You are on page 1of 2

1.

Uvod
Razvoj nauke, naučnog stvaralaštva i naučnog istraživanja i primjena naučnih
dostignuća u društvenoj praksi bitni su činioci razvoja ljudske svjesti.
Osnovna funkcija nauke sastoji se u tome što čovječanstvo pomoću nje
ostvaruje svoju vladavinu nad prirodnim zakonima, razvija proizvodne snage i
društvene odnose. U savremenom svijetu nauka je postala osnovna
pretpostavka razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Ona je osnovni
pokretač razvoja i najbitniji činilac povećanja produktivnosti društvenog rada.
„Znanje je snaga.“ Ove energične i sadržajne riječi osnivača materijalističke
savremene nauke Francisa Bacona , koje je rekao prije više od 400 godina ,
potvrđuju se sa sve većom uvijerljivošću u savremenon iskustvu
znanstvenog, tehničkog i tehnološkog napretka.
Razvijenost nauke i razvijenost zemlje i naroda međusobno se uslovljavaju,
jer znanje i ljudska moć idu zajedno.
Šta je nauka? O nauci postoje mnoge definicija. Tako se često u literaturi
susreću ove definicije: „Nauka je naša sudbina.“ , „Nauka je vječno traženje
znanja i sudbine.“, „Nauka je način života“. Te definicije nisu sveobuhvatne
pa se ne mogu smatrati ispravnim.Riječi znanje, nauka ili nauk nisi sinonimi,
odnosno jednosmisleni pojmovi. Zananje je atribut nauke. Pa bi se moglo reći
da je nauka skup sistematizovanih i argumentovanih znanja, odnosno skup
znanih činjenica, pojmova, načela, podataka, teorija, informacija, zakona i
zakonitosti u određenom istorijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti (tj.
prirodi i društvu) do kojeg je došlo primjenom objektivnih naučnih metoda, a
kojima je osnovni cilj spoznaja zakona i zakonitosti o prošlosti , sadašnjosti i
budućnosti prirodnih i društvenih pojava i maksimizacija učinkovitosti ljudske
prakse.
Naučna istraživanja i nauka ne moraju uvijek biti u vezi sa svakidašnjim
životnim problemima , jer nauka nekada može imati i teorijski značenje.

žuta i crna žuč) poremeti čovjek postaje bolestan. On u svojim dijelima pobija mitološka shvatanja o bolestima. izvrsno opisuje bolesti a smatrao je da su one posljedica nasklada u omjeru tjelesnih „sokova“. Početci razvoja nauke Razvoj nauke počeo je praktičnim iskustvom čovjeka. Kada se odnos tih sokova (krv. Prvi čovjek. morao je rješavati određene za život važne probleme. Najistaknutiji grčki ljekar ili kako ga zovu „ Otac medicine“ bio je Hipokrat. Smatraju ga najvećim medicinskim piscem ikad. ali pojedine njene grane vuku korijenje iz davne prošlosti. . izgrađuje etičke kriterije u medicini. Vijeku. I 20. jer se u današnjem obliku počela razvijati u 19. odnosno znanje o pojavama i zakonima zajedničkim čitavom organskom svijetu (u užem smislu). Biologija i medicina su skup znanja o živoj (organskoj) prirodi (u širem smislu).2. sluz. Biologija je novija nauka . da bi mogao opstati. zoologiju i antropologiju. a obuhvata botaniku.