . tvrdi da postoje tri osnovna defekta u razvoju svijesti. nemogućnost da se uspostavi odnos povjerenja. mišićavi i jaki . Usporedili su njihova tjelesna obilježja.Međutim. rijetko se ponašaju agresivno i ne gube lako samokontrolu. no ako socijalizacija zakaže. štoviše smatrat će se izrazito pozitivnima (vojska. Recimo. čime uspješno prikrivaju stvarnu bešćutnost. no usporedba ostalih svojstava nije davala konzistentne rezultate. već su njihove fizičke osobine bitno različite od prosjeka. Veza bioloških i psiholoških osobina s devijantnošću pri tome nije kauzalna. za izvođenje čvršćih zaključaka iz te studije zahtijevale su se bolje statističke metode i preciznije tehnike određenja uzroka. već si ga samo pojedinac pripisuje: velik nos. U tom smislu mezomorfni tipovi imaju veći delikventni potencijal. Podatke o većoj zastupljenosti mezomorfnih tipova u delikventnoj populaciji treba tumačiti i u svjetlu činjenice da su takva obilježja i potrebna da bi se opstalo u devijantnoj okolini. skloni iskušenjima i avanturama. Potvrdilo se pravilo da u grupi delikvenata mezomorfa ima znatno više (60%). sport). Drugo je slučaj nedovoljno razvijene zaštitne Ijuske ega koji dozvoljava nekontrolirano djelovanje idovih poriva te se radi o situaciji "nesocijalizirane agresivnosti". Psihijatar Jenkins. npr. utvrdio je povezanost između građe tijela te temperamenta i ponašanja. energični i ustrajni Grupirajući ispitanike (200 mladića iz popravnog doma u Bostonu) i slijedeći podatke iz njihovih biografija i ponašanja. kleptomanija. Međutim delikvencija je i široki indirektni. Hans Eysenck smatra da je uzrok kriminaliteta u kombinaciji naslijeđenih osobnih karakteristika i socijalizacije u ranom djetinjstvu. Dakle. no u drugim situacijama te osobine vode kršenju normi. i može se izraziti indeksom delikvencije za svaku osobu. ekstroverti će slijedom prirodnih impulsa težiti devijantnosti. Ekstroverti su otvoreni prema društvu. Oni drže osjećaje pod kontrolom. njihovi osjećaji ne zadržavaju se pod strogim nadzorom i nisu osobe kojima se može puno vjerovati. 2. 1. oni su aktivni i agresivni. U tom smislu često se govori o psihopatskoj ličnosti. ali tendiraju tome da budu agresivni i lako izgube samokontrolu. Neki događaji ili niz događaja utječu na kasniju pojavu nagona prema devijantnosti. uživanje u ceremonijalnom poštovanju drugog. već o vjerojatnosti. Sličan plan istraživanja imali su S.oni su introspektivni i refleksni. da to rezultira suviše čvrstom samokontrolom i usmjerenošću prema sebi samom (overinhibited individual) i tome da se radije dopušta razvoj prikrivenih unutarnjih sukoba i eventualna blaga neurotska reakcija (npr. dječji psiholog. U određenim uvjetima takve će se osobine iskazati u benignim oblicima. Otuda devijantnost treba pripisati životnim okolnostima u kojima se razvija ličnost. koji su usporedili 500 registriranih delikvenata s kontrolnom grupom od 500 ispitanika koji su trebali reprezentirati opću populaciju. U tome su presudna najranija životna iskustva. osjećaj straha) no da se iskaže poriv ili ponašanje koje bi se moglo smatrati devijantnim. lomovima u ličnosti samoj. fizički hendikep u bilo kojem smislu (pa čak ako i nije stvaran. 38 . neodgovornost i zloću koji su svojevrsna kompenzatorska posljedica socijalizacijskih defekata. već se govori da je tjelesna inferiornost. Nije dosljedno izvršena ni podjela na skupine prema spolu i drugim obilježjima. Prigovoreno je da rezultati i nisu mogli biti drukčiji jer su u grupu građana birani državni službenici (vatrogasci. i E. sigurnosti i Ijubavi s roditeljima. nervozni i osjetljivi c) mezomorfne koji su snažne tjelesne građe. elokventnost i pozornost. tko će ismijavati obilno tetovirane Ijude snažne građe? Psihološke teorije devijantnosti Psihoanalitičke teorije ustanovile su važnost ranih emocionalnih iskustava za izgradnju ličnosti. reaktivni fenomen koji se javlja i u ektomorfnih i endomorfnih tipova ličnosti. Takve ličnosti imaju obilježja koja su stvarna prednost u društvenoj promociji: šarm. U tom smislu razlikuje 3 osnovna tipa ljudi: a) endomorfne karakterizirane zaobljenim oblikom tijela. a oni ne odgovaraju prosjeku. policajci) i kupači na kupalištima. a te varijable mogu bitno utjecati na rezultate analize. devijantni tipovi su osobe kod kojih je propušteno razviti psihološke mehanizme samokontrole i koji nemaju socijalizacijom u svijest usađene društvene vrijednosti. slijedeći Freuda. ličnosti s neodoljivim nagonom prema kršenju normi. Zaključuje da su mezomorfni tipovi skloni devijantnosti i zločinu. Glueck. Introverti su tihi i rezervirani.

Revolucionarni angažman. 39 . 2. već kockanjem ili krađom. Merton: Društvena struktura i anomija U eseju Društvena struktura i anomija (1938. socijalizaciju i specifične mehanizme "održanja institucionalizirane društvene akcije". Npr. Individualno ponašanje je više ili manje perfektno prilagođavanje društvenim strukturalnim zahtjevima i ono je samo statistička vjerojatnost odstupanja od usvojenih obrazaca društvenog ponašanja. To donekle odgovara shvaćanju da je agresija prema drugom pokušaj supstitucije osjećaja straha vlastite krivnje. ili pak ne omogućavaju individualnu sukladnost namjera i mogućnosti. Socijalne teorije devijantnosti a) R. te zaključili da ljudi nižeg socijalnog statusa frustraciju usmjeravaju prema drugima ili prema društvu. koja može varirati od bezazlene devijantnosti do najtežih oblika patološkog ponašanja. ali ne uvijek kroz poduzetništvo i rad. pa i devijantnost. čime opravdavaju i svoju agresivnost. održanje i razvoj sustava kulture u društvu. aktivna/pasivna reakcija).) Merton pojam anomije definira kao "slom u kulturalnoj sferi koji se pojavljuje osobito kad postoji akutna odvojenost kulturalnih normi i ciljeva te socijalno strukturiranih mogućnosti članova grupe da djeluju u skladu s njima". Nesklad ciljeva i sredstava zahtijeva adaptaciju pojedinca na tu frustrirajuću situaciju u kojoj su norme ili kontradiktorne ili ih nema. na činjenicu da nisu uspjeli socijalizacijom dobiti one osobine koje društvo cijeni. postoji kontinuum jačeg ili slabijeg normativnog propisivanja i faktičkog reguliranja. radna etika) ne daju dovoljno šansi da se cilj i postigne. 5.3. Konformizam . Ritualizam je situacija u kojoj pojedinac reducira svoje ciljeve (aspiracije) prihvaćajući sredstva kojima ga društvo usmjerava. dakle društvo samo stvara fenomen kršenja normi. Za njega je anomija suprotnost ("polarna antiteza") institucionalnoj izgradnji skupa društvenih uloga. Frustracija stvara agresivni potencijal koji je potom osnova za nepredvidivo ponašanje. status. Devijantnost je samo za osudu. no društveno određena sredstva postizanja tog cilja (aktivan rad. a društvo se brani jer ne smije dopustiti narušavanje pravila kojima osigurava svoje funkcioniranje. "inovativnost" je sumnjiva. U suprotnom se ne može održati stabilnost društva. 4. Shematski to prikazuje tablicom u kojoj (+) označuje "prihvaćanje". no može biti i uzrokom autodestrukcije. Odbacivanje i ciljeva i sredstava kao životna strategija. Bezrazložni vandalizam. neusklađenosti i napetosti zahtjeva koji se postavljaju pojedincu. Devijantnost je rezultat specifične društvene situacije. moć). drogama. ali odbacuje sredstva kojima se to obično postiže. Zaključuje da je anomija situacija nepostojanja minimalnih društvenih uvjeta za stvaranje. kada će društvo intervenirati. Mertonova teorija je rezultat nastojanja da se objasni funkcioniranje društva u kojem je bogatstvo i obilje kulturalno (normativno) društveno prihvatljiv cilj koji svi žele postići. svako odstupanje od imperativa institucija. 1. a kada će dopustiti inovaciju. teži se bogatstvu. no težeći funkcionalnim efektima postiže i mnoge disfunkcionalne. S druge strane.je u svakom društvu najrašireniji oblik ponašanja. Npr. odnosno što više kao standard ponašanja nameće "american way of life". Andrew Henry i James Short istraživali su samoubojstva i ubojstva. "institucionalizacije" i "anomije". U tom slučaju riječ je o greški razvoja superega. dakle u prvom redu društveni fenomen. Polazeći također od psihoanalitičkih teza Dollard tvrdi (teorija frustracije-agresije) da je osnova agresije frustracija koja nije uspješno inhibirana mehanizmom obrane ličnosti. Takva situacija na nivou pojedinca potencira frustracije i nesnalaženja i osnova je za razumijevanje društvene devijantnosti. Frustracija je ustvari opravdanje za agresivno djelovanje prema izvoru frustracije. Posebno ističe činjenicu da različiti društveni slojevi imaju različite šanse ostvarivanja općih društvenih ciljeva (bogatstvo. energija frustracije može biti konstruktivno usmjerena prema postizanju društveno prihvatljivih ciljeva (sublimacija). Pobuna kao orijentacija znači aktivno djelovanje prema mijenjanju društvenih ciljeva i dopuštenih sredstava. Parsons detaljnije razrađuje model reakcije na anomijsku situaciju uvodeći dodatne kriterije razlikovanja (orijentacija na objekt/normu. Sličnost Mertonovog i Parsonsovog pristupa je prividna. upornost. Za Parsonsa je osnova objašnjenja djelovanje društva kao cjeline te je svaka devijantnost od normativnih standarda. Poremećaj ili propust tog sustava uništava motivaciju. Anomija je situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva i dopustivih metoda da se postignu ti ciljevi (koje svojim članovima nameću sva društva). netko odbacuje atraktivne ciljeve statusnog uspjeha jer želi mirno raditi svoj posao. Odavanje alkoholu. Poanta ove teorije sastoji se u shvaćanju da je devijantnost i delinkvencija eklatantno društveni fenomen. može biti u okolini ili u samoj osobi. što je to veći problem ako društvo zatvara mogućnosti vertikalne klasne mobilnosti. tvrdi Cohen (Delinquent Boys) karakterističan je za niže društvene slojeve koji time reagiraju na nepovoljnu socijalizaciju. a suicida manja. ekološki pokret ili feminizam aktualni su primjeri takvog stava. Između ta dva pola. Ako je samokontrola jaka. Inovacija se javlja kad pojedinac prihvaća društvene kriterije uspjeha. bez kršenja normi nema ni ustanovljenja kriterija normativno dopustivog. Međutim. u stresnoj situaciji ljudi višeg statusa reagiraju agresijom prema sebi samom. Treće je slučaj u kojem je socijalizacija uspjela no socijalizirane su vrijednosti supkulture. Izvor frustracije može biti stvaran ili samo zamišljen. Mertonova teorija doživjela je mnoge revizije i reinterpretacije. (-) eliminiranje. vrijednosti koje su same po sebi devijantne (kradljivac u društvu kradljivaca je socijaliziran no u društveno neprihvatljivom smjeru). Svaki od navedenih tipova reakcije jedan je idealtipski slučaj i u stvarnosti se ne pojavljuje u čistom obliku.prihvaćanje ciljeva i dopuštenih sredstava . 3. od preskripcija društvenih uloga neprihvatljivo i opasno za poredak. okretanje kultovima ili obožavanje popularnih ličnosti primjeri su tog tipa reakcija. te je stopa ubojstava u toj grupi veća. a (+/-) "odbacivanje i uvođenje novih ciljeva i standarda". Merton razlikuje pet tipova adaptivnih modela usklađivanja zahtjeva društvene uloge i određenih načina njihova postignuća. kršenje normi pridonosi stabilnosti društva jer svako kršenje norme ujedno utvrđuje konkretne kriterije društvenih reakcija. Kako formulira Kai Erickson. Merton smatra da društvo gradi sustave normi.

Pojedinac se toj supkulturi prilagođava i onda kada to znači da krši norme šire društvene zajednice. stabilni.. devijantna supkultura koja nastaje je retretistička prema cilju a izolacionistička prema načinu stvaranja. aktor u devijantnom ponašanju slijedi norme koje u njegovoj okolini već postoje kao supkultura nekog društva. rituali i sl. skupljači maraka. a kada se nacionalna skupina adaptirala na novu situaciju. Prvi slučaj (criminal) je postojanje supkulture koja potiče organizirani visoki kriminal. .) Dakle. Konfliktnu supkulturu karakterizira postizanje statusa nasiljem i silom. stvaranje sustava opravdanja devijantnosti. U svakom društvu dakle postoje mnoge supkulture. droge. Mnoge od njih su devijantne. (Cohen. dozvoljavaju ili propisuju specifične forme devijantnog ponašanja u specifičnoj situaciji. prosjaci i opće sklonosti preziranju društvenih normi. iako se iz temelja promijenila etnička slika područja. treći tip (retreatism) je u stvarnosti razmjerno čest. poznavanje devijantnih tehnika. uvjeti u kojima pojedinac živi. Glavni mehanizam stvaranja i prenošenja devijantnog supkulturnog obrasca su skupine mladih ("gangovi"). mada u stvarnosti rijetko postoje u čistoj formi. pri čemu je profil ličnosti sporedan u razumijevanju devijantnosti. Pojedinac u takve skupine ne upada težeći tome i planirajući svoju životnu karijeru nastojeći slijediti pravila grupe. Zatvorena su skupina. npr. oni su eksplanatorni čimbenici pojave devijantnosti. stvaraju benigne oblike devijantnosti u rasponu od 40 . Izbor u tome obično mu je malen. Devijantna životna strategija nužno ima oblik supkulturnog udruživanja.) kriminalitet porastao. drugim riječima kulturna sredina aktora. Ne radi se o pukoj tvrdnji da uvjeti određuju devijantnost (prilika stvara lopova). takva vjerovanja i vrijednosti najprije moraju postojati u kulturalnom okruženju aktora da bi potom bili preuzeti u sustav osobe kao i drugi elementi kulture u socijalizaciji". Hrvata i sl. Radilo se o dijelovima grada koji su siromašni. Mladi su prepušteni ulici i učenju sitnih kriminalnih djela: krađe. 2. Talijana. prezira prema društvu i njegovim normama. Židova. Thomas i Znianecki istraživali su prilagođavanje poljskih seljaka doseljenih u SAD. Portorikanci). jezik i gledanje na svijet (npr. Naime u situaciji u kojoj ne postoji supkultura navedenih tipova. nasilja. njihovi rezultati nisu poduprli tezu o postojanju tipova Ijudi već su pokazali postojanje društvenog mehanizma. suzbijaju sitni kriminal na području koje kontroliraju.). U takvim područjima nastaju mladenačka udruženja koji su tipični rasadnici devijantne supkulture. Za određenje pripadnosti supkulturi. Smatraju da sam nesklad nije dovoljan da objasni delikventno ponašanje. Doseljenjem nove grupe imigranata u ta područja došlo je do naglog porasta kriminaliteta. 1966. održavanja i opravdanja devijantnog ili kriminalnog ponašanja.. Državna represija je neefikasna i površna. alternativci svake vrste itd. zapušteni i u kojima je dolaskom prvih valova useljenika (Poljaka. a za ulazak u tu skupinu treba vrijeme i proba. Za devijantnost je najvažnije stvaranje društvenog stava prema zabranjenom i drukčijem. Za cijelo područje grada tipično je obično prijestupništvo. Primijetili su osim toga da je delinkvento ponašanje karakteristično za male homogene grupe. inhibiranje mehanizma samokontrole kakav je npr. predstavlja konformizam prema devijantnoj supkulturi. darkeri. d) Devijantna supkultura Richard Cloward i Lloyd Ohlin prihvaćaju osnovnu Mertonovu tezu da je uzrok devijantnosti nesklad poželjnih vrijednosti i dopustivih mogućnosti njihova postizanja. konfliktno i retretističo. kreativni te boemski orijentirani ljudi). ovisi o mogućnosti učenja i prakse devijantnih uloga. Oni druge kriminalce preziru. Međutim. Vrijednostima svoje supkulture daju veliko značenje (obiteljske veze. te devijantnost. "Devijantno ponašanje određeno je subsistemom znanja. supkulture nasilja. Delikventne supkulture imaju tri obličja: kriminalno. a kako će ona nastati. najznačajniji geografsko područje i susjedstvo. postojao u ranijoj domovini. Budući da su ti dijelovi grada bili zone koncentracije useljeničkih skupina pojavile su se i tvrdnje o prirodnoj sklonosti nekih etničkih zajednica (Talijana!) i rasa prema devijantnosti i zločinu. neke od tih supkultura za društvo su opasne i na njih društvo opresivno reagira. kriminalitet se smanjio. Pretpostavlja se dakle postojanje devijantne sredine u kojoj postoje mehanizmi poticanja. Cinizam i odbijanje da se u vladajućim kulturalnim zahtjevima pronađu vrijednosti. vjerovanja i vrijednosti koji omogućuju. c) Čikaška škola: teorije devijantnosti Clifford Shaw i Henry McKay istraživali su delinkvenciju u Chicagu i primijetili da se u određenim zonama grada skokovito ponavlja velik porast kriminaliteta. jer postoje specifični tipovi supkultura od kojih su. -1923. useljenici. Deviance and Control. no preciznija istraživanja pokazala su neutemeljenost takvih stereotipa. Ljudi koji se njime bave uživaju poštovanje i ugled u društvu i tek povremeno njihova aktivnost biva kažnjena. definiranje okoline u kojoj mladi sazrijevaju i odrastaju je dovoljno za predviđanje buduće prosječne životne karijere. Zapravo je delinkvencija tu posljedica činjenice da ne funkcionira ni sistem obrazovanja ni obiteljski odgoj (conflict enviroment zone). premda se takve grupe nastoje udaljiti od društva gradeći osobiti identitet.). odnosno obratno.1906. kako smatraju pripadnici čikaške škole. da pojedinac obično ne djeluje sam već potaknut i podržavan od drugih. i ponašati se onako kako se ponaša grupa. u tom smislu. Dok su dva navedena tipa jasna. situacije. slabo međusobno povezana. u kojima su izgrađeni snažni mehanizmi opravdanja. 1. ali nije opao kada su se u ta podrućja doselile druge rasne i etničke skupine (crnci.b) Transfer kulturnih obrazaca Nerijetko se devijantnost i delinkvencija povezivala sa svakovrsnim rasnim i druš tvenim stereotipima. Dakle uzrok devijantnosti nisu nacionalne i rasne osobine. 3. kao bitnog čimbenika u razumijevanju devijantnosti. Premda su istraživanje započeli razlikujući različite tipove Ijudi (filistejci. nagli porast delinkvencije ponovio se i 1917. grupe nasilnih navijača. sukob generacija u kojem se to izražava. no na njih društvo ne reagira. uvjeti i okolina neprelazna su zapreka. Članstvo u toj grupi znaći prihvaćanje grupnih pravila. već o rafiniranijem tumačenju koje u obzir uzima dinamiku kulturne promjene (društvo stvara lopova). narkomani. i to eksplicitno baš onih koja grupu razlikuju od društvenog standarda i znače dokaz njenog identiteta. prenapučeni. provale. Ondje gdje je stopa kriminaliteta bila visoka 1900. već situacija. mehanizmi koji mogućnosti i sklonosti devijantnom promiču u prakticirajući oblik ponašanja. Proces se ponovio. Takvo znanje. koje oblike će zauzeti.

no tvrdi da taj proces možemo razumijeti samo ako ga promatramo s gledišta devijantnog aktora. preuzimajući uloge u društvenoj diobi rada. u malim povezanim grupama.teško se odhrvati izazovu uzbuđenja. što Sutherland naziva "diferencijalnom asocijacijom". napredovanju iz nižih u više slojeve. gradualan i ireverzibilan. Inicijalni kontakt može biti rezultat pukog slučaja. no postaje delikventan kada socijalizacijom usvoji neprihvatljive vrijednosti. iako je stil života srednje klase privlačan. kada se ožene i smire. a veliki gradovi. Stabilna i mirna porodica oslonac je pojedinca. psihološki i kulturalni pristupi devijantnosti jednostrani i da ih treba objediniti u jedinstven koncept mehanizma stvaranja devijantnog pojedinca. Počinitelji mlađe dobi čine ona krivična djela koja su rezultat grupne situacije. Pripadnici viših društvenih slojeva imaju potpuno drugačiju polaznu poziciju. ni sredstava ni pažnje da se razviju osobine potrebne za društveni uspjeh. suzdržavanje radi kasnijeg dobitka (no pain no gain). određenog miljea u kojem se druže i odrastaju mladi. no razlike u društvenoj stratifikaciji. jer je za pretpostaviti da. a nestabilna i razorena upućuje ga na traženje podrške u supkulturnim grupama. smatra on. Sutherland stavlja u prvi plan atraktivnost supkulturnog modela prema rutini svakodnevnice . Kod obrazovanja i socijalizacije mladih u nižim slojevima nema ni vremena. različitost. profesionalnom i radnom položaju neke osobe jednostavno navode na učestali kontakt sa supkulturnim zajednicama. Ne radi se o tome da nadarenost i sposobnost koincidiraju s društvenim po ložajem. dječje skupine. opasnom i ekstatičnom shvaćanju života. usvajaju sasvim konvencionalni stil života i prihvaćaju tradicionalne društvene vrijednosti. Tu teoriju podupiru statistički podaci o delinkvenciji. Internalizacijom vrijednosti supkulture pojedinac se izolira od društva. Hendikep nastaje nizom sporednih detalja: bogatiji idu u bolje škole. osjećaja potvrđivanja identiteta. no problem je u tome što značajnom broju mladih Ijudi takav stil života nije dostupan. što sve zajedno. maloljetničke i susjedske zajednice i sl. postoje realne prepreke vertikalnoj mobilnosti. imaju i manje prilike da se druže s opasnim društvom. vandalizam. U normalnom životu pojedinac se identificira s različitim supkulturama. dosade. pojedinca čvrsto vezuje u supkulturnu zajednicu. uspješan posao i sl. Supkultura stvara grupe ("gang") koje nemaju čvrsti stav o vlastitom identitetu no odbacuju konvencionalne vrijednosti. Devijantno ponašanje veće je kod mladih nego kod starijih. Postoji stupnjevit razvoj od inicijalnog kontakta do punog učešća i identifikacije s devijantnom supkulturom. Društvo mlade nastoji konformizirati uvjeravajući ih u vrijednosti stila života srednje klase. no kao odrasli. Organizirana i podupirajuća zajednica smanjuje stopu kriminaliteta. Supkultura i identifikacija s alternativnim vrijednostima rješenje je za statusne probleme mladih iz nižih društvenih slojeva. silovanje. ona vodi pojedinca prema odbacivanju sugeriranih ideala života viših slojeva i prihvaćanju alternativnih normi. Devijantno ponašanje je dakle naučeno. pojedinačno gledano. Prekršitelji u tom uzrastu vrlo rijetko čine nedjela kao što su ubojstvo ili prijevara. zatvara se u supkulturnu grupu. potiče se samopouzdanje. 41 . iživljavanju. usmjerenost na stjecanje znanja i diploma. Međutim socijalizacija koju takav pojedinac prolazi ne uspjeva ga opremiti osobinama i znanjima koje su potrebne za uspjeh u pothvatu društvene promocije. Uči se tehnika nedjela. njih se u socijalizaciji snažno usmjerava prema osobinama koje su legitimne za uspjeh u životu srednje klase: usmjerenost cilju. stiču navike elite u radu i slobodnom vremenu. Na indirektan način shvaćanje o diferencijalnoj asocijaciji podupiru i podaci o tipovima krivičnih djela i dobi počinitelja. U sazrijevanju mnogi će proći fazu identifikacije sa supkulturnim krugovima. specifična opravdanja i objašnjenja zašto se to čini. Osim toga proces nije jednostavan. Inteligencija i nadarenost pojedinaca često ne uspjevaju nadoknaditi taj hendikep. Takvu tezu dalje razvija Edwin Sutherland u studiji Principles of Criminology. droga). Ovaj tip supkulture nije kriminogen. društvene zapreke je identifikacija sa supkulturom. Završetkom procesa identifikacije sa supkulturom. u interakciji s drugima. Tek u manjem broju slučajeva će snaga supkulturne identifikacije biti prejaka i devijantnost će postati trajno obilježje ličnosti. čemu pridodaje još banalne razloge siromaštva. biološki. Kriminalitet je veći kod mladića i to onih koji su pod manjom stegom i utjecajem porodice. stupa u takve supkulture. neutilitarnu i agresivno zavidnu. uvažavajući njegovu psihološku situaciju i biološke predispozicije. Pripadnost supkulturi ne događa se slučajno. Konačno. stabilnu obitelj. Cohen zato delikventnu supkulturu vidi kao negativističku. Mladi pripadnici nižih društvenih slojeva (working-class boys) od malena se uče cijeniti vrijednosti srednjih i viših slojeva: materijalno obilje. područja su višeg kriminaliteta. često nezavisno od svog izbora. Cohen smatra glavnim uzrokom maloljetničke delikvencije. štiti ih ugled i potpomaže nasljeđe njihovih predaka. mada se takvim često ocjenjuje. krađe auto mobila. u kojima pojedinac djeluje i prema društvenoj reakciji na devijantnost. a ne naslijeđeno ili izmišljeno. pa u područjima takmičenja u kojima se te razlike počinju primjećivati nastaju frustracije i odbijanje da se uobičajenim sredstvima postignu ciljevi. tvrdeći da se devijantnost uči u procesu komunikacije. Reakcija na te strukturne. nasilje na stadionima. e) Maloljetnička delikvencija Fenomen supkulture. snažna volja. ambicija i Iakoća uspjeha.sljedništva trenutnih modnih i muzičkih trendova do ozbiljnijih oblika retretizma (alkohol. pojedinac udaljava od konvencionalnih društvenih vrijednosti. Grupe koje generiraju devijantnu supkulturu mogu biti obitelj. npr. te nastaje veliki razmak između aspiracija i mogućnosti. individualizacija i anonimnost urbanih društava pogoduju stvaranju supkultura i njihovom mijenjanju te pojedinac. Matza zato smatra da su. no ono što se pritom smatra opasnim je činjenica da je takva grupa otporna na vanjski neorganizirani pritisak a ni klasična sredstva društvene kontrole nisu osobito efikasna. posebno dijelovi unutar njih. neposto janja alternativa. neplanirane provale. novog tipa identifikacije. Grupa usmjerava svoje sljedbenike prema vandalizmu. već se odvija u složenim i proturječnim situacijama. No. dobivaju više pažnje. Mobilnost. Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti Sociolog David Matza podržava zamisao o postupnosti procesa učvršćenja devijantnosti.

Uvjet opstanka vlasti je da ona izgubi individualno obilježje i zadobije neosobni značaj. Takva vlast može postojati i izvan države. Država se. DRŽAVA I DEMOKRACIJA Vlast i država Maurice Duverger u djelu Politička sociologija (1967. ali mu država daje jedinstvo. a zapravo utječu na taj način što se to djelovanje odvija kao da su podvlašteni učinili sadržaj zapovijedi. a da je tek u novije vrijeme postala znanost o političkoj moći i vlasti. Ona se zasniva na apsolutnoj poslušnosti koja se zahtijeva bez obzira na motive i interese. svako jačanje veza sa supkulturnom grupom je kidanje veza sa društvom. 3. b) Teritorijalnu osnovu koja određuje rasprostranjenost i granice javne vlasti. Državu je sociološki moguće definirati samo pomoću specifičnog sredstva koje joj je svojstveno fizičke sile.Razlikuje tri skupa čimbenika devijantne karijere: 1. Najjači prihološki izvor vlasti leži u tome što građani priznaju da su ovisni o njoj . Prvi skup faktora naziva afinitetom prema devijantnosti.) navodi da je politička sociologija dugo bila znanost o državi. Taj utjecaj se vrši na formalno slobodno djelovanje podvlaštenih u kojem oni idu za vlastitim interesima. Takvu reakciju Matza naziva označavanjem (signification). ali vlast nije samo sila. Weber razlikuje dva suprotna tipa vlasti: a) Vlast po sili konstelacije interesa . koje je različito smješteno i teško se fizički okuplja. 42 . nacionalnu. Kao i svaku instituciju. ne može definirati sadržajem onoga što poduzima. Samo postojanje afiniteta nije dovoljno da bi došlo do devijantnosti. Država se uobičajeno definira kao zajednica ljudi organizirana na nekom teritoriju pod nekom suverenom vlasti i kao institucija koja u nekoj teritorijalno ustrojenoj zajednici raspolaže monopolom nad sredstvima fizičke prisile. jer država je prvenstveno prostorna pojava. a da ona ne prestane postojati. Pripadnost grupi . obilježava je cjelovitost. uz upotrebu različitih sredstava. U očima društva devijantnost je pojava koju treba osuditi. ali je uvijek orijentirana na državu. Navedeni faktori zapravo inhibiraju djelovanje vladajućih društvenih normi i to bilo radi nedostataka u socijalizaciji.vodi zatvaranju pojedinca prema utjecaju društva i odbacivanju društvenih normativnih standarda. i to bez njihova pristanka. no ima i tri posebna obilježja: a) Veliko stanovništvo. opravdanje koje daju normativni standardi supkulturne zajednice. Afilijacija je deformirana društvenost. te osuda (stigma) trajno prati pojedinca sprečavajući mogućnost da se on otrgne utjecaju supkulture. maksimom svog djelovanja (poslušnost). 11. ili čak sposobnosti potrebnih za tržište. a državna vlast je najmoćnija politička vlast. Vlast je takvo činjenično stanje u kojem izražena volja (zapovijed) jedne ili više osoba koje vladaju želi utjecati na djelovanje drugih. C) Kreativni element po kojem se razlikuju vladajući i podanici. vlasti i države posve blizak te se jedno bez drugoga ne može razumijeti. Postupak izolacije je postupan. da dođe do razdvajanja vlasti kao takve od pojedinaca koji je trenutno obnašaju . te razilaženje svjetonazora postaje sve veća.najčistiji tip je vlast glave obitelji. Weber je u djelu Gospodarstvo i društvo vlast odredio kao izgled da će se određena grupa ljudi pokoriti specifičnim ili svim naredbama. 2. Konačna identifikacija s grupom uzrokuje obično društvenu reakciju. Ta se moć naređivanja može oslanjati na fizičku silu. drugačije podrijetlo ili fizičke osobine (npr. obiteljsku ili rasnu diskriminaciju. ali nije njima obuhvaćena. situacija u kojoj sporadični kontakti s devijantnom supkulturom prerastaju u trajni obrazac ponašanja uz internalizaciju normi takve zajednice. Politička vlast je za Webera takav oblik vlasti koji organiziranjem političkog života na određenom području ili u organizaciji omogućuje pojedinačnoj ili grupnoj volji da utječe na djelovanje i ponašanje svih drugih zapovijedanjem ili naredbom. Ona se zasniva na utjecaju koji proizlazi iz nekog na bilo koji način osiguranog posjeda. pa se može nazvati i "institucijom institucija". država je ostala jedna od ključnih tema sociološkog razmatranja.vlast ne određuje toliko volja onoga koji vlada koliko povjerenje onog koji joj se podvrgava. To se može pokazati na shvaćanju dvojice političkih sociologa. b) Vlast po sili konstelacije autoriteta .zato pojedinac ili skupina mogu izgubiti vlast. koji po Duvergeru pripadaju dvjema različitim koncepcijama političke sociologije: Weberu koji pripada koncepciji političke sociologije kao znanosti o vlasti i Prelotu koji pripada koncepciji političke sociologije kao znanosti o državi. Tu svrstava sve one čimbenike koji stvaraju predispoziciju za kršenje normi. i to podjednako: ekonomsku deprivilegiranost. već je za to potrebna je podrška grupe. devijantan pojedinac je netko koga treba odbaciti. jer ne postoji gotovo nijedan zadatak kojim se ne bi u nekoj prilici mogla baviti. neovisno o njihovu pristanku.kao rezultat afiniteta i afilijacije . trajnost i automatizam. jer oni koji vladaju imaju moć da ishode od drugih ljudi različita davanja i odricanja.) državu određuje kao političku instituciju koja obuhvaća mnoštvo javnih i privatnih institucija. službena ili monarhova vlast. mentalna retardiranost). Suvremenu državu treba shvatiti kao ljudsku zajednicu koja unutar određenog teritorija za sebe prisvaja pravo na monopol nad legitimnom upotrebom fizičke sile. Taj skup utjecaja grupnih faktora Matza naziva afilijacijom. Razlikujući moć i vlast. smatra Weber.najčistiji tip je monopolistička vlast na tržištu. radi njega samog. Marcel Prelot u djelu Političke institucije (1963. ili zbog toga što takve osobe ne mogu poželjne društvene ciljeve ostvariti legitimnim sredstvima. visoko vrednovanje ekonomskog uspjeha. uključeno je u različite primarne i sekundarne zajednice koje država obuhvaća. jer je odnos moći. Iako se težište pomaknulo.

) upućuje tri prigovora prethodnim teorijama: a) zanemaruju mogućnost da se želje i ciljevi države mogu u istoj mjeri odraziti na javnu politiku kao i želje cijelog društva b) ne razmatraju mogućnost da državni aparat ima svoje posebne interese koji su suprotni željama društva c) ne uzimaju u obzir stvarno autonomno djelovanje države i načine da se ono još i poveća Nordlinger analizira tri oblika izražavanja autonomije države: 1. Ali država nema nikakvu inherentnu kapitalističku formu i ne obavlja kapitalističke funkcije. a protiv podređenih klasa. Strukturalisti dokazuju da je irelevantno tko kontrolira državu zato što ona svojom pozicijom. Claus Offe u djelu Strukturni problemi kapitalističke države (1972. Ralph Miliband je u djelu Država u kapitalističkom društvu (1969. a razvija se u skladu s potrebama i zahtjevima razvoja društva.kad bi isti državni aparat bio u drugoj vrsti sustava. 2. nastaje kad država vodi svoju politiku koja ne nailazi na protivljenje moćnih društvenih skupina ili čak stječe podršku društvenih skupina koje su zainteresirane za nju Tipovi i oblici država Andrew Heywood u djelu Politika (2002. zakonodavstvo i sloboda (I.Teorije države Evolucionističko koordinacijsko-funkcionalističke teorije vide državu kao tijelo ili instituciju koja ima regulacijsku ulogu u društvu ili podsustav koji obavlja funkciju koordinacije. Ona je nužno zlo. koja su u privatnim rukama.) dokazuje da pojedinci imaju neka prava koja su toliko temeljna da se moraju poštivati bez obzira na navodne koristi koje bi društvo moglo imati njihovim ograničavanjem ili kršenjem. koja se ograničava na zaštitu osobe i vlasništva. osobito u industrijalizaciji. ponajprije na razini središnje vlasti. Država ne zamjenjuje tržište nego djeluje zajedno s njim u nekoj vrsti partnerstva. Minimalna država svojstvena je liberalnom razdoblju razvoja kapitalizma u 19. jer vrijednost pojedinačnih zasluga može pravedno odrediti samo slobodno tržište. ali i kao sustav moći koji može biti opasan za društvo i pojedinca.) dokazivao da je vladajuća klasa kapitalističkog društva ona koja posjeduje i kontrolira sredstva za proizvodnju i koja je sposobna koristiti se državom kao instrumentom društvene dominacije. strukturom i ulogom utjelovljuje temeljnu vezanost uz kapital. njezine funkcije treba svesti na minimum. Primjeri: Japan u Meiji razdoblju. Moderni pluralisti (Dahl. Lindblom) dokazuju da se moć u društvu i političkom procesu raspoređuje nehijerarhijski i kompetitivno te umjesto države rabe pojam političkog sustava koji bolje opisuje novu realnost u kojoj dolazi do prepletanja i gubljenja jasne granice države i društva. kontrolirale bi ga druge snage i obavljao bi drukčije funkcije. 1973. a glavni mehanizam oblikovanja politike rezultat je djelovanja interesnih skupina. nego "kapitalistička država". a država provodi svoju politiku unatoč pritiscima protiv toga 2. karakterističnom za razdoblje ekonomske modernizacije dotad zaostalih zemalja. nastaje kad su želje i ciljevi države suprotni željama najvažnijih društvenih skupina.) razlikuje 5 oblika države. Osobito se treba zaštititi od one državne vlasti koja nastoji promijeniti materijalni položaj pojedinih ljudi ili provesti distributivnu ili društvenu pravdu. st. slobodu i imetak. 43 . To je bio ideal klasičnih liberala (Locke. Pritom se razlikuju dvije orijentacije: 1.) i Zakon. znači da njeni prihodi ovise o stanju privatnog sektora. Država je instrument društva uspostavljen radi sigurnosti njegovih članova. ona je u nekom smislu "mozak" društva. može upotrijebiti kako bi unaprijedila vlastite interese.) dokazuje da iz same strukture moderne države slijedi da ona organizira kapital i dezorganizira radničku klasu. njezina je najvažnija uloga omogućiti da različite društvene inicijative dođu do svog ispunjenja.) tvrdi da upletanje države u društvo treba ograničiti na donošenje općih propisa koji će poslužiti pojedincima za ostvarivanje vlastitih ciljeva. Marksističke teorije državu shvaćaju kao političku instituciju ili strukturu koja izravno ili neizravno zastupa interese kapitala i vladajuće klase u društvu te se brine o održanju sustava kapitalističke dominacije. Država može biti više ili manje aktivna. Eric Nordlinger u djelu Autonomija demokratske države (1981. Liberalno-individualističke teorije polaze od poimanja države kao skupa javnih institucija ili javnih službenika. pa ona kao uvjet svoje reprodukcije kao državnog aparata mora ojačati profitabilnost kapitala. koje svaka klasa. pa je s obzirom na narav tih prava moguća samo minimalna država. Nozick). organizirati i moralizirati društvo. smatrajući je samo jednim od udruženja koje teži da bude najmoćnije. ona je zato "država u kapitalističkom društvu". Smith) i suvremenih neoliberala (von Hayek.-II. Razvojna država obilježena je važnom ulogom države u poticanju ekonomskog rasta. Institucionalno-etatističke teorije nastoje pokazati da država ima značajan stupanj autonomije od društva i da postoje posebni interesi državnog aparata koji se ponekad razilaze s interesima većeg dijela društva. koju zagovaraju suvremeni neoliberali i libertarijanci. a ograničeno se upliće u društvo. vojske i sudstva. održavanja općih nepristranih uvjeta.-76. Za Durkheima država kao "skup društvenih tijela koja su jedina ovlaštena govoriti i djelovati u ime društva" ima regulcijsku ulogu i moralnu svrhu. njezine se funkcije svode na održavanje mira i socijalnog poretka pomoću policije. dok ga kontrolira. U klasičnom liberalizmu razvijena je teorija minimalne države. Država je "središnji nervni sustav društvenog organizma". Uloga države je važna sa stajališta održavanja društvenog organizma i osiguravanja razvoja društva. Izvorne i vodeće snage državnog djelovanja dolaze iz društvenih izvora. država i utopija (1974. Instrumentalisti državu vide kao neutralno oruđe za vršenje političke vlasti. Pluralističke teorije odbacuju državu kao središnji pojam. Robert Nozick u djelu Anarhija. kada se država postavlja kao zaštitno tijelo. nastaje kad država uspije uvjeriti protivnike svoje politike da promijene stajalište i podupru vlast 3. Njemačka u doba Bismarcka i države JI Azije ("azijski tigrovi"). te na provedbu pravila koja općenito štite život. Država zato nije "država u kapitalističkom društvu". ali je u biti reaktivna. Friedrich von Hayek u djelima Ustrojstvo slobode (1960.. važnih društvenih poslova. Isključenost države iz izravne kontrole sredstava za proizvodnju. Funkcije koje obavlja za kapital nastaju jer je kontroliraju kapitalističke snage . jedna je od njenih glavnih funkcija prizvati pojedinca moralnom životu.

političkih prava do socijalnih prava. te je prisiljena ili odbiti masovne zahtjeve ili riskirati ekonomski slom. st. u kojoj se kao rezultat građanskih revolucija i rušenja staleškog poretka uspostavljaju pravna jednakost građana i ustavna ograničenja moći države. Međutim. Habermas u djelu Problemi legitimizacije u kasnom kapitalizmu (1973. apstraktnim i jednako važećim pravilima. 2. Moderna država mijenjala se ovisno o društvenim borbama i pritiscima kojima je bila izložena. zbog prijetnje globalnog terorizma jačaju represivni aparati i smanjuju se individualna prava. Kolektivistička država znači stavljanje ekonomskog života pod državnu kontrolu. Pod utjecajem socijalističkog pokreta i nastojanja konzervativnih vlada da suzbiju njegov utjecaj. koja se pojavljuje kao autoritet nadređen i vladaru i podanicima. Socijalna prava jamče pojedincu minimalni socijalni status i mogućnost da se koristi svojim građanskim i političkim pravima (pravo na socijalnu pomoć. st. Primjeri: Staljinov SSSR. On razlikuje tri tipa legitimne vlasti: a) Tradicionalna vlast svoju legitimnost temelji na svetosti i vječnoj važnosti tradicije. Obuhvaćaju pravo glasa i druga prava vezana uz sudjelovanje u vlasti te uz demokratsku konstituciju političke volje. komandne ekonomije). Totalitarna država je krajnja i najekstenzivnija forma državne intervencije. čiji prihod zna prelaziti BDP srednjih država. Mnogi teoretičari globalizacije shvaćaju nacionalnu državu preprekom procesu svjetske društvene integracije kojim se pojedina društva ujedinjuju u globalno društvo. Faza apsolutističke države. Tako se legitimirala vlast feudalnih vladara. udruživanja. liberalna država se demokratizira. a posebno je obilježio Austriju i Švedsku za socijaldemokratskih vlada.ekonomiju. mobilizira i vodi mnoštvo. Izborena su u društvenim borbama i revolucijama u 18. a među najvažnijima od njih je borba za ljudska prava. Od kraja 20. Ovaj je tip karakterističan za europske zemlje u kojima je u dužem razdoblju na vlasti bila socijaldemokratska stranka. u kojoj se zadobivena politička prava koriste za uravnotežavanje moći koja nastaje u tržišnom društvu te time sprečavaju pretvaranje demokracije u izravnu oligarhijsku vladavinu. Politička prava omogućuju pojedincu sudjelovanje u političkom životu. st. poticatelj. Uz to. pod pritiskom radničkog pokreta. pravo na jednakosti pred zakonom i vlastitu imovinu.) i Klasa. Primjer su komunističke zemlje s centralnoplanskim sustavima (tzv. pojavili su se globalni nevladini pokreti s ambicijom da nadziru nacionalne vlade u pojedinim pitanjima. jer je unutarnje ustrojstvo apsolutne monarhije staleško. učinile su teritorijalne zajednice prijepornima. koji ona mora poticati i održavati (vjerski vođe. Građanska su prava nužna za individualnu slobodu. b) Karizmatska vlast temelji svoju legitimnost na iznimnim osobinama vođe.). Ta su prava izborena u 20. Faza liberalne konstitucionalne države. pa teško može održavati legitimnost. S procesima globalizacije u 1990-ima kriza legitimnosti moderne države dodatno se zaoštrila. 44 . obrazovanje. školovanje. a demokratski proces vodi povećanju zahtjeva za socijalnim blagostanjem i uvećanju narodne participacije i socijalne jednakosti.. podvlašteni moraju vjerovati da su njezina uloga i djelovanje opravdani. poduprt sustavom terora i ideološke manipulacije. prvenstveno njenih represivnih funkcija. pod utjecajem tačerizma i reganizma. već zbog vjerovanja u ispravnost poretka zasnovanog na neosobnim. razvila se od kraja 19. st. Faza demokratske države. Globalizacija i država Već je u 1970-ima uočeno da demokratska država ima problema s legitimitetom. ulaskom nižih slojeva u političku arenu. Faza socijalne države. a uključuju slobodu govora. c) Legalno-racionalna vlast temelji se na moći prava. diktatori. a zakoni su određeni kao opća i apstraktna pravila koja isključuju proizvoljno postupanje vlastodršca.Socijaldemokratska država usmjerena je prema socijalnoj promjeni u skladu s načelima jednakosti i socijalne pravde. Thomas Marshall u djelima Građanstvo i društvena klasa (1950. Neoliberalne stranke su tu dilemu riješile u prilog tržišta. u kojoj se država uspostavlja kao suverena. nezaposlenost).. a danas se na tom tipu legitimnosti održavaju vladajuće dinastije u Kuvajtu. Ta se prava ostvaruju unutar civilnog društva i negativna su u odnosu prema državnoj vlasti. ispravljač i upravljač gospodarskim poslovima. Provodi se potpuni nadzor nad stanovništvom. njegovoj sposobnosti da okuplja.) razvio je teoriju građanstva u kojoj je pokazao napredovanje prava građanstva od građanskih prava. kapitalistička demokratska država ne može stalno zadovoljavati i takve narodne zahtjeve i zahtjeve tržišne privrede. kad pojedinci stječu politička prava te stvaraju demokratski poredak u kojem moć dolazi u ruke svih članova zajednice. koju obilježava spoj neoliberalnog smanjivanja socijalnih prava i neokonzervativnog jačanja države. kulturu. obitelj. 4. Svi su građani jednaki pred zakonom. zdravstvenu zaštitu itd. ali nije osigurana pravna jednakost garđana. Podređenost takvoj osobi je emocionalni odnos. Kapitalistička ekonomija vođena je prema stalnoj ekspanziji određenoj težnjom za profitom. 3. Faza minimalno jake države. Od sredine 19. Hitler…). neosobna vlast. pa joj je posebna uloga uklanjanje siromaštva i smanjivanje socijalnih nejednakosti. građanstvo i društveni razvoj (1963. Država je nužni dio ekonomskog društva. Nastoji ispravljati neravnoteže i nepravde tržišnog gospodarstva. ali su značajno smanjile povjerenje u državu i njene mogućnosti da rješava probleme (kao npr. savjesti. st. Vlast se ne prihvaća zbog kvaliteta osobe. Hitlerova Njemačka. st. st. a na početku 21. koja treba zajamčiti elementarnu socijalnu sigurnost stanovništva. Taj tip vlasti svojstven je modernim demokratskim državama. kretanja. 5. širi se neoliberalna politika demontiranja socijalne države. Prema Weberu. religiju. da teško održava povjerenje u svoju vlast. Obilježava je stvaranje svemoćne i sveprisutne države čiji utjecaj prodire u svaki dio ljudske egzistencije . Ta su prava izborena u borbama liberalnog građanstva i radničkog pokreta u 19. tj. To je prijelazna faza u kojoj je državna vlast izgubila osobni značaj. Država postaje jamcem sigurnosti osobe i njezina vlasništva te nesmetanog odvijanja tržišne razmjene.) otkriva da su u temelju krize legitimnosti suvremene demokratske države kontradikcije i konflikti između logike kapitalističke akumulacije i narodnih zahtjeva koje demokratska politika otvara. država kao zajednica koja ima monopol fizičke sile mora biti legitimna. Velike korporacije. S obzirom na institucionalizaciju tih prava može se razlikovati 5 faza razvoja moderne države: 1. ali joj je ograničeno uplitanje u te odnose. reduciranjem razine prava i smanjivanjem ekonomskih i socijalnih funkcija države. praksa proširenja tradicionalne liberalne države u socijalnu državu. Saudijskoj Arabiji itd.

U njima država ne kontrolira sferu društva i ne postoji službena i regulirajuća ideologija.. što legitimnost države i njenu budućnost čini i dalje problematičnima. ali je tek u 1990-ima uspostavljena kao politički poredak u približno polovici zemalja svijeta. poštovanje prava manjina. a vodstvo vlada bez definiranih ograničenja i s velikom nepredvidljivošću.ta će zaštitna funkcija država rasti u mjeri u kojoj će građani tražiti zaklon od anarhije globalnog kapitalizma. Posttotalitarizam označuje slabljenje utopijskog karaktera ideologije i pretvaranje vodstva u birokrate.).). posve marginalizira državu u ekonomskom životu. prema modelu poliarhije koju je razvio R.90.) također imaju 6 obilježja: a) službena ideologija b) jednostranačka država c) državna kontrola nad gospodarstvom su razvili Carl Friedrich i Zbigniew Brzezinski u djelu Totalitarna diktatura d) e) f) potpuni monopol partijsko-državne strukture nad oružanom silom monopol nad sredstvima masovnih komunikacija sustav policijskog terora Između tih poredaka postoje različiti režimi. On je stoga manje idealtipski poredak. Demokratski poreci. vojne diktature. nema intenzivne ili ekstenzivne političke mobilizacije. zaokupljene vlastitom sigurnošću. vladavina prava i potpora individualizmu. 45 . konstitucionalnim ograničenjima nositelja javnih ovlasti i autonomiji civilnog društva. potican globalnim tržištem. prema modelu totalitarizma koji i autokracija (1956. uglavnom u zemljama Trećeg svijeta . Karipskim zemljama itd. Globalno je gospodarstvo postalo skup nemoćnih nacionalnih država i sve moćnijih korporacija bez domovine. Demokraciju obilježava odgovoran politički pluralizam ojačan društvenim pluralizmom.) tvrdi da se s okončanjem hladnog rata moderna država počela urušavati. Sultanizam je pravi idealtipski poredak. političkih stranki i interesnih skupina) f) sveobuhvatno građansko pravo (svi punoljetni državljani imaju pravo glasa i sva druga prava nužna za navedene institucije) Totalitarni poreci. Proces svjetskog kulturnog približavanja. a vlast se obnaša u okviru loše definiranih iako predvidljivih normi. Vodstvo je usredotočeno u sultanovim rukama.Kenichi Ohmae u djelu Kraj nacionalne države (1995.) imaju 6 obilježja: a) (od građana) birane dužnosnike b) slobodne i poštene izbore c) slobodu izražavanja d) pristup alternativnim izvorima informacija e) autonomija udruženja (sloboda osnivanja i djelovanja civilnih udruga. Intenzitet mobilizacije masa je nizak. mobilizacija i vodstvo).) predložili klasifikaciju s 5 najvećih modernih idelnih tipova poredaka prema četirima konstitutivnim obilježjima tipa poretka (pluralizam. a moć rasti. ekonomija i blagostanje (1953. već postoji ekstremna glorifikacija vladara i samovoljno manipuliranje simbolima. Demokracija a) Demokracija. Taj je tip poretka prisutan je na Bliskom Istoku. 1971. Njezin liberalni element sastoji se u jamčenju svim osobama neometanog uživanja njihovih prava i djelotvornoj zaštiti u slučaju povrede tih prava. koje svrstavamo pod kategoriju autoritarnih poredaka. nego se vlast ograničava na gušenja političke slobode i suzbijanje opozicije. ideologija je razrađena i usmjeravana prema određenoj utopiji. voda i sl. Međutim.tradicionalne monarhije. Štoviše. uloga suverenih država postat će važnija. u Africi. U ideološkom smislu riječ je o intelektualnom zalaganju za status građanina. rata dominatna je bila podjela poredaka na demokratske i totalitarne. položaj u državnoj hijerarhiji ovisi o osobnom podređivanju vladaru. Obilježava ga postojanje ekonomskog i društvenog pluralizma podređenog nepredvidljivom upletanju sultanove despotske vlasti.a više opis jednog razdoblja totalitarnih poredaka prije demokratskih revolucija (1989. Naziva se liberalnom ili predstavničkom kako bi se razlikovala od dvaju drugih modela demokracije razvijenih u povijesti: antičkog modela neposredne demokracije i različitih modela socijalističke demokracije nastalih unutar radničkog i socijalističkog pokreta. . John Gray u djelu Lažna zora (1998. koji ograničavaju njihovu moć. Autoritarni režim je poredak s ograničenim političkim pluralizmom. Vodstvo se formira slobodnim izborima i vlast obnaša u zakonskim granicama. nema razrađene i politički usmjerene ideologije.) slaže se da suverene države djeluju u okruženju velikih rizika i krajnje neizvjesnosti. Juan Linz i Alfred Stepan su u djelu Problemi demokratske tranzicije i konsolidacije (1996. Nema razrađene ili usmjeravajuće ideologije. Gray navodi dvije funkcije države koju mogu jačati: a) Kontrola nad prirodnim resursima potrebnima za ekonomski rast (nafta. b) Liberalna (predstavnička) demokracija Demokracija kakvu danas poznajemo stara je tek nešto više od sto godina.). poslušnost vladaru je zasnovana na snažnom strahu i nagradama za osobne zasluge. osim nesustavnih manipulacija ceremonijalnog tipa koje se provode prisilno ili korištenjem ovisnosti podanika o režimu. ideologija. a potom u nizu djela (Poliarhija. autokratski režimi. totalitarizam i autoritarizam U razdoblju nakon Drugog svj.one su u istom okruženju neizvjesnosti i rizika.prvo u suradnji s Lindblomom u djelu Politika. b) Pomoć svojim građanima da kontroliraju ekonomski rizik . Totalitarizam nema značajnijeg pluralizma jer službena stranka monopolizira vlast. uviđa da je ova funkcija pod utjecajem ideologije slobodnog tržišta postala sporna. kojim još manje mogu vladati. Dahl . Prisutna je mobilizacija niskog intenziteta sa snažno izraženom participacijom građana. postoji široka i intenzivna mobilizacija raznih organizacija koje stvara režim i u koje je učlanjenje obvezno. a obilježava ga krajnja samovolja. 1989. no moć koju su izgubile suverene države nisu dobile globalne korporacije . Njezin predstavnički element je u sustavu predstavničkih institucija i izboru predstavnika na slobodnim natjecateljskim izborima. te zbog toga smanjenje opsega diskrecijskog postupanja vrhovnih vođa. Demokracija i njezini kritičari. nego postoji specifičan mentalitet.

jer se u njima određuje sastav zakonodavne i izvršne vlasti c) su sredstvo legitimiranja poretka. Upravo težnja za obnašanjem vlasti razlikuje stranke od organiziranih interesnih grupa. koje periodično bira i smjenjuje.npr. nejednako raspodijeljeni. a potom ispunjavaju pomoću državne birokracije. a manjina sudjeluje u drugim oblicima participacije: članstvo u udrugama i organizacijama. Izbori. obrazovanje. prije svega izborni sustav.) tvrdi da predstavnička demokracija znači prelazak kontrole nad političkim odlukama na birokratske elite i vođe stranaka. stranke i intreresne grupe a) Izbori Izbori su temeljna institucija predstavničke demokracije. Danas je prihvaćeno načelo uključivanja . tako političati teže uvećanju moći. To je pravilo nazvano Duvergerov zakon.) razlikuje demokraciju kao idealni sustav od stvarne demokracije koju naziva poliarhija . teoretičari i istraživači demokracije dokazuju kako narod nije skup stvarno politički jednakih pojedinaca. Prélot je u djelu Političke institucije tvrdio da se narod u modernom smislu konstituira u izborima. Međutim. b) Političke stranke Političke stranke su dobrovoljna politička udruženja građana s trajnom organizacijom uspostavljena radi određivanja državne politike pomoću oblikovanja političke volje građana. Weber u djelu Politika kao poziv (1918. zašto glasaju za određenu stranku? Navode se razni socijalni čimbenici . zanimanje). jer su bitni socijalni resusrsi (prihod. Na ponašanje birača utječu i institucionalni čimbenici. sudjeluje u vlasti ili tek omogućuje vladanje (dakle uključuje ideju narodne participacije u vlasti). na temelju spola. Naime.klasa. dok izborni sustav relativne većine (Velika Britanija) potiče uspostavu dvostranačkog sustava. na njemu su glasači sposobni izabrati proizvod .glasača.kao što poduzetnici teže uvećanju kapitala. Političko tržište je natjecateljsko tržište.) tvrdi da u SAD nejednaka raspodjela resursa povratno među građanima stvara znatne nejednakosti u njihovoj sposobnosti i mogućnosti da politički ravnopravno sudjeluju u upravljanju državom. religija. Robert Dahl u djelu Predgovor ekonomskoj demokraciji (1985. Na političkom tržištu oni nastoje prodati svoju robu što većem broju kupaca . prihodima i pristupom organizaciji.) pokazao da utjecaj izbornog sustava na stranački sustav ima oblik zakonitosti: razmjerni izborni sustav potiče uspostavu višestranačkog sustava. imetka. jer u demokraciji narod ostvaruje svoju suverenost pomoću svojih glasova koji izražavaju njegovu volju. zanimanju. on je pravno ukupnost građana upisanih u biračke popise i raspodijeljenih po izbornim okruzima kako bi mogli birati i u nekim slučajevima odlučivati. a oslabljuje višestranačje. koje teže samo utjecanju na vlast (ne zauzimanju vlasti ili sudjelovanju u njoj).Njezin demokratski element je u načelu narodne suverenosti koje se ostvaruje preko vladavine većine i političke participacije građana. To je primijetio još Montesquieu u Duhu zakona.uočeno je da indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks). Lincoln je odredio demokraciju kao vladavinu naroda. ti su resursi međusobno povezani . Jedini oblik demokracije koji može funkcionirati u industrijskim društvima s masovnim strankama jest plebiscitarna demokracija u kojoj karizmatičke vođe postavljaju ciljeve koji se poslije prodaju narodu pomoću stranačkog stroja. Njezina je vrijednost u tome što omogućuje izbor sposobnih političkih vođa i osigurava njihovu izobrazbu. a porasla srednja klasa). I birači i političari potpuno su racionalni. Izbori su važni zato što: a) su jedini mehanizam političke participacije stvarno dostupan svim građanima b) izravno utječu na oblikovanje upravljačke elite. Jednakost u pravu glasa malo znači ako razdioba svih drugih resursa potire političku jednakost građana. formuliranja i razradbe političkih programa i drugih aktivnosti. razlike u obrazovanju.politiku. dob. U Gettysburškoj adresi iz 1863. prihodima i pristupu organizacijama bitno utječu na raspon participacije američkih građana u političkom životu. obrazovanje ima velik utjecaj na političku participaciju građana. rase. Drugo pitanje tiče se načina na koji se građani koriste svojim pravima: kako se provodi politička participacija? U modernim demokracijama narod obavlja vlast preko svojih predstavnika. spol te etnička i regionalna pripadnost. a oslabljuje dvostranačje. dok se vlast provodi "za narod" ako je ona u njegovu interesu ili u njegovu korist (dakle podrazumijeva da vlast treba obnašati u općem interesu). Duverger je u djelu Političke stranke (1951. liberalne ili konzervativne stranke) dugoročno opada. pa se participacija za većinu građana svodi na sudjelovanje u izborima. od naroda i za narod.svaka punoljetna osoba ima pravo na političku participaciju i interesi nijednog građana nisu važniji od interesa ikojeg drugog. koji pokazuje odnos klasnog položaja pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja u izborima (za lijeve ili desne.to je pluralistički sustav u kojem postoje redoviti periodični izbori političkih vođa i političko natjecanje različitih grupa. djelovanje u javnosti i sl.interes. socijalizam i demokracija smatra da je stranka grupa čiji članovi žele zajednički djelovati u nadmetanju za političku vlast. obrazovanja. a ishod je racionalna politika koja odgovara interesu većine. A. Prvo pitanje tiče se političke jednakosti građana: tko je obuhvaćen političkom participacijom? Nekad se primjenjivalo isključivanje stanovništva po raznim kriterijima. koja najbolje zadovoljava njihovu potrebu . Osobito se istraživao utjecaj klase . pribavljanja aktivnog pristanka građana Što utječe na ponašanje birača. a ono je snažno povezano sa zanimanjem. što se objašnjava manjom sklonošću birača da glasuju prema klasnom položaju i promjenama u klasnoj strukturi razvijenih društava (opao je broj manualnih radnika. koji se mogu pretvoriti u političke resurse. Osim toga. Narod je zato tijelo građana koji su posve jednaki u pravima i nijedna kategorija nema veća prava od drugih. Downs u djelu Ekonomska teorija demokracije (1957. Schumpeter u djelu Kapitalizam. Vlast se provodi "od naroda" tako da narod izravno vlada. 46 . Uočen je utjecaj smanjivanja starosne granice za stjecanje biračkih prava ili promjene granica izbornih okruga.) tvrdi da je takav sustav posve racionalan . izbora kandidata za javne dužnosti. Dahl u djelu Poliarhija (1971.

jačanje utjecaja vodstva i slabljenje utjecaja pojedinačnog člana. upravljačke (regrutacija i izobrazba elite. predstavničke (predstavljanje ideja. intelektualno ideološke (određivanje ciljeva. veza među dijelovima stranke je labava. nemaju u pravom smislu članstvo niti organizaciju. Michels u djelu Sociologija stranaka u modernoj demokraciji (1911.) tvrdi da se suvremene političke stranke definiraju manje svojim programom i klasom svojih pristalica. Vođe se nastoje učvrstiti i utjecati na one koji su ih izabrali. od članova političke elite. samih zastupnika.) opazio nastanak novog tipa stranke . u njima postoji premoć parlamentarne frakcije. ideja i predodžbi o društvu i njegovu uređenju. parlamentarnim putem.postoje radi unapređenja ili zaštite posebnih interesa svojih članova. okupljene su oko nekoliko snažnih ličnosti. a više prirodom svoje organizacije . pol. razdoblje organiziranih masovnih stranaka . Prve imaju otvoren pristup ili čak institucionalizirani položaj u državi. "Samo društvo nije ništa drugo nego složena cjelina grupa koje ga čine". kao posljedica proširenja prava glasa i uspostave odgovornosti vlade parlamentu. 4."). Obilježava je smanjivanje važnosti ideologije. Rzalikuju se od stranaka jer teže ostvariti utjecaj izvana. Moderne se stranke karakteriziraju prije svega svojom anatomijom. Tako su nastale prve velike britanske stranke . 19. a označava sustav uvjerenja. Obično se funkcije stranaka grupiraju u tri skupine: 1. 3. programa i politika. Von Beyme u djelu Transformacija političkih stranaka (2000.) navodi osnovne funkcije stranaka u demokratskim sustavima: 1. razvijanjem mobilizacijske funkcije prema biračima te jačanjem socijalizacijske funkcije elite (dokazivanje elite u službama u stranci i parlamentu prije zauzimanja izvršnih službi u vlasti) 3. R.uspostavljene su radi unapređenja zajedničkih vrijednosti. Tako je nastala britanska Laburistička stranka. konstitutivnim obilježjima stranke smatra se još ideologija. Heywood u djelu Politika (2002. kojem su potrebni oni koji ga poslužuju i vode. marketinizacija ili "amerikanizacija" stranaka (komercijalizacija izbornih borbi i medijska orijentacija) c) Interesne grupe To su organizirane skupine utemeljene radi zaštite. delegiranih nad onima koji ih delegiraju". One se ne ograničavaju na izbore. Prema Duvergeru (Političke stranke) stranke nastaju na dva načina: a) Oblikovanjem odozgo. koja se razvila iz masovne stranke. npr. koje odgovaraju dvama razdobljima demokracije: a) Kadrovske odgovaraju razdoblju političke borbe aristokracije i buržoazije (konzervativne i liberalne stranke). slabljenjem veze između stranaka i socijalnih stupova. Klaus von Beyme u djelu Stranke u zapadnim demokracijama (1982. kaže sklonost k oligarhiji. razdoblje narodnih stranaka (catch-all stranke) . mobilizacija i socijalizacija građana. npr. sindikati i udruge poslodavaca b) promocijske grupe (grupe ciljeva ili svjetonazorske) . imaju jako vodstvo.stranka je zajednica s posebnom strukturom. razdoblje profesionaliziranih biračkih stranaka . promicanja i ostvarivanja svojih posebnih intreresa utecajem na politiku ili djelovanje vlade. od onih koji su dotad bili isključeni iz prava glasa. a ne preuzeti ili obnašati vlast. plaćene vođe i masovno članstvo. artikulacija i agregacija interesa.) ukupnu politiku vidio kao borbu grupa za ostvarenje svojih interesa. organiziranje i sudjelovanje u vlasti) U modernom značenju stranke se oblikuju tek u 2. 2.) otkrio je upravo u socijalističkim strankama željezni zakon oligarhije. razlikuje insajderske i autsajderske grupe. Pored ta dva. 47 . sudovi i zakonodavci mogu promatrati kao grupe s vlastitim interesom. imaju razvijen unutarnji život i interesiraju se ne samo za politička već i za ekonomska i socijalna pitanja. stajališta i interesa) 3. Bentley je u radu Proces upravljanja (1908. što znači da u svom djelovanju stranke uzimaju u obzir ili čak zastupaju interese određenih društvenih skupina. b) Masovne nastaju znatnim proširenjem prava glasa.obilježava ih profesionalizacija vodstva. sudjelovanje u vlasti.catch-all stranke. gubljenje članstva. Te su stranke orijentirane prema izborima i parlamentarnoj borbi.razvile su se s općim pravom glasa i participacijom širokih masa 2. Mase su sklone obožavati vođe te odustajati od svoje političke volje i mišljenja. te zalaganje za interese društvenih skupina. podržavljenje financiranja. Otud temeljni sociološki zakon političkih stranaka: "Organizacija je majka vladavine izabranih nad biračima.Drugi važan element stranke je organizacija. a pristupanje stranci zasnovano je na interesu i navici. Prototip tih stranaka su socijalističke stranke. Da bi mase utjecale na politički život. otvaranje različitim interesnim skupinama i uspostavljanje posebnih veza s velikim interesnim skupinama. iz društva.nastaje deideologizacijom stranaka. Duverger razlikuje dva osnovna tipa stranaka. ideala ili načela. regrutacija elite i 5. potiskivanje tradicionalne klasne vezanosti i okretanje biračima iz svih dijelova stanovništva. b) Oblikovanjem odozdo. grupe za zaštitu životinja. Dotad su bile aristokratske organizacije okrenute same sebi i vladaru. doktrina i ideologija su manje važne. izvanparlamentarnim putem. Primjer je njemačka Kršćansko-demokratska unija (CDU). Otto Kirchheimer je u djelu Transformacija zapadnoeuropskih stranačkih sustava (1966.) razlikuje tri razdoblja u razvoju stranaka: 1. Teoriju interesnih grupa formulirali su američki sociolozi Bentley i Truman. za abortus ili protiv njega Prema statusu koji grupa ima s obzirom na vladu i strategiji kojom se koristi kako bi ostvarila pritisak. Obilježava ih razvijena organizacija. niveliranje socijalnog sastava stranaka. st. već djeluju na obrazovanje i aktiviranje svog članstva.Konzervativna i Liberalna stranka. političko obrazovanje građana) 2. povijesnu nužnost uspostavljanja oligarhije u demokratskoj organizaciji ("Tko kaže organizacija. potrebna im je organizacija i vodstvo. opunomoćenih nad opunomoćiteljima. Duverger u djelu Političke stranke (1951. dok ga druge nemaju ili ne žele imati. Za njega se i vladine agencije. Razlikuju se od socijalnih pokreta po većem stupnju formalne organizacije.) dijeli interesne grupe prema ciljevima djelovanja na: a) grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) . Iz organizacije postaje aparat. koja se očituje kroz program. definiranje ideoloških ciljeva.

te 1960. 2. Val demokracije označava skup tranzicija od nedemokratskih u demokratske režime do kojih je došlo u specifičnim razdobljima i koje su brojno nadmašile tranzicije u suprotnom smjeru tijekom tih razdoblja. Val podrazumijeva i liberalizaciju ili djelomičnu demokratizaciju političkih sustava koji nisu postali potpuno demokratski (poludemokracije). shvaćena je kao težnja za moći. Onaj koji živi za politiku stvara od politike cilj svog života. Bogu ili demonu koji njome upravlja b) sposobnost dobre procjene . održavanja ili proširenja onih oblika ponašanja koji su dopušteni na osnovi tih stavova. kojih je specifičnost u tome što svoje zahtjeve nastoje ostvariti pritiskom na državnu vlast. Austriji. Iz širokog mnoštva grupa izdvaja političke interesne grupe.mirna tranzicija više pomaže demokratskoj konsolidaciji f) elementi političke kulture .sposobnost da sabran i hladnokrvan pusti da stvarnost djeluje na njega i da prema tome umije ljude i stvari držati na distanciji 48 . do 1975. 3. latentnih grupa. Kad se prekrše pravila igre. zahvaća Španjolsku i neke zemlje Latinske Amerike. modernija gospodarstva.) tvrdio da se cjelokupno individualno vjerovanje i ponašanje može posve objasniti na temelju članstva u grupi. potom 1979. postavlja određene zahtjeve drugim društvenim grupama u cilju uspostavljanja. koja teži ostvarenju ideje o dobroj i pravednoj zajednici. bilo zato što nalazi mogućnost uživanja u pukom posjedovanju vlasti ili zato što mu ta djelatnost omogućuje da nađe unutarnju ravnotežu i izrazi svoju osobnu vrijednost stavljaući se u službu "stvari" koja daje smisao njegovu životu. Za njega interesna grupa označava svaku onu grupu koja. Huntigton u djelu Treći val (1990. U izvornom grčkom smislu politika je djelatnost koja se odnosi na polis. U modernom su se svijetu dogodila tri vala demokratizacije: 1. shvaćena je kao sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa. 1. jer ih čine pojedinci koji su članovi više grupa. Te se grupe zato često nazivaju "grupe za pritisak". u Portugalu i povratkom demokracije u Grčkoj. tj. Weber je u radu Politika kao poziv (1918. Val je započeo 1922. Demokratizacija i demokratska tranzicija Prema podacima R. S. u Nigeriji. moderne države obilježava proces racionalizacije. strastvene odanosti nekoj stvari. Prema Huntingtonu postoji više činitelja koji pridonose demokratizaciji i demokratskoj konsolidaciji (prva 3 su svojstvena svim valovima demokratizacije): a) prethodno demokratsko iskustvo. reverzibilni val traje od 1922. Danas prevladavaju dva značenja. jer uvođenju demokratskog režima više pogoduju industrijalizacija. koji se zasniva na primjeni apstraktnih pravila. pa uvođenjem demokracije u Turskoj i Grčkoj i nekim zemljama Latinske Amerike i Azije. kratki val traje od 1943. Klasična politička filozofija zato ju je shvaćala kao najviši stupanj čovjekove praktične djelatnosti te uzdizala kao umijeće razborita i pravedna vladanja (državništvo).sa 19 od 65 zemalja 1940. na uređenje zajedničkog života u polisu. koji su označeni prijelazom u demokraciju. rješavanja sukoba pregovorima i sporazumom. složenije društvo i obrazovanije stanovništvo c) povoljne međunarodne okolnosti. 2. Uočio je mogućnost postojanja potencijalnih. Prvo. Tijekom 1990-ih broj zemalja se znatno se povećao jer su u više država Trećeg svijeta održani prvi slobodni višestranački izbori. sposobnost nametanja svoje volje drugima kako bi se postigli određeni ishodi ili rezultati. postojanje država koje su demokratske i podupiru nove demokratske države d) priroda starog režima . koji je politiku pretvorio u sredstvo zarađivanja za život. Nijedna grupa ne može postati previše moćna. Iza prva dva vala slijedila su dva reverzibilna vala u kojima su se neke zemlje vratile u nedemokratsku vladavinu. pravi političari imaju tri osobine koje njihovu djelatnost čine nadmoćnom djelatnosti birokracije: a) strast u smislu "stvarnosti". Dahla iz knjige O demokraciji (1998. POLITIČKA SOCIOLOGIJA Pojam politike Politika se kroz povijest različito određivala. kad je u nekoliko dotad demokratskih zemalja uspostavljen totalitarni poredak ili vojne diktature. Tehnička nadmoć birokacije proizlazi iz njezine racionalne organizacije i njezina načina rada. na 65 od 192 zemlje 1990. jer zemlje koje su prethodno imale demokratski sustav lakše mu se mogu vratiti b) razina ekonomskog razvoja. a nastavlja se rušenjem komunističkih režima u istočnoj Europi. što vođe tjera da pažljivo postavljaju svoje zahtjeve kako bi izbjegli situacije u kojima članovi moraju birati između lojalnosti jednoj ili drugoj grupi. kojeg je bitna značajka uspostava racionalne birokracije koja preuzima posao upravljanja. do 1942. od sloma fašizma i komunizma broj demokratskih zemalja povećao se više od tri puta . a ne izvor prihoda. No. Obilježava ga demokratizacija prava glasa za muškarce (dakle da barem 50% odraslog muškog stanovništva ima pravo glasa) i uspostava odgovornosti izvršnog tijela parlamentu (u smislu da izvršno tijelo podupire većine u izabranom parlamentu ili se ono bira na slobodnim periodičnim izborima). val započinje 1974.) pokazuje da su demokratski poreci u svijetu uspostavljeni u valovima demokracije. i traje do 1926. kad su u nekoliko demokratskih zemalja uspostavljene vojne diktature (Grčkoj. Počinje savezničkim uvođenjem demokracije u Zapadnoj Njemačkoj. nekim zemljama Latinske Amerike i Azije). reverzibilni val traje od 1958. Italiji. Truman smatra da grupe djeluju u političkoj ravnoteži u kojoj pokušavaju kontrolirati ili neutralizirati svoju okolinu. usponom stranaka i sve većom autonomijom političkog u odnosu prema upravi. Japanu i Koreji. do 1962.duboko antidemokratska kultura otežava demokratsku konsolidaciju 12. Naime.Truman je u djelu Upravljački proces (1951. "umjetnost mogućeg".). Drugo. na osnovi jednog ili više zajedničkih stavova. dugi val započinje u SAD 1828. latentne grupe organiziraju se protiv onih koje su načinile prijestup. Onaj koji živi od politike je profesionalac.autoritarni režim može olakšati demokratsku konsolidaciju e) način nastanka demokratske promjene .) razlikovao one koje žive za politiku i one koji žive od politike. Broj takvih raste s demokratizacijom politike. u Italiji s fašističkim maršom na Rim.

vojnog i gospodarskog). analize političkih institucija. Tocquevillea. c) Schumpeter u djelu Kapitalizam. gdje se vladajući regrutiraju iz podanika. Elite na vlasti smjenjuju nove elite postupnim ili revolucionarnim putem. S jedne strane je Marxova koncepcija razumijevanja države i moći iz materijalnih uvjeta života. a) Počinje s Tocquevilleovom koncepcijom demokracije. U tom se procesu tijekom vremena zbiva stalno smjenjivanje elita.aristokratske. Za njega demokracija postaje mehanizmom za izbor političkih vođa. Pareto prihvaća Machiavellijevo razlikovanje lavova i lisica. e) Dahl je razvio pluralističko shvaćanje koje je usmjereno na istraživanje stvarne demokracije (poliarhije). 2. Po Bottomoreu osnivači političke sociologije su Marx i Tocqueville. što se praktično odnosi na poduzimanje novih mjera. Njen sastav ovisi o ravnoteži dviju tendencija . Njezin se razvoj odvijao oko tri dominantne teorijske paradigme. Elite uvijek vladaju. Drugo obuhvaća sam proces stvaranja. političkog odlučivanja.) tvrdi da bez obzira na tip poretka vlast ostaje u rukama manjine koja čini vladajuću klasu.) glavnim predmetom političke sociologije smatra pitanje moći u društvenom kontekstu. Webera i Pareta utemeljiteljima političke sociologije. Iako vladavina elite podupire aristokratske. 3. ono što je utvrđeno. ono što je promjenjivo. prekidanjem s nekim ustaljenim praksama i sl. jer proučava međuodnose političkih i društvenih fenomena. a s druge strane je Tocquevilleovo stajalište o autonomiji demokratskog pokreta u odnosu prema industrijskoj revoluciji. Ona je "interdisciplinarni hibrid". a) Pareto u djelu Rasprava o općoj sociologiji (1916. 1.). pa zato cilj. d) Lipset je paradigmu o odnosu konsenzusa i konflikta. i u njemu konsenzus dominira nad konfliktom. Smatra da su zapadnoeuropskim društvima vladale plutokratske elite iz obitelji lisica. onih koji se primarno služe silom i onih koji vladaju lukavstvom. upravljanju. pa je koncentracija moći u rukama manjine nužna. b) Mosca u djelu Vladajuća klasa (1896. i opisao međuodnose unutar te vladajuće elite. autonomiji politike u odnosu prema društvu. gdje se elita stvara iz vlastitih članova.onaj koji djeluje u skladu s etikom odgovornosti ne uzima u obzir samo željeni cilj. Prihvaćajući Tocquevilleovo određenje demokracije kao ravnoteže između sila konsenzusa i konflikta. i demokratske. socijalizam i demokracija (1960. pitanja položaja i uloge političkih stranaka.c) osjećaj odgovornosti . 1967. i podređenu klasu. svj. smjer se zasniva na elitističkoj paradigmi trajne podjele društva na vladajuću elitu i podređene mase. Riječ je o razlici između svakodnevnog posla upravljanja koji obavlja birokracija i politike koju je Weber odredio kao "težnju prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći. djelovanje na promjenu važnih dijelova ustavnog poretka. Smatra da postoje dvije suprotstavljene tradicije u političkoj sociologiji. još preciznije fenomen moći na razini globalnog društva. Društvo je podijeljeno na vladajuću klasu. Duverger u djelu Politička sociologija (1967. ali nije statična. Kao disciplina posve se oblikovala nakon II. kako ju je nazvao G. Smatra da je politička sociologija znanost o vlasti.) uspoređuje ekonomsko i političko tržište te određuje demokraciju kao metodu izbora vodstva u natjecateljskim uvjetima. već priznaje konfliktno mnoštvo ciljeva. Bottomore u djelu Politička sociologija (1979. izvođenja političke moći iz ekonomske moći.) elaborira jednu strukturu odnosa elite i mase. njezin je predmet bavljenje socijalnim uzrocima i posljedicama dane raspodjele moći u društvima ili između društava i socijalnim i političkim konfliktima koji vode promjeni alokacije moći. tj. posljedice i situaciju uključuje u svoje kriterije za praktičnu odluku Razlika između političara i upravnih funkcionara je za Webera razlika između politike i birokratskog upravljanja. Politička sociologija: disciplina i njezin razvoj Neki smatraju da je politička sociologija kondominij politologije i sociologije. Taj je tijek kasnije oslonjen na funkcionalizam i sistemsku teoriju. Po Lewisu Coseru (Politička sociologija. rata. koja kontrolira dominantne proizvodne resurse. koji nastoji kombinirati varijable kojima se služi sociologija s onima koje rabi politologija. te su se u tim društvima javljale nove elite koje su se više koristile silom nego lukavstvom.) razlikuje "tekući državni život" od "politike". b) Weber će nakon analize triju tipova legitimne vlasti iznijeti formulu plebiscitarne demokracije s vođom. sastavljene od triju dijelova (političkog.podrazumijeva djelovanje u kojemu se vodi računa o realnostima života . a afirmaciju je stekla radovima Webera. Započet je Marxovim shvaćanjem da politički život društva ima svoj korijen u materijalnim odnosima proizvodnje i njima odgovarajućim klasnim strukturama. Lipset u djelu Politički čovjek smatra Marxa. najjasnije postavio u djelu Politički čovjek. no kakvoća elite varira prema potrebama i vrijednostima danog društva. Počinje s teorijama Pareta i Mosce koje dokazuju da je većina neracionalna i nesposobna za vladanje. Sartori. smatra da je glavni predmet političke sociologije otkrivanje uvjeta i mehanizama dinamičke ravnoteže između socijalnih sila razdora i integracije u pluralističkom političkom sustavu. koje su bile okosnice za tri različita smjera. Prvo obuhvaća postignuto stanje ravnoteže. d) Wright Mills je utvrdio postojanje vladajuće manjine u SAD (elite vlasti). Schäffle u radu O znanstvenom pojmu politike (1897. tj. što nastaje. smjer se zasniva na paradigmi razvoja demokracije kao temelja za proučavanje političkog života. kao temeljnog odnosa demokratskog sustava. c) Michels je utvrdio postojanje željeznog zakona oligarhije u svakoj organizaciji. bilo između država ili u okviru neke države između grupa ljudi koje ona obuhvaća". Pareta i Michelsa. autoritetu i zapovijedanju u svim ljudskim društvima.) razlikuje političku sociologiju kao znanost o državi i političku sociologiju kao znanost o vlasti. političke kulture. vođene nagonom kombinacije i sve nesposobnije za upotrebu sile kao sredstva vladanja. jer je rezultat procesa cirkulacije elita. sredstva. koja je nepromjenjiva. smjer se zasniva na teoriji klasa i klasnog sukoba kao paradigmi za proučavanje političkih fenomena. prema kojem se vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima. kojoj je pretpostavka birokratska racionalnost upravnog aparata. Kontrola nad materijalnim resursima određuje ukupnu političku sferu u svim njenim 49 . koja u demokratskom pokretu vidi glavnu snagu oblikovanja modernog društva jednakosti. koja je isključena iz kontrole nad tim resursima. Otud u središte ovog smjera dolaze problemi analize izbora i glasovanja. njen opstanak ovisi o nekim demokratskim elementima. što se u praksi odnosi na rješavanje tekućih držanvih poslova na osnovi zakona i drugih propisa.

te manji broj političara. Za mnoge marksiste je moć sredstvo ili instrument koji ima i kojim se koristi vladajuća klasa za ugnjetavanje i izrabljivanje podvlašćenih klasa. ali njena neizbježnost ne može se promijeniti. Tko je moćan.dimenzijama te svim procesima i pojavama daje klasni karakter. Parsons u djelu O pojmu političke moći (1969.kao strukturalni odnos koji postoji neovisno o volji pojedinaca. moć shvaćaju na relacionistički način . Elitistički pristup polazi od toga da elite imaju moć nad masama. jer je politička moć disperzirana između sukobljenih skupina. Miliband. jest Weberovo određenje moći. Struktura moći je vrlo složena. Althusser. Pojam moći Pojam moći u socijalnu znanost uveo je Thomas Hobbes za kojeg moć čovjeka čine sredstva kojima on trenutačno raspolaže radi dobivanja nekog budućeg vidljivog dobra. Lenjin. Pristupi proučavanja moći Pluralistički pristup polazi od toga da pojedinci ostvaruju politički utjecaj ne kao pojedinačni politički akteri (birači). najznačajniji predstavnici marksističkog smjera u političkoj sociologiji su Gramsci.) primjećuje da "A provodi moć nad B utoliko što može postići da B učini nešto što B ne bi učinio bez upletanja A". novca. To proizlazi iz organizacijske nadmoći manjine. Moć ima dva izvora .) na temelju istraživanja procesa donošenja odluka u jednom malom gradu dokazivao da ne postoji neka uska elita s dominantnim utjecajem poslovnih i menadžerskih vrhova. koji je moć odredio kao "stupanj vjerojatnosti da će u nekom društevnom odnosu pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima. Parsons moć vidi kao mogućnost da se mobiliziraju društveni resursi za postizanje ciljeva za koje se javnost opredijelila. Međutim.velikim korporacijama. Moć kao sposobnost ostvarenja nekog cilja znači mogućnost djelovanja u skladu s nekom određenom svrhom. Relacionistička shvaćanja ističu moć kao određeni odnos između osoba ili skupina. objavio knjigu Struktura moći u zajednici. neobična snaga.) pokazuje da SAD-om vlada oligarhijska elita koju čine oni koji zauzimaju ključne položaje u tri ključne institucije američkog društva .ona je prirodna. koju čine iznimne tjelesne i duhovne sposobnosti. U 1950-ima u SAD elitistički pristup postaje kritičko sociološko stajalište. mudrost. najvažnije su instinkt kombinacije (inventivnost) i postojanosti agregata (konzervativnost). jer osim poslovnih ljudi. plemenitost. Dahl je u djelu Tko vlada (1961. tjelesna kondicija. pa se vladajuća elita sastoji 50 . a provodi se na razne načine .od obitelji. koju uglavnom čine poslovni ljudi. mogućnost nametanja naše volje drugima kako bi činili ono što mi želimo. a razvili Michels i Weber. Obojica moć vide kao određenu sposobnost. odvjetnika i sindikalnih funkcionara. On definira moć kao "opću sposobnost koja omogućuje da se osigura ispunjavanje određenih dužnosti od jedinica jednog sustava kolektivne organizacije. već kao članovi političkih stranaka i raznih interesnih grupa. Moć je sposobnost da prisilimo druge na djelovanje koje inače ne bi poduzeli. Taj pristup izvorno su formulirali Pareto i Mosca. Takav je funkcionalno-sistemski pojam moći. postoje i druge socijalne skupine koje imaju znatnu moć. Takva je definicija moći Alexandra Hamiltona iz 33. koji god modalitet bio izabran za provođenje tih sankcija". Wright Mills u djelu Elita vlasti (1956. kad su te dužnosti legitimne s obzirom na kolektivne ciljeve i kad se. Pareto je vladavinu elite objašnjavao psihološkim razlikama među ljudima. Dahl u članku O pojmu moći (1957. sastoji se od različitih skupina. Mosca smatra da se karakter (sastav) elite može mijenjati te uglavnom ovisi o društvu u kojem vlada. U sociologiji je pojam moći afirmirao Weber. federalnoj državi i vojsci. No najveća ljudska moć je moć države ili moć najvećeg broja ljudi udruženih sporazumom u jednu osobu. bez obzira na čemu ta vjerojatnost počiva". nego se država vidi odgovornom za održavanje ukupne strukturalne integracije i socijalne kohezije društva podijeljenog na klase. Floyd Hunter je 1953. kojih je moć značajna. koja se zasniva na tim sposobnostima i sretnom stjecaju okolnosti. sredstvo za postizanje nekog dobra. Vladari moraju imati lukavost lisice da izgrade pristanak i snagu lavova da nametnu pravo i poredak. Moć kao sposobnost utjecaja na druge ljude. Takvo je društvo demokratsko. tu sposobnost pojedinci i grupe stječu na temelju posjedovanja određenih resusra (položaja. Nakon Marxa. Moć definiraju kao sposobnost da se djeluje tako da se kontroliraju odgovori drugih. može očekivati primjena opipljivih sankcija. Bottomore. pa može biti više aristokratska (zatvorena) ili demokratska (otvorena). Ta sposobnost počiva na raznim vrstama resursa i relativnom udjelu u njima onih koji su uključeni. koja se odnosi na stjecaj sretnih okolnosti ili odnose među ljudima. a posljedica je klasne strukture društva. Društvo je pluralističko. što dovodi do uravnoteženije strukture moći te samostalnije pozicije političke elite. i strukturalistički marksisti (Poulantzas). Supstancijalistička (instrumentalna ili strukturalna) shvaćanja naglašavaju moć kao neku sposobnost ili sredstvo. u kojoj je na temelju istraživanja strukture moći u jednom američkom gradu zaključio da ključne odluke donosi manja skupina ljudi. Svi oni izražavaju klasnu dominaciju vladajuće klase. u slučaju odbijanja. U političkoj sociologiji postoji razlikovanje između dvaju shvaćanja moći. eseja Federalističkih spisa. kao što su dokazivali elitisti. To ne znači da je politika podređena ekonomiji ili nevažna. Za marksiste politika nije samo važna zato što se bez revolucionarnog djelovanja ne može promijeniti postojeći sustav dominacije. sposobnost da se nešto učini. koje on opisuje kao rezidue. Među psihološkim dispozicijama za vladanje. a svaka od njih ima izvjestan pristup vlasti i ostvaruje određen utjecaj na nju.) vidi moć kao "uspješan medij za mobiliziranje poduzetih ili utvrđenih obveza u interesu uspješnog kolektivnog djelovanja". ili instrumentalna. znanja) u određenoj većoj količini. škole do javnosti i države. koja se temelji na urođenim sposobnostima manjine ili na nekom stečenom resursu. Poulantzas i niz teoretičara od kojih su najznačajniji polaznici frankfurtske škole. Ona polaze od shvaćanja da je moć neka supstancija (sredstvo) koja se posjeduje ili neka strukturalna značajka sustava kojom on može ostvariti svoje ciljeve. taj može nešto napraviti. Ono pretpostavlja shvaćanja društva kao arene za stalnu borbu među pojedincima i grupama za stjecanje dobara i vrijednosti. Pluralisti su zaokupljeni analizom raspodjele moći u demokraciji. Postoji i drugo razlikovanje moći. prirodnu ili građansku.

ona proizvodi društvene prakse. ni znanja koje u isto vrijeme ne pretpostavlja i ne ustanovljuje odnose moći. i to tako da se utvrde osobe ili grupe koje su aktivno sudjelovale u njihovu donošenju. Državno plemstvo. Unutar te elite postoji unutarnja cirkulacija. u svakoj točki ili u svakom međuodnosu pojedinih točaka. Uviđa povezanost moći sa znanjem. Za njega je moć sociološki amorfna. Civilizacijski napredak znači prelazak na druga sredstva moći . a ne na tijela. što jača koheziju elite. Istraživanja su potvrdila pluralističko stajalište da je politička moć u nekoj zajednici podijeljena na mnoštvo različitih subjekata (skupina) te da struktura moći nije stabilna i trajna. Marksistički pristup proučava političku moć kao izraz socijalne dominacije koju ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu proizvodnje.potkupljivanje novcem. U modernom društvu uspostavlja se mreža moći kojom nitko u cjelini ne upravlja. spriječi je da usvoji alternativno stajalište. Tu se moć izražava kao manipulacija voljom i željama određenih društvenih skupina. Najstarije i najmoćnije sredstvo je sila. političkoj i ideološkoj. Treće lice je moć kao duhovna kontrola. U tom se smislu razlikuje prisila. tj. a druga dva jer svode moć samo na političku moć. ona se ne svodi na represiju. te ona djeluje kao jedinstvena cjelina. Steven Lukes u djelu Moć: radikalno stajalište (1974. koje je blago i maskirano i provodi se uz privolu onih koji trpe. jer čim ona popusti ili nestane. a može imati razne oblike i razine .od triju osnovnih dijelova .) tvrdi da postoji i treće lice moći. političku čine glavni ljudi iz saveznih struktura vlasti. Tri lica moći Prvo lice je moć kao odlučivanje. O televiziji i drugima dokazivao da vladajuća klasa ostvaruje dominaciju nad nižim klasama ne toliko fizičkim nasiljem koliko simboličkim nasiljem. Izvori i oblici moći Weber je moć smatrao univerzalnim fenomenom. nego nestabilna i promjenjiva. političke i vojne elite. Michael Foucault kritizirao je sva tri pristupa: marksizam jer moć reducira na klasne odnose moći. tko odlučuje što će doći na dnevni red.) za održavanje klasne dominacije. položajima i povlasticama. Ekonomsku čine oni koji su na hijerarhijskom vrhu velikih korporacija (predsjednici korporacija i vodeći menadžeri). socijalizam (1978. Sračunato je na umove. jer moć ima pozitivan aspekt. Druga takva važna institucija je televizija koja svojim populizmom prikriva realnost dominacije i cenzurira kritičke analize. sposobnost utjecaja na druge oblikovanjem njihovih mišljenja. Althusser je razvio svoje shvaćanje ideologije i ideoloških državnih aparata. Moć proizvodi znanje. Moć se ne može provoditi bez znanja i nemoguće je da znanje ne stvara moć. To treće lice moći ne zaustavlja se samo na procesu odlučivanja.) primijetili da nije moćan samo onaj tko ostvaruje svoju volju u odlučivanju."odlučivanje neodlučivanjem".) moć određuje kao sposobnost jedne klase da ostvari svoje interese nasuprot drugim klasama. koja podrazumijeva upotrebu fizičke sile. a državi pripisuje konstitutivnu ulogu u postojanju i reprodukciji klasne vlasti. nego kao dio klasne dominacije. da se ispita njihovo stvarno ponašanje u tom procesu te analizira ishod tog procesa odlučivanja. u kojem pokazuje važnost institucija ideološke moći (škole. Zato se marksisti ne zanimaju za političku moć samu po sebi.ekonomskoj. medija itd. a vojnu najviši vojni dužnosnici. Ona je posvuda po tome što dolazi odasvud.stanja nadređenosti i podređenosti.) i Mikrofizika moći (1977. želja i potreba. Moć je sveprisutna. posebno u knjigama Nazor i kazna (1976. te uvjeravanje idealima i mišljenjima i nametanje svojih stavova i vrijednosti. Ova osnovna tri pristupa ne obuhvaćaju sve teorije moći. prisilu i zabranu. nego je najmoćniji onaj tko odlučuje o čemu će se uopće odlučivati. koja svoj korijen ima u načinu proizvodnje. koje proizlaze iz činjenice da neki ljudi nastoje odrediti ponašanje drugih. i utjecaj. te ideološkim uvjeravanjem i manipulacijom u raznim oblicima. 51 . Distinkcija. kao ideološka indoktrinacija ili psihološka kontrola. nevidljiva moć u socijalnim strukturama koja manipulira ljudskim željama i poterbama. čovjek djeluje po svojim interesima i izboru. crkve. Neka osoba ili grupa ima moć u onoj mjeri u kojoj. novcem i uvjeravanjem. vjerovanja i predodžbe. nego naglašava utjecaj ideologije u političkom životu. koji se ostvaruje novcem.odnosa moći kao strategijskih igara među onima koji su slobodni. Pierre Bourdieu je u djelima Nasljednici. Moć je krajnje načelo društvene zbilje.ekonomske.) nastojao razviti širi pristup moći. i moći kao dominacije . Najvažnija je njegova institucija škola kao socijalni ustroj za reprodukciju nejednakosti i prikrivanje prave društvene aristokracije koju kiti ukrasima meritokracije. odnosno općenito u klasnoj borbi. Klasnu dominaciju vide u svim sferama . Lukes daje novu definiciju moći: "A obnaša moć nad B kad utječe na B na način protivan njegovim interesima". Dahl je u djelu Tko vlada istraživao strukturu moći u gradiću New Havenu pošavši od stajališta da je moć mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka te da se stoga zaključci o strukturi i distribuciji moći mogu donijeti tek nakon pomnog ispitivanja ključnih političkih odluka. vlast. On je u mnogim radovima. Ta se volja može nametnuti silom. što je najdjelotvorniji i najjeftiniji postupak. Gramsci je uveo pojam kulturne hegemonije kako bi objasnio da podređena klasa prihvaća dominaciju nadređene klase. Drugo lice je moć kao postavljanje dnevnog reda. koji nalazi moć u svakodnevnim aktivnostima i odnosima ljudi. no to je skupo i ne posve efikasno sredstvo . a da sam formalno ne sudjeluje u odlučivanju. sprečavanje stavljanja na dnevni red nepoželjnih pitanja. Ta je moć zapravo sposobnost sprječavanja donošenja odluke . svjesno ili nesvjesno. u mikrosociološkim strukturama.njome se ne može trajno i uspješno vladati. Poulantzas u djelu Država. mijenjaju se samo njeni oblici i sredstva. odnosa koji su relativno stabilni i hijerarhijski. Sve ljudske osobine i konstelacije mogu biti osnova za provedbu svoje volje u danoj situaciji. On pravi razliku između moći općenito . Bachrach i Baratz su u djelu Dva lica moći (1962. ne samo zbog njezine ekonomske dominacije.od nasilništva u obitelji do državne prisile. nema odnosa moći bez korelativnog ustanovljenja nekog područja znanja. nego i zbog sposobnosti da podređenoj klasi nametne svoje ideje. stvara ili učvršćuje prepreke javnom pretresanju sukoba oko mjera politike. jer se proizvodi svakog trenutka.

vjerskom i običajnom zajednicom ili istom sudbinom . Glavna snaga stvaranja nacije je nacionalna inteligencija. Ako se ta moć više naglašava. 6. više okrenuta društvenoj pravdi i jednakosti. 5. a pripadnici tih skupina (etnici) razlikuju se od te prethodne skupine i ne smatraju se punopravnim članovima lokalnog društva. uglavnom zato što su vertikalne etnije podređene zajednice. a latinski izraz ethnicus označavao je u crkvenoj tradiciji 14. 52 . Ekonomska moć izvire iz kontrole nad sredstvima za proizvodnju. kulturnog ili jezičnog zajedništva. Ta dva tipa etnija slijede dva različita puta u procesu postajanja nacijom: A) Lateralni put Smith naziva birokratskim uključivanjem. Na formiranje etničkih zajednica djeluju različiti čimbenici . Tek u 1970-im izrazi etnički. kad su se povećali etnički sukobi u razvijenim industr.jezik. povezivanje sa specifičnom domovinom. kolektivno vlastito ime.u jednoj grupi ljudi. jezik. Anthony Smith u djelu Etničko podrijetlo nacija (1986.rasu. U grčkom svijetu ethnos je upućivao na barbarske narode ili na grčke narode koji nisu organizirani po modelu polisa. ali ukupna moć nikada nije u jednim rukama. pa često osjećaj zajedničkog etniciteta povezuje sa zamišlju o sebi kao višoj skupini i vladajućoj klasi. Ona može biti obilježje pojedinca (distributivna moć) kao njegova sposobnost da navede druge da sudjeluju u ostvarenju njegovih ciljeva. koje su proširivale dominantnu kulturu duž socijalne ljestvice te su se pri tome tehnološki. zbog koje se različiti stillovi života zaodijevaju vrijednostima. održavanju i produbljivanju razlika kojih objektivna važnost ne može biti odmjerena neovisno o značenju koje im pridaju pojedinci u svojim društvenim odnosima. Privlačnost među onima koji sebe doživljavaju kao pripadnike iste vrste nerazdvojna je od odbojnosti prema onima koji se doživljavaju kao stranci. b) Drugi put Smith naziva vernakularnom mobilizacijom koja slijedi iz vertikalne etnije. NACIJA I STRATIFIKACIJA Etnička zajednica Etnička zajednica je globalna društvena skupina koju obilježava osjećaj zajedničke pripadnosti i solidarnosti. etnička zajednica i manjina ulaze u veću upotrebu. ili obilježje društvenih skupina ( kolektivna moć) kao moć koju demonstrira jedna grupa nad drugom (npr. Smatra da neka skupina u nekom društvu može monopolizirati 2 ili 3 izvora moći. kad jedna država kolonizira drugu). a vojna se temelji na uporabi fizičke sile. Francuski sociolozi Poutignat i Streiff-Fenart su u djelu Teorije etniciteta (1995. On u etnijama vidi ishodište modernih nacija. društvima i u Trećem svijetu. 2. pa je ključni mehanizam etničke postojanosti bio u organiziranoj religiji. koja je . proizašao iz vjerovanja u zajedničko podrijetlo i sudbinu. Glavno sredstvo u tom procesu bile su novonastale birokratske države. nego upućuje na političku moć. ta je veza utoliko specifičnija.Ta 4 oblika moći Michael Mann u djelu Izvori socijalne moći shvaća kao 4 izvora oblika socijalne moći. Sadržaj etničkog zajedništva je vjera u etničku čast. a u zapadnoj Europi se zbiva tako da dominantna etnija uključi srednje klase i periferne regije u elitnu kulturu. crkva i vjernici) ili intenzivna kao sposobnost čvrste organizacije i snažne mobilizacije sudionika (npr. te se povezuje sa susjednim lateralnim etnijama. Ono što je nacionalno predstavlja specifičnu vrstu patosa. kulturne razlike. etnicitet. U SAD su 1940-ih izrazom etnički označavane skupine koje su se razlikovale od "prve" ili "prvobitne" skupine (starosjedilaca ili Jenkija). Tu je utjecaj birokratske države mnogo indirektniji. Etnički identitet kao vjerovanje u etničko životno zajedništvo izgrađuje se na temelju razlike. religija. Za Manna je moć sposobnost postizanja ciljeva ovladavanjem okolinom. ali stvarno odlučujući čimbenik je politička zajednica. pogane nasuprot kršćanima. Etničke grupe postoje samo kroz subjektivnu vjeru njihovih članova da čine zajednicu i kroz osjećaj socijalne časti onih koji imaju takvu vjeru.) pokazali da su izrazi "etnički" i "etnicitet" ušli relativno kasno u znanstvenu upotrebu. ali se od etničke grupe razlikuje strašću povezanom sa zahtjevom za političkom moći. 4. pa je ta kultura "pomogla da se ujedine različite klase oko zajedničkog naslijeđa i tradicija. politička moć se izražava u djelatnosti države. ideološka moć je moć nad idejama i uvjerenjima. Za naciju je karakterističan snažan zajednički nacionalni osjećaj. a u nekim slučajevima uključuje birokrate. jedan ili više diferenciranih elemenata zajedničke kulture. "gorda samosvijest o vlastitoj svojevrsnosti" koja ne mora proizlaziti iz kriterija etničkog. već u proizvođenju. posebno kad je ovo potonje bilo pod prijetnjom izvana". Moć može biti autoritativna. koja se širi spontano i nije rezultat zapovijedi. religija i druga obilježja po kojima se ta skupina razlikuje od drugih. U predmodernim razdobljima razlikuje dva tipa etnija: a) lateralna (aristokratska) je sastavljena od aristokrata i višeg svećenstva. te zajedničko ime. koja već postoji ili koju ta grupa priželjkuje. nadlokalnim razmjerima. koja se izražava preko svjesnih zapovijedi i njihova svjesnog poštovanja ili difuzna. Weber ističe da izvor etniciteta ne treba tražiti u posjedovanju određenih osobina. 3. osjećaj solidarnosti među značajnim sektorima stanovništva. razdvojiti zajednicu vjernika od zajednice povijesne kulture te mobilizirati prethodno pasivnu zajednicu oko nove vernakularne povijesne kulture. socijalno i politički modernizirale. etničku grupu zasniva subjektivno vjerovanje u zajedničko podrijetlo. moć neke sekte). običaji. Nacija je također utemeljena na vjerovanju u zajednički život. zajednička povijesna sjećanja. no smatra da ona nije jedini izvor socijalne moći te da su i tri druga izvora važna. čiji je glavni zadatak promijeniti temeljni odnos etniciteta i religije. st. njena je kultura proširena na druge dijelove stanovništva. visoke vojne časnike i bogatije trgovce. povezanih jezičnom. 13. Za razliku od rasne pripadnosti koja je stvarno utemeljena na zajedničkom podrijetlu. pa joj nedostaje socijalne dubine. Moć može biti ekstenzivna kao sposobnost organiziranja velikog broja ljudi na velikom području radi minimalne suradnje (npr. Ona svoje podrijetlo obično smatra nadnaravnim ili sebi pripisuje osobito poslanje u širim. Weber u djelu Gospodarstvo i društvo razlikuje tri entiteta . Etnije imaju 6 temeljnih obilježja: 1.vezana za ideju o vlastitoj moćnoj političkoj organizaciji. mit o zajedničkim precima. Mann priznaje veliku važnost ekonomske moći.) uvodi pojam etnije kako bi pokazao postojanje kontinuiteta između modernih nacija i predmodernih oblika etničkog identiteta i pripadnosti. etničku skupinu i naciju. b) vertikalna (pučka) je mnogo kompaktnija i pučkija.

od zapadnog ili građansko-teritorijalnog modela nacije. koja je proizvedena djelovanjem ideologija multikulturalizma i velikog vala useljenika koji čuvaju svoj jezik.jeziku. Ona je zamišljena kao zajednica zato što su.pripadnici neke grupe su isti baš u onome u čemu se razlikuju od nepripadnika. sresti ih ili čuti nešto o njima. One sadržavaju brojne etničke grupe. koja počiva na objektivnim elementima . Pojam identiteta otpočetka se shvaćao kao istovjetnost i razlikovanje .zaboravljeni su prvotno nasilje i samovolja. Moderne nacije zapravo su produženje etničkih zajednica koje su izgradile posebne identitete i razvijale se u dugom razdoblju. S jedne strane nacija se razumije kao zajednica slobodnih i ravnopravnih građana koja se temelji na minimumu suglasnosti o elementima i pravilima zajedničkog života. Etnička svijest ima dugu povijest. Sila koja budi u pojedincima želju da žive zajedno je osjećaj. dakle usporedbom prema strancima. nacionalizam postao dominantna politička doktrina. Nacija kao jedinstveno političko tijelo pretpostavlja autonomne pojedince koji se mogu otrgnuti od svojih posebnih korijena i pripadnosti . kulturnih. a opet u glavama svih njih živi zamisao o njihovu zajedništvu. Anderson u knjizi Nacija kao zamišljena zajednica (1983.) upozorava na krizu američkog nacionalnog identiteta. pa je "postojanje nacije svakodnevni plebiscit ". ljubav prema domovini. u Europi. a njezino je glavno obilježje postojanost. Skupine koje danas zovemo nacijama nisu sebe određivale prema vlastitim obilježjima. Meinecke je ta dva tipa iskazao u razlikovanju Kulturnation (kulturne nacije) i Staatnation (političke ili državne nacije): a) Prve obilježava visoka razina etničke homogenosti. Nacija se održava konsenzusom. st. kao i mnoštvenost etničkih korijena. povijesnih. bez obzira na stvarne nejednakosti i eksploataciju koja možda prevladava unutar njih. Te se nacije mogu smatrati organskima po tome što su oblikovane prirodnim i povijesnim silama. Identitet čine obilježja po kojima pripadamo zajedno. u kojem se nacija razumije kao zajednica ljudi istoga podrijetla i kulturne tradicije. b) Političke nacije su one u kojima državljanstvo ima veću važnost od etničkog identiteta. horizontalno drugarstvo". i nacija je politička zajednica s građansko-teritorijalnim vezama.) smatra se prvom modernom studijom procesa formiranja etničkog identiteta u predmodernim islamskim i kršćanskim civilizacijama. Fichte u djelu Govori njemačkoj naciji (1808. aIi i da su svi oni mnogo toga zaboravili". njemački poraz protiv Francuza posljedica je prosvjetiteIjsko-racionalističkog razaranja religije U tom poimanju nacije dominira ideja etniciteta. Armstrong analizira različite čimbenike kao što su: a) način života i iskustva povezanih s tim. po kojima smo posebna skupina različita od drugih skupina. nego isključivanjem. koji teži biti stabilan i kohezivan. volji i pristanku. Ona je zamišljena kao ograničena zato što svaka nacija ima konačne granice iza kojih prebivaju druge nacije. društvenih. a u Aziji i Africi tek u 20. nacije uvijek zamišljane kao "duboko. Nacija je stoga umjetna zajednica. neki kulturne čimbenike. u kojemu je nacija zajednica ljudi koji se pokoravaju istim zakonima i institucijama u granicama danog teritorija. st. jasno izraženom željom da se nastavi živjeti u zajednici.Tako su prema Smithu etnije prije oblikovanja nacije razvile osjećaj kulturnog naslijeđa i zajedničke povijesne sudbine. zajedničkom podrijetlu. neki psihološke čimbenike.želji. a neki političko organiziranje. u Egipat i Mezopotamiji. Huntington u knjizi Tko smo mi (2004. koji dijeli istu sudbinu i kulturu. a kao suverena zato što je rođena u doba prosvjetiteljstva i revolucije kad je legitimnost hijerarhijskog dinastičkog carstva ubrzano nestajala te su se nacije shvaćale kao slobodne i samostalne. nacije postoje prije nego što je u 18. No kriza identiteta nije svojstvena samo SAD-u . koja je zamišljena kao ograničena i suverena.bioloških. Njena snaga je u tome što je drži na okupu snažan i povijesni smisao nacionalnog jedinstva. te su islam i kršćanstvo potaknuli rađanje različitih civilizacija. Smith slično u djelu Nacionalni identitet (1991. Sjećanje koje utemeljuje nacionalno jedinstvo istodobno je i zaborav uvjeta u kojima je to jedinstvo skovano . koja seže u stare civilizacije.) razlikuje istočni ili etnički model nacije. To smo što jesmo po tome po čemu nismo kao drugi. i početka 19.ona je postala "totalni fenomen". Prema njegovu istraživanju. No sva se određenja nacije mogu svesti na dva idealna tipa: nacija je kulturna zajednica sa snažnim etničkim povezanostima. Englezi i Irci. Zato etnija i etnički identitet prethode modernoj naciji i nacionalizmu. Moderne nacije nastaju tek kad se etnije povezuju s ideologijom političke suverenosti. Ernest Renan u eseju Što je nacija? (1887. Takve nacije vide sebe kao zatvorene.) pobija različite objektivne kriterije nacionalne pripadnosti kako bi prednost dao subjektivnim kriterijima . nacija se određuje kao kulturna zajednica. koji su u različitim područjima oblikovali dvije vrste identiteta . Tako S. A. vjerskih i sl. uspostavljena i održavana voljom ljudi. tradiciju i kulturu te SAD pretvaraju u dvojezičnu i bikulturalnu naciju.zato nije moguće postati Njemac ili Rus usvajanjem jezika i vjerovanja naroda. npr.teritorijalno načelo s njemu svojstvenom nostalgijom prevladalo je u Europi. a ne političkim. Rusi. koja je ojačala tu temeljnu razliku. Ona je organska zajednica. a takvi su Grci. izvor njemačke nacije nalazi se u "zlatnom dobu" civilizacije srednjeg vijeka 3. B. Njemci. ekonomskih. izrasla iz izvornog naroda (Urvolk). nacija se oblikuje počevši od "prirodne stvaralačke snage jezika" 2. pa su obilježene kulturnom heterogenošću. Armstrongova knjiga Nacije prije nacionalizma (1982. Za Renana je nacija isto tako proizvod sjećanja i zaborava. Bitna je odluka da se naciji pristupi i da se u njoj ostane. a genealoško u Aziji b) religija. U doba 53 . st. jer se pri njezinu definiranju primjenjuju različiti kriteriji . Ono se prvo izražavalo u drugim terminima.neki ističu osjećaj zajedničke prošlosti.) navodi tri važna elementa tog shvaćanja: 1. S druge strane. a mitovi i simboli povezani s njima uvjetovali su oblikovanje etničkih identiteta u specifičnim smjerovima c) gradovi te uloga imperijalnih zajednica Nacionalni identitet Danas se sve više govori o krizi nacionalnog identiteta. a to je razdoblje kraja 18. jezik je osnova nacionalne ideje. Zamišljena je zato što članovi čak i najmanjih nacija neće nikad upoznati većinu njezinih pripadnika. Nacija Nema općeprihvaćene definicije nacije. kulturi. "Bit nacije je u tome da svi pojedinci imaju mnogo toga zajedničkog. isključene grupe .) shvaća naciju kao zamišljenu političku zajednicu.

da se zaokruži i ispuni u nacionalnoj državi koja mu time uspostavlja granicu. Tako Rousseau u Nacrtu ustava za Korziku piše: "Prvo pravilo koje moramo slijediti je nacionalni karakter. Država učvršćuje naciju u prostoru i vremenu. čime razara modernu demokraciju. povezanost pripadnika nacije. Liberalni je nacionalizam bio oslobodilačka snaga u dva smisla: suprotstavljao se stranoj dominaciji i ugnjetavanju i zauzimao se za ideal samovladavine . Nacionalizam prvotno izražava ideju da podanici krune trebaju postati "francuski građani". konkretnog prostora. osiguranje naciji domovine te otkrivanje specifične "etnohistorije" (svete gore. simboli i tradicija koji podsjećaju na zajedničko pripadanje i kulturno srodstvo.ističu se osobe. nacionalizmu je svojstveno nastojanje da svoju naciju omeđi od drugih da bi joj se osigurao vlastiti razvoj. on teži preko svake granice i prema unutra i prema van. prava i dužnosti institucija. Nacionalizam Nacionalizam se može odrediti kao ideologija i pokret koji ističe interese i prava nacije. A. Taj se identitet učvršćuje obrazovanjem i nacionalnim institucijama. zahvaćanju cijelog prostora na kojem žive ili su živjeli pripadnici nacije. Prema unutra ide potpunoj homogenosti i nacionalnoj čistoći isključivanjem svega različitog. Tu se nagIašava povijesno podrijetlo. 2.obrazovanje kojim se naglašava teritorijalni oblik identiteta Etnički identitet slijedi iz ideje nacije kao etničke i kulturne zajednice. Svijet nezavisnih država produžetak je društva neovisnih pojedinaca i put uspostave miroljubivoga i stabilnoga svjetskog poretka. izdvajanjem iz neke veće države ili oslobođenjem od strane vlasti i preuzimanjem kontrole nad vlastitom sudbinom U nacionalističkoj je ideologiji nacionalna država najviši oblik političke organizacije. čime on teži da se ograniči državom. Nacionalno jedinstvo znači političku združenost članova nacije na određenom teritoriju (domovini). Francuski su revolucionari tvrdili da istupaju protiv Luja XVI.aktivno sudjelovanje svih građana u teritorijalno uređenoj zajednici d) građansko obrazovanje . ili bi morao imati nacionalni karakter. Temeljna je odrednica nacionalizma težnja prema nacionalnom samoodređenju. drukčijeg. zajednički mitovi i povijesna sjećanja. svojom je trajnošću i postojanošću održavaju i produžuju. Liga naroda i Ujedinjene nacije proizvod su te ideologije. Nacionalizam je izvorno francuski proizvod nastao u Francuskoj revoluciji. st. a ta vlast mora biti ustavna i predstavnička. šume). Teritorijalno-politički proizlazi iz ideje nacije kao zajednice građana. Ako mu se može postaviti granica. Prema van teži imperiju. standardiziranog javnog sustava obrazovanja pomoću kojeg se usađuju nacionalna odanost i homogena kultura. kulture i običaja. u ime nacije kao skupa punoljetnih građana. događaji. Nacionalna je država stabilna politička forma. socijalizacija pripadnika nacije kao državljana i građana preko obvezatnog. ona je teritorijalizira kao političku zajednicu. Nacionalni identitet ima dvije važne funkcije u modernoj politici: 1. ponajprije njezino pravo na samoodređenje. čime je neograničiv i time suprotstavljen demokraciji. st. Za liberalne nacionaliste nacije su poput pojedinaca jednake u smislu da imaju jednako pravo na samoodređenje. jačanjem nacionalnog jedinstva i identiteta te očuvanjem nacionalnog ponosa.) razlikuje dva shvaćanja nacionalnog identiteta. trebalo bi početi s tim da se on izgradi. a nacija je svoj vlastiti gospodar. simboli i mitovi koji ljude podsjećaju na zajedničko etničko i kulturno srodstvo. obredima i ceremonijama kojima se usađuje kontinuitet etničke tradicije i homogena kultura . iz čega slijedi nastojanje za osamostaljenjem nacije u posebnu političku jedinicu . koja počiva na različitosti i pluralizmu.stjecanje građanskih prava bez obzira na etničko podrijetlo c) participaciju . kulturno homogena organska nacija. u kojemu se od raznih etničkih grupa što pripadaju istoj "velikoj kulturi" izgrađuje jedna nacionalna država b) stjecanjem nacionalne nezavisnosti. Na početku 19. vezan je za modernu državu i ima 4 njezina bitna obilježja: a) teritorijalnost . jer su građani povezani osjećajem političkog i kulturnog jedinstva. Te su se ideje i želja za neovisnošću ubrzo proširile i na druge zemlje." U Herdera nacionalni duh postaje vrhovno načelo. Od polovice 18. Cilj je nacionalizma izgradnja nacije i stvaranje nacionalne države. legitimiranje društvenog poretka. Međutim.oblikovanja modernih europskih nacija u 18. ako ga nema. pojam nacionalnog karaktera postaje široko prihvaćen. To se postiže na dva načina: a) procesom nacionalne unifikacije. U ideologiji konzervativnog nacionalizma zamisao o društvu kao organskom tijelu povezuje se s idejom nacije kao prirodne zajednice Ijudi istog etničkog podrijetla. Taj je nacionalizam zaokupljen obranom tradicionalnih institucija. koje određuju posebne vrijednosti i karakter nacije i odražavaju vjekovne običaje i tradiciju. konzervativci odbacuju nacionalizam kao radikalnu i opasnu doktrinu koja prijeti poretku i političkoj stabilnosti. S jedne strane. nacionalizam ostaje unutar liberalne demokracije. ali i društvenu koheziju.vjerovanje u važnost prebivališta. Građani imaju prava i slobode kao članovi "francuske nacije". njezinim "povijesnim" i "prirodnim" granicama. Preko njega se usađuju zajedničko podrijetlo. a državne ustanove stvaraju povijesni kontinuitet nacije. Tipovi nacionalizma Liberalni nacionalizam je prvi povijesni oblik nacionalizma i do danas jedan od najutjecajnijih. st. Smith u djelu Nacionalni identitet (1991. Svaki narod ima. Spajanje nacionalizma s liberalizmom bilo je olakšano time što su višenacionalni imperiji protiv kojih su se nacionalisti borili bili autokratski i ugnjetavački. mjesta čovjekova života b) državljanstvo . pojam nacionalnog identiteta izražavao se u ideji o "nacionalnom duhu" ili "nacionalnom karakteru" kao izvorištu posebnosti i različitosti svakog naroda.nacija treba vladati sama sobom. i 19. Za njim vođe posežu osobito u doba rata ili nacio - 54 . On je utjelovio ideju o ukidanju povlastica. a Mill drži karakter neke nacije odlučnim čimbenikom održanja vladavine. rijeke.nacionalnu državu. hijerarhije i podložnosti te viziju nacije koja vlada sobom. nastojanjem za podudaranjem države s nacijom kao etničkom zajednicom. Odnos nacionalizma prema demokraciji je proturječan.

pa ostaje otvoreno pitanje hoće li on biti u obliku otrovnog etnocentrizma ili razumne vizije vođene poštovanjem liberalnih vrijednosti. nacija i nacionalni identitet Teoretičari "hiperglobalizacije" (kako ih naziva David Held) najavljuju smrt nacije i nacionalne države u svjetskom gospodarstvu i društvu bez granica. republikanizma i demokracije koja počiva na individualizmu do vlasti stranih sila. koje ostavljaju duboke socijalne tragove i rađaju nove društvene nejednakosti. Thatcher za rata s Argentinom oko Falklandskog otočja. Razvijene zemlje svijeta sve više ulažu u znanost i obrazovanje. Senghorova filozofija crnaštva).) promjene vidi nijansiranije.nalne krize kad se emocionalnim apelima na patriotsku dužnost nacija mobilizira za borbu. Europljani. koji sada uključuje višeznačnost i viševrsnu pripadnost.) kaže: "Nacionalna država je mrtva." Naissbit u djelu Globalni paradoks (1995. a imaju i osjećaj da su građani svijeta. Rast i učinkovitost tehnologija danas je toliko drastična da neki teoretičari društva. st. a utjecao je na nacionalne pokrete u srednjoj i jugoistočnoj Europi. potom su oslonac našli u marksizmu i Sovjetskom socijalizmu.zbog svojih veza s drugim regijama i uključenosti u svakovrsne transnacionalne grupacije. Nacionalna država je jedno tijelo. komunitarna i moralna. 19. primjerice Martin i Schumann u knjizi Die Globalisierungsfalle (Zamka globalizacije) predviđaju kako će za nekoliko godina 20% svjetskog stanovništva proizvoditi sve što je potrebno za opstanak cijelog čovječanstva. Imperijalistički nacionalizam puni oblik dobiva u nacizmu. U drugoj pol. 55 . Jahn i njegovi istomišljenici organizirali su bratstva koja su mlade ljude pripremali za rat. a okupljala su isključivo etničke Nijemce. a ne u neprijateljskom ozračju. protestanti i stranci. jer nacija propada kad izgubi svoju moć". Bijelačko čovječanstvo je postiglo svoju racionalnost analizom te se tako odvojio od drugih ljudi i prirode. jer Rim je propao zato što su se rase miješale. koji su im pružali privlačan model političke organizacije društva . Znanje i konkurentnost važniji su nego prirodni resursi. koji se u Engleskoj i Francuskoj oslanja na konzervativni nacionalizam. koji donosi harmoniju i ujedinjenost s drugim Ijudima i prirodom. ali s druge strane dolazi do preispitivanja nacionalnog identiteta i promjene njegova sadržaja. SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Prema Dereku de Solla-Priceu danas na svijetu živi i radi više znanstvenika negoli u svim prethodnim naraštajima zajedno. Integralni (totalni) nacionalizam ima jaku tradiciju u Njemačkoj. a multikulturalizam je dio kulturne politike cijelog prostora. začinje se imperijalistički nacionalizam. Suprotno tome. Kao odgovor na imperijalistički nacionalizam razvili su se antikolonijalni pokreti u zemljama Trećeg svijeta. sve se veći dio društvenog kapitala ulaže i sve veći udio stanovništva regrutira u ta društvena područja." A. st.Židovi. Europske države danas ponovo imaju granična područja umjesto granica. a radikalnije varijante odbacivale su zapadne ideje i kulturu (gandhizam. Njoj se sve mora podrediti i treba ukloniti sve što je slabi: od racionalizma. Indijski nacionalizam je razvio ideju o bitnoj razlici između zapadne i indijske kulture: zapadna kultura je materijalistička. Za njih nacija teško više može biti "jedna i nedjeljiva".jednopartijski sustav sa središnjom ulogom države u gospodarstvu i kulturi. koje Maurras naziva "četiri strane nacije" . Yael Tamir u knjizi Liberalni nacionalizam (1993. Friedrich Jahn zastupa ideju da je njemački narod (Volk) predstavnik cijelog ljudskog roda i da je njegov zadatak silom civilizirati svijet. Giddens takav smjer mišljenja i ponašanja naziva "kozmopolitskim nacionalizmom". Zato s jedne strane jača stari ksenofobični nacionalizam (ograničavanje useljivanja.) zaključuje da u globaliziranom svijetu. Na početku 19. Upravo liberalni nacionalizam omogućuje očuvanje nacionalnog identiteta. crnačko čovječanstvo ostaje racionalno kroz intuiciju i osjećaj za drugoga. a suverenost je postala maglovitija ili višestruka. Te su ideologije bile modificirane (afrički socijalizam). a Nijemci su nadmoćni drugima jer su rođeni kao ratnici i graditelji države te moraju povesti rat ("instituciju koju je dosudio Bog") za uspostavu njemačkog gospodstva. Ne zato što se nacionalne države uklopljuju u superdržave. 14. a s druge strane djeluje fanatični etnocentrički nacionalizam.jednako kao i velike korporacije. Globalizacija. Ti su pokreti u početku nastupali s idejom liberalnog nacionalizma. Pojedinci su istodobno Njemci. masoni. Bio je snažan i u Francuskoj od Dreyfussove afere. Negroponte u djelu Biti digitalan (1995. Imperijalno širenje s kraja 19. očekujem da će nacionalna država ishlapiti. nego zato što se raspadaju u manje efikasnije dijelove . ne treba podleći iskušenju i prikloniti se utopijskom kozmopolitizmu. koji su oblikovali ideju antikolonijalnog nacionalizma. jedna duša i jedinstvena prirodna ljepota. a indijska spiritualna. u kojem s jedne strane raste potrošački uniformizam i pritisak prema asimilaciji u širu regionalnu kulturu. stjecateljska. individualnih prava i poželjne razine kulturne homogenosti. a u Njemačkoj na integralni nacionalizam. To se posebno ogleda u permanentnim tehnološkim revolucijama. koji je ideju rasne superiornosti pretvorio u program stvaranja velikog njemačkog carstva (Trećeg Reicha) i istrebljenja ili pokoravanja "nižih rasa". Nacionalizam neće naprosto nestati. U toj se tradiciji nalaze važni izvori nacionalsocijalizma. Takvo je bilo postupanje M. Pravi način suprotstavljanja etnocentričnom nacionalizmu nije u tome da se nacionalni interes u potpunosti porekne. Povijest je borba između rasa. st. Maurras je prvi skovao termin integralni nacionalizam i odredio ga kao nastojanje za isključivo nacionalnim politikama zasnova nim na "bezuvjetnoj obrani nacionalnog integriteta i stalnom uvećavanju nacionalne moći. Redovito su držali zborove na kojima su veličali njemačku prošlost i tražili njemačko jedinstvo te su postali središta militantnog nacionalizma. kojih je "moralna dužnost" bila civilizirati inferiornije afričke i azijske narode. Nacionalne države nastale su onda kad su umjesto rasplinutih "graničnih područja" postavile jasne granice. Europska unija ima otvorene i "vanjske" granice. Giddens u knjizi Treći put (1998. Volk mora ostati čista rasa. Taj tip nacionalizma danas trajno održava pitanje stranaca i politike useljivanja. ali iz drugih razloga . Teritorij više nije toliko važan kao prije. bilo je poduprto idejom kulturne i rasne nadmoći europskih naroda. odustajući od nacionalnog identiteta i nacionalizma. Senegalac Leopold Senghor formulirao je razliku između afričkocrnačkog i bjelačkog čovječanstva. natjecateljska i individualistička. Nacionalni se identitet oblikuje u suradničkom i natjecateljskom.) slikovito izjavljuje: "Slično kao što kuglica protiv moljca prelazi iz krutog u plinovito stanje. nacionalna čistoća i homogenost). već da se ponudi alternativno nacionalno shvaćanje.

a Kina je mnogo prije Europe poznavala niz tehnoloških izuma poput baruta. čelika. pa čak i obiteljske veze postaju sve marginalnije stvari. analogno Weberu. st. tj. Problematika primjene socijalnih znanja može se raslojiti na dva niza: 1. koja je bila dovoljno individualistična da potiče eksperimentiranje i ulaganje znanja u proiz vodne svrhe. 56 . kreativnu i produktivnu kvalitetu. Postoje Ii vrijednosti koje pojedine zajednice ističu kao bolje znanstvenike i istraživače? Merton u djelima Puritanski put u znanost i Znanost.n. Takva je vjera zapravo poticala vrijednosti štedljivosti. naglo propadanje lokalnih navika. financijska sredstva. čime se obilježava sve veća uniformnost usluga. Informatička tehnologija revolucionirala je industrijsku proizvodnju: neki se dijelovi proizvoda stvaraju na jednom kraju svijeta. tj. 2. novi socijalni odnos Sociolog Paul Ritzer suvremenu eru naziva mcdonaldizacijom društva. Uloga kulturnog i socijalnog kapitala u društvenom i znanstvenom razvoju Socijalni i kulturni kapital je ime za niz vrijednosti neke populacije kojima se označava njezina sposobnost da svoje znanje i obrazovanje pretvori u neku pozitivnu. Problematika socijalnog i kulturnog kapitala je za sociologiju znanosti i obrazovanja važna pri odgovoru na dva pitanja: da se objasni zašto neke zajednice uspijevaju bolje iskoristiti znanja od drugih. Nizozemskoj. papira itd. Donedavno su sociolozi to novo tehnološko razdoblje nazivali postindustrijskim ili postmodernim društvom. tehnika i vrijednosti neke skupine i populacije predstavlja dakle kulturno i socijalno dobro. i 19. pa i proizvoda. st. Globalizacija: novi standardi. odnosno implicitni kapital koji se može produktivno iskoristiti. tehnika. Time se spontano stvara društvo u kojem pobjednici-odnose-sve. koje temelje života pretvaraju u informaciju. tj. tvrdi da je za iskorištavanje takvih znanja i pronalazaka bila potrebna društvena struktura koja je poticala rizično ponašanje pojedinaca. Dok se npr. sociolog Alvin Toffler govorio je o "Trećem valu" civilizacije odnosno tehnološkog razvoja čovječanstva. U tom procesu znanje i tehnologija igraju presudnu ulogu. U sukobu između uloge građanina i radnika.Tehnološki rast ostavlja duboke tragove u svim aspektima društvenoga života. prirodi. onda je razina obrazovanja dobro koje se financijski isplati neovisno o drugim učincima obrazovanja.. st. običaja. nude velika obećanja i etičke izazove za koje svijet nije spreman. mnoge zemlje su poznavale važne izume prije njihove znanstveno-industrijske upotrebe. u kojoj je tvrdio da je za protestante jedini način kojim mogu naslutiti hoće li doći u carstvo nebesko njihov uspjeh na ovom svijetu. pa putovanja postaju izlišna. On-line skupine sve češće postaju izvor nove socijalne identifikacije. nova društvena segregacija onih koji imaju i onih koji nemaju. te u kontekstu relativnosti znanja i vrijednosti. U uvjetima masovne potrošnje i ponude Ijudi smanjuju rizik i energiju stalnog propitivanja kvalitete time što se oslanjaju na stereotipe. u 2. drugi na drugome. tehnologija i društvo u Engleskoj 17. Npr. tj. jer mogu preskočiti tehnološke faze. kako tvrdi F. smanjuje broj pojedinaca koji se žele okoristiti na račun drugih te je zbog toga potrebna manja intervencija državnih organa u njihove odnose. Nove tehnologije kao što su Internet ili mobilna telefonija povezuju svijet na nove načine i čine ga zajedničkim. valu moć je bila u rukama industrijalaca. teritori jalnost. Postoje Ii neke kolektivne vrijednosti koje su posebno tehnološki i privredno produktivne? Pozitivan odgovor dao je Weber u studiji Protestantska etika i duh kapitalizma. Mladi danas mogu birati niz skupina s kojima dijele svoje specifične interese. Proročanstvo Mashalla McLuhana iz da će svijet postati "globalno selo" povezano medijima ostvarilo se mnogo brže negoli se to tada vjerovalo. Zato npr. neovisno o volji tih ljudi. Dakle te vrijednosti su bile kulturni i socijalni kapital koji je. valu moć je u rukama onih koji raspolažu informacijama. Nove genske tehnologije.Britaniji. Skup znanja. valu moć je u rukama onih koji su baratali poljoprivrednim proizvodima. Njemačkoj . Kako to da Kina nije iskoristila svoja znanja i postala svjetska velesila? Merton. sklapanje na trećemu. odgovara na pitanje koje su vrijednosti potrebne da se znanost razvije u posebnu socijalno važnu instituciju. zašto je Engleska postala glavni nositelj znanstveno-tehnološkog (i privrednog) razvoja između 17. Današnje se društvo često naziva društvom utemeljenom na znanju i više ga nego ikada u povijesti obilježava izreka "znanje je moć". tj.razvijao poslovni i individualistični duh kojim se svako znanje pokušalo iskoristiti za osobnu dobrobit. ako se povećanjem obrazovanja stvara veći stupanj povjerenja među građanima. uspješnosti. privrženost poslodavcu. bitno zaostajala za razvijenim zemljama svijeta. st. dizajneri rade na četvrtome. usluge ili institucije u koje se pouzdaje većina. Kina danas naglo doživIjava procvat. Videokonferencije pružaju mogućnost da sudionici sa svojih lokacija komuniciraju s nizom sugovornika na svim krajevima svijeta. Protestantizam je bio povoljno tlo za razvoj takvih kvaliteta pojedinaca. Rudimentarni parni stroj stvorio je Heron već u 2. U 1. demografskim kretanjima itd. postao stvarna socijalna sila. Zbog goleme količine raznolikih pojedinačnih izbora.dat će mu se". Postavlja se pitanje mogu li zemlje u razvoju stići takav tehnološki i proizvodni rast. i počinju predstavljati "države u državi". svoj kod ponašanja. a u 3. marljivosti. koje su bile temelj kapitalističkog privrednog sustava. koje nadziru djelovanje vlada i ostvaruju posebne clljeve i projekte. Industrijski koncerni danas imaju svoj teritorij. Merton takvu pojavu zove "Matejevim efektom" po izreci iz evanđelja "Tko ima . smatraju da zemlje u razvoju nisu osuđene na propast. Ijudi u strahu pred gubitkom posla biraju ulogu radnika. 80-ih godina 20. nove nejednakosti. Mnogi sociolozi. a danas se za ta nova civilizacijska obilježja koristi termin globalizacije.pr. posebnu radno-socijalnu organizaciju. Sve su to obilježja novih socijalnih procesa koje zajednički nazivamo globalizacijom. primjerice američki sociolog Francis Fukuyama. okoristiti se spill-overom ili prelijevanjem znanja time što će se u nekoj budućoj tehnološkoj fazi okoristiti već gotovim i poznatim tehnološkim rješenjima za koja su mnoge zajednice investirale mnogo kapitala. u kojima politička suverenost naroda i vlada više nije poluga moći. u protestantskim se zemljama . st. Nove su tehnologije omogućile stvaranje brojnih međunarodnih nevladinih udruga. Publicist Robert Kaplan smatra da su posljedice tehnološke globalizacije bitno novi socijalni odnosi. proizvode. Fukuyama u djelu Povjerenje. a stručnjaci za marketing na petom. Italija bavila religioznim ogradama i zabranama.e. a one će drastično izmijeniti naše odnose prema potomcima. Predstavnicima političke vlasti interes postaje opća učinkovitost čak i na račun demokratskih ideala. a ne zamišljenoj zajednici ili demokratskoj državi. Naime. Udaljenost različitih krajeva svijeta više nije gotovo nikakva prepreka. iako je tijekom cijelog 20. nacionalna pripadnost.

3. Sve se češće od stanovnika traži i dodatno tehničko svakodnevno snalaženje: od vožnje automobila. U povijesti filozofije često se kao obilježje novog vijeka spominje koncepcija Francisa Bacona o nužnosti lišavanja "idola" kojima zajednica priječi razvoj znanja. "latentne" funkcije. U današnje vrijeme. a u većini zemalja pravo na školovanje predstavlja Ijudsko pravo. Socijalne integracije. Što se znanje više širilo. Što je više takvih činjenica i aktera. Stvorila su se posebna zanimanja. teatra. a u nekim je zemljama program potpuno decentraliziran. Sociološki je značajno da je upravo uspostavljanje "neovisnosti" znanosti od društva u cjelini moglo postati pogonska sila za napredak i tehnološku primjenu. U tom smislu je funkcija škole konzervativna. Škole služe za prijenos takvih kulturnih znanja i vrijednosti. st.. trebamo se riješiti idola trga. Poznata je uloga samostana u širenju pismenosti i znanja u srednjem vijeku. Funkcije obrazovanja Prema funkcionalističkim sociolozirna poput Parsonsa i Mertona obrazovanje ima bitne socijalne funkcije: 1. tj. Obrazovanje Riječ škola potječe od grčke riječi shole. pa će pojedinci školovanje shvaćati kao sredstvo društvenog napredovanja (socijalne mobilnosti). Škole služe i integraciji pojedinaca u društvo . Prema njegovu ranom prosvjetiteljstvu. "interna" pravila ponašanja.zbog naglosti socijalnih i znanstvenih promjena transmisija kulture prošlosti ne nudi rješenja za adaptaciju u budućnosti. 6. te se u skladu s tom potrebom stvarao poseban socijalni sloj odgovoran za vršenje te funkcije. Danas više nije dovoljno da stanovništvo neke zemlje bude pismeno. Teorija mreže aktera sociologa Brune Latoura tvrdi da je osnova rasta znanja (i društvene moći) sposobnost uključivanja što većeg broja subjekata i činjenica u sustav mreža. To se posebno odnosi na visokoškolske ustanove koje su najčešće i znanstvenoistraživačke. Ta dodatna tehnička znanja i sposobnosti u današnjem društvu omogućuju bržu prilagodbu kulture naglim socijalnim i tehnološkim promjenama. prijenosa znanja. postaju korisna tek kasnije. a to znači kao zajednica za koju vrijede posebna. za novovjekovne je moreplovce istraživače najvažnije bilo sačuvati brodski dnevnik kako bi se stečeni podaci mogli iskoristiti na drugim putovanjima.ispitivanjem socijalnih vrijednosti kao prepreka znanstvenom i tehnološkon razvoju. vlasnicima škola ili samim korisnicima. Obrazovanje više nije svrha samome sebi. No škole često postaju prvi vidljivi znak društvene segregacije. Škole ne samo da prenose znanja već i dodaju znanja već postojećima. dokolica. 2. kada su se znanstvenici koji nisu vjerovali u lamarkističko nasljeđivanje stečenih osobina zatvarali u koncentracijske logore. Osobnoga razvoja. U nekim se zemljama školovanje plaća. spilje i plemena. Znanost i transmisija znanja oduvijek je imala izvjesnu društvenu funkciju. Znanje i obrazovanje postali su pogonska sredstva društvenog razvoja. Kulturne transmisije. to je naglija bila društvena promjena. škole su postale središnje institucije kulture i države time što formalno prenose jezik i pismo svojstveno toj kulturi ili narodu. Skoro svaka zemlja ima zaseban sustav školstva. Obrazovanje kao vrsta socijalne mobilnosti U većini društava obrazovanje služi kao kriterij selekcije prilikom dodjele "izabranih" uloga. korištenje bankomata. postoji vrlo jasna korelacija između obrazovanosti stanovništva i demokratičnosti zemlje.one potiču društvenu homogenizaciju i utvrđivanje zajedničkih vrijednosti među svim pojedincima u društvu. u demokratskim društvima školovanje je gotovo najjače i najsigurnije sredstvo 57 . formalne transmisije znanja. tijekom novoga vijeka postupno su nazadovale u usporedbi s drugima. zvjezdoznanaca. jer se uvijek prenosi kultura prošlosti. mora prenositi znanje s generacije na generaciju. Da bi kultura mogla opstati. Primjer za takvo stajalište su sociološki radovi o ulozi komunističkog genetičara Timoteja Lisenka u znanstvenim čistkama 50-ih godina 20. Društvo tijekom školovanja raznim oblicima ocjenjivanja pokušava napraviti klasifikaciju pojedinaca kojom će primjereno zadovoljiti druge društvene funkcije. U primitivnim draštvima to su bili vračevi ili religijski vode. U Egiptu i Mezopotamiji su postojali posebni slojevi pisara. koje je obrazovanje pretvorilo u nužnost. U većini zemalja razlikuje se obvezan i neobvezan dio školskog sustava. kako bi se uključili u razgranat i sve širi sustav u kojem činjenice potiču daljnje postupanje aktera i obrnuto. tek se u novom vijeku znanost uspostavila kao posve neovisna društvena institucija. Školovanje se moglo smatrati oblikom zadovoljavanja slobodnoga vremena sve do nastanka industrijskoga društva. već je poprimilo funkciju sistematske. što u nekim suvremenim društvima postaje problem . Time i socijalni status pojedinca s određenim vrstama kvalifikacija postaje socijalno viši. U tom je smislu obrazovanje "kapital" . Takvim sredstvima selekcije društvo stvara početne nejednakosti te priprema pojedince za prihvaćanje nejednakosti. Inovativnosti. Broj stručnih i pismenih Ijudi s raznim oblicima diploma postao je osnovni oblik preživljavanja visokoindustrijskih društava. centralizirani plan i program rada škola. Ostale. tj. interneta itd. 5. to je izvor moći "čvorova" te mreže veći. Nedavni primjer u Hrvatskoj s djevojčicama zaraženim AIDSom pokazuje kako lokalne zajednice preko škola mogu socijalno (pokušati) izdvojiti skupine koje ne smatraju "svojima". prepušten lokalnim vlastima. u drugima je ono pod državnom skrbi. Svaki takav sustav ima i dobre i loše strane. Sociologija znanstvenika Zemlje u kojima se znanost nije uspostavila kao posebna društvena institucija i u kojima sloj znanstvenika nije postao posebno važan. Međutim. Ijudi zaduženih za praćenje kalendara i vremena.Istraživanja sociologije znanosti često se provode na obrnut način . 4. Škole podučavaju vještine i znanja koja će pojedincima poslužiti kasnije u životu. nove uloge i novi statusi. Mnogi narodi staroga vijeka imali su socijalne slojeve koji su vršili funkciju transmisije. vještina i društvenih vrijednosti. Npr. Škole su postale predmet društvene brige. npr. zbrinjavanje djece dok su roditelji na radnome mjestu. Neke zemlje imaju državno određeni. vodostaja i sl.znanja za koja mislimo da nemaju smisla u trenutku učenja. Selekcije. Po mišljenju mnogih. Dok se zajednice oslanjaju na "usmenu predaju" i implicitna znanja.

Pravna flozofija odgovara na pitanje: zašto pravo? Pravna dogmatika Pravna dogmatika pokriva naša iskustvena znanja o tome kako treba regulirati društvene odnose. zašto ga treba poštivati. političkog konteksta i društvenih uvjeta. već radi razumijevanja svoje funkcije i značaja. Npr. normativnost pripada pravnoj dogmatici. racionalizacija i generaIizacija (pravo se legitimizira ciljem i poštovanjem postupka). 2003. Školska sprema bila je glavni način pripisivanja socijalnog statusa i traženja socijalnih prava. Pravna dogmatika je važna disciplina kroćenja i legitimizacije sile koja se primjenjuje u ljudskim odnosima. obrazovaniji pojedinci i narodi lakše stiču (političku) moć. Glavni interes je vidjeti kako pravo funkcionira kao društvena institucija povezana s drugim elementima društva: ekonomskim. Riječ je o dva velika područja: a) Jedno je proces nastanka i promjene prava. tipizacija i rutinizacija (sloboda ocjene je ograničena). Samo su naizgled u globalizaciji nestale sve druge pravne tradicije: islamska. Pravna dogmatika se mora temeljiti na fikciji da je pravilo nepromjenjivo. kulturnim i političkim kontekstom. kako razumjeti da se fiducij kao sredstvo osiguranja potraživanja 1997.. Ona odgovara na presudno pitanje: tko ima pravo? Danas je pravna dogmatika postala ogromno područje sistematiziranog iskustva društvene regulacije. bar u tom smislu što su se nezaposleni s višom školskom spremom tretirali bolje od onih s nižom. pravni lijekovi) koji to trebaju zajamčiti kao trajno rješenje. pravno učenje i profesiju. bilo gotovo najbitniji kriterij socijalnog napredovanja. koja može biti generička (pravo kao rezultat društvenih procesa) ili operacionalna (pravo kao regulator društvenih akcija). radnoga učinka i socijalnoga statusa. Filozofija prava objašnjava zašto pravo postoji. No zapravo ni jedan takav odgovor . Ona ne može tvrditi da je jedina i jedinstvena . posebne institucije.nastanak prava odvojenog od običaja. stečena prava). se prestaje primjenjivati odlukom zakonodavca. nejednakosti u školskome učinku pojedinaca često se ponavljaju i pojačavaju na radno-socijalnom području. te jedinstvenost i koherentnost sistema prava. što se vidi u različitim procesima kao što su: pozitivizacija (pravo postaje ono što takvim proglasi nadležno tijelo). zemljopisnom mobilnošću. Obzirom na to da viši stupanj školske spreme često znači i više plaće. Danas se školovanje kao element napredovanja relativira drugirn kriterijima socijalne mobilnosti: poduzetnošću. ona je bitno ograničena na tradiciju zapadne racionalnosti. da bi se vratio u zakonodavstvo 2005. kako urediti postupke određenja. religijskog prava itd. novcem itd. već političke prirode . Ono što je važno jest činjenica da pravna dogmatika takve situacije ne razumije ili smatra poteškoćom. 15. a stvarnost sociologiji prava. Berman u djelu Law and revolution (1983. Ona se bavi stvarnošću prava.) tvrdi da je riječ o jedinstvenoj tradiciji Zapada koja jedina poznaje čvrste razlike prava i drugih normativnih institucija. da se može promjeniti potezom pera. religije i morala traje stoljećima. Ona nastaje kao iskustvo kako silu izbjeći. u svojoj domeni ne može objasniti problem razlikovanja prava i njegove stvarne primjene. ali i suprotno. čime se opravdava i legitimira.lex dura sed lex. Ona zapravo zna odgovore ali ne i glavno pitanje: što je pravo ako je različito u vremenu i prostoru i drugačije od onoga što se u trenutku smatra ispravnim? No glavno.kakvo i tko ima pravo . Pravo je u toj perspektivi skupljeno Ijudsko iskustvo o tome kako treba normativno urediti pojedine situacije. Ograničenja pravne dogmatike Prvo. kako stvoriti načela unutarnje sukladnosti takvih normi. ograničenja primjene. Glavno je shvaćanje da je pravo instrument utemeljen na racionalnom. Sociologija prava Sociologija prava odgovara na pitanje kako se pravo primjenjuje. gdje je glavni interes razumijevanje nastanka.socijalnog napredovanja jer u uvjetima naglih ekonomskih promjena omogućuje najbržu prilagodbu novonastalim radnim okolnostima. Pravna dogmatika vremenom je dobila sve veće značenje za društvo. a ne sastavnim dijelom iskustva pravne znanosti. kineska. indijska. Stvorena su načela (zakonitost i ustavnost. U ta dva ograničenja pravna dogmatika još može u okviru postojećeg znanja tražiti odgovore. Idealnost prava (aksiologija. funkcija. profesionalizacija (pravo ne znaju laici) te birokratizacija i formalizacija. Kada kažemo danas zapravo tvrdimo da je riječ o krajnjoj točki dugog nastajanja iskustva o pravu . Zbog korelacije školskog uspjeha. uvodi u hrvatsko pravo. mehanizmi zaštite (hijerarhijski instancijski nadzor. neki suvremeni teoretičari pretpostavljaju da je najbolje objašnjenje te korelacije urođena inteligentnost pojedinca. uporabu sile ako sve to zakaže. Zato je vremenska (i društvena i politička) promjena izazov za pravnu dogmatiku i ogromna teškoća njene primjene. kako postaviti dobre norme rješenja slučaja. sekularizacija (pravo se ne poziva na vjeru). SOCIOLOGIJA PRAVA U određenju područja možemo se poslužiti sistematizacijom Rehbindera koji razlikuje tri područja pravne znanosti: pravnu filozofiju. Bez takve promjene . 58 . Pravo značenje dogmatike je izvan nje same.nije vječit. koja je njegova svrha i cilj. tradiciju kulture. kao i tradicije prirodnih prava.bez formalnog racionalnog prava i pravne (birokratski ustrojene) države moderno društvo se ne bi moglo zamisliti.ne radi podrijetla i povijesnih slučajnosti koje su je stvorile. ciljnom i proračunatom pravilu koje se primjenjuje u definiranim procedurama. Drugo ograničenje još je važnije. kako primijeniti pravo. ali obrazovanje i dalje ostaje jedan od najbitnijih kriterija napredovanja. Neki sociolozi smatraju da razlog sve većem ulaganju pojedinaca i društava u obrazovanje nije prvenstveno ekonomske. pravnu dogmatiku i sociologiju prava. Pravna dogmatika daje odgovor na pitanje "tko ima pravo" i u tome ne smije biti dvojbi . koje su njegove unutarnje kvalitete i nadiskustvena obilježja. sistematizacija (pravo je koherentan sustav bez antinomija).s obzirom na to da je obrazovanje pitanje prestiža. U komunističkom (ili socijalističkom) sustavu obrazovanje je.? Potezom pera pravo postaje makulatura ili se pak vraća kao važeće pravo. vrijednosti) područje je pravne filozofije. promjena i specifičnih situacija djelovanja. razvile i usmjerile. uz članstvo u partiji.

to je više odnosa u društvu određeno statusnim pravom.65. Leon Duguit (1859. Szelnik u djelu Sociology of law (1959. te djelo u pet knjiga Traktat o ustavnom pravu. ugovornom pravnom strukturom. društvo kao temelj normativne regulacije. Duguit je predlagao i profesionalnu asocijativnu (federalnu) strukturu kao političku protutežu reprezentaciji interesa kroz političke stranke. Solidarnost modernog društva ostvaruje se u međuzavisnosti svih njegovih dijelova. Pravo se stvara u narodnom životu i duhu (Volkgeist). lako djeluje u razdoblju prevlasti pravnog pozitivizma. Što idemo više natrag u povijest. Osnovni je zaključak da pravni sustav ne možemo razumjeti ako ne uvažimo promjene u samoj biti društva. Kao ni jezik. no razlikovanje živog i juridičkog (sudskog i društvenog) prava postaje točka prepoznavanja sociologije prava prema pravnom pozitivizmu. Prvo sistematsko djelo tog pravca je Temelji sociologije prava. Vlasništvo obvezuje te pravo vlasništva treba razumjeti kao pravo pojedinaca koji su u posebnom položaju ispunjavati dužnosti prema društvu. Društva su drukčija pa su otuda drukčiji i pravni sustavi u njima. bio je pod snažnim utjecajem Durkheima. Sociologiju prava je moguće definirati i kao primjenu empirijskih socioloških metoda na pravne probleme. Na prvi pogled njegova shvaćanja slijede tradiciju njemačke pravne teorije. od kojega preuzima ideju o središnjem značenju solidarnosti za društvo. Pod jakim utjecajem metoda empirijske sociologije razvija školu "slobodnog prava" (freie Rechtwiessenschaft). Pravo služi očuvanju društva i razumije se iz takve društvene funkcije.) kaže: "Sociologija prava može se smatrati pokušajem da sakupimo sve ono što znamo o prirodnim sastojcima društvenog života i sakupimo znanje o tome radi svjesnog neprekidnog napora da nešto postignemo. političkoj sociologiji ili sociologiji obrazovanja.-1922.) naziva se često i ocem pravne sociologije. Bio je profesor rimskog prava na raznim njemačkim sveučilištima. a dužnost je definirana potrebom održanja društvene solidarnosti i društva. Npr. gdje iz početne faktografske analize prelazi u funkcionalnu analizu pravnih instituta. Erlicha ne zanima napisana norma i juridička konstrukcija svijeta. U središte istraživanja stavio je razliku između srednjovjekovnog društva (koje obilježava status određen rođenjern. Ideja da je pravo rezultat društva nije bila nova. kritizira juridički koncept države (osobito ideju suverenosti) te odbacuje koncepciju subjektivnih prava. već pravom u djelovanju. Sumner Maine objavljuje studiju Ancient law u kojoj navodi razliku između društava kojih poredak obilježava statusno pravo i društava kod kojih su odnosi prvenstveno ugovorne prirode. radnim zajednicama.). . Država je samo dio "živućeg prava" i pravni sustav takvo pravo stvoreno u 59 . stran mu je kategorijalni aparat te pravne perspektive. unutrašnji poredak udruživanja. ne može postojati izvan određenog društvenog i kulturnog konteksta. 1868.ne treba se baviti pravom na papiru. To bi bilo uže definiranje sociologije prava i njezino određenje kao posebne sociologije. odnosi i materijalni učinci koje pravo proizvodi. Takvu raspršenu strukturu bit će moguće povezati samo slobod nom. Ona je posljedica podjele rada koja svakom pojedincu nameće neku objektivnu dužnost radi opstanka cjeline društva. . 1877. a) Eugen Erlich Eugen Erlich (1862. Rane pravno sociološke teorije Rudolf von Ihering (1818. Zalaže se za autonomno pravo. To je stvarnost prava. pravne povijesti i komparativne pravne znanosti i sociologije prava. ostavio je trag. Povijesne škole Povijesne škole u pravnoj teoriji opreka su prema idejama apstraktne racionalnosti kakvu je zagovaralo prosvjetiteljstvo. već život prava i pravna realnost. Za njega je nužnost uspostava odgovornosti države za štetu i opće ograničenja državnog prava. organsko jedinstvo staleža i naselja te jasna razlika između društva i države) i moderne nacionalne države koju karakterizira centralizacija političke moći i individualizam građana. Poneseni sebičnim interesima ljudi djeluju u granicama sile koju nameće pravo. no eksplicitno shvaćanje da je pravo moguće razumjeti kao društveni fenomen a ne iz njegove unutarnje logike. Smatra da će u modernom društvu regulacija počivati na profesionalnim udrugama. striktna podjela društvenih uloga. 1861. ali ne i stvoreno od ljudskog razuma.1861. dugogodišnji dekan pravnog fakulteta u Bordeauxu. Pravo sebične interese Ijudi usmjerava prema općem dobru. Pravo ne može biti stvar ljudskog napora domišljanja.) smatra pogrešnim stajaIište da je pravo moguće stvoriti ljudskim razumom. .1928. teorija društvenog ugovora i tada vladajućih pravnih koncepcija u korist analize funkcija prava i njegovih uloga u integraciji društva (knjiga Cilj u pravu.) predstavlja teoretičara samostalne sociologije prava. različitim poslovnim asocijacijama. Pound u djelu Jurisprudence (1959. Tako shvaćena sociologija prava slijedi obrazac sličan industrijskoj sociologiji. ono nastaje polaganim djelovanjem unutarnjih društvenih i povjesnih faktora te samo biva prepoznato. koristi se njezinim analitičkim temeljima za kritiku prirodnog prava. te je napisao prikaz povijesnog razvoja rimskog prava (Geist des römischen Rechts. ne može se prenositi i imitirati. Otto von Gierke objavio je knjigu Das deutsche Genossenschaftrecht u kojoj analizira promjene u pravu od početaka rimskog prava pa sve do tadašnjeg vremena. metode i tehnike odgovora na razna pitanja i nisu bez osnove očekivanja da sociologija prava bude komplementarno područje takvim granama pravne znanosti. Ne nastaje revolucjama niti se stvara diktatima vladara. Friedrich Karl von Savigny (1719. .) područje pravne znanosti (teorije) vidi u paralelnom suživotu pravne filozofije.). odnosno politička filozofija Francuske revolucije.b) Drugo je primjena prava. vođeni posebnim ciljevima i idealima. 1851.) Posebno treba istaknuti njegov stav o neizbježnosti interesnih sukoba u društvu i ulozi prava u smanjenju posljedica konflikta. I privatno vlasništvo ima svoju socijalnu funkciju. "Nema drukčijeg prava no što je izvršenje neke dužnosti". Američki pravni realisti zato formuliraju zadatak . Pravo je izraz takve društvene solidarnosti i ono mora biti slobodno od arbitrarnosti i ljudske samovolje.1892. Bio je prvi koji je poduzimao empirijska terenska istraživanja o nastanku i primjeni prava. Njegovo za sociologiju prava najvažnije djelo je Preobrazbe javnog prava. Za njega država nije jedini izvor pravila i prisile." Sociologija nudi tehnologiju i znanstveni okvir. dok sadašnjicu karakterizira predominacija ugovornih obveza sklopljenih između pojedinaca koji su ravnopravne i nezavisne stranke u odnosu. Razvijajući interes za sociologiju.

pravo teži stvaranju jedinstvenog poretka normi koje su unutar sebe logične i koherentne. plaću za rad. a ne nikakvog duha. Weber pod birokracijom razumijeva određeni tip organizacije. nametanje prava od svjetovnih ili teokratskih moćnika 4.) bio je uspješan pravnik i političar. dakle normi koje se nisu razlikovale prema tome pripadaju Ii običaju. Izdvojeno od drugih normi pravo se razvija i mijenja u sljedećim dimenzijama: 1. 4. no smatra da će se vlasništvo podvrći sve jačem utjecaju društva. Birokracija je ustroj organiza cije koji postoji u poduzećima." (Privreda i društvo) 5. Erlich ne smatra da pravo nastaje kao izraz "duha".pravo teži rutinizaciji postupaka koji opravdaju konačnu odluku redukcijom sadržaja normi na dopuštene oblike. nepravedne razlike. formalizam . Njegova analiza motivirana je političkom idejom mirnog prevladavanja kapitalizma u socijalnu državu. ono je mehanizam ostvarivanja društvene ravnoteže i suglasja. Marksističke škole pravne sociologije Suvremeni britanski sociolozi Maureen Cain i Alan Hunt svrstali su Marxove ideje o pravu u tri teze: 60 . generalizacija . mijenja i provodi voljom nadležnog tijela. Proces racionalizacije prava ima više obilježja koja pravu daju novu i višu instrumentalnu kvalitetu. Sistematizacija je proizvod kasnih faza razvoja pravnog sustava kada nastaje i puna mjera ciljnoracionalne legitimacije. Pravo je izraz interesa različitih skupina i naroda. Upravo zbog tih posebnih obilježja modernog prava postoji neraskidiva veza birokratske organizacije i formalnog racionalnog prava. Ne predviđa ni smrt ni propast kapitalizma. karizmatska pravna vlast kroz "pravo proroka" 2. Proučavajući istočne religije i kulture Weber je postao uvjeren da je moderni pravni poredak utemeljen na racionalnom pravu rezultat određenih povijesnih okolnosti. osigura mir). Moderna inačica sličnih pristupa su radovi Parsonsa. Njegova knjiga Pravni instituti i njihova socijalna funkcija (1904. . plodan polemičar i zastupnik u parlamentu. Pozitivno pravo stvara nadležni organ i je legitimno ako su se pri tome poštivale ustavne i zakonske ovlasti. Pravo vlasništva. tipizacija . a i potrebe da se vlasništvo podredi višem interesu društva (spriječe nemiri. Ungera. sistematizacija . 7.interakcijama Ijudi samo dijelom usvaja u mehanizam zakonodavstva i sudstva. pozitivizacija prava je otkriće mogućnosti da se pravo stvara. Pravo ima različite razvojne faze i pojavne forme.pravo se temelji na rutinskoj primjeni istih pravila. ona znači i poseban etički stav prema poslu. u istim slučajevima. Weber je naveden kao pripadnik klasične teorije sociologije prava. Ono što smatramo modernim pravom je ciljno racionalno shvaćanje norme kao instrumenta za postizanje društvene regulacije. proročkoj objavi. U njihovim radovima pravo je jedan od centralnih koncepata normativne regulacjje društva. Društva su heterogena i normativno pluralistička". Njihov interes je integriranje različitih socioloških pristupa u jedinstveni sustav znanosti o društvu u kojem normativna regulacija igra središnju ulogu. abuti). "Pravda ne polazi ud prava pojedinaca. dobiva puni pravni oblik u rimskom pravu (uti. Takvo se pravo "izdiferenciralo" iz sinkretičkih skupova normi u predmodernom društvu. sekularizacija . fruti. zatim o vezi procesa racionalizacije svijeta i racionalizacije prava te gledanje na neodvojivu vezu prava s mehanizmom njegove primjene. religijsku legitimaciju i uporište u religioznim normama. U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen prema specifičnom shvaćanju potrebe nacionalne autonomije ("država je važnija od nacije kao kulturne zajednice") u okvirima Habsburške monarhije (austromarksizam).1950. U djelu Privreda i društvo razlikuje posebne stupnjeve razvoja prava. 6. 3. "Tek apstrakcija koja uključuje tumačenje smisla omogućuje pojavu specifičnog sistemskog zadatka: pojedina pravna pravila sabrati i racionalizirati logičkim sredstvima u spoj apstraktnih pravnih postavki koje ne sadrže svoju proturječnost. Teorije sociologije prava Max Weber: racionalizacija prava On se u punoj mjeri može smatrati ocem sociologije prava. predviđeni racionalni postupci i slična pravila. Predmoderna prava morala su svoje opravdanje tražili u tradiciji. započeto kao puko posjedovanje.pravo gubi obilježja objave.pravo više nije domena u kojoj se snalaze Ijudi koji nisu prošli poseban postupak učenja. religiji ili nečem drugom. profesionalizacija . stvaranje i tumačenje prava od strane pravnih znalaca 3. koji se može promatrati kao prijelaz kroz slijedeće faze: 1. karizmi vladara ili Božjoj volji. U modernom industrijskom društvu takvo shvaćanje vlasništva dovodi do bezdušne eksploatacije onih koji nemaju vlasništvo. Utvrđuje da postoji simultano djelovanje pravnotehničkih elemenata odnosno unutrašnje logike razvoja prava kao sredstva (instrumenta). odvojenost privatnog i poslovnog svijeta i života. političke pobjede demokracije koja pojedincima daje slobodu i osobna prava ( strukture političke organizacije) te ekonomskim uvjetima (indirektna ekonomska uvjetovanost). Luhmanna i Habermasa.pravo djeluje tako da definira pretpostavke i opise slučaja (hipoteze) i iz toga izvodi pravilo za ponašanje koje se mora poštovati pod prijetnjom prisile. bez iznimke. koje ne dopuštaju praznine i situacije koje se pravom ne mogu riješiti. Treba naglasiti njegovo stajalište o tome da je nastanak i razvoj modernog prava izraz posebne situacije Zapada. ustanovama i sl. sistematska elaboracija prava i profesionalno administriranje pravde od osoba koje su prošle pravnu izobrazbu i obuku u formalno logičkom obliku Samo se na Zapadu razvilo znanstveno učenje o javnom pravu zato što je samo tu politički organi zirana grupa potpuno dobila karakter institucije sa racionalno povezanim nadležnostima i podjelom vlasti.) analiza je promjena koje u tumačenju pojma vlasništva ostavlja napredak kapitalističke ekonomije. a ne upravu ili izvršnu vlast. b) Karl Renner Karl Renner (1870. no neprekidno se poziva na potrebu sociološkog utemeljenja prava i društvene regulacije. moralu. već izrasta iz društva. 2. Profesionalnost znači daleko više od posjedovanja znanja i vještina. Ono je rezultat racionalne na cilj usmjerene odluke zakonodavca i ima demokratsku legitimaciju opće volje.

umjetnički itd.). razvitak društva počiva na ekonomskom. Dakle. pravo je izraz ideologije vladajuće klase 2. Kritička pravna škola (CLS .). pravna. "Politički. pokret ekonomske analize prava (Law and Economics).. u anglosaskoj pravnoj znanosti danas vladajući. Empirijska sociologija prava Polazi od ambicije sociologije da bude praktično korisna i upotrebljiva znanost utemeljena na empirijskom i pozitivnom znanju. područje ideja koje su također odraz odnosa proizvodnje u bazi.pravni oblici. na koji bi se trebala nadovezati i sociologija prava. Marksistički autori. "Zakoni. 1975." ( Engels. Pravo ima funkciju omogućivanja i olakšavanja odnosa proizvodnje i razmjene (npr. Nije točno da je ekonomsko stanje uzrok. i siromašnima i bogatima jednako. "Politički oblici klasne borbe i njeni rezultati . Olivercrona. Klasa. čini se da se pojmovi radnje. Utjecaj tih škola na današnju pravnu znanost je nemjerljiv. Funkcija pravno-političke i ideološke nadgradnje je osiguranje i opravdanje interesa vladajuće klase. kritička škola) poziva se na originalnog Marxa koji nije bio sklon simplifikaciji. prositi na ulicama i krasti kruh ". Pisma Blochu. već indirektno služi petrificiranju društvenih odnosa (eksploatacije). Althusser smatra da su se funkcija i područje ideologije (i prava) bitno promjenili. nad time je rastao sloj koji predstavlja institucije politike. temelj je za institucionalnu analizu u sociološkoj teoriji. već su potrebni suptilniji oblici zaštite i reprodukcije vladajućih klasa. "Na taj način pravo. državni poredak i moral svakog naroda neposredno su i direktno uvjetovani ekonomskim odnosima.izbrisalo je granice između sociologije prava i jurisprudencije. Druga karakteristika. obitelj). Pisma Strakenburgu. Njihovo današnje teorijsko značenje locira ih u područje sociologije prava: "U novijem razvoju sociološke teorije. izraze u pravnom obliku. religija . pravni. Llewellyn. gender. Legitimation durch Velfahren. Svaki pravni poredak ima svoje mehanizme održanja takvih stvarnih nepravdi prikrivenih pozitivnim pravom. kazneno pravo pomaže očuvanju nepravednih odnosa). a ne prisilu. ne samo u direktnim oblicima represije. Ekonomska analiza prava. ono što je jedino aktivno. spavati ispod mosta. moral. Ross). transakcijski trošak Ijudskih interakcija i institucija) na područje socioloških istraživanja. Frank. već na skupove znanja o tome kako funkcioniraju pravne 61 . ili rasa izrazi su materijalnih odnosa eksploatacije. ideju da institucije same po sebi jamče individualne slobode te imanentnu konzervativnost vladajuće pravne znanosti.1. odnosno teorije prava. Program te škole uključuje prevladavanje liberalističkog ignoriranja interesne osnove prava." (Plehanov." (Engels. nasilja opravdanog diktaturom proletarijata.ustavi koje donosi pobjednička klasa . situacije i odnosa rastvaraju u pojmu socijalnog sistema i tako teorijski integriraju. pa onda i koristiti se pravom kao instrumentom nametanja ili planiranja društvene promjene. Radovi Erlicha i Kantorowicza uvelike konvergiraju paralelno nastalim školama američkog i skandinavskog realizma (Pound. Zanimljiva je posljedica implicitne marksističke pretpostavke da pravo nejednako štiti ili reprezentira interese raznih društvenih grupa. koje taj napredak stvara. u ovom slučaju je drukčije. a sve drugo sarno pasivna posljedica. već i u svim pravnim formama uređenja života (vlasništvo. 1848. maskiranih u pravnu formu. rad. 1894. Pašukanis. pravo je oblik kojim se zaogrće prisila države kao instrumenta nasilja nad eksploatiranima 3. usmjerenost na objašnjenje djelovanja prava kao posljedice društvenih uvjeta u kojima djeluje Pravni oblici u krajnjoj liniji su izraz strukture proizvodnje društvenog života.)." (Luhmann. Sociologiji je blizak. Ovdje je veza sa sociologijom prava suprotna. smatrali su to temeljem za analizu sociologije prava koja bi se bavila klasnim temeljima prava. Napredak proizvodnih snaga traži da se odnosi u proizvodnji. Moderni marksizam (Althusser. literarni. pa i oblici prava koji se u tom povjesnom tijeku stvaraju i razaraju rezultat su klasnih borbi. vjerski. Nastojanje je da se upozori na manjkavosti i kritike pravnog pozitivizma i dogmatske jurisprudencije. da je pravo rezultat klasnih i interesnih borbi. smatra prirodnim temeljem za razumijevanje prava. npr. Inzistiranje na stvarnoj primjeni prava i tretiranje prava kao ideološke fasade čvrsto orijentira taj pokret prema sociološkoj paradigmi. još se jasnije vidi. sukoba suprotstavljenih interesa klasa.siromašni. realnim odnosima koje proizvodi. Formalna jednakost i stvarna diskriminacija bacaju novo svjetlo na pitanje prava. Pravo nastaje kao izraz odnosa proizvodnje na određenom stupnju društvenog razvitka i ono je dio društvene nadgradnje. Kao što je to Anatole France formulirao: "pravo u njegovoj veličanstvenoj nepristranosti brani. osobito na to može li se pravo svesti na svoju čistu i pozitivnu ravan. nije puki odraz proizvodnih snaga. žene. a na vrhu se nalazi ideološko područje. Dok je kod svih prethodno navedenih pravaca sociološka teorija polazište za izvođenje teorija niže razine općenitosti. Riječ je o pravnog teoriji s jakim utjecajem sociološke imaginacije i metoda. razvedena u tisuće teorija srednjeg dosega. U klasičnom marksizmu to se jednostavno objašnjavalo tako da baza (proizvodne snage i proizvodni odnosi) stvara pravno-političku i ideološku nadgradnju. samo su buržoaske predrasude iza kojih se kriju buržoaski interesi . Ali svi oni reagiraju jedan na drugi i na ekonomsku osnovu. filozofska shvaćanja utječu na tijek klasnih borbi i određuju njihov oblik. vodilo je ponekad idejama o relativnoj ili instrumentalnoj ulozi prava. ali podjednako i američkog pravnog realizma. filozofski. politička. Pozitivno ovdje ne referira na utvrđeno formalno pozitivno pravo. To je bio i poticaj za nastanak kritičke teorije prava. a pogotovo refleksi svih tih stvarnih borbi u mozgu sudionika. Shvaćanje stvaranja i primjene prava kao socijalnog čina . Činjenica je da pojedine društveno diskriminirane grupe . 1890.law in action instead of blackletter law . imigranti i izbjeglice . Pravo ima svoj vlastiti život i logiku." (Manifest komunističke partije. državu i pravo.formalno imaju prava koja stvarno ne mogu ostvariti. Nije potrebna direktna sila i pravo da se vlada. Takav shematizam mogao se predočiti slikom piramide kojoj su osnova proizvodne snage. jer je ono samo izraz volje vladajuće klase.) Cjelokupna Ijudska povijest. Marksizam je za njega metoda kojom pravo nadilazi puku razinu formalnog tumačenja prava i okreće se stvarnim.Critical Legal Studies) nasljeđuje tradiciju kritičke sociologije.. ovdje je riječ o ekspanziji ekonomske analize (strategije simplifikacije fenomena prava na ekonomsku kategoriju. Druge tradicije sociologije prava Glavni pravac slijedi razvojnu logiku sociološke jurisprudencije. Otkrivanje činjenice da je pravo instrument u rukama vladajuće klase. Materijalističko shvaćanje historije) Moderni marksizam ideologiju. Relativizacija je značila cinično shvaćanje da je pravom sve moguće utvrditi i riješiti. nego postoji uzajamno djelovanje na osnovi ekonomske nužnosti koja se u posljednjoj instanciji uvijek probija.

institucije. ravnopravnost žena. veze između društvenih situacija i pravnih normi. diferencirane primjene prava i sl. Premda je različitost i diverzificiranost tog pristupa velika. odlučivanje porote i sl. zajednički nazivnik je orijentiranost prema metajuridičkom konceptu istraživanja koji obično uključuje kulturalne i društvene pretpostavke. selekciju sudaca. jednakost pred zakonom. Riječ je o istraživanjima u kojima sociološke metode imaju ključno mjesto. te na posebne probleme pravne profesije. pravnu etiku. 62 . znanja o pravu. Prikupljeni podaci često dovode u pitanje pravne presumpcije i logiku. npr.