You are on page 1of 2

ivotopis

Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, gr. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kranskih muenika Istone
i Zapadne crkve. Njegovo tovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga drave tuju kao
svoga sveca zatitnika. Sveti Juraj povijesna je osoba. Roen je u III. stoljeu u Kapadociji
(Palestina). Potjecao je iz plemenitake obitelji, to ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je
meu vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije.
Potom postaje i zapovjednik bojita. No sam Juraj veoma je rano postao kranin i zbog svoje vjere
doao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je lan Vojnoga vijea u svojstvu asnika.
Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijui da je kranin. Nakon
majine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromanima, a svojim robovima dao je
slobodu.

Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijea car Dioklecijan iznio je plan prema kojemu je trebao
unititi krane, to je vijee i odobrilo. Meutim Juraj, kao mladi asnik - lan vijea, ustao je i na
obziran nain prigovorio na takvu odluku. Kako je po prirodi bio nadaren rjeitou, govorio je
velikom uglaenou i arom, te se inilo da ga sluaju s velikim divljenjem i potovanjem. Vojnom
je vijeu nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je otvoreno u obranu
krana, te zatraio od cara da povue odluke o progonu.

Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju da odgovori Jurju. "Vidi
dobro", kazao mu je konzul, "drskost kojom si govorio pred carem da si jedan od voa te sekte i
tvoje priznanje smirit e tvoju bezobraznost. Na branitelj bogova carstva brzo e se znati osvetiti
protiv tvoje izopaenosti. Juraj mu je na to odgovorio da e car najodvratnije stvorenje koje sebi
pripisuje boanske vrijednosti: "Samo je jedan Bog kojeg ja astim i slavim. Da, kranin sam i to
ime je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio
ivot, koji ini svu moju sreu." Poto je car uo za taj odgovor naredio je da Jurja utamnie i okuju
ga u lance. On je u tamnici pronaao zadovoljstvo koje ga je kao kranina najvie inspiriralo da
trpi
svjedoei
Kristovo
ime.
Kazne za krane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastine. Jurja su najprije privezali za kota s
usaenim avlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde. Pri
takvom muenju on je bio veseo to je zaudilo i njegove krvnike. Jo su se vie zaudili vidjevi
da nije ostao mrtav. Nali su ga s potpuno zacijeljenim ranama.

Njegovo udesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kranstvo. Juraj je bio jedan od prvih
muenika Dioklecijanovih progona - nije bilo muenja koje nad njim nije bilo primijenjeno da se
nadvlada
njegova
velikodunost
i
ustrajnost.
Kad je car uvidio da ni muenje nee postii Jurjevo odricanje od kranske vjere, rekao mu je:
"Protiv svoje volje bio sam prisiljen podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje
vjere. Ti zna potovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu i mjesto koje dri u mojoj vojsci
je dokaz moje dobrote; tvoje protivljenje je jedina zapreka koju moe staviti na svoju sreu. Mlad
si, ima moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanou obeaje ti prve poloaje. Oekuje li
da opet ue u svoju slubu i umiri boanstva sa rtvama?"

Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska boanstva za koja je car govorio da im
prinese rtvu. Car vie nije nimalo sumnjao da njegova blagost i obeanja nee pobijediti
ispovjednika vjere Isusa Krista.

Bio je uveden u hram s velikim brojem puana. Poto je Juraj ugledao kip boga Apolona obrati mu
se rijeima: "Jesi li ti Bog da ti prinosim rtve?" "Ne, ja nisam Bog" odgovorio je idol glasom, tako
da su se svi nazoni poeli tresti. "A kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vjeni oganj,
usuujete postojati u nazotvu sluge Isusa Krista kao to sam ja?" Te svoje rijei popratio je sa
znakom
kria.

Odjednom se itav hram zaorio od krika i stranog urlanja, tako da su kamene statue bogova
poele pucati na komade.

itav taj dogaaj pratio je prema legendi i sam car koji je naredio da se Jurju odrubi glava, to se
dogodilo 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi
upisan kao spomendan na toga sveca.

Ikonografski
prikazi
Na likovnim prikazima, Sveti Juraj u Istonoj i Zapadnoj crkvi, najee se moe vidjeti sa zmajem.
U poecima kranstva zmaj je simbol zla, to se u prenesenom znaenju odnosilo na poganstvo.
Prema legendi Sveti se Juraj na plai borio sa zmajem, poput Perzeja u antikoj mitologiji, izvan
gradskih zidina kako bi spasio kraljevu ki koju je trebalo rtvovati. U tom obliku nastala je pria
prvi put spomenuta u Zlatnoj legendi (Legenda aurea) iz 13. stoljea koja je radnju smjestila u
grad Silenu u Libiji. Neka druga vrela spominju grad Bejrut u Libanonu, gdje se je isto dogodilo
Perzeju.

Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika (u srednjem vijeku vitekom oklopu) na bijelom
konju (simbol istoe) kako zamahuje maem. Ve prije, koplje je bacio u neman. Na mjestu
dogaaja katkad se prikazuju ostaci rtava stradalih u borbi s nemani, a ponekad se u kutu prizora
vidi i sama princeza kako moli Boga da sveti Juraj pobijedi. Na gradskim zidinama nerijetko su
prikazani i promatrai borbe. Zmaj je prikazan kao bie prekriveno ljuskama, raljasta jezika i
tankog
repa.
No, ponekad imamo i prikaze svetog Jurja koji pomou princezina pojasa vezuje zmaja i uvodi ga u
grad, te ga pred kraljem i graanima ubija maem / kopljem.

Ikonografski prikazi svetoga Jurja na temu njegova muenitva rijetki su. Prikazuju se razna
iskuenja muenitva (ispijanje otrova, muenje na kotau s avlima, bacanje u kotao vrele vode) i
konano odsijecanje glave. Te kompozicije u ciklusima nailazimo u crkvama kojima je on zatitnik
(npr. Altichiero, Avanzo, Oratorio di S.Giorgio, Padova).

Ovaj slavni muenik uvijek je bio glasovit u Istonoj i Zapadnoj crkvi. Njegovo tovanje kao sveca
jedno je od najstarijih u Crkvi. Ve u IV stoljeu neke crkve u Siriji posveene su njemu, a u
Carigradu, svecu u ast, crkvu je podigao sam car Konstantin. Legenda kae da je sv. Klotilda, ena
franakog kralja Klodovika podizala oltare u ast sv. Jurju. Sv. German, pariki biskup, jedan od
najglasovitijih prelata estog stoljea mnogo je pridonio tovanju ovoga sveca na tlu Francuske. On
je dao sagraditi kapelu u ast svetom Jurju u crkvi Sv. Vinka koja se danas zove crkva Sv.
Germana. No njegova popularnost u zapadnoj Europi masivnije zapoinje u 13. stoljeu tijekom
kriarskih
ratova.
Kako je on po zvanju bio vojnik, nekoliko vojnikih vitekih redova nosi njegovo ime. Kranske
vojske za vrijeme kriarskih ratova stavljaju se pod Sveevu zatitu.
U vrijeme kriarskih ratova koji su pokrenuti u svrhu oslobaanja Kristova groba i Svete zemlje od
Saracena, kriarske su vojske imale svoga sveca zatitnika. Naelno, to su bili oni sveci koji su na
bilo koji nain vezani za oruje, vojsku, rat. Meu njima je i Sveti Juraj, svetac - ratnik, ideal
srednjovjekovnih vitezova, simbol nepobjedivosti i ustrajnosti u kranskoj vjeri. Posredstvom
vitezova kriara, koji su se vratili s vojnih pohoda u Svetoj zemlji, tovanje Svetoga Jurja u
Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj Europi velikom se brzinom proirilo, tako daje on jedan od
najtovanijih
svetaca.
Postojalo je i nekoliko vojnikih redova koji su nosili njegovo ime kao npr. onaj to ga je 1470.
osnovao car Friderich IV., u gradu Genovi - Red Sv. Jurja, pa onda u Aragonu osnovan 1200.
godine.