You are on page 1of 170

Jidi Majia

U IME ZEMLJE I ŽIVOTA
- izabrani govori -

Prevod s engleskog i bilješke
Žarko Milenić

Brčko, 2015

electronic or mechanical. . recording or by any information storage retrieval system. without prior written permission from the Proprietor.Jidi Majia U IME ZEMLJE I ŽIVOTA Naslov originala In the Name of Land and Life Biblioteka Novi prevodi Izdavač Književni klub Brčko distrikt BiH Za izdavača & Urednik Žarko Milenić Štampa Draslar Partner. including photocopying. Beograd Original Chinese Text © Jidi Majia Serbian Translation © Foreign Language Teaching and Research Press All Rights Reserved No part of the Work may be reproduced or transmitted in any form or by any means.

Vrijedno je pažnje da se sve snažne emocije. žene iz mog plemena Nuosu koje sjede u malim grupama nasuprot njihovih kuća. Bez obzira ko smo. svako milostivo drvo. Ja se okrećem pjesništvu kao sredstvu za liječenje svoje nijemosti.MOJE PJESNIČKO NADAHNUĆE UKORIJENJENO U DALIANGSHANU. odnosno. Moje misli su odmah ucrtane u svakom tromom potočiću i svakoj neposlušnoj stijeni robusnih Daliangshan brda. Moje radosno prisustvo ovdje među novim piscima i pjesnicima etničkog porijekla daje mome srcu razlog da zadrhti zbog obećavajuće navale književne slave u Kini. Volim svaki tihi šumarak. što je čin odgonetavanja broj jedan velike ljudske zagonetke „zašto sam ovdje?“ utjelovljujući našu unutarnju čežnju za izvornim stapanjem s Majkom Prirodom. Nehotično želim saopštiti ovu poruku ljudima da je 1 Jidi Majia potiče iz manjinskog naroda Yi u Kini. Ovaj nagli skok u sjećanje ukazuje na moju mentalnu povezanost sa zemljom zvanom Guhongmudi u Yi1 jeziku.) Moje prisustvo danas među vama je ujedno razlog za ponos i nostalgiju. Kao dijete plemena koje živi daleko od svjetla gradova. teško mogu smjestiti u poeziju. bimoa2 koji teže natprirodnom. 2 Obredni sveštenik naroda Yi u Kini. 1986. mom izvoru pjesničkog nadahnuća. mračnom i za nas iskrivljenom slikom. odnosno njegovog ogranka Nuosu. Iz razloga koje nije teško pogoditi. U ovom času. imam nekako urođenu sposobnost za istraživanjem svojih emocija s jasnošću i jednostavnošću tako da one neće samo zadovoljiti moje unutrašnje želje nego privući druge. Molim vas. decembra. mi žudimo za duhovnim životom i u našoj potrazi za bratstvom naših plemenskih šamana. . mojih Quantock brda. kada budu izražene prirodno. U MOJIM QUANTOCK BRDIMA Savjeti za perspektivne etničke pisce i pjesnike (31. te divokoze koje zadovoljno pasu na travnatim brdima. taj predio je jako hladan u ovom zimskom razdoblju. gdje se nalaze potomci moga plemena. pridružite mi se u odavanju počasti mog materijalnog i duhovnog doma predjela Daliangshan. praveći dijelove odjeće na tkalačkim stanovima. naše nastojanje nas najčešće vodi u stanje nijemosti.

No. Njihovi određeni dijelovi. ne od odbojnosti. Ona su testament naših predaka. su velika postignuća koja su karakterisala stare civilizacije. srednjoamerička replika za drevni narod Yi. najbolje je u interesu čovječanstva da se savremeno i drevno miješaju. suočavajući se sa povećanim zadiranjem modernizacije. posebne osjećaje mojih Yi sunarodnjaka. u vremenima bačenim na naša pleća. otkrio osjećaj misije probuđen u meni da moram stvarati i govoriti za moj Nuosu narod. koji nije ograničen samo na hrabrost naših Yi predaka i odlučnost da odgovore mogućnostima predstavljenima okruženjem. 3 Bruto društveni proizvod. moraju nestati ali određeni dijelovi trebaju ostati netaknuti. ipak. onaj koji zaslužuje otmjeni estetski izraz. Mi. postao sam pjesnik Yi naroda. Stoga moram priznati da sam. Otkad one iskazuju prije svega. smo oni koji nose najveći teret tjeskobe i agonije naše rase. To nije bol lične prirode. osjećam se izazvan da citiram klasično djelo klasika Yi naroda Čovječanstvo na Zemlji da dokažem drevnost našeg Yi porijekla. da potiče od odanosti i privrženosti. pjesnici i pisci koji smo pripadnici neke etničke grupe. uticaj napretka najviše pada na domoroce. obično na rubu glavnih civilizacija. kako iskustvo pokazuje. Bestidno ću priznati tu taštinu s vjerom da pjesnička privrženost njegovom rodnom selu nužno ukazuje na pjesničke mogućnosti koje inače mogu proći neopažene pod nogama. . Mi. Čak i u ovom virtuelnom svijetu. U vezi toga. dovele su do drastične psihološke dislokacije. Takve intenzivne promjene. neumoljivo oplakujemo podrivanje naših tradicija. Obilje tradicionalnih društava razvilo je svoj vlastiti vid kulture i to koristi nama. Sa temama koje nemaju toga u sebi ne stižemo nikamo. piscima i pjesnicima svoje etničke grupe da ustanemo kao glasnogovornici svog vlastitog naroda. dostupnost kanonskih djela. zajedno sa drugim kulturnim artefaktima kao što su „desetomjesečni sistem sunčevog kalendara“.moja zemaljska veza globalnog karaktera. To je sveopšti strah koji su pretrpjeli svi ljudi. rijetko su otišli daleko u književnosti ako nisu u društvu. te ljude koji su sve do nedavno spokojno ostali unutar svojih granica. Pjesnici koji se odriču svojih korijena. gorštaci. Gurnuti smo u prvi plan rvanja sa „problemima srca u sukoba sa sobom“ što samo po sebi može proizvesti dobra književna djela. najednom gurnuti u vrtlog pomahnitale opsjednutosti BDP-om 3. Moje pjesme su onoliko bliže Majci Prirodi koliko je više poštujem zbog nje same. Doduše. vraćajući se u doba kada sam bio dječak. što je evidentirano u cijeloj Kini. u takvim kratkim vremenskim intervalima. istražujući misteriju života i prilagođavajući se okruženju u koji su bačeni tokom tisućljeća. Više je to nužan obred prolaska kojeg moramo iskusiti prije dostizanja zrelosti u doba globalizacije. naravno.

koji su teško radili od zore do mraka kako bi istrgnuli od tvrdoglave zemlje sredstva za život za svoje porodice. Mnogi od muškaraca moga Yi plemena bili su odlični zemljoradnici. pa i svijeta. posebno etničkog porijekla. Samo intenzivnom povezanošću sa svojim vlastitim kulturama i vraćanju korijenima čvrsto na tlu naših rodnih sela mi možemo stvoriti pjesme o prirodi i osjećajima trajne vrijednosti. Nikada mi nije palo na pamet gdje me moje pjesme vode od upuštanja na moj pjesnički put. Naši preci imali su vizije božanstava „veličanstvenih ali svjetlosnih“ i vjerovali su im prećutno. ali vjerujem da moramo učiti. Za njih je priroda bila veliki duhovni simbolizam. kmetstvo je prevladavalo u prije izoliranim Yi društvima u kojima je populacija iznosila do jednog miliona. od kreativnih uzora. sa oštrim vidom na svakodnevni život. dijele brojne značajke od načina proizvodnje pa do obrazaca evolucije. Živio sam . Veleprodaja baštine apsolutno ne dolazi u obzir jer će prije naštetiti nego pomoći u rastu naše pjesničke pobude. proučavao sam pisane zapise ostavljene i vraćene poštovanom vremenu (pogrebna povorka) rutama dušnih rastanaka. đavole. u čemu su vidjeli vilenjake. između ostalih stvari. vile. Mi ne trebamo da slijedimo ničije vodstvo i niti da slušamo ničiji glas nego samo onaj koji slušamo u svojim dušama. Daliangshan je sadržavao oslabljenu ekonomiju. svijest Yi naroda je bila tradicionalno označena svojstvenom patnjom koja je prožimala skoro sve od drevnih književnih djela. ako ne u tipu. Od svih ključnih riječi za perspektivne pisce pojedinih etničkih grupa. Prirodno oni takođe slijede brojne običaje. tradicija je nesumnjivo dvosjekli mač. čak katolička koncepcija kulture je nužno stvar vjere pa čak i suština književnosti. Ekonomski zaostao. Naučio sam da su pripadnici Yi naroda bili zemljoradnici hiljadama godinama prije uspostavljanja Narodne Republike Kine. sve gledajući na njih u prijateljstvu ili u neprijateljstvu kroz pogled cvijeća.Odvajajući se od ostatka gradskih i trgovačkih društava. drveća i stijena. epova i dužih pjesama. I u tim vremenima prije NR Kine. koji iskazuju slične psihološke osobine i mentalne procese. Zaista. daleko od samodovoljnog iz najudaljenijih starih vremena. rvajući se sa novim problemima koji vape i za rješenjem i za odgovorom. siromašni. Na primjer. jedna od najvećih stvari ključnih za uspjeh leži u pravilnom i uravnoteženom pristupu tome. Kao potomak Jidi grane Guhou plemena na Daliangshan brdskim krajevima. raznolike etničke kulture razbacane unutar Kine. Teško se može čitati stranica naših narodnih pjesnika bez pronalaženja tog prirodnog položaja smijeha i suza jednog uz drugog. pošteni. Sva osjetna bića su imala duše kao mi i sahranjivala su mrtve između neba i zemlje. mentalne procese i estetske percepcije prilično različite u stepenu. Ova radoznala. Sigurno mi nije nikada sinulo da ću jednoga dana zakoračiti na podijum da bih vam govorio. demone. bogobojazni. zvijezda.

štogod ležalo ispred moje pjesničke pustolovine. . kao student specijalizovan za Kineski jezik na Fakultetu Jugozapadnih Nacionalnih Manjina. I od usmene tradicije predane riječima iz usta. naučenih i zapamćenih. Moja sklonost za poeziju donijela je daljnje plodove u obliku izlaska na svijetlo moje prve knjige u izdanju Sečuanskih Nacionalnih Manjina. Kada sam imao 21 godinu. kritičara. kojima želim zahvaliti na njihovoj ljubaznosti i hiljade sitnih uljudnosti koje su učinile moje putovanje podnošljivijim i udobnijim. Odajem priznanje narodnim Yi izrazima koji su me naučili toliko mnogo i u smislu prozodijskih oblika i unutrašnjeg ritma. pogled potaknuo je početna treperenja moje pjesničke inspiracije. i od tužnih pjesama narodnih Yi pjesnika. Na bilo kojoj životnoj stanici da se nađem. iskusnih pjesnika. prijatelja za dopisivanje. Duž neravnog puta moga pjesničkog klijanja. brigama izjeden i gonjen. Ovaj neočekivani uspjeh značio je mnogo i kao da me gotovo odmah izbacio u orbitu doživotne književne strasti za koju sam danas jako dužan urednicima Zvijezda. Moja oduševljena privrženost svečanom središtu predaka bila je moja primarna pjesnička tema. ja ću nastaviti književnu djelatnost sve do svog zadnjeg dana. odnosno. počeo sam pjevati melodije koje su zapalile moje mlado srce. kolega pjesnika. mojih duhovnih Quantock brda kojima se vraćam u snovima. imao sam puno navijača.među mojim seoskim saplemenicima i njihov. privukao sam književnu pažnju objavivši svoju prvu pjesmu u književnom časopisu Zvijezde. Ja sam autohtoni sin Daliangshan brda.

a nakon toga George Byron i Victor Hugo preko Dover Straita5.FATALNI ŠARM GIACOMA LEOPARDIJA KAO PJESNIKA Govor povodom dvjestogodišnjice od rođenja Giacoma Leopardija (19. septembra 1998. suđeno da doprinese moći. Leopardi je čovjek raznovrsnih talenata. najveći domet. na prvi pogled. 6 Fr. zemlje kulture. liričar i filozof. i kao da je navrla od obala Dunava do stepa Urala. U svoje dvije tour-deforce6 himne. a u međuvremenu. umjetnosti i ideja. zapadna evropska književna tradicija u prvoj polovini XIX stoljeća izgleda. odnosno. 5 Najuži dio kanala La Manche. ali žalosnim tonovima. Za studenta književnosti. U oko pola tog stoljeća. u osvit XIX stoljeća. tako pun nade i obećanja. Molto grazie4 grbavcu geniju kojeg je dao sumorni provincijski italijanski grad. zatim Johan Christoph Friedrich von Schiller i Heinrich Heine. Ne možemo a da se ne radujemo neodoljivom šarmu onih koji su se nametnuli. neprekinuta linija velikih imena! Zadnji. se obilježava dvjestogodišnjica od rođenja Giacoma Leopardija. prestižu i kulturnoj veličini svoje rodne zemlje. italijanskog pjesnika iz XIX vijeka. svakako vrhunac takve linije koja izaziva strahopoštovanje. obdaren uvidom u zagonetke ljudskog srca i Majke Prirode. Henry Longfellow i Edgar Allan Poe u New Englandu. zauvijek nas je očarao svojim pjesmama pjevanim u nježnim. bio čas koji je vrvio strašnim nizom plemenitih duša i s velikom težinom odraženih duhova koji su se smatrali oličenjima svih narodnih ideala ili preuveličanih prosječnih ličnosti.) Godine 1998. „All' Italia“ i „Sopra il monumento di Dante che si preparava in 4 Ital. sve prvorazredni pjesnici i mislioci. puno hvala. Adama Mickiewicza u Poljskoj. Svi znamo da je prelaz fin-de-sièclea iz XVIII. kao nešto čudo. Prvi Johan Wolfgang von Goethe. ali ne i najmanji je naš Giacomo Leopardi. odjednom se jedna veličina za drugom počinje da se pojavljuje kao niotkuda. Kao patriota. . on je dao vatreni publicitet idealima slobode svoje ljude zemlje uključene u borbu za oslobođenje od jarma tiranije.

8 to lancima utamničene ruke obje. Italijo moja. želja za osvetom zbog propasti i poniženja svog naroda i njegovo buđenje da bude svjestan svoje nove misije. on najbolje predstavlja ideju italijanskog heroja. Leopardi je tipični sin grada Recanatija u Italiji koji lako shvata suosjećanje sa bijedom.vlasi razdjeljuje i bez plašta na zemlju nehajna i neutješna sjeda lice krijuć' međ' koljena. zajedno sa Danteom. Ispunjen tužnim kricima. on upoređuje Italiju sa nagrđenom ženom koja nariče. u kojoj će prevladati mir. nata E nella fausta sorte e nella ria8 Njegove pjesme su prožete gorućim patriotizmom i optimizmom moguće nacionalne regeneracije kojim je pjesnik osvojio naše iskreno grazie i odobravanje. veliki pjesnik ljubavi. Plači.“ Posebno u himni u slavu Dantea. iznad svega. Nema sumnje da su on i njegovi jednako slavni zemljaci. Petrarca i Michelangelo. Sljedeći stihovi služe kao bojni poklič: Che di Sì catene che Siede ha sparte carche le in chiome terra e senza e le che Genti hai a velo faccia ginocchia. Italia vincer mia. Kineski čitaoci. rođena. ben braccia. nad Ljudima pobjedu nosit u usudu naklonjenom i usudu zlom – preveo Edi Če Kaloper. Možda. s obzirom da se divi vrlinama i. nalaze kombinaciju čuđenja i zadovoljstva u Leopardijevim patriotskim canti. visoko dotjeranim i milozvučnim. Leopardi gorko grdi strane osvajače preko Alpa i gnjevno žali zbog "fatalnog dara ljepote" koji je privukao apetit stranaca. jer imaš i zašto. i plače. duboko povrijeđen tragedijom Italije u kojoj dominiraju mrski neprijatelji. sconsolata. ali ne i lovore heroja i čelično oružje koje je oslobodilo zemlju. Leopardi je vidio "ruševine i uspomene iz slavne prošlosti. la Tra Le le negletta Nascondendo Piangi. Iznad spomenika Danteu u Firenci. sa sličnim bolnim sjećanjima na stoljeća dominacije stranih neprijatelja. piange. Leopardi potiče svoj narod da oponaša velike rodoljube i borce za slobodu i da povrati "staru slavu" koju su iskovali njihovi istaknuti i dostojni preci.Firenze7“. Dante. dobro ukorijenjen u renesansnu tradiciju. pravda i vrline. ambe e donde. . san o "novoj državi". blizu da zaslužuju titulu univerzalnog genija među ljudima 7 Ital.

Normalan (ne u tehničkom smislu koji se odnosi na program studija koji zamjenjuje suvo srednjovjekovno školsko učenje sa oživljenom humanošću sa praktičnom primjenom) smisao za humanizam ima u osnovi naglasak na plemenitost i mogućnosti ljudske rase. „Silvia Tramonto della Luna“.koji su ikada živjeli. doživjevši izuzetan broj prevoda na 27 jezika i 120 verzija. Iznad svega. ruskom i španskom. Rilke. L 'Infinite Sempre caro mi fu quest'ermo colle. napisana 1819. godine. Ta čista ljepota primorava pažnju velikih pisaca i pjesnika od statue. osjećam poniznost i prosvjetljenje. iako u nemogućnosti da puno poboljšaju ljude. još uvijek diše svježinu sa povećanjem godina. koji Leopardi. što sve govori. više se divim snazi njegove rastuće mašte i suptilnoj složenosti njegovih emocija. Rafael Alberti i njihove transmutacije u vodećim svjetskim jezicima. Svaki put kad uzmem knjigu Leopardijevih izabranih pjesama sa police. francuskom. jedna od njegovih najljepših pjesama „L'infinito“. znanje. on je i dalje poziva svoje čitaoce da gaje klasične vrline ljubavi i simpatije. Pjesma „A Silvia“ je izraz duboke i tragične ljubavi za sam život. Saint Beuve. bitisanja i ništavila. i sve što čovjek traži je u suštini iluzija. odnosno. nije mogao odbaciti. a sada je preživjela uobičajena nasilja koja su nastala u procesu prevođenja. muškarci i žene su se kroz istoriju neodoljivo pripremali da riješe zagonetku vremena i beskonačnosti. bez obzira na sve patnje. Ta pjesma pokazuje zašto Leopardi takozvani "nihilizam" nije sproveo dovoljno duboko da dodirne izvor svoje poezije: njegovu ljubav prema čovjeku. prirodi i ljepoti. koje. „Alla Luna“. iznad maglovitosti i slatkoće ljudskog uma. su svjedočanstvo o čudesnoj bezvremenosti koju je postigao Leopardi. Ana Ahmatova. i dalje apeluje na nas i ta je riječ humanizam. psihološke muke i negativna filozofiranja. „Canto Notturno di un pastore Errante dell'Asia“ i „La quiete dopo la tempesta“ su neke od mojih omiljenih pjesama ispod jastuka. produkt svog vremena. može im učiniti život podnošljivim. pritajenoj nadrealnosti. . Jedna zvučna riječ govori zašto Leopardi. čak i kada zamislimo njen egzotični veo i udaljenu muziku. Iako mu je centralna ideja duboko pesimistička: ljubav. Stalno se vraćajući Leopardiju što ga više čitam. koja sumira najčešće i osnovne intelektualne ideale Renesanse. Fascinirani onim što leži van granica ljudskog iskustva. čije značenje izmiče duhovima najvišeg reda. njemačkom. uživam u sanjarenju o prolaznoj.

i sadašnjost je živa. e sovrumani silenzi. e il suon di lei. što sa strana mnogih posljednji pogled sklanja. I kao vjetar osluškujem šuškanje bilja. e le morte stagioni. – preveo Edi Če Kaloper. s onu stranu nje. E come il vento odo stormir tra queste piante.e questa siepe. sjedajuć' i motreć' neprekinute prostore. Al. i nadljudske tišine i najdublji smiraj.. ove per poco il cor non si spaura. i tako sladak je brodolom u moru tom. gdje umalo ne prestraših srce svoje. che da tanta parte dell' ultimo orizzonte il guardo esclude. i umrlih doba. Ma sedendo e mirando. interminati spazi di là da quella. 9 Beskrajne Bješe mi oduvijek drag taj samotni brijeg. ja tu beskrajnu tišinu ovim glasom kupujem: I prisjećam se vječnosti. i zvuk njen. e la presente e viva. io quello infinito silenzio a questa voce vo comparando: e mi sovvien l'eterno. Così tra questa immensità s'annega il pensier mio: e il naufragar m'è dolce u questo mare9.. ja se u misao pretvorih. . Tako se u beskraju tom utapa misao moja. e profondissima quiete io nel pensier mi fingo. i živica ova.

opšti. ta bi riječ bila vječni iz jednostavnog razloga što 200 godina nakon Puškinove smrti. Nije važno da li je Puškin u materijalnom smislu živ ili ne. prevladavajući i vječni. On je pročistio ruski jezik i probio pjesničke granice maksimalno koristeći sva moguća sredstva jezika. kao magija. te i o Katarini Velikoj. Vječno ruski najveći pjesnik i mudrac. vječno sja nad ruskom dušom u boli i njegove briljantne pjesme. ali ne bez Puškina. kao jarka svjetlost. mi bismo mogli reći da je njegov uticaj poticajan. svjesne da je svježa vitalna sila . boreći se nepokolebljivo za slobodu. U tom smislu. koji je one poslije njega. poštenje. Puškin je postao neizostavan za rusku književnost i dokaz za tu činjenicu je da ruska istorija može biti pisana čak uz propuštanje poglavlja o carevima. njegov prezir prema tiraniji. u stvari. vječni ključ da se priđe ruskom umu još uvijek leži u vraćanju na cjelokupno djelo koje nosi zvučno ime: Aleksandar Sergejevič Puškin. globalna. Puškin je postao sinonim za dušu i savjest. to je naš jedini način da izrazimo svoju duboku zahvalnost njegovom pjesničkom umijeću. pretvorile su trenutno i prolazno u vječno. Puškinova slava je. Vječno najreprezentativniji pjesnik Rusije. godina od smrti Aleksandra Puškina (9. ali duhovno nasljeđe koje nam je ostavio. prezire autokratiju. Puškin je uspio u modeliranju integrisanog ruskog stila i jezika unutar tako kratkog raspona vremena. strpljenje kao i njegova vatrena strast za slobodu. Dok mi koristimo epitete kao „vječni“ govoreći o Puškinu. davši mu pravu težinu i sjene značenja. nego i ljudi od pera širom svijeta. kao Shakespeare u engleskom jeziku. Puškin je izgradio ruske čitaoce. Nakon vrlo kratkog učenja.VJEČNI ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN Govor povodom 200. neobično iskren. Samo pominjanje Zlatnog doba ruske književnosti (u postdekabrijskim godinama) svraća pažnju na činjenicu da mu ne samo pisci i pjesnici Rusije duguju. čine svijet drugačijim njegovim savremenicima kao i nama. a onda ga koristio savršenom preciznošću. njegov pjev o glavnim ljudskim vrlinama i osjećaji kao što je suosjećanje. pravdu i bratstvo uprkos učestale cenzure i progonstva. prosijavajući ga pažljivo. aprila 1999) Ako bi jedna jedina riječ u bogatstvu kineskog jezika mogla najbolje da okarakteriše kinesko divljenje pjesniku Puškinu.

Ane Ahmatove. kao u njegovog učitelja Byrona. Nije čudno da kada je pjesnik disident. . Njihovo djelo. jezika koji je njegovao i obnovio Puškin. Sa usponom ovog genija ruski jezik je čudesno revitalizovan do novih visina. isposničko i intelektualno sugestivno. nego tmurni izgledi od se otuđio od svog materinskog jezika .: Сияло солнце Александра. promišljeno. Nikolaja Gumiljova. Proslobodarski ritmovi su nastavili da teku iz njegovog pera. U ovom novom globalnom poretku. Andreja Belog.ruskog. On je bio. Aleksandra Bloka. Humanost mu je značila više od bilo čega drugog i on je prosipao svoje pjesničko bogatstvo u službi čovjekove težnje za slobodom i pravdom. poteklog od kraja Hladnog rata. dala je sve od sebe. uzburkavši uspavanu savjest mnogih i probudivši u ljudima osjećaj ljudskog dostojanstva. Valerija Brjusova. herojska veličanstvenost. U najmračnije vrijeme ruske istorije. Dinastički ciklusi u kineskim analima su ponovili dekabristička razdoblja u veličini i opsegu. Prinudno zatvaranje prigušuje svijetlu domišljatost ranih godina i ostavlja žuč. Sergeja Solovjeva. Josif Brodski. Vladislava Hodaseviča i Osipa Mandeljštama. neustrašiv borac. Puškin je odbio da se ukroti i da ćuti. Marine Cvetajeve. mi shvatamo užas nuklearnog holokausta koji još uvijek lebdi nad nama. Takva mračna vremena potiču ratnike-pjesnike poput Puškina koji stoji u odnosu prema idealima ljudskog dostojanstva kao Prometej za drevne Grke. Strahote se još uvijek čine prema kulturološkim i ekonomski socijalno ugroženim grupama. Ovo me je prisjetilo na književne genije iz Srebrnog vijeka: Dmitrija Mereškovskog. Mi poštujemo uspomenu na Puškina danas jer i Kina i Rusija dijele dugu istoriju pod tiranijom. poslao je pismo Gorbačovu objašnjavajući da ono što ga je najviše uzrujalo nije bio strah od zaborava u SAD-u. bio prisiljen da emigrira. Georgija Ivanova. služeći svetoj dužnosti da kaže istinu. Borisa Pasternaka. nosilo je karakteristično zrno tuge preko nevinosti poniženih i uvrijeđenih. prije svega.nahrupila u rusku književnost u vrijeme kada njegov razlaz od stvarnog života postaje skandalozan. To čini Puškina divnim ne samo kao estetu ili književnog dendija. Dok govorimo o vječnom Puškin. Takve tmurne i užasne stvarnosti naglašavaju neposlušni duh hrabrog Puškina nakon divljeg kraha Dekabrističkog pokreta. ostaje veliko briga za to da su živote znatnog segmenta ljudi u svijetu još uvijek zagorčali lanci kriminalnih nasilnih vlada. Ovi i ostali manji umjetnici su čudesno opstali jer su provodili i snažno razvili Puškinovu tradiciju. kao što je Mandeljštam spretno pisao 1917.

Puškin raspliće jednu tajnu srca da su ljudi skloni slobodi prirodno i dužnost je bilo koje dostojne vlade da djeluje po zakonu i da podupire slobodu za sve.Сто лет назад сияло всем?10 Puškin je zaista personificirao univerzalnu težnju za slobodom i pravdom i to u svakom ključnom trenutku. To je dovelo do neupitnog zaključka: pjesnici i pisci su prvenstveno glasnogovornici duha određenog naroda i barometar mentalnog života. koje karakteriše koegzistencija raznolikosti kultura i rasa. nego i zato što su postali zajedničko vlasništvo čovječanstva zbog njihovih unutrašnjih kvaliteta i uticaja. stasali su u njegovoj sjeni. 10 Sjalo sunce Aleksandrovo. potpuno osamostaljeni poklonici svjetla i slasti stvaranja djela u ime Puškina. Puškinove pjesme se smatraju najboljom anatomijom ruskog uma i ljudskog srca u jednom nasrtaju. poznatoj u ostatku svijeta. da su sva ravnopravna. svakidašnje tuge i radosti nježno ukrašene. Aleksandar Puškin. ti donosiš utjehu tako da držiš u svojoj ruci presudni lijek za naše doba nesreće i zla. jeziku. boji kože. Ljermontov. bez obzira kako nam bili strani i da zavrijede našu skrušenost i uljudnost. davši ton i atmosferu onom najboljem u ruskoj književnosti. On je postigao besmrtnost kada je napisao svoju slavnu odu Cigani. Njegove pjesme. on je jedan od nekoliko proroka koji Ruse vraćaju u sigurnost utjehe i predanosti. Generacija koja je uslijedila . Između ostalog. fascinantne priče prihvatljivo versificirane. Nastojimo da odamo vječno priznanje Puškinu u doba globalizacije. čine da ih čitamo sa zadovoljstvom. Govorimo o vječnom Puškinu ne samo zbog njegovih lirskih darova koji čine jezgru ruskog genija. To je Puškin koji nas je učio da poštujemo sva osjećajna bića na Zemlji i sve narode. izražavanje ljudske strasti za slobodom. neovisno o vjeri. Puškin je bio. vječni melem za napaćeno srce. Jesenjin. Dostojevski. bez obzira koliko to stajalo. U suštini su Puškinove pjesme Biblija na lirski način i čudo u svojoj neiscrpnoj ljepoti i istina koja živi u doba s porastom komercijalizma i materijalizma.Lav Tolstoj. porijeklu. Tvoja estetska aktivnost u ime čovječanstva zavređuje naše vječno poštovanje. Trajaćeš vječno i nikad nećeš otići sa ljudskog poprišta. u vrhu ruske duhovnosti.Sto godina sjalo svima? . Puškin je nesumnjivo slavni pjesnik koji je dao ruskoj književnosti postojeći oblik i domet. moj poštovani učitelju. zaista. Puškinova monumentalna prisutnost govori vrlo mnogo o istinitosti i temeljitosti jednostavne istine: mi moramo učiti da poštujemo ostale. Kristalan primjer ruskog i univerzalnog ljudskog kvaliteta.

Da parafraziram jedan od tvojih stihova – od kada tvoja duša živi u tvojim pjesmama koje će
nadživjeti tvoje kosti, ti ćeš ostati vječno u ljudskom sjećanju.

ISTOVJETNOST U KNJIŽEVNOSTI RAZNIH NARODA
U KONTEKSTU GLOBALIZACIJE
Govor održan u Udruženju ljubitelja prirode i književnosti u Seulu (12. juna 2002.)
Velika je čast prisustvovati visoko profilisanom književnom dijalogu između pisaca iz Koreje,
Turske i Kine. Jako cijenim ljubaznost seulske gradske uprave i Udruženja ljubitelja prirode i
književnosti u Seulu koje me je pozvalo, to je najljepši gest pri proslavi književne
preduzetnosti u divno proljećno doba. Sada mi dopustite, kao što je planirano, da se obratim
ovom skupu. Tema mog govora je Istovjetnost u književnosti raznih naroda u kontekstu
globalizacije.
Na neki način mi ćemo se sjećati XX stoljeća u kojem smo uistinu vidjeli kristalizaciju
Industrijske revolucije, pojma široko prihvaćenog kao označavanje prelaza iz naturalne
poljoprivrede u stilu neolita u masovnu mašinsku proizvodnju u tvornicama. Industrijska
revolucija je time donijela ne samo veoma povišenu proizvodnju, nego i mnogobrojne
probleme sa tvorničkim sistemima i urbanizacijom. Danas se, sa računarom, internetom,
digitalizacijom, naukom o svemiru, tempo naučnih i tehnoloških napredaka ubrzava i ono što
je čovjek postigao u jednom stoljeću daleko nadilazi ono što je učinio u prethodnih nekoliko
stoljeća. Mi se ne smijemo u budućnosti odreći tvrdnje da će XX stoljeće otići u istoriju kao
vrijeme kada je čovjek činio čuda i u materijalnom i duhovnom. Naravno, ono takođe može
da se tretira kao najgore stoljeće u istoriji zbog uništenja u dva svjetska rata sa ljudskim
gubitkom od 71 milion ubijenih, više nego u svim ostalim prijašnjim ratovima u analima
civilizacije. Nikada nećemo zaboraviti zoru XXI stoljeća kada su političari, mislioci i filozofi
bili zaokupljeni pravljenjem mape teritorija i crtajući smjerove kuda da odvedu čovječanstvo,
dok su nebrojeni pjesnici živjeli na slavi i patnji prošlog stoljeća, gledajući unatrag sa
nostalgijom.
Može biti utvrđeno da je ovo novo stoljeće razdoblje velikih kriza i velikih obećanja,
velike mogućnosti i velikog potencijala. Dok naša srca klonu pod ogromnim neriješenim
problemima, mi se tješimo činjenicom da su takve nagle promjene bile karakteristične za sva
velika doba u prošlosti. Za značajne promjene u načinu života potrebne su značajne korekcije

tradicionalne intelektualne naravi. Sa ubrzavanjem ekonomskog rasta, sa proširenim
procesom ekonomske globalizacije u punom jeku, interakcije na različitim nivoima između
zemalja i pod različitim zaštitama, društva su svugdje pogođena većim ili manjim stepenom
ovog neumoljivog toka globalizacije. Može da se zaključi da pokretljivost kapitala i prateće
ispreplitanje svih ekonomija olakšava kulturnu razmjenu i dijalog između raznih kultura. Ova
pretpostavka, više ili manje, mora biti takva kada takve interakcije i dijalozi pretpostavljaju
spremnost za prihvatanjem stranih kulturnih vrijednosti koje bismo razumjeli u našim
okolnostima pri tom ne ugrožavajući cjelovitost naših kultura.
Vjerujem u drevnu poslovicu “živi i pusti druge da žive“. To znači raznovrsnost i miran
suživot različitih naroda na zemlji, opštu saglasnost između svih prosvijećenih naroda. Tu je
još jedna činjenica, čak veoma nezgodna, da slabe kulture sad trpe od modernizacije koju
nameću moćne kulture zapadnog porijekla. Danas je uobičajeno govoriti o dva načina života,
„naprednom“ u savremenom industrijalizovanom Zapadu i „tradicionalno nerazvijenom,
neagrarnom Zapadu.“ Proboj modernizacije je svugdje razorio koheziju i autentičnost
tradicionalnih društava. Svako sa savješću i dušom se opravdano pita: „Ko je ovlašten da
modernizacije i unaprijedi nekoliko sinonima?“ Vjerujem da se svaki napredak, ako želi biti
vrijedan tog epiteta, mora voditi sa višim ciljem i sa moralnom obavezom prema
raznovrsnošću i mirnom suživotu različitih naroda na svijetu, što je dio etničkog koda XXI
stoljeća te potrage za pravdom i istinom, a takođe i izvor snage i inspiracije hoda prema
pravednijem, slobodnijem i demokratskijem svijetu.
Koliko ja znam, u građanskom društvu postojala je globalna svijest o ugroženim
vrstama u divljini i čovjek je postigao veliki uspjeh u kampanji za njihovo očuvanje. Čini se
da danas postoji manjak duboke i trajne realizacije da kulturna raznolikost zaslužuje održiviju
i veću brigu. Upoznat sam da svake godine brojni jezici izumiru i brojne starosjedilačke
kulture se teško održavaju i nestaju. Naravno, u multikulturnom i multirasnom svijetu, postoji
jako komplicirana unutrašnja logika u radu kada dolazi do kulturne interakcije. Mi pjesnici,
kao zastupnici svake etničke grupe, moramo iskreno reći šta mislimo i pokazati našu
odlučnost za zaštitom kulturne raznolikosti. Svijet će mnogo steći, postavši bogatiji i humaniji
u težnji za suživotom mnogobrojnih kulturnih tradicija.
Zastaću na trenutak, jer mi se čini da dugujem svima izvinjenje jer bi neko mogao biti
protiv govoreći: „Udaljio si se od teme - sažimanje opštih obilježja koji određuju svjetsku
književnost i obaraju nacionalne privrženosti.“ Prijatelji, nisam daleko od teme.

Baš

suprotno, istovjetnost određivanja svjetske književnosti nužno je utemeljena na posebnosti
različitih nacionalnih književnosti. Samo ćemo tako zadržati dovoljno poštovanja za

Pjesnici i pisci se osjećaju prisiljenima postaviti bitna pitanja o ekološkom sistemu pod prijetnjom. i sasvim je prirodno da se mnogo toga nastavlja očekivati od nas. Kao pjesnici i pisci. osuđeni strmoglavo naprijed ekonomskom globalizacijom. Moramo udružiti naše prošireno znanje o ljudskom stanju sa našim čvrstim uvjerenjima. blistavim draguljima misli. pokazali su se kao događaj čiji uticaj nadilazi geopolitiku. za njihovo istinsko poštovanje potomstva. Kada pogledamo natrag u preko nekoliko milenijuma svjetske književnosti. sve više iscrpljenim prirodnim izvorima i životnim pravima omalovažavanima u toliko mnogo mjesta.“ A sada centralni dio ove teme. Regionalna neprijateljstva vremenom buknu. nego na čitavom blagu mudrosti. Najprije. bilo kojeg etničkog porijekla. Samo tako ćemo se diviti svim afirmisanim pjesnicima i književnim genijima. ulazeći u društvo i kulturu u globalu. stvarajući djelo poistovjećeno sa društvenim i moralnim težnjama ljudi. bilo pod okriljem međurasnih svađa ili zbog vjerskih prepirki. često sa gubitkom od nebrojeno hiljada ubijenih. kako možemo staviti svoj kreativni rad u službu ovog velikog cilja? Ne želim samo reći da mi još uvijek živimo u strahu od nuklearnog holokausta. Mir i razvoj ostaju dvoje važnih problema XXI stoljeća. Nekad smo se molili za svanuće trajnog mira na Bliskom Istoku. u humaniji uzor? Mnogo je toga zaista postignuto. suprotno od onoga što su dobronamjerni priželjkivali. imamo veliki razlog da budemo zahvalni republici svih pjesnika i pisaca koje je svijet ikada stvorio. njegovanim na kulturnim tradicijama njihovih naroda. što je rezultiralo premještanjima. za bogate stilove pjesničkih djela i besmrtne kreacije putem prevoda koji su nam ostali. moram ponoviti bez obzira s koliko se mnogo mučnih pitanja suočavamo. ekonomično i kulturalno. politički. demografskom spiralnom kretanju. Početak XXI stoljeća nije nas uveo u mirno doba.specifične vrijednosti svake regionalne raznovrsnosti koju specifične etničke grupe smatraju svojima. Iako modernizacija proizvodi mnogo obilnije zalihe i širu distribuciju materijalnih dobara. dirigovani od strane Bin Ladena. konačno pitanje koje je postavljeno pred nama je: možemo li pretvoriti sadašnjost u stoljeće mira. geopolitičkom multipolarizacijom. bilo koje regije. septembra. ali ono što se dogodilo u posthladnoratovskim godinama je dokazalo da je potpuni optimizam malo brzoplet. Teroristički napadi 11. i zlatnim žilama jezika. remećenjima tradicionalnih navika života i društvenim napetostima koje proizlaze iz masivne seoske emigracije. kanalizirajući ih u život predanosti i solidarnosti. zbog njihove „baštine ne na praznim riječima i zvučnim djelatnostima. Svjedočimo o globalnoj neravnoteži. ali naša utišana vjera je u više navrata izdana. ona je očigledno degradirala .

ako me moje pamćenje dobro služi. su napravila od svjetske kulture najočigledniju stvarnost. Chinuu Achebea u afričkoj. pjesnika i pisaca koje je to pokrenuo. poetske inspiracije. pravi izvor nauke. Postoji ozbiljan možda. „Olimpijac. Choe Chiwona u korejskom pjesništvu. problem otuđenja ili dosade. grčke i rimske filozofije. neslućeni. nema smisla izostaviti ni ime Faulknera pri spominjanju američke književnosti. koji gleda sa svoje nedostižne visine na naše male sukobe sa popustljivim. prava. to jest. Dragi i istaknuti prijatelji. To me dovodi do ideje svjetske književnosti te. bolje reći da su često posljedica stalnih sila koje djeluju izvan i unutar civilizacije. ali izdvojenim odobravanjem“. je objelodanjena i ilustrovana u posebnim književnim djelima pojedinih pjesnika i pisaca. U ovim kritičnim vremenima mi pjesnici moramo istražiti paradokse i složenosti našeg doba i osvjedočiti se u izvrsnu otpornost i čudesnu čovjekovu . koje su praktički promijenile oblik pjesništva i stihove od pet-i-sedam slogova. Istorija je dokazala iznova da se ljudska kultura. međudjelovanje umova obuhvatilo je skoro sve duhovne tradicije od glavnog značaja za reprezentativne civilizacije. Naš odgovor je jednoglasan: njihov stvaralački rad je oblikovao divnu civilizovanu prošlost čovječanstva. u velikoj mjeri čovjek zauvijek ostaje bez riječi kada je suočen sa konačnim ključnim pitanjem: „Otkuda potičeš?“ Pravi pjesnici i pisci ne mogu. svijest o književnoj odgovornosti u pjesniku i osjećaj misije da ozbiljno brinemo za sudbinu čovječanstva. Logično je da su dva najpoznatija strana uticaja na kinesku poeziju u drevna vremena bile „Knjiga pjesama“ i „Poezija Juga“. dva karakteristične oblika stiha popularna u pjesništvu Tang dinastije. Homer. utjehe. Dobra djela. veoma cijenjen od svih pjesnika. I mi svi sa istom privrženosti gledamo na Yi Kyu-Boa. Baš kao što ne možemo govoriti o kineskoj savremenoj književnosti bez pozivanja na Lu Xuna. što od svjetske književnosti ne čini samo pusti naziv. to bi trebao biti Goethe. Kur'an kao i Biblija. a da ne razmišljaju o tim strašnim stvarnostima dok tragaju i za zabavom i za prosvjetljenjem. uvedenih od plemena u Han dinastiji. jedan od najvećih njemačkih mislioca. ovdje je moja suštinska namjera i dopustite mi da zaključim: Postoji istovjetnost u obliku dva glavna kvaliteta koje nadilaze geografske podjele. majstorskog romanopisca i bubnjara nove kulture Kine. zahvaljujući prevodiocima.ljudski duh. budističke sutre. istaknutog korejskog pjesnika kao sjajan primjer poetske mudrosti kojom je pridonio svjetskoj književnosti. kroz intelektualnu istoriju. uključujući književne tradicije. Suočen sa nesigurnom i nepredvidljivom budućnosti. Očito. Zaista. kao što su Chuang Ceov i Lao Ceov taoizam. Onda zaista briljantan. Garciju Marqueza u latinoameričkoj književnosti. nikada nisu razvile u prazninu ni izolaciju. književna istovjetnost u ovoj raspravi. revnosti i mističnog iskustva.

“ .moć da izdrži jednu stravičnu epizodu nakon druge bez iscrpljivanja duhovnosti i nihilizma. dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1992. Da citiram riječi Dereka Walcotta. godine: „Ili sam ništa ili sam cijeli narod.

stoljeće. sa svojstvenom ranjivošću koja na sličan način uzrujava ironično uznemirujuće mislioce kao što su Dostojevski i Kafka. nepravilnog i neprobavljivog lika kao što je Lu Xun. koji teži racionalizovati poraz u moralnu nadmoć. Raspoznavanje „spiritualne pobjede“ kao predominantne osobine u kineskom karakteru. na istoku Kine. sačinjava njegov istinski doprinos poticanju savjesti nacije. Proučavanje njegovog života i djela je u isto vrijeme proučavanje društvenih i političkih afera u Kini kada je bila spremna odbaciti feudalnu vladavinu i postati republika. ne nagovještava smanjivanje drevnih literarnih svađa oko ugleda i vrijednosti Lu Xuna. ako . predstavljajući ništa drugo nego neukrašenu istinu o svom vremenu. ali oštar komentar na patetičan stav Kine kada je bila više puta ponižena i poražena od prijetećih svjetskih sila. Italija (4. zlobne kritike i jadnog klevetanja. To daje smiješan. poput blizanaca. umotan u jezik bogato aludirajući. intelektualni cinizam protiv njega umire teško. novembra 2004) Ovo mlado. oštar. Lu Xun mislio u vezi toga je to da je Kina postala tako maloumna i malena da ne može imati nekog tako osjetljivog. Ono što je. Žrtva najotrovnije pogrdne. Njegova rana djela su neizbježno upućena u napor fatalizma zahtijevanja. Jedan aspekt njegove trajne snage leži u njegovoj oštroj optužnici tradicionalnog načina kineskog života kao surovog i licemjernog i njegova kreacija slavnog junaka Ah Q-a kao ovaploćenje nacionalne bolesti. nesumnjivo najkontroverznije ličnosti u novijoj kineskoj istoriji. Njegov argument. Lu Xun je rođen 1881. u pokrajini Zheijiang. Nema manjka sljedbenika i učenika u njegovom taboru. a raspon i prefinjenost njegovog nasljeđa istovremeno razdražuje i fascinira.LU XUN I NAŠE DOBA Govor održan u Univerzitetu Mecarata. u Shaoxinu. čini se. Živ i mrtav. Lu Xun je bio izvor žestokih intelektualnih debata. Antitradicija je stara kao i dodvoravanje. Naravno. ispoljava potpuno svoju satiričnu inteligenciju i moralnu hrabrost ispitujući tragične nacionalne poroke. je toliko ozbiljan da spušta samog sebe paradoksalno u izobličenje i nerazumijevanje. slikovit. Neposredna blizina obalnih gradova učinila je njegov rodni grad lako pristupačan stranom uticaju i intelektualnom kretanju. ruku pod ruku. I nema sumnje u njegov umjetnički uticaj koji je izvanredno dragocjen i neiskorjenjivo uspostavljen. čak razuzdano zajedljivog. XXI. Lu Xun. u kojem živimo.

donosi mu lovorovu krunu kao savjest nacije. ostaje njegova doživotna strast. dosta dobro raspravljana od strane istraživača u zemlji i u inostranstvu. Neki klasno svjesni ljudi drže ga za svog učitelja. je istraženo i predstavljeno sa razumijevanjem i lirskom toplinom. potvrdan. je li njegovo učenje samo po sebi prenijelo veću poruku za ljudska bića? Odgovor je. kada je probuđen i izazvan od moćnih zlih sila u društvu. Lu Xun. kao student vraćen iz Japana. Istina. Njegova djela u boljoj kreativnoj tradiciji Književne revolucije dala su poticaj za preobražaj tradicionalne u demokratsku politiku. Neki određuju posebnu interesnu grupu za njega da bi se poistovjetili sa njim. on se usuđuje zadirati u tamne strane svijeta. djela svjestan iznova činjenice da Lu Xun stoji otkriven kao vječni svjedok i razotkrivač zla koje muči ovaj svijet. Postoji nekoliko kreativnih djela u savremenoj kineskoj književnosti koja čitaoce mogu vratiti . Takav kritični stav ima univerzalno značenje u doba povećavanja intelektualne jednolikosti. Još jedan težak aspekt u Lu Xuna je da se shvati da je čovjek. licemjerjem i surovošću seoskih i gradskih ljudi. šokiran i očajan lijenošću. Njegovo realistično iznošenje okorjelosti tradicionalnih običaja. koji mnogo brine o gubitnicima i pobjednicima. tragičnoj priči o nepismenoj seoskoj ženi koju progoni do smrti praznovjerje i feudalizam. je jedina istina vrijedna znanja. Na prelazu stoljeća. neće posjedovati nezavisnu volju sve dok govori direktno iz svog srca. srećom. njihovim ljudskim pravima na opstanak i dostignuće. Lu Xunov pečat duha prkosa. Lu Xun nas još uvijek impresionira kao ličnost. tema koja je.njegovo pisanje treba biti britko i prosvijećeno. odbacio je svoj rodni grad i simbolično tradicionalni način kineskog života. sam pisac mora postupati u svojstvu mučenika i vizionara poput Prometeja. ilustrovano u njegovim seoskim prizorima. Kao drugo. vjerujem. zbog svog većeg znanja. On napada neumoljivu vlast autokratije sa njenim moralnim propadanjem. sačinjavajući neke od krajnje maštovitih visina u novijoj kineskoj književnoj istoriji. okrutnošću i okaljanjem ljudskih prava do logičnog zaključka. kao vizionar i prorok. Jedan primjer je Xianglin Sao u „Novogodišnjoj žrtvi“. koju on predstavlja i dramatizira u svojoj „Istinitoj priči o Ah Q-u“. treba samo uzeti njegova. samo neuljepšana istina. Pitam se da li je njegova legenda nadživjela svoju funkciju. Kako bi vidio izopačenost istine u takvom ponašanju. Veliki humanist. sigurno ima značaj za naš svijet u tranziciji. Svjedočio je o propasti tiranske vladavine i čak ubrzao njen kraj budeći u ljudima žarku želju za boljim društvom i boljim životom. izlažući autorovu moralnu ozbiljnu i humanitarnu pobudu. Neki još uvijek vjeruju da Lu Xun djeluje unutar granica određene ideologije. Potpuna istina. i povrh toga. On se nikada ne nada da pisac. U stanju istinski pronicljivog ogorčenja. svijet upropašten nejednakom raspodjelom bogatstva i pravde. kao što je Lu Xun.

Kao prorok.sa takvom uvjerenošću u čitalački užitak i otkrivanje vrijednosti. kako bih vam pričao o najvećem piscu Kine. i osloboditelj ljudskog duha. tako kulturnu i civilizovanu. . geniju koji pripada i Kini i svijetu. Dovoljna je utjeha misliti da sam toliko počašćen što sam pozvan ovdje u Italiju. To je posebno istinito kada moderne krizne situacije izbijaju od nikuda prisiljavajući nas da budemo otvoreni za dosad neslućene tragove i solucije koje isplivavaju na površinu. će trajno obasjavati površinu našeg globusa. kao svjetlo svjetionika. jednostavno zato što se Kina ne može razumjeti bez Lu Xuna. gdje se miješa savremeno i drevno. Lu Xun je od najveće važnosti i njegovo kritičko nasljeđe. Ona oduševljavaju složenom strukturom značenja i posebnom inventivnošću slikovitog izlaganja u pokušaju da nas snabdiju mnoštvom mogućih puteva do ustanovljavanja novih društvenih poredaka u budućnosti.

u kojoj prevladavaju plemenske. Međunarodnih književnih susreta u Beogradu. integritet karaktera i humanosti. Velika književnost. su se ujedinili u vjeri. Promjena na gore je u vazduhu koji mi dišemo u težnji da obuhvati mnoge uzvišene tradicije i kulture. znatno umanjujući interes prema pjesničkoj strani stvari. Dostojanstveno izjavljujem kao pjesnik u ovom dobu nesputanog materijalizma. moramo odati počast kulturološkoj raznolikosti . U jednom smislu možemo da izjavimo samouvjereno da doba u kojem živimo je ono u kojem se prepuštamo materijalizmu i konzumerizmu. briga pjesnika u vezi položaja čovjeka je rasla uveliko kao reakcija na očito globalno potiranje savremenih zbivanja. septembra 2007. rasne i religijske lojalnosti. 17. Trend prema duhovnom pustošenju mora biti prekinut. sa zaprepašćujućom “prekomjernom stimulacijom materijalnih želja i senzualnim zadovoljstvom”. narodne. Samo tako smo mi pjesnici vrijedni nasljednici velikih duhovnih tradicija koje razlikuju ljude od svih drugih vrsta u svijetu. čine ga nužnim na čelu te kampanje protiv svih slijepih snaga koje su odgovorne za sadašnju zbrku u kojoj smo nasukani. Sa ciljem da skupe za to što više ljudi. Pjesničko stvaranje zamišlja pašnjak u duši gdje nastaju snovi o beskraju i suverena težnja za svjetlom.TEŽNJA SUPROTSTAVLJANJU GLOBALNOG TRENDA DUHOVNOG PADA Govor održan na svečanom otvaranju 42. Drugim riječima. posebno su mnoge manjinske kulture stavljene u Prokrustovu postelju ludila modernizacije. Postići Istinu idući tim putevima pjesništva znači odbaciti sve druge materijalne probleme i staviti sudbinu ostalih ljudi uopšte iznad bilo čega drugog. je bila sastavni dio našeg zajedničkog kulturnog nasljeđa. započinju masovnu kampanju da se obračunaju s duhovnim padom koje pogađa i muči ljudske rase i narode gdje god da su. Dvije glavne vrline koje pjesnik treba da posjeduje i kultivira. Brižni ljudi. svjesni pogubne ljudske situacije. odgurnute sa prezirom. sa svojom vitalnošću i stvarnošću. da budu dio tog simboličnog čina da se popravi život u cjelini. Čovječanstvo je uvaljeno u glib udobnosti. da težimo da stavimo naše riječi u službu ljud i da odbranimo svijet od njegove neizmjerne količine ponižavanja.

potpuno se upoznati sa konsenzusom postignutim među svim ljudima željnih pravde o dvostrukim svetim načelima koegzistencije o pluralnosti kulture i jednakosti pluralnih kultura. koji žive u raznim društvenim sistemima. Za naše pjesnike. . s kojom mi marširamo u najslavniju bitku borbe protiv globalnog izopačenja ljudi i izgradnje duha ojačanog ljepote. raznog etničkog porijekla. svjetlom i vatra pjesništva u ovim tragičnim vremenima. riječ je naš zajednički arsenal. glasnik Istine. iz raznih geografskih dimenzija.svake rase.

Nadalje. Kako rekoh upravo sada. Saznajemo iz dva 11 Grupa kineskih pjesnika iz XX vijeka koja se suprotstavila ograničenjima u umjetnosti tokom Kulturne revolucije. tu postoji još uvijek interes za duhovno. zapadno od pokrajine Sečuan gdje je sjedište naroda Yi. zanimanje za poeziju je malo u Kini. na određenom stepenu života. učenja i istraživanja u najvišem stepenu u nauci i tehnici širom svijeta. Dozvolite mi da citiram neke statistike kao podatak koji će ilustrovati moje gledište. Ovo je stvarno vrijeme TV-a. Ništa posebno u mom životu nije bilo do sada. na primjer. te i moju poeziju. ali učinak je povećan uz internet i prenosne računare. sanjarenjem da budemo pjesnici. Čini se kao smo svi mi zaokupljeni. Koristim priliku da pomenem ovo ponovo u korist onih koje to interesuje. Maglovite pjesnike11. novembra 2005) Smatram da je posebna čast za mene da budem u prisutnosti tako istaknute publike kakvu sam našao u Univerzitetu Tsinghua koje se hvali tako uglednom i uzvišenom tradicijom predavanja. Čitanje poezije se može razviti samo kao manjinska aktivnost.SAN PJESNIKA IZ NARODA YI Lični iskaz o savremenoj kineskoj poeziji (09. Ja sam odrastao tamo i potom pohađao osnovnu i srednju školu prije nego što sam se upisao u Jugozapadni Manjinski Univerzitet. mora biti okorjela i privržena u smislu čitanja. U doba u kome je prevladao komercijalizam i materijalizam. . možda nešto posebno u pjesničkoj situaciji u Kini. koja još uvijek ide za Homerom i Li Poom. njena važnost u društvu je u opadanju. Samo se zadovoljavam nekim sjećanjima i primjedbama lične prirode. uslovi savremenog života idu protiv čitanja. Postoji neuhvatljiva očaranost koja prkosi definicijama. Ljubav za poeziju kao glavnu osobinu je stvar prošlosti čak i na Zapadu. Nije li to utješno? Svi kažu da se mora dodati da je interes većine ljudi za poeziju slab i površan. ili u najosjetljivijim razdobljima života. Razni kanali (multimediji i slike dostupne na klik miša) su izduvni otvor duhovnoj potrazi i zadovoljstvu. Ova manjina. uz ljubaznost lista „Poezija“ i Društva kineskih pjesnika. Pretpostavljam da je većina studenata večeras slušala pjesničko čitanje kao što sam ja kao mlad. Globalna slika kineske poezije je van mog dosega. Moj rodni grad je u udaljenim Daliangshan brdima. Iako ovdje postoji visoki nivo u stvaranju poezije.

2 miliona. Drug Wang Meng (pisac i bivši ministar kulture) i ja smo prisustvovali raspravi o kraju romana kao pripovjednoj književnosti. Magloviti pjesnici. Gu Cheng i ostali manji pjesnici. su stvorili vrijedna djela. Ta vitalna tema tjera kulturne stručnjake. himnu u slavu mučenici. porijeklom iz Fujija. zar ne? Previše dobro da se povjeruje.3 milijarde stanovnika. kažnjenoj zbog nezavisnog mišljenja. i dublje estetske sumnje o održivosti njihove forme. Kratki roman Učitelj. uprkos sumnjama o ekonomičnosti izdavaštva i poezije. Oni odražavaju univerzalnu sklonost romanopisaca i pjesnika da postanu sve više samoispitivački.5 milion. Ključni razlog . U mom ograničenom iskustvu ću da ponudim neke lične primjedbe. naučeni da gledaju na poeziju kao na cvijet njihove kulture. Na neki način. Zvučalo je nečuveno brojnim piscima širom Kine kada sam im to rekao. izuzev Shu Tinga. Shu Ting. i dalje joj daju visoko mjesto u svom duhovnom životu. registrovano u zvaničnom Društvu pjesnika i olakšano mnogostrukošću izdavačkih pristupa. Slavni stvaraoci su Bei Dao. Jedna anegdota – pjesnik veteran Lei Shuyan je objavio pjesmu u Poeziji. Decenije najljevijih politika su ostavile duhovnu prazninu da se ispuni. Moje studiranje se podudaralo sa usponom Maglovitih pjesnika. Taj broj je izdan ponovo i sav je rasprodan. Dodano tome je drugih 4 miliona pjesnika koji pišu u stilu klasične poezije. je postao legendaran u prikazivanju nekoliko mučenika u školskom sistemu tokom haotične Kulturne revolucije. Kao što sam rekao. kritičare i istraživače poezije na privremeni zaključak: u doglednoj budućnosti. stisnute glađu i žarom. Nekoliko romana i pjesama načinili su od njihovih autora trenutno slavne osobe. Nudeći drugu sliku kao podatak: pretplata časopisa Narodna književnost je dosegnula 1.pomenuta izvora da ta populacija broji otprilike jedan milion pripadnika. Na književnom seminaru. široko razbacanih čak na nivou opština. održanom u Zhengzhou. a Poezija 1. Sve u svemu domaća populacija od milion pjesnika je impresivna. uključujući poeziju svuda. barem poezija ili drugi književni rodovi će nadživjeti svoju korisnost.književnost je jedini medij za čovjeka da dokumentuje i zabilježi svoj duhovni život kao i da ostavi važne tragove . ne samo u Kini. Liu Xinwu je postao slavan preko noći. prema njihovim planovima i ambicijama. Jedna stvar je jasna: Kinezi. Književni seminari su preplavljeni s apokaliptičnim likovanjem o potencijalnom postupnom ukidanju ostalih oblika književnosti. varljivo veliki ali znatno mali za zemlju od 1. svi iz Pekinga. astronomska u opsegu. Postmaovska reforma i otvaranje je dovelo do procvata pjesničkog stvaralaštva. svi stariji od mene. stvorivši senzaciju kao sve aktuelne novosti. sigurni znak da je klasična poezija još uvijek u modi. pokušavam da iznesem pregled cjelokupne savremene kineske poezije. to je bilo vrijeme poezije. koji je napisao autor po imenu Liu Xinwu. nedavno.

Masovna promjena i prevrat čak imaju posljedice koje se osjećaju u novom. u nedostatku bolje odrednice. po mojoj procjeni to je zlatno doba poezije. Rastući ekonomski prosperitet je bio jedina najznačajnija promjena. veliki spomenici su bili više materijalni nego duhovni. intelektualni i tehnološki. Bio je veliki broj visokonadarenih. prosijan vremenom. koja sada izlazi dvomjesečno. Treba podsjetiti na dane koji su prošli zauvijek kada pjesnik postane kultni s jednom pjesmom objavljenom u Poeziji. trijumf komercijalizma i konzumerizma iznad visoke kulture. Postmaglovitih pjesnika. Posljednje tri decenije XX stoljeća su razdoblje brzog rasta BDP-a i prosperitet je doveo do reforme i otvaranja. Problemi. s prvom polovinom sa starijim i drugom sa mladim pjesnicima. Ista prijetnja produbljivanja ljudske nevolje lebdi iznad naših glava neprestano. svih pravaca i koji pišu izvrsnu poeziju. čovjekov unutrašnji svijet se gubi i smanjuje. poezija je bila u sjajnom položaju.istraživanjem i razumijevanjem našeg unutrašnjeg i vanjskog svijeta. u poređenju sa stagnacijom od prije Kulturne revolucije i tehničkom nespretnošću Maglovitih pjesnika. Cijeli svijet je nesumnjivo u neprilici te nas muči i brine nezapamćena duhovna kriza. Prvi se odnosi na ublaženu kulturnu atmosferu koja je prožela cijelu pjesničku scenu. mi smo svi pjesnici. Najdonji red na odštampanoj stranici. Možete da zabilježite glavnu promjenu u uređivačkoj politici Poezije. Ono što dobijemo zapisano na papiru. mi svi imamo neku sklonost da slijedimo i da imamo spontan tok osjećaja i emocija. XXI stoljeću. ne po mjeri statistike o objavljivanju. kada sastavimo da bude u skladu s nešto ritmičkog i akustičnog standarda je poezija ili nešto slično. bljesak uma te bogatstvo zapažanja i bilježenja. Drugi razlog je povezanost s . naravno. Neki od nas imaju volje sa pokušajem više inovacija u formi. s većom jezičnom snagom i umjetničkim savršenstvom nego mnogi u prethodnom razdoblju. Slijedeći Bei Daoa i ostali Maglovite pjesnike. Na određenoj tački našeg života. Oni mogu da slijede bilo koji pravac. Kulturni istoričari se svi slažu da je XX stoljeće u cijelom svijetu stoljeće paradoksa. Moji razlozi za optimistično procjenjivanje kineske poezije su trostruki. Jedna dobra stvar koja pomaže u takvom benignom razvoju je relativna labavost makro kulturne okoline književnog izraza u kojem pjesnici sada djeluju. Nedavno sam vodio delegaciju pisaca i pjesnika koji su prisustvovati sastanku u Beogradu. postoje. Na neki način. Pjesnici uživaju najpuniji opseg književnog izraza. daje zadovoljstvo što je trajniji. naravno. manjak i obilje. informativna revolucija. nije samo prolazan. Dozvolite mi da se udaljim od digresija. Da li je to namijenjeno za objavljivanje ili ne to znači malo. Dok je materijalni prosperitet na pijedestalu. i najgore vrijeme sa izbijanjem dva svjetska rata i njihovo uzrokovanje velike štete i gubitka ljudskih života. najbolje vrijeme uz napredak. kao što je rukovođenje svemirskim brodom koji je sletio na Mjesec.

Prošlo je političko insistiranje na čišćenju i autorskoj reformi i nema zabrane bez obzira na opredjeljenje kojeg bi moglo biti potaknuto ili je pripisivano lijevoj ideologiji u prošlosti. pogubnost pjesničkog impulsa. Za mene lično se moja pjesnička karijera. Kineska politika je od pedesetih do kraja sedamdesetih nenormalna. Nužnost je u tome da se civilizacija kao Kina razvijala u izolaciji od Zapada. usprkos najboljim namjerama. moj rodni grad je zabačen u Dalaingshan brdima. Čak i pedesetih mnoge pjesme i dalje stoje kao primjeri pjesničke inteligencije i vještine. Gruba procjena je da je prevedeno stranih savremenih književnih djela preko sto hiljada. kulturološki i ekonomski zanemaren. su štancali stereotipske heroje i ujednačenost radnji uz propagandni socrealizam. bolje reći učenje. Takva velika zaliha je i nužnost i blagodet. Za pjesnike računar nudi bezbroj pjesničkih mogućnosti i okvir oslobođenja ljudskog duha. Dobrih djela je bilo teško zaobići. Drugi faktor koji pridonosi eroziji ideologije je internet. Milenijumi samodovoljnosti imaju tendenciju da stvore uspavljujuće stanje uma. iako restriktivna i ograničavajuća za neke. Zapravo se može teško precijeniti uloga kibernetičkog prostora u preoblikovanju ljudskog mišljenja. klasičnih i savremenih. Ali dobro kulturno okruženje i čak dobra pokroviteljska politika ne dovodi automatski do kulturne renesanse. Na primjer. uz nju i pozajmljivanje od kolega pjesnika u inostranstvu iz tragova prevoda. angažovani. Treće. otvorenost prema metodama i vještinama. lišena otvorenosti i istinske indignacije. Kao što sam rekao. Lijevi uticaji. postoji okruženje koje je najkorisnije za književnu predanost. oznake genija. Ono što im stvarno nedostaje je iskrenost i hrabrost Ai Qingovog ili Bei Daovog djela i prikazivanje života s lirskom toplinom i dostojanstvom. Strana književna djela su bila presudna da izvrše kulturno otopljenje i procvat poslije sedamdesetih. impresivni talent. je napisao neke od svojih najboljih pjesama u četrdesetim. tekuća književna djela su uopšte bez dubine i snage. Paradoksalno. postoji sloboda. Inicijativa i kreativnost su najbitniji za ozbiljno pisanje. Nova poezija se kreće u dva smjera . Prvi strani pjesnik na kojeg sam .ideološkim aspektom slobode književnog izraza.to je vaš izbor i niko se neće u to miješati. ratnim godinama. Danas nema službenog suda koji papagajski ponavlja direktive prosuđujući o nekom liku ili autoru. Blagodet što je ljudska istorija puna primjera bogatog razdoblja prevoda koji potiču domaći procvat kulture. Ukratko. Ista primjedba vrijedi za mnoge iz grupe Maglovitih pjesnika. Previše se praktikuje umjetnost sa domišljatošću i umješnošću bez njenog znatnijeg dodavanja u formi i opsegu. podudarala sa vašim fakultetskim godinama. Moje čitanje je bilo ograničeno zbog malenog broja knjiga u biblioteci. Ai Qing.postoji klasična tradicija u biti nakalemljena. Slijediti vlastiti pravac i usvojiti bilo koji metod .

što je korisno uticalo na moje stvaralaštvo. simpatijom za osakaćene ljude. potvrdile su ponovo univerzalne istine koje je on vezao sa ustrajnošću. presudna za moj kasniji razvoj. Yi i Dongba za narod Naxi datiraju od prije dvije hiljade godina. uglavnom u ponovljenim izdanjima. te hiljadama drugih djela pa čak i bestselera. težeći za slavom kao neko ko uživa u djelu Puškina. znan u kineskom kao Yi je jedna od najbrojnijih i najdrevnijih manjina u Kini. Ja sam se upisao u Jugozapadni univerzitet Nacionalnih manjina. isto su drevni kao Kinezi. Narod Yi je takođe poznat po najvećem broju pjesama. Skoro je preko noći došlo do odlučnog zaokreta. osvijetlivši moj mali put do uspjeha. zapisa i epova. Mogu u potpunosti da tvrdim da je moj prvi susret s djelom Puškina načinio od mene pjesnika. To je bilo šokirajuće i oslobodilačko iskustvo za dječaka od 16 godina. radost života i ljubavi.naišao je bio. Istog trena sam se prepustio iskušenju da budem pjesnik. Postoji velika snaga osjećaja u njegovom stihu. Poslije sam unio u kinesku poeziju osjećaj za primat prirode i romantično zazivanje plemenskog života. Jedino razočarenje za nazovi pjesnika je onda bio manjak knjiga za čitanje. težnju za mirom. Prema moru. Njegova snažna težnja za slobodom. Popularni Ashima je jedna od najdužih priča. daleko dužim od Ilijade i Odiseje. čineći Yi u tom pogledu jednim od najbogatijih. Sudbina stvara vrijednost od isključivanja. Uslijedio je pad od radikalno lijeve Bande Četvorice i povratka Deng Xiaopinga na političku scenu. do 10 kanona. obuhvata oko 8 miliona ljudi. odbacivanje tiranije. Sužnjima Sibira i pjesme u čast Dekabrista. srećom. Prva knjiga prevoda Puškin koju sam mogao dotaći je bila bez korica. poštovanje za čovječanstvo. me je preplavila. ljubavlju. Puškin. Cigani. su procvat njegove tople sklonosti za posrnule. upoređena sa Kraljem Gesarom sa Tibeta kao najdužim epom na svijetu. Osim toga narodu Yi se pripisuje da su pokrenuli jednu od tri tipa autohtonih tekstova u Kini. Yi animizam i zemaljsku vezu Yi s Prirodom. tj. Budući uronjen u umjetnost i prosvjetljenjem kulturnog Zapada i svijeta. Narod Yi ima bogatu i raznoliku kulturnu baštinu i spada u najsloženiji sistem u smislu kreiranja mitova. Pretpostavljam da se isto dogodilo sa mnogim drugim pjesnicima. Mislim da šansa da se susretneš sa stvarnim genijem čini čudo u duhovnom svemiru. Prvi bi trebala biti moja blizina sa kulturom mog Yi naroda koja počiva na svetosti i blagodeti prirodnog života. ja sam se borio sa svojim pisanjem i tri uticaja su bila presudna. Jedan od njegovih istočnjačkih priča. Knjižare su bile preplavljene prevodom romana Prohujalo s vihorom. Umjetnost naroda Yi i njegova tradicija su oživjele zadnjih godina djelimično zbog realizacije poželjnosti očuvanja Yi kulture i djelimično zbog . domaće ime u Kini. Moj narod. Čitajući ih ja sam učio marljivo. zbog pretjeranog uzimanja. Ponosan sam što sam čvrsto ukorijenjen u vlastitu kulturu u dva aspekta.

s jedva 4 miliona ljudi. upoznatost s kineskim klasicima i lakoću u korištenju kineskog. jer je potekao iz Kirgistana i pišući na ruskom. Zašto neki autori iz vrlo malene zemlje upadnu u svjetsku književnost i pretvore se u književne njegovatelje za autore iz glavnih svjetskih sila? Čak sam povremeno postavljao to pitanje nekim etničkim pjesnicima. Zašto je on postao pisac svjetskog glasa? Koje knjige je čitao? Koji problemi ga preokupiraju? Kako mogu jednog dana. Ming i Qing sa savremenim slobodnim stihom majstora poput Ai Qinga i Wen Yiduo.pokroviteljstva kineske vlade prema narodu Yi. Budući poseban. Neki tvrde da je Crni konj Zhanga Chengzija bio nadahnut Džamilom. Tako postoji mješavina psihologije Yi te kineske kulture i jezika u meni. krećući se od Knjige pjesama. je izašla u Kini i izvršila uticaj na pisce etničkog porijekla. prevedene na preko 70 jezika. Moja druga intelektualna oprema se sastoji od kanonskih djela. ne u političkom ni tradicionalnom duhu. Džamila. da nadiđem nacionalne probleme? Sanjam da će me jednog dana sreća blagosloviti da dramatizujem u vlastitom idiomu. poezije dinastija Tang. pozdravivši je kao jednu od naboljih ljubavnih novela XX stoljeća. već može presjeći divergentne kulture. Yuan. Strana književnost. Viktorom Astafjevim i Muhtarom Auezovim iz Kazahstana. jezike i tradicije. Kažu da se Džamila dopala francuskom modernisti Louiusu Aragonu kada je naišao na nju. me je načinila ponovo pjesnikom na neki način. treća u mom arsenalu. univerzalnije teme o ljubavi. to znači da je vatrena sklonost bila sasvim u mom umu: naš svijet je i veliki i mali. uživajući najširu podršku. Ajtmatov je prikladna priča o uspjehu. Čingiz Ajtmatov iz Kirgistana u Srednjoj Aziji. Od svih pjesnika ja se najviše divim Pablu Nerudi jer je znatno uticao na mene. on predstavlja manjinskog pisca koji je dostigao vrh svjetskog standarda. Prije no što je napunio četrdesetu. Vrativši se u osamdesete. Od kada uglavnom pišem u standardnom kineskom. pravdi. Na primjer. Jedna od njegovih novela. smještene u Kirgiske planine su mu donijele državne nagrade i svjetsko priznanje. dilemi jezika i ljudskoj otuđenosti s prirodom. pisanih u Wen-yen i narodnom jeziku. Valentinom Rasputinom. Takve priče o uspjehu su me potaknule da razmislim o brojnim pitanjima vitalnim za moj stvaralački rad. njegove -izvrsne priče. nije ograničen na jedno razdoblje. zajedno sa Mihailom Šolohovim. Prethodni primjer pokazuje sklonost prema raznovrsnim djelima. Aragon se čak pobrinuo da se prevede sa ruskog na francuski. to je stvar života i smrti. tehnički govoreći. Ugledni . Poezije Juga. Song. jedne od 14 republika koje su činile bivši Sovjetski Savez. Neki nalazi očiglednu sklonost u djelu između njihovog stvaranja i moga. ja sam povukao inspiraciju snažno od pjesnika i pisaca iz Afrike i latinoameričkog svijeta.

specifično izrazitom i lijepom. s primjerom Isaaca Bashevisa Zingera. posebno glavnih crnih pisaca. je pobudio u meni veliku radoznalost. stvorila je senzaciju i u SAD-u i u Kini. Isti je slučaj s imigrantskom književnosti. Ta latinoamerička književnost je ušla u univerzalnu i kosmopolitsku književnost. u toj mjeri da su mnoge knjižare uručene primjerke preprodali tvornicama papira. barem jednaka onom najboljem što zapadni svijet može ponuditi. Langston Hughes. . Njegova versifikacija je jednostavna i pogađa kao u baladama. Nehispanac koji osjeća u velikim latinoameričkim piscima sva ta bliska sjećanja i drage simbole spadajući glavni tok evropske kulture. On ima boju. Latinoamerička književnost ima izvanredne karakteristike koje su utemeljene na prethodnim podvizima Zapada. oba jevrejska doseljenika iz Istočne Evrope. pripisana takvim majstorima kao što su Garcia Marquez i Borges. Uz to objavljivanje Novela i priča Garcie Marqueza u Kini je naišlo na ravnodušnost čitalaca i kritičarsku apatiju. Uticaj romana Sto godina samoće brzo me je dostigao kao i druge etničke pisce i pjesnike koji su djelovali na rubu glavnog književnog toka. proslavivši Garcia Lorcino ime širom svijeta. Uspon pisaca na jidišu je revolucioniralo američku književnost. Ja sam takođe dužan Cesaru Valleju iz Perua i Garciji Lorci iz Španije. povezan sa školom s kritičkim terminom magičnog realizma. koja je. Na tom tragu su troje crnih pisaca i pjesnika. a istovremeno duboko ukorijenjene u rodnom tlu Anda. Skoro po instinktu ja sam se obratio tim piscima za model i moja vjera je bila pojačana u dijeljenju istih pogleda s tibetanskim romanopiscem Zhaxi Dawom. zanos. Svi ti ključni proboji su me obuzeli i potakli u još nemilosrdniji napor. pisana uglavnom na jeziku. je sposoban da se utoliko više divi otkrićem drugih svojstava koja se u cijelosti razlikuju od bilo čega evropskog. Korijeni Alexa Haileyja. Zašto se proslavio tako začuđujuće skoro u svakom jeziku? Zbog razloga koje nije teško objasniti. čiji je ulazak bio vrlo spor u glavnu struju američke kulture. koji pripada blagom aspektu modernizma (nadrealizma) i njegovo "pronicljivo obuhvatanje i kristalizacija duha pojedinog latinoameričkog naroda kroz njihov krajolik i istoriju je bilo jednoglasno hvaljeno". Jedna od najradosnijih književnih dometa u XX stoljeću je otkriven u svijetu Anda. književni tretman crnaca u SAD-u. priča potrage crnaca za njihovim identitetom. Garcia Lorca me je opčinio zbog svog narodnog elementa. ako ne superiorna. i Salinger s njegovim Lovcem u žitu. takođe Jevrej rodom i vjerom.Čileanac. Njegovo hvatanje melodija i dramatični efekti su svi ukorijenjeni u andaluzijskoj tradiciji. je dobio Nobelovu nagradu. Ralph Ellison (Nevidljivi čovjek) i Tony Morrison (dobitnica Nobelove nagrade). i ritam. prekretnice u američkoj književnoj istoriji. Saula Bellowa.

s potpuno svježim modelima koje slijedim van ovještalog pisanja koje je previše luckasto. uz eksplicitno poticanje Mathewa Arnolda: sve što je najbolje među klasičnim i savremenim piscima. Prizivajući pretke i zaštitne duhove. osobene u tonu i temi. tupo. ovaploćujući univerzalne kulturne vrijednosti na tako divan način koje bi trebali biti uzeti kao krajnja primjedba na prirodu poezije i pjesnički postupak. Tu je i Ai Qing. no tu se javlja čudesno nastavljanje.Ponovo postavljam vrlo važno pitanje: "Šta od toga što je napisano treba da se čita?" Moj odgovor je bio. negritudi je postao naziv novog književnog pokreta za crne pisce sa ciljem da bi zatražili za sebe pravo i obaveze da izraze svoju kulturnu specifičnost koja se manifestovala u njihovoj kulturi i temperamentu. pjesnička inspiracija. one su stalni izvor utjehe. oni su se priklonili snažno modernizmu. koju je osnovalo nekoliko uglednih crnih intelektualaca. Puškin nas je ostavio prije skoro 170 godina. mistično znanje. Iz grupe Presence Africaine. U ratno vrijeme kada su drugi izbirljivo tragali za slikama. bratstvo i pravda. filozof. Smatram sebe vrlo srećnim što sam postao pjesnik. šta god da im se dogodilo." Leopold Senghor je napisao neke od najljepših ljubavnih pjesama. koji me naučio kako da identifikujem vlastitu sudbinu sa svojom zemljom. Leopold Senghor. koji su učili na evropskim univerzitetima. začin. označavajući pojavu crne svjesnosti i prve faze crnog kulturnog ustanka protiv zapadne hegemonije. U tehnici. najugledniji afrički pisac. Aime Cesaire i Leopold Senghor su koautori definicije negrituda kao "ukupni iznos svih kulturnih vrijednosti Afrike". oni dijele neke opštevažeće vrijednosti koje se odražavaju na našu ljudsku veličinu i uključuju takve društvene ideale kao što su sloboda. Kao takav. koji su kreirali koncept negrituda. on je prekinuo s akademskom tradicijom i stranim uticajima na sirovi stil seljaka i vojnika da bi postigao visoki nivo jednostavnosti i strasti. Oni su takođe pronicljiv i emocionalni postupak sticanja znanja. Puškin mi je pokazao kako suosjećati s mojom Yi kulturom. ali izvanredno neopterećen modernističkim opskurnostima i simbolističkim ekscentričnostima. francuski student u zenitu modernizma. bezizražajno. Čvrsto vjerujem u ljude. senegalski pjesnik. . ali njegove pjesme nas još uvijek uzbuđuju i uzdižu. Senghor me naučio kako se poistovjetiti i prevesti vjerno stvarnost kineskog života. pjesnik "pokušava da oporavi svoj afrički identitet. otrcano i neuglađeno. bez kojeg smo jednostavno začuđeni toplinom i čudesnom ljepotom koja je prožela Puškinove stihove. neovisno o porijeklu ili rasi. je ušao u moje čitalačko područje. jedini Afrikanac primljen u Academie Francaise. strasne i deklamatorske izjave vezan uz negritude. ali njegove glavne pjesme su vatrene. kineski najnadareniji i svestrani pjesnik. koji je poslije postao predsjednik Senegala. bogatstvo i nevinost Afrike.

on je upoznao kineske pjesnike kroz prevode Ezra Pounda. Jedan od mojih čitalaca jednom me je pitao: "Kako može neki pjesnik bolje komunicirati s ostalima posebnim načinom života svog naroda. od kontinenata Afrike i Latinske Amerike posebno. zbog njene velike vrijednosti ona je nadaleko poznata. ja imam tendenciju da nadmašim ili sjedinim svoj. zlom. divljinu. ja sam okupiran nekim univerzalnim problemima. Naravno. Zajedno sa piscima i pjesnicima. posebno onoj o pejzažima.Zahvaljujući pokroviteljstvu i dobroti nekoliko starijih i mojih prethodnika. jedan spasonosni lajtmotiv je primjetno istaknut: onaj koji sam posvetio primarno domaćim temama (poštujući svetosti prirodnog života i nevinost autohtonih ljudi. uključujući pjesme Li Poa. Octavio Paz je. zemlju. personaliziranijem idiomu. Koliko se sjećam. Wang Weija i Li Shangyinga. kum Maglovitih pjesnika." Pokušavam ponuditi neke . on je bio inspirisan poezijom dinastija Tang i Song. Prema jednoj izjavi. bogatom u estetici i lirskom intenzitetu. Pokušao sam da sažmem svoj recept uspjeha. radost prirode. ponekad relativno sužen realistični ili romantični pristup u jedan širi. Znamo od nedavno za veliki napredak latinoameričke književnosti. Njegov čitalački popis sastoji se od kineske klasične poezije. zbilja nešto veliko za početnika. propadanjem tradicionalnih vrijednosti. U svojoj Odbrani poezije. šume. Shelley nalaže pjesnicima (nepriznati zakonodavac svijeta) da kažu istinu i da budu moralno uzorni. međutim. Želim se izraziti u čišćem. Kao Yi pjesnik koji piše na kineskom. takođe uveliko načitan. smatram to priznanjem za moj osjećaj za čovječanstvo i široki vid svjetske kulture. I mi znamo za meksičkog pjesnika Octavija Paza. opustošenim ekološkim sistemom. U mom djelu. dovoljno da se smatra jednom od glavnih u svjetskoj književnosti. rijeke. što je prava definicija poezije. odijeljenom od prenaduvane retorike. koliko znam. Veliki pjesnici su me naučili dvjema stvarima: budi širok čitalac i pametni upijač. sa ciljem da daje utjehu za te uvelike doživljene nesreće. Za novonastali kultivator te tradicionalne umjetnosti. Tamo postoje dvije moćne tradicije: ukorijenjeni autohtoni stres na primat prirode i najimpresivnija galaksija nekoliko generacija zapaženih romanopisaca i vodećih pjesnika koji su pokušali da prvo imitiraju evropske modele prije njihovog uspona u ravni evropskih učitelja. univerzalniji u prirodi i sofisticiraniji u stilu. pjesnički integritet se sastoji u istini prema unutrašnjim potrebama svoje duboko lične kreativnosti. planine. Bei Dao se penjao na isti podijum. otuđenjem i podijeljenošću društva. ako je to i bilo uspjeh. Ta počast mi je donijela smjesta slavu i oduševljenje. Tu Fua. Dolazak doba istinskog pjesnika je neophodno napajan i njegovan na raznolikosti tradicija. himne materinstvu sunca. godine. moja prva knjiga pjesama se pojavila s nacionalnom nagradom za kojom su mnogo težili nazovi pjesnici. dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1990.

ličnoj žalosti. U mnogim njenim pjesmama se govori o ljubavi. Chinua Achebe je bio moćni kandidat za tu nagradu godinama. Nigerija je dala mnoge plodonosne pisce. pripada više proročkom nego estetičkom pravcu u tom smislu da su značenja njegovih parabola prepoznatljive svuda. tako da tradicionalna zajednica u tim agonijama čini savršenu temu. Božja strijela i Čovjek iz naroda je epske veličine i etički angažovana. naša duša i tijelo će biti smireni i utonuti u sigurnost i spokoj. Na primjer Soyinki je bila dodijeljena Nobelova nagrada za književnost 1986. žena neobičnog lirskog i senzualnog talenta. težnji za boljim životom. Achebe unosi u svoje romane osjećaj tragičnog pesimizma i to je stoička suzdržanost kojom on pripovijeda tako da ostavlja na mene jak utisak. romani Sve se raspada. nazvavši ga "ocem savremene afričke književnosti. Achebeovo djelo. Sudbina Igbo društva nas čeka. On predstavlja dobar primjer za sve etničke pjesnike i pisce. . U toj pjesmi se poredi zemlja sa očevima i poslije sa kolijevkom. Ona se nalazi među najviše slavljenim pjesnikinjama našeg vremenu uprkos njenim povremenim propustima u sentimentalnosti i didaktičnosti. dobitnike nagrada za svoje djelo. većeg značaja. prikazuje povezanost naroda Yi s prirodom. Još jedno pitanje mi se nameće: “Kakva književna djela su potresna?” Jedan primjer je gospođica Shu Ting. Jedna pjesma. Još uvijek drugi Nigerijac. slavnog italijanskog sinologa. Njegova Afrička trilogija. U Achebeovim rukama. Achebeovi romani se fokusiraju na tradiciji Igbo društva. zahvaljujući prevođenju Gospođice Wilme Constantini. Ove godine. U trenucima duhovne agonije i patnje. tj. Rekli su mi da je ta knjiga naišla na dobar prijem među studentima kineskog. za mene. Achebe je bio poštovan zbog njegovog opis života Igbo društva tako da su radnja i likovi samo nešto više od simbola koji predstavljaju način života koji je izgubljen neopozivo i neumoljivo pod zapadnim utjecajem. Mi svi znamo da je savremena afrička književnost punu majstorskih pisaca. godine. To su parabole s poukom tih oslabljenih kultura koje ruše moćne kulture. zbirka mojih pjesama s naslovom „Krajevi svijeta“ je objavljena u Italiji. roman nije samo ispričan radi zabave. Achebe u osnovi diže krik protesta i upozoravajuće naglašava važnost i ranjivost kulturnih tradicija.primjedbe kao pjesnik naroda Yi. učinku hrišćanskih uticaja. moja prijateljica i koleginica. prijateljstvu. koji su perspektivni. u lirskoj toplini i strasti. nostalgiji. koji teže etičkom i estetičkom. Čak je Wole Soyinka stavio Achebea iznad sebe. Nedavno sam bio pozvan na prestižni Rimski univerzitet da predajem o svom djelu. s naslovom „Zemlja“. tu su uključeni Chinua Achebe i Wole Soyinka." Achebe je taj kome se često obraćam po savjete i inspiraciju zbog njegovog vjernog bilježenja događaje sa tragičnim krajem plemenskog života s proročkom snagom. i sukobu Zapada i tradicionalnih afričkih vrijednosti tokom i nakon kolonijalnog doba.

planine su nepromjenljivo simbol mog etničkog identiteta. ikona moje kulturne baštine. Octavio Paz. sa vrhovima blizu 3000 m iznad nivoa mora. Ja pišem na blatnim zidovima naših tradicionalnih prebivališta. Nema ništa mistično u tome da dobar stih dolazi ravno iz srca i ide ravno u srce. U tom prizoru mirne ljepote. obožavanje vatre je bilo rašireno među mnogim domorodačkim . Garcia Lorca postavlja vizionarsko međuigru između subjektivnog i objektivnog svijeta. domoroce. svjestan ali vrlo uspio način da riješi zagonetku smrti i života. vidljivim i nevidljivim.Od mog sela koje leži smješteno u Daliangshan brdima. Pazov uspjeh može biti djelimično pripisan njegovom indijanskom krvi i njegovoj dubokoj ljubavi i razumijevanju svoje kulture. svaki potočić. Prvi rekvizit za pjesnika je njegov pjesnički senzibilitet ili pjesnička intuicija. ta poema se smatra jednom od najmoćnijih studija o indijanskom karakteru i mišljenju. Tu je svaki dio prirode. vrvi raznim oblicima života. svaki vrh brežuljka. 1957). prikladna ikona kojom manipulišem da izložim svoj sumorni pogled na život i smrt jer postoje nebrojene reference na to u kanonskim djelima Yi naroda. Tokom istorije. je svet po mišljenju mog naroda. često označen kao doajen meksičke poezije. koncentrisana na Kameni Aztečki Kalendar koji simbolizuje usamljenost pojedinaca i njihovu potragu za zajedništvom sa ostalima. Ta pjesma je jedna od mojih omiljenih. i uz to nekoliko bogatih elementarnih materijala iz kojih izvlačim svoje teme. vi usmjerite svoj pogled u horizont neprestano i jedino što vam uđe u vidokrug je lanac planina u svakom smjeru. s Pablom Nerudom i Cesarom Vallejom. Narod Yi su rođeni pjesnici. Vatra je takođe elementarna tema. U grčkoj filozofiji. godine. Paz iznosi čarobno iskustvo poezije kvaliteta i velikih ljudskih vrijednosti. Neke od najhvaljenijih pjesama španskog pjesnika Federica Garcie Lorce odnose se na borbu s bikom. svaka lasta koja pjeva. je pisana u čast njegovog ličnog kulturnog nasljeđa (civilizacije Azteka i Maja). onako kako su pisali jevrejski pjesnici po Zidu plača. što je oboje živi dokaza tradicije i prastare žudnje koje pokreće tok nostalgije i pjesnički osjećaj. U ponovljenom prisjećanju posljednjeg trenutka borca s bikovima. to hrapavo tlo za nas. kao pjesnički trenutak u koji mi zapadamo neobuzdano. dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1990. Vidite. iznad su jedan ili dva orla koji se okreću u azurnom plavetnilu bez oblaka. vatra je bila jedan od četiri glavna elementa od čega se sastoji zemlja. Kao gorštak. S pasažima prožetim filozofskim maštanjima pa čak i indijanskim egzorcizmom. Čak dug pogled u planine služi kao podražaj na koji mi odgovaramo suzama. Njegova poema Piedra del Sol (Kamen sunca. svaki gaj. Octavio Paz je rođen u Mexico Cityju u špansko-meksičkoj porodici. Taj prizor je ostao nepromijenjen eonima. Mi ih držimo u strahopoštovanju i obožavamo ih. je jedan od nekoliko latinoameričkih pjesnika čije djelo je imalo široki međunarodni uticaj.

Wole Soyinku. Jedna od mojih pjesama govori o jahaču. Potpuna jasnoća nije ključna vrlina. "Pjesnička mašta je zagrljaj suprotnih stvarnosti”. dramatičara iz Nigerije. Seamusa Heaneyja iz Irske kao i najnovijeg laureata. Amichai me je učinio ponovo svjesnim toga da velika poezija može prenijeti najdublje emocije u pjesnički jezični razumljiv običnim ljudima. pjesnika iz Češke. godine. Niste uspjeli predvidjeti gnijezda za ptice da prođu ta doba. Zamišljam bučni i zemljotresni zvuk od udarca nogama koji mora ključati u njegovim venama kada jahač i njegov konj stoje mirno. me je naučio kako da stvaram jednostavne himne ovom životu “punom paradoksalnih razočarenja i vedrih strasti. druga moja vitalna hrana. Svi znamo da je Pazovo djelo često vezano sa suprotnostima. pisao je Paz. Čak za svu agoniju i tugu. Na isti način. To je stasis. citiram jednu od njegovih pjesama u kojoj on upućuje Pragu kao optužnicu savremene ekološke krize i ja vjerujem da samo to pokazuje njegovo mjesto među književnim divovima svih vremena. Kakav je sjajni poen on postigao u moju korist! Moje djelo je rezultat raznolikih uticaja. Praže. Dereka Walcotta iz Saint Lucije. Wyszlawe Szymborske iz Poljske. zaista! To mi je uzelo godine i decenije discipliniranog učenja i čitanja. društvo i pojedinac. Toliko je mudrosti u tim stihovima i možemo zaboraviti na hiljade zbirki lišenih pravog pjesničkog senzibiliteta. opraštam ti za sve loše što si mi učinio. slavnom izraelskom pjesniku koji je umro u 2000. Moram priznati da takođe dugujem mnogo Yehudi Amichaju. Octavija Paza iz Meksika.” Sve prije nego jednostavno. Nije pokret (njegovo galopiranje) ono što je potaknulo moju maštu. U šumi dimnjaka kuljaju crni dimovi.narodima. riječ i značenje. Jaroslav Seifert. One nisu dovoljno prevedene u Kini izuzev malog izbora pjesama koje je objavilo izdavačko preduzeće „Lijiang“. strast i razlog. Moje razumijevanje vatre usvaja metafizičku dimenziju. Lično vjerujem da je Szymborska najveća živa poetesa na svijetu i prevod njenih . pune metafora i još izvanredno čvrste. Seifertove pjesme su lagane na površini i još duboke. nešto između “jeste” i “nije“. Treba bi priznati krivicu. ja vidim vatru kao posebni dualitet. Dozvolite mi digresiju vezenu oko pojave kritičkog trenda žirija bilo Nobelove nagrade bilo Bookera u tom da je više pažnje sada prešlo na pisce iz nedominantnih književnosti. Tu je dugi popis novijih dobitnika uključujući Seiferta. Da bih pokazao njegov genije.

kada je savremeni kineski jezik bio u nastajanju. dok je mraz blokira. O označenim i tipološkim razlikama između kineske i indoevropske porodice jezika i ostatka jezičkih sistema su raspravljali lingvisti koji se slažu da je kineski jednostavno frankofon u osnovi.pjesama je od nedavno dostupan kineskim čitaocima. ali bogati u aluziji i značaju. Ai Qing je učio da postigne visoko zgusnuti stil u maski ogoljenog. Književnost nije prvenstvo u teškoj kategoriji. politički ili intelektualni faktori mogu djelovati. direktnog i neuljepšanog izraza. Nedavno su tri člana odbora Nobelove nagrade pozvana da prisustvuju najvišoj ceremoniji predstavljanja izabranih Strindbergovih djela i seminaru o slavnom Šveđaninu. kao što su Shen Congwen i Ai Qing.. Ali to je evropska nagrada.” Stihovi su ogoljeni i varljivo jednostavni. Kao i Seifert. Još samo neki apologeti među vodećim kineskim piscima. te da Odbor Nobelove Nagrade griješi što ne baci pogled pun poštovanja na njih. Problem "prevodivosti" je književna tradicija i njegov pratilac "inicijalne norme" su evoluirale u potpunu izolaciju koja prouzroči potajni oblik "nasilja" (smetnje). su ljudi i skloni greškama. Moj učitelj Ai Qing je slijedio istu “jednostavnu ali duboku” formulu četrdesetih godina kada je pisao: “Snijeg pada na tlo Kine. U tim godinama. su neki od mnogih kamena spoticanja. Uz prethodne minuse. Maksim Gorki.. predstavlja veliku glavobolju. su bili uskraćeni zbog raznih razloga. Kafka. kao simbol sposobnosti novonastale kineske književnosti. između ostalog. Ja sam mogao da razgovaram s jednim od trojice članova odbora i on je bio istog mišljenja o kvalitetu Szymborske. Maestralni pisci kao što su Lav Tolstoj. A sad o Nobelovoj Nagradi za književnost. a ponekad ideološki. Lu Xun pa čak i Strindberg. prevod. korištenje četiri tona da izraze semantičke razlike između riječi. Nije afrička nagrada. i njene pjesme su primjeri jezične ljepote i dodane poruke. poljska poetesa govori u najviše dostupnom idiomu. učinivši je jednim od najprisnijih. uprkos nesumnjivo visokom stepenu kvaliteta . Nije jedini kriterijum u književnosti uspješnost. Ali nije tako”. nema kraja osuđivanju odstupanja nastalog tokom prevođenje između kineskog i evropskih jezika. Ko zna? Vjerujem da to ostaje najautoritativnija nagrada u čast najvišeg dometa ljudske mašte. potpuni manjak modulacije ili gramatičkih završetaka. Kažu da je ona takav perfekcionist da je objavila manje od stotinu i pedeset pjesama. Nigerijci mogu misliti da je ovaj čovjek nokautiran. kako se osjeća što nije dobio Nobelovu nagradu. najmudrijih i najtrajnijih pjesničkih glasovi ovog vijeka. sličan način izgovora. i dalje gnjave time da je njihov uticaj globalni. Ponovo osjećam da neknjiževni faktor. Šveđanin. on je odgovorio: "Mislim da je Nobelova nagrada važna. Članovi Odbora. Monosilabizam. Moj stav je nalik Chinua Achebeovom kada ga je bio pitao reporter Quality Weeklyja 1988. ugledni i mudri kao što moraju biti.

novih prevoda. Bei Dao je najcjenjeniji i najprevođeniji kineski pjesnik u Sjevernoj Americi i
Evropi. Koliko ja znam, svi evropski prevodi su prvenstveno adaptacije zasnovane na prvom
prikazu koji je dao američki neznalica kineskog, iako je to sjajna verzija koja je takođe
adaptacija. Intuitivno znam da neki moraju biti jako dobri da se odupru ili privuku tako
mnogo adaptacija, ali se pokazalo da je unutar porodice romanskih jezika relativno olakšanje
prevodiocima prevoditi zanimljivog neevropskog pisca.
Među sinolozima iz Italije ja sam upoznao, Annu Bujatti, Machi i Wilmu Constantini.
Svi oni su dobro preveli djela savremenih istaknutih kineskih pisaca i pjesnika, kao što su Lu
Xun, Guo Moruo, Ai Qing, Wang Meng, Deng Youmei i Zhang Jie. Noviji pisci kao što su Yu
Hua i Su Tong takođe privlače njihovu pažnju. Šteta da je ta prvorazredna uspješnost viđena
jednom u sto godina. To su veterani prevodioci, koji su imali decenije osposobljavanja da
postignu takvo stanje van svih mogućih sporova. Prevođenje poezije zahtijeva i ruku i dušu
prevodioca.
Dozvolite mi da vam, kao začin, ispričam jednu smiješnu priču. Jednom smo Deng
Youmei i ja bili u ulozi domaćina delegaciji pisaca iz inostranstava. Dengove priče su na neki
način, komedije (pekinškog) ponašanja, onih najboljih se sjećamo zbog njihove žive
karakterizacije, šarmantne upotrebe pekinškog dijalekta, sočnog dijaloga i dobroćudnog
smisla za humor. Neki kritičari ga porede sa Lao Sheom, ne bez razloga. Jedan od stranih
kolega postavio mu je nekoliko pitanja. Jedno od njih se ticalo putovanja u Dengovoj
biografiji. Deng je objasnio da mu je bilo zabranjeno da piše preko dvadeset godina nakon što
je bio obilježen kao desni u nacionalnoj čistki pedesetih godina. Pitoreskni kineski izraz "biti
obrisan" je promijenjen u "desna kapa". Naš strani kolega, u crnom, je prišao humoristi s
paljbom pitanja bez humora: "Zato što ste stavili kapu, niste pisali dvadeset godina? Kakva je
to čarobna kapa? Je li lijepa? Kako nekoga ućutkati zbog kape? Pošto je kapa razlog zabrani
pisanja, zašto je ne skinuti da bi nastavili vašu omiljenu razonodu?" Sjećam se reakcije mog
prijatelja koja je bila potpuni očaj i nijema bespomoćnost. Ta anegdota ilustruje teškoću u
prenosu poruke preko kulturne prepreke. Naravno, globalizacija i uspon Kine su podmazali
točkove. Zato moramo da se ne uzrujavamo kada čujemo godišnju odluku Nobelovog odbora
u sastavu od 18 arbitara sjevernogermanske grupe.
Jedna više anegdota u odnosu na tu grupu, govori o tri člana odbora na seminaru o
Strindbergu. Znamo da se Odbor, u pravilu, sastoji od 18 članova, ali danas samo 16 vrše
službu kako je propisano. Odsustvo je bilo povezano sa kontroverznim „Satanskim
stihovima“, poznatim i kao Rushdiejeva afera, koju su podgrijala i često nasilno reagovali
neki muslimani sa objavljivanjem romana Salmana Rushdieja Satanski stihovi, koji je prvo

objavljen u Engleskoj 1988. Mnogi muslimani su optužili Rushdieja za skrnavljenje i nevjeru,
a 1989. godine Ajatolah Homeini iz Irana je izdao fatvu i naredio muslimanima da ubiju
Rushdieja. Iste godine, Rushdieovo pitanje je izneseno i došlo je do neslaganja među
članovima Odbora. Razljućeni zbog Rushdiejevog odbacivanja dva su člana bojkotovala
Odbor. U stvari, zbog nekog nejasnog razloga, još jedan član je izašao i Odbor je sada
smanjen na 15 članova. Naravno, tri odsutne osobe su doživotni članovi i na nove članove
mora se sačekati do kada bojkotovani članovi umru.
Sada bih da se vratim na temu svijesti pjesnika. Apsolutno smatram božanskim za
pjesnika da bude iskren prema sebi i da se suzdržava od laganja na štetu svog znanja. Klasični
romanopisac Ba Jin nalaže ljudima da govore iz srca. Neki cinici igraju paronomaziju12 sa
svojom iskrenošću, nastojanje da se govori iz srca ne garantuje da je sve što kažete istina, čak
kad je to iz dubine srca. Kakvo mudrovanje! Kako se može očekivati od nekoga da govori
istinu prije no što govori iz srca? Pjesničko djelo bi trebalo biti izraz njegove svijesti. Pjesnik
bi trebao biti glas svog naroda. On bi trebao da iznese ljudski položaj i sudbinu ljudi njegove
dvije goruće zaokupljenosti. On bi trebao govoriti otvoreno protiv ugnjetavanja i nepravde
bilo gdje u svijetu, bez obzira kako bilo maskirano. Ja sam duboko zbog onog što se dogodio
u Srednjem Istoku, Kosovu i Ruandi, očajavajući više puta zbog mrtve tačke koja pogađa i
Palestince i Jevreje, vojni pomor koji pustoši narod Kosova kao i holokaust u Ruandi.
Nedavno sam napisao pjesmu „Između nade i očaja“ za skorašnju konferenciju koja će biti
održana u Seulu u cilju da krene nabolje između Izraelaca i Palestinaca.
Zadnjih godina sam učestvovao u brojnim međukulturnim razmjenama i neki od tih
događaja uključuju susrete sa jevrejskim i palestinskim pjesnicima. Intenzivni kontakti i
razgovori ukazuju na prosvjetljenje. Jednom sam izazvao jednog jevrejskog pjesnika: Etnolozi
svjedoče da ste rođaci. Vi ste dva naroda koji ste naprosto zatvoreni u taj začarani krug igre
nasilja, neumorno, beskrajno. Neki pozitivci dođu sa strane i ponekad predlože putokaz. Vi
uzmete maslinu samo da nastavite stari trik iznenadnog napada i represalije! Moj jevrejski
kolega mi je ispričao priču kao pouku. "Naši preci, u dalekoj prošlosti, su slegnuli ramena i
živjeli na istom prostoru. Jednog dana mi smo bili istjerani iz naših domova od Arapa i naši
domovi su bili opustošeni i sravnjeni sa zemljom. To je porijeklo ovog sukoba koji traje
hiljade godina. Kad je moja majka bila na umoru, ona je prekinula ćutnju i govorila
iskrivljenim jezikom za moju braću i sestre, ali još razumljivim mojim tetkama s majčinske
strane. One su objasnile da je ona jednostavno govorila dijalektom Palestinaca, što nas je
12 Grč. stilska figura s igrom riječima sličnim na planu izraza, a različitim po sadržaju.

šokiralo. Sada, poštovani kineski prijatelju, želite otkriti dosjetku, stvarni odnos među nama, a
ova parabola govori vrlo mnogo." Ova priča je produbila moje razumijevanje istančanosti i
složenosti rasne mržnje između Izraela i Palestine. Kako može jedan autsajder razmrsiti taj
Gordijev čvor od svega - ljubavi, mržnje, patnje, suza - u krvi?
Isti je slučaj je s nesretnim događajima na Balkanskom poluostrvu. Ja sam spoznao
nešto o "etničkom čišćenju" od sinologa iz Crne Gore. Rekla mi je da je njena majka bila
Crnogorka koja je emigrirala u Njemačku. Njena majka je govorila njemački sve dok nije bila
na umoru i naglo prešla na srpski. Dvije istinite priče s istim sadržajem. Uprkos zatrovanoj,
strašnoj i očajnoj stvarnosti, kao pjesnik, ja sam smatrao svojom dužnošću da budem
zagovornik humanosti i bratstva. Ovo je možda maštanje, neka vrsta borbe, ali čovjek je
životinja koja mašta. Pjesnici bi trebali ići prema krajnjem rješenju da dramatizuju taj sramni
uslov i da pospješe osjećaj bratstva koji neiskorišten leži u umovima ljudi.
Zadnje, ali ne i manje važno, ja ću govoriti malo o važnosti jezika za pjesnika.
Vještina u jeziku pretpostavlja pjesnički postupak. U pogledu etničkih pjesnika mene
zaokuplja drugi problem. Kineski jezik i njegove književne tradicije su se dobro uspostavile i
vrlo su prestižne. Da se istakne u toj poštovanoj tradiciji mora se uložiti truda i načiniti napora
da bi se dobio stvarni osjećaj za jezik, “jedno centralno jezično uživanje u nacionalnoj valuti”
i omogućiti da moje knjige čita najveći broj ljudi. Za narod Yi spretnost u pisanju na
kineskom nije bez radosti. Često se nađem kako se krećem između dvaju jezika, uhvaćen u
spasonosnoj situaciji koju bih uporedio s dvije rijeke koje protiču kroz moj um, i moju poeziju
sa čamcem koji plovi polagano. Osjećam se blaženo s dvostrukom opremom nakon strogog,
rigoroznog i disciplinovanog učenja. Čitam romane Li Jierena iz Sečuana, pisane u gipkom i
smiješnom tonu. Druga čitalačka navika je sa Sun Lijem čija djela posjeduju neuljepšanu
jednostavnost i gracioznost. Regionalni pisac Shen Congwen pruža lekciju o slatkoći učenja
jezika. Kao kruna svega, Ai Qing i Mu Dan drže u svojim rukama “otvoreni sezam” za pećinu
kineske poezije, koja obiluje izvanrednim bogatstvima i fantastičnim blagom. Najveće
prosvjetljenje u mom životu je spoznaja da je kineski jedan od najrafiniranijih, najestetskijih i
najdomišljatijih jezika koji bilo koji pjesnik može poželjeti, blagoslovljen njime. Cijelog
svog života ću pokušati da obuhvatim ono što želim reći u granicama konvencionalnog
kineskog te, u međuvremenu, i proširiti i produžiti granice kineskog. Majstorstvo u kineskom,
voljno i svjesno, ne bez nevinosti, je životni zadatak.
Dozvolite mi da ponovo istaknem važnost čitanja. Moram istaknuti da se može skoro
sigurno utvrditi dokle pisac ili pjesnik može doći s obzirom na veličinu svoje biblioteke i
kvaliteta svog duhovnog druženja. Savremena književnost je kultivirana i kompleksna,

rezultat je raznolikih uticaja. Nečija kreativnost je djelimično urođena ili božanstveni bljesak,
ona se održava intenzivnom osjetljivošću napajanom i njegovanom sistematskim i širokim
čitanjem. Savremena je sklonost da su vodeći pisci svjetskog glasa, bez iznimke, veliki
čitaoci. Alberto Moravia i Italo Calvino su primjer za to. Borges je nazvan "piscem pisaca" ili
"pisac biblioteke". Svi izvrsni pisci i izuzetni prozni stilisti su plodni, pokazuju duboku
inteligenciju i složenost dok istražuju raskršće filozofije, religije, umjetnosti, politike, prirode
vremena i uloge pojedinca, očitujući nivo originalnosti i učenosti, nenadmašni i zbunjujući
neupućenima i nepismenima.
Budi veliki čitalac! To nas potiče. Savremena stvarnost čini nužnim širinu i veličinu
čitanja. To je razumno, ali, nažalost, imamo previše naivnih u zemlji i vani. Nadalje, ako ste
svjestan čitalac, vi nabasate na dva problema - šta čitati i kako čitati. Lično vjerujem, u doba
interneta, osim ako ste studenti i stručnjaci za Tolstoja ili Mihaila Šolohova, vi niste
pretpostavljani da palcem prođete kroz svaku stranicu Tihog Dona ili Rata i mira. Život je
kratak i bezbroj je knjiga već napisanih i koje će biti napisane. Moramo izabrati da bismo
čitali ono što je korisnije i vrednije. U svojoj šesnaestoj sam počeo da učim pisati i cijelo
vrijeme pisanje i čitanje mi je išlo pod ruku kao blizanci. Porast administrativne odgovornosti
nije me obeshrabrio u mom okorjelom hobiju. Mi smo sinovi i kćeri svjetske kulture i naš
opstanak ovisi o spajanju “većine mogućnosti za sklad i istinu, van ograničenog raspona naših
naslijeđenih dogmi."
Savremeni pisci su renesansni ljudi ponovo, i obratno. Čitanje nam otvara nove
trendove i novi intelektualni napredak. Proputovao sam Jugoslaviju nedavno i sreo Milorada
Pavića, autora Hazarskog rečnika, romana-leksikona u 100.000 reči. Prije nekoliko godina
potekla je burna rasprava da li je Rječnik Maqiao romanopisca Han Shaogonga uticao na
Pavićevo djelo, bar u formi. Za mene ta rasprava nije imala smisla. Kulturni uticaji su
legitimni. Ja sam radio intervju s Pavićem preko jednog sata, dodirnuo njegov život, njegov
kreativni postupak, njegov pogled na umjetničko stvaralaštvo. Njegov čitajući opseg mi je bio
posebno od interesa. Utvrdio sam, na svoju radost i očekivanje, sjedeći s njim licem u lice, da
je to čovjek vrlo učen. Ne čudi da se inventivnost i prerada javlja u skoro svakoj knjizi koju je
napisao, prirodno kao što diše.
Istina, postoji značajna razlika u smislu intelektualne spreme i širine učenja, između
generacije pisaca koji su se pojavili pedesetih i onih koji su se istakli tridesetih, recimo Lu
Xun, Guo Moruo i Yu Dafu. Kasnija grupa je unijela u njihov stvaralački rad dva dodatna
poklona intelektualne nadmoći, oba u zapadnom učenju i sinologiji i prostoru u stranim
jezicima. Ta stara garda je takođe djelovala a i prevodioci su učinili mnogo u kulturnom

oživljavanju. Savremena generacija, manjkava zbog nepotpunog obrazovanja i nepoznavanja
stranih jezika, odgajana književno ili poetski od strane nekih iscrpnih faktora, isključuje
iscrpne pisce. Oni staju na pola puta intelektualno razvodnjeni i emotivno iscrpljeni. Ozbiljni
pisci moraju napraviti presudni izbor trajnog druženja s knjigama. Za nadarene aspirante za
književnom slavom, profinjenost u stilu i složenost u mišljenju samo će se dogoditi kao
rezultat svjesnog prekapanja po kineskoj istoriji, meditaciji i zazivanju trajnih dilema
duhovnog života izvan vlastitog naroda.
Jednostavno postavljeni, osim ako smo odgovarajuće kultivirani, mi nismo u položaju
prionuti u bit stvari. Mi živimo u dobu modernizacije. Postoji raširena, ali djetinjasta i varljiva
sklonost da se izjednači napredak sa modernizacijom. To nije tako. Modernizacija ima svoju
cijenu. Nema zvučnije riječi nego sreća koja dijeli ljude u približavanju čak i formi
sporazumijevanja. Izgleda da sreća spada u kategoriju riječi koje su više kulturološki
nametnute nego što su semantički definisane. Vi vjerujete da neko živi sretno, a on je zapravo
u neprilici. Podigavši ovo pitanje dobitka ili gubitka na metafizički nivo mi smo se našli u
lavirintu parafazije. W. B. Yeats izvlači metafore iz mitologije, slika staro vrijeme,
tradicionalnu Irsku, ruralnu i srednjovjekovnu, u zenitu civilizacije. Čitati ga, s njegovim
idealizovanim pastoralnim prizorima, izaziva u meni plač i melanholiju. Empatičan, u mojim
reflektivnim trenucima tvrdim da modernizacija nije samo blaženstvo, a kamoli
postmodernizacija. Nedavno sam napisao pjesmu pod naslovom „Vrijeme“, što je filozofsko
izražavanje prirode vremena i života.
U selu mog plemena
nisam bio svjedok
onog što se dogodio kada je blatni zid bio podignut
U istim okolnostima kao u tom ključnom trenu
izostao sam od svjedočenja
jedno zrno prašine
od rođenja do smrti
O, Vrijeme!
Koje pravi magični rez
na platformi Vremena i Brzine
tebe u trunkama
Zapravo se mi
opravdano suzdržavamo od pitanja

kada Vrijeme počinje da otkucava
To jednostavno nije nešto kao početak
Iz istog razloga nama ostaje nepoznat njegov kraj
Kao što u ogromnom svemiru
Vrijeme znači Beskraj
Vrijeme je srce Tame
Svaki puls
kao munja
tvori most Prošlosti, Sadašnjosti i Budućnosti
Vjerujte mi: ovo nije božanska poruka
kao jedna od Vrhunskih Istina
kada Vrijeme ode
nikad se neće vratiti
Svi oblici života, mišljenje i baština
stanovnici Hodnika Vremena
Poštovanih Pravdi
Što sjede u sudu lažljivaca
Dajući pravednima njihovu pravu nagradu
U posljednjem trenu
to će promijeniti sve subjekte
reinkarnirane u smrti
I umiruće u inkarnaciji
Što sadrži sve
Prebiva izvan svega
Ako postoji zaista nešto Besmrtno
U ovom našem svijetu
Ja ću se izjasniti za Vrijeme!
„Vrijeme“ predstavlja moje najnovije prodiranje u tvrdokorno pitanje Vremena. Moj zadnji
rezultat je veliki i većina njih pokazuju široku perspektivu i produbljenu profinjenost u stilu
kao i meditaciju na konačne teme o mišljenju, smrti i individualnosti. Moj pjesnički stav
ostaje apodiktičan, očajnički i neuklonjiv da je poezija, cvat ljudske duhovnosti, vječna utjeha
agonije duša, tvorila ključni element i sastavni dio ljudske kulturne baštine, spletena
nerazdvojno s trajanjem nekih od najtemeljnijih ljudskih iskustava koja zahtijevaju i stvaraju

našu stalnu podršku i najsnažnije potvrde. Za pjesnika iz naroda Yi. ona je nepromjenljivo moje duboko zaklinjanje ljubavi sa svijetom u kojem ja živim kao i moja moćna molba za bolji svemir. . Poezija umire stvarno teško.

Riječ upozorenja u ovom trenutku je taj da moj pogled ima tendenciju biti vrlo lične prirode i ni na koji način to nije glas Republike Kine. Iako mi pokušavamo sve od sebe da. 2008) Divno je biti ovdje i prisustvovati ovoj konferenciji. Tema „Savremena svjetska književnost i Kina“ je moja hirovita opcija. u formi monografije. Svi kažu da moram iskoristiti ovu priliku da izrazim svoje najveće poštovanje prema svim gostima i prijateljima. pjesnika i pisaca koji se razlikuju po načinu pisanja i književnom temperamentu. otvorena i bujna. tema sposobna da bude sagledana iz brojnih uglova. pisaca i stručnjaka koji su došli sa četiri strane svijeta da bi se okupili ovdje. naizgled suviše uopštena. kako pristoji u ovoj prilici. briljantne i procvale književnosti. da podijele neka svoja mišljenja i otvore novi pogled na tako uzbudljive teme za danas. Hvala vam na pozivu. sklonost koja dođe samo prirodno do duhovnog zajedništva pjesnika i pisaca. Ja se uporno vežem uz nju kao što vjerujem da bi mogla nešto izgubiti zbog teškoća vezanih za izbor organizatora ove konferencije. Isključivo negativni karakter dvije ili tri decenije prije usvajanja reforme i otvorene politike kasnih sedamdesetih su bili u mogućnosti da zaustave rast spontane. Moja je privilegija da se obratim na tako izvanrednoj međunarodnoj konferenciji o savremenoj svjetskoj književnosti i Kini. Pekinški Univerzitet je jedna od vodećih obrazovnih ustanova u svijetu. konferenciji koja je počašćena vašim dolaskom koji obećava najpovoljniji napredak. recimo. Svi pjesnici. Jedna stvar koja može biti sigurno generalizovana o savremenoj kineskoj književnosti je postojeće opušteno kulturno okruženje.KINESKA POEZIJA U KONTEKSTU SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI Govor na međunarodnoj konferenciji “Savremena svjetska književnost i Kina” (16. oktobra. Dozvolite mi da podijelim s vama neke svoje primjedbe. . briga o takvim ritualizovanim formalnostima bi mogla da spriječi direktniju i prisniju zajednicu koja brzo potiče susrete. tema koja zaslužuje akademski tretman najrigoroznije vrste. Čast mi je da sretnem tako mnogo cijenjenih kolega pjesnika.

metaforički i alegorijski. Apsorpcija zapadnih primjera je bila kombinovana sa zaobilaznim potragom za domaćim stilom neopterećenim tvrdoćom i formalnošću klasične tradicije. Posredni prevodi kineskih djela u sličnim poljima nisu toliko brojni. stalnih snaga izvana i iznutra na strukturu civilizacije. u pogledu prve faze dezorijentisane. domaća tradicija. Za neke. Ovi podaci ukazuju na . S druge strane. koji su uvijek na straži za nove izme. Naravno. U smislu istočnjačkog kulturnog duha i manifestovanog estetskog morala. Dvadeseto stoljeće je bilo razdoblje znatnog eksperimenta i inovacija. Prošlo stoljeće je dalo važne pjesnike i djela koja su postigla poštovanje u cijelom svijetu."Longitudinalno nasljedstvo" vrijedi za svaku klasičnu versifikaciju sazrelu u dinastiji Tang premošćujući dva milenijuma. Vremenom su se kineski pjesnici udaljili od prošlosti. rezultata stalne promjene. ja moram naglasiti. izvanredni etnički pjesnici i pisci u svijetu.takoreći. Navodim podatak da su prevodi u humanističkim i društvenim naukama u zadnjih nekoliko decenija dostigli broj od 100." Vertikalna transplantacija" se odnosi na marljivo proučavanje svega najboljeg što su napisali. strane tendencije su presađene svesrdnije u smislu i tehnike i stila. Takav obzir se metaforički nalazi u kineskoj izreci da je kamenje u drugim brdima dobro za rad našeg konja. puna mijena i stranputica. njihove uticaje raznog uvjerenja i mnogi eksperimentatori preuzimaju od raznolikih izvora. su prepušteni vlastitim sredstvima njihovog stvaralačkog rada. pronašli su svoj put među kineske čitaoce u tom opsegu da mnogi kineski pjesnici prihvataju. Ono što najviše zaslužuje oduševljenje je da je suvremena poezija krivudala prema desnom sada. To bi mogle biti važne lekcije. ona je postigla zrelu individualnost i identitet. ali prošlost je uvijek vraćanje kao protuotrov sa servilnim takmičenjem sa zapadnim modelima. bila je stabilna ponuda stranih književnih djela skoro iz svake regije. svjesno ili nenamjerno. što dolazi u pravom trenutku kada je kineska klasična versifikacija bila trpljenje pretjeranih aluzija i formulizma. u protekle tri decenije. Ovo me dovodi do indikativnih teza: savremena poezija u Kini je stvarno rezultat "vertikalne transplantacije" i "longitudinalne".000. svi od reda. Zahvaljujući entuzijazmu mase prevodilaca. kineska poezija je zavrijedila nezamjenjivo mjesto u svjetskoj književnosti. stila ili škole. kampanja je počela s Hua Shihom za predstavljanje narodnog jezika. zemlje. Nakon dugog oponašanja zapadnih modela i tanke adaptacije klasične poezije. S moje tačke gledišta ovdje se radi o velikoj izdržljivosti i snazi kineskog kulturnog duha koje pokazuje spremnost na uticaje spolja. Nova Poezija je sazrela kroz niz godina. Veliki maštoviti pjesnici. Nove Poezije u okviru svjetske kulture. posebno estetika Nove Poezije još uvijek tvori glavni izvor inspiracije.

ponovo. njegova poezija je uticala na klasične romanopisce. kao što je revolucionarni futurist Vladimir Majakovski. Slučajno ću da pomenem strane pjesnike i pisce kao i uticaje koje su imala njihova djela kada su prevedena na kineski. etničkog. Eliota. su još uvijek izvor inspiracije i hrabrosti. dobitnik Nobelove nagrade. čineći ga pravim nasljednikom velike književne tradicije kritike tiranije.potencijal uzajamnih razmjena. Budući da je književni temperament svakog pjesnika poseban. Ova konferencija je savršena platforma koja omogućuje piscima i pjesnicima raznog kulturnog. Glavni anglofoni pjesnici. pokušaću da iznesem svoje gledište i da iznesem primjedbe tipičnije za kineske pjesnike. religijskog. kladim se da su kineski pjesnici. s kojom oni i dalje pjevaju himne o ljudskom dostojanstvu i patnji nevinih u suprotstavljanju najnezamislivoj stravi. Iako je on modernist u tonu. poetesa Marina Cvetajeva i. kao velikom korisniku stranih uticaja. Počeću sa nekim sjajnim pjesnicima koji su se pojavili pedesetih godina XX stoljeća. S. Najuticajniji pisci su bez izuzetka povezani s modernizmom. imažist čija su djela prevedena na kineski. Te raspete duše su upotrijebile kobni potez na nekoliko generacija kineskih pjesnika i pisaca i njihova visoka književnost je nedostižna u svijetu. Njihov rad je okarakterisan intenzivnom humanošću i moćnom atmosferom tuge i sumornosti koji prožima ruske pisce. nije uspostavio tako veliki uticaj na kineske čitaoca kao što je masa Rusa i geniji iz Sovjetskog Saveza. Poema „Pusta zemlja“ T. željni slobode i koji teže ljudskom dostojanstvu. osim mene. poetesa Ana Ahmatova. Zapanjujući je fenomen da nam ruska književnost uvijek znači nešto mnogo drugačije od onog što bi mogli učiniti bilo koji drugi pjesnici u svijetu. kao . se pojavila u kineskoj verziji više puta. Nadalje. književnog porijekla da se okupe s raznim idejama oko zanimljive teme. dobitnika Nobelove nagrade za književnost. narodni poet Sergej Jesenjin. Niti jedan pojedini pokret. Boris Pasternak. Osip Mandeljštam. čini se. preveliko pitanje koje garantuje prikladan odgovor. je odgovoreno. Iz pedesetih godina XX stoljeća su Ezra Pound. kojeg prihvataju poniženi i uvrijeđeni. njegova prirodna posljedica je: kakve vrste uticaja primaju kineski pjesnici? Gdje im je porijeklo? Ovo je. Savremena kineska književnost takođe nalazi inspiraciju od pisaca i pjesnika iz anglosaksonskog svijeta i onih koji koriste engleski jezik uopšte. skloni da na ovo pitanje odgovore prilično drukčije. Njegova sklonost prirodi počiva na spretnom vladanju avangardnim postupcima velikog osjećaja za zvuk i specifičnom vladanju rimom. Čak i danas. plemenitost i moralna snaga. Nedavno se povela burna raspravu o djelu Genadija Ajgija iz Čuvaške republike Rusije. Na prvo pitanje o kineskoj poeziji. sposobna da sadrži u poeziji čak najoštrije aspekte stvarnosti.

kao zvijezde na nebesima. koji. ostavili su "cijelo blago mudrosti. Allen Ginsberg. U svjetskoj književnosti danas. jevrejska poetesa Nelly Sachs. To su indijski poet Tagore. Opipljivi izraz njihovog manjinskog genija kao i svijest njihovog naroda ili doba. Peruanac Vallejo. tj. izraelski pjesnik Yehuda Amichai. palestinski poet Mahmoud Darwish. posebno na manjinske pisce i pjesnike. postižući efekte u "imaginaciji" i istražujući novo sredstva izražavanja da bi opisali spoljne i unutrašnje slojeve savremenog života. Čileanac Pablo Neruda. zajedničko vlasništvo cijelog svijeta. svijetle dragulje mišljenja i zlatne niti jezika". Na neki način. E. sijaju trajnim sjajem. U pogledu stranih uticaja mora se pomenuti apsolutno špansko govorno područje. E. melodiju i mudrost. Čini se da su imažisti učinili najbolje što su morali dati. koliko to prostor omogućuje. Izvanredni pjesnici koje obožavaju kineski poeti su Španac Garcia Lorca. Argentinac Borges. Eugenio Montale i Giuseppe Ungaretti. manjinski pisci su istaknuti u jidiš književnosti. da imenujemo tek neke najuglednije. Sylvia Plath i Ted Hughes su predstavljeni pomoću prevoda. češki poet Jaroslav Seifert. među crncima i ostalim regionalnim šarenilom što se vezuje i sa neizbrisivom oznakom savremene kineske poezije.što je Robert Frost. latinoamerički pjesnici su me učili kako cijeniti bogatstva kulture mog naroda Yi i sva pjesnička sredstva koja revitalizuju naše kulturne i istorijsko pamćenje koje dugo neiskorišteno leži. Njihovo djelo. Šveđanin Tomas Transtromer. Italijani Salvatore Quasimodo. Njihovo površno pominjanje. Ovaj popis je zaista vrlo selektivan te će ostati mnogo uzvišenih imena nepomenutih. poljski pjesnik Cheslaw Milosz. Cummings. osigurava im trajno mjesto u svjetskoj književnosti na čemu će im kinesko potomstvo uvijek biti zahvalno. Francuzi Saint-John Perse i Henri Michaux. Imamo cijelu galaksiju najslavnijih pjesnika kojima zahvaljujemo za njihov talent. . Smatra se da je najupadljiviji uticaj anglofonih pjesnika na kineske pjesnike u njihovim stilskim zaokupljenostima i njihovoj brizi o vještini. ulijevajući vitalnost i snagu u kinesku eksperimentalnu poeziju. Njihov uticaj u Kini je stalan. poljska poetesa Wyslava Szymborska. Njihovi najbolji stihovi su ušli u vene kineskih pjesnika. Pokušao sam sve od sebe da identifikujem vrlo selektivni popis pisaca i pjesnika u svjetskoj književnosti i da ukažem na njihov spasonosni uticaj na kineske pjesnike i pisce. Moram istaći da je Kina talionica preko 55 manjinskih naroda. prostrijeljeno bljeskom ljubavi. prodorna društvena kritika i snažni prigušeni ton moralnog ohrabrenja. senegalski pjesnik Leopold Senghor i Derek Walcott iz Saint Lucije. bar pomaže da se rasprši moj osjećaj krivice. Američki crni pjesnici Langston Hughes. Kubanac Nicolas Guillien i Meksikanac Octavio Paz. nasljedstvo za njihov narod. italijanski jevrejski pjesnik Umberto Saba.

dozvolite mi da se dotaknem pitanja društvene svrhe kineskog pjesnika u kontekstu svjetske književnosti. zajedničkom cilju kojem bi svi pjesnici trebali težiti. svijet "savršenstva sredstava i zbrke ciljeva. zbog svijesti o složenosti ljudskog stanja i ranjivosti ljudskog roda što leži ispod unutrašnje pjesničke potrebe u zagušenom svijetu XXI stoljeća. bez obzira na njihovo etničko porijeklo. turski pjesnik Nazim Hikmet. je produžilo život čitanjem i proučavanjem. Kao što je očuvanje biološke raznolikosti bilo univerzalno priznato pravilo. To znači da bi pjesnik trebao biti kulturan čovjek. očita iskrenost. Plemenitost uma. Vjerujem da je smisao za kulturu ključni element za pjesnika. ima ulogu poriva da igra u preuređenju cijelog života. Hvala vam na pažnji. To je upravo ono što mislim o etičkom stavu u pisanju. Još ih je ostalo da se pomenu. Njihovo djelo prevedeno u jedan od najdrevnijih jezika u svijetu. moralna hrabrost su neki od najvažnijih crta u njegovom karakteru. Ovo su neka od mojih razmišljanja na temu ove konferencije. postoji vječna etika pojedinačne odgovornosti koju pjesnik uvijek ostavlja vlastitim sredstvima prema spoljnom svijetu i unutrašnjem svijetu svoje duše. Treće. Osjećam se počašćen u prisutnosti tako istaknute publike. Na višem planu ona će da doprinese svjetskom miru i ljudskom napretku na svoj prijeko potrebni način. Pod društvenom svrhom podrazumijevam primjereni stav koji bismo trebali istaći kada postavimo olovku prema našem svijetu u pokretu. takvo je i očuvanje kulturološke raznolikosti. neovisno kojoj rasi pripadaju. Naravno. omogućavajući duhovnu hranu za kineske čitaoce koji će zauvijek voljeti njihov renome. pjesnici. neuprljana dobrota. Vjerujem da je ova konferencija savršena prilika za produbljivanje razumijevanja i širenja najfinijih književnih plodova po svijetu. Samo tako možemo preduzeti poštovanu misiju da pišemo za čovječanstvo.Grci Jorgo Seferis i Odisej Elitis. .. bez obzira na kulturno okruženje s kojim bi se mogli poistovjetiti." Konačni građanski glas čovječanstva..

ja vjerujem. njih 55 koje čudesno predstavljaju! Dekan ovog instituta me je zamolio za govor i ja sam prihvatio bez ikakvog oklijevanja. Postoji jedan trend. Cvatuća informacijska industrija je uvela novo doba interneta i digitalizacije tako da je udaljenost među ljudima samo pitanje sati i sa trenutnom percepcijom globalnih događaja. olakšati razmjenu pogleda i da izazove moguću raspravu što je nagrada svakome od ovdje prisutnih. mi sada živimo u razdoblju velikih društvenopolitičkih promjena. Ja neću o tome da iznosim svoj vrednosni sud. Moja tema za danas je „Savremena kultura pluraliteta i piščev osjećaj za čovječanstvo. vrlo primjetan . Mi smo svi posebnog etničkog porijekla i govorimo isti književni idiom koji će. Čovječanstvo je suočeno s mnogo problema i vapi za zajedničkim rješenjima. a neki poznanici. novembra 2009.pisci i pjesnici cijelog svijeta tradicionalno zaokupirani sudbinom čovječanstva. koju je smislio američki pisac Joseph Freeman opisujući cirkulisanje u našem svijetu. Neki teoretičari više paničare oko dolaska globalizacije kao i potencijalnim rizicima u vezi nje.SAVREMENA KULTURA PLURALITETA I PIŠČEV OSJEĆAJ ZA ČOVJEČANSTVO Predavanje za grupu etničkih pisaca u Institutu za književnost Lu Xun (23. sada mijenjaju svoju perspektivu sve više sa kvalitetom i mogućnošću ljudske egzistencije. koje često jedni zovu globalizacija i o toj temi smo uveliko raspravljali i istraživali u svim dijelovima zemlje kada razni faktori igraju ulogu međusobno i radikalno mijenjaju svijet iz korijena. mi živimo preko svih potencijalnih sumnji. Promjena je doista eksponencijalna jer se povezujemo međusobno preko interneta i TV po mjeri krilatice "spljoštavanje svijeta".) Osjećam se silno polaskan što sam u društvu ove grupe od kojih su neki moji stari prijatelji. Bilo .“ Kao što svi znamo. Vrlo mi je drago što ispred mene sjede etnički pjesnici i pisci koji predstavljaju najkompletniji spektar kineskih etničkih grupa. u svijetu koji protiče. Da li bolje ili gore. bilo gdje da se oni dogode. ili u Pekingu ili daleko od Pekinga.

Čini se da su ljudi jedna vrlo čudna vrsta koja nikad nije učila iz istorije i oni stalno repliciraju unatrag tragične greške koje su prethodno napravili." Ja ne znam više nego da ulijem strah rezimiranja ljudskih šteta za skoro jedno stoljeće ljudske pohlepe. to generacijsko podvrgavanje svim mukama i agonijama drastičnog prevrata koji je izvršila globalizacija. na primjer. Čini se da je ljudska zajednica došla u istinski raskol zbog masovne ekološke krize. Početak ovog stoljeća. U svakom slučaju granice nauke su pomjerene do krajnosti kao ilustrovane u popisu vrtoglavih tehnoloških proboja kao što je slijetanja na Mjesec. kao što je pojačana religijska mržnja. iz stoljeća monstruoznih ubijanja u dva svjetska rata. postoji ozbiljni kritički trend sumnje o napretku kroz pretjerano eksploatiranje prirodnih resursa na štetu organske ravnoteže između čovjeka i prirode. samo na novom lokalitetu i u drugo vrijeme. ekološki sistem u neravnoteži. u porastu i ratovi se vode uz razne tradicionalne okvire. izrazito regionalni. sredstva. recimo. ono što je čovjek postigao tokom jednog stoljeća premašuje ukupni iznos onoga što je bio postigao u rasponu od. Mi bismo trebali ovisiti o zastrašujućem zadatku istorijske sinteze. To znači da živimo u doba "globalnih promjena van kontrole. Iz takvog pitanja proizlazi velika intelektualna saglasnost u redefiniciji napretka. iscrpljenje prirodnih resursa. kulturna i biološka raznolikost je prijetila nestankom i održivost razvoja znatno se ugrožavao. Veliki naučni koraci su revolucionirali unutrašnje i vanjske dimenzije života do stepena da je skoro isto i temeljno preoblikovanje ljudskog karaktera i mišljenja. to nam koristi. demografske dinamike i gotovo iscrpljenja prirodnih resursa. Ironično je da su s krajem Hladnog rata sukobi. masovni geopolitički poremećaj. vjere. besmisla i projektovanje u doglednu budućnost. ne čini se da će biti bolje. senzualno zadovoljstvo i ostale strahote i besmislenosti su generisale dinamiku nekontrolisanih problema. doktrine. Kada se istoričari prisjećaju prošlog stoljeća. u smislu brzine ekonomskog rasta. sa naraslim izazovom i izlaskom s dijagnozama i prognozama. pomažući ljudima da vide šta je naš svijet postao i kuda idemo. genetički inženjering.gledano iz ugla zapadne ili istočne filozofije. kulturu i vrijednosti. Razumljivo je da krizna . U reakciji na izazove nauke. više stotina godina ili čak nekoliko hiljada godina prije nas. Zaista. XXI stoljeće je počelo loše. decenije krvavih sukoba. Na neki način. preveliko stimulisanje materijalnih potreba. iako nije zloslutnije nego prethodno u njemu se javlja drastični nerazmjer između materijalnog obilja i duhovne ispraznosti. oni nisu retrospektivni tako da bi izvukli pouke i političke lekcije iz njega. U svemu. aeronautička industrija i digitaliziranje pristupačno običnom domaćinstvu.

osim našeg. postizanje kulturne istaknutosti snažnih kultura ponekad će dovesti do neželjenog rezultata slabih kultura i do daljeg slabljenja kulturne homogenosti koja znači gubitak kulturne specifičnosti za slabe kulture. očuvanje biološke raznolikosti. naravno. Njen opšti cilj je da se potiču radnje koje će dovesti do održive budućnosti. možemo da rizikujemo nesreću. Sve kulturne baštine koje su se razvijale od strane drugih naroda. bilo kao pojedinac ili kao zajednica. neovisno o rasi. koji dio odbacivanje. Mi smo takođe svjedoci da su slabe kulture neumoljivo gubitnici sa jakim kulturama. s njihovim životnim prostorom kulturne baštine i identitetet nam se postojano pritiska i gubi. Prosvijećen stav za angažman u smislu dijaloga. pravedno dijeljenje koristi koja je proizlazi od korištenja genetskih resursa. među svim bićima u svijetu. Kulturna neprekidnost neophodno pretpostavlja otvorenost svake velike civilizacije da se obogati i revitalizuje. Mora se znati. Koji dio etničke baštine zaslužuje očuvanje. Kulturna razmjena je preduslov za države u globalnom selu. Uz veliku pozadinu globalizovanog svijeta. Osim toga. sve rase i narode. Mi smo svi obavezni da zaštitimo i očuvamo svaku kulturu na svijetu. ne smijemo da oklijevamo da uronimo u takvu intelektualnu istragu da iznesemo probleme od osnovne važnosti našeg etniciteta da bismo spriječili kulturni diskontinuitet koji bi doveo do izumiranja naših kulturnih tradicija. Ovo nije poricanje. Naučna istraživanja imaju namjeru da dokažu određene nedostatke u lancu koji će pokrenuti . takođe veza od čega se biološki lanac sastoji. porijeklu i vjeri. pogubnosti globalizacije. ako primjereno ne postupamo. Očito je da svi vide da je naš svijet u vrtlogu globalizacije koja nas. održavanje biološke raznolikosti i 3. da je kulturna neprekidnost vrlo složeno filozofsko pitanje. Kao etnički pisci mi smo svjesni nenamjernih posljedica nerazborite industrijalizacije koja utiče na mnoge prirodne okoline etničkih grupa. 2. Da svaki od nas ovdje prisutnih otvori raspravu u vezi ovih problema od osnovne važnosti to će dovesti do unapređenja svijesti o moralnoj odgovornosti društvene zajednice za kulturnu neprekidnost starosjedilačkih naroda. Najbolji pasoš u budućnost je. to je bilo predugo zanemareno. moramo biti za prisutnost etniciteta i kumulativni učinak raznolikosti koji je ključni za ljudsku civilizaciju. su bogomdane. S druge strane. nije pitanje jednostranog zastupanja. u stvari. Stvarnost raznolikosti i etniciteta je od najviše važnosti za sve građane svjetske zajednice. tradicija i kulturna baština svakog pješaka.situacija vodi u eskalaciju do alarmantnog stanja. na raskršću između prošlosti i budućnosti gura naprijed. prava dragocjenost. Čovječanstvo je. mi se moramo zaštititi od homogenosti. sa suočavanjem svih glasova za i protiv naučnog razvoja moraju prethoditi svakoj akciji. Konvencija o Biološke Raznovrsnosti (CBD) je međunarodni pravosnažni ugovor s tri glavna cilja: 1.

što čini da je svijet tako očaravajući. zar ne? Neke etničke grupe su male. ističući primat ekonomije sa zanemarivanjem uloge kulture i zaštite kulturne neprekidnosti za autohtone narode posebno. od kojih svaki od nas predstavlja jedan vid kulturne baštine. Oni znaju da održavanje ekološkog sistema ovisi o mudrim antropogenim aktivnostima kao što je nizak intenzitet poljoprivrede i lova. moramo razviti perspektivu. . Neki iz ove publike dolaze sa travnatih predjela. Savremeno društvo treba da se preorijentiše u smislu duhovnih aspekata života i izbavljenja naše civilizacije.disfunkciju cijelog biološkog lanca koji znači da kad jedna vrsta izumre cijenu plate svi. čak tako male da ne zaslužuju pomena. svako pojedino biće i pojedina vrsta znače. lavovi su tamo kao grabljivci da bi održali ekološku ravnotežu. jezika i nas samih. kao što CBD razjašnjava. ali oni govore jezičkim kodom DNK njihove kulturne baštine. i traže da galvanizuju neku vrstu obnovljene poniznosti za ljudsku duhovnu dobrobit i da kažu neke izjave o moralnom vođenju putanje istorijskih promjena. Ali kao gazele i plavi gnui se reproduciraju vrlo brzo. puno poštovanje svih raspoloživih ljudskih kultura. rasa. odnosno koji način razvoja im najbolje odgovara. njihovog stila života i vrijednosnih sistema u njemu. Kako da unesemo u taj komad ekološkog sistema zdrav razum? Rekao sam da svakog dana jedan ili dva jezika iščeznu. biljke. onoga što održava nas sviju na zemlji. miševi će biti u prednosti i prekriti cijeli travnati predio što znači potpuni nestanak trave i to takođe znači da će sva stoka i pastiri umrijeti od gladi. Šta Bog misli je teško naslutiti. Kulturni suverenitet svake etničke grupe mora biti poštovan tako da oni mogu odlučivati sami o sebi o problemima u odnosu na vrhovni duhovni zdrav razum. Ako pucate u njih svih. Svi ljudi su u pripremi da budu gubitnici kada se bilo koji od postojećih jezika više ne čuje na ovom svijetu. gljive. Ponovo postoji piramida tamo u kojoj dominiraju od najvećih grabežljivca – jastrebovi. Ništa nema zlokobnije od ovoga. ali ja izgleda kao da je to dio Providnosti. Jedan od najuglednijih američkih antropologa poziva nas na unutrašnju vezu između mišljenja. mikroorganizme i genetičku raznolikost”. prevladavajući iskrivljeni kriterijumi. Livade sadržavaju mnogo vrsta divljeg bilja i divljih životinja. za definisanje da dobro društvo mora biti korigovano. “komponente biološke raznolikosti svih raznih oblika života na Zemlji uključujući ekološke sisteme. životinje. Nadalje. velikih ili malih kao što svi pisci i pjesnici to svjesno čine. To mora biti podržano od svih ljudi kulturnog pluraliteta u smislu raznolikih vjera. Kao manjinski pisci. Serengeti savana je na glasu zbog njene najveće populacije lavova. kosmopolitsku i katoličku u karakteru. To gušenje problema mora se poći s intelektualno relevantnog i etički smislenog okvira. istorija i kultura. Prema tome.

Svaki od nas je rođen da pripada posebnoj grupi ljudi. bez obzira na svoje etničko porijeklo. u ukupnom zbiru kineske civilizacije. i svaka je pridonijela. Ukratko. Neki pisci su napisali eseje u naprasitom zastupanju intenzivne i zajedničke aktivnosti prema važnim pitanjima konfrontirajući sve. se fokusiraju na sudbinu pojedinca u društvu te se bave egzistencijalnom krizom i istorijskom sudbinom pojedinog naroda. Posebni projekt uključuje buduće pisce i pjesnike u sastavu 55 etničkih grupa. naša misija. naravno. Mi živimo u istom svijetu s preko šest milijardi ljudi koji ne dijele isti jezik. koje ugostio Literaturni institut „Lu Xun“." Bilo koji prodor neke književne veličine se dogodi kao kombinacija vjernosti u bilježenju događaja posebnosti duše svog naroda i veličanstvenog iznošenja etniciteta duboko ogrezlog u rodno tlo. mi smo odgovorni da očuvamo neprekidnost naše kulturne baštine. S druge strane. svaki od nas pisaca. Ja lično vjerujem u mišljenje da digitalizovano doba koje čuva kulturnu baštinu u korist neke etničke grupe nije staro vino u novoj boci. neki pisci. Naravno. na svoj način. ne vidim neku temeljnu razliku u oba pogleda. Postoji 56 zvanično priznatih manjina koje žive u Kini danas. alegorijski i . ali su ipak ljudi kao i mi. Temelj je naša volja i sposobnost da se poistovjetimo i da prenesemo vjerno realnost života svakog plemena. mi ćemo napustiti ovu prostoriju kao mudriji i bolji ljudi.Ključno pitanje jeste to da je unutrašnja logika globalizacije povećanje zajedničkih osobina umjesto raznolikosti. Ta linija rasuđivanja svakako je dosljedna. kao prvo. u kojem je kodiran DNK našeg naroda i smatram za svetu dužnost zaštititi i održati zdrav razum i čistoću svog maternjeg jezika. Ali. indikativna je i dobra volja centralne vlade da sačuva kulturološku raznolikost. tu igra veliku ulogu. nije apstrakcija. vjeru ili kulturnu baštinu sa nama. dugoročno. "Dogmatska uvjerenost o savremenosti moraju se pokoravati priznanju inherentne nesigurnosti ljudskog stanja. suprotno tome. Kao građani svijeta. i kada se ovaj program završi. je nužna za plodno usklađivanje dviju strana sa. najvažnije da je obavezan društvenoekonomski status quo u kojem su ekonomski rezultati utemeljeni na bliskoj međunarodnoj saradnji. odrastao je i vaspitan na svojoj tradiciji i istoriji. Sreća. Ja. proslavljeno odgajalište perspektivnih pisaca. Centralna vlada uvijek je prilagala dužnu važnost održavanju kulturnih vrijednosti i načinu života svakog autohtonog naroda. mi smo organizovali ovaj rijetki obrazovni sastanak zaista vrijedan pažnje. čini se. Remek djela su nepromjenljiv domišljati prikaz neke od gorućih no univerzalnih tema. obavezni smo da se brinemo da nađemo svoj put u doba promjena. na određenom stepenu. uspjeh je učenje i način kako mi percipiramo učenje i način kako prionemo da učimo u ovom vrlo komplikovanom svijetu. Kao etnički pisci. U krilu takvog luksuza. Svako od nas želi da uspije za života. kao manjinskih pisaca. protivrječnih obaveza. Globalizacija se nastavlja brzo i nama uprkos.

je hvaljen kao jedan od najvećih romana XX stoljeća. Potpuno svjesni globalne krize ljudskog duha kao i složenosti ljudskog stanja. García Marquez uranja u rodno tlo i kulturu. likovi nalik mitskim herojima i nadnaravni elementi. da postane zajednički baštinik svih naroda. tvoreći sjajni duhovni zapis o Indijancima kao i epsku sliku latinoameričkog života nakon pet stoljeća španskog kolonijalizma (stalno nasilje. povezano s neredom. etnički pisci. represija i eksploatacija). čija je tema uspon i pad mitskog. sa hvatanjem u zamku kao što je jednostavna priča. Roman Sto godina samoće se često navodi kao uzor magičnog realizma. indijanske koncepcije života. Sto godina samoće. a stvarno kao nadnaravno ili neobično. García Márquez je postigao savršenu mješavinu stvarnog sa magičnim kroz majstorsko korištenje mita. po mišljenju mnogih o tom remek djelu. legendi. pojavivši se kao važan lik koja dopušta latinoameričkoj književnosti da dostigne kvalitet indoevropske književnosti. ne ograničavajući se na književnost. pitanje bezvremenosti ili vječnosti čak u okviru smrtnog postojanja). Taj magični realizam udara po tradicionalnim romanima. percepcije opsega vaše vlastite kulturne baštine i prirode savremenih istorijskih . Mi. Samo nastojeći upoznati najbolju književnost našeg vremena i svih vremena. Postoje takođe i zapaženi stepen uticaja Kafke. umjesto da sjedimo kao puki posmatrači. van glavnih književnih tradicija koje nije tek zavaravanje koje traga za inovacijama i originalnošću. García Marquez uvodi indijansko shvatanje vremena. stila pisanja u kojem se nadnaravno predstavlja kao stvarno. čineći svoju fantastičnu priču kao izraz stvarnosti. drugačije od zapadne linearne progresije (na primjer. sadašnje religijske i rasne kontroverzije. Društveni i politički smjer našeg vremena i našeg naroda tvore dva aspekata naše intelektualne radoznalosti. slave i propasti čudesne loze Buendía.metaforistički-primarni zadatak pjesnika i pisca bez obzira na okolnosti. zaostalošću i opasnošću u superlativima. moramo uticati i razgovarati sa svijetom. Pišući na španskom. što bi trebala postati zapadna težnja. zaokruženi karakteri i zanimljiva radnja na način kako je to dopušteno u XIX stoljeću. Roman Sto godina samoće je zadobio univerzalno priznanje. etničke pisce. Njegova pomodnost sadrži pouku za nas. bismo trebali biti voljni pokretač književnog izraza naših naroda. Tri su glavna mitska elementa ovog romana: klasične priče koje aludiraju na utemeljenje i porijeklo. intelektualno ispitivanje ljudskog odgovora prema životu i smrti. metafora istorije kao kružni fenomen. Hemingwayja i Faulknera u García Marquezovom tour de force. kvalitet koji je utemeljen na poboljšanju i širenju zaokupljenosti velikim problemima kao što je ljudski opstanak. duše i smrti. ali intenzivno stvarnog Maconda. koja kristalizira s takvom razjašnjujućom sposobnošću i ima dubok osjećaj vjere. iako preveliku i deformisanu.

Njena djela uglavnom govore o manjinama u Rumuniji. vezanih uz ono što se dogodilo nedavno na savremenoj književnoj sceni. u našem posjedovanju. koji pripada Akademiji društvenih nauka. mjestom na kome bi se Pepeljuga zaista iznenadila. Želim da privučem vašu pažnju na novi trend posljednjih godina kada se u svijetu forsiraju pisci koji nisu poznati svjetskim čitaocima. 2009. Mi smo sinovi i kćeri ljudske civilizacije koja se povećava. Jedan njemački kritičar je priznao da je od iznenađenja doslovno pao sa stolice! Izvještači u Kini su prošli malo bolje nego njihovi kolege iz drugih sredina. Institut za stranu književnost. našeg pravog etniciteta kao i istorijskih prevrata koji se njišu. provela je većinu svog života tamo do pada režima Nicolae Ceauşescua i emigrirala u Njemačku. Niko nije znao ko je ta dama i kakva su joj djela.trendova. kako sam bio kazao. Šta možemo da izvedemo iz ovog slučaja? Iznijeću svoje proricanje. mi smo beznadežno izgubljeni u vrtlogu istorije do biti naše kulturne baštine i karaktera stvarnosti i do tačke najmanje ideje o tome kuda čovječanstvo ide. oktobra koji je postao veliki dan za nekoga koji je stekao slavu preko noći. zajedno s prilično površnim rezimeom o autoru. Ona i sama potiče iz njemačke nacionalne manjine u Rumuniji. i uz mogućnost da je uprkos nas. prevedene i objavljene u knjizi. Gospođa Herta Müller. godinu. Takođe smo primijetili za skoro dvadeset godina uzastopno da je velika važnost bila data prepoznavanju. već i u mnogim glavnim gradovima svijeta. Čujem danas da ona nije popularna među čitaocima. Kako se možemo baviti našom umjetnošću osim ako je ona izvedena iz moralne obaveze u traganju za epskom slikom. je bio preplavljen dolaznim telefonskim pozivima za povratnu informaciju i popratne podatke. dive joj se intelektualni pisci i kritičari. njenom drugom jeziku i većina njenih djela je objavljena u njenoj gostujućoj zemlji. možemo se poistovjetiti s odgovarajućim odrazom savremenog života. ali s djelima već istraženim od strane profesionalnih institucija iz oblasti književnih studija sačinjenih od profesora književnosti i kritičara kao što je bilo u slučaju 8. sve zatekla nespremnim. oktobra Nobelovog odbora za ovu. Sada ću zastati zbog nekih vijesti. je gotovo mlada žena i neki tip s Tajvana se pobrinuo da objavi njene priče. njeguje i obogaćuje najuspješnijim pisanjem. Sada ona objavljuje na njemačkom. tako i u mnogim novinskim agencijama i profesionalnim institucijama književnih studija. Rumunka po imenu Herta Müller je ne samo u Kini. Neki od vas ste već mogli biti obaviješteni o odluci 10. talentu s posebnim . za našu korist. metaforično i simbolično. drmaju i uslovljavaju naš svijet? Bez takve intelektualne spremnosti i kulturnog razumijevanja. Dogodilo se da je nekoliko pripovijetki novog dobitnika Nobelove nagrade objavljeno u prethodnom broju časopisa Svjetska književnost. do strane Odbora Nobelove Nagrade ili Goncourt Prix.

Jedan od francuskih pisaca. Smatram da je u doba masovnog komercijalizma visoka kultura zatrpana. godinu. duhovni zapis posebne grupe ljudi. Mnogi od zadnjih dobitnika Nobelove nagrade. je slavljena zbog svog remek djela Trava koja pjeva (1950) u kojoj je afrička tema dominantna. britanska spisateljica. djelovanje na nekoliko nivoa značenja koje može biti shvaćeno čak kao sociološki i antropološki relevantno. pisao je uglavnom o životu u Africi ili u latinoameričkom svijetu. se tiču donošenja autentičnog iskustva posebnog etničkog života sa svijetom. najviše imaju regionalni status i pripadaju etničkoj manjini. zaista o supkulturi. te nisu poznati u ostatku svijeta. ali uvijek. u kontekstu kulturološke raznolikosti. važne poveznice prema piscima iz malih naroda ili piscima etničkih tema. položaj klase sam po sebi više nego bestseleri. Drago mi je kad čujem da se u tom kontekstu pomene neko ime iz malog naroda koje je hvaljeno zbog predstavljanja svoje kulture koja je u opasnosti. Prekjuče čitam u novinama da su na Sajmu knjiga u Frankfurtu nekoliko učesnika bili kontaktirali reporteri i većina ne zna ništa ni o njenim djelima ni o njenom životu. Istina ne smije biti prikrivena tako da naglašavanje na kulturnom identitetu ili etnicitetu ne predstavlja nemar u izboru kriterijuma. uz to Herta Müller . Ukratko. Umjesto toga. primat etničkog elementa se mora preklapati s univerzalnim temama. Jednodimenzionalni opis jednog naroda i jedne kulture ne dolazi u obzir. Ovaj novi trend među elitnim književnim sucima mora biti smatran neobičan i primjenjiv na laureate Nobelove nagrade za književnost u prošloj deceniji. Postoji drugi zanimljiv fenomen. koji je posjetio Kinu i djelovao na rubu francuske književnosti. Osim tehničkih inovacija. američki pisci Philip Roth i američka spisateljica Joyce Carol Oates. Doris Lessing. Svjesni napor na bilježenju događaja složenog duhovnog svijeta i junaštvo u kojem su protagonisti u patnji i agoniji uzdižu prema prilici je tražen i hvaljen. velikih imena zaista. iako relativno nedostupno za širi krug čitalaca. Naravno. kako sam već konstatovao. novi dobitnik ne stupa na scenu bez ozbiljnog razloga. nečije djelo mora biti ikona. Nekoliko imena. U vezi s time stoji slučaj njemačke spisateljice Herte Müller. Zapravo su u smislu umjetničke vrijednosti ili njenih tehničkih vještina oni sjajni. Ona nije slavna osoba ali to ne znače da njeni romani nisu dobro napisani. Ponavljam da nepoznati pisci ne ulaze sada u modu među književne suce zato što njihovo djelo nije dovoljno dobro. iz godine u godinu se ponavljaju na godišnjoj listi kandidata. francuski iseljenički pisac Milan Kundera iz Češke. na primjer. Ovaj novi trend govori nam ono što je zaista sada oko nas. u zadnji čas ispadnu. fokusirajući se na njegov ili njen doprinos u posebnoj oblasti. jezičkog kvaliteta. laureat od prije nekoliko godina. odobrenje za njegovu intrinzičnu vrijednost. dobitnica Nobelove nagrade za 2007. bogate teme.kulturnim porijeklom.

Drugi slučaj se tiče Kenijca Ngugi Wa Thionga čija je knjiga Ne plači. fokusirajući se na alžirsku borbu za nezavisnost. On je bio vodeća književna figura u svojoj zemlji od 1960. nije u položaju da prodre do dna istorije i duhovnosti i da je izašao s djelima koji jamče opipljiv izraz narodnog genija. dijete. za koji je dobio britansku nagradu Man Booker international. Roman Abajev put se smatra jednim od najljepših dometa književnosti bivšeg Sovjetskog Saveza. stavlja Achebea ispred sebe. Ovi pisci imaju jednu zajedničku stvar u njihovom djelu. s okom koje se stalno povećava i usavršava naše vještine kao iskustvo koje nam pokazuje da su svi književni divovi i lingvisti. nezapamćene u veličini. Na sličan način je Čingiz Ajtmatov iz Kirgizije. dobitnik Nobelove nagrade za 2001. priznat zbog svoje svjetski slavne Afričke trilogije. i zadobio je svjetsku pažnju sa neprilikama u svojoj zemlji. Govore da je on na popisu od nekoliko prilično perspektivnih kandidata za Nobelovu nagradu. nazivajući ga „Ocem afričke crnačke književnosti. u . Ajtmatov predstavlja primjer etničkog pisca koji je dospio na svjetski vrh i skoro sva njegova djela su prevedena na kineski. sve dok ne slijedi i humanističku tradiciju i humanitarnu viziju. a to je da dosežu najdublje dubine ljudskih duša. o životu male etničke grupe u Rumunjskoj. Sada mi dozvolite da promijenim svoj fokus na drugi aspekt današnjeg predavanja. U porastu je stvaranje književnosti u korist kulturološke raznolikosti.” Nekoliko Achebeovih djela je prevedeno na kineski jezik. Njegov roman debi La grande maison je prvi dio Alžirske trilogije o velikoj alžirskoj porodici. Muhtar Aujezov iz Kazahstana. Mohammed Dib je vjerojatno alžirski najplodonosniji i najpoznatiji pisac na francuskom govornom području. Takođe je na užem popisu kandidata nigerijski pisac Chinua Achebe. Ja sam negdje izjavio da pisci i pjesnici neće uspjeti sve dok njihove ruke ne osjećaju gdje kuca srca najnježnije. drugi književni div iz male zemlje. bio prvi objavljen roman na engleskom jeziku jednog istočnoafričkog pisca. Etnički pisci i pjesnici moraju bodriti okruženje kulturološke raznolikosti u vjerovanju da je uspjeh stvarno začin učenja i sposobnost učenja iz svega najboljeg što je bilo napisano od strane prethodnih i savremenih kolega. Njegov prijatelj Wole Soyinka. tj. je napisao dvotomni roman Abajev put kojeg neki kritičari izjednačuju sa Šolohovljevim Tihim Donom. godinu. koji prekriva alžirsku istoriju u XX stoljeću. Pjesnik. poput Albanije.piše o temama koje su marginalizovane. Čak je iz jedne male države. status quo prilično benigan prema književnim izlivima etničkih pisaca. hvaljen pisac svjetske reputacije kao što je Ismail Kadare poznat po svom romanu General mrtve vojske. gdje je izvor pravog lirskog osjećaja. u Srednjoj Aziji.

Kulturna baština je bila njihova životna strast. Uzmimo. što znači specifičnost mentalnog procesa etničkih pisaca. T. a njihovo djelo. Puškina ponovo. Postoje neki pisci kojima nije stalo do svoje kulture. njegovo djelo je slavljeno kao jezgra ruskog genija obdarenog svježinom. bizarnim i primitivnim je standardni preduslov. dvije teme. Možemo vidjeti jasno velike pisce kako uvijek ostavljaju trajnu ostavštinu potomstvu i odu kao ikona i savjest svog naroda. On je stvarno glas svog naroda. u parafaziji. Picassa. umjesto paradiranja egzotičnim. Čvrst zahvat sa specifičnošću osjećaja. ali je našao utjehu misleći na zanosne stihove Puškina pisane na ruskom koji su odjekivali u njegovim prsima. jer taj jezik je bio njihov duhovni dom i književno odgajalište. ono je drvo bez korijena. ali to se dogodi rijetko. On se ponosio govoreći i pišući istim jezikom kojim govore i pišu najuzvišeniji ruski geniji. S Eliota. na primjer. kulturološki. snažni i lirski jezik izražava pjesnički doživljaj svakodnevnih stvari kao i evokativna meditacija na duhovno i političko pustošenje koje muči njegovu domovinu i njegov narod.čijem su sastavu. rijeka bez izvora. njihova inovacija i njihov patriotizam su jednakog značaja za generacije i tok istorije kao i njihovo književno i umjetničko djelo. tako sveta kao i život sam. Grubi pregled na savremenu svjetsku književnost i svjetsku umjetnost uvjerava nas da su se uzdigle neke takve figure. On je obožavan ne samo u Rusiji nego ga drže u strahopoštovanju narodi cijelog svijeta. Da bismo se istakli kao etnički pisci. sposobnost da budemo čitani kao duhovni zapis naših ljudi. Ponekad se i dogodi kao u slučaju Kafke. primjer je koji podržavamo. U njegovom okuženju ili u inostranstvu. postavši ogledalo koje bi trebalo gledati. moramo biti drugačiji da bismo podnijeli atmosferu ovog složenog razdoblja i naša djela moraju prikazivati istorijsku dubinu i sociološku širinu našeg načina života. U prethodnom aspektu sam govorio o piščevom osjećaju za čovječanstvo. Sada je vrijeme za aspekt „Savremena kultura pluraliteta“. istorijski i estetski. prije njegovog prinudnog odlaska u SAD u kojem je žalio zbog svog odlaska. dajući oslobodilačku sliku neukrotivog duha i svestranosti čovjeka. Svi smo mi čuli za dirljivo pismo Brodskog Gorbačovu. Držim primjerak Puškinove knjige pored mog jastuka zato što je on pjesnik da se i čita i istražuje. koja je . Njegov čisti. njihovi moralni kvaliteti. nepromjenljivo upijeno u njihovu kulturnu baštinu. Slične istine dođu do izražaja u istraživanju svjetske istorije književnosti i umjetnosti i postoje blisko isprepletene veličine kojima možemo da zahvalimo za intrinzične vrijednosti koje su prikazali u svojim djelima. Irski pjesnik William Butler Yeats i francuska spisateljica Nathalie Sarraute. tadašnjem predsjedniku bivšeg Sovjetskog Saveza. istorije i tradicija i njihovo djelo ne ostavlja traga u njihovoj kulturi i u njihovom narodu. zapravo. senzualnošću i bogatom inventivnošću i Rusi mu se obraćaju s posebnom naklonošću.

. Ali kao i sam pisac. anonimno. bizarnih priča o duhovima da pruži pravu istoriju savremene Kolumbije i Latinske Amerike uopšte. posebno iz zemalja u razvoju.dominirala u francuskom Novom romanu. koja živi u udaljenom Yunnanu. ostajem bez daha prolazeći palcem kroz Sto godina samoće i roman urugvajskog najpoznatijeg savremenog pisca Eduarda Galeana Las venas abiertas de América Latina (Otvorene vene Latinske Amerike). možda stoljeće prije no što nešto izbije na površinu. Evro-američka kulturna hegemonija je ustanovljena činjenica. koja se smatra nešto kao književna Biblija latinoameričkog svijeta. Njena trilogija o tri generacije žena iz porodice Wa može da se čita na nivou antropologije. Stil magičnog realizma i sadržaj Sto godina samoće učinio ga je važnim predstavnikom romana iz naglog buma latinoameričke književnosti šezdesetih i sedamdesetih godina. najfinijeg začina njihove kulture. uprkos nekim tehničkim nedostacima. ili više od toga. Otkriće je savremene književne scene da je ona pisac iz naroda Wa. na jugozapadu Kine. ja se dičim što držim njena djela na polici u svojoj biblioteci. stilistički obojenog i nadahnutog modernizmom. duhovna hronika Indijanaca. sociologije i etničke studije pored njenog unutrašnjeg kvaliteta kao roman. Tu ključnu intelektualnu problematiku istražuju svi ozbiljni književni aspiranti. Postoji nešto čisto magično u svijetu Maconda. geografsko mjesto. Zaista je to savremeni ep. To je razumljivo skoro 200 godina mnogim azijskim. legendi. Dopustite mi da se ponovo vratim vječnom Garcíji Márquezu. Jedna od najvećih teškoća za književne istoričare je uhvatiti se u koštac da pravedno procjene važnost savremenih pisaca i pjesnika. Znamo neke od kineskih pisaca koji su već našli mjesto u književnoj istoriji i ja se usudim kladiti na Dong Xuiyinga. uhvaćenu u inspirativnim detaljima. Široko je prihvaćeno da mi razumijemo neki narod najbolje preko njegovih romana i poezije. afričkim i latinoameričkim zajednicama koje su bile bilo pod britanskom vladavinom ili pod tutorstvom drugih evropskih kolonijalnih sila. etničke grupe koja živi u Yunnan gorama i nije dobila ni jednu glavnu nagradu. Ja. gajim svoju stalnu ljubav i razumijevanje prema Indijancima i njihovoj kulturnoj baštini. Lično vjerujem da je gospođa Dong kineski Balzac za njen narod Wa. što je odraz saglasnosti uveliko prihvaćenoj među piscima. To je stanje uma koliko god je to. Ponekad to traje decenijama. spadaju u elitnu klasu. Mi smo ponudili novi stil koji je sasvim od ovoga svijeta koji slavi stvarnost. kao prvo. Želim da odam počast vrijednoj koleginici za epsku sliku načina života naroda Wa. Neki od publike bi mogao da primijeti da ponavljam temu o otporu prema kulturnoj prevlasti Evrope i Sjedinjenih Američkih Država na međunarodnim književnim seminarima i konferencijama. ali će se dokazati kao veliki romanopisac. Ta knjiga je uspjela u stalnom prepletanju običnog s neobičnim. s mješavinom mitova.

Vjerujem da ono što se dogodilo na drugim obalama Tihog okeana daje svježu perspektivu procvata i važnosti etničke književnosti. Earnest Hemingway i William Faulkner u SAD-u. Jevrejskim piscima Isaku Baševisu Zingeru i Saul Bellowu su dodijeljene Nobelove nagrade. Tako je osiromašila i nazadovala kultura država Trećeg svijeta ostavši stoljećima u materijalnoj zaostalosti. Ralph Waldo Ellison se pojavio sa svojim remek djelom Nevidljivi čovjek. tj. bilo da su to pisci etničkog porijekla ili njihova djeca imaju etničke teme u Kini. Jedini problem je broj čitalaca. za koje potpuno garantujem. Pomenuo sam Isaka Baševisa . pojava prijašnjeg supkulturne književnosti. Svi oni su postali ugledna imena namijenjena udžbenicima. u popularnoj svijesti u prvoj polovini XX stoljeća su igrali vodeću ulogu ljudi isključivo evropskog porijekla – Francis Scott Fitzgerald. Ovdje riječ mora biti o piscima koji ustrajavaju pišući na svom maternjem jeziku. nemavši snage da se odupre političkoj i kulturnoj dominaciji Zapada. Prevod ima tu svoju ulogu. Priliv uzastopnih generacija nadarenih pisaca i pjesnika svjetskog značaja za sva vremena je preoblikovao mapu svjetske književnosti. Langston Hughes je objavio svoje pjesme. mnogo etničkih pisaca ostaje van percepcije većeg broja čitalaca. Da pomenemo SAD gdje se krajnja raznolikost primjećuje i niti jedna pojedina tendencija nije tipična za to doba. ostaje od njih 20 etničkih kandidata. Pokret dekolonijalizacije koji je prodirao u drugoj polovini prošlog stoljeća je bio kulminirao u nacionalnoj nezavisnosti većine država Trećeg svijeta koje su pokrenule probuđeni nalet književne aktivnosti pod ruku s buđenjem kulturnog identiteta. ne-zapadna kultura i književnost su podvrgnuti kontroli prema evropocentrisanoj vrijednosti i kriterijumima koji su štetni i pogrešno praćeni. Dugoročno. Alberto Moravia u Italiji. što je odluka koja zaslužuje poštovanje i aplauz. da tamo zauzimaju svoje mjesto. se pokazala da bude subverzivna u tradicionalnoj književnoj istoriji. pokušamo da smjestimo 100 vodećih živih kineskih pisaca u Hramu književne slave. Sartre u Francuskoj. vrlo tešku. Na primjer. Jedinstvena vrlina narodnog jezika sastoji se u tome što piscu omogućava dati okvir i dostojanstvo književnog medijuma sposobnog za izražavanje najsuptilnijih mišljenja i najdubljih emocija koje su specifične za njegov narod. Uprkos povećanju broja etničkih pisaca prevedenih na kineski. nametnuli se čitaocima u tolikoj mjeri da je savremena američka književna scena postala izabran lokalitet gdje se pojavila decentrirajuća kulturološka raznolikost i požnjela svoju najspektakularniju žetvu. recimo. jidiš i crnačke raznovrsnosti. jezik koji "uživa najširu nacionalnu vrijednost". To se nije moglo reći ranijih godina u Kini kada su vrsni etnički pisci i pjesnici bili rijetka pojava. Na primjer. Ako. Heinrich Böll u Njemačkoj i James Joyce u Irskoj.Evropsko pravo i trgovina i ostali oblici kulture su bili usvojeni.

jer su ta tri pjesnika prevodioci. kako je spretno rekao Robert Frost: “Poezija gubi u prevodu. svjetska književnost je bila svjedok temeljne metamorfoze što se pokazalo uzdizanjem supkulturnih pisaca i pjesnika koji su bili potvrđeni od strane glavnih kritičara. najcjenjenijeg pisca jidiš književnosti. Zahvaljujući gornjoj galaksiji istaknutih pisaca i pjesnika.. Prethodno je Pablo Neruda uživao svjetsku slavu kao pjesnik. Većina njenih djela je prevedena na kineski.” Namjeravam to da uporedim sa čamcem koji plovi na rijeci. Prevodi drugih jezika se temelje na onima koje je uradio Bellow. Dai Wangshu i Ge Baoquan. španski itd.Zingera. korejski. Kažem ovo bez i najmanje namjere da umanjim značaj onoga što su prevodioci učinili za nas. živog dijaloga i detaljno opisanih likova. uključujući francuski. zbog njihove epske teme. Toni Morrison je američka spisateljica. Prevodilac vesla pokušavajući da dospije na suprotnu obalu koliko god je to moguće. Prevod je bio noćna mora za sve. koji je jedan od najuticajnijih književnih pravaca u XX stoljeću. njemački. magični realizam. Otprilike su moje pjesme prevedene na 12 stranih jezika. Kao što svi znamo.Hombres de Maíz (Ljudi od kukuruza) i El Señor Presidente (Gospodin predsjednik). ironije i poetike. Naravno. ukupno njih šest ili sedam. daleko od toga da su . S gvatemalskom pjesnikinjom Menchú Tum Rigoberta. Prevod poezije najbolje rade pjesnici-prevodioci. i njegove knjige su bile prevedene na sve glavne jezike svijeta. njegove težine. Neruda je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Kada je riječ o prevodima poezije preferiram one koje su uradili Mu Dan. poljski. poznata na engleskom govornom području po remek djelima kao što su Solomonova pjesma. italijanski. Još svijet mora da čeka na njegovog prijatelja Saula Bellowa da prevede njegova djela trajne književne vrijednosti u kojima je pisao o praznovjericama iz hasidskog života. dobitnica Nobelove Nagrade za književnost 1993. Miguel Angel Asturias. Čuo sam da su moje pjesme blistavo prevedene na bugarski. što je pothvat koji su zajedno postigli jedan bugarski pjesnik i jedan bugarski sinolog. latinoamerička književnost je izbila na vodeći položaj s najvišim dometom ljudske mašte. Čak i najbolji prevod s originala skine mnogo njegove boje i okusa. Tako je Gvatemalac. Godine 1971. U strogom smislu. češki. dobitnicom Nobelove nagrade za mir (1992) i Garcia Marquezom. Tar Baby. Sedamdesetih godina XX stoljeća. najbolje pokazao svoj talent i uticaj u svoja dva glavna romana . Vladimir Nabokov (ruski i engleski) i Čingiz Ajtmatov (kirgiški i ruski) su dvojica dvojezičnih pisaca koji su stvorili na oba jezika besmrtna djela. sada je u modi u cijelom svijetu. prevod poezije je nemoguć. postoji posebna grupa pisaca koji su vješti i u svom materinskom jeziku i u stranim jezicima.

protok i veličanstvenost književnog medijuma. Njihov umjetnički elan omogućuje im da budu autori romana. ova napetost fiktivnog primitivizma zaslužuje poštovanje potomstva jer je na vrlo visokom moralnom planu u zastupanju preuređenja cjelokupnog života u savremenom društvu. latinoamerička književnost je dospjela među najprestižnije književne tradicije u svijetu.marginalizovani. savršeno spajanje smisla za etnicitet i viziju ljudskosti. njegova djela su se pojavila na popisu bestselera. Za književnu djelatnost. “oslikanoj u uslovima stasisa. U neutralizirajućem evropocentričnom “snažnom razgovoru”. latinoamerički svijet takođe je niz talenata od značaja. Nije čudno da su romani Garcie Marqueza i Chinua Achebea predviđeni da budu enciklopedije dva kontinenta koji su ekonomski. U svom pregledu ja sam pomenuo niz uzornih pisaca i pjesnika. Shena Congwena. češki pisac Milan Kundera i poljska poetesa Wyslava Szymborska. peruanski pjesnik Cesar Vallejo. svi literati iznimne književne briljantnosti. ukorijenjeni u svom rodnom tlu. povjerenje znači koliko i začin. Nakon . želeći da očiste od grijeha kulturnu veličanstvenost njihovih matičnih zemalja. pjesama.. od kojih je većina etničkog porijekla. Moramo biti uronjeni u svoju tradiciju prije nego pokušamo da koristimo svoj vlastiti jezik i da mu damo okvir. Tek nakon što je on dobio Nobelovu nagradu 1982. hranjenoj starim sjećajima i atrofiranoj od starih povreda”. sposobnog za prevođenje naših najsuptilnijih mišljenja i najdubljih emocija u djela besmrtne vrijednosti i da postignemo slavu u ovom „vrlom novom svijetu“. koji su zaslužili priznanje u svijetu budući da se identifikuju i da vjerno opisuju način života koji je specifičan u narodu kojem pripadaju. regionalno pisanje dobija univerzalno poštovanje kao što je ilustrovano u Faulknerovim romanima o izmišljenom mjestu Yoknapatawpha. otkriju duhovne dubine svoje kulturne baštine s tehničkim majstorstvom i dubokim ljudskim uvidom i da daju temelj i impuls za obogaćenje svjetske kulture. pjesnik Czesław Miłosz. međutim i njihova imena zaslužuju da ih pomenemo kao što je španski pjesnik Federico Garcia Lorca. Zastaću ovdje da vam ispričam jednu anegdotu. Osim što je tretiran kao poznat na Zapadu. iako nisu primaoci glavnih književnih priznanja. politički i kulturološki marginalizovani. pripovijetki i da obraduju svoje savremenike. koja su isključivo posvećena njegovom idealizovanom gradu u Zapadnom Hunanu. argentinski pisac i književni znalac Borges. Sedamdesetih kada su prevedene Garcia Marquezove Izabrane priče naši čitaoci su ih hladno dočekali. U retrospektivi. slave vrline srednjovjekovnih pobožnosti u opasnosti da potvrde primat mitske mašte pred opasnim nadiranjem savremene civilizacije. Djela kineskog regionaliste. poet Tadeusz Rozewicz od kojih su troje dobitnici Nobelove nagrade. Tradicionalna enklava mnogo je zanemarila Istočnu Evropu koja je dala niz zvučnih imena kao što je češki pjesnik Jaroslav Seifert.

Neke knjige. čiji je kineski prevod nedavno izašao u izdanju Izdavačkog preduzeća Chongqing. Sto godina samoće.objavljivanja svog remek djela. Moj poriv prema čitanju se rijetko smanjuje. stupajući nogom na tlo preko pedeset zemalja. imam iskustvo dobrog učenika koju neće promašiti stavljajući nešto na kocku. prilikama i drugom. etnički pisci. ono što neka osoba misli o sebi samom bez stimulisanja mišljenjem i iskustvom drugih ljudi je čak i u najboljem slučaju prilično bezvrijedno i monotono. Zhaxi Dawa se pojavio s Tibetanskom dušom pričvršćenom na čvor od volovske kože. ja sam uveliko proputovao svijet. Naravno. mi. navjestioci zore i prognostičari budućnosti. jer ono što je očuvano u njihovom djelu vrijedi kao najdragocjenija imovina čovječanstva. Uprkos puno posla u svojoj kancelariji. majstora kratke priče. Da dokažem svoja zapažanja požurio sam da pregledavam. tu su cijele biblioteke iz kojih učimo i iz kojih moramo izabirati. Vjerujem da je kaleidoskopsko znanje preduslov za njegovanje književnog temperamenta za savremenog pisca. etnički pisci. Inspirisan magičnim realizmom. jednom od najboljih pripovijetki našeg vremena. moraju se intenzivno čitati i proučavati s pogledom na strukturu i karakterizaciju likova da bi bile . Maupassanta. Pekingu i Šangaju. smo bili očarani njime. Mi. Zanimljivo je zabilježiti da je u poznatim centrima visoke kulture. Kako je Einstein istaknuo. bar knjige iz rezervoara filozofije. Tolstoj je primjer čovjeka koji je učio do posljednjeg dana. Još prije početka njegove mode u Kini. antropologije. Nedavno sam načinio zabilješke o romanu albanskog pisca Ismaila Kadarea Pogubni april. učestvovao sam na mnogim kulturnim događajima. Garcia Marquez bio apsolutno niko. Moje iskustvo pokazuje da je za književni uspjeh neophodno da se pretpostavi dobar književni temperament. Postoji prirodna sklonost prema djelu kad čitamo mnogo o njemu da ono izostane s drugih izvora. moramo prvo da iznesemo važnost učenja od svih koji su najbolji pisci i moramo da učimo od klasičnih i velikih pisaca. recimo Čehova. Srećom. Djelimični uticaji španskog pjesnika Federica Garcie Lorce i kubanskog pjesnika Nicolása Guilléna (1902 – 1989) takođe moraju biti potvrđeni u tadašnjoj književnoj sredini. latinoamerička književnost je bila na vrhu svakog jezika. nikad nisam popustio stalno pretraživanje djela čvrsto etabliranih u svjetskoj književnosti. koji smo djelovali na rubovima Zapadne Kine. uključujući Tibetance Zhaxi Dawua i Seboa. to je knjiga s kojom se sad družim. Pouka: to je kao čelik koji je kaljen i marginalizovan da jednog dana trijumfuje. prijateljski podržavajući domaće pjesnike i pisce u raznim zemljama i u tim ličnim kontaktima. On je prošao kroz sva iskušenja i da bi postao primjer fenomenalnog uspjeha zakoračivši na podijum gdje se odigrala ceremonija dodjele Nobelove nagrade. etnografija. prilazeći mu s posebnom naklonošću. sociologije itd.

sasvim razočaran. koju su nazvali "Baba Rossa". prije nego što je ispustio knjigu. Jedan kineski pisac je priznao. Kaweskar Indijanci su svi bili preminuli izuzev jedne stare dame. vrlo žaleći. Nedavno sam imao sreću da hodočastim u rodni grad Pabla Nerude. bez obzira kako se mi osjećali dok čitamo. Dug poštovanja je poštovanje pisca prema kolegi piscu svjetskog glasa. svoje čitalačko iskustvo romana Garcie Marqueza Sto godina samoće tokom čitanja da je bio. Pablo Neruda je jedan od najvećih pjesnika novijeg vremena. s mojim prijateljem Ai Qingom. Ja sam to shvatio kao gest njegovog prezira prema Garciji Marquezu. Tako i drugi.upijene i adaptirane. kao što je Alejo Carpentier i Margaurite Duras. Ali u vrijeme kad sam otišao da je posjetim ona je takođe umrla. lirski odražavaju bol i patos života. gdje jedno indijansko pleme to naziva svoj zavičaj. kineski najslavniji lirski bard XX stoljeća. Čitati njih je poput čitanja alegorije s tehničkim majstorstvom i specifičnim ljudskim uvidom. Prije nego što zaključim svoje predavanje. ali je odabrao da u zadnje vrijeme živi u mjestu blizu čileanskih morskih tjesnaca. kao što znate. koji je uveliko putovao posvuda. Ova tema me podsjetila na mali incident. Baba Rossa Ti si posljednja ruža Koja je uvenula na vjetru Tvoj odlazak potapa svijet U trenutni potpuni mrak Na kraju vremenskog hodnika si gledala Iza sebe mrtve rođake Kao zvijezde na nebesima Slušala si majčinu uspavanku . Iskazao sam svoje poštovanje prema njemu posjetivši njegov dom i njegov grob. Italijanski pisci Dino Buzzati i Italo Calvino su ponekad određeni kao magični realisti. a koja je doživjela 98 godina. Nekako u to vrijeme. Žao mi ga je jer razgovaramo o jednom etabliranom kanonu. Ai Qing je. Put me takođe odveo do mjesta zvanog Patagonija na sjeveru Čilea. Ja sam sastavio labudovu pjesmu namijenjenu uspomeni na Baba Rossu i njen narod. takoreći na pola puta. Nedavno sam bio pozvan da prisustvujem međunarodnom kulturnom događaju održanom u Pekinškom Univerzitetu. usput rečeno i moj učitelj. po nesreći. simbolizujući tragični i neumitni kraj tog cijelog indijanskog plemena. raspoložen sam da izrecitujem jednu od mojih zadnjih pjesama kao suvenir za oproštaj.

tvoja smrt je ljudska propast Jer mi koji smo ostali Nikad više nećemo sresti Indijanca Koji pripada plemenu Kaweskar Nikad nećemo sresti tvoje pleme Niti njegovu stazu koja vodi u zemlju živih .Ja tugujem za tobom. progonima. nesrećama Riječima starim koliko i čovječanstvo Baba Rossa. Baba Rossa Kao što bih tugovao za nekim starim drvetom U tim beskrajnim svemirskim daljinama Nalik smo zrncu pustinjskog pijeska Niko ne zna kuda te sutrašnji vjetar Može odnijeti Ožalošćeni smo kad se život ugasi Jer su njegovi geni zauvijek otišli Iz utrobe dobre zemlje Ja koji sam u dalekom kraju ove planete Ne mogu pomoći ali mislim O klanici. destrukciji.

GLASNIK APOLONA I ŠAMAN ZEMLJE Govor na pjesničkom čitanju u slavu stogodišnjice od rođenja Ai Qinga 25. smrti i budućnosti. mart 2010 Pretpostavimo da se vratimo u prošlost. baklja u ruci za zemlju svog rođenja i za narod svoje krvi u njihovom času potrebe. velikim napretkom u informatici i tehnologiji. volja za život. neustrašiv. obuzet mišlju da spasi svoju voljenu zemlju. zemlju jarma tiranije dinastije Qing. Doba u kojem živimo obiluje metežom i turbulencijom. dok stoje gledajući u sveti duh koji teče u svakom potoku i svi zemaljski cvjetovi su kao sveto mjesto tamo nastaju mitovi. u nebeski svod ili horizont do kojeg pogled ne dopire. Prva vrsta pjesnika u odjeći sveštenika i šamana. patos. Oni su se reinkarnirali u svjetlu. s obiljem . moguća inkarnacija tih besmrtnika. u tom trenutku učestvuju u jednom od najvećih buđenja ljudske duše sa znanjem o postanku. pohvala suncu. poštovanje istine. glasnici svjetla i života. Ai Qing pjesnik. Uz ozbiljnost tog nemilog doba. pogođenu ponovo građanskim sukobima i stranom invazijom. ali krepostan u srcu. Proizlaze ponekad mentalne slike pred mojim očima tih mitskih duše koje su načinile od sunca svog idola koji nikad nije otišao. Ili prva pjesma na mitski način odrezana od pupčanih vrpca iz majčine maternice. u društvo šamana s njihovim pogledom. dok slušaju glasove bogova koji govore vjetrom i gromovima. punim poštovanja. To je bio najopasniji i strahoviti trenutak kada su katastrofe zaredom pogodile Kinu. rječit. se pojavio. životu. S druge strane. Rodoljublje. mržnja prema tami i zlu sve vrijedne tradicionalne pjesničke teme su tamo. recimo deset milenijuma u prvobitnu zajednicu. i to je omogućilo opstanak vrijednog pjesnika među nama. kličući u bujnom životu besmrtnika. određen da bude Prometej novog doba. velikog uma. Onda je nastupio pjesnik Ai Qing. to je takođe vrijeme za muku duše i srca.

Njegov uspjeh kao pjesnika leži u njegovoj volji da bude u službi velikih. nevinost i jasnoću. Istinski posvećenik svjetla i ljupkosti. Pjesma „Stoga govori sunce“ je takva po svom sjajnom dometu: Pustite me. njegovo visoko mjesto u istoriji naše književnosti je obezbijeđeno za sva vremena. koji je pretvorio poeziju u svoju strast za istinu. duše. pjesniku čije će nas nadahnute pjesme ponovo prosvijetliti. simpatiju i strast. On ima stalni uticaj na nas. Njegove pjesme su pronašle put do srca svjetskih . Njegove pjesme idu ravno iz srca i on je pjesnik zajedništva ljudi. rijetke umjetničke vještine. bogate domišljatim slikama i filozofskim uplivom. nešto zbog nas samih. Toplotom i kapima rose. svjetlom. nesposobno za nove književne veličine. ali glasom koji je izrazio s pročišćenim lirskim kvalitetom: Zašto suze uvijek sjaje u mojim očima? Ova zemlja me ispunjava posebnom naklonošću. sposobnu za pravo ogorčenje. sloboda i život. Ai Qing ostaje jedan od najistaknutijih kineskih pjesnika XX stoljeća koji su postigli međunarodnu reputaciju u smislu rezultata i lirske uspješnosti. I za života i poslije smrti djela Ai Qinga se uvelike prevode na mnoge jezike. jedna od njegovih ambicija je da obuhvati njegovih četiri elementa estetike pjesničkog stvaranja u njegove izuzetne pjesme. mirisom. kao model njegovim savremenicima. koncentraciju. načinivši ga prirodnim vođom. Zapravo. Njegova jednostavna umjetnost ima briljantnost i plemenitost nedostignutu u istoriji nove poezije u Kini. pustite me. tj.. istina. Ai Qing ima duboko moralnu prirodu.. a nešto zbog neshvatljivosti i kontrole. pjesnik sa zadatkom. Postoji ključna potreba da se reafirmiraju stare vrijednosti i vrline života. o. Ai Qing je visoko umjetnički svjesni pjesnik. Tu je i ključna potreba za katarzom i duhovnom obnovom prije no što se možemo uspješno približavati našoj kulturnoj ostavštini prošlog stoljeća. mašte. svjetlo. Naš duhovni svijet se smanjio i stisnuo između nekih stranih sila. ne samo Kine. Da poprskam vaša srca cvijećem. sa svojim prozračnim duhom i patriotskim osjećajem. I postoji ključna potreba da se vratimo Ai Qingu. ljubav i dužnost. jednostavnost. Više od bilo kojeg drugog pjesnika on daje važnost rodoljublju.materijalizma. On je napisao neke od najljepših pjesama na našem jeziku. nego i svijeta.

on je saobraćajni znak koji nas podsjeća da smo posvećenici svjetla i ljupkosti kao i Ai Qing koji je . Njegova tehnička virtuoznost i ljupki jezik su značajno služili u toj svrsi. ali njegove pjesme obično sugerišu dublje simbolično značenje osim njihove usmene relevantnosti. On je poznavao pjesničke divove kao što su Pablo Nerudu iz Čilea. On je bio vješt ponekad. Prvo čitanje njegove poezije me je načinilo njegovim učenikom. kulturu i ljudske odnose. Ai Qing je veliki svjetski putnik. njegovo pokroviteljstvo. Ilju Erenburga iz bivšeg Sovjetskog Saveza i s njima razmjenjivao salonske teme i održavao legendarna prijateljstva. ako ne uvijek." Treba zapamtiti da se Ai Qingove zrele godine podudaraju sa nekima od najburnijih godina u novijoj istoriji. Ai Qing nije pjesnik koji predstavlja kulu od slonovače. jer od svih savremenih pjesnika u našoj književnosti. njegove jake vjere. U ovoj kancelariji on je pokušao mnogo težak zadatak komuniciranja na usluzi Kine sa spoljnim svijetom u domenu visoke kulture. izolirane i osamljene od Hladnog rata koji je oblikovao svijet. Jorgea Amada iz Brazila. ispunjen snažnim smislom za misiju. tako svjesnog. Njegova snaga. Njegovo polje je jaka zabrinutost za građanski život. Takvo izvanredno prožimanje tih dvaju obilježja se uklopilo da se javlja iznenađenje i užitak dok se čitaju djela Ai Qinga. kule od slonovače pjesničkog govora. Treba biti smatrano kao blagodet za Kinu da ima posvećenika svjetla i ljupkosti da bude kao kulturni ambasador nove Kine. Ai Qing je bio realista zbog svog radovanja životu. melodičan i s jednostavnom elegancijom i ljupkošću. načinila me drugačijim pjesnikom i boljim čovjekom. bio je direktan u pisanju. njegovog dubokog rodoljublja ali i romantičar. ili neki od nas. jer one govore za sve. nema drugog tako potpunog. ušla je u mene. s tehničkim preobiljem riječi ili jednostavno bez poetske originalnosti sa nemarom za društvo. ispali sa manjkom temeljitosti i oni koji se igraju umjetnim emocijama. njegovo ohrabrenje u trenucima oklijevanja i sumnji u sebe. kao jasmini u punom cvatu na travnim obroncima koji davaju nadnaravni miris. Po jednoj procjeni na Zapadu Ai Qing s Pablom Nerudom i Nazimom Hikmetom tvori "trijumvirat narodnih pjesnika XX stoljeća.naroda. dok nije bio ometen starošću. s prekrasno utjelovljenoj biti poezije. Rafaela Albertija iz Španije. On oštro osjeća svoju misiju vjere i hrabrosti u doba meteža i straha. bakljom koja osvjetljava moj put iz haosa. Njegov uticaj na moje pisanje je benigan i strahovit. dok su ostali. Pjesme Ai Qinga sadržavaju neke odnosne uvide za nas da je krajnje primjerena tema još uvijek čovjek u društvu. Ai Qing zaslužuje naslov "Homera kineske poezije". Osjećam se počašćen da svoje ime vežem s Ai Qingom kao učenik. Nicolasa Guilliena sa Kube. Mi zaista živimo u svijetu takozvane kulturološke raznolikosti.

ne naprosto da odamo poštovanje jednom književnom divu prošlog stoljeća. Satu Duše kao kamenje koje udaraju talasi Sonorno udaraju s povicima potlačenih Ti si baklja glasnik Svjetla sin vječnog Febusa U kratkom rasponu Ti si bio okrutno ispitan sa svojim leđima nasuprot sjene Mraka Kada si nastavio da pišeš Svaki stih na vrhu tvog pera. dostojanstvo i nadu među one za koje su se molili Tvoj stih i tvoj život su zauvijek u prisutnosti Vatre. Potpuno sam uvjeren da smo se okupili ovdje danas. Svjetla i Sunca .napunio istoriju djelima i zemlju slavom. sjajnog od suza Znam da si pokopao tugu duboko u svom srcu ali dijeleći slobodu. Prije bi trebalo da ova veličanstvena prilika bude simbolično smatrana kao pozdravna ceremonija u čast trijumfa povratničkog duha Ai Qinga. Kao zaključak ja ću sa velikim zadovoljstvom da pročitam posebno za ovu priliku pjesmu koja je izraz moje počasti umrlom za njegovu stogodišnjicu od rođenja: Čekam tvoj povratak. Hodamo na prstima za tvoj povratak U zoru naučeni da slavimo Kada noć zaostaje u razvoju Zemlja. sela i ljudi u tvoju počast Bude se na tvoj poziv Objava u Zoru koja potekne iz sjajnih suznih očiju Posvećena njegovoj himni njegovoj zemlji nekad razdiranoj nesrećama Ti.

Jer ti želiš pobijediti mrak I donijeti ovom svijetu toplotu koju treba O. AI Qing! Sada je zora konačno Trenutak za poeziju Sada je vrijeme za život Umjesto smrti Mi smo strmi uspon i mi smo luka U povorci za tvoj povratak U povorci za tvoj slavni povratak! . Ai Qing! O.

“tijelu i duši”. Međunarodni Festival Poezije u Medellinu i Svjetski sastanak direktora međunarodnih festivala poezije (19. nosioci te simbolične poruke. Zbog njihove moći da se uključe u duboki dijalog između njihovih duša i stvarnosti. a pjesnici su pružali čovječanstvu veliku uslugu okrepljavajući nas. To je prilično novo. pjesnici nisu naprosto karijeristi. monotona.POJEDINAČNI POZIV PJESNIKA I ZAJEDNIČKE ODGOVORNOSTI PRED ČOVJEČANSTVOM Govor napisan za 21. tmurna. pjesnici su zaista djelovali u svojstvu šamana i poslanika. budući da je umjetnost pisanja sama po sebi. bez stalnog primanja hrane iz narodnih elemenata. Smiješno je smatrati pjesnike da su kao stolari ili zlatari. Poezija neočekivano raste u nama. zakon je posvjedočen razvojem ljudskog pjesničkog pokreta. pjesnički senzibilitet bi oslabio i propao “šokiran klišejima i zaglavljen u stagnaciji života”. toliko da je gotovo postala nevidljiva svojina o kojoj se brine administracija. Na primjer. i svih živih bića na zemlji. S punom sigurnošću možemo potvrditi životne činjenice da je ljudska istorija bila surova. glasnogovornici društva za pravdu i savjest. odnosno pjesnici. najpoželjniji vitamin i kap rose kojom se hrane sasušene i gladne duše. Među mnogim primitivnim društvima odobreni uzvišeni status pjesnicima bio je uzet zdravo za gotovo. Ne dozvolite da vam se ni za trenutak dopadne . njihove sposobnosti da dočaraju zemlju “planina breskvinog cvata” i šire novu radost življenja. poezija. U mom plemenu pjesnici su vjerovali da su obdareni čarobnom pjesničkom osjetljivošću s kojom se može ići u trans riječi i probuditi svijest svijeta. Štaviše. uprkos zlu i oskudici. i naravno. u mnogim plemenima i narodima. aprila 2011) Najstariji oblik umjetnosti. okrećući nam poglede od tog tužnog prizora. identifikovani su u duhovnom svijetu kao vjesnici svjetla. u društvu je čovječanstva već eonima. bez broja na životnom putu posutom čudnovatostima i opasnostima. čak su nas i s vremena na vrijeme uranjali u lijepi imaginarni svijet idealnih emocija. ipak. Dante i dalje stoji bez premca kao znak visoke kulture za italijanske pjesnike i pisce u svijetu koji je simbolično pusta zemlja i koja mora biti obnovljen.

Zaista. Oni te izazove uzimaju srcu koje divlje kuca. plaze svoje jezike ka njemu. Sve govori da je u ovom svijetu. bez presedana. tihi kosmos i jasni govor istorije u idiomu poezije. oni koji podižu i obnavljaju duh duboko dezorijentisanog zajedništva. s postojanjem našeg svijeta donesen je literarni otpad katastrofama raspuštenosti od grabežljivog kapitalizma i razuzdane tehnologije. koji žive u različitim dijelovima svijeta. uz dužno poštovanje prema njihovim moralnim kvalitetima kao junacima nekog ljudskog otpora. ljudsko stanje je u jadnoj dilemi da nas prisiljava na razmišljanje o mogućnosti izmjene mehanizacije savremenog života i emocija.pjesnik koji izrasta iz takvog sentimentalnog okruženja. Kad je Josif Brodski govorio o svojim eminentnim prethodnicima. najbolji način da pjesnik shvati ovaj svijet jeste pisanje poezije za svoju napaćenu dušu. suprotstavljanje društvenom i duhovnom padu jezikom poezije je još uvijek glavni razlog postojanja savremenog pjesnika. Oni kupe prve simptome socijalne slabosti. Pjesnici kao mudraci su antene društva. Osipu Mandeljštamu i drugim pjesnicima iz Srebrnog vijeka. U ovom dobu globalizacije. U mnogim slučajevima pjesnici su trebali biti moralni primjer. položiti test istinskog pjesničkog genija. potopljenom komercijalizacijom. da njegova uzorna uloga bude i pisak građanskog društva i svijest ljudi. neumitno je bačen u vrtlog strahota. pjesnik sve dok živi. prijetnja nestanka kulturne raznolikosti i biološke raznolikosti. “vjesnici su onoga što dolazi”. oni su najvjerniji sinovi ljudske civilizacije. Sve u svemu. Vjerujem da će svi pjesnici. ono gdje leži bit poezije. po svojoj prirodi. Uvijek sam smatrao pjesnikovu misiju kao otkrivanje tajne njegovog identiteta i njegove duše i na taj način otkrivanje istine o našem svijetu. poezija lijek protiv pohlepe i utočište za ljudsku duhovnost. Danas postoji sve veći osjećaj globalne odgovornosti za zajedničko djelovanje i upućuje na masovne poremećaje koji nam prijete – nuklearni holokaust. puno poštovanje individualnosti i autonomije izražavanja mora biti dopušteno od strane pjesnika. Nije izlaz u nerviranju. nejednakost bogatstva između siromašnih i bogatih. Sva ta pitanja su bez odgovora. kostatovao je da su. Naravno. pjesme i težnje i dalje uticati na unapređivanje svjetskog mira i . ekološki poremećaji. postojanja i ništavila. pjesnici imaju viziju. zbog njihove prisutnosti. budući da pjesnici rade najbolje kada su ozareni vlastitim svjetlima i vlastitom sviješću. On bi se trebao uzdići i ispuniti očekivanja javnosti. mučen svim paradoksima života i smrti. junaci ljudskog otpora u jezivim okolnostima. uz svoje vizije. duboko znajući “odakle dolaze naši životi i kuda idu”. Zaista. Pjesnik ne bi trebao okretati svoj pogled od ružnog lica ovog “izazovnog novog svijeta”. Ovdje moram uključiti alarm za naše doba puno krize.

koje nazivamo naš savremeni status quo. .razumijevanja između različitih kultura.

uprkos činjenici da svaka generacija stvara svoje jedinstvene. Svako izučavanje istorije poezije i poezija raznih doba je sastavljeno od raznolikih svrha za koje je poezija korištena i od raznolikih prozodičnih oblika koji se uzimaju. ulogu igra poezija u naše vrijeme i u društvu? Želim pokušati da . koja je naročita i jaka na višem planu. Smatram da se pjesnici i njihova djela vezuju s glasom društva doba u kojem žive. onda. pjesnici stvaraju kao pojedinci i to je ta individualnost. posebne pjesnike. 2013. koja animira bogatu i raznoliku masu poezije svakog istorijskog razdoblja. Tu još treba zapaziti duh vremena. 2. Dobra poezija uvijek je bila povezana sa ljudskim srcima i našim svakodnevnim životom. mora se dodati da je duhovna referentna tačka poezije određenog doba slučaj kada se stvara velika duhovna slika čovječanstva. referentna tačka je vezivna nit koja prolazi kroz cjelinu ljudskog estetskog iskustva. činjenice koja je nesumnjivo i enumeracija u dugom rasponu istorije poezije. Naravno.) Poezija je uvijek bila. u koju se ulažu nesrećna i bijedna istorijska iskustva s vibrirajućim dostojanstvom i vječnom ljepotom od vodoskoka ljudskog estetskog darivanja. od njenih najranijih početaka. pa je čak i skup posebnih obilježja koje pripisuju vrijednost tom skupu drugačiji od njihovih kolega i prethodnika u plodonosnoj poeziji. bilo u smislu egzistencijalne dimenzije pjesnika kao ljudi ili pjesničke inventivnosti. bliska s preobražajima najotpornijih i najproduktivnijih snaga koje oblikuju društvo precizno kao što je pjesnik uvijek ovisio o vrhu plimnih talasa stvarnosti zbog transcendentne sfere koja je oblikovala pjesništvo. Dobri pjesnici ne mogu zaobići udio odgovornosti u oblikovanju doba u kojem živimo.POEZIJA KAO PRISTUP MITU I UTOPIJI Govor za 23. Naravno. Takva duhovna. Kakvu. ovjerena slijevanjem nekoliko istaknutih pjesničkih tradicija kao što je homerska. međunarodni pjesnički festival u Medellinu (24. španska u svom Zlatnom dobu i u doba dinastije Tang u srednjovjekovnoj Kini. Bez obzira na argument. posebnost u obliku. poezija jednog doba ima primjetno duhovnu referentnu tačku do koje stremi na temelju mnoštva versificiranih književnosti.

odgovorim sociološki. naravno. Na taj način. čovjek bi mogao na kraju završiti kao jedna vrsta koja je manje inteligentna i manje prikladna za Zemlju. Ne namjeravam osvjetljavati beskrajne mogućnosti poezije unutar granica savremene lingvistike. ali ne i manje važno. preskačemo svake zapreke putem glavnih tehničkih proboja. Prije da smo navijači ekonomskog rasta koje karakteriše to da smo za smanjenje potrošnje uglja. da smo zeleni i održivi. Kao pjesnici. nedostižno u opsegu. Iako se svjetski rat nije ponovio tako dugo. mi smo određeni da rizikujemo svoj vlastiti opstanak. mi nismo snabdjevači tame. Klimatsko odbrojavanje nam se čini nezaustavljivo i ljudsko iscrpljenje prirodnih resursa se ubrzalo. nastojeći učiniti da se stvari dogode ne samo zbog zadovoljavanja i zabave nego i da “unesu cijelu dušu čovjeka u aktivnost”. Eugenio Montale. ljudska otuđenost koja nije umanjena moralnom nervozom. Odgovornost pjesnika danas. je maštao o ljudskom “sastanku suprotnosti” do efekta: “Ja sam se svjedočio o izvanrednom postignuću ljudskog mišljenja. Da bi umanjio tu svoju sklonost maštanju. podvojen i nepredviđen. tj. je biti dostupan za akciju s obzirom na njegovu probuđenu svijest. regionalni sukobi plamsaju svuda i Damoklov mač nuklearnog holokausta još uvijek visi iznad naših glava. postaje naše sredstvo protiv otuđenosti. međutim. zasnovanu na budnom poznavanju preobražaja našeg doba i društva. usamljenički pjesnik XX stoljeća. i eskalira brže nego u bilo kojem prethodnom istorijskom razdoblju poznatom čovjeku. poezija bez svake sumnje.” Montale dalje zaključuje: “Potpuno sam uvjeren da čovjek ima tendenciju da uskoči u utopiju ovako ili onako. pomagati ljudima u cilju nužnosti oko čega se . za svaku ljudsku korist i napredak. prevladavajući mentalitet karakteriše neobuzdana proizvodnje.” Doba u kojem živimo sada je napala bujica opasnosti sve više zadajući brige i plašeći. osjećajući da se odvojio od savremenog života. kao i uvijek. koji svjedočimo o velikom ljudskom napretku. Rezultat toga je katastrofa koju donosi nagli demografski rast. poezija će. u jednoj od svojih pjesničkih kritika. koje je zaista spektakularno i nespretno i iz kojeg proizlazi jedinstveni zakon univerzalne vrijednosti. postoji ograničenje koje je slabljenje ili gubitak negdje drugo. ludačka potrošnja i bruto nacionalni prihod iznad svih drugih faktora i posljednje. za očuvanje ekološkog sistema. Kao svaki segment ljudske zajednice. veliki italijanski. primat ekonomskog rasta je cijenjen skoro u svim vladama. Uz to moramo razmišljati o svim zabunama prošlosti i sve dok učimo da praktikujemo etičku poniznosti izvedenu iz moralne obaveze u traganju za humanističkijim svijetom. Dok je njen uticaj sposoban da bude više indirektan. nerazborita modernizacija. u toj mjeri da ukupni iznos ljudske sreće ostane isti kao i uvijek.

Mit o poeziji i utopiji poezije će donijeti kraj materijalne proizvodnje. Ponekad se. sveci i proroci svi slažu da poticanja vode prema uspinjanju u obećane visine. Ona će sjati s većim sjajem. u svim prilikama. Materijalna akumulacija neće da slijedi smanjenje prirodnih resursa i slabljenje ljudske duhovnosti. treba i poeziju. priroda. pjesnici će zauzdavati riječi koje označavaju stvari i mišljenje. Istorijske knjige se proučavaju s opisima naših vrijednih predaka s njihovim izmišljanjem mitova i s njihovim traganjem za utopijom kopkajući vječno iz njihovog dometa. takođe. Poezija je tu da ostane u teškim vremenima komercijalizma. poezija oblikuje i stvara svoje vlastite mitove i utopije. On. . ona govori intimno ono što se tiče ljudi najviše – o aktivnosti ljubavi. jer čovjek ne živi samo o hljebu. Pjesnici su dokazali da imaju sredstva da vode. U doba koje sebe naziva digitalizovanim. i vjera koja je cijenjena iznad bilo čega drugog. ljudska prava.filozofi. više ili manje je surogat u značenju davanja vjere. čovjek razlikuje od ostalih vrsta na zemlji po svojoj duhovnoj prednosti. koje su goropadne i ushićujuće. Tako dugo dok poezija ostane. zajedno s krajnjom emancipacijom čovjeka. da premosti ponor između čovjeka i prirode i dovede ga na put slobode. pravde i duše. jednakost. koje nadahnjuju ljude da streme za obećavajućom budućnošću koja je život. Savremena poezija.

kao što je Varšavska jesen poezije.. i fizičku i duhovnu. novog ljudskog društva. Potpuno sam uvjeren da će ovaj festival biti idealno mjesto dijaloga između različitih civilizacija i komunikacije ljudi raznog etničkog porijekla i identiteta i da će nas uvjeriti da poezija mora igrati temeljnu ulogu obnavljanja kineske pjesničke tradicije i ispoljavanja istočnjačkog duha. izolovanom i neprobojnom izvan svjetskih najviših planina. aprila 2007. Međunarodni pjesnički festival u Medellinu. Struške večeri poezije u Makedoniji. U doba globalizacije sama posjeta bajkovitom Krovu Svijeta.VRATA OTVORENA U SVIJET Govor na konferenciji za štampu 16.MEĐUNARODNI PJESNIČKI FESTIVAL NA JEZERU QINGHAI . na Qinghaj-Tibetanskom Platou Kine ..velikog i drvnog naroda koji je dao svijetu najbogatije žile pjesničke ostavštine neuporedive starine. na određeni način. Ovo je zaista ključni dan kao svečano proglašavamo otvaranje novog međunarodnog poetskog festivala na jezeru Qinghai. mora još uvijek ostati jedan od najomiljenijih snova nekoga ko je zadržao strast za avanturu. Međunarodni pjesnički festival u San Marinu. u izvanredni uticaj koji je namijenjen da se postigne. . I sam. Podrazumijeva se da Kinezi slave poeziju u vremenu globalnog propadanja prirode pod nezadrživim stepenom globalizacije u kome traje borba ekološkog sistema da izgubi svojstvo nosivosti na tercijarnog polu globusa. da imenujemo tek neke. Ovo je sigurno kulturni događaj ogromnih posljedica koji će odjekivati u istoriji savremene kineske kulture i poezije. zbog posebnih kulturnih vrijednosti koje su trajne u ovom događaju. ne mogu zaobići činjenicu da dobar dio inspiracije za ovaj festival dugujem živom i stalnom osjećaju privrženosti koji sam razvio sa veličanstvom i ljepotom gora. kao pjesnik i glavni pokretač ovog festivala. Amsterdamski međunarodni pjesnički festival. Međunarodni pjesnički festival na jezeru Qinghai se vezuje. Vjerujem. s Qinghai-Tibetanskim Platoom u svijetu mapa kulture i takmiči s nekim od najprestižnijih pjesničkih festivala. Berlinski međunarodni pjesnički festival. Takođe je izvjesno da će umjetnost i poezija doprinijeti odlučno nastajanju novog čovječanstva.

Oko 100 kineskih pjesnika iz Kine i prekomorskih zemalja će prisustvovati događaju. domaćih i iz inostranstva. Engleske. glavnom gradu oblasti Qinghai i tri mjesta kulturnih događanja u blizini glavnog grada. potpisivanje ceremonije . Jednom kada zaista kročite na ovo tlo. jezersku turneju. Za preko hiljadu godina. Francuske. Tri svjetski slavna mega plovna puta teku neobuzdano dok su tamni hramovi. Žuta Rijeka.000 godina. naši paleolitski preci su započeli ovdje izradu kamenog alata.Misterija i draž su tamo. Nije čudno da je jedan mudrac proglasio ovo područje “Posljednja Čista Zemlja. Moto Festivala je “Skladni Svijet Čovjeka i Prirode”. Portugala i Grčke. spremni za strmu liniju učenja za sve što uđe u vaš pogled što je dosta da ulije osjećaj za čudesno.” U korist javnosti ja ću sada dati obrise glavnih aktivnosti od kojih se sastoji ovaj festival u avgustu. Epski travnjak i snježne planine čini se da spadaju u drugi svijet. nakon što ste se zasitili epskih letova u Pekingu ili Šangaju. Koreje. progresu čovječanstva. Ideja skorašnjeg Festivala je jednostavno oformiti kulturni brend i staviti QinghajTibetanski Plato na svjetsku mapu kulture s prirodnim. vjerovatno 3. maštovita mješavina krajolika s pjesmama ljubavi i radosti života. arheolozi vjeruju da bi ovo područje trebalo biti kolijevka kineskih tekstova i pjesama. ep o herojskim podvizima Kralja Gesara su rezonantni u ovim gorama. Ovo je zaista zemlja nedostignute ljepote i raznovrsnosti.000 godina stara. Egipta. Iskopana je obojena lončarija. Glavne aktivnosti uključuju pjesnički forum. u kojima žive domaća egzotična božanstava. Italije. iako obojeni s mnogo mašte i želja. Usput se nadamo da bi Festival mogao i trebao pridonijeti gradnji svjetskog mira. Jedna od stvari koje će stvarno učiniti naš poetski festival je posebno i precizno ovo: poezija čini Kinu i zaista cijeli svjetski civilizovanim s novim oreolima. Venecuele. Festival će biti držan između 07. osvijetljeni prigušeno lampom od jakovog maslaca. Oko 30 stranih pjesnika svjetskog značaja će biti predstavljani iz Njemačke. Krajnja visina načini azurnu nebesku iskru sa sjajem. lijepe i žive slike neolitskih plesačica. i 10. u kojima vjeruju mještani da drže točak života i ključ u drugi svijet. Japana. jedinstvenim u ovim gorama. On će probuditi narodnu svijest za ljepotu i omogućiti mu da poetski nastani svijet. Yangtze i Lancang dokazano izviru u Qinghaju. će naseliti duhovnu atmosferu gora sa svojim pjesničkim izrazom. kao i obnovi dijaloga između raznih kultura. humanističkim i istorijskim resursima. Španije. Irske. SAD. Poljske. avgusta u Xiningu. I lokalna raznovrsnost narodnih pjesama Huaer (u doslovnom značenju – „cvjetovi“) su na vrhu jezika domorodaca. Prije 30. Čak 130 etabliranih pjesnika. blagoslov božanstava na drugim obalama i zahvalnost svjetovnih zadovoljstava u svijetu.

to je da mi želimo dopuniti prvo izdanje Festivala uzbuđenjem organizacijom koncerta 10. Da zaključim. Svaki pjesnik koji žudi za publikom na otvorenom. poštovani prijatelji. pjesnička čitanja. U suštini to je pjevanje i raskošna svečanost koja uključuje slavne pjevače koji izvode klasične tekstove i pjesme poznatih pjesnika. Posljednje. augusta. tu i dalje. Četvrto. Drugo. a to je da svaki pjesnik treba da sastavi jednu pjesmu ne manje od 50 stihova u slavu lokalnog krajolika i običaja koji su pobudili njegovu maštu. potpisivanje ceremonije Manifesta na obali Qinghai jezera. će biti zadovoljan. prisutni na ovoj konferenciji za štampu. turneja oko Jezera će biti organizovana da zabavi i potakne inspiraciju uključujući sve sudjelujuće pjesnike. Na izabranom lokalitetu i datumu. uz slavno Qinghai jezero. ja ću očekivati vaš dolazak na sveto i lijepo Qinghai jezero s tibetanskim ječmenim vinom i radošću. nazvana Večeri Qinghai jezera će biti vrhunac. pozivam vas da prisustvujete skorašnjem Festivalu. okružen travnjakom.Odgovornost i misija poezije u XXI stoljeću” će biti otvoren 07. visoko simbolični gest koji reafirmira važnost kulturološke raznolikosti. Treće. Na kraju mi dozvolite da ovo okrunim recitovanjem nekoliko stihova moje pjesme: Ova zemlja daje nam život Našoj djeci i djeci naše djece Uživajte zadovoljstva života u njenoj vječnoj kolijevci Ova zemlja daje nam jezike Pustimo našu poeziju Da se širi ovim drevnim. dijalog između raznih kultura. ali ne i manje važno. Ideja je pokazati pjesnicima na tri mjesta unutar područja prefektura u blizini Qinghai jezera s jednom obaveznom zadaćom. u svježini gorske večeri.Manifesta Festivala. vjerujte mi. takozvane Večeri na Qinghai jezeru te koncert kao kruna svega. demonstriranje brige o ravnoteži i ozdravljenju ekološkog sistema kao i potpora za promicanje svjetskog mira i progresa čovječanstva. avgusta u Kongresnom Centru Qinghai. razjašnjavanje odgovornosti i misiju poezije u novom stoljeću. Predsjednik Festivala će vam dostaviti tekst svog govora. pjesnički forum nazvan „Sklad čovjeka i Prirode . Glavni programi su sljedeći: Kao prvo. pjesnička čitanja. no ipak mladim svijetom . Objaviće se knjiga koja će sadržati te ode i tekstove.

Kralj Gesar13 ili Knjiga Pjesama14. poezija se pokazala kao najvitalnija i najuticajnija. jaki afirmativ naše pjesničke svijesti kao i svetinju pjesničke umjetnosti. izvor glavna tri kineska plovna puta. st. je to da smo u posjedu poezije. ljudima. svečano proglašavamo manifest. poređani duž obale jezera. što stoji u netaknutom sjaju i okružen pjesničkim oreolom.ovako mala migracijska kompaktna zajednica od 220 pjesnika iz 34 zemlje. Poezija vodi porijeklo iz naših drevnih saga. izašli iz jurske džungle opstanka u osvit civilizacije. Li Poa i Shakespearea pročisti nas i pretvara naše prosto okruženje u vilinsku zemlju. Jedna od najranijih kolijevki ljudskih pjesama. Qinghai se ponosi topografskim položajem u svijetu na najvišem platou. izdaleka i iz široka. sa zamamnim i poletnim pjesnicima. proročkih i pjesničkih dijaloga s božanstvima i iz njihovog međusobnog kontakta. posljednja božanska sila koja čisti i uzdiže ljudsku prirodu. n. Danas. bdijući uz ljudske aktivnosti. od tamo i onamo. avgusta 2007. sunčeva svjetlost koja ublažava melanholiju. Prije svega. Nepromjenjivi i najstariji umjetnički oblik unutar kompasa raznolikog ljudskog razgovora. Zahvaljujući prvoj generaciji trubadura i pjevača balada. 14 Najstarija zbirka kineske poezije. e. ljudi su izašli iz haosa. Tibetu i Rusiji. .MANIFEST MEĐUNARODNOG PJESNIČKOG FESTIVALA NA JEZERU QINGHAI 9. mi . Poezija je kišna kap koja njeguje život. Nekoliko nadahnutih stihova Homera. mi smo uvjereni od pamtivijeka da je najljepše ono što se dogodilo nama. koji su svjedoci velikog kulturnog događaja. nastala od XI do VII st. Uvijek ispred nas. Nezamislivo je da bi čovjek preživio uza sve na svom putu bez unutarnjeg podstreka kao što su Ilijada. 13 Epski ciklus mongolskih naroda iz XII. poezija je bilo blisko spleteno sa svim kulturnim temama koje su učinile naš duhovni životni mogućim. p. s varijantama u Kini. skupljenih na obalama svetog Jezera Qinghai.

pravdu zlu i sa tim sredstvima se ističemo. Dajte nam inspiraciju i učinite nas osjetljivim na vaš šarm tako da se sada i ovdje. premošćivanje komunikacije i razumijevanja između kultura. Da život u svim oblicima bude nestegnut i slobodan. ali ne i manje važno. U ovom času. Posljednje. čovjek je postigao najpuniju mjeru slobode koja nosi težinu u njegovim drskim rukama. Bilo je tada previše nezaslužene patnje. održavanje baklje drevne nade u vjeru za život i da se zalažemo za svijet gdje uzajamno poštovanje. to je da ćemo dati najviše od sebe da unesemo sklad u naša ostvarenja. je sve obdario Tvorac čistim pjesničkim srcem. kao i drastično smanjenje kreativnosti. I napokon neka se poezija ukorijeni u ljudskim srcima. Izazov je pretvoren u priliku i krizu. za misiju ove vitalne ljudske umjetnosti. uključujući sva osjetljiva bića u svijetu. Pjesnike. mi pozivamo sve naše kolege i sve one koji žele da budu prosvijetljeni ponovo da nam pruže uvo za proglas našeg manifesta. Tu leži. mi ćemo nastojati da odbijemo patnju i smrt. kosmički u opsegu i zavrijediti ljudsko dostojanstvo. ovdje u blizini sunca. biti ljudskog intelekta i oku ljudske savjesti. Takođe i obilja božanski inspirisanog iskupljenja. odlučimo i molimo: Da se Majka Priroda duboko poštuje. koje lupa i gori vatrom za Istinu. Zbog naše odgovornosti. Nikad nas ne napuštajte. odgovornost pjesnika kao i veliki zadatak poezije. mi ćemo podržavati naše tople usrdne molbe s muzama neumoljivo. U svojim naporima da sputa i eksploatiše prirodu. Mi proglašavamo svečano da ćemo se obavezati da obnovimo integritet prirodne etike ljudskog kontakta s prirodom.Osvrnuvši se na prošlo stoljeće vidimo prelijevanje ljudske slave kao i naše vlastite sramote. rađajući duhovno izopačenje i gušenje ličnosti u masi. onaj koji je prvenstveno pjesnički. S druge strane. briga i ljubav prevladavaju. prekomjerna ovisnost o mašinama i računarima je uzela svoju cijenu. Mi proglašavamo u smrtonosnoj slutnji da ćemo preduzeti da se očisti jezik i objasni poezija u ime kojeg suprotstavljamo mir ratu. Dobrotu i Ljepotu. u novi poticaj. . Ali postoji i dalje nada i nada je ponovo nađena u poeziji. bez obzira na porijeklo ili vjeru. u preoblikovanju zdravog i odanog odnosa. Fermentacija proračunate Racionalnosti je dovela do procvata nauke i tehnologije odvajanjem velikog potencijala skrivenog u unutrašnjim dubinama ljudske psihe. mi vjerujemo. Civilizacija neka bude održavana u istinskoj nepovredivosti. pred licem svetog Jezera Qinghai.

još uvijek sam obojen zrnom krutosti. Prilike me potiču na razmišljanje o tome kakvu bih uljudnost s moje strane pokazao kao što se pristoji da pozdravim ovaj veliki skup nadarenih autora dokumentarnog fila koji su putovali preko ogromnih okeana iz udaljenih zemalja? Tražim neki način da budem kulturan i da bih skinuo breme sa sebe od svih formalnosti tako da budem iskren. publika može zaključiti da je korištenje tog medija raznoliko i bogato. naša probuđena ekološka svijest o sudbini civilizacija u divljini i planinama za kojima poseže ludost modernizacije. Prva je naša fascinacija dokumentarnim filmom. Drugi je. upoređuju utiske i predstave svoje talente na javnu provjeru ili unovče svoja djela i napor. trend koji povećava produkciju dokumentarnih filmova koji su različiti po stilu. avgust 2008. orijentisan prema prirodnoj solidarnosti. Ovo bogatstvo ukazuje na razloge zašto je dokumentarni film tako obećavajuća kulturološka djelatnost da priziva proširenje i realizaciju sakrivenih potencijala ovog medija. Vjerujem da se radi o tri faktora zbog čega mi igramo ulogu domaćina kulturnih događaja poput ovoga. Na našu žalost postoji flagrantno odsustvo foruma ili platforme u svijetu da okupi autore dokumentarnih filmova da razmijene iskustva. uobičajeno povezan s ugošćavanjem sličnih veličanstvenih događaja. Naš glavni altruistički faktor u popunjavanju tog vakuuma uveliko proizlazi iz tog uočljivog zanemarivanja u kulturnoj sferi.PLANINE NAM MAŠU DA IM DOĐEMO I SLUŠAMO IH Govor na Forumu Međunarodnog Festivala dokumentarnog filma o planinama u Qinghaju 04. Kao posljedica tih ambicija. percepciji i žarišnim tačkama ali svi dijele zajedničku društvenu brigu. . Najvažnija je ovdje. Kako smo primijetili postojao je izuzetni preporod zanimanja među misliocima i autorima dokumentarnih filmova. Treće. obuhvata različite aspekte planina u njihovoj divljini i njihovim kulturnim konotacijama.simbola netaknute duše i ikona vječnog života. naš odgovor na poziv iz Područja Qinghaj-Tibetanskog Platoa . Mi u Qinghaju smatramo ovo odsustvo i misijom i prilikom. Dame i gospodo.

u koje spadaju . međuovisnu kao na dan zore geoloških početaka prije nebrojenih eona. krupni problemi proizlaze uglavnom od urbanizacije i digitalizacije. potoci. i zapomaganjem za lijekovima. da postoje ogromna mjesta gdje se svijet nastavlja kao i uvijek. u našem postojećem dobu globalizacije. fauna i flora. Mnogo toga trebaju preduzetni autori da istražuju. onako svježu. pune boja i vitalnosti. oblaci i magle tvore misterioznu biotičku zajednicu. krajnja planinska topografija Qinghaja i njegovo udaljeno planinsko tlo kao čuveni Krov Svijeta. gdje leži dobrota i čudnovatost Prirode? Planine su dokazana kolijevka cijelog čovječanstva. Potrebno nam je znati. slobodne od ljudskog artefakta. koji podržava raznolikost bioloških vrsta nezamjenjive vrijednosti. planine su riznica koja sadrži biološku raznolikost (iz perspektive prirodoslovca). Qinghai sanja o tome da bude na čelu kampanje Kine za ravnotežu ekološkog sistema i za očuvanje kulturološke raznolikosti korištenjem umjetnosti da skrene svjetsku pažnju na elementarne procese i ljudske kulture. više naroda i više kultura. ruralno ili urbano. ili potreba za “divljinom i slobodom" u uzvišenim i od čovjeka netaknutim mjestima. iako smo okruženi šumama betona i cementa. Poštujući vaše porijeklo. rastu i cvjetaju samo po Božjoj volji. (sa stajališta jednog humaniste). da poboljša skladni odnos između čovjeka i prirode i pomogne javnosti da razumije uticaje ekoloških kataklizama koji bi mogli ugroziti planinski ekološki sistem nakon sveobuhvatne. šta je dobro za nas da izvučemo od alternativnih načina razmišljanja i povezanosti sa planinskim tlom? Moje plemensko selo laži smješteno u Daliangshan brdima. rodno mjesto i difuzor diversificiranih ljudskih kultura. bez obzira šta mislimo. Zato mi dajemo uvodni ton za ovaj festival sa temom “Čovjek i priroda u planinama – uzajamni odnos i nasljeđivanje raznolike kulturne ostavštine.). Svi oblici života. bez premca s bilo kojom drugom vrstom tla. vjetrovi. neukroćene. Ne manje je važna regija kao potpourri više vjera. Antropolozi i arheolozi smatraju da su istočnoafričke savane idealne za primate (lemuri. Ako ih ni ne posjetimo. snijeg. Stijene. pregledaju i dokumentuju dok još ima vremena.” Onda bi neko mogao da pita: “Zašto okrećemo naše oči u planine?” Drugim riječima. ona su značajna za nas. nerazborite modernizacije. okruženo vrhovima blizu 3. Planine su nepromjenljiv objekt moje tužaljke i stalne privrženosti. mi počinjemo proces traženja istine i dajemo krila mašti ukorijenjenoj u cijelom našem životu. domovina istorijskog pamćenja i misterioznog prebivališta otkuda život potiče i mjesto kome se naši duhovi vremenom vraćaju (psihoanaliza Junga). vegetacija.naravno. Planine su raj svih bića. da potakne dijaloge između raznih kultura. dodane ovim jako razvučenim obalama civilizovanog svijeta. čovjekoliki majmuni i dr. Bez planina.000 metara nadmorske visine.

. Neki naučnici golicaju ljudsku maštu tvrdeći da će jednog dana hominid Homo erectus (čovjekov neposredno predstojeći predak) doći iz vječno smrznutih stijena Himalaja i rezimirati najveseliju priču o Postanku u tamnoj prošlosti. Znamo da je većina autora dokumentarnih filmova svoja djela ispunila ekološkom sviješću. tako opsjednuto velikim trendom postindustrijalizacije. su. u Kini i u cijelom svijetu. Himalaji i Kilimandžaro će ga pružiti bez greške. Na naše zaprepašćenje. Sva ljudska kulturna djela. Oni su ovdje da otkriju istinu. sve postojeće planine. što je činjenica duga znana. U planinama leži vječni čar umjetnosti. izgubljena ispod brda. Priča o čovjeku počinje sa njegovom disperzijom širom globusa nakon neprekidnog uzdizanja zemaljske površine uzrokovanog tektonskim ili deformacionim silama ili akumulacijom vulkanskih stijena. radi se nebrojeno dokumentarnih filmova. Kao prvo ja sam neupućen u tehniku dokumentarnog filma.čovjekovi najraniji preci. nadahnuta planinama. na tom nivou evolucije. takoreći i našu dušu i tijelo. su priuštili i vodu i životinjsku hranu. Bazične snage planina. nekada van ljudskog dosega zbog njegove udaljenosti i neprihvatanja. slika i dokumentarnih filmova. više ili manje. gdje leži unutrašnje dostojanstvo čovjeka? Planine su naš duhovni dom. Nekoliko antropoloških regionalnih vrsta kao što je Vušanski čovjek (Homo erectus wushanensis). Homo sapiens. Alpe. ali od nedavno često zaboravljana. Planine su enklava božanstava. temi. kao što nemoćna djevojka. Svake godine. Andi. kad je klima bila topla dovoljno da s nedovoljno odjeće bude podnošljivo. koji se razlikuju po stilu. gubi sklad između čovjeka i prirode u planinama te razvodnjava kulturni identitet na osnovi jedinstvenih kulturnih djela povezanih s planinskom pozadinom. nasuprot gustim šumama i pustinjama. do savremenog plesa. Kada logika istorije žudi za materijalom. mi dugujemo planinama mnogo. Kunlun. Ali to nimalo ne utiču na moja strast pa čak i zanesenost tom umjetnošću. Mi oplakujemo svoj duhovni dom pod opsadom. Planinski autohtoni stanovnici i zagovornici planinskih kultura su zapostavljeni. Ko zna? A bez planina. Juanmouski čovjek (Homo erectus yuanmouensis) i Pekinški čovjek (Homo erectus pekinensis) su bili planinski stanovnici. travnjaci. te planine daju kulturnu i estetsku žetvu. traži pravi put. Zaista. naše društvo. tonu u ljudsku pohlepu i gramzljivost. digitalizacije i urbanizacije. To sramotno stanje je definitivno tragedija prirode. od kosmogonske mitologije i drevnih epova. da kažu zanimljivu priču. Osim ekonomske koristi. tuga kulture i jad čovječanstva. Molimo za planinsku etiku koji je sad još više goruća i potrebna. besmrtnika i neprekidni izvor znanja potrebnog za kulturnu obnovu. Oni su došli ovdje ne da se razmeću svojim talentom niti da se podiče svojom vještinom. da prenesu neku poruku i učine doprinos društvu.

da je dvostruka funkcija dokumentarnog filma . nose više težine i autoriteta nego djela pojedinih umjetnika i oni upućuju na problem od osnovne važnosti očuvanja kulturnog naslijeđa povezanog s planinskim tlom s rječitošću i smislom za urgentnost koju zahtijevaju pored uznemirujućeg status quoa.žarišnoj tački ali svi oni dijele istu društvenu brigu za očuvanje “divljine i slobode”. dovođenjem svjetske pažnje prema neprilikama u prirodi. dokumentarni filmovi postižu oboje. U jednoj trećini zemlje od čega se Zemlja sastoji. Izvan tehničkog njuha. Moda dokumentarnih filmova čini glavni ljudski skok od fiksacije na površini stvari do prodora u vrijednost postojanja. planinsku. razvesele. Moj argument je kristalno jasan: u istorijskim pojmovima.interpretiranje istorije i promicanje ljudskog razumijevanja. planine i visoravni dominiraju. i slikanje ne može da uhvati prolazni trenutak. jedan dokumentarni film često vrši dubok uticaj. Iako je treća kaskada formirana od polja i nizina.” Autori dokumentarnih filmova su često viđeni u okviru glavnih filmskih festivala. oni su općenito na donjem dohvatu većih rijeka što se uzdižu u Qinghaj-Tibetanskom platou i podupiru većinu kineskog stanovništva. Te priče nas uzbude. Ponekad nas jednostavno šokiraju ili učine da se postidimo zato što smo ljudi i preneraženi smo postupcima čovječanstva uopšte prema prirodi. on je indikativ zrenja našeg društva i naše civilizacije. nasuprot mora i polja. Dokumentarni filmovi za ovaj festival. kulturni okus i nacionalna/regionalna/ etnička civilizacija mjereni i ocjenjivani. S geološkog stajališta. Moj temperament i odgoj nagone me da fotografišem vrhove kao glavu ili ruke zemlje. planine i visoravni su rigorozno definisane kao trakt kopnenog dizanja znatno iznad okolne površine. svi postojeći vijenci i veliki . Ako gledate mapu Kine. oni su više od toga što dobri autori filmova uvijek vjeruju. zabrinu i natjeraju na razmišljanje. oni nam pomažu da razumijemo “zašto sirova divljina daje definiciju i smisao ljudskim poduhvatima. vi ćete vidjeti topografske padove u tri geološke kaskade i oko tri četvrtine teritorije Zemlje. Nije li to ono što je vrlo potrebno da razni umjetnici dokumentarnog filma čine za naše društvo? Buđenjem ekološke svijesti ljudske zajednice prema biotičkoj zajednici. Mogli bismo reći da planine na zapadu Kine održavaju poljoprivredno i industrijsko središte duž kineskog vitalnog područja po kineskoj obali. Kao sredstvo društvene promjene. Ključna tačka je tamo gdje se riječi bore da prenesu stvarnost. ja sam siguran. uključujući prve i druge kaskade. predstavljaju tok dramatičnih slika trenutne istorije koja će biti sačuvana za neposredno predstojeću projekciju ili buduće nadoknađivanje. Dokumentarni film takođe služi kao jedan od tekućih standarda norme čime su kvalitet demografije. brežuljkastu ili visoku zaravan. visoravni ili platoe kao prsa.

Najviša kaskada je Qinghai-Tibetanski Plato koji se diže 4.000 metara nadmorske visine i obuhvata uglavnom Qinghai i Tibet. koji čeka umjetnike koji znaju kod: “Sezame. posebno oko ušća Žute Rijeke što je formiralo kolijevku kineske civilizacije. bliskih duhu prirode. sve visoravni koje se spuštaju u očekivane zemljopisne odsjeke Hunan. teku istočno. ideja istorije. Mongolska visoravan. izvanrednog bogatstva i egzotične ljepote. U počast Qinghaju. ogledalo skrivene ljepote i neotkrivenog sjaja raznih planinskih regija i visoravni cijelog svijeta. mi smo mogli da budemo domaćini ovog festivala svake dvije godine u nadi da će to neprestano dati platformu na kojoj će vodeći autori dokumentarnog filma izložiti svoj talent. Yangtze. Sečuan. taoistički mudrac Chuang Tze tvrdi: “Nebo i Zemlja iskazuju ljepotu koju drže. Ova kaskadna struktura je rezultat masivnih tektonskih pokreta pod kineskom kopnenom masom.” Qinghai je za mene jedinstveni svijet svih moćnih čarobnjaka i sveprisutnog jinna. kao potpourri mnogostrukosti etničkih grupa. izvan granica takozvane civilizacije. Taj plato sadrži mnoštvo neprocjenjive biološke raznovrsnosti.riječni sistemi. Činjenica je da sve glavne rijeke Kine i Jugoistočne Azije izviru ovdje. podvrgnuta krajnostima vremena. otvori se!” Zahvaljujući suorganizirajućem radu Vlade Oblasti Qinghai i relevantnih agencija centralne vlade i zahvaljujući dobroti i profesionalizmu umjetnika i stručnjaka u području dokumentarnog filma. U počast tome je ustanovljena nagrada “Kunlun žad” da potakne priliv autora . Unutrašnji ali vrhovni zakon uređuje život i smrt svih bića. Svečana povorka četiri godišnja doba je završetak i uzbudljiva drama nakon čega ostajemo bez riječi. Nadalje. govori vrlo mnogo o strateškom značaju Platoa. Neiskvareno tlo Qinghaja prikazuje ljepotu i tok prethodnog vremena prije ljudske invazije. Yunan-Guizhou Plato. kao što je Qinghaj-Tibetanski Plato. južno i jugozapadno. Zato ja tvrdim da je blaženi Plato istinsko blago za autore dokumentarnih filmova. Ujedinjene Nacije su ga proglasile kao jednu od četiri najčistije regije na svijetu. Jednom otvoren on će sigurno sjati svojim bogatstvima. našeg suženog vizuelnog praga i afazije. Manjak predstava o takvom misterioznom i nebeskom području jednostavno dolazi od našeg neznanja. jer Nebo i Zemlja se rijetko diče time. Tianshan vijenci. teku i navodnjavaju glavna polja kineske zemlje i nekih od kineskih jugozapadnih susjeda. svjedoče o veličanstvenom postanku priče o kineskoj zajednici i regiji. Shanxi. Budući da je daleko. rijetko naseljen. Loess Plato. ova regija se ponosi raznovrsnošću načina života. umjetnosti. vjera i kultura. Plato prikazuje jednu više ključnu dimenziju kao čvorište kulturološke i egzistencijalne raznolikosti. rijeka Pearl.

kada je žad bio izabran kao materijal za medalje. Umjetnost nas spaja i čini prijateljima. Od 28. vi biste mogli odlučiti da uzmete krila i dođete ponovo do ovih zaboravljenih visoravni s vašim prijateljima! . Olimpijskih igara. ja nagađam da će ovaj susret. svi koji ovdje dođu i pokazati. kao poticaj za pustolovnim duhom s kojim jako kuca srce svakog umjetnika. nadam se. mi ćemo biti raširenih ruku. kratak kao što mora biti. Nagrada „Kunlun žad“ sadrži kvalitete otvorenosti i plemenitosti koju će. U drevnoj kineskoj književnosti u odnosu na žad.dokumentarnog filma. planina Kunlun ima posebno mjesto. Kunlun žad i ornamenti su u modi. Mi smo. bez obzira na jezik kojim vi govorite. Pokušavam dati sve od sebe da se suzdržim u obraćanju od superlativa i da hvalim našu situaciju no mi vas primamo otvorenog srca. naravno. U nekoliko dana. Tradicionalno. Žad iskopan u planini Kunlun je svakako uzor prirodne ljepote. Samo želim reći da duboko cijenim vaš dolazak i elan koji svakog dovodi do stvaranja dokumentarnog filma. U međuvremenu. plemenitosti i lojalnosti. duboko svjesni da bilo koja nagrada nije bez nedostatka. A sad koju riječ o Kunlun žadu po čemu ova nagrada nosi naziv. gdje god da vam je dom. žad u Kini je ovaploćenje integriteta karaktera. Ja smatram nagradu kao slavlje ovog medija samog. potaknuti vaš višegodišnji smisao za čuda skrivene prirode i preko jedne od neprospavanih noći. zajedno sa svim vašim filmovima.

000 mrtvih i nestalih nevinih stanovnike prije godinu dana. Zima je već došla na naš Plato. Poštovane dame. za koje naši preci vežu našu sudbinu i simpatiju. zar nije prirodno da nadahnjuje naša djela herojskim likovima i kreativnost božanskom inspiracijom? Ovaj grad je nevjerovatno lijep i obilje toga budi u nama vrlo blisku viziju drevnog Kraljevstva Shu.Yangtzeu i Žutoj Rijeci koje izviru u Qinghaju i teku istočnim smjerom kroz Sečuanski Bazen. Mi se vrlo obradujemo kad stupimo na tlo ovog sjajnog grada Chengdua i gostoprimstvo naših domaćina nas naprosto preplavi te odlučimo i govorimo otvoreno o onom što smo osjećali i doživjeli. Ljude koji ovdje obitavaju grije nježnost i toplota proljetnih dana. ispunjen sam suzdržanim entuzijazmom i s potpunom zahvalnošću što se srećemo ovdje u Chengduu. glavnom gradu čuvene rajske zemlje Sečuan. želio bih da izrazim svoju najtopliju i najiskreniju dobrodošlicu svim istaknutim gostima i prijateljima koji prisustvuju ovom svečanom otvaranju. Prije svega u ime pet i po miliona stanovnika pokrajine Qinghai. koje je cjelovito i nedostupno za glavnu civilizaciju Centralnih Polja kao drevni Qinghai. dodala slavu narodu Sečuana i . maja koji je udario ovu slavnu zemlju. oktobar 2009. gospodo i prijatelji. barem. a na ove obale kineskog zaleđa jesenja sunčeva svjetlost još uvijek svijetli zlatno i jasno. Još uvijek čuvamo živu bolnu uspomenu na zemljotres od 12. ostavivši 87.PREKRASNO PUTOVANJE U QINGHAI: GARANTOVANA POKRETNA GOZBA ZNAMENITOSTI I OSJEĆAJA Govor na međunarodnom TV festivalu Sečuanski zlatni panda 3. Nikad se neću umoriti od ponavljanja ovom prilikom: mi smo duboko zahvalni za stalnu brigu i podupiranje našeg društvenog i ekonomskog načela koje činimo u korist svih stanovnika našeg voljenog susjednog Sečuana. Danas sam se vrlo obradovao. Ova tragedija je. ali duguje dvjema glavnim kineskim rijekama . Za zemlju koja je slavljena u pričama iz njene kulture i fascinira bogatom istorijom.

Međutim. ja se jednostavno ne mogu pomagati pričajući u pojmovima osim pjesničkih koji su za duh prirodniji. sve više viđen kao nova zemlja čuda.000 kvadratnih kilometara i stanovništvom koje broji pet i po miliona. Prijatelji. kao rezultat svog strateškog položaja na Qinghai-Tibetanskom Platou. vezano sa stabilnim ekonomskim rastom i uvećanu društvenu strukturu. isti kvaliteti su načinili Qinghai kao atraktivni cilj za avanturiste i one koji tragaju za duhovnošću. Qinghai tvori djelimično kičmu Tibetanskog platoa. Vidite. ovaj metropolis na jugozapadu Kine takođe je poznat kao dom divovske pande – kineske životinje broj jedan po kojoj je došla ideja da Chengdu bude domaćin međunarodnog TV festivala „Zlatna panda“ od 2000. Zbog te fascinantne kombinacije kulturnog potencijala i ekonomskih izgleda. udaljenom 200 kilometara zapadno od Xininga. svjetski najviši i najširi oblik terena. bićete prosvijetljeni. mi ćemo se pobrinuti da će se vaša turneja u Qinghaju sigurno pretvoriti u pokretnu gozbu znamenitosti i osjećaja. Tvrdim.uzbudila svijet koji je široko otvorenih očiju posmatrao junaštvo koje su pokazali ljudi koji se ne plaše kada se bore sa ćudima Prirode. da je Qinghai. Poslušajte mene da biste tako bolje mogli vjerovati. ja sam započeo ovaj izlet turističke promocije i želio bih da predstavim Qinghai kao vaše sljedeće idealno odredište za putovanje. Chengdu nesumnjivo spada među najkulturnije. godine. Ova regija nosi svoj naziv po najvećem slanom jezeru. Qinghai se ističe u odnosu na ostatak Kine. staro i novo. veliko mjesto kao egzotični krajolik i kulturna raznolikost koja je spremna predstaviti neke od najdubljih misterija života. Čuda Ruke Prirode Ležeći u unutrašnjem najdubljem dijelu Zapadne Kine. prijatelji. . preko njenih ispruženih epskih travnjaka i budističkih svetilišta koja izazivaju strahopoštovanje. Da li pretjerujem? Ne. Qinghai Jezeru. to je područje od 720. Dozvolite mi da podijelim sa vama još više očitih razloga.000 metara. Riječi ne mogu izraziti moju zahvalnost za naše prijatelje koji su pokazali svoj dugi stalni interes za naše područje i ja obećavam da nikad nećemo dopustiti da se razočarate i mi ćemo dati niz krasnih turističkih atrakcija. S prosječnim visinama od 3. nudeći ne samo čarobne znamenitosti nego i sredinu koja omogućuje dramatične kulturne događaje koji se događaju na njenim nezahvalnim snježnim planinskim nizovima. što je sve vaša prednost. Ja samo navodim činjenice. tj. Na povjerenje pet i po miliona stanovnika pokrajine Qinghai. najistorijskije i najinovativnije gradove. S druge strane. s punom garancijom.

Salar i Tu. datira od prije skoro 4. Najraniji stanovnici Qinghaja .200. Hui. svjedoci smo svakodnevno simfonije i .Mnogi svjetski najviših planina su pronađeni u Qinghaju i dvije kineske pa čak i azijske glavne rijeke izviru iz Platoa . Qinghai je bio čvorište drevne Qiang civilizacije i kulture koja je imala dubok uticaj na narode koji su je slijedili i načinili Qinghai svojom domovinom.Qiang narod Arheolozi svjedoče da je prva grupa ljudskih bića koja je došla u ovu regiju i poremetila njenu primordijalnu strukturu već prije 30. Zbog svoje planinske geografije Qinghai stoljećima leži cjelovit i nedostupan između visokog zida himalajskog vijenca prema jugu i odbojnih pustinja na sjeveru.000. ona je prvi put pomogla da se spoji poljoprivredno Srednje Kraljevstvo sa stočarskim Qinghai-Tibetanskim Platoom.000 godina. Kunlun planina.Žuta Rijeka i Lancang – koje plove kroz veći dio Azije i pružaju opskrbu za veliki dio stanovništva kontinenta nizvodno. drevni put koji je poznat po Princezi Wencheng iz dinastije Tang. dok je putovala prema zapadu na Tibet u cilju braka. Tu i Salar su domoroci na tlu na kojem sada hodamo ili stojimo. uključujući Han. Talište raznih etničkih grupa i duhovnih tradicija Masivna kopnena masa Qinghaja je prirodna platforma gdje brojne manjinske grupe komuniciraju i integriraju se jedna u drugu. Tu i Tibetance. Hui blizu jedan milion. islam. Znajući ili nesvjesno. Drugi ključni artefakt je nesumnjivo Tang – Tubo. razni religiozni sistemi postoje u Qinghaju kao tibetanski budizam. Pored raznih načina života. Slavna obojena lončarija. kineska broj jedan sveta planina. Liuwan lončarija smatra se jednom od najstarijih i najraznovrsnijih. prema tome koji posebni etos ispunjava cijelu regiju za neupućene. Narod Han čini 54% ukupnog stanovništva od pet i po miliona među kojima Tibetanci broje 1. U takvoj velikoj demokratiji narodne i religijske raznolikosti. U smislu njene tehnologije i tema. posebno tibetanske.000 godina. istinska je kolijevka kulturnih mitova i taoističkog narodnog blaga. Tako mnogo čuda Ruke Prirode se vezuje s potaknutom vanzemaljskom ljepotom obojanom netaknutim sjajem koji šokira i zarobljava. nađena u Liuwan nalazištu u blizini današnje Ledu oblasti. Moglo bi se sa sigurnošću pretpostaviti da nema drugog mjesta u Kini kao Qinghai koje se može pohvaliti takvim nizom hipnotizirajućih vijenaca koji zauzimaju tako uzvišeno mjesto u srcu svih Kineza. taoizam i hrišćanstvo koji su svi identifikovani primjereno tlu na kojem su ukorijenjeni. Lokalne tradicije i običaji su pod uticajem tih posebnih nacionalnosti.

travnjaka. je zaštitio pola regije. Centralni u oblikovanju i evoluciji domaćih bio vrsta Sinice i smatran kulom stražarom globalnih klimatskih trendova. skulptura. U sakralnim umjetnostima mnogih svjetskih i raznolikih kultura. hiljade biljnih vrsta. ugljen i rezerve prirodnog gasa. pjesama. takođe je to "vazdušno spremište" za veliki dio kontinenta na jug i na istok. grmlja i šuma. Šireći se preko izolirane visoravni. natalože se deseci vrijednih minerala. glas moći. koji trijumfiraju nad problemima. s njegovim bogatstvom resursa predstavlja više od vrijedne riznice. ponos lokalne umjetnosti dodana na popis Značajnog kulturnog nasljeđa čovječanstva po UNESCO-u. kostima i književnosti. Prvenstveno budistička po karakteru.drame različitih festivala. Te kulturne ostavštine. Žuta . izvođačke umjetnosti. mi određujemo svoje čvrsto i odlučno pravo govora sa svijetom. Naša istorijska misija Samo pominjanje Qaidam Bazena podsjeća na sliku kineske riznice. nad mržnjom i udaljenošću. sačinjenim od najveće planinske močvare. Otvaranje Prirodnog Rezervata Tri Rijeke. Qinghai-Tibetanski Plato. Qinghai je pokazao svoju jedinstvenu moć. Qinghai je zaviještan s ekološkim sistemom. kojeg su proglasili Ujedinjene Nacije kao jedan od četiri najčistija područja. finansiran i pod pokroviteljstvom centralne vlade. od kojeg mnogo toga ne postoji negdje drugo. odnosno Qinghai ima važno mjesto u sveukupnom zelenom planu Kine s makroskopske perspektive. Ta činjenica govori vrlo mnogo o našoj namjeri da Posljednju Čistu Zemlju u vjerovanju za nas. ulje. plesova. Qinghai služi kao kineska pa čak i azijska slivna površina. Mi dugujemo ne samo svim ljudima koji žive na Krovu svijeta nego i djeci naše djece kada dođu da koriste prirodne ljepote. i raznovrsnost domaćeg životinjskog svijeta. kao što najviše rijeka Platoa teče nizvodno u mnoga kineska zaleđa i druga mjesta Azije. Mi se dičimo da predstavimo to umjetničko blago svijetu kao što smatramo da to nije samo u smislu njegove vrijednosti kao raznovrsnost značajnog sredstva već i temelj na koji se angažujemo u dijalogu s drugim kulturama i ostalim narodima na ovoj planeti. Stoga nije došlo kao iznenađenje do nas da je početkom oktobra ove godine Regong umjetnost. slika. nad divljinom. mnogo toga se smrzne mjesecima. od kojih svaki ima potrebu ukorijenjenog mjesta. U ljubavi za ovu umjetničku baštinu. Kada je nastupilo XXI stoljeće. ostaju da budu i bogat materijal za proučavaoce i snažan mamac za turiste. umjetnički izraz Regong umjetnika je dostigao znatne visine u inspiraciji nedostižnog. Osim toga. Regong thangka (slikanje na svitku) prosperira ovdje kao unutrašnja potreba mještana da vizueliziraju svoj potencijal prosvjetljenja iz prirode i razvoj umjetničkog oblika koji odgovara njihovim težnjama.

sve nezamjenjive izvore života i inspiraciju. Ljude prirodno privlači ono što je stvarno egzotično. Prema zadnjim teoretiziranjima među naučnicima. uzorni. mi trebamo gomilati detalje. Mi.5 milijardi juana koji je sproveden 2005. godine. pružajući činjenicu da takođe dugujemo obavezu da uspostavimo regionalno civilno društvo na materijalističkom planu. a zemlje netaknute istaknutosti“ jer vjerujemo konstataciji iz Qinghaja da različitost leži u njegovoj posebnoj topografiji. ja sam predložio da označimo našu promociju na „Koncept Qinghaja kao jednog egzotičnog svijeta. Kombinacija njegovih religijskih svetilišta. topografije i prirodnih resursa Platoa tvori jezgru njegovog čara. jer konačno postizanje naših ciljeva ovisi o visokim nivoima ekonomskog rasta s obzirom na povoljni zeleni nacrt. Dok skiciramo posebnu kulturnu istoriju. Oni tvore važni dio u tapiseriji istorije Kine i predstavljaju značajni ekonomski i kulturni potencijal za budućnost. artefakte i umjetnička djela o njima i prezentovati ih Kini i svjetskoj turističkoj populaciji jer ljudi su sve više umorniji od industrijalizovanog načina života i sve više žude za egzotikom.Rijeka i Yangtze. nježno i dragocjeno srcu i oni se dive onome što su otkrili gdje su najmanje očekivali – u Qinghaju. moramo odgovoriti na ovu pretenziju do skidanja vela. reciklažna. kulturni i etički. dva kineska glavna plovna puta. identifikovati čaplje i ikone. mi smo smislili svoj vlastiti zeleni plan koji nudi ekološka. Koncept Qinghaja kao jednog egzotičnog svijeta. odbrambena i rješenja za očuvanje resursa i težnju da se nađe ravnoteža između gradnje i zaštite. zemlji suštih suprotnosti. Takvi skupi projekti svjedoče o našoj moralnoj obavezi i naporu kretanja u smjeru ekologije. Sječa šuma i prateća erozija tla u Qinghaju pogoršava tu situaciju. kao donosioci odluka lokalne turističke djelatnosti. smatraju se među najmuljevitije u svijetu. netaknutošću i divljinom. skladu među narodima i religijskoj raznolikosti. koja i dalje ostaje . zemlje netaknute istaknutosti S obzirom na gornje faktore. koji cijeli svijet očekuje i želi. s takvim intenzitetom čudesa i ljepote. pridonoseći naplavljivanju. kada se požurivalo da se izradi uredna karakterizacija Qinghaja. pohvatati događaje. zemlji gdje su neke od najčarobnijih znamenitosti. kao indijski monsun. Naučnici su iznijeli teoriju da degradacija Qinghai-Tibetanskog Platoa može imati presudne međudržavne uticaje na vremenske pojave. Inicijalni znakovi i dokaz napretka su mnogi i vrlo obećavajući u projektu Prirodnog Rezervata Tri Rijeke od 7. otključavanja i bogaćenja ovog do sada najbolje održane ali nedovoljno artikulisane kulturne baštine Qinghaja. jedinstvenu na Platou. koji ugrožava milione poljoprivrednika u Aziji koji ovise o kiši. vrhovnog duhovnog obilja i relativnog ekonomskog siromaštva.

Međunarodni pjesnički festival na Qinghai Jezeru. bili kristalizacija našeg nepopustljivog traženja odgovarajućih načina da se otkrije unutrašnja ljepotu našeg Platoa. nadalje. Qinghai znači put. Mi vidimo s našeg Platoa povoljnu tačku. izgubljenim negdje u tački istorije ali obnovljenim na dalekom i divnom mjestu zvanom Qinghai. međunarodno biciklističko takmičenje. mi. Za domaće i inostrane turiste.zatvorena u nedohvatnom krajoliku da se istraži u divljini.Tour de Qinghai Lake (Jezero). upleli znatne niti istorije i nauke i komunicirali sa svijetom na način koji je i originalan i efektivan. plus. došli i kuda idemo. put da se spoje ponovo sa SOBOM. da bi uhvatili jureće trenutke nepovredivosti i uspješnosti naše fizičke i kulturne sredine. Naš zadatak je predstaviti i artikulisati je primjereno tako da kada se turisti sjate u Qinghai oni će moći bolji razumjeti kulturnu pozadinu ovih vrijednih odredišta koje posjećuju i cijene emocionalne. istinski zlatni rudnik za autore dokumentarnog filma koji nalaze vrijednu priču da je ispričaju u divljem svijetu reminiscentnog Američkog Zapada. Međunarodni ektremni prelaz Žute Rijeke u Qinghaju te Svjetsko prvenstvo u alpinizmu. Sanjiangyuan međunarodni fotografski festival. Povrh ovih velikih manifestacija mi smo takođe započeli tri nova sportska brenda . koja nose tako poseban. kroz energičnu i masovnu pjesničku akciju. koncerti koji pozivaju na akciju za borbu protiv opustinjavanja u cijelom svijetu. divlji kontekst. bolje i očitije odakle smo. fizičke i duhovne aspekte Platoa. sa znatnom mjerom uspjeha. Po mom mišljenju. Na primjer. njegovano globalno jedinstvo i brigu za održavanje Posljednje preostale čiste zemlje u Kini i svijetu u cjelini. imaju ključne uticaje u našem preispitivanju savremene urbane centrirane civilizacije i ljudskog odnosa s Prirodom. Rezultat toga je da je Qinghai sada naglo viđen kao čudesna zemlja pionirski odvažnih fotografa. Međunarodni koncert vode i života. Dozvolite mi da ponovim: Qinghai je dom Kunlun planine koja obuhvata DNK kod kulturnih tradicija . je pokrenut u avgustu 2007. Tema Festivala odražava univerzalnu prirodu poezije kao most između kultura. posljednjih godina smo izašli sa scenarijem kulture koji je usmjeren na promocionalne projekte sa tržištem Qinghaja kao idealno odredište duge relacije puta u svijet. razni kulturni fenomeni. Stoga udaljenost postaje vrijednost. godine. Ovi napori su. Međunarodni fotografski festival u Sanjiangyuanu i Svjetski festival dokumentarnog filma o planinama u Qinghaju zaslužuju još jednu riječ pohvale jer su započeli s predstavljanjem Qinghaja u njegovom najboljem svjetlu . artefakti i umjetnička djela. Potpuno svjesni naše snage i ograničenja. Svjetski festival dokumentarnog filma o planinama u Qinghaju. između ostaloga. ljudi.prirodnom i duhovnom. U pothvate sličnog karaktera spadaju Međunarodni sajam Thangka umjetnosti i kulturne baštine.

s poletom i ponosom. Da bi priča bila oblikovana mora biti arhetipska. virtuelni i stvarni. plus organizovanje Svjetskog festivala dokumentarnog filma o planinama (2008. Ovi pothvati uključuju autore koji snimaju i predstavljaju područja rijetko pristupačna stanovnicima urbanih područja. do 2008.. vizuelni poziv. da ima u sebi kosmičko. Yangtze i Lancang. predstavljen pažljivo i da primami sve više ljudi i turista da to vide i razumiju pravo značenje. potpomognute filmskom tehnologijom. Danas u prisutnosti istaknutih prijatelja ovdje. reprezentuju svoj talent. Da zaključimo. kulturne oblike koji su inače smatrani ezoteričnim kao i vrlo iskrene vrijednosti koje su se održale od strane ljudi poput nas. . Taj drugi događaj je posebno hvale vrijedan jer su priče kazane vjerodostojno i svjež. da se istraži odnos etničkih grupa s njihovom okolinom i odražavaju se na zajedničku sudbinu čovječanstva u cilju da prošire javnu svijest o kulturološkoj raznolikosti. pomoću stvarnih ljudi i osvjetljavanja pravog mjesta. nešto grubo. želio bih izjaviti da su mnoge godine našeg napornog nastojanja nagrađene uspješnim organizovanjem Međunarodnog fotografskog festivala u Sanjiangyuanu zaredom od 2006. Očigledno će naš uspjeh biti ocijenjen od opsega sa kojim smo sagradili neki autoput.specifičnih za Kineze. objavljuju svoja istraživanja i razmjenjuju iskustva o svom renomeu. bez obzira gdje se oni nalaze i kakve vidove života prikazuju. U Qinghaju je takođe izvor Žute Rijeke. Ta dva osnovna podataka potiču na nagovještaj ogromnih izazova koji leže ispred nas. dozvolite mi da proširim poziv na svakoga koga ovako ili onako privlači Qinghai koji maše turistima posvuda da slušaju njegove priče ispričane s bogatom imaginativnom moći i okus njegovih primordijalnih kvaliteta s vlastitim očima i ušima. prvi put). Ta dva festivala nude veliku priredbu gdje umjetnici i autori dokumentarnog filma raznih naroda izmjenjuju ideje. da poveže ovaj Plato naše pokrajine sa svijetom. tamo i ovamo. Ovo se mora dogoditi ako Qinghai bude rame uz rame s ostalim dijelom čovječanstva. da prihvati i omogući slobodni promet podataka i osoblja.

odnosno. Primat mitova se umanjuje najočitije u ključnim trenucima kada se živa mitologija mora pomiriti sa svijetom u kojem je prenesena i neizbježno prođe kroz obradu istorijske transformacije. dobrom karmom. kao temeljnu sastavnicu ljudske kulture. napajanih hladnom vodom od njegovih topećih ledenjaka. mnoge zemlje i narodi imaju tendenciju da reinterpretiraju svoje mitološke sisteme.ULAZ U POSLJEDNJU ČISTU ZEMLJU Poetsko-politički govori o sebi u jezgri procvata pokrajinskih kreativnih programa 23. Qinghai je rodno mjesto mitologije Kunlun. nastala u Qinghaju. a to bi trebao biti rezultat stoljeća dobre volje i zasluga naših dobrih djela. . Ponavljam. nalazi se sjeverno i prostire kroz kopnenu masu Qinghaja. Mi znamo mitove. koji u biti nije slučajan. inspirisan i pokrenut onim što čuje od mene.QINGHAI . tj. oktobar 2009 Moram da nazovem ovu priliku sa obraćanjem. gdje izvire nekoliko kineskih velikih rijeka. vama. koja se nalazi paralelno s Himalajima. što je osvjedočeno s praistorijskih lokaliteta razbacanih kroz ovu pokrajinu. lično vjerujem. Moram prije svega pozdraviti vašu brigu za Qinghai i smatraću ovaj izlet u Guandongu kao veliku nagradu ako neko iz publike danas. Drugim riječima. Ono šta nam se događa pod nosom. mitologija Kunluna. Od početka XXI stoljeća. najviši je njegov vrh. S pokrenutom inicijativom za Qinghai se nedavno ispostavilo da je glavna kulturna sfera kineske civilizacije. planina Kunlun. Tibetanski budistički lama nas čak savjetuje da čak i slijeganje ramenima ili guranje laktom nekoga oduzima 50 godina dobročinstava koje se skupilo u vašem prošlom životu. Planina Kunlun je takođe povezana s kreiranjem najvažnijeg kompleksa kosmogonije mita kineskog naroda. ja stvarno smatram ovaj susret u Guandongu dobrom karmom. Qinghai je broj jedan sveto mjesto za hodočasnike. što je trend. Ovaj djelić budističke mudrosti se tiče onoga što je bilo prije našeg rođenja i njegov uticaj je da bismo trebali pozdraviti ovaj sastanak jer smo se sreli sto godina prije. Geološki govoreći Kina je najznačajnija zaliha kulturnih mitova. koji daju sliku ljudi u određenom svijetu onoga što se dogodilo u istoriji svih ljudskih tradicija i zajednica. spremište kineskog narodnog pamćenja. publici u Guandongu. Na primjer. mi u ovom trenutku sjedimo licem u lice i govorimo kao dobri prijatelji s prijateljima. U budističkim pojmovima.

a to su Geladandong i Kunlun. Nažalost neki griješe ili im je pamćenje slabo pa tvrde da Yangtze izvire na Tibetu ili negdje drugo. kako se vrti suviše vrtoglavo. naravno.. zarobljenu u doba industrijalizacije pa čak i postindustrijalizacije. Iako su modernizacija i promjene neizbježne. Sada s nekoliko godina života i rada na ovom Platou pokrajine. Žuta Rijeka i Lancang. Takve predrasude. Čak Lancang rijeka prođe kroz Kinu sa 46 % obujma vode prije pražnjenja u nekineski segment . Tibet je presudan za Kinu pa čak i za Jugoistočnu Aziju. Draž toga vas utoliko više iskušava jer kultura ima tendenciju da pokaže da je ono najautentičnije tamo gdje je ljudski trag najmanji. voda Qinghaja njeguje i hrani istočnu civilizaciju. Nekoliko ključnih civilizacija. Takav je slučaj s knjigom naslova "Vode Tibeta čuvaju Kinu" nedavno objavljenom u kojoj autor pogrešno identifikuje Tibet kao izvor tih velikih rijeka. ponekad su mi postavljali pitanja kao što je: “Šta je glavna znamenitost tamo?” ili “Možete li. one nalažu ispravak. .spakuje svoje stvari i pođe na turneju u Qinghai da isproba i okusi njegovo veličanstvo i ljepotu. Zdrav razum nalaže da bi trebali učiti pravilno u osnovnim školama da tri veličanstvena plovna puta svi imaju svoj izvor u Qinghaju. Qinghai je još uvijek planinski i divlji dovoljno onoliko koliko i druga mjesta mogu biti. indijska Rijeka Majka. Ne kažem da vode Tibeta znače malo za Kinu. Neke osnovne činjenice o Qinghaju Dozvolite mi samo da predstavim neke ključne elemente kao informaciju. pripremljene su da se vide neke od najautentičnijih i najposebnijih manifestacija.” Vrlo prikladni način da se počne takvim razgovorom se tiče kineskog izvora velikih rijeka kao što su Yangtze. Čak i u svjetskoj podjeli obalnih ekonomija Delta Biserne Rijeke je jedna od vodećih. znače malo. indijska. no ako se one pojavljuju u akademskim monografijama. Guandong je prolazio bez daha kroz preobražaj u prošlosti nekoliko decenija. Ja ne griješim. smiješne i iritantne. Žuta Rijeka u Gansu.Mekong. Ova činjenica objašnjava zašto vas potičem da pređete ponovo u mislima vaš put do najnerazvijenijih područja do mjesta koje je perspektivno. U smislu kulturne i prirodne baštine. Daleko od toga. Kao prethodnica otvaranja Kine.. Istina će biti kazana tako da ja svakako mogu da garantujem jednu stvar: vi ćete se vratiti kući kao najsrećniji ljudi. Većina ljudi osjeća našu planetu. jer znamo da rijeka Yarlung Zangbo nastavlja svoj tok južno u Indiju da postane Gang. Punih 49% vode Žute Rijeke i 26% vode Yangtzea je ispunjeno od ledenjaka tih dvaju vijenaca. su vitalne za civilizaciju. molim vas da nam kažete nešto o religijsko/humanističkim tradicijama. Rijeke. U tom smislu.

Tibetanske antilope. Slične stvari su se dogodile u drugim centrima civilizacije. nego u Qinghaju. . To znači da je izlet na Tibet dovoljan ako želite uroniti u ezoterične čari tibetanskog budizma. iza ove. nego tačno istaknuti i zbog pogodnosti i istraživanja: 1958 kilometara. Delta Nila. Tibetanske antilope slijede tradicionalni migracioni pravac kretanja u Tibet već neko vrijeme. da li više u Qinghaju ili u Tibetu? Ovi podaci nisu približni. koje su manifestovale posebne karakteristike. nikad prije ne stupivši nogom na tlo Qinghaja. koje su nastale u Qinghaju. Qinghai je uvijek smatran kao nešto niže. da su Žuta Rijeka i Yangtze. nagađam. jedna od pet maskota pekinške Olimpijade iz 2008. Svakako nije slučajnost da je evolucija nekoliko civilizacija. Putovati u Qinghai se nije moralo. su autohtone i potiču iz treće najveće “neljudske” zone u svijetu. Dva razloga leže. Nil i Yangtze. sve evoluiraju po riječnim koritima velikih plovnih putova kao što je Gang. otkrilo zajednički opšti obrazac. Jedno zanimljivije pitanje se tiče tačnog lokaliteta proslavljenog Hoh Xil prirodnog rezervata. uprkos kontroverzama među arheolozima i istoričarima oko multiporijekla svjetske civilizacije. Tigris i Eufrat. Jednako je s islamskom kulturom. Induska dolina. Kada ja došlo do postanka kineske civilizacije. Uzmimo moje neznanje kao primjer. Ako je prvo svjetlo civilizacije osvanulo u afričkoj savani ozareno suncem. sebi nametnute. Gansu. rodile kinesku civilizaciju kristalno jasno i van svake sumnje. Prije toga ja sam pošao na rad u pokrajinsku vladu. Hoh Xil se ne nalazi na Tibetu. I dalje mi neki prijatelji pristupaju. predrasuda da je Qinghai kao kulturna zabit raširena ne samo u narodu nego i među stručnjacima i iskusnim putnicima poput mene. Xinjiang je nesumnjivo tvrđava islamskog učenja i kulture. Na neki način Qinghai ostaje dugo vremena na nacionalnoj mapi kulture na rubovima kineske svijesti. čak ne znajući gdje Qinghai-Tibetanska željeznička linija leži.egipatska i kineska. od čega se 1400 kilometara nalazi u Qinghaju. fobije.. između dvije klasične mogućnosti kulture ovog Platoa i kulture Loess platoa. Drugo. ljudi imaju tendenciju povezivati Tibet s tibetanskim budizmom. Tako u čast glavnim civilizovanim kulturama. još njihovo stanište je u Qinghaju. Dok se Tibet diči impresivnim nizom humanističkih bogatstava. prvi centar kulture Neolita su odnjegovale dvije velike rijeke. dok je Tibet reprezentativniji. Ningxia i Shanxi definitivno su najtipičniji primjerci. moramo potvrditi naš velik dug postojanju tih velikih rijeka. Ja sam boravio u Pekingu i imao dosta prilika da proputujem skoro svih 31 pokrajina i njihovih glavnih gradova i Hongkong i Makao. Dolina Žute Rijeke kada su neke zajednice poljoprivrednika razvila tehnike za kultiviranje pustog ili aluvijalnog tla i uspješno izvršilo smjenu od neolitskog tribalizma do civilizacije. Tako je i s geokulturnog stajališta. Kao prvo.

Podsjetimo se da ovo veliko planinsko slano jezero prekriva 4. najranije etničke grupe. Salar i Mongoli. 800.000 Salar te 80. Salar i Tu. Qinghai je naseljen s nekoliko etničkih grupa što iznosi 46% od pet i po miliona stanovništvo.etnički. Qinghai služi u višestruke svrhe . Etnolozi vjeruju da bi mnoge druge etničke grupacije koje su poslije nastanile Jugozapadnu Kinu mogle poticati od njihovih predaka sa Qinghaja. posebno Tibetanci.2 miliona Tibetanci. 200.000 Mongoli. Lokalne tradicije i običaji su pod uticajem tih posebnih nacija. između Loess Platoa i Qinghai–Tibetanskog Platoa. Dovoljni ja reći da je stoljećima. Iako nije autonomna oblast. Tibetanci. muzika. Šest nacija su se pojavile. i. da su većina manjinskih nacionalnosti koje žive danas u Yunnanu. između ostalog. Jednom smo išli da provjerimo stvarni opseg jezera i prešli 360 kilometara da bi se vratiti na početak. postoji pretpostavka da je Qinghai. bezvodnih bazena. identifikovane u neolitskom Qinghaju. epskih travnjaka za skupljanje stoke. Domaće nacije su jedna strana medalje. U nekoliko bisera iz geografskih časopisa ili turističkih vodiča na međunarodnom nivou Qinghai jezero trijumfuje kao jedno od najljepših jezera. kulturološki ali ne neophodno i lingvistički. Nedavno je za ovo područje javljeno da sadrži rezerve zapaljivog leda. Kao potpourri sa multietničkom prisutnošću i geopolitičkom slivnom površinom. izabrane iz dugih međuplemenskih sukoba i dinastijskih rivalstava . slikarstva i izvođačke umjetnosti.istinski . Hui. i riječnih dolina koje je pogodno za poljoprivredno stanovništvo i uz to začuđujuća eklektička mješavina naroda i kultura. koja je dugo prevladavala među etnolozima. od čega je 1. naravno. 100. Čak i u smislu ekonomskih usluga.Han. koji zauzima veliko prostranstvo glacijalnih planina. što je pravo otkriće jednog od najvažnijih zaliha goriva osim fosilnih vrsta. Qinghai ostaje zemlja čuda koju treba otkriti. ova pokrajina sadrži nemalo prirodnih resursa od strateškog značaja za kineski razvoj u godinama koje će doći. Tu i Salar su najviše autohtoni sa tlom na kojem idemo i stojimo. Tu.bili potomci drevnog Qianga.500 kvadratnih kilometara. plesa. Dobila je svoj naziv po istoimenom jezeru unutar njenog područja. sklonost prema većoj homogenosti . svi potencijalni objekti i kandidati za našu kampanju za očuvanje neizmjernog kulturnog matrimonijuma s raznim stepenima kulturne vrijednosti će biti cijenjeni i birani. Zaista. Razlog takvih epskih migracija je pronađen u topografiji Qinghaja.000 Hui.Ukratko. Antropolozi to identifikuju kao “Han-tibetanski hodnik” između 95˚ do 105˚ istočnog meridijana i bila je hipoteza. mogli bismo smatrati drugi centralni dio kineske kulture uveliko.000 Tu. pet puta je veće od Hongkonga i sedam puta od Singapura. pa čak i Myanmar . Takva nezamisliva mješavina kulturološke raznolikosti se vezuje s raznim oblicima književnosti.

Geografija. riznica prirodnih resursa kao i neobično geopolitičko mjesto.zlatni rudnik kulturološke raznolikosti.5 puta veći od Francuske ili 3. režiseri i folkloristi nikad se ne umaraju od njihovog ponovnog interpretiranja u svjetlu sadašnjosti. Srećom topografija Qinghaja i njegova istorija kombinovano su ga učinili jednom od povlaštenih regija koje su stvorile materijal i teme ključne za procvat kreativnog biznisa. stoje neosporno kao odgovor skoro na sva presudna pitanja u ljudskoj egzistenciji. obojene netaknutim sjajem koji šokira i zarobljava. .000 i 8. mitovi. Mora se imati na umu da velika raznovrsnost mitova. koji sam s instinktom pjesnika. Najviši vrh moćnog Kunluna je pronađen u Qinghaju. pravi zavičaj planina. kao nešto posebno i vezano uz bogove. U meni.5 puta veći od Engleske) i njegova visina (prosjek 4. bilo efikasne nadležne uprave ili kulturne obnove. Indikativna je dimenzija takvog stalnog interesa za mitove kao izvor neiscrpne inspiracije i kulturnog povjerenja. Kunlun mitologija je definitivno temelj za kinesku civilizaciju. je jedna vrsta simbolične komunikacije. kao što su grčko-rimski i naši. Moja službena dužnost mi nalaže da budem više osjetljiv na njegov kulturni potencijal iz perspektiva kulturnih estetika i istorijskog značaja. Qinghai budi vid platoa kulturne tvornice snova i raja prirodne solidarnosti. Qinghai i Tibet se uobičajeno sklapaju u jednu cjelinu jer te dvije regije obuhvataju Treći Pol zemlje. vi se penjete na prvu stepenicu i neprestano dalje penjete u susret Tibetu na vrh kopnenih ljestvi. Ušavši u Qinghai. Po meni reći da je Qinghai ulaz u Posljednju Čistu Zemlju ima smisla jer Qinghai povezuje Mongolsku Goru (prosjek visine: 1700 .1900 m) i Qinghai-Tibetanski Plato (najviše između 5. se vezuje s poticanjem nadzemaljske ljepote. nadljudska bića i čudesne događaje u jezgri kulturnog identiteta nekog naroda. kao karakteristika.000 m nadmorske visine na Qinghai-Tibetanskom Platou). Da bi se stvorili kulturni brendovi i potakla regionalna kreativnost pretpostavlja se duboko razumijevanje regionalne istorije i njena humanistička ostavština . Treći Pol je od nedavno mnogo zanimljiv u cijelom svijetu. nema drugog mjesta u Kini kao Qinghai koje se može pohvaliti takvim nizom hipnotizirajućih vijenaca koji zauzimaju tako uzvišeno mjesto u srcu svih kineskih naroda. zajedno s bujicom kulturnih relikvija i lokacija povezanih s Kunlun mitovima. je sudbina. U osnovi. zajedno s Arktikom i Antarktičkim Krugom. Istaknuti pjesnici. Narod u skoro svakoj kulturi je razvio vlastitu zalihu mitova s ostalim oblicima književnosti. načinjenih rukom Prirode. Na primjer. On je značajan kao Himalaji koji dominiraju svim drugim planinskim sistemima. Savremene studije o raznim mitologijama su otvoreni presjek jednog kraja. mit.000 m). kunlunski. Tako mnogo čuda. Prva zanimljivost Qinghaja je njegova veličina (1.legitimni temelj iz kojeg ćemo raditi.

Žute Rijeke. snijeg . kulturološke i biološke raznolikosti. ja sam pet puta dolazio na Tibet. Qinghajeva ljepota je divlja. posebno tri ogromna plovna puta. Ja sam bio iskusni putnik. višegodišnje smrznute naslage. u jednom treptaju oka.obiluje nadrealnim scenama i privlači fotografe i slikare. Priroda zahtijeva potpunu poniznost i obzir. to isto ima. kao replika Latinske Amerike na mom tlu. Prema tome to je ikona kineske kulture. neobičnu kombinaciju biološke raznolikosti i kulturološku raznolikost. Mi u Qinghaju predlažemo naziv “Veliki lijepi Qinghai”. Za razliku od Tibeta. sastavljen je od velikih travnjaka. koja izvire u Qinghaju. Gobi pustare. tj. čiji šarm je nalik drugoj svjetskoj prirodi. To je najčudesniji vid konfiguracija klimatskog obrasca. putovao u četrdeset čudesnih zemalja i Latinsku Ameriku koja trajno budi moju maštu jer sadrži više autohtonih kultura nego drugi krajevi i jaz između homogenosti i heterogenost koja me inspiriše. Žuta Rijeka. neukrotivom majkom. uglavnom jer je njeno navodnjavano područje bio najraniji centar kineske civilizacije. Duž Qinghaja Žuta Rijeka izgleda čisto i plavo. i profesionalce i amatere. rijeka. tibetanska antilopa i snježni leopard. šta je Qinghai. Qinghai polazi od svoje najniže tačke od 1. morate putovati u Qinghai i vidjeti plavu Žutu Rijeku. jezera. Žuta Rijeka je nesumnjivo najvažnija rijeka u Kini. sav spektakularni krajolik Majke Prirode koji se nudi travnjak. koji se sada smatra nacionalnim parkom je doslovno carstvo životinja. prilično okomitim i strmim. Qinghai je prirodna planinska zemlja čuda . U istorijskim pojmovima. srećom. koje raduje fotografe. Lancanga i Yangtzea koje izviru ovdje i protiču kroz Kinu. neko će uhvatiti.700 m nadmorske visine do maksimalne od 8000 m. S radikalnim zaokretima u njenom toku i čestom naplavljivanju (rezultat rane sječe šuma i teških naslaga mulja) Žuta Rijeka je bila kroz stoljeća izvor tjeskobe za generacije koje žive pokraj nje. Gobi pustara i pustinja. Pored biološke i kulturološke raznolikosti Qinghai pokazuje takođe geografsku raznolikost. Neki stručnjaci za kulturu nazvali su Tibet “Tibet na visini” u smislu duboko ukorijenjene budističke tradicije. Na tim kopnenim ljestvama. vijenaca.Prije no što sam se preselio u Qinghai. koja prođe kroz Loess Plato centralne Kine. Ta Majka ima najcvjetajuće djevojaštvo. Slične planinske predjele teško je naći bilo gdje osim u Qinhaju koji je dom planinske faune. Geomorfološki govoreći Qinghai predstavlja najkaleidoskopskiju konfiguraciju. kao što je divlji jak. Qinghai. močvara. kao plavi Dunav. Neki imaju tendenciju da uporede tu rijeku sa snažnom. Ako stvarno želite vidjeti Majku u njenom naponu.spojene planine i slano jezero. stalno preusmjeravanje raznih društvenih i prirodnih sila tj. jedinstven je i nezamjenjiv. Na primjer. faune i flore. napuni sa žutom zemljom od čega je i nastao taj naziv rijeke. . Hoh Xil.

e. turisti poći na izlet i to provjeriti svojim očima. e. u Induskoj dolini. u Dolini Žute Rijeke.500 p. oko 3. oko 1. Prva zdjela za rezance je iskopana u Qinghaju. . ne u Italiji. zdjela na kojoj se prikazuje pet djevojaka koje plešu je najvrednija.000 godine p. Kao Bliski Istok. ta tradicija se nikad nije poremetila ni do danas. e. Italijani tvrde da su oni izumitelji rezanaca. Obojena lončarija s djevojkama koje plešu je bila prvo iskopana u Egiptu u riječnoj dolini Nila. I druge kulturne relikvije su tu iskopane. oblikovanu tačno poput one koju koriste savremeni zapadnjaci.000 eksponata. n. Željeznica od Qinghaja do Tibeta. Mnogo od Qaidam bazena je zapravo obloženo solju. U člancima o lončariji širom Kine stručnjaci izvode zaključak da ih je još stotine hiljada netaknuto pod zemljom.000 godina. Regionalni arheolozi su napredovali sa revolucionarnom hipotezom oko postojanja izvornog centra civilizacija uzvodno od Žute Rijeke i Yangtzea. Sirovina za kalijumovo gnojivo je potaša. Godina 3.500 godine p. So je u Qinghaju artikl broj jedan i prirodni resurs. n. n.. e. Manje njih su znali da je 98% domaćeg kalijumovog gnojiva proizvedeno u Qinghaju. i to se približno podudara s drugim centrima civilizacija: u Egiptu. iako mnogo toga ostaju pretpostavke. s otvorenom redovnom linijom 2009. tibetanski budizam i hinduizam. Obojena lončarija je tipični artefakt neolitskog seoskog života. Liuwan muzej obojene lončarije u Leduu.netaknuta i oduzima dah. uživajući istorijsku neprekidnost identičnu sa kineskom. n.500 godine p. za razliku od bilo čega što imaju druge pokrajine da ponude u smislu prirodnih darivanja i kulturne razlike. je koristila ekonomski i Tibetu i Qinghaju od otvaranja. kao kuriozitet.. izvađena iz slanih jezera. avanturama skloni. oko 2.000 godine p.. mnogi ljudi u unutrašnjim pokrajinama nisu znali gdje se Qaidam bazen nalazi. Govori li to da je Qinghai kolijevka civilizacije čak starije nego one oko Žute Rijeke? Ono što slijedi o porijeklu rezanaca nisu nikako pretpostavke. 68 kilometara istočno od Xininga. uključujući viljušku načinjenu od bambusa.. oko 5. godine. Ideja je jednostavna: slične kulturne relikvije su bile iznijete na vidjelo i identifikovale se već prije 5. Arheolozi nam kažu da su prije 30. u takvim obilnim zalihama da je moguće cijeli autoput sasvim posuti solju. Takva skladna mješavina kulturnih i religijskih tradicija je silna dragocjenost. je prihvaćena kao približno vrijeme pojave civilizacije u Mezopotamiji. n.000 godina određene ljudske zajednice načinile Plato svojim domom. drevni Qinghai je bio raskršće gdje su se glavne religije širile i susrele: taoizam. posjeduje najveću kolekciju obojene lončarije u Kini. Ja se nadam da će ozbiljni stručnjaci za kulturu i. e. u Srednjoj Americi i Peruu. bogate i jedinstvene kulture Qinghaja. U ovom trenutku moram nešto reći o temi uloge Qianga u nastajanju kineske države. Od njegovih 10. Prije 2009. sve su se ukorijenile ovdje i zadobile svoju grupu sljedbenika. islam.

koji je kulminirao u izraelskom preuzimanju Golanske visoravni 1967. Ova činjenica sama za sebe govori vrlo mnogo o našoj odluci da održimo Posljednju Čistu Zemlju na našoj planeti u uvjerenju da za nas. a ne za naftu. Izrael je pokrenuo državni projekt za očuvanje vode. može takođe biti uzrok unutarnjeg sukoba unutar država. Arapske države su odgovorile pregrađujući pritoke rijeka Jordana i Yarmouka. Preko 120 mineralnih zaliha je sigurno od kojih 20 je rangirano kao 9. s njegovim bogatstvom predstavlja više od vrijedne riznice. uglavnom vodi. Pokrajinska vlada izlazi sa svojom Broj 1 razvojnom strategijom. je uzrokovao vanjske tenzije između suverenih država. uglavnom vodi. Otvaranjem Prirodnog rezervata Tri Rijeke. . Posljednjih godina Qinghai. je bio velika briga za cijelu zemlju. Pristup ključnim resursima. Izrael je napao gradnju projekta arapskih državu u martu. pristup ključnim sredstvima. Na sličan način. politolozi predviđaju buduće ratove na Srednjem Istoku ili negdje drugo za vodu. koji je Qinghai. Svi kažu da biti ekološki orjentisan ne znači da sjedimo besposleno i da profesionalno uzimamo milostinju koja nam se daje.” Tu proizlazi sumnja što se tiče iskrenosti te izjave. maju i avgustu 1965. iz gornjeg toka rijeke Jordan. te dvije arapske države su započele izgradnju dodatne brane da preusmjere tok rijeka Baniasa i Dana. Regulacija gornjeg vodnog područja.. koja doslovno značili ”pustiti ekologiji da upravlja. Mi dugujemo ne samo svim ljudima koji žive na Krovu Svijeta nego i naše djece djeci kada dođu da koriste prirodna bogatstva. godine. i 10. Kao dio zajedničkog sirijsko-jordanskog vodenog diverzionog plana. Kamen smutnje je ekološka dimenzija. posebno način rasta regije je povukao akutnu pažnju međunarodnih tijela i organizacija kao i pokrajina u donjem dijelu toka Žute Rijeke i Yangtze. i svaka ljudska aktivnost se veže sa vodom.Kineski izvanredni ekonomski rast i teško oslanjanje na skupu stranu naftu. s prvim mjestom u Kini. Regulisanje rijeke Yarlung Zangpo je bio prava glavobolja za indijski nizvodni dio. Te napetosti direktno su pridonijele ratu 1967. Qinghai-Tibetanski Plato. preradiva industrija itd. finansiranog i pod pokroviteljstvom centralne vlade je pola teritorije ove regije stavljeno pod zaštitu. Voda je vitalni element za ljudski život. Znamo da u drugim dijelovima Kine ili čak svijeta. Ali unutar te teritorije su propisane industrijske djelatnosti koje su u osnovi protiv etičkih i ekoloških razloga. Godine 1958. Nadalje. mineralne sirovine je nagnao Peking da razmišlja o alternativni izvoru fosilnog ulja (obnovljive energija kao što je vodena energija) i nemagnetične mineralne zalihe moraju biti prepoznate da održavaju kinesku ekonomiju u novom milenijumu ako Kina završi svoj ekonomski preobražaj i postigne "energetsku sigurnost". Zapravo van prirodnih rezervi (računajući 25% teritorije regije) su još uvijek drugi poslovi kao što je hidroenergetska sposobnost.

Vodeći regionalni donosioci odluke i administratori izlaze sa scenarijem razvojne strategije fokusirajući se na visoku tehnologiju i kulturološku djelatnost. njegov udio odgovornosti je disproporcionalan. postoji ugrađena kočnica za ulazak na tržište i širenje. gorivu i zaštiti. U međuvremenu. tamo gdje njegovi resursi kopkaju za eksploataciju. A neka su samo dopuštena grupama s posebnom dozvolom. visoka ekološka svijest. s takvim posljedicama da se sada počeo ozbiljno ugrožavati ljudski život. moramo poboljšati infrastrukturu za održivu budućnost. Pod ruku s uspješnim turističkim poslom. naša kulturološka djelatnost ide s dvostrukim faktorima ekologije i ekonomije koji su najviši u našoj svijesti. S visokom tehnologijom. prirodno smo skrenuli našu pažnju da razvijemo kreativnu industriju. Qinghai ima potencijal kulturološke raznolikosti i ostale oblike kulturne ostavštine. naša kulturološka djelatnost je uveliko motivisana ekonomskim faktorima. apsolutno ekološki čistu. Na primjer. puno interesantnog i atmosfere. drevnost ali i svježinu. Ta bogata prošlost je dala mnogo spektakularnih znamenitosti i kulturnih bogatstava. Hoh Xil prizna samo nekoliko elitnih stručnjaka za netaknutu ljepotu u divljini.mnoga od razvijenih područja su se industrijalizovala s malim obzirom na okolinu. Van obaveznog smanjenja u BDP-u zbog ekološkog napora širom zemlje i eksperimentisanja s novim načinima rasta kao što je niskougljična industrija. Nezavisno putovanje nije ostvarivo čak i ako ste se opremili dovoljno u hrani. Qinghai je u dilemi. Za petomilionsko stanovništvo da bi se opskrbljivalo mora izbrisati zaostalost i siromaštvo zbog kojeg mi trpimo. grupu ili pojedinca. Lokalni turistički ekonomski subjekti su smislili neku “razdijeli i razgledaj” politiku. zapravo. temeljenu uglavnom na ekološkim i održivim razlozima. Qaidam bazen je usmjeren da bude jedan od nekoliko demonstracija prerađivačke zone. Zaista. pun je vitalnosti i humanizma za savremene ljude iz čega potpuno nova kreativna industrija može poteći. . ali sa značajnim rezervama: to mora biti dio dopuštene turističke grupe. Preradiva industrija pokazuje slabo širenje toplote od uhvaćenog ugljen dioksida koji je cijenjen kao što znate. lokalni turistički ekonomski subjekti promovišu putovanje u Hoh Xil prirodni rezervat. misterioznost. Mogućnosti su teške jer biramo da žrtvujemo neke od interesa i igramo primjerenu igru. egzotičnost. Mi zagovaramo ekološku etiku za sve turiste. dva zahtjeva se moraju obezbijediti: visokotehnološki proizvodi (uglavnom mineralni proizvodi duboko obrađeni) moraju postići visoke cijene i dodanu vrijednost na tržištu i moraju biti vrlo čisti. U međuvremenu. Pokušavamo sa restrukturiranjem našeg industrijske organizacije i tražimo nove načine rasta i nova područja Rast BDP-a. Kao što sam govorio. Težnja je da se omogući rastućem stanovništvu dovoljan BDP. Određena odredišta su otvorena za sve. S potonjim. bez smeća.

To znači označiti da autohtona kulturna bogatstva uobičajeno prebivaju tamo gdje su infrastruktura i ekonomija u lošem stanju. Namjera ove ekonomske obnove nije ništa manje značajna nego da bude Qinghai prikladan centar za stanovanje i da je to od kulturnog interesa. . da pokušamo podržavati Deltu Rijeke Pearl. Samoporažavajuće je za nas. religijska i geološka). Borba između brzog razvoja i očuvanja prošlosti može biti razdvojena u pitanje ustanovljivanja novog puta izvršavanja i ekonomskog i kulturnog poleta bez ugrožavanja ekološkog kvaliteta. međutim. manje od 80 milijardi juana. Obilje kulturnih resursa. obdaren bogatim resursima da se koriste u diskreciji. Zašto se ne osloboditi siromaštva razvijanjem kulture? Dok osiromašene mase zarađuju žanjući svojim zanatom i umješnošću. jer njihovo bogatstvo pretpostavlja bogato pružanje talenta i materijalnih resursa ključnih za kulturološku djelatnost. Što je veće zaostalije područje.Jedno mišljenje prevladava da se za ekonomski oporavak moraju imati kreativne ideje i kulturna inspiracija. s obiljem prirodnih znamenitosti i kulturne ostavštine. U vezi s tim. od planinskog uporišta Qinghaju. religijskog i folklornog jedva je održavala mala lokalna ekonomija koja je dio nacionalne ekonomije. Tu dolazi trenutak prosvjetljenja. gornje vode triju velikih rijeka. U istorijskim pojmovima. rastuća zvijezda bogatog Guangdonga činilo se da će čak ostaviti Hongkong u sjeni. označavajući smjenu od prethodne neobjektivnosti u korist materijalne imovine (mineralni depoziti. Qinghai je ostavljen s jednom dobrom mogućnošću. Da se započne sa tim kako se može nastaviti s razvojem kulturološke djelatnosti? Ovo je presudno suočavanje vodećih vladinih administratora. vrhovna privlačnost bi bio vibrirajući religijski život tibetanskog budizma.turizam se širi. Daleko od kineskog industrijskog centra. Kada je Deng Xiaoping odabrao ovo područje za udarnu snagu svoje reforme i otvaranje inicijativa. to su viši autohtoni resursi. poljoprivredni i stočni resursi) do nemara upravljanjem značajnom imovinom (kulturna. jedne od najbogatijih i najnaprednijih obala u zemlji. geološkog. a infrastruktura se povećava. To su epske teme iz kojih mi stvaramo naše kulturne brendove i ispoljavamo našu kreativnost u zemlji. Kulturološki govoreći. BDP Guangzhou sam dostiže 800 milijarditih juana. ekonomski zaostao. Na neki način ovo je istinito kako je pokazao nagli porast u kreativnosti u razvijenim zemljama kao što je Velika Britanija. Japan i SAD. bi mogle dati ton i korak za regionalnu kampanju za suzbijanje ekološkog opadanje Trećeg Pola naše planete. Qinghai se posljednjih godina pojavio kao glavni igrač u turizmu. a BDP Qinghaja. vlada dobije ono što želi . Što se tiče globalne ekologije i neujednačenosti između bogatog istoka i nerazvijenog zapada tu se uzima u obzir prilično pametan način. Mi plivamo nasuprot struji. moram reći da je Qinghai zemlja obilja i manjka.

nerazborite industrijalizacije kreativnim razmišljanjem. naravno. taj manastir je jedan od najvažnijih van Tibeta. uzmicanje ledenjaka u Arktiku i Antarktiku. svodi na sposobnost da se vidi kulturna vrijednost divljine i dodana kulturna vrijednost. imaju prirodnu koncentraciju talenta i materijalno bogatstvo za razvoj kreativnosti. Kao mjesto rođenja Tsongkhape. u Qinghaju. pulsirajućim noćnim životom i kosmopolitizmom. vezova i statua u manastirima u tibetanskom svijetu su načinili umjetnici iz Tongrena. dva . pomijeranje granice vječnog snijega. Veliku većinu fresaka. on je započeo s uništavanjem budističke vjere. Znači da moramo izbiti usko grlo ili začarani krug ružne. posebna umjetnost tibetanskog budizma je ušao u modu.jednu desetinu bivšeg. koji privlači hodočasnike sa Tibeta. kada je ozloglašeni Langdarma došao na prijestolje. Tongren je poznat po tibetanskoj budističkoj umjetnosti. ali najbolja je thangka u Regong okrugu. Mnogi Tibetanci su nomadi. vrlo dobar uvod u tibetanski budizam. Pronicljivi i mudri elitni članovi vlade moraju shvatiti i potvrditi da je Qinghai Qinghai. Chengdu i Xian. Tongren je sjedište Huangnan tibetanske autonomne prefekture u Qinghaju. od IX do XIII stoljeća je bio ključan za tibetanski budizam. Brojne metropole kao Peking. Određene relikvije prošlosti jedine prkose kopiranju. locirane na čvorištu Qinghai-Tibetanskog Platoa i Loes Platoa. U VIII stoljeću kralj Trisong Detsen (755. Jedini izlaz se. Na primjer. Mnogi visoko profilirani lame su pobjegli u Qinghai da nastave duhovnu tradiciju koja je uzrokovala umjetnost thangka u kojoj su opisani tibetanski bogovi i ostala religijska ikonografija. Period od 400 godina. Ulaskom u XXI stoljeće. Umjetnici su ovdje praktikovali regong stil thangka slikanja koja je cvjetao od XVII stoljeća. Guangzhou. Thangka ili slikanje na svitku. dobro dokumentirani. ubivši svog brata. godine. poprečni presjek globalnih problema zahtijeva zajedničku aktivnost. koja leži oko 25 km jugoistočno od Xininga. što su.) je uspostavio budizam kao zvaničnu religiju u državi. Nazvan “Regong” (zlatna dolina) na tibetanskom. Qinghaja i Mongolije cijelu godinu. – 797. Odgovorio sam svima da thangka vrijedi. s njihovim visokim životnim standardom. uticaj budizma u Tibetu datira od vladavine kralja Songtsän Gampoa. Tongren oblasti. Hramovi i manastiri su uništeni. utemeljitelja sekte Žuti Šešir. Ali budizam je skoro nestao nakon 842. za većinu ljudi glavna tačka privlačnosti u Qinghaju je Ta'er Si. Globalna pitanja preko ekologije se svode na smanjenje emitovanja ugljičnog dioksida i razvijanje niskougljične ekonomije. čini se. Strastven podupirač Bona. Šangaj. redovnici su prisiljeni pobjeći iz prethodno objedinjenog Tibeta koji se raspao na brojne male kneževine. koji je umro 650. Najraniji. Mene su kontaktirali da ocijenim vrijednost thangke urađene u Qinghaju i Tibetu. kao što su globalno zagrijavanje. Shenzhen.

naziva za jedan problem. a koji su u samom središtu njene posebnosti. Oni ne moraju dovesti svoje porodice zajedno sa stalnom rezidencijalnom dozvolom i ugovorom. zanat. običaja i ideja. Trenutno. od određene zajednice. te prema tome. to jer moramo shvatiti i načiniti novi model razvoja kao pokretač za dovoljni prihod da se prehrani. Kada koristimo riječi kao što je “globalno buđenje”. Naša politika zaobilazi tradicionalni posjedovni mentalitet pozivanjem talenata u ostatku Kine na rad na posebnom projektu privremeno na nekoliko sedmica ili dva mjeseca. da je posljednja čista zemlja kao i posljednja zabranjena zemlja u smislu nerazborite modernizacije. izdavaštvo. znanja. koja se sastoji ne samo od materijalne imovine. kao ključne komponente njenog unutrašnjeg identiteta kao i njegove jedinstvenosti i različitosti u poređenju sa svim drugim ljudskim grupama. Ako kreativnost ne uspije postići ovu višu težnju. Trajanje njihovog kratkog boravka ovisi o dužini projekta. radio i video igre. dizajn. i važnost očuvanja kulturološke raznolikosti. Mi moramo zaštititi zemlju u kojoj naši ljudi žive u skladu s međunarodnim kriterijima. S druge strane. Howkinsova kreativna ekonomija obuhvata reklamiranje. Takvo globalno buđenje se razriješilo s naše strane u samo-otkriće. vještina. film. modu. TV. . reproduktivne umjetnosti. muziku. Ovim se izbjegava velika papirologija i logistički problemi. mi smo svjesni svakodnevno konačnog gubitka – širom svijeta – jezika. Takvo globalno žaljenje upozorava na nužnost kreativnosti umjesto tradicionalne ekonomske organizacije koja uglavnom počiva na proizvodnji materijalne imovine i na degradaciji biota. Tokom godina razvijemo naše talente spremne za raspoređivanje. Bavljenje oko bilo kojeg pitanja zahtijeva dugoročni pogled očuvanja i istorijsku perspektivu. softver. Bit ovog cjelovitog pogleda na kulturnu baštinu. mi priznajemo na početku da nešto ružno u nuždi mora izrasti iznutra. nego i posebno od svih značajnih elemenata koji se smatraju. Zašto je međunarodna zajednica nedavno postala tako svjesna značajne kulturne baštine da ona treba i zaslužuje međunarodno očuvanje? Značajna kulturna baština se odnosi na sve značajne manifestacije kulture i predstavlja raznovrsnost živuće baštine čovječanstva kao i najvažniji nosilac kulturološke raznolikosti. alarmantno u prirodi da se Qinghai nalazi na Trećem Polu Zemlje. koje uzrokuju progresivno osiromašenje ljudskog društva. moramo predvoditi novi način razvoja na podršci istorijskog iskustva za potomstvo i održivi potencijal. šta je drugo pravac ljudskog napora? Ako prosvjetiteljstvo stavimo na stranu. igračke i igre. umjetnost. ponovo imamo klasično usko grlo nenadarenosti dok se kreativnost odnosi na raspon ekonomskih aktivnosti koje su uključene u proizvodnju ili eksploataciju znanja i podatka. arhitekturu. One mogu različito upućivati na kulturu (posebno u Evropi) ili kreativno ekonomiju.

ekonomije i vojnih snaga.Zahvaljujući prethodnom mišljenju. Kreativne grane ne samo da su projektirane u cilju višeg rasta i otvaranja radnih mjesta. državnom. Na kraju je . poplava softvera na svjetskom tržištu. zapadna industrijalizacija je nekada dominirala ljudskom scenom i oblikovala naše društvo. Treba ubirati žetvu od savremene kulturološke djelatnosti ne samo u BDP-u nego i više s obzirom na ekologiju i višu egzistencijalnu dimenziju. na štetu manjinske kulture. da poboljšamo i promovišemo i proklamiramo naše prostore ili oblike kulturnog izraza. Kako smo već pomenuli globalizovati u savremenom kontekstu znači često više nego što nedominantna društva globalizuju vlastite kulturne norme i vrijednosni sud na štetu vjerodostojnosti i integriteta povezanih sa slabim kulturama i autohtonim tradicijama pomoću kulturnih proizvoda. Kina slijedi Španiju i Njemačku. one su takođe faktori kulturnog identiteta koji će igrati važnu ulogu u očuvanju kulturološke raznolikosti. Na primjer Španija je otvorila svoj Cervantes institut. Nekoliko evropskih zemalja su učile da promiču svoju kulturnu jedinstvenost i razlike. Kineze. novi pokretač njenog ekonomskog razvoja. Na primjer. kulturna baština uključuje sve nebitne elemente koji se smatraju dati od određene zajednice kao ključne komponente njenog unutrašnjeg identiteta kao i njegove jedinstvenosti i razlike u poređenju sa svim drugim ljudskim grupama. izvoz američkih glavnih vrijednosti ide u dva oblika – blockbusteri. Naša tajna je da imamo visoke ciljeve od samog početka. Dolazak XXI stoljeća je uveo postupak obnove svjetskog zahtjeva u kontekstu kojeg se kulturni arhetipovi i interesi dominantnih društava globalizuju. Američki uspjeh čini izvadak vrhovne vrijednosti i moći kulture i ističe važnost kulturnog naslijeđa za nas. Kao što sam već istaknuo. Goethe institut koji država sponzoriše takođe je razgranat u mnogim dijelovima svijeta. glavni glumac je kultura. Iako bi Italija mogla da slijedi taj obrazac. regionalnom i međunarodnom nivou. koja imaj prednost čak i pred kombinacijom politike. brzo je izrasla iz novonastale "početničke" grane u važnu potporu pokrajine. uzrokujući kulturnu hegemoniju i ujednačenost na mjesnom. XXI stoljeće se često poistovjećuje s globalizacijom. kreativnost. Dok je svijet pozorište. krojeni po američkom klasičnom receptu i sa sastojcima pjesničke pravde i informatičke industrije tj. Mi smo prepoznali ovu činjenicu i počeli razvijati posebne strategije da promičemo njen rast. Ovo. kulture i tehnologije. ona je razvila druga sredstva kulturnog izraza jednako efikasna. Kultura je u jezgri ljudskog porijekla i ljudske aktivnosti te kao takva ona je nova lokomotiva za ekonomsku evoluciju. Ona nam još uvijek pruža ekonomske koristi i uništava dio naše prirode. koja je kombinacija ljudskog mozga. Ukratko. osnivajući svoj vlastiti lanac Confucius instituta u desecima zemalja.

Stavljeni u perspektivu. Bill Gates je citiran da je rekao da kreativna ideja može pokrenuti fisioni efekt. Izgleda da su priroda i istorija dale u nasljeđe neobičnu kombinaciju netaknute divljine i humanističko-religijske tradicije kao sirovine ili proizvode da se dalje duboko obrađuju. hrišćanstva i islama.pero jače od mača. lokalni narodi su na različitim nivoima tražili pipkajući godinama. proizvodnju novčanog toka i dodavanje vrijednosti našoj neiskvarenoj divljini. to su uspješni slučajevi kreativnosti. Takva planinska turistička odredišta mogu biti vrlo unosna. Stvaranje nekoliko kulturnih proizvoda čeka najnovije mišljenje i pripadajući rast percepcije svjetskih trendova. međutim. eksperimentujući s raznim pristupima dok se mi nismo pojavili. Sada mi dozvolite kratki uvod i svakom našem kulturnom proizvodu posljednjih godina. Naše mjesto uzlijetanja. Ekonomski povratni tok može sadržavati najautentičnije i najposebnije resurse za turističke operatore. kao što znamo. Mi se trebamo obrazovati prvo da možemo voditi naše ljude na bogaćenja bez neutralizovanja naše okoline. koji imaju svoje posljedice što se osjećaju u cijeloj Kini i svijetu za poboljšanje lokalnog turizma. Pošao sam u grad Jerusalim. što je najkrhkije na našoj visini. uslovi su dosta zreli i ono što smo postigli treba biti smatrano kao kristalizacija i akumulisana evolucija razvučene težnje da se održi područje upotrebljive i lijepe divljine za ljudska dobra bića i životinjski svijet u međuvremenu. Popis . je status quo tipičnog predindustrijskog društva pričvršćenog za ekološki najosjetljiviji Treći Pol Zemlje. ruševina i terena. U času kad su tvoje trupe otišle tvoj uticaj je ravan nuli. Takav izazov takođe obećava. živi dokaz kulturnog potencijala. Sada bi iskra originalnosti mogla stvoriti svoja vlastita ekonomska zadovoljstva i kulturnu žetvu s malim slabljenjem ili degeneracijom zemlje ili života. sve živo svjedočanstvo sa interakcijama mnogostrukosti naroda i kultura ili u ratovima ili u ostalim oblicima kontakta u istoriji. U smislu istorijske pozadine. Mi nismo sveznajuća bića. Prije ove tačke je poduži prikaz pozadine i intelektualne inkubacije regionalne kreativnosti. Pribjeći vojnoj okupaciji nema smisla. za koji je utvrdio Izrael da je njegov glavni grad početkom sedamdesetih. koji je ostao simbol i inspiracija tri velike monoteističke vjere . I gram dobrih ideja je jednostavno krava muzara. Jednom sam putovao u Istambul i vidio mnoštvo kulturnih relikvija. gura kulturu i biznis u porastu da se isprepletu. Globalni trend u kojem raste potražnja za kulturnim proizvodima i potraga za identitetom. kako bi se povećao društveni razvoj i dobrobit ljudi. da kapitalizujemo našu prednost. Za kulturni učinak se pokaže da je trajan. kreativna grana je proizašla iz konteksta postindustrijske i ekonomije znanja da stvori bogatstvo i poveća stopu zaposlenosti. Zapravo. Mi ne dobijamo ideje preko noći.judaizma. Svi kažu da postoji tačka intelektualne poniznosti.

koji je tvorilo najdojmljivije opravdavanje.000 godina. Su Dongpo. Tu Fu. Dio te pismenosti ukazuje na prestižnu liniju pjesničke ostavštine i pjesnike trajne vrijednosti kao što je Qu Yuan. Ali ja sam mislio drugačije. najsvjetliji nakit u kruni Qinghai-Tibetanskog Platoa. Godine 2007. na pet u Evropi (Berlin u Njemačkoj. jedini bijenalni festival namijenjen poeziji u Kini. Takvo zanemarivanje u kulturnoj sferi. bez stranih pjesnika koji bi tu učestvovali. Bogate žile poezije načinile su sjajnu Knjigu poezije. Kina nije bila nikad domaćin međunarodnim poetskim festivalima. ja sam otišao da nađem primjereno mjesto ili lokalitet gdje bi se smjestila buduća pompozna svečanost. Pjesmu ci i juanske balade koje stoje u vrhu u cjelokupne ljudske baštine i cijelog poznatog književnog izraza. Guo Muoruo i Ai Qing. me je potaknulo da dobijem ideju. Neko bi to smjestio na razmetljivom Bundu u Šangaju ili pored velikog i spektakularnog Zabranjenog Grada. Varšava u Poljskoj. Pjesme Juga. to nije u redu. ja sam preuzeo inicijativu da organizujem nacionalni poetski festival. Ja sam prisustvovao na šest istaknutih pjesničkih festivale. u Latinskoj Americi. Li Po. Primarno mjesto za mene je Qinghai. Kada sam radio u Pekingu prije 2007.. Vidite. Saint Mario u Italiji. taj je Festival doveo na ova brda najbolje pjesnike i pozicirao se u tom umjetničkom obliku u cijelom svijetu. Ovo uzmite zdravo za gotovo. godine (240 pjesnika iz 35 zemalja i regija).uključuje: Međunarodni pjesnički Festival na Jezeru Qinghai Međunarodni sajam thangka umjetnosti i kulturne baštine Međunarodni koncert vode i života Međunarodni fotografski festival u Sanjiangyuan Svjetski festival dokumentarnog filma o planinama Tour de Qinghai Lake Međunarodno biciklističko takmičenje Međunarodni ektremni prelaz Žute Rijeke Međunarodni pjesnički Festival na Jezeru Qinghai Mi svi znamo da je Kina jedna od najranijih civilizacija koje su cvjetale u Aziji. Nakon uspješnog početka 2007. potonja dvojica su naši savremenici. Amsterdam u Nizozemskoj) i šesti u Medellinu u Kolumbiji. ustrajući neprekidno od Shanga do danas. s neprekidnom pismenošću. dva puta godišnje. i jedini kulturni događaj ne obali Jezera Qinghai. poeziju dinastije Tang. Festival će nastaviti dovoditi vodeće pjesnike iz Kine i širom . Ovo je zemlja koja se hvali najslavnijom pjesničkom tradicijom koja datira unazad 3. Struga u Makedoniji. Kao kultura koja hvali poeziju kao najfiniji dragulj.

Brzo iscrpljenje prirodnih resursa i propadanje naše okoline može nas dovesti u ćorsokak. Mi smo ljudi koji volimo mir. u najbližoj blizini sa suncem. Taj posebni motiv je da mi apeliramo. previše popustljivu u zadovoljstvu materijalnih želja i senzualnosti. Na neki način. Mi živimo u doba industrijalizacije i postindustrijalizacije. Najstariji u tom da je bila sa čovječanstvom od samih geoloških početaka i nadajmo se da će biti do smaka svijeta. Svaki delegat je predstavnik svoje posebne kulture. svijetlozelen s mnogim divljim cvijećem i životinjskim svijetom. Uspješni početak u 2007. loše stanje prirode bi mogao biti zaista posljednji poziv. da bude rangiran ponosno među najprestižnije međunarodne pandane. U Evropi ljudi i dalje daju pjesnicima časno mjesto u društvu. Naše društvo je puno novih bogataša. s nedovoljnim interesom za stvari uma. ali se poštuje zbog svoje bogate duhovnosti i vibrirajuće humanosti. Marek Wawrzkiewicz. utjelovljenje svog nacionalnog duha. ovo etablirano pjesničko susretanje doprinosi ne manje miru u svijetu od političara.” Poezija je i najstariji i najmlađi oblik umjetnosti. stavlja pjesnike i filozofe na isti pijedestal. doba pometenog komercijalizmom i materijalizmom. godini je doveo preko 200 pjesnika svjetske klase iz 35 zemalja i regija i mi smo zaista načinili ovaj festival fantastičnim knjževnim događajem bez presedana. Kulturno šokantno iskustvo Posljednje Čiste Zemlje. poljski pjesnik i predsjednik Društva poljskih pisaca je okarakterisao kao “istočnjački pionirski poduhvat. s Krova Svijeta. Mi zadržavamo naše prastare pretenzije za solarni duh poezije kao i oni koji utjelovljuju te duhovne kvalitete. i na Istoku i na Zapadu. ponudio utjehu previše urbaniziranim ljudi iz bogatih gradova na obali ili metropola pretrpanim automobilima. Ovaj Festival se ukorijenio u Posljednjoj Čistoj Zemlji. kao pokušaja da se vratimo našim ljudskim korijenima i da alarmiramo dezorijentisanu svjetsku zajednicu. Oni su prezirani zbog svog materijalističkog života. Zaslužio je tako. To je bilo. i jeste danas značenje ovog pjesničkog skupa. Neki . na tercijarnom polu zemlje. Pjesnik je možda siromašan. oboje kao izvanredni postizatelji u časnom kulturnom domenu. Nakon fantastičnog početka ovaj festival namjerava rasti i biti prepoznat kao glavni pjesnički događaj u Kini. Jedna tradicionalna linija mišljenja. A Kina je zemlja koja uobičajeno izbjegava rat i ostale oblike sukoba. uz snijegom pokrivene planine u razmaku kao i platforma na kojoj različite kulture i vjere kolidiraju u civilizovanon dijalogu.svijeta da hvale posljednju preostalu Čistu Zemlju na ovoj problematičnoj planeti i da usmjeri svjetsku pažnju na očuvanje zemaljskog Trećeg Pola. na Platou se može uhvatiti pogled na začuđujuće pružen travnjak. Naš glas ima poseban motiv ili posebni raison d'être. Ne smatram pisce proze kao drugorazredne građane. Ovdje. sa ljudskom latentnom ekološkom sviješću da od svih uzroka koji privlače pažnju današnjih ljudi.

godine. Na kraju su između deset kandidata izabrali Juana Gelmana. Pojačanje prethodnog programa je bilo ustanovljivanje nagrade Zlatna Tibetanska Antilope u čast jednog živog pjesnika. Moram priznati. kao što je koncept Trećeg Pola Zemlje. koji je prvi primalac te nagrade. multikulturološke raznolikosti koje čine Qinghai onim što jeste.000 godina i. To nije puki spomenik. uspješno pokretanje Festivala je izvršeno zbog brojnih povoljnih uslova. prvi takve vrste u svijetu. koji organizuje Vlada Pokrajine Qinghai i Pjesnički Institut Kine. Zbog toga. Noć poezije na Qinghai Jezeru. uz veliki blagoslov koji je dodijelio meni i Qinghaju da iskoristimo ovu ključnu priliku da prenesemo našu duboko ukorijenjenu pjesničku tradiciju. Žiri nagrade čine kritičari sa raznih kontinenata. na kraju. ali duh će ostati održavati nas u uzvisivanju trajnih vrlina i snage u životnoj borbi. bogate žile pjesničkog naslijeđa unazad 5. Oni se takođe identificiraju duboko kao i ja. Kažem im. Festival je na 7. uprkos svom tom cinizmu. Festival sadrži kulturni forum. i koncert naslovljen kao "Pjesnički Qinghai i skladni svijet. ja nikad nisam izgubio svoj elan i strahopoštovanje prema poeziji. da će poezija nastaviti postojati u našim životima kao mnogo žuđeni vitamin i hraniti gladne duše. preko 200 pjesnika iz gotovo 50 zemalja i regije koje su bile pozvane. Vid pisma i forma mogu varirati. ikona religijske pobožnosti i duhovne poniznosti koji su predložile mase mjesnih budističkih vjernika. drugi put je Festival bio održan. Naša namjera je bila da sagradimo zid koji je nadahnut tibetanskim budističkim sutra zidovima. razvoj poezije kroz generacije uspješnih pjesnika. Svako put na Festivalu postavljamo . koji je priređen. I sam pjesnik. mjestu međunarodnih pjesničkih festivala po svojoj inventivnosti i kulturnoj vrijednosti. Ovaj Festival je bijenalni kulturni događaj. Poezija je najmlađa u tom smislu da je rođena prije više hiljada godina i dandanas pjesnici nastavljaju da se bave tom umjetnošću i svjedoče činjenicu da ljudi traju i da će trajati. predstavivši čak više njih. emocionalni i intelektualni dug. on je prozor Kine i kanal kroz koji mi promičemo kinesku kulturu. za njegov izvrsni doprinos u poeziji ili u Kini ili u svijetu. ja dugujem svima onima s kojima radim da ostvarimo naš zajednički san. dok stojim ponizno ovdje." U avgustu 2009.katastrofičari brinu o sudbini poezije. Osjećam se duplo blagoslovljen jer s ovim Festivalom. Kao što sam utvrdio. s poezijom i širenjem pjesničke radosti života. jednog od najvećih živih pjesnika u latinoameričkom svijetu. Uz forum smo sagradili na obali Jezera poetski zid na kojem su upisana imena 29 svjetskih pjesnika. svaki put. mi ispoljavamo našu kreativnu granu na pravi način. kako je bilo i zakazano. Bijenalni kulturni brend istog trena stiče priznanje. postojanje Posljednje Čiste Zemlje.

Svi pjesnici su dobili šansu da oplemene jedan od najstarijih humanističkih nastojanja i da mole da svijet više poštuje ekološke principe i da se posvete borbi za veće dostojanstvo čovječanstva. pjesnici i kritičari uključeni su u široke dijaloge i stvaraju značajne akademske doprinose koji. svaki narod će prikazati svoj umjetnički oblik s autentičnošću i posebnošću koja prkosi dupliranju. uglavnom. sada je potrebno nekoliko godina. velikim lamama ili Bodhisattvi i drugim božanstvima. Tako je moćna i prevladavajuća sila interneta i digitalizacije. kada se objave. nazvano thangka na tibetanskom) je dodano na UNESCO-vu listu značajnog kulturnog nasljeđa. vrata otvorena za istorijsko pamćenje. sada je potrebno nekoliko mjeseci pa čak i nekoliko dana. Na primjer. UN je istaknuo u izvještaju iz 1998. Preko spektra kulturološke raznolikosti. Ono za što je nekad trebalo decenije. vajarstvo i.novu temu za forum. glavno uporište kulture raznolikosti i ljudske kreativnosti. regong umjetnost (vez. godine da bogatstvo ljudske civilizacije leži u akumulaciji raznolikih kulturnih baština. Međunarodni sajam thangka umjetnosti i kulturne baštine u Qinghaju Međunarodni sajam thangka umjetnosti i kulturne baštine u Qinghaju smatra se za jednu od najperspektivnijih kreativnih ideja. na koje ukazuju stručnjaci da jedna od 10 kreativnih ideja svjetske klase. tema za drugi po redu Festival je bila ”Transcendencija iznad stvarnosti i materijalizma . godine. kako domaće i tako i u inostranstvu. Jedan od vrhunaca je bila grupna turneja na područje Jezera s poticanjem pisanja pjesme u čast svetog Jezera Qinghai i netaknute Posljednje Čiste Zemlje. Proces globalizacije i društvena promjena je uzrokovao koncept globalnog sela. Thangka je budističko slikanje na zastavi koja može biti obješena ili smotana. Ukratko.obnova čovjekovog duhovnog svijeta”. Thangka ili slikanje na svitku je tipični primjer regionalne kulturne baštine. slikanje na svitku. ostavljaju dubok uticaj na čitaoce. Na njemu se često prikazuju slike ili priče o Buddhi. je buket lijepog cvijeća koji su mještani namijenili svjetskoj zajednici. jednostavni cilj Festivala je slaviti poeziju i prirodu zajedno. U oktobru 2009. Regong umjetnost. Zaštititi tu baštinu znači zaštititi naš pasoš za svjetski forum u kojem možemo održavati dijaloge s . ponekad nazvano “slikanje na svitku”. koja je njegovana na tlu Qinghaja. Usmjereni na pojedinu temu. Ono za što je nekad trebalo stotine godina. Ovaj cijeli događaj je kulminirao u visoko emocionalnu i simboličnu ceremoniju od strane svih pjesnika i pisaca koji su predstavljeni na obali Jezera da proglase Pjesnički manifest. Ovo zajedničko potpisivanje Pjesničkog manifesta je značajna kreativnost na globalnom planu. da će bilo koji lokalni događaj biti istog trena viđen negdje drugo u svijetu.

u vjerovanju koje je zamišljeno kao cjelina primjetnih manifestacija različitih ljudskih grupa i zajednica. zaista. bez obzira na porijeklo. tako bude i sa starim narodom. SAD su mlada zemlja. Šta smo jačali pod jednakim uslovima s drugim ljudima? Kulturnu baštinu naravno. Sve ljudske kulturne tradicije su ključni element za opstanak i razvoj svih kultura. a Egipat iz drevne egipatske raznovrsnosti. gubitak jednog ili dva jezika svakodnevno u svijetu stvara apsolutno zlo za čovječanstvo. Kad jedan jezik iščezne. Napor za naše očuvanje mora pokriti bilo koji oblik značajnih kulturnih proizvoda. tako da oni koji govore razne jezike će imati tendenciju da misle i da se vladaju drukčije. jer kulturno kodiranje u tom jeziku nestaje. Jedan od najnegativnijih rezultata je bogata kulturna raznovrsnost čovječanstva . S obzirom na prethodno mišljenje. zbog promotivnih napora UNESCO-a i njegove Konvencije za Očuvanje Značajne kulturne baštine (2003). Biotička zajednica je oblikovana kao piramida i sve vrste su međuovisne. Iskusnom putniku ću da preporučim Regong (zlatna dolina) kao njegovo sljedeće . ovisno o jeziku koji koriste. bez obzira na sadašnju tržišnu procjenu. Trenutno smo svjesni svakodnevnog zastrašujućeg gubitka širom svijeta – nekoliko. kao što savremeni Irak proizlazi iz ruševina babilonskog pandana. će dovesti ljude. Međutim.ljudima predstavljajući razne kulturne tradicije. Iran iz persijske civilizacije. Svijest o važnosti Značajne kulturne baštine (ICH) nedavno je porasla. čak desetaka vrsta. Ideja je inkubirati tržište da generira beskonačni tok novca mnogo potrebnog da podrži nasljeđe i nositelje kao i mogućnosti za zapošljavanje. Deformisan biotički lanac. Jedna karika koja nedostaje s vremenom će uzrokovati da dođe do kolapsa. u opasnost. Istorijski pregled nas podsjeća na drevnost brojnih glavnih sfera kulturnih uticaja. ne od bijelog naroda. lanac života. Kulturološki govoreći. povećano priznanje značajnoj ostavštini je iznijelo na vidjelo njeno podcijenjeno stanje na tržišnom sektoru i postavilo pitanja oko financiranja toga očuvanja. na kraju. To su sve velike kulture. mi smo odlučili sponzorisati izložbeni sajam da zaštitimo značajnu kulturnu baštinu i promicati razvoj kulture. Kina je centar rane civilizacije. U Whorfovom terminu jezici kodiraju kulturno i spoznajne kategorije zatim će uticati na način kako ljudi misle. svoju vlastitu istoriju i sačuvati kulturne ikone i lance različite od naših.progresivna i opasna tendencija prema ujednačenosti. Blažene su. to ima za posljedicu ljudski gubitak. Upustili smo se da poguramo thangka umjetnost na tržište u nadi da će se njena tržišna vrijednost eksponencijalno povećati i učinili napore u vezi finansiranja i održavanja njenog očuvanja. one zemlje koje se hvale dugom istorijom. koji se vidi na egzistencijalnom planu. Kao takvo. Prema time moramo sačuvati svoju kulturu. nastala na drevnoj zemlji čiji domoroci su bili Indijanci.

Konzistentno smo izgradili puteve.000 juana. Jednostavno. Većina ljudi se slaže da su to remek djela. 200. Mi interveniramo da certifikujemo ponudu sirovog materijala vitalnog za tu umjetnost. tibetanski budizam se širio do Tongren područja. Arhitektonski stil hramova i manastira su zaista impresivni. glavna junačka pjesma s Tibeta. Čak i danas gotovo svaki muškarac ili žena iz Regonga je umjetnik. uključujući thangku. hvaljena kao jedan od nekoliko živih epova suprotan sa ostatkom svjetskih epova kao što su grčko-rimski. visoko profiliranih foruma. U promovisanju thangke domaćih. materijalne i nematerijalne. Taj ep je vjerovatno oko hiljadu godina star. U XIV i XV stoljeću. na jugu Qinghaja. Dobri pigmenti i ostali materijali (netransparentni minerali i bilje kao što je malahit i rumenica. Posljednjih godina vješti thangka i mural slikari su na glasu i pojedinačni kolekcionari iz kineskih gradova i stranih zemalja ih vrlo cijene. Dobro thangka djelo košta 100. posebno svjetlijim bojama i finijim linijama i thangka iz Regonga bila rađena u manastirima na Platou. Do sredine XVII stoljeća. Još uvijek ne postoji konačna kompilacija. Mi neprekidno širimo i širimo prostore etničkih izraza. Komercijalizacija thangke se ostvarila. vajarstvo. ali je došlo do obnove. došlo je do situacije u kojoj svi dobivaju i održava se tradicija i znatno pomaže u smanjenju siromaštva. najbolje od umjetnika iz Regonga. da proputuje i upozna thangku. thangka je simbol značajne kulturne baštine Qinghai–Tibetanskog Platoa. a u njemu je riječ o neustrašivom kralju . ekonomsko jačanje znatne količine mještana. Druga briga o promicanju thangke. Jedan primjer više je ep Kralj Gesar. Ta se tradicija prenosila iz generacije u generaciju. ova sela u zlatnoj dolini (Regong) su postigla slavu s njegovim. Postepeno se tamošnji narod i u susjednim selima angažovao u tibetanskoj budističkoj umjetnosti. arhitektonsko slikanje. da je slikanje na svitku ili skulptura od gline. željeznice i razvili turizam. Sada se možete pitati šta je pokretačka pozadina naše težnje da učinimo thangka međunarodnim kulturnim brandom. kao što je dogradnja umjetničke tradicije. je podsjetiti vanjski svijet na istaknute starine planinske kulturne baštine. mi profitiramo na brojnim stvarima.000 do pola miliona. uz mnoštvo preživjelih balada koje se neprekidno izvode i pjevaju.odredište. jedan od najvažnijih vidova tibetanske budističke umjetnosti. česti u nekoj umjetničkoj galeriji u kojoj su oslikani tibetanski bogovi i ostala religijska ikonografija. škole. ućutkujući neke od glasina protiv Vlade u kojima se tvrdi da je nedobronamjerna prema tibetanskoj umjetnosti. Umjetnička tradicija ovdje je trpjela prekid šezdesetih i sedamdesetih godina. i sponzorisanih međunarodnih izložbi. ne manje važna nego prethodne. murali itd. vez. kako smatra međunarodna zajednica i promoviše UNESCO. pomiješani sa životinjskim ljepilom i volovskom žuči služe za poliranje) daju im sjaj za nekoliko stotina godina.

Naša izložba sadrži odjeljak sa thangka uzorcima sa Tibeta. što je nemoguć zadatak za bilo koje živo biće. kako regionalni tako i u cijelom svijetu na akademskom nivou. Jednog dana on je konačno dovršio zadatak i pošao da spava u hramu. a smatra se najdužim književnim djelom u svijetu i jedno je od književnih djela za kojim vlada najveći interes. prevladavajući pojam i praksu tzv. Odani sin je preduzeo taj napor obilaska. Sečuana i Yunnana. umjetnosti koja je evoluirala kao rezultat nekoliko umjetničkih tradicija . Međunarodni sajam thangka umjetnosti i kulturne baštine u Qinghaju je pokrenut u skladu s UNESCO-ovom brigom o očuvanju i propagiranju nematerijalne kulturne baštine. Takve anegdote prkose naučnom zaključivanju. Kulturni proizvodi. Takav mentalitet i djelovanje su daleko od duha UNESCO-ove konvencije. nego obrazovanje publike o neophodnosti ovih tradicionalnih artefakata kao temeljni sastojak čovječanstva. Sponzorisanje kulturne djelatnost isključivo je zadatak milosrđa. Kada je ozdravio. nemaju bitnu vrijednost osim ako su zauzdani u službi mahnite modernizacije. pa čak i sa većeg himalajskog područja kao što je Indija. Nepal i Butan. Neki pripisuju taj pothvat duhu njegovog rođaka. Jedna pobožna majka je zamolila svog sina da joj ispuni želju i da obiđe klečeći oko Qinghai Jezera 99 puta.Gesaru koji je vladao legendarnim kraljevstvom Ling. Thangka je tek vježba ovog višeg reda ljudskog intelekta vezanog uz očuvanje Nematerijalne kulturne baštine (ICH). koji je rijetko vidio autsajdere u svom životu. pojavio se pripovjedač Gesara. je bilo ozbiljno bolestan. Mi znamo da je geografska izolacija Tibeta učinila i unutrašnji i spoljni kontakt teškim. Drugi čovjek. jer mi vjerujemo u međudržavni karakter thangke. pustinja na mapi je sasvim beskorisna sve dok nije navodnjena i pošumljena. ispripovijedavši nekoliko stotina hiljada stihova neprekidno. to jest da se neko natprirodno biće pojavilo u njegovim snovima i udahnulo mu talent za umjetnost. Kina se kao civilizacija sastoji od 56 etničkih grupa. Sa tim nedostatkom mašte. kao ono što je ono divlje i slobodno. on je postao profesionalni bard Kralja Gesara. Odbacujem kao djetinjast i odvratni. Dozvolite mi da vam ispričam dvije anegdote na ovu temu. Za njih je ekonomija uvijek odlučujući faktor. sastavljene od svih nematerijalnih manifestacija kulture kao raznovrsnost živuće baštine čovječanstva kao i najvažniji pokretač kulturološke raznolikosti. Kada se probudio sljedećeg jutra. I kineska kulturna baština neophodno je akumulacija i kristalizacija 56 posebnih i autentičnih kulturnih tradicija. Kulturološka djelatnost za mene nije posao od subvencionisanja potrebnih umjetnika ili sponzorisanje nekog sajma da se reprezentuje njihov talent i torbari njihovom robom. ”ekonomije kao pozorišta i kulture kao glume” jer neki površni administratori tretiraju kulturološku djelatnost kao služavku za ekonomski rast.

zasluženo kao dom umjetničke tradicije. Temeljni izazov našeg vremena je završiti sa krajnjim siromaštvom i značajno suziti globalni jaz između bogatih i siromašnih.500 m visine. Postanak Sanjiangyuana (gornji tokovi triju velikih rijeka) i Pobjedničke Himne Vodi. Pokušavamo naći načine da bi usmjerili pažnju na važnost vode i zalaganje za održivi razvoj. thangku često povezuju s Qinghajem. Izučavaoci umjetnosti s juga i zapada od Qinghaja i dalje dolaze ovamo da proučavaju rad vještih umjetnika dok ne postanu sami majstori slikari. Thangka iz Regong se može naći u kućama i manastirima svuda na Platou i postaje roba koju visoko cijene kolekcionari u zemlji i u inostranstvu. Svakako ubrajamo tu tvrdnju u korist težnje za stvaranjem kulturnog brenda značajnog međunarodnog glasa.koje se prožimaju preko cijele himalajske regije. Hongkong je simbolični most između istočnjačke i zapadnjačke civilizacije. mi smo napokon. u oblasti Guide. Voda je kardinalna za razvoj i održavanje civilizacije. . smješteni na tercijarne kaskade zemlje i na izvorima triju velikih rijeka. i na međunarodnim i na lokalnim nivoima.” U Regongu i u grupi susjednih zaselaka. Na neki način. dobili ideju za koncert na temu vodenog upozorenja na rastući značaj vodenog manjka u cijelom svijetu i potrebe za povećanu integraciju i saradnju da se obezbijedi održiva. Suša i manjak vode su dva naziva za jedan problem. takozvane ”eksplozije boja. efikasna i pravedna uprava nad rijetkim vodnim resursima. možete vidjeti tibetanski umjetnike kako pažljivo slikaju thangku detaljno. Premijera se sastojala od sedam stavova. Organizacija i logistika Međunarodnog vodenog i prirodnog koncerta u Qinghaju se kreće oko tema vode. Mi smo došli na izvrsnu ideju održavanja koncerta na gornjem toku Žute Rijeke i to pretvorili u kulturni brend. na primjer. bez upropaštavanja ekoloških temelja za naš opstanak. Međunarodni vodeni i prirodni koncert u Qinghaju Suša i opustinjavanje su glavni ekološki i društvenoekonomski problemi s negativnim učincima na život stanovništva u mnogim zemljama. podsjeća na najslađe melodije plavog Dunava. koja teče duž oblasti Guide. a izveo Honkoški Filharmonijski Orkestar. Sve su to sastavili čuveni kompozitori. U Regongu. Preludijum u Vodu. što je istaknuta crta te. koji se nalaze u dolini na 2. među obrazovanima u unutrašnjosti Kine. Mi znamo da Evropljane održavaju šumski koncert svake godine i. Regong thangka je uveliko cijenjena zbog svojih posebnih svijetlih boja i finih linija. Premijera je održana pored Žute Rijeke. Pogled iz vazduha na Žutu Rijeku. Mi u Qinghaju. i u nekoliko zaselaka u blizini. se borimo protiv suše i opustinjavanja. Mašta Vode. Pjesme Vode.

su dobrodošli da nam pruže svoje stajalište u svjetskoj raznolikosti. bez obzira na porijeklo. gdje je svaki pjevao himnu svojoj majci rijeci. Neki su čak bili zabrinuti hoće li to biti veliki projekt jer je počeo s ozbiljnim rizicima sa sredinom. zapravo. taj koncert će biti emitovan uživo za cijeli svijet na obali Žute Rijeke. mi ćemo pozvati dvije vodeće filharmonije. Kao kruna svega. na primjer. brazilski Amazon. kineski pjevači su slavili Žutu Rijeku. Inspirisani uspješnim početkom. mi smo pružili potporu svjetskoj zajednici da se osvrne na dvostruki izazov trpljenja klimatske promjene. egipatski Nil. Drugo izvođenje je dovelo do zadovoljavajućeg kraja. napisao neusporedivo lirski. kineske Rijeke Majke. tridesetih godina XX stoljeća. „Oda radosti“ (pet minuta) i himna planini Kunlun koju je komponovao jedan prekomorski kineski kompozitor svjetskog glasa. bez obzira na vjeru. dok se podupire ekonomski rast i štiti svijet od razuzdanosti klimatske promjene.Premijera je postigla međunarodni uspjeh jer je povukla mnoštvo muzičara svjetske klase na Qinghai-Tibetanski Plato. mi sada pregovaramo s nekim izvođenjem trupe koja će prirediti nezapamćeni koncert na visini od 4.000 metara na planini Kunlun. s ledenjacima i snježnim vrhovima kao pozadinom. s fantastičnom postavom svjetske klase tenora iz velikih riječnih civilizacija. a koje je. koji se smatra ocem kineskih narodnih pjesama. . Simfonija (20 minuta). koje će se udružiti na tom zadatku. Tenori i pjevači. Mi smo bili stvarno počašćeni da ugostimo Jose Carrerasa iz slavnog trijumvirata sa Lucianom Pavarottijem i Placidom Domingom. Mi smo i rodoljubi i svjetski građani. visoko simboličnom. Ideja da se okupe slavni tenori da bi hvalili vrline i koristi voda i što su rijeke dodijelile čovječanstvu u Qinghaju. nadahnutu svojom ljubavi prema tibetanskoj djevojci po imenu Zhuoma. jednoj od ekološki najkrhkijih regija u svijetu! Voda i Život su dva glavna globalna pitanja. Po našem planu. ruski Volgu. u slavu vode i života kao izražavanje njegove zabrinutosti za Zemlju i čovječanstvo u opasnosti. To je trebao biti koncert za podizanju ekološke svijesti. da pjevaju „U dalekoj zemlji“. na takvo mjesto. Naravno. jednu iz inostranstva i jednu iz Kine. Yangtze kao i Lancang. Još je njegova interpretacija sve oborila s nogu i mnogi moji prijatelji jednostavno nisu mogli vjerovati svojim ušima! Jedna od pjesama koje je otpjevao Carreras te noći nosi naziv „Preklinjem naklonost“. indijski tenor je hvalio Gang. popularnu ljubavnu kompoziciju Wanga Luobina. To će biti pionirski projekt kad će se izvesti skraćena Beethovenova 9. Naša premijera je postigla spektakularni uspjeh. S pogubnim upozorenjima da se istaknu najlošije bojazni oko učinaka globalnog zagrijavanja. Carreras nije znao kineski a ipak je završio uskladivši svaku kinesku riječ s međunarodnim fonetskim prepisima.

Raste zanimanje za planine jer one imaju dvije dimenzije. digitalizacije i urbanizacije. da se urede dijalozi između raznih kultura da bi se poboljšao skladni odnos između čovjeka i prirode i pomoglo javnosti da razumije uticaje ekoloških kataklizama koje bi mogle ugroziti planinski ekološki sistem . U ovom dobu postindustrijalizacije. fizičku i kulturnu. Glavni razlog koji stoji iza naše namjere održavanja Festivala dokumentarnog filma je. oštećenje globalne ugljične sekvestracije kapaciteta i globalne klimatske promjene. Međutim. biofizički uticaji uključuju i naplavljivanje.Suša i opustinjavanje znatno utiču na poljoprivrednu produktivnost i ekološku održivost u cijelom svijetu. Mi organizujemo koncert na temu „Voda i život“ da dramatizujemo dileme čovječanstva radi povišenja svijesti. Mnogo toga pruža mogućnosti za preduzetne umjetnike da istražuju. da mobilišemo akciju prema obuzdavanju širenja pustinje. Festival međunarodnog dokumentarnog filma o planinama u Qinghaju Oko 50% zemljišnog pojasa Zemlje su visoravni. Osim pješčanih oluja. Očuvati i promicati održivo korištenje biološke raznolikosti je jedan od izazova s kojim se suočavaju sve civilizovane zemlje. Qinghai trpi zbog ogromnog prostranstva pustinje/suvog tla ili je obradiva zemlja erodirala ili izgubila vrijednost zbog korištenje neadekvatnih postupaka i tehnologije. Ne manje je važna ova regija kao potpourri multireligioznosti. Opustinjavanje ima i druge negativne uticaje na tlo. a planine su rajske za fotografe i autore dokumentarnog filma. da zaustavimo degradaciju tla i naglašavamo da se trebaju uložiti mjere kao što je obnova degradiranih zemljišta. pregledaju i dokumentuju dok još uvijek ima vremena. koji žive pokraj triju velikih rijeka. To je izvor društvenih i političkih trvenja i sukoba u nekim zajednicama i zemljama svijeta. planine su posljednje spremište istorijskog pamćenja. koji sadržava raznolikost bioloških vrsta nezamjenjive vrijednosti. ukazati na planinsku topografiju Qinghaja i udaljeno planinsko tlo kao čuveni Krov Svijeta. da hoćemo podržati izgradnju kineskog ekološkog zida da bi obezbijedili nacionalnu renesansu. Qinghai sanja o korištenju umjetnosti da se skrene svjetska pažnja na elementarne procese ljudskih kultura vezanih za planinsko tlo. S druge strane. Jedinstvene vrste bilja i životinja kao i ekološki sistemi tvore prirodno bogatstvo. Planine drže ogromni potencijal biološke raznolikosti što pridonosi ekonomskom rastu i smanjenju siromaštva. ova duhovna ostavština je podcijenjena i oslabljena u uzbunjujućim dimenzijama. Ujedno je naša obaveza prema ljudima. naravno. u skladu s visokim prioritetima prema vodenoj sigurnosti u nacionalnim programima i promovišemo efikasno korištenje voda. multinacionalnosti i multikulturalnosti. planine su mjesto rođenja i dom kulturološke raznolikosti. da donesemo međunarodne i regionalne odluke u vezi prirodnih opasnosti.

Umjetnost postaje barjak koji izaziva visoku pozivnu globalnu pažnju prema divljini i kulturološkoj raznolikosti u planinama i visoravnima. turneju po lokalnih planinama za autore filmova. koji je najveći ove vrste u Kini. Vi svi znate da Guangdong takođe ugošćuje međunarodnu dokumentarnu konferenciju s drugačijom temom. godine uzastopno smo priredili tri puta ovaj Festival. Tako je Festival koji smo pokrenuli bez presedana i on je dobio pažnju Međunarodnog filmskog festivala o prirodi (NSI). Himalajima i Prirodnom Rezervatu Tri Rijeke. Francuska nije tipična planinska zemlja. Zatim šangajski Magnolija Festival Dokumentarnog Filma pokriva skoro sve kategorije. U međuvremenu se pojavio drugi kulturni brend. sociološki i folklorno značajne. Ovim sredstvima želimo pokrenuti dijaloge između raznih kultura i pomoći svjetskoj zajednici da stekne svijest o velikoj važnosti sklada između čovjeka i prirode. uključujući forum. nauka i praksa kreiranja trajnih slika jednog trenutka. Ne samo u Qinghaju. postoje znatne zbirke dokumentarnih filmova o planinama u najširem rasponu i spektru stila. Još uvijek postoje dodiri na humanističkom i istorijskom planu domaćih i stranih stvaralaca u himalajskoj regiji.nakon sveobuhvatne i nerazborite modernizacije. Međunarodni Festival Fotografije u Sanjiangyuanu (SIPF) Fotografija je umjetnost. u osnovi. je u Kini (Qinghaju) pokrenut Svjetski Festival dokumentarnog filma o planinama. Godine 2008. ali postoji i manjak prostora za prikazivanje da se olakša razmjena iskustva za autore dokumentarnih filmova i kritičare. Mi smo odlučili da uvrstimo brojne programe. tema i žarišnih tačaka u svijetu. godini. Naša definicija dokumentarnih filmova o planinama je ”dijalog između života i priče”. antropološki. izložbu i prikazivanje dokumentarnih filmova te napokon. Znamo da sličan fotografski festival postoji u . Od 2006. mi je međunarodni žiri dodijelio pehar “Pobjednički slon” za promociju dokumentarnih filmova o prirodi. o Prirodnom Rezervatu Hoh Xil. “Kunlunski žad” nagradu u 25 kategorija. naš Festival Dokumentarnog Filma o planinama je pokrenut. Qinghai ima relativno veliki broj dokumentarnih filmova o planinama. Mi smo okrenuti samo na dokumentarni film. Time smo nagrađeni što činimo korisnu javnu djelatnost na planu obnove istorijskog pamćenja i oplemenjivanja ljudske svijesti o civilizacijama iz planina. do 2008. koja je sve cjenjenija u svim sredinama. i nesumnjivo jedan od najvećih u svijetu. sapunskih serija. Sečuan ima međunarodni TV Festival koji je prvenstveno košnica tržišne aktivnosti prodavanja i kupnje. Godine 2008. sa sjedištem u Indiji i 30 godina nakon njegovog početka. ali francuski autori dokumentarnih filmova stvaraju neke od najboljih djela o autohtonim plemenskim društvima u Etiopiji i ostalim zemljama koje se pokažu etnografski.

čine vrlo dobar izgovor da se snimi nešto stvarno netaknuto. divljina.000 do 5. ali ovaj naš Festival je poznat kao profesionalniji i na njemu se javlja više učesnika i publike. koje su teme u trendu sada? Žene? Djeca? Rat? Ili siromaštvo? Ili manjak sredstava? Ono što proizlazi iz kreativnog napora našeg Festivala fotografije je još jedan most više koji nas spaja s velikim svijetom. Postoji uvijek prirodna želja da se upozna gdje vjetar duva. Planinsko tlo Qinghaja. S druge strane. a vrhunac je bio kad ih je bilo 8.000. udaljeno mjesto na koje urbanizirani ljudi sa čežnjom projektuju u svojoj mašti. Tekući projekt donošenja vrhunskih fotografija ovdje ne može omogućiti da bude tek nostalgija za prošlim kulturalnim ili scenskim vidicima. Tako smo organizatori pet kulturnih brendova koji se izmjenjuju u sezoni . Ali u njihovom pokretanju mi. kreativnost kao komercijalne mašte. na primjer. nego i Kine na svjetsku scenu. Ono što stoji uz naših pet kulturnih brendova su. Zaista ono što smo postigli nije samo projektiranje pozitivne slike o Qinghaju. Mi se nadamo prilici koja će razviti bogato i značajno uvažavanje društvenih promjena te prepoznati i djelovati na poticanju autonomne snage i karaktera divljine i prirode na Platou. imamo pravo duhovno uživanje u prirodi i ugrađenu kočnicu na minimum korištenja opipljivih sredstava dok je.Pingyaou. u osnovi. Svake godine dođe 4. Mi smo održavali ovaj Festival jednom godišnje ali je on prerastao u bijenalni. Njihova izvanredna djela otkrivaju mnogo o brzo mijenjajućem planinskom društvu ali i o ustrajnosti i dubini odnosa čovječanstva sa prirodom. dokumentarnog filma o planinama i fotografije te svake godine festivali u slavu vode i thangka umjetnosti. udaljenost i tajanstvenost dugo su bili skriveni od ostatka svijeta.000 posjetilaca. oslonac na maksimum najautentičnije i posebne elemente nematerijalne kulturne baštine. Fotografija je lingua franca za umjetnike. To je takođe duševno stanje.festival poezije. s grupom fotografa od 300 do 500 iz preko 30 zemalja sa pet kontinenata. posebno suočen s erozijom tradicionalne kulture i smanjenjem ljudske duhovnosti. Ponovo namjeravamo načiniti prozor u Qinghaju kao i kanal slobodnog izražavanja. Mnogi slavni fotografi i amateri su evoluirali prilično u dubini poznavanja ove pokrajine i njenog bogatog potencijala kreativne grane. Mi smo . u Shanxiju. mi se nadamo da ćemo dobiti važno svjetsko priznanje za poticanje i obogaćivanje naše fotografske umjetnosti. maskirane da zadovolje masu u cilju komercijalne koristi. Za Qinghai–Tibetanski Plato to nije samo dobar povod. Mi smo se savjetovali i udružili s vodećim fotografskim institucijama kao što je National Geographic. od čega je znatni dio profesionalaca svjetskog značaja. tržišno vidljiv. od samog početka. koji nam je ustupio neke fantastične fotografije.

Desgrange. Predsjednik Svjetske Biciklističke Asocijacije vrlo cijeni Tour de Qinghai Lake. čija je namjera bila da obrazuje stanovništvo i da inspiriše Francuze da znaju više o svojoj zemlji. Ono što čini Tour de Qinghai Lake tako posebnom je 1. Giro d'Italia i Vuelta a España kruže oko proslavljenog Mediterana. Tour de Qinghai Lake je otvorila svoja vrata za sve strastvene gurače svojih vozila na Trećem Polu Zemlje. Tour de Qinghai Lake (Jezero). U pravilu. Giro d'Italia i Vuelta a España.500 m visinu u takvoj trci dok povorka u osnovi optrči rubni dio svetog jezera u popularnoj svjesnosti tibetanskog budizma. sada prepoznat kao četvrta glavna biciklistička trka. težeći da ostvare svoj san o “Više. vodeća trka koja privuče 100 biciklista iz 20 timova koji čine tipični niz za svaku sesiju.1 HC. Tibet je bio. Japan. Isprva se trka sastojala od jednog uvoda te 9 ili 10 faza. Naša namjera . Vlasnik lutrije. visinu i okolinu. Tour de Qinghai Lake je sada u rangu 2. logistiku. Tri sportska brenda Pored Tour de France. Singapur i Hainanese u Kini su domaćini ostrvskih trka. s temama koje trenutno stiču globalno priznanje. ali u Aziji. dovoljno dobar ali je lišen planinskog jezera poput Qinghaja. Pokušaj da se marketing uvede u igru je dao početne rezultate kad je lutrija bila odobrena i odobreno finansira za njen dalji razvoj. snažnije” u ime svoja dva točka. državni sportski autoriteti finansiraju događaj dodijelivši lijep iznos zarade za Qinghai svake godine. u suorganizaciji državnih sportskih autoriteta i Svjetske biciklističke asocijacije. Ona stavlja rigorozne zahtjeve za organizaciju. koje je najveće slano jezero u Kini. uzdižući to kao ključni događaj u istoriji azijske vožnje biciklom. Lutrija se prodaje dobro u Guangdongu i ja dugujem riječi zahvalnosti ovdašnjim sportskim fanovima. brže. koja se održava jednom godišnje na području oko izuzetnog prirodnog čuda Qinghai Jezera. koje su pokrivale ukupnu udaljenost od 1.000 m visine.400 km na 2. Kao pokretač Tour de France. Kako je poetična mapa trke Tour de France! Biciklist kruži pomorskom plažom i oživljava muzeje francuske kulturne ostavštine i ruševine od istorijskog interesa. naravno. tlo. Tour de Qinghai Lake je apeliralo od početka ne samo na udaljenost i svoje zahtjeve nego i zbog toga da Svjetski Biciklistički Savez postavi najvišu trku na Qinghai-Tibetanskom Platou. Ta je trka kulturološki važna za Qinghai. vožnja biciklom u nizinskom i ostrvskom području je ugodna vježba. Zašto biciklistička trka u Qinghaju? To je drugi bljesak uma.usmjerili naš kulturni napor nepromjenljivo na međunarodnom nivou.

Mi smo domaćini tog sportskog događaja pod pokroviteljstvom nekoliko pokrajinskih TV stanica. vještine i talenta te najautentičnijih i posebnih elemenata nematerijalne kulturne baštine. Visoki zahtjevi su postavljeni za organizaciju vodeće biciklističke trke. Najvažniji razlog za našu intenzivnu izloženost svjetskim medijima je da kreativni ekonomski subjekti zahtijevaju duboko razumijevanje oblikovanja najznačajnijih produktivnih stvarnosti koje oblikuju savremeno društvo da bude sposobno za manipuliranjem za opće dobro. nekoliko sportskih susreta na planinskom tlu. Trenutno je njena klasifikacija 2. mješavine planinske visine i vibrirajućeg budizma. Čak i u ekonomskom povratnom toku. Sada se Tour de Qinghai Lake emituje uživo na CCTV-u. no mi u Qinghaju smo blagoslovljeni što nam je tu pomogao Avalokiteśvara. Savjetujemo se sa nekim španskim profesionalcima na ocrtavanju područja. čega sam ja pokretač i dizajner. Kao što možete vidjeti.Italija. Ukratko. Skupljeni bodovi su ključni za kvalifikaciju Tour de Qinghai Lake. Mi čak imamo vrlo smion plan da počnemo amatersku auto trku preko slavnog Qaidam Bazena. Qinghai-Tibetansko Alpinističko Prvenstvo To je takmičenje koje smo uspjeli organizovati tri puta. ono što je tako revolucionarno oko stalnog povećanja brojnih kulturnih i sportskih brendova na Platou. sesiju Svjetskog Alpinističkog Prvenstva (prethodnih devet su bili održani u Evropi . Giro d'Italia i Vuelta a España. brzo je izraslo iz njihovih skromnih početaka u glavne sportske brendove na državnom i međunarodnom nivou. To znači da učesnik u Tour de Hainan Island ne može biti s njegovim bodovima nagrađen za visoku završnu poziciju. I na kraju nekoliko riječi o Međunarodnom Ekstremnom Izazovu Prelaska Žute Rijeke s niskim nivoom kiseonika i ledenoj temperaturi vode. kreativnost ima nenadmašene prilike. sljedeća inicijativa s naše strane je buduće usmjeravanje u organizaciju ovog događaja i da s vremenom postane sportski međunarodni brend. ali ne i najmanje važno. Belgija i Njemačka). Kao pjesnik okrenut da budem vodeći upravitelj obrazovnih i kulturnih događaja smatram sebe vrlo sretno stavljenim u položaj da djelujem u čvrstom uvjerenju da se bit kulturološke djelatnosti svodi na maksimalizaciju potencijal pojedinačne kreativnosti. uključujući 10. društveni i ekonomski razvoj.1 HC kategorije kakvu imaju samo Tour de France.nije manja od poboljšanja svjetske svijesti o vjerodostojnosti i različitosti naše kulturne baštine.700 kvadratnih kilometara. tj. želio . Francuska. Posljednje. Ponovo je Tibet dobar izbor mada je to stvarno teško locirati na jezeru od 4. koji je postigao popularnost među sportskim fanovima. leži u našem podizanju svijesti o važnosti kreativnosti i inovacije za lični.

za planinsku pokrajinu zvanu Qinghai odakle dolazim. u velikom broju. Izražavam svoju najveću zahvalnost svima ovdje prisutnima na današnjem forumu. Prihvatam to kao znak poštovanja. Kad kažem „vas“ ovdje mislim na mnoge moje dobre prijatelje iz Guangdonga. te zaljubljenike u pustolovne aktivnosti i autentične kulturne tradicije. ne samo za mene. .bih izraziti posebno priznanje na finansijskoj pomoći od centralne vlade. nego i. Ja sam takođe duboko zahvalan za veliku brigu kojom ste nas obasuli. Hvala ponovo na pozivu upućenom u moje mjesto u vrijeme prikladno sa vašim rasporedom.

Ono što čini ovu treću sesiju tako izvanrednim to je da se ne srećemo samo u centralnom dijelu nekog područja Platoa kao i obično. Dame i gospodo.Stvaranje novog kulturnog brenda Godina 2008. pandan Orijenta sa Olimpom antičke Grčke i očito izabranog lokaliteta koji dodaje neka dublja simbolična značenja ovom kulturnom događaju. ja sam pokušao da otkrijem tri razloga našeg okupljanja ovdje. Dobro jutro! Prije dvije godina. Prvi faktor za organizovanje događaja kao što je ovaj . Smatram ovaj skup kao jedan od istomišljeničkih u kome je razlika između domaćina i gosta nejasna. zapaliti vaš višegodišnji smisao za čuda skrivene prirode i da ćete. moći odlučiti uzeti krila i poletjeti između ovih zaboravljenih visoravni s vašim prijateljima! Ovo je veliki trenutak koji sam predviđao .simbol netaknute duše i ikone vječnog života. čudno ali prijateljski. je označila početak Festivala Svjetskog Planinskog Dokumentarnog Filma u Kini (Qinghaju). Treće je naš odgovor na poziv Područja Qinghai.SJEĆANJA NA NAŠE NAJRANIJE ISKAPANJA U PLANINAMA Govor na 2. Prva je naša zanesenost dokumentarnim filmom. upravo na istom mjestu. Privilegij je jedino moj. avgust 2010. sažetak kao što smije biti. gdje god da vam je dom. Radije ćemo ići prema zapadu do podnožja Kunlun planine. Istovremeno nagađam da će ovaj susret. poslije jedne od besanih noći. zajedno sa svim metražama i vašim mogućim filmovima.Tibetanskog Platoa . bez obzira na jezik kojim govorite. Festivalu Svjetskog Dokumentarnog Filma o planinama u Kini (Qinghaju) 6. mi postavljamo moto za drugu sesiju: . U sjećanje na taj uspješni debi. Slava pripada ovom Festivalu Svjetskog Planinskog Dokumentarnog Filma u Kini (Qinghaju).vidjeti niz poznatih i prijatnih lica i upoznati mnogo novih poznanika. Drugo je naša zajednička briga o sudbini civilizacija u divljini i planinama zahvaćenim ubrzanom modernizacijom.

Festival je postao prozor Qinghaja za ostatak Kine i svijeta. To objašnjava nadolazeći trend posljednjih godina zašto je došlo do takvog naglog buma u dokumentarnom filmu o planinama i visoravnima kao pozadina i u razotkrivanju slabo poznatih ali značajnih priča koje otkrivaju toliko mnogo o duši i umu planinskih stanovnika. u naprednom svijetu. Za procjenjivanje i nagrađivanje je primljeno 343 filma. podijeljenih u tri kategorije: Humanizam. na kraju. Zahvaljujući suorganizovanju pokrajinske Vlade Qinghaja i relevantnih agencija Centralne Vlade Kine i zahvaljujući dobroti i profesionalizmu umjetnika i stručnjaka na području dokumentarnog filma. nagrade za pobjednike. Zašto smo mi u Qinghaju domaćini tako visoko profiliranog Festivala Dokumentarnog Filma? Neko bi se mogao pitati “Zašto je ovo značajno? Zašto bi to bilo značajno? Kako objasniti ovaj žar?” Dozvolite mi da ponovim vrhunski princip koji stoji iza ovog fantastičnog djela. teoretičari su djelovali unutar tradicionalnih granica humanističkih nauka i protezali njihove pipke u najranije početke čovječanstva. Zajednička stručnost i profesionalizam svih umjetnika i eksperata su pridonijeli da Festival postigne silni uspjeh. vrhunska planinska topografija Qinghaja i njegovo udaljeno planinsko tlo kao čuveni Krov . prema našim saznanjima.” U vezi teme mi smo se odlučili za brojne programe koji uključuju forum. preko 30 TV kompanija iz cijelog svijeta je pozvano da snima turneju po lokalnim planinama. turneju na lokalne planine za snimanje. preko 100 referata je stiglo i četrdeset istaknutih stručnjaka iz 12 zemalja su pozvani na forum. Nadalje. Od sada. naravno.kooperacija i nasljeđivanje multikulturalnosti. Najbitnija je. će pregledati dobivene radove za nagrađivanje “Kunlun žada”. o nedostatku svjetskog uvida u dokumentarni film u ovoj tradiciji koja je uveliko za žaljenje. Usput rečeno. Mi u Qinghaju žalimo zbog ovog nedostatka i misije i prilika. Žiri. faza koja otkriva mnogo o jedinstvenosti Kine i dinamičkog zapada. izložbu i prikazivanje dokumentarnih filmova te. Ovi filmovi se razlikuju u stilu ali zajednička nit u treperavoj tapiseriji ovih umjetničkih radova je fokus na život u divljini. Priroda i Društvo. sastavljen uglavnom od svjetski slavnih stručnjaka i istraživača dokumentarnog filma.“Čovjek i planine . Ovdje se radi. “Kunlun žada”. Kako smo zabilježili. dok su granice prirodne nauke bile gurnute sve do svemira i čestica manjih od atoma. mi smo mogli biti domaćin ovog Festivala svake dvije godine u nadi da će nastaviti davati platformu na kojoj će vodeći autori dokumentarnog filma izložiti svoj talent i ogledalo skrivene ljepote i neotkrivenog sjaja raznih planinskih regija i visoravni iz cijelog svijeta.

istoriju. koji se predstavlja kao jedan od četiri vrhunski čiste regije od strane UN-a. neprekinutom lancu pamćenja do kojeg doseže korijenje ljudskog plemena“. Neizbježni susret planina i dokumentarnog filma Planine su područje kopnenog uzdizanja znatno nad okolnom površinom. multietničnosti i multikulturalnosti. umjetnost postaje barjak koji se vije visoko. geografski koncept nasuprot mora i polja. Ne manje važna je regija kao potpourri multireligioznosti. Mnogo toga treba istraživati. Mi moramo gledati vrijedne metre vizualizovanih planinskih scena da uhvatimo bit nijemo rječitih planinskih autohtonih naroda u ovom posebnom dobu globalizacije.8% planina. I velika škrinja blaga. Veći dio pokrajine Qinghai je zaista divlji raj. opor dragulj. Mi moramo slušati autentične priče koje nam govore umjetnici o planinskim narodima zbog njihove vizionarske percepcije. planinskih stanovnika. do sada. drugačije od one koju žive njihovi urbanih kolege. Qinghai posjeduje svjetske najveće planinske vijence i najveću kombinaciju vrhunskih riječnih sistema i prirodno je da zadaje obavezu misije kao planinski kraj. Ovo znači da želimo uspostaviti dijaloge između raznih kultura i pomoći svjetskoj zajednici da stekne svijest o vrhunskoj važnosti sklada između čovjeka i prirode. religijska i istorijska bogatstva. Tibetanci i Hu narod prevladavaju. Ovaj Festival je svjedočanstvo nas. Pokretanje takve prirodne solidarnosti i poetika porijekla ima namjenu da zaustavi zauzimanje i pljačkanje prirode i istakne primitivnu mudrost i tradicionalni drugi način života na rubu civilizacije. prizivajući globalnu pažnju na divljinu i kulturološku raznolikost u planinama i visoravnima. Salar i Mongola. Razlog je taj: planinski tereni prekrivaju skoro pola zemaljske površine osim mora i okeana.Svijeta. Većina Kine je neravna i njome dominira gotovo 74. dok će stalno poboljšanje njegovog prostora privući pustolove i umjetnike sa strane. Vremenom su planinski narodi razvili vlastitu kulturu. Ovom lavinom autora dokumentarnih filmova koji su pozvani. kada se otvorila. koji smo glasali za našu prisutnost i organizaciju za ljubav i ljepotu. koji podržavaju biološku raznolikost nezamjenjivih vrijednosti. njegova prirodna ljepota i etnografska. kolijevka čovječanstva kao i mjesto prebivališta naših duša. pregledati i dokumentirati. jer oni predstavljaju „konačnu vezu u. Planine i visoravni su metaforični raj svih bića. vjeru i obrasce društva i arhetipove narodnog pamćenja. a manji je broj pripadnika naroda Tu. Proces globalne homogenizacije u vrtlogu . Qinghai sanja da se postavi na vrh kineskog turizma i kampanja Kine za ekološku ravnotežu i očuvanje kulturološke raznolikosti.

Dokumentarni film je spremište istorijskog pamćenja. Kao sve drevne kulture. Izvan tehničkog njuha. u dvostruku funkciju dokumentarnog filma da interpretira istoriju i promiče ljudsko razumijevanje. fotografija. kulturni okus i nacionalna/regionalni/etnička civilizacija mjereni i ocjenjivani. Poredeći s drugim tragovima umjetnosti . Moda dokumentarnih filmova tvori glavni ljudski skok od fiksacije na površini stvari do prodiranja u vrijednosti postojanja. Sjećanja na naše najranije početke kapanja idu u planine te konačno u dokumentarne filmove. predstavljajući u nizu dramatičnih slika trenutnu istoriju da bude spremljena za neposrednu predstojeću projekciju ili buduće nadoknađivanje.dokumentarni filmovi imaju očite vrline trodimenzionalnog prikaza. Kunlun planina. Planine su odgajalište ljudskih kultura. tonski zapisi .sveobuhvatnih događaja osavremenjivanja ima tendenciju erodirati i izbrisati zalihu istorijske uspomene na svaki narod. je istinska kolijevka kulturnih mitova i taoističko/tibetanskog . Dokumentarnost takođe služi kao jedan od tekućih normi od kojih su kvalitet demografije.” Zamjena mjesta događanja u podnožju moćne planine Kunlun ima dublje simbolično značenje jer vjerujemo da će ova Planina nad planinama u Kini ostati svjedok sjajnih priča koje ćete ispričati u nekoliko omamljujućih dana koliko ćete imati sposobnosti i dinamike za provođenje mota ove raskošne svečanosti. te dokumentarni filmovi dolaze da postignu oboje. No javlja se u savremenom svijetu smisao za odgovornost da se očuvaju i biološka i kulturološka raznolikost. Srećom dolazi do pojave i zrelosti dokumentarnog filma koji se bavi pitanjem čovjeka i solidarnosti s prirodom. izvore i potoke u moćne rijeke koje će biti ispražnjene u mora. oni su ne samo više od onog u što dobri filmski stvaraoci uvijek vjeruju.književnost. trenutno umnožavanje i brza provjera za masovnu publiku. kineska civilizacija je nikla na tlu drevnih mitova i legendi. Planine prikupljaju kišnicu. Ključna tačka je ta gdje se riječi bore da vode stvarnost a i slikanje ne bi moglo uhvatiti prolazni trenutak. To je osvjedočeno od strane svih istorijskih podataka koji mijenjaju u tehnologiji duboko pogođene ljudske kulture -njihove načine života. mišljenja i postupke. kineska sveta planina broj jedan. Homogenost se odigrava svuda iako s nekim preostalim lokalnim varijacijama. nazvana iz poštovanja “Kičma Azije” ili “Predak Linije Zmaja”. Planina svih planina svjedoči za trenutnu istoriju Tema za Drugi Forum Festivala Dokumentarnog filma o planinama je bila: “Žitelji planina Autentična slika kao kontinuitet i širenje ljudskih sjećanja. Zapravo je to postalo najvažnije sredstvo kroz koje se predstavlja sadašnjost i interpretira prošlost. odražavajući heterogenost kulturnih pozadina.

duž rijeka ili po nužnosti ili po instinktu. Eonima i eonima. U stvari je mit stvoren isključivo da zabavlja ili ubije vrijeme. ni izvori velikih rijeka. Šume se ne mogu pomaknuti. brinući se za njihove zajedničke pretke i nasljeđe stvorenog mita. Prema tome. tvrdokornijeg i neuobičajenog uma.opipljivi izraz duhovne strane domorodaca. Ni leopardi ni gazele nisu sačuvali niti lutali istim terenom. on govori o duhovnoj nerazdvojivosti čovjeka i prirode. Kunlun mitovi nam govore o obredima . Ni visoravni. i s vremenom se našli u velikim predjelima otvorene zemlje. Njihova braća su ostala kao kućepazitelji predaka ognjišta. neki od nas. raširili su se u svim smjerovima i izgradili sjedilački inkajijik (masajska riječ za kuću) u širokim riječnim dolinama i otvorenim poljima koja su uveli u trajno društvo i epohalnu promjenu u poljoprivredu kao sjedilačko tlo orača . planina Kunlun uživa poseban glas u zajedničkoj svijesti Kineza. pronašli su urbanu hiperaktivnost i nepodnošljivu žurbu koja ih je gušila. slijedeći neodoljivu sirensku pjesmu života i gledajući unatrag s posebnom naklonošću prema planinama i visoravnima. Pritom se novi svijet s neograničenim horizontima otvorio pred njima. kultura planine Kunlun nas mora gledati u oči jer spremna da predstavi svoju tajnu za one koji je žele čuti. Nastavak i širenje ljudskih sjećanja Prije mnogo vremena to je bilo u brdima i visoravnima gdje su ljudi učili da odomaće biljke i životinje i time postignu poljoprivrednu revoluciju. Svaki mit ima moralni cilj o nepovredivosti božanstava i ljudski pristup njima. Na opštijem nivou. Neki od naših predaka. su pobjegli iz svojih pećina i šuma i otišli do nizina. Kunlun mitologija stoji kao vrhovna među izvorima cijele poznate kineske kulture.to će ih natjerati na prekid sa njihovom prijašnjom krajnjom potrebom za prirodom. Još se planine ne mogu pomaknuti. budila u besanoj noći. van određenog praga očaja. kao da buljimo u čudu u kolijevku našeg rođenja. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da nema drugog mjesta u Kini kao što je Qinghai koje može da se hvali takvim nizom strašno hipnotizirajućih vijenaca koji zauzimaju tako uzvišena mjesta u srcu kineskog naroda. Postoji iznenadno otkriće da . ne tako zbijeni kao na planinskom tlu. Oni su se mogli sada hraniti rižom. još uvijek oštar i živ. Ako se autori dokumentarnih filmova pokažu da se obaziru na uspostavljeni profesionalni kod interpretiranja prošlosti s obzirom na sadašnjost u korist budućnosti. zbog njene nedostižne starine. iskristalizovao se u najbogatije linije svih božanstava od narodnog značaja. sveto prebivalište Besmrtnika. su prošavši kroz uzastopne generacije do danas. Oni su se pozdravili sa starim načinima života kao lovci i skupljači.budističkog narodnog blaga. kulturni simbol analogno planini Olimp antičke Grčke.

Sada. Konačno pozvani iz dubokih udubina istorijskog pamćenja. pjevamo pobjedničku himnu naših božanstava. Mi smo potekli sa Machu Picchua. najimpozantniji simbol zemlje. Sveprisutnost planina u Qinghaju ima mnogo da ponudi stvarno tvrdoglavima na čudesan način. Ovo je svakako široki. pun pokreta i uzbuđenja. . Mi dolazimo iz istočnoafričke savane. Napokon se pomičemo s našim prtljagom filmova. Ono što počinje za nas kao napor da hvatamo i kopamo u po putevima uma nezamislivo različiti od naših vlastitih odluka za potragom. ponovno buđenje naše smirene glavne brige i paljenje iskre u našim srcima da dokumentujemo živu trenutnu istoriju koja se otvori pred našim nogama. da ispričate vašu priču u vašim pojmovima. prijašnjih oblika života. optičkih nišana. sa shúkom omotanom oko naših tijela. Planine nam sada mašu. Naše drevne planine i visoravni uvijek su nas izbjegavale. ugniježđeni u dolini Urubamba. Ali u ovo vrijeme mi smo duboko šokirani i pomičemo se. muzičkim notama i riječima.mi. snimači i širitelji informacija planinskog pamćenja. načina života. bojama. Ovo je putovanje za traženjem korijena kada se zapalila naša strast i poštovanje za Majku Prirodu. stvarno daleko nećemo otići. vrli novi svijet. Mi smo Yuanmou grana u srčanoj zemlji Yunling planine kineskog Yunnana. kao oblik planina i visoravni. šuma i rijeka. kamera. mi smo počeli ovo hodočašće da odamo našu počast planinama. naše drage planine. Planine. glasnici i straža planina. odiseja samootkrivanja koje se događa na Posljednjoj Čistoj Zemlji. iako čeznemo za odlaskom. odjekuju duboko u mojim dušama kao da me neko zove po imenu od milja. crvena glina je još uvijek na našim golim stopalima. koji je doživio velike promjene. Qinghai je očaravajući. upravljamo našim kolima preko velikih prostora. Vratili smo se u vaše stado. iskreno vas pozivam. pomagač moje prosvijećene radoznalosti. i priča. Mi smo spali s planine Kunlun.

U skoro paralelnom razvoju mita datiranog prilično nedavno. bliska svakom od vas u publici kao i tragačima drevnih civilizacija i savremenih anđela čuvara na oltarima čovječanstva danas. prije svega. mitovi. koja obiluju maštom. izvorni dom proslavljenih u pričama planine Kunlun. naravno. na koje ste nam donijeli ne samo racionalna mišljenja i bogatu mentalnu hranu. nego što je za nas. odrasle osobe i koji smo bliskiji duhu materinstva uopšte. pripadaju svim bićima na zemlji. Dobro jutro! Okupili smo se ovdje danas da razgovaramo o našoj temi od izuzetne važnosti. se pojavio panteon Kunlun božanstava. nego i mladenačke entuzijazme i uvijek obnovljivu zalihe . Dozvolite mi da iznesem neke primjedbe vrlo lične prirode. U zadivljujućem stvaranju planina tokom geološke istorije Zemlje s Himalajskim i Kunlun gorjem. pošto vjerujem da ste došli prisustvovati ovoj konferenciji ne samo kao odgovor na poziv nego i sa pozivom od udaljenog i misterioznog područja. temi koja je možda bliskija djeci. prelazeći ogromne udaljenosti od divljaštva do palate civilizacije i urbanosti. određenih da vode istočnjake. Dame. a koje je započelo prije nekih 40 miliona godina. najsvetije spremište kineskog narodnog pamćenja. Iako je ova tema tradicionalno u domeni šamana koji sami komuniciraju s božanstvima. tokom perioda Tercijara. jul 2011. koji su mi pružili razlog da vam se pridružim i ukažem najdublje poštovanje. gospodo i prijatelji.MITOLOGIJA KAO “PJESMA SVEMIRA“ I „MUZIKE SFERA” Govor na Međunarodnoj Konferenciji o mitologiji planine Kunlun ili Stvaranje u svjetskim mitovima 17. jednostavno jer mitovi za njih imaju i nadljudske i antropomorfske dimenzije. Ova tema je. Dobro ste došli na QinghaiTibetanski Plato. kada se je veliki indijski potkontinent sudario s azijskom kopnenom masom.

vječno opsjednutoj legijama nadnaravnih bića. Prirodno. neovisno o vjeri ili narodnosti. dočarava uvid u egzotično područje na zapadu Kine. koja zauzimaju rezonantne tačke u našim umovima. vezani za Kunlun božanstva. ne kao na predstavljanje istine nego kao istinu samu.kreativnosti svih glavnih naroda koji su nastanili razne dijelove ove stare planete nazvane Zemlja. religijskom formuliranju kosmičkog pogleda na ljude. Ovdašnji ljudi pristupaju mitovima. tj. Kunlun mitologija. stalno su ulazila u najranija književna i druga pisana djela i to je potkrijepljeno arheološkim nalazima koji su iznijeli na vidjelo masivne nivoe na široko rasutim terenima. je po sebi ritualizovano i posvećeno. Oni svi živi još uvijek u strahopoštovanju prema Kunlun božanstvima. Ukratko. Legende i mitovi čine djelimično svoj raison d'etre kao što ozbiljni teoretičari vide u njima vidljive tragove iskonskih obreda i ceremonija. ispod moćne planine Kunlun. Gledano unatrag. demone. mitovi su se nepromjenljivo pokazivali kao najdostupnije sredstvo za . Sve priče o stvaranju i njihovi izvedeni oblici dijele određene zapanjujuće slične obrede u kojima je ključna nepovredivost ljudi. uz određenu pjesničku slobodu. Nije li postanak kosmosa u svakoj glavnoj religiji obred i ceremonija? Bilo u racionalističkoj istrazi ili u pjesničkoj mašti. Kraljicu Zapadne zemlje i nadnaravna bića. Možemo ih susresti neprestano. mitska božanstva i heroji. u stilizovanim pričama kao i na festivalima kao i u dramatičnim prilikama dok posmatramo bilo koje rođenje novog života ili odlazak u smrt s patnjom. Zbog toga. ostaju čvrsti do dana današnjeg među stanovnicima unutar cijelog područja Qinghai. Uprkos pozitivističkoj opoziciji nauke i mita koja prevladava. heroje i zlikovce. Ono što je najprimjerenije za nas to je da ovi Kunlun mitovi nikad nisu prestali golicati kinesku maštu i Kunlun božanstva su stalno prisutna među njenim stanovnicima. da se zadržim malo u svojoj zamišljenosti. izraz opštih vjerovanja pojedinog naroda. stvaranje je neosporno najranije poznato “putovanje obreda” od rođenja do zrelosti što se tiče ljudi koji su nastanili planetu nazvanu Zemlja. Qinghai-Tibetanski Plato služi kao idealno rasplodno tlo za mitske priče epskih proporcija i raznog stvaranja priča koje evoluiraju u Kini. srodna kineskim ljudima. prikazujući Xiwangmu. Sada ću. društvene klase ili države. da nazovem ovaj sastanak rendevous posebne vrste Besmrtnika. Ovdje. ima poseban položaj. nikako apstrakcije. ovo što se danas događa na zemlji. Dozvolite mi. sklonost među prosvijetljenima je vidjeti mitove kao dramatična utjelovljenja narodne percepcije najdubljih istina. draga gospodo. sva uključena u to u tolikoj mjeri da živimo u punoj svijesti o životu sada i ovdje. pod samim našim nosom. toka Žute Rijeke. vjerovanja i rituali.

prosperitetniji i skladniji svijet. kuda idemo i odakle dolazimo. za značenjima i značajem. naš život na fizičkom planu imati odjeka unutar naših najdubljih bića. Ovo je uglavnom primjereno u jezičnoj sličnosti raznih ljudskih grupa koje imaju u svojoj adolescenciji mnogo od zapanjenosti drevnih naroda. za razliku od nas. skidanje jednog po jednog sloja s unutrašnjih udubina čovječanstva. Život je postao krhka stvar koja postoji u teškoj kušnji terora i potencijalnog izumiranja. Oni se napuštaju. Mi smo se okrenuli unutrašnjem životu. Postanak savremenog razumijevanja grčke mitologije je očigledno reakcija na ispade savremenosti. izučavanje mita je postala ugledna disciplina i uticaj savremenog mitološkog istraživanja je jedna od najvećih ironija našeg vremena. a mi smo savremenici takođe epohe oživljavanja mitologije. tj. nesvjesno je okrenulo našu pažnju na razne okultne i kultne postupke u najgorem slučaju no i u najboljem slučaju na veličanstvenu ljudsku baštinu kakva postoji u najvećim tradicijama vezanim uz vječne vrijednosti koje se tiču usmjeravanja na ono najvažnije u našem životu. Vraćajući se duhovima naših predaka. u potpunosti probuđeni od katastrofa i njihovih smrtonosnih posljedica. Na primjer. Paradoksalno je da je danas demitologizovan svijet. zajedno s etnološkim otkrićima u XX stoljeću urodio je plodom i položeni su u temelju nauke o mitu. Zahvaljujući nizu najboljih teoretičara. vapaji i grabež. Mi trebamo doživotno označiti i imamo unutrašnje probleme da se nosimo sa drugim osim postizanja cilja vanjskih vrijednosti. Zato smo mi danas zajedno na ovoj platformi da rekonstruišemo trajni dijalog s antičkim narodima jer smo u potrazi kroz razdoblja za istinom. Razvoj komparativne filologije u XIX stoljeću. nasilne smrti i uništenja savremenih totalnih ratova su prouzročili i čovjekovu pljačku Prirode. Mi želimo otkriti koliko će ova zbrka. primitivnim i industrijskim jednako. . Već je u XIX stoljeću bio rastući interes za Homera i grčku mitologiju. Stari civilizacijski obrasci se raspadaju. smrt. do pitanja vezanih za unutrašnje vrijednosti koja će nam pomoći da se ostvari otvoreniji. istorijski događaji kao Renesansa ili Industrijska Revolucija mogli su zaobići ovaj gorski krajolik. Zapanjujući napredci u nauci. Trebamo da identificiramo ko smo mi. riječi božanstava u udaljenoj starini će zazvoniti u našim ušima jasnije nego ikada iz gustog mraka. ali mi nismo oslobođeni početka u kojem su nebesa i zemlja bili još uvijek jedno i sve je bilo haos. sofisticirani ljudi preispitavaju mitologiju s obzirom na naša mučna savremena iskustva. U takvim pipanjima osjećamo neku vrstu prećutnog razumijevanja da dopremo do naših predaka tj.komunikaciju među različitim narodima i kulturama. što je kombinovano s poremećajima društva. težeći tragovima duhovnih potencijala ljudskog života koji su kodirani i otkriveni u mitološkim tradicijama. U ovaj “galami anarhije”. mirniji. dok su prirodne nauke raspršile iluzije o planeti koja je naš dom.

Ovi epovi se još uvijek pjevaju i održavaju u životu u prilikama kao što su vjenčanja. Zašto ljudi ne mogu bez mitova? Jer su takozvano čovječanstvo. “Pretka planina”. istražuje mogućnosti koje bi mogle pridonijeti obnavljanju kulture. zaista. za sva bića na zemlji. njemački filozof. sklada i moral. istorijske i psihološke sukobe. moramo dodati da su se mitovi takođe duboko uklopili u tradicije visoke kulture grada. Božanstva su sveta jer im se obraćalo i molilo za njihove pokloni sreće i uzmicanje od zlih sila. Svaka zemlja ima svoju mitologiju. Mitovi su važni jer. Zahvaljujući kreativnosti i mašti otvorenog neba i ogromne zemlje. rimska i nordijska mitologija bliska Zapadnom svijetu kroz razdoblja. Da. Očito. Sljedeći odlomak iz „Rođenja tragedije“ bi trebao pomoći osvijetliti njegovu naklonost prema homerskim epskim likovima i njegovom rasuđivanju o stvaranju . Kao Yi pjesnik koji je potekao iz manjinskog naroda čiji je dom na jugozapadu Kine. Nietzscheovo vlastito oživljavanje mitske dimenzije kao ključni element sa kreativnom ljudskom aktivnošću je lirsko i intenzivno. narod uzima udjela u nepovredivosti i nadnaravnim sposobnostima koje mitski karakteri posjeduju. vrijeme zauvijek zaostaje u daljini prostora gdje su čovjek. To je zato što su mitovi sve oko nas. egzistiraju u miru i skladu. raj prestaje biti ono šta je dok mitovi služe. duž Pangua (stvorio nebo i zemlju) i Nuwa (ispravio nebo) bliska mjesnim narodima i narodima Kine uopšte. bogato kompleksno i još tematski dosljedno.Da. ja osjećam tako silno kao i narodi Qinghaja šta znače mitske priče. tako su mitovi nastali oko planine Kunlun. svi stvorovi. obasjavaju naša lica i naš svijet svojim zracima božanske mudrosti. odavno iščezlo. analizirajući u dubinu i ultimativno nerješive kulturne. Stoljećima su moji preci takođe razvijali komplikovan mitološki sistem i najpoznatije biće Le'erteyi i Mege u oblicima usmene tradicije i epova. svi oblici božanstava i priroda u suštini jedno. Yi mitologija se sva od reda oblikuje i tvori oko neke zajedničke teme i pokušaja da se objasni stvaranje. Racionalnost donosi poredak u svijet budući da poezija čini svemir jasnim u ljudskim pojmovima i poezija je u osnovi oblik mita. i dalje nastanjen mitskim bićima i nimfama. Lišen mitova. Nietzsche. sprovodi i proces obreda. živi i neživi. dok osvjetljavamo važnost mitova u svakodnevnom životu ljudi sa sela. Kao što je grčka. rekonstruirajući ih. između ostalog. mitovi još uvijek žive. projektirana svojstva i definisanje koje se pripisuje ljudima i ono što ljudi imaju zajedničko. božanstvo i pogađanje smisla postojanja i smrt. kao legitimacija za naše materijalne subjekte i. mitovi su još uvijek nužnost od koje moramo napraviti vrlinu. U tipičnom mitskom svijetu. Mitovi nisu ništa drugo nego priče o avanturama naših predaka koji koegzistiraju s nadnaravnim bićima u primordijalno vrijeme. Mi trebamo održati svijet i dalje pun boja. te objasne prirodne pojave uz hronike avantura narodnih junaka. zapravo kodirani i otkrivani kroz mitove.

on je baština koju smo naslijedili od starine. dramatičari. Postoje nebrojene mitske priče koje nagovještavaju božanske korijene svih bića s nadnaravnom zajednicom kao i njihova relevantnost sa našim svakodnevnim životom. možda izgleda malo čudan i bizaran kada se ponovo upoznamo s njim. do vrijednosti i legitimiteta mitova kao stalne životne snage. prirodnu sposobnost: samo horizont koji je okružen mitom kompletira jedinstvo cjelokupnog kulturnog pokreta. svijetu u kojem samo vidimo cvjetanje cvijeća. iskreno i jasno osjećam da su mitovi zapravo domaćin na kojem je naš duh njegov blizak parazit. Takav trend držanja izaziva postojanje raznolikosti i nacionalnosti regionalnih kultura i usput.starogrčkih mitova. umjetničkoj i emocionalnoj istoriji čovječanstva može teško biti precijenjena. "Ali bez mita svaka kultura gubi svoju zdravu. istočni ili zapadni. reintegracije ekonomskih sistema i načina proizvodnje raznog uvjerenja. najozbiljniji teoretičari bi se složili. kreativnu. Tako je mnogo usmenih pjesničkih tradicija sa istim temama o čovjeku koji vuče porijeklo od određenih nadnaravnih bića ili je pitanju brak ljudi i bogova. hrabrost i povjerenje. Dragi prijatelji i kolege. ili ako svi mi ljudi izgledamo isto i uzimamo istu hranu? Važnost mitologije u intelektualnoj. Brzina trenutka kada je prijavljen moj krstaški napor i ustrajnost s kojom sam nastavio da štitim diversificirajući karakter regionalnih kultura je izazvala sumnju. Poreći takvu svetu milost i usluge bi bilo isto kao odbiti najveći raison d'etre čovječanstva. Dragi prijatelji i kolege. Carl . Tako veličanstveni sklad dolikuje i zaslužuju ga sva bića. dugo je bio izgubljen za nas savremenike. uticala na mišljenja uglednih filozofa i istoričara i glavni klasični lajtmotivi su bili neprestano reinterpretirani i koristili su ih romanopisci. mitovi. koje nam ulijevaju ponos. etnolozi i religijski istraživači da ostave utisak na nas kao “nešto odmah poznato i čudni” i daju čvrsti izraz nečemu dubokom i primitivnom u svima nama. Mi svakako nastojimo ostati u vezi sa svijetom u kojem su ljepota. Ova požurivanja dokazuju da: ako ne djelujemo na način kako djelujemo. nadolaženje nevidljivih snaga djeluje gravitirajuće prema sinhroničnom procesu raspadanja. Uprkos relativnoj opskurnosti porijekla mitova. Tmurni svijet mitova. čujemo samo pticu čirup. Samo kroz mit se sve sposobnosti mašte i apolonskog sna spašavaju od svog slučajnog skitanja. kakav osjećaj pružamo svijetu čija se kopnena masa sastoji samo od polja ili planina. ali još uvijek se zadržava najdublja i najstarija veza sa našim najdubljim bićem u tom znatnom vremenskom rasponu mitova koji su bili u središtu ljudskog života. kompozitori. da je mitologija oblikovala mnogo poezije kao i drama. u stvari. nikad ne gube svoj snagu nad nama. antropolozi. pravda i sklad vrhovni vladari." U doba interneta i ekonomske globalizacije.

Dozvolite mi da iznesem još jednu ličnu primjedbu. da se prilagodimo našoj okolini bez mnogo nepotrebnog poremećaja. ne oskvrnitelji. Zbog toga. Ovo mogu kazati s punom garancijom istinitosti. čak našeg predljudskog postojanja. ljudi. herojske podvige i svaki pojedinačni život. inače. su kodirani u kulturnim genima svake države i naroda. božanske sposobnosti. Mitovi. Mi. rimskih. mi kao da smo osjetili nešto. nikad nije bio sam i izdvojen. radošću i dostojanstvo. neopozivo poštovanje za prirodu. bio on nevažan ili neželjen. Ideja o ljudskom uklapanju u njegovu okolinu se ponavlja kao sveprisutna tema u cijeloj kineskoj mitologiji. kategorično insistiram na nužnosti mitova da podupiru vječne vrijednosti koje čine ljudsku civilizaciju stvarnom. uključujući mitske i kulturne varijacije različitih naroda u Kini. nemoguće dobiti preko drugih načina. Unutar toga su stalni apeli mitova primarno pjesnicima. tj. što je. da minimalizujemo emocionalno neslaganje među nama ljudima i našom mehanizovanom okolinom.Gustav Jung nikad nije bio pronicljiviji i intrigantniji nego kada je tvrdio da iza svake pojedine “podsvijesti” leži “zajednička podsvijest” ljudskog roda. bismo trebali biti pozitivni graditelji. to takođe pokreće svaki pojedinačni dodir sa smislom. slobodom. Unutar nje leži činjenica da istočnjački mitovi u cjelini sadržavaju neke od najpotrebnijih mudrosti i mentalnu hranu za čovječanstvo nasukano u nekim od najakutnijih kulturnih kriza u postindustrijalizovanom dobu. Mitovi takođe ispunjavaju neke pragmatične funkcije kao što su upute za nas da budemo ekološki osviješteni u korištenju naših sredstva za opstanak. kao jungovska arhetipska mašta. Živi i pusti druge da žive je poruka koja je zaslužila univerzalni odgovor. u ovom trenutku otkrovenja. što se mene tiče. grčkih. kako je ponekad bio zamislio. Oni nas uče da se vratimo u sklad s mudrošću prirode i shvatimo ponovo naše bratstvo sa životinjama i vodom. za razliku od njihovih zapadnih pandana. nordijskih (glavna božanstva u Kini su uglavnom ženska) imaju jednostavnu ideologiju ili etos. novog panteona stanovnika Olimpa iz udaljenih zemalja? Kao pjesnik. prikladno bih mogao privesti kraju svoje napomene citiranjem nekoliko stihova iz . Naša je jedna od najlošijih istorija zbog dugo držanih vjerovanja o odbacivanju mitova koji su naš spas kao duhovni podupirač sa našim unutrašnjim svijetom. U trenucima kada se vraćamo tim mitskim pričama iz nestale prošlosti. da li vam ja dajem pravo da doprinesete ovoj konferenciji. Dragi prijatelji i kolege. nešto što su prorekli drevni trubaduri i bardi vagabundi. Mnoga mitska otkrovenja savjetuju nas da budemo dobri sa svim bićima i vrstama i onima koja neophodno nemaju antropomorfne oblike. blokirana sjećanja na našu etničku prošlost. Ako božanstvo obavijesti čovječanstvo. Čovjek. kao jedna vrsta iz nebrojenih vrsta u istoriji evolucije. Istočnjački mitovi. umjetnicima i djeci. Međuzavisnost svih oblika života je nesumnjiva.

stari ali uvijek nov. To je put koji je zacrtan. ono izranja iz svega. Vrijeme je posljednji tvorac. Neka su oni prisutni ovdje i danas neka budu srećni i neka ih blagoslove naša Kunlun božanstava. Sadržavajući sve. mišljenje i nasljedstvo Bira vrijeme kao njihovo prebivalište O. mi smo svakako doputovali na ovaj forum. tj. Vrijeme! Uvijek u svom zadnjem trenu Preobražava sve životne oblike uma i materije. Ako u ovom svijetu govorimo o nečem besmrtnom To veliko za što mogu slobodno reći: To je Vrijeme! Samo zato što smo se uvjerili u jednu istinu. Na ovom skupu učestvuje grupa najinteligentnijih i najprosvjetljenijih teoretičara. . Vrijeme oživljava dok umiremo I umire ponovo u vaskrsenju.moje pjesme „Vrijeme“: Cijeli život. da odamo naše priznanje i doprinesemo svojim prilogom o temi stvaranja Kunlun mita i stvaranja priča i njihove relevantnosti za naš savremeni svijet.

obnovimo stara prijateljstva i uspostavimo nova. Ilijada i Odiseja. Kao što je poznato ep je duža narativna pjesma. udio hladnoće Xininga neophodno nas upućuje na sam čin a ne na naziv. . Danas. zašto ste vi donijeli bogatstvo akademske stručnosti i mudrost koja se odnosi na temu od svjetskog značaja. počivajući na mitovima. Ovo mi pruža zadovoljstvo. iskustva. pričama. nekih stotinu bardova ovog epa. Kao što naziv “Ljetni kapital” podrazumijeva. mi smo se okupili u Xiningu iz raznih dijelova svijeta. Pumi itd. Kralj Gesar je sjajni biser u svjetskoj kulturnoj riznici i važan doprinos ljudskoj civilizaciji.KRALJ GESAR I SVIJET EPOVA Izlaganje na Međunarodnom Forumu o Kralju Gesaru i svjetskoj epici 17. danas parira svim drugim svjetskim kulturnim remek djelima kao što su Ramajana. Mahabharata. istraživati i poduprijeti našu kulturnu baštinu. uvaženi akademici. Uvjeren sam da svako učestvovanje u ovom događaju mora imati već doživljenu paradoksalnu mješavinu topline i hladnoće nekog planinskog mjesta. Poštovani profesore Wu. Junački ep o Kralju Gesaru. privilegiju da iskažem najtopliju dobrodošlici svakom ekspertu za Kralja Gesara. s obzirom na višegodišnje apele u vezi epova i etničkih književnih vrsta. ali njegove varijacije su očuvane među drugim kineskim manjinama kao što su Mongoli. Yugu. Zbog tih odlika ep često tvori bogatu i sjajnu riznicu narodne književnosti kao i enciklopediju određenog naroda. hvaljen kao jedan od nekoliko epova koji još uvijek govore tradicionalni pripovjedači. kako ih bolje očuvati. kao narodno književno djelo je stvoren i širio se usmeno. obično vezana uz ozbiljne teme s dodatkom detalja o junaštvu i događaja značajnih za kulturu ili naciju. 2012. temu koju su obogatili i oživjeli bogatim znanjem i mudrošću gomile marljivih izučavaoca Kralja Gesara proteklih godina. Naksi. još su uvijek aktivni danas u Gesarovom pojasu Kine. između ostalog. pozvani na ovaj čudesni skup o svjetskim epovima. legendama. drugovi i prijatelji. nastala u osvit civilizacije. 7. poslovicama i baladama. Tu. Verzije epa su takođe zapažene u Butanu. Kralj Gesar je evoluirao uveliko širom Srednje Azije ali njegova klasična verzija je pronađena u centralnom Tibetu. da razmijenimo zapažanja.

moralnih koncepata. održanog u Pariza. osim njegove velike vrijednosti u istraživanju tibetanske društvene istorije. Ujedno je to prikaz jedne grube istorijske slike važnih evolucijskih faza nacionalnog razvoja i temeljne društvene strukture u kineskom Tibetu. nivou tematske strukture. svaki s mnogim varijantama. o dobru nad zlom. 2009. Iako nema jednog konačnog teksta. Dana 17. Izrazito tibetanski po stilu. Ep o Kralju Gesaru je postao kandidat za popis važnih djela od 2002. kineska zbirka je vrlo različita od tibetanskih verzija koje su ispunile nekih 289 tomova s više od 40 miliona riječi.. Kralj Gesar je priča na veličanstvenom nivou. kao svi epski heroji. ovaj ep je bio katalogizovan u prvi dio Značajne liste nacionalnih kulturnih baština. trajanja. Ep Kralj Gesar može biti uzet kao niz istorijskih anala korisnih za izučavaoce drevne tibetanske društvene istorije. godine. oktobra 2001.Nepalu. Mnoge zemlje su angažovale stručnjake i sredstva za proučavanje i spašavanje umjetnosti. To je pjesma u pohvali istine i pravde. kristalizacija usmenih tradicija drevnih Tibetanaca. Indiji i Pakistanu te na južnim obroncima Himalaja i među raznim turkijskim i tunguskim plemenima u Sibiru Rusije. To je ep sa spretnom vještinom. tradicije. s naglaskom sve više na metodologiju usmene poezija. običaja.. klasnih odnosa. do 2003. ja pretpostavljam. nije jednostavno hvatanje voza koji je u . Tokom tridesetih godina mali broj izučavalaca u zemlji i u inostranstvu je primijetio tu usmenu tradiciju i započeo je istraživati. već su u njoj opisani složeni odnosi među raznim drevnim etničkim grupama koje vode dobre želje i uzvišeni ideali masa i opisuju se složeni odnosi između kineskih etničkih grupa i postupak konačnog sjedinjavanja. varijacija u sadržaju i motivu. Mongola. kulturne razmjene između etničkih grupa. Ovaj ep hvale visoki akademski krugovi ističući. etnografsko teoretizovanje i izvođački aspekt. naroda Tu i ostalih autohtonih gorštaka. ne samo priča o životu Kralja Gesara. s odobrenjem Vijeća država. običaje i kulturu. sastanku UNESCO-a. ovaj ep se sastoji od puno verzija. Dana 20. vrši razna djela i ilustruje određene moralne vrijednosti koje su se cijenile u društvima iz kojih ovaj ep ima porijeklo. moralne koncepte. odnose između klasa. o pobjedi svjetla nad tamom. Nije čudno da zapadni proračuni govore o Kralju Gesaru kao vrhunskoj legendi u smislu fizičkog rasporeda. i kulture. smatrajući je za zlatni rudnik antropologije i istorije za naučno istraživanje Srednje Azije. Kralj Gesar. Dolazak XXI stoljeća je uveo promjenu u perspektivi i paradigmi u istraživanju epova. na 31. Konačno. Samo po broju riječi Kralj Gesar premašuje sve svjetske epove zajedno. ovaj ep je ušao u UNESCO-vu Značajnu listu kulturne baština čovječanstva. komunikaciju između različitih nacionalnosti. uživajući glas kao najuticajniji u svijetu. maja 2006. Ova akademska evolucija.

To olakšava učenje napamet. oslanjajući se na premisu da su klasični epovi bili temeljno usmeni pjesnički oblik prije zaključivanja o izvođačkom stilu homerskih podviga koji su bili visoko formalizovani. Qinghai je takođe povezan s porijeklom nekoliko mitova i . kad se bard sjeća svake epizode i pomoću dovršenih epizoda stvara nanovo cjelokupni ep da ga izgovori. svaki jednakog stanja. Načelno su oni pristupili njihovom objektu istraživanja od filološke nadmoći. gdje su visoki vijenci koji nadvisuju Kunlun i tri kineska velika plovna toka. Po parataktičnim su Parry i Lord smatrali da usmeni epovi imaju tendenciju da budu građeni u kratkim epizodama. Qinghai.trendu. na statičkom razmišljanju za živi aspekt komunikacija između izvođačkih bardova i publike. kako možemo pristupiti Kralju Gesaru pa čak i uticati na kulturni tok u nadkulturnom kontekstu i unutar interdisciplinarnog okvira? Ja. koje su provodili Albert Lord i Milman Parry. kao prvo. nadahnuti i prosvijetljeni kratkim pregledom studija epa koji datiraju od pionirskog rada na homerskim sagama. Nema sumnje da je istraživanje Kralja Gesara postalo duboko ukorijenjena i poštovana tema za istraživače i stručnjake. na skupnosti epskog sastava sa kreativnošću pojedinačnih izvođačkih bardova. Neki osjećaju. Parry i Lord su pokazali da je najvjerovatniji izvor za pismene tekstove Homerovih epova bio diktiranje usmenog izvođenja. Yangtse. Usput rečeno. Moje pitanje je: utemeljenom na tako bogatoj literaturi. tj. Žutu Rijeku i Lancang. interesa i važnosti. Svjedočeći o vrijednosti svojih hipoteza. predlažem nekoliko scenarija u produbljivanju proučavanja Kralja Gesara promijenivši naš raniji fokus na epske tekstove prema istorijskom kontekstu u kojem su epovi bili zapisani na univerzalnom zanimanju za etnografsko ispitivanje koje je partikularističko u suštini. Samo se tako može očekivati punije razumijevanje plodnog međudjelovanja istorijskih tradicija i realističnog konteksta kao i širenje naučnog istraživanja i izvanrednih umjetnika. monografija itd. napokon. kojeg mnogi ljudi nazivaju “Krov Svijeta”. koji su zatim utemeljeni na uspostavljenoj kulturnoj tradiciji tadašnjih grčkih društava. Nije se oskudijevalo u akademskim rezultatima u obliku papira. migrantski bardovi bili božanski nadahnuti na koji način su junaštva prenijeta na publiku i od izvođača na izvođača isključivo usmenim putem i zašto postoji takvo povećanje sadržaja i motiva. nego odraz produbljivanja punog razumijevanja cjeline studiranja epova raspoloživog na paradigmatičnim obrascima istraživanja antropologije i etnografije. profesor Parry je vodio inspekcijske ture na šest lokaliteta i kao rezultat takvog terenskog istraživanja na Balkanu Milman Parry i Albert Lord su demonstrirali parataktični model koji je korišten za kompoziciju tog djela. i. zbog svoje planinske lokacije. u ovo vrijeme. Ja vjerujem da je Parrijeva hipoteza ispravna u objašnjavanju kako su tradiciji Kralja Gesara.

U vezi s tim želim dodati nekoliko riječi da potkrijepim primjerenost ove planinske pokrajine za širenje sage o Gesaru: dok je zadovoljavajući zaključak o porijeklu ovog epa. Na drugom ulazu Longwu klanca u današnji okrug Regong Huangnan prefekture. očuvanja i istraživanja tradicije Kralja Gesara u Qinghaju. u tom usamljenom ostrvu siromaštva nedostupnog vanjskom svijetu materijalnog napretka. Geri Jiansheng. ljudi čuvaju pjevanje epskih stihova o Kralju Gesaru koji je kapao kao čisti izvor vode u svijesti savremene publike. čak i predvodili na planu spašavanja. Qinghai se hvali raspoloživošću najvećeg korpusa varijacija i najveće populacije vodećih usmenih bardova koji su i dalje aktivni na ovom travnatom tlu. Budući da je u opštini Maba Tongren okruga. Na ovaj načinu. ep Kralj Gesar je bio. su išli na terensku turneju. sve lokalne istraživače koji stoje na planinskoj kolijevci mita o Kralju Gesaru za njihov tihi ali sjajni rad o rasvjetljenju mitskog kraljevskog heroizma u borbi protiv zla. Ovaj fenomen je prisilio pažnju mnogih teoretičara iz prekomorskih zemalja. Dawa Zhaba koji recituje epizode napamet ili iz knjiga. kao. kroz regionalnu istoriju da je Qinghai ostao van dodira savremene civilizacije. na primjer pećina u Guloku (oblast Gande) na vrh Lumudeguo planine je upoređena sa džepom. grčki ep.epskih tradicija ključnih za Hans i mnoge etničke grupe u cjelini. Tibetanci su je koristili za šah. da prionemo zajedno prema boljem razumijevanju priča o Kralju Gesaru. Gesarevo tlo za konjske trke je poznato mještanima kao domaći naziv. a za korist svog naroda. primjereno je da se skupimo ovdje. Još. potaknuti. ja vjerujem. zaista. varijante sadržaja i motiva se ne mogu izvući na temelju postojeće evidencije. bili oni poljoprivrednici ili stočari. Mi svi znamo. Oni su putovali ovamo preko Khama (danas zapadni Sečuan i Amda (danas Qinghai) regija kao centara širenja. . Prema tome. stoljećima improvizovan. u susretu sa svim tim legendama i kulturnim relikvijama. na primjer. dok ostali pjevaju legendarne priče u stanju transa. su produžili da žive svojim teškim životom. ljubitelji epa i turisti. Cairang Wandui. Ja ću da proslijedim sve ovo danas da bismo načinili najnovije teorije o poštovanoj temi za raspravu. i posebno Guoluoa i Yushu područja na pronalaženja mnogih pravih verzija. ali vitalnost i besmrtnost ovih legendi i mitovi su. tamo se nalazi četvrtasta stijena u obliku šahovske ploče. Mnogi se napredovali. Čak su pedesetih putevi i savremene prednosti bili rijetki i većina ljudi. svjedočanstvo o mudrosti i kreativnosti cijelog lokalnog naroda koji nastanjuju ovo slavno i egzotično mjesto nazvano Qinghai. stoga su načinili Qinghai zemljom gdje se neke od najvrednijih verzija nalaze. prije svega. ulaz u kraljevstvo Ling. duha koji Kralj Gesar u sebi ovaploćuje i personificira da potakne generacije koje slijede iza njega. na primjer. Stručnjaci. i uprkos nepostojanja kanonske verzije.

hrabrost i čast su još uvijek uzorni. Međutim. Jedan ep može se može poslužiti raznim izvorima kao što su mitovi. Amdoa i centralnog Tibeta. junačka djela. čak kada je to junačko doba. Takvi epski ciklusi se slažu. U današnjoj Kini. Kralj Gesar i njegova vjernost temeljnim vrlinama kao što su poštenje. junačkog. Opismenjavanje. epovi su neophodno proizvod određenog praistorijskog. ljudskih i nadljudskih. prije nego što postigne svoj cilj da objedini planine politički. postane vladar i. bez iznimke. Neki motiv iz usmene tradicije. da budemo tolerantni i dobri sa ljudima koje ne volimo.Usmene herojske balade. Čudesna moć pjesama o Kralju Gesaru leži u raspoloživosti impresivne grupe od preko 100 živućih usmenih bardova koji su i dalje aktivni širom planina. doba. ima čudesno rođenje. . filozofske ili moralne teorije. Kralj Gesar. njegova transcendentalna duhovna snaga sadržava i njegovo korijenje u nacionalnom tlu. odlazi u progonstvo sa svojom majkom na područje Mayu. obično imaju veze s izvanrednim djelima kraljeva i ratnika koji su živjeli u junačkom dobu pojedinog naroda. Te epizode su stvarane da pokrenu i pouče duh plemenskih ljudi na herojske akcije uzdizanjem podviga svojih uzvišenih predaka. ili djetinjstva čovječanstva. istorija. a naš ciklus o Kralju Gesaru je lišen njihove zajedničke sudbine jer nas još uvijek čudi zadržavanjem mladolikosti i snage u širokom travnjaku Khama. uz pomoć svoje majke. Priče o Kralju Gesaru su govorene danas zbog njihove zabavne vrijednosti koliko god nas mogu poučiti da se držimo prirodnim u poštovanju. dovodi do brzog iskrivljavanja tradicije bilo gdje. on vlada kraljevstvom mudro. jer je prva funkcija epa prije poučiti umjesto hronološki bilježiti i prenijeti glavne vrijednosti i smisao ljepote. istočne i zapadne. Mnoge usmene tradicije u drugim dijelovima svijeta sada preživljavaju samo u staklenim sanducima u muzejima i bibliotekama. sa određenim mitološkim obrascima. takoreći. epovi prežive kao sastavni dio nacionalne kulture. pokušava objasniti kako je određeni narod nastao i kako je svijet bio stvaran iz haosa. je nedvosmisleno ugrađena u njega. po pravilu. Poslije se on bori za posjed Mayu. što mora biti dodano. snagu koja je u skladu sa svakim građanskim optimizmom i samopouzdanjem u radost života i svaku sigurnost u pravdu i bogatstvo sreće. ide u bogati travnjak gdje obilje i sreća prevladavaju. po njihovom porijeklu. dok stremimo izgraditi skladnije društvo. i da volimo naše susjede kao što volimo našu užu familiju. nazvanim arhetipovima koji su poznati širom svijeta. Onda on osvoji svoju lijepu suprugu kroz slijed sjajnih pothvata. koje je uzrokovalo stvaranje epova prošlo. Teoretski govoreći. Dinamika ovog mitskog ciklusa. U sljedećim epizodama on brani svoje ljude protiv raznih vanjskih napadača. koji ima katastrofalni učinak na usmeni prenos. prezren i zanemaren u svom djetinjstvu u seljačkoj okolini.

Sami proces praćenja pjesmom epske priče je miješanje novog života. mi bismo mogli nagađati da je ep zapravo jedan način znanja da se izvrši izbacivanje haosa za sve osjetljive i kreativne ljude. To ne znači da se povlačimo iz razuma. ukazujući na stalni zahtjev u ljudskoj psihi za centriranje u smislu dubokih načela”. često spremište pravih kulturnih vrijednosti. naša sredstva. naša računala nedovoljni. u sadržaju i lajtmotivima. vremenu recitala pa čak i raznim raspoloženjima u kojem mnogi bardovi pjevaju epizode Kralja Gesara napamet ili iz knjiga (neki izgovaraju legendarne priče u stanju transa). obogaćeno i improvizovano i povezano s našim djetinjstvom.Širok raspon kultura u kojima se ep Kralj Gesar susreće znači veliki broj varijanata koje uvijek postoje i nema kanonskog teksta koji je mogao biti napisan. Međutim divergentne usmene tradicije odstupaju. U osnovi. To jednostavno znači da su naša tehnologija. neki epski ciklus simbolizuje naš obzir prema našim precima kao što je mitska mašta iznad egzistencije da identifikuje sebe sa bićima junačkih veličina. ličnosti. Na dubljem i opštem nivou. potraga za smislom života ili reafirmacija nepovredivosti života. ep kao vid naracije postoji da nas uputi u temeljnu temu porijekla ili stvaranja određene države. U dobu ekonomske globalizacije. U tipičnoj sagi je pronađena “zajednička od tema u svim svjetskim mitovima. one postupaju u skladu da nas okrenu ka dubljoj svijesti o samom činu života. improvizujući glavne lajtmotive kako priliči njegovom raspoloženju i ličnosti. Ovisno o talentu. U ovom dobu mi smo sve više svjesni bogatog drevnog naslijeđa koje je kodirano u poštovanim epskim sagama. Sve u svemu. ali simptomatičniji od “živog epa” rijetko se nađe negdje drugo. koji se koncentriše oko glavnog lajtmotiva. Takve priče. manjak kanonskog teksta treba biti smatran kao tehnički nedostatak. To je. lokalitetu. Otkriće usmene tradicije je u porastu. svoje stanje bezbrižnosti na svom putu obećavajuće budućnosti. Jedan ep okrene rano životno iskustvo naših predaka u živo pričanje događaja. kristalizovano znanje koje su nam ostavili naši preci. to je ostavština koja zaslužuje da bude cijenjena i očuvana sa krajnjom pažnjom. dizanje vlastite mašte. Određeni pjevač Kralja Gesara zna samo svoju lokalnu verziju. jeste činjenica da svaki bard izvodi drugačijeg Kralja Gesara. davajući fizičku veličinu planine koju svaki usmeni bard iznosi sa lokalnim karakteristikama. književnošću. su korištene da iznesu na vidjelo dragocjeni tragove sa drevnim geografijom. Udomaćen sa ljudskom prirodom. obredi. vlastiti život ispunjen smislom za sveto i dostojanstveno ili da određena ljudska grupacija potvrdi svoj kulturni identitet. u koje se Istok i Zapad konačno sreću . svoj mentalni zdrav razum. ono upućuje čovječanstvo da njeguje svoju neposrednu sadašnjost. ceremonije. Jedan ep je metafora za ono što leži iza vidljivog svijeta. medicinom i muzikom. U osnovi ove verzije odstupaju vrlo znatno u detaljima.

Zhaxidele! Hvala vam! .da stvore Novi svijet gdje su sklad i viši red mudrosti prevladali. to je da želim da ovaj forum postigne uspjeh. već jedna od komunikacija između divergentnih vrijednosnih sistema u čemu mi podupiremo našu veliku nadu mirnog suživota i blagostanja među narodima iz cijelog svijeta. Posljednje. Želim svim prisutnima ugodan boravak u savršenom zdravlju. i uspješan susret u Xiningu. stručnost i znanje će biti silno dragocjeni u pružanju raznovrsnih ideja koje će se odražavati na novije hipoteze u ovom polju. Sa zadovoljstvom primjećujem da je ovaj forum privukao široki spektar delegata. svjetski epovi će otkriti svoj veći sjaj ljepote i istine. ali ne i manje važno. stručnjaka i akademika. Ovo nije samo proces uzajamnog davanja i uzimanja u uobičajenom smislu. Vaš uvid.

predstavnici širokog spektra marginalizovanih nacionalnosti i kultura. Na tragu toga . U širem smislu. Ipak.JOŠ SMO OVDJE – ČIN SAMOISKUPLJENJA ZA ČOVJEČANSTVO Izgovoreno na Forumu o manjinskim pjesnicima 10. ljudskih ili nadljudskih. Protivnici svoj glavni argument temelje na činjenici tradicije. avgusta 2012 U našem globalnom selu ljudski geni su nas od početka vremena vodili kroz bezbrojne nedaće i stoga imamo veliki dug prema Zemlji. kritične polazne tačke s koje izbijamo u svijet. Rajskom vrtu za nas ljudska bića. oblikuje Zemlju u alegoričnim i mitskim uvjetima. ne samo u ime ljudi. potpuno opravdan u konsenzusu i iščekivanju da mi. U mnogim svjetskim mitovima tlo i zemlja su metafora i simbol potekli iz izvornog mentaliteta domorodaca. često sinonim za skeptika. razlike i kulturne specifičnosti koja je ustupila mjesto globalizovanom kapitalizmu u kojem prevladava neo-laissez-faire ekonomija. životinja ili biljaka. nikada nisam izgubio svojeglav osjećaj hrabrosti ili samopouzdanja. potrebe preuzimanja odgovornosti i prigovaranja u vezi naše životne sredine. koja je njegovala i hranila naša unutrašnja i vanjska postojanja u duhu darežljivosti i velikodušnosti za toliko mnogo naroda. dovedeni smo bez iznimke do majčinstva Zemlje. da u začuđujuće pravednoj jednoglasnosti. tu smo kako bismo dali glas za našu poruku. ne bez razloga. ali ipak. uzmemo na svoja pleća krajnju odgovornost za zaštitu i očuvanje naše Majke Zemlje. njena moralna moć potaknuće i intonirati volju prikupljanja snage na primjeren način. „Majčinstvu“. U nepokolebljivoj potrazi za porijeklom života ili duha. u prisustvu mnogih zamršenih pitanja. Sadašnji svijet pun je antiglobalizacijske retorike. Imam potrebu reći kolegama kako poruka koju želimo prenijeti preko medija ovog foruma okruglog stola možda neće biti tako visokozvučna da je čuju mase. već i svih osjetnih bića na zemlji. Danas smo se okupili ovdje iz svih krajeva svijeta da bismo se zauzeli za najplodniji i najznačajniji dijalog. Ja pjesnik. nisam sumnjičav kad je riječ o temi budućnosti čovječanstva.

Li Poa. govorimo o kulturnoj posebnosti ili individualnosti nekog pjesnika ili pisca. te da se svi ljudi oslobode uskih ćelija modernizacije. ljudske ili industrijske naravi. potaknut globalizacijom.“ Lévy Strauss nudi briljantno svjedočanstvo o svijetu koji se. ekološke krize. dodatno je pogoršan. pjesnik ili umjetnik. prestaju biti takvi uopšte. oko njega i oko nas srušio u nešto gdje je postala nejasna razlika između Ja i On. Zahvaljujući ravnopravnijem statusu koji sada uživamo. ističemo apel da naš poetski izraz ne smije biti ignorisan u slavljenju istorijske svijesti čovječanstva u cjelini. mi pjesnici moramo stalno podizati svoj glas u znak protesta protiv njenog uništenja od strane neukih pojedinaca ili pohlepnih institucija. ne smijemo se valjati u dolini očaja i danas smo ovdje kako bismo podsjetili svijet na urgentnost sadašnjeg trenutka. Sada uživamo u blistavim stihovima Puškina. važan korak naprijed. između savremenog i drevnog. Lévi-Strauss je lamentirao: “Danas ljudi teže da izgledaju i ponašaju se jednako. moramo priznati. utvrđen je u opsegu i sadržaju legitimitet prepoznavanja i afirmacije naše prisutnosti i kulturne raznolikosti. gotovo do tačke neoporavka. A ipak. društveno pravednu i duhovno zadovoljavajuće ljudsko prisustvo u svijetu. s obzirom na činjenicu da su autohtoni narodi dugo bile žrtve u rukama nekih pokretačkih snaga. Shakespearea. U većoj ili manjoj mjeri su uklopljeni u maticu civilizacije. U sklopu tog konteksta obnove i suživota na temelju pjesničkog iskustva. kulturnom i ekonomskom planu je efektivno uzurpiran ili se klacka u ravnoteži.stari paket prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa. nerazmjer bogatstva između siromašnih i bogatih. težnje i strahovi nemaju uticaja na međusobnu sigurnost i napredak. Dantea. ovdje smo da posvjedočimo kako je zemlja u haosu i bijedi. ponos svih naroda i rasa. Oni koji su naviknuti davati prioritet materijalnom progresu. Pretpostavlja se da stari . ne o njegovom posebnom doprinosu. U njihovim direktnim kontaktima s bližnjima njihovi osjećaji. pripada svom narodu prije nego cijeli svijet položi pravo na njegovo ime. U UN-ovoj deklaraciji o pravima domorodačkih naroda iz 2007. Bivši svjetski poredak na političkom. prije svega. Naša čitanja priklanjaju nas uvjerenju da bilo koji veliki pisac. Kao takav ovaj forum ima potencijal podignuti svijest o onome što se događa na našoj planeti i da podupre jasnu promjenu. dok oni personificiraju ovu paradoksalnu istinu. što su nam ga prenijeli naši preci u pokušaju da naša baština bude očevina koju će dijeliti svi te blokirati novi ego. ekološki održivu. pjesnici i glasnogovornici starosjedilaca. Mi. Nemamo izbora do ovog: naše tradicije u njihovoj potpunosti demonstrirati svijetu kulturne raznolikosti u reafirmaciji našeg kulturnog i duhovnog naslijeđa. skupa s nekoliko urođeničkih plemena i starim narodima rasutim širom planete. Tu Fua. Budući da je to u ovom vremenu očito.

Nesrećni izgledi leže ispred nas: “novi svjetski poredak ili duhovno progonstvo je zanemareno i marginalizovano globalnim interesima. gura se u siromaštvo. koja ističe kobnu neusklađenost između “civilizacije” i “društva” kao i najlošiju spoljašnost. vrijeme koje donosi promjene. pismo. Novo stoljeće počinje zaista konsenzusom. Sva ova duhovna ostavština koju smo naslijedili i iznijeli u okviru današnje teme. moralnim načelima zajedničkim svim civilnim društvima. kao što otkrivamo. gubitak. religije sam čin samootkupljenja za čovječanstvo. da je kulturni kontinuitet svakog naroda. bila znatno obogaćena zbog široke raznovrsnosti kulturnih. uvodi novi termin „istorijska prava“ kako bi u fokusu svjetske javnosti stavio prava domorodačkih naroda. primarna funkcija režima i urušavanja domorodačkih kultura u jednoobraznost i homogenost. naše jedino iskustvo u ovo novo doba je da su naša tijela i naše duše bačene u tešku kušnju ubrzanog pritiskanja. naravno. ono što je van svjetskog tržišta. moramo se pokrenuti u odbrani kulturne različitosti. Ovdje moram istaknuti da svaki manjinski pjesnik podrazumijeva duhovnu i kulturnu pozadinu koja karakteriše naš pjesnički izraz sa snagom mnogo oštrijom nego što to čini oko ili uvo. i u koju je ugrađeni specifičan jezik. nacije. Ali druga strana slike sadrži više skloništa mudrosti u kojima je ljudska istorija.vrijednosni sistemi i kulturne tradicije neminovno propadaju pa čak i iščezavaju. svjedočeći o onom što se događalo od starina. geopolitičku krizu i kulturno protivrječje. uticaje i predaju. obolijeva ostatak čovječanstva u cjelini. rase. divno učili da se moramo rehabilitovati ponovnim zadobivanjem naših „istorijskih prava“. . filozofska razmišljanja. U ovoj pretpostavci zasigurno postoji element istine. tj. brzinom i tehnologijom. Vjerujem da je u globalizovanom kontekstu. bez obzira koliko ona bila marginalizovana. Zbog toga. svijet afričke kampanje za pravdu i statusne centre. veliki pjesnik i političar s Martinika. prognanstva. restruktuiranja i degradiranja. suočavajući se s nadirućim valom prijetnji globalizacije označene neposrednošću. Aimé Césaire (1913 – 2008). Ideja o „crnilu“ koju je skovao. kao i sva prava pridružena toj posebnoj ljudskoj grupi.“ Da zaključimo. ja vjerujem da svi imamo veliku odgovornost za čovječanstvo u ovo vrijeme. jezgra je teoretskog koncepta na kojem su nas afrički i. pamćenje. omogućuje nam da na vrijeme pokrenemo nalet pjesničkog procvata za životnu odbranu. utoliko više jer je primjereno poštovanje ili puno razumijevanje različitih vrijednosnih sistema i kulturnih tradicija bilo manjkavo. istorijskih i kolektivnih divergencija. Naše akumulirano znanje o kulturnoj i biološkoj raznolikosti nezaustavljivo nas vodi zaključku da zbog gubitka bilo koje pojedine cjeline.

ugraviranih u bronzu na ovom poetskom trgu. Dobrotu i Ljepotu o čemu živo svjedoči ovo otvaranje Međunarodnog Pjesničkog Festivala na Qinghai Jezeru. to ide u korist poezije kada ona okrene svoj pogled prema svijetlim susretima ljudske imaginativne moći bez granica. 8. uvelike slavljen kao paragon ljudskog uvoza i planinske okolnosti. bez obzira na njegovu veličinu. koji je sagrađen u stilu lokalnog tibetanskog mani kamenog zida. Zaista ovo mora biti smatrano čudom. Sreća je da je na ovoj lokaciji koncentrisan takav čudesni niz značajnih pjesničkih artefakata. na tercijarnom polu globusa. ali se obistinio pred našim očima. Zahvaljujući širenju i čitanju poezije postojanje duhovne ostavštine žive senzibilnosti. Neizbježno je danas da mi izabiremo poeziju ponovo. s kritičkim stavom u poštovanju ljudskog dostojanstva pokazanim u izboru od 24 svjetskih epova. moram reći. Bolje reći poezija je još uvijek uz nas kao jedan od glavnih stubova ljudske duhovne strasti za Istinu. poetski zid.izvoru naše beskrajne duhovne vizije koji je pridonio hranjenju hrabrosti i mudrosti da se ostvare obećavanja iz našeg omiljenog sna. san se obistinio i postao čudo. čovječanstvo je nadahnuto i izdignuto. ne manje silan znak pjesničke slave. Uporedo s ovim fantastičnim poetskim trgom je drugi spomenik koji vidite.POEZIJA MOŽE OČEKIVATI VEĆI UTICAJ NA LJUDSKO DRUŠTVO Govor na ceremoniji otvaranja Međunarodnog Pjesničkog Festivala na Qinghai jezeru 12. u stalnom pokretu prema pravdi i slobodi. Moramo klicati poeziji . Dragi pjesnici i prijatelji. 2012. jednim od najrjeđih svoje vrste. kako sada stvari stoje sada. Ovo je način da pjesnici i vajari uzvrate na stalno duhovno propadanje našeg svijeta i vladajućih . Kao prvo.najbolji izraz ljudskog života i senzibilnosti u obliku popisa svjetskih slavnih pjesnika u bronzi. Čudesni san. koji je. U tom smislu se može dokazivati da su svi veliki ljudski podvizi bili izazvani bljeskom pjesničkog impulsa. prevrativši se u čudesno mjesto koje slavi poeziju . I otkrivanjem pjesničke mašte. u ljudima nestaje pohlepa. Cijenjeni pjesnici i poštovani prijatelji. ja sam smion dovoljno da nazovem ovo što se dogodilo danas čudom u očekivanju vašeg razumijevanja i simpatije.

koja. moja iskrena zahvalnost bi se mogla izraziti u realizaciji transcendencije ove ceremonije. postaje dio našeg duhovnog i kulturnog života. od sada pa nadalje. Dragi prijatelji. kao prvo. Hvala vam na pažnji. ali ne i manje važno. ova ceremonija otvaranja mora da se ubroji kao jedan od događaja koji omogućuje ustanovljenje novog simbola u čast pjesničkog sjaja. Njihov divni rad nas je uvjerio da komad prave skulpture može biti moćna himna svim zemaljskim zadovoljstvima života u ovom vremenu. Kao zadnje. Ja. kolege pjesnici. moram se dići i pozdraviti naše vajare koji su se identifikovali tako duboko sa poezijom u izradi svojih skulptura. .opasnosti globalizacije.

leži upravo u toj pjesničkoj. nakon svih određenih programa.plesom i muzikom. Sada i ovdje. ne za laži. ja vjerujem u sveti. svjetionik čovječanstva. na temu “Poezija i pjesnik u društvu”. proriče misteriju budućnosti. Međunarodnog Pjesničkog Festivala na Jezeru Qinghai (7. pojedinaca ili kolektiv. zaista. čarobna energija. Pjesničkog Festivala povezanog s najljepšim jezerom u Kini. ona služi kao truba koja zove da se započnu svakodnevne muke. za Lijepo. Duhovni primat. Da.U POČAST POEZIJI Govor održan na pjesničkoj večeri povodom 4. Tajna poetske trajne popularnosti. zahvaljujući kojim smo bili. – 12. . pjesnički primat čovjeka je bio standard čime se čovjek razlikuje od svih drugih vrsta na zemlji. ljudi se vraćaju poeziji i određuju važno mjesto u svom duhovnom životu. isijava svoju toplotu i inspiraciju na put svjetskih naroda. sa svojim sestrama . Ovo priziva u moje sjećanje na dojmljivu riječ “duende” koju je izmislio Federico Garcia Lorca. događaja kojem je prisustvovala takva prestižna grupa ključnih figura savremene poezije. ne za zlo.) Ovo je završetak našeg 4. Divno djelo poezije podsjetilo me na činjenicu da jedino poezija iz reda svih oblika ljudske umjetnosti. obdario Tvorac Lorcinim duende. kao nuklearna fisija iz dobre poezije koja uključuje prekopavanje u nesvjesno da iskopa neku supstancu koja će transformisati ovaj svijet. ja čvrsto vjerujem da je svakog pjesnika. na nivou bilo fizičkog ili duhovnog. poezija. od pamtivijeka. veliki andaluzijski bard koji vjeruje da je “duende”. To je bio naš najtvrdokorniji zakon vjere da čovjek ne može živjeti samo od hljeba. U prvom treptaju zore. zauvijek je na čelu ljudskog napretka. za Dobro. domaće i inostrane. ne za ružno. koja može biti detonirana. tj. skoro samougađajućoj zanesenosti njihovim pozivom. drevni i dostojanstveni smisao obreda koji mora preplaviti ovaj skup u slavu života. Dragi prijatelji. u ovoj zajednici večeras. pasionirani za Istinu. Neizmjerna veličina vremena i dubine ljudskih žudnja su vječni testament bitnosti pjesništva za čuvanje i povećanje čovječanstva. avgusta 2013. može preurediti cijeli život na način kako ništa drugo ne može.

i zadnje ali nimalo nevažno. Garyju Snyderu. pravda. u vrijeme kada najsimboličnija zavjesa pada. iako mi je vrlo teško da to kažem no moram reći zbogom svima vama. Dragi prijatelji. A to svakako stvara najbolje izvinjenje za vašu sljedeću posjetu.ona je sredstvo za borbu sa otuđenošću kao i melem za naša napaćena srca. suprotstavljanje okrutnosti. Nicanoru Parri. mlađe generacije. molim vas da mi dozvolite. sa šeširom u ruci. Za njihovu uzornu strast za poeziju kojom su osvijetlili ogromni potencijal nas. Ernestu Cardenalu. podvig vrijedan našeg trajnog ljudskog naziva. dozvolite mi da ustanem i pozdravim sve naše drage pjesnike po cijelom svijetu. Hvala vam na pažnji. Da bi okrunila sve to poezija će probuditi duše da utonu u značaj života ponovo i postavi nas na pravi put ponovo. dostojanstvo i ljepota. Tomasu Transtromeru. Ovi veterani nisu bili na ovom Festivalu zbog lošeg zdravlja ili poznih godina. da odam počast Yvesu Bonnefoyju. Hvala vam na vašoj prisutnosti i upletenosti u svijetu punom obećanja i kriza. . Sada. koje u dovoljnoj mjeri zastupa poezija. blaženstva i jada. ali njihov životni uspon prema pjesničkim snovima je bio višegodišnji izvor predanosti i snage. tješenje u nesreći. Tadeuszu Różewiczu. jer konačno “mogućnosti života. težnju za slobodom. pokrenuti dijalog sa stvarnošću nepokolebljivo. pokazavši ljubav za život. su samo alternativa ostavljena nama. pravde i ljepote. simpatiju za slabe i ponižene. ljudima”. Zheng Lingu. njihalo Providnosti se njiše u korist mira. stvaranja i uništavanja. u ime sadašnjosti svakog od nas i Platoa koji je postao moj dom. Još jednom.

zajedničke prirodne okolnosti i zajedničko postojanje. u pravilu. proizašli iz svoje jezičke okoline. Ono što daje pjesnik svom svijetu je osvjedočeno u načinu kako pjesnik manipuliše svojim jezikom. da oblikuju posebnu perspektivu i stajališta. Neki etnički pjesnici su se kulturološki asimilirali u svom jeziku i krenuli svojim životnim putem. S druge strane. će vršiti trajni uticaj na sve njegove zrele rezultate. Za manjinske pjesnike. biranje teme. mora biti napajan nektarom svog jezika. Jezik je centralni za duhovni rast bilo kojeg pjesnika koji pokušava izroniti iz svog starosjedilačkog naroda.“ Pjesnici velikog naroda ili manjinski. ponašaju se i stvaraju pjesme. držeći se potpuno za njega.” Za pripadnike određene nacije. u dugom procesu širenja. lajtmotiva. ono što se postiže kroz medijum riječi. da rade za opšte dobro. Martin Heidegger piše: “Poezija je stvaranje. slikovitosti i emocionalne reakcije koji su lako dostupni mnogima. sudbina je malo teža i izazovnija. obično ugrađena u njegove gene prije njegovog rođenja. poput Jidi Majie. koji će da prosperira. Zato Hegel kaže: “Umjetnost i njen način stvaranja je blisko vezana s nacionalnim karakteristikama. u smislu jezičnih sredstava pjesničkog stvaranja. U tom buđenju. u globalizovanom kontekstu.” Ovaj njemački filozof je pokušao ukazati da je poezija uklopljena u zemaljskoj jezgri u istoriji nekog naroda. Takva otvorenost uključuje. Snage industrijalizacije i globalizacije posebno. sadržaja. neki etnički pjesnici se jednostavno odreknu svog maternjeg jezika u korist onog namijenjenog .” Sljedeće što on ističe je: “Poezija je iskonski jezik istorijske nacionalnosti. čine nužnim. su suočeni sa istom temeljnom dilemom: koji jezik koristiti za pisanje poezije? Za pjesnike velikog naroda.Wu Sijin JEZIČKA STRATEGIJA JEDNOG ETNIČKOG PJESNIKA U KONTEKSTU GLOBALIZACIJE Glavni faktor pjesničkog izraza je jezik. to pitanje je jednostavno: pisati u jeziku stečenom po rođenju i neprestano ga pročišćavati do savršenstva. Glavni pjesnik nekog naroda. novi način života usmjerava novu generaciju starosjedilačkih pjesnika da pokažu veliki stepen otvorenosti u svom pisanju. na svog maternjem jeziku i onom namijenjenom većoj populaciji. sile ih da pređu ili da pišu alternativno. Starosjedilački narodi. Misteriozna krv neke nacije. su sve više gurnuti u veliki projekt modernizacije. Ti mentalni kvaliteti će sigurno ući u dubine psihe te nacije koji će zatim usmjeriti njihov suptilni uticaj na način kako da članovi iste grupe djeluju. i pokažu neke mentalne kvalitete jedinstvene za sve članova iste grupe.

Jidi Majia je jedan od uzornih primjera među mnogima koji razvijaju spretnost i vještinu na kineskom jeziku. Ja moram naći ravnotežu između istinskog stiska užadi korištenja dojmljivog kineskog i upravljanjem. jure kroz mene. od onog stečenog na rođenju. Yi pjesnika. koji plovi kroz mnoge bure da bi uvijek uplovio u sigurnu luku. Jezični bolovi koje on trpi su definitivno veći od onih namijenjenih pjesnicima raširenijeg jezika. nošen udarima dva jezika i dvije kulture da kolidiraju lijepo. sintaktičkih. načinjen od ta dva divna jezika. Zahvaljujući kineskom . za pjesnika u njegovom položaju: “Umetnutim u intertekstualni kontekst. djelima etničkog pisca se ne može pristupiti jednostavno u okviru modernističke retorike. Jidi Majiju. ono što on izgubi nadoknadiće na većem i širem planu šireg jezika čime će njegove zajedničke karakteristike i mentalni procesi doći do većeg izražaja. neće mijenjati njegov način govora. Gledam na to s radošću kao na svoj mali čamac poezije. vitalnu mogućnost koju je prihvatio u savremenom kontekstu globalizacije. stvara teškoće i otvara nove mogućnosti. u njegovom nacionalnom korijenu već rastopljena u njegovim venama.” Naravno. Još je Ralph Waldo Emerson rekao: “Kada priroda dodaje teškoće. koji stvara između kineskog i marginalizovanog Yi jezika. priča folklor je definitivno trenutak da se iskuša nečija duša. Stavljeni u domenu kineskog pisma i etničku tradiciju koja je uklopljena u drugačiju egzistenciju. U svom glavnom poetskom djelu. ona doda i mozak. Dalja žetva uključuje Yi pjesnika koji je nadahnut novim dimenzijama i visinama uviđanja kineskog jezika i kineske kulture. Etnička nacionalnost pjesnika. verbalnih ili retoričkih po prirodi. s punim uvjerenjem i istinom. i prikladnije rečeno. sudbina je smiješala eksponencijalno. nazorima. Jidi Majia piše: “Moje razmišljanje se često stapa s ukrštanjem kineskog i Yi jezika.široj populaciji. uhvaćenog razumljivo između dvije vatre. skup kanonskih djela. koja se odražavala u njegovom mentalitetu. Potpuno prelazeći na jezik namijenjen široj populaciji etnički pjesnik se neophodno ne uključuje u eroziju svoje nacionalne karakteristike. korištenje drugog jezika. njegove Nuosu zajednice su u osnovi obuhvaćene kineskom toku osavremenjivanja. stvorena u dugom procesu partikularističkog načina zajedničkog života i stvaranja. Yi pjesnik. Jidi Majia je dosta upoznat sa svojim maternjim jezikom. Jidi Majia je rekao. on je izabrao kineski jezik. Da se pokaže mentalitet Yi naroda i posebnost u kineskom unosi novo polje diskursa i etosa u suvremenu poeziju. koji kao dvije rijeke. Jidi Majia prevladava i uspijeva s obje rafinacije kineskog i uobičajenim izljevima pjesničkog genija. mitova. Naprotiv.” U borbi s prirodnim malim brojem jezičnih sredstava raširenijeg jezika.

no etos i duh su nedvosmisleno iz naroda Yi. što pruža njegovom pjesničkom iskustvu neke zrake drugačijeg sunčanog svjetla. „Boje sna naroda Yi“. Jidi Majia se nije ograničio samo na tradiciju svog naroda. naizgled beživotni. ja počinjem nalaziti veće mogućnosti u poeziji.” Očito perspektivni pjesnik. Wu Sijing je profesor Poezije u Pekinškom univerzitetu i kritičar. To svakako nisu uobičajene stijene u usamljenim planinama. Jidi Majia iznosi jedno s dva jezika različita u sintaksi i kulturnoj konotaciji koji su udruženi u njegovoj duši. iako u jeziku koji nije njegov materinski jezik. „Kremiranje u rodnom gradu“. njegov etos. To su oba remek djela u pohvalu ustrajnosti i snage obiju nacionalnosti dva cijenjena pjesnika. U čuvenim pjesmama Jidi Majije kao što su „Sjećanja na prošlost“. Potpuno svjestan da je svaka kultura rijeka koja juri ili paralelno s drugom ili se spaja te postaje jedna moćnija. Mi ga čitamo u njegovim kineskim pjesmama. s oznakom genija i uspjeha. čineći ga ponosom svog Yi naroda i kineske poezije. Pjesma je napisana na kineskom. on preuzima inicijativu da se zagnjuri u svoju baštinu i zagrli kinesku i druge svjetske kulture nepokolebljivo.i mom maternjem jeziku. Kao vrijedan sin naroda Yi. „Zbogom Daliangshanu“ i „Pigment“ se čita duša i jedinstveni genij iza njegove sjajne poezije. On piše o stijenama: Ove stijene su ocrtane poput Yi lica. već personifikacija duhovnosti Yi naroda. Koja žive između najviših vrhova. Stijene Jidi Majie se mogu uporediti sa stijenama Ai Qinga u njegovom „Grebenu“. Ovi objekti. . nadahnuće i ton čine ga drugačijeg od drugih kineskih pjesnika. Tamna čela ispunjena tragovima orlovih kandži.

UN i ostale svjetske institucije uvijek su pridavale veliku važnost problemima sa kojima su se suočili starosjedilački narodi. u toj mjeri da je njegovo ime urezano na kamenu u kući slavnih svjetskih pjesnika. pjesme Puškina. Li Poa. Može se njegova pjesnička nadmoć uporediti ne manje dojmljivo sa njegovim istaknutim kolegama van Kine. godine Jidi Majia je nastavio objavljivati pjesme u sličnom stilu s većom vještinom i sazrio. italijanskom. korejskom. njemačkom. Ono što se bolje odnosi na našu temu je današnja zaokupljenost Jidi Majie sudbinom starosjedilačkih naroda u svijetu. Međunarodnu godinu starosjedilačkih naroda svijeta je proklamovala Generalna Skupština Ujedinjenih Nacija u cilju "ojačavanja međunarodne saradnje za rješenje problema sa kojima su se susrele starosjedilačke zajednice u područjima kao što su ljudska . ovaj Yi pjesnik je razumio velike stvari u književnosti našeg i sveukupnog vremena. iz koje su mnoge pjesme već kanonizovane. od čega ih je znatan dio dostupan na engleskom. umješnosti i čuvenju. godine s podnaslovom „Posvećeno 1993. Octavija Paza. Jidi Majijina čudesna pjesnička djela kreću se oko etničkih elemenata. što je u njegovom fokusu od pjesničkog debija.. gdje je posvjedočio o etničkim temama koje su se provlačile kroz njegovu prvu. zavrijedivši trajno mjesto tokom proteklih godina. započeo svoju pjesničku karijeru osamdesetih. u čemu iskazuje obaviještenost i vještinu. francuskom. oko njegovog Yi identiteta. sa dvadesetak zbirki pjesama u rasponu od trideset godina. što ga je konačno dovelo na mjesto vodećeg etničkog pjesnika u Kini po rezultatima. u Kini najugledniji Yi pjesnik. zbirku pjesama „Moja prva ljubav“. poljskom. Uz to je postigao popularnost i u Kini i u inostranstvu. Doista. Od 1980. Uglavnom se on bazira na društvenoj problematici u savremenoj Kini i svijetu. Pabla Nerude. Juana Gelmana te romane Miguela Angela Asturiasa i Mihaila Šolohova.Li Hongran PREISPITIVANJE JIDI MAJIJINOG HVALOSPJEVA SVIJETA STAROSJEDILAČKIH NARODA Već je prošlo trideset godina od kako je u Jidi Majia. španskom itd. Ova tema navela me je na ključno preispitivanje njegovog opusa u eseju „Pohvala starosjedilačkim narodima svijeta“ koju sam objavio u 1993. nagrađenu knjigu. međunarodnoj godini starosjedilačkih naroda u svijetu“.

prava, okolina, razvoj, obrazovanje i zdravlje".
“Za tu godinu su zatražile organizacije starosjedilaca i to je rezultat njihovih napora da
zaštite svoj kulturni integritet i svoj položaj u XXI stoljeću. To je usmjereno prije svega da se
potakne novi odnos između država i autohtonih naroda, te između međunarodne zajednice i
autohtonih naroda - novo partnerstvo na temelju uzajamnog poštovanja i razumijevanja”. U
istoj godini, međunarodni forum je bio pozvan u Moskvu poslije čega je uslijedio drugi
krajem te godine u Kuala Lumpuru, predlažući UN da proglasi deset godina, od 1995. do
2004., godine posvećene starosjedilačkim narodima zaredom. „Hvalospjev“ Jidi Majie je
izgledalo da odgovara novom stavu i aktivizmu u korist kulturnih vrijednosti starosjedilačkih
naroda.
Moliti se za vas znači
Moliti se za zemlju
Moliti se za rijeke u svijetu
I za nebrojene živote ljudskih bića
Razumjeti vas
Je kao razumjeti volju za životom
Razumjeti zašto se ljudi rađaju i množe
Ko zna koliko je mnogo naroda, sada bezimenih
Jednom živjelo na ovoj dobroj zemlji
Žaliti vas
Je kao žaliti sebe
Žaliti naš zajednički bol i tugu
Neko nas je gledao kako jašemo na konjima kroz gradove
Dok nismo misteriozno nestali
Dotaknuti vas
Je dotaknuti ljudsku svijest
Cijenu ljudske patnje i kulturnog premještanja u balansu
Poslije tako mnogo stoljeća, istorija je dokazala
Autohtoni narodi su pretrpjeli najveću štetu

Blagosloviti vas
Je blagosloviti kukuruz, heljdu i krompir
Blagosloviti svjetsku najdrevniju hranu
Stoga bi nam bilo opravdano ostaviti našoj djeci
Život i snove naše majke koja je ostavila
Svijetu mir, slobodu i pravdu
Dvije ključne riječi prve strofe pjesme su „zemlja“ i „život“, dvostruka zaokupljenost Jidi
Majije u stvarnom životu i u njegovim pjesmama. Knjiga govora i eseja, koju je objavio
prošle godine, nosi naslov U ime zemlje i života. U stvari, pohvala zemlje i života predstavlja
presjek kroz svjetsku etničku literaturu. Nepromjenljivo ključne metafore za sve
starosjedilačke narode, konotacije zemlje variraju od naroda do naroda, ali su osnovne u
književnosti najmarginalizovanijih etničkih grupa, metafore koje su poprimile najbujniji
pjesnički izraz. Prva dva stiha “Moliti se za vas / Je moliti se zemlji“ istog trena nas
podsjećaju na dva indijanska remek djela: “Pismo Velikom Bijelom Poglavici“ indijanskog
poglavice Seattlea i “Crni Los govori“.
Priča datira iz 1854. godine kada je američki predsjednik Francklin Pierce ponudio da
kupi zemlju od plemena Suquamish. Seattle, poglavica Suquamisha i ostalih indijanskih
plemena oko Washington Puget Sounda, je dostavio ono što se smatra “jednom od najljepših i
najdubljih ekoloških poruka ikada sačinjenih” kao odgovor na Pierceov prijedlog. Grad
Seattle je dobio naziv po tom indijanskom poglavici. Dvije vrhunske metafore, “Majka
Zemlja” i “mreža života”, su postale suvremeni idiom raznih naroda širom svijeta,.
Crni Los govori, slavljen kao “religijski klasik, Sjevernoamerička Biblija svih plemena,
jedna od najboljih duhovnih knjiga suvremenog doba i bestseler svih vremena među knjigama
o Indijancima”, je 1932. objavio John G. Neihardt, američki pisac, koji je povezao priču i
duhovnost Crnog Losa, vrača ili šamana plemena Oglala Siouxa. Crni Los govori je više od
epske priče o izuzetnom Indijancu, ta je knjiga čuvena kao duhovni klasik zbog osjećaja
Johna Neihardta za odzvanjajuću viziju Crnog Losa za cijelu Zemlju, njena bića i cijelo
čovječanstvo. “Nije li nebo Otac, nije li Zemlja majka, a sva bića s nogama njihovi
potomci?”. Zapanjujuće retoričko pitanje poput ovoga popločava put u svjetlo i prosvjetljenje.
Takvi etnički klasici nam govore lirskim i izuzetnim jezikom o žilavoj povezanosti
starosjedilačkih naroda sa zemljom i potiču nas da suosjećamo s njihovim prastarim
pogledom na zemljine prijeke potrebe sa njihovim unutrašnjim i vanjskim bivanjem.
Autohtoni narodi su potomci prastanovnika mnogih zemalja, zapanjujuće različiti u njihovim

kulturama, religiji i načinima društvene i ekonomske organizacije. Trenutno najmanje 5.000
autohtonih grupa se može uočiti po jezičnim i kulturnim razlikama i po geografskoj
razdvojenosti. Neki su lovci i skupljači, dok ostali žive u gradovima i učestvuju potpuno u
kulturi njihove zemlje. Ali svi autohtoni narodi zadržavaju snažan smisao svojih različitih
kultura, od čega je najistaknutije svojstvo poseban odnos sa zemljom. Jidi Majia nas
upozorava na taj vitalni aspekt ljudskog iskustva da bi nas više obavijestio o unutrašnjoj logici
i retorici ispod njegove pjesničke erupcije: “Moliti se za vas znači / Moliti se za zemlju“,
“razumjeti vas / je kao razumjeti volju za životom”. U svim njegovim etničkim doprinosima,
pjesmama koje hvale vrline zemlje ima u obilju, lako su identifikovane kao bilješke za gornji
manifest - poput slogana. Njegova „Prastara zemlja“, napisana prije trideset godina, je iskrena
himna u slavu njegovog zavičaja, Daliangshana u Zapadnom Sečuanu, njegova zemlja
predaka, podsjeća na Sjevernoamerikance koji love jelene i bizone, tamni kontinent gdje crna
braća plešu uz ritmičke udarce sonornih afričkih bubnjeva i obala moćne rijeke Don gdje
divlji, hrabri Kozaci terevenče usred vjenčane ceremonije. Pjesnik pjeva:
Ovo je prastara zemlja,
Bebe se rađaju dok starci umiru.
On opjeva snagu, vitalnost, kreativnost i istorijski doprinos starosjedilačkih naroda.
Smrt u njegovom rječniku obuhvata pojedinačnu smrtnost i beskrajnu zajedničku
neprekidnost, obogaćujući naše razumijevanje međukulturne povezanosti i vezu nas ljudi sa
svim bićima.
Jacques Darras, francuski pjesnik, je napisao u jednom od svojih osvrta djelo Jidi Majie
(„U čudesnoj zemlji Jidi Majie“): “Mi, Evropljani, dugo odbacujemo našu prastaru zemlju
kao bezvrijednu, dok nas Jidi Majia, zapanjuje izvođenjem poduhvata, ispred nas. U tom je on
uzorni pjesnik koji nastoji u jeziku svojih predaka prodrijeti van uže stvarnosti.”
Došavši do treće strofe hvalospjeva, mi učimo suosjećati s ogorčenjem pjesnika prema
patnji svih starosjedilačkih naroda i tjeskobu koju on izražava u sintagmi ”misteriozno
nestali”.
U četvrtoj strofi, pjesnik nas nagoni da probudimo našu svijest, “dotaknuti ljudsku
svijest” njegovim riječima, za tugu i nepravdu od stalne strahote u starosjedilačkih naroda.
Obje strofe, moćnog značenja, ukazuju na veliku istinu suosjećanja dok pjesnikova velika
tuga prema kosmičkoj istorijskoj nepravdi i velike tjeskobe u neposrednosti su dirljivo
prenesene. Ovdje nalazimo epsku metaforu, nesumnjivo najbolju metaforu o autohtonim

izumrlo. od kraja šezdesetih je imala poticaj s kampanjama za poboljšanje prava autohtonih grupa i uzrokovala novi aktivizam. obrazovanju i u problemima koji se tiču jezika i religije. Originalnost Jidi Majie u stvaranju te fantastične metafore se najbolje razumjela u svijetu entuzijazma s tom novom etikom. Među njima. Procijenjeno je da je u svijetu 300 miliona ljudi među starosjedilačkim narodima. To podsjeća na sliku Jidi Majie: jašemo na konjima kroz gradove / dok nismo misteriozno nestali. Vješte slike poput ove prizivaju na um tužni "Kraj traga". do 1900. širenjem neautohtonih religija i nemilosrdnog prisvajanja BDP-a. Ali rastuća svijest o ljudskim pravima u poslijeratnom dobu. istorija je dokazala Autohtoni narodi su pretrpjeli najveću štetu . za koju je dobio zlatnu medalju na međunarodnoj izložbi Panama-Pacifik. raspoređeno u više od 70 zemalja. održanoj u San Franciscu 1915. Autohtoni narodi. od 270 koji su živjeli u Amazonskim šumama. Neko nas je gledao kako jašemo na konjima kroz gradove Dok nismo misteriozno nestali Pod stupanjem modernizacije. Nije preuveličavanje reći da neki autohtoni narodi žive pod prijetnjom izumiranja od strane velike civilizacije i od stilova života od kojih zajedno stradaju mnoge rijetke faune i flore. Mnogi je vide kao dirljivu elegiju o odlasku velikog i junačkog naroda kojeg su stjerali u ugao poraza i podčinjenosti. jedan posljednji UN-ov popis stanovništva ukazuje da je 90 autohtonih plemena. Ove uzbunjujuće činjenice stoje iza Jidi Majijinog poticaja da stvori poražavajuću sliku u dva stiha koji slijede: Poslije tako mnogo stoljeća. Ta usamljenička figura na umornom konju je jedna od najpriznatijih ikona Američkog Zapada. autohtone grupe su uvidjele da su njihove tradicije podrivene. su diskriminisani i marginalizovani u stanovanju. skulpture Jamesa Earlea Frasera. u kojoj je upotrijebio sličan moćni emocionalni učinak kao što je Fraserov tužni indijanski vitez učinio. sa osjećajem krajnje urgencije. koji su integrirani u neko nacionalno društvo.kulturama na zalazu XX stoljeća kineske književnosti. da sačuva kulturološku raznolikost kao čin samoizbavljenja. Kako su starosjedilački narodi na granicama degradacije okoline. oni imaju najveći interes u pitanju kada dolazi do očuvanja zemlje u područjima u kojem žive.

000 godina prije i kukuruz je postao njihova glavna hranu otada. na primjer. Kukuruz je njihova poljoprivredna Boginja. Iz drugih književnih i mitskih izvora smo saznali da kukuruz za Indijance predstavlja nešto više od hrane za preživljavanje.“ Vjerujem da je time Denis Mair jako postigao u ocjeni moralnog tona u pjesmama Jidi Majije. Miguel Angel Asturias. kukuruz je stigao u Evropu i postao evropska glavna hrana. njihove zemlje su zaplijenili ili su ih se odrekli potpisom kao dio ekonomske prisile kojom su bili podvrgnuti. romanopisac iz Gvatemale. heljdu i krompir Blagosloviti svjetsku najdrevniju hranu Neki čitaoci možda će biti zbunjeni u vezi toga .zašto koristiti svečane blagoslove za tako svjetovnu svakodnevnu kuhinjsku situaciju? Nabrajati takav niz glavne hrane pomiješano s tako uzvišenom temom kao što je kulturološka raznolikost u smanjenju? Mi smo prosvijetljeni eventualno rečenicom: “Blagosloviti svjetsku najdrevniju hranu”.velika duša koja se pojavila iz autohtone grupe Jugozapadne Kine i prihvatila se da poveže etos svog naroda sa stvarnošću vanjskog svijeta (.) Jidi Majia prihvata patnju kao dio ljudskog stanja: to je temeljna melanholična boja na kojoj optimistični obrasci kreativnog izraza djeluju kao kontrast. djelić zdravog razuma u kulturološkoj antropologiji. ali ne želi da iznese odgovornost niti zahtijeva osvetu. Nakon Kolumba koji je otkrio Novi Svijet. nerazboritim trubljenjem o razvoju i industrijalizaciji. Takva ostavština je bila odgovorna za bijednu činjenicu da su svuda autohtoni narodi pojavljuju stalno kao socijalno ugrožene grupe u svijetu. je naslovio jedan od svojih romana kao „Kukuruzni ljudi.” “Božanstva su stvorila . britanski istoričar Arnold Toynbee nam priča nezaboravnu priču o tome kako su Indijanci u Americi prvi uzgojili kukuruz oko 5. on osuđuje nasilje. U svom remek djelu Čovječanstvo i Majka Priroda.Pjesnik govori u naprasitoj osudi svih strahota koje su počinile šire ljudske zajednice u ime civilizacije protiv manjinskih na različite načine. Takvo mišljenje. Rezultat: starosjedilački narodi su pali kao nemoćni plijen s njihovim kulturama koje su osakaćene i marginalizovane. donosi Američki pjesnik Denis Mair koji kaže: “ Jidi Majia nikad nije stao da bude ono što je uvijek bio .. dobitnik Nobelove nagrade za književnost.. alias Majka Kukuruz. Posljednja strofa počinje sa: Blagosloviti vas Je blagosloviti kukuruz. kombinovano s dubokim razlogom kako je opazio u njegovim pjesmama. širenjem neautohtonih religija i sekularnih ideologija. U njegovim pjesmama o krizi savremenog svijeta.

Svesrdni pjesnik požuruje nas da preuzmemo dužnost i preuzmemo našu odgovornost za našu Majku Zemlju. i unatoč hirovima književnog okusa. On je primjer etničkog pjesnika koji piše na kineskom ojačavši na kraju pozajmljenu snagu i Yi i kineskom jeziku. ljude koji je nastanjuju. Godina 2013. u savremenoj sredini kulturnog dislociranja i anomije”.čovjeka od kukuruza” je slavni početak mnogih indijskih kanonskih djela. Ponovno čitanje „Hvalospjeva“ Jidi Majie zahtijeva istraživanje.. a „mi“ očito na nas. osjećamo prilično garanciju besmrtnosti ove pjesme. . smrtno ozbiljni u daljnjem podupiranju njenih načela. Kombinacija širokog društvenog entuzijazma. Hvalospjev se završava ovim stihovima: Stoga bi nam bilo opravdano ostaviti našoj djeci Život i snove naše majke koja je ostavila Svijetu mir.oživjeti narodni identitet. . Značaj krompira u očuvanju kineske sigurnosti u hrani je ostvaren. te pravi umjetnički dar za formu. a krompir je bio uračunat kao glavna hrana 2008. On spada takođe u svjetske pjesnike. još uvijek savremenog lika. će označiti jubilej njegovih 20 godina. čitaoci Jidi Majije će mu se pridružiti u slavljenju krompira. slobodu i pravdu Ovdje se riječ „Majka“ odnosi na Zemlja. pomaže mu da stvori pjesničku legendu kineske republike pjesnika koju dugo očekuje. piše Denis Mair u svom predgovoru zbirke pjesama Jidi Majie na engleskom jeziku kojoj je bio i urednik. iz korijena. Jidi Majia je blagoslovio krompir 1993. Teško je predviđati perspektivu nekog.Godine Krompira. temperament da razgovara sa svijetom i za svijet. Osim toga krompiri su takođe potekli od Indijanaca. Poznavanje kulturne antologije pomaže nam u dekodiranju Jidi Majijine šaljive pohvale ove najdrevnije glavne hrane koju su uzgojili Indijanci a koja je u nekoliko gladnih godina spasila milione ljudskih života na svim glavnim kontinentima. “Samo veliki pjesnik može imati uspjeh u projektu koji je Langston Hughes pokušao . glavni veteran. Njena blještava svježina i trajna duhovna poruka nije bila izgubljena za mene kada sam joj se vratio 19 godina poslije. Čitaoci će biti zaintrigirani kada saznaju da je nedavno Kina zamijenila Rusiju i postala najveći proizvođač krompira u svijetu. pokušava da odgonetne uspjeh ovog Yi pjesnika: “Jidi Majia je pjesnik čije ime i slava i Yi i Han potvrđuju. Lu Yuan. dubok smisao za globalni kulturni identitet. Krajem XVII stoljeća Petar Veliki je unio krompir u Rusiju i do sredine XIX stoljeća krompir je postao glavna hrana Rusa. Postoji “dubina duše” u kojoj je osiguran njen opstanak i vrijednost.

i što je još važnije. Po meni Jidi Majia posjeduje svoj estetski sistem koji je počeo da oblikuje ranih devedesetih. cijeni ga visoko zbog njegovog govorništva: Jidi Majia prebiva u silnoj kući jezika. Ta sklonost da koristi velike riječi u pjesmama je razumljivo privukla kritiku iz nekih sredina. intelektualni argument i lirska naracija sve uočljivo u njegovom „Hvalospjevu“. Ako se uporedi njegova rana poezija s najnovijim pjesmama odmah se uočava njegov napredak u gradnji i umješnosti. Juan Gelman. tako impresivnom da ga je francuski pjesnik Ladas nazvao “veliki pripovjedač” i ta primjedba je ispravna. o kojem raspravljamo. Iako izvrsne njegove pjesme. Slijedeći njegove korake istraživači će razabrati dvije promjene u njegovoj poetici tokom trideset godina. mješavina senzualnosti i intelektualnosti. Velike riječi kao “narod”. “zemlja”. On je uspio u izradi kompleksnog mozaika svojih omiljenih latinoameričkih pisaca i pjesnika. pjesnički entuzijazam. Jidi Majia je počeo kao lirik. ali se javlja pitanje nužnosti i prikladnosti. On ne voli nespretnost u poeziji. s kapacitetom za otkrivanje visokog mišljenja u stihovima. To je čudesni poduhvat koji on vrši u „Hvalospjevu“ i koji mu omogućuje da i sa svjetovnom glavnom hranom. “čovječanstvo” se često javljaju u njegovim pjesmama. Mi smatramo njegov interes za zajedničku sudbinu čovječanstva i njegov društveni napad na opadanje kulturološke . kasnije priznat kao lirski bard savremene Kine) koji je suptilan u kineskom. “svijet”. on je razvio ovo obilježje s velikom odvažnošću u jeziku. I na kraju riječ o njegovom govorničkom umijeću. U „Hvalospjevu“.U međuvremenu. jedan od najprestižnijih savremenih pjesnika u latinoameričkom svijetu. kao što je kukuruz i heljda. je savršeni primjer njegove zrelije poezije. „Hvalospjev“. metafizički uvid. aludira i potakne implicitno niz priča kako je ta hrana dugo održavala narode u svijetu. Održava plamenove Baca riječi u peć. što je nesumnjivo kazna koju zahtijeva njegova kampanja protiv kulturnog i ekonomskog lišavanja za autohtone. zaista. koji je procijenjen u raznim dijelovima svijeta kao slabost. Jedna od njegovih originalnosti leži u njegovom umijeću u pričanju. te mnogo toga tj. postavši to i privlači ključnu pažnju time. visoko zvučne. čija važnost nikad nije bila previše procijenjena. neki kritičara su ocijenili da su previše kitnjaste. njemu bliske narode. fenomen. kao Ai Qing (njegov učitelj. uglavnom tih koji utiču na veliki i mitski način. s tim se možemo slagati ili ne slagati. Kao prvo. Jidi Majia nikad nije prestao u građenju svoje poetike.

jednu od njegovih glavnih inspiracija. Goethea.raznolikosti i njegov široko moralni entuzijazam kao određeni plus. njegova antologija obiluje velikim riječima kao što su “nebo i zemlja” “svemir“. Moj argument je jednostavan: Jidi Majia je jedan od najrjeđih slučajeva u kojem je podigao takav pjesnički spomenik na pijedestalu. zaista. Kličimo mu za novi nalet njegove pjesničke briljantnosti i veličanstvenosti. Ako obrišete sve velike riječi u Puškina. “deset hiljada milja”. će ostati najtrajniji element u njegovom dometu. njegove pjesme se najbolje trebaju čitati s veličanstvenim temama i inspirativnom svrhom za iskupljen svijet za sve ljude na umu. Čini se da je stalno pravilo da veliki pjesnici imaju tendenciju koristiti velike riječi. . Hugoa. “drevni i savremeni”. Tu Fua i Whitmana koliko toga će da ostane iz najbolje pjesničke ostavštine svjetske književnosti? U slučaju Tu Fua. Li Hongran je profesor Poezije u Hainanskom univerzitetu i književni kritičar. načinjen od njegovog pjesničkog preobilja i dubokog smisla za kulturnu povezanost sa svim bićima. “sto godina”. ja vjerujem. Ako to učinimo Tu Fu je odmah mrtav. kako bismo mogli pomiriti naša omalovažavanja velikih riječi s našim uzdizanjem njegovih uzvišenih tema? Te pjesme.

uz analitiku i vještinu.kineskog. Čudesno pjesničko djelo Jidi Majie je vezano oko etničkih elemenata. je započeo svoju pjesničku karijeru osamdesetih i dvadesetak zbirki pjesama je objavio u rasponu od trideset godina. korejskom. italijanskom. Dok su pjesme Jidi Majie prevedene na preko deset stranih jezika. francuskom. Ono što je bitno u ovoj knjizi je nekoliko elementarnih tema kao što je sudbina starosjedilačkih naroda. tekuće latinske rečenice i svoj vibrirajući lirizam. njemačkom. bio im on maternji jezik ili ne. lingua franca savremenog svijeta. svoje elementarne teme oko očuvanja našeg fizičkog svijeta i kulturološke raznolikosti. zemlja i život. krećući se oko njegovog Yi identiteta do bitnih pitanja čovječanstva. su dvije zaokupljenosti Jidi Majie u stvarnom životu i u njegovom pisanju. iako s . njegova proza se prevodi prvi put i to na engleski jezik.BILJEŠKA PREVODIOCA NA ENGLESKI Jidi Majia. Uglavnom se tiče društvene problematike i starih istina u savremenoj Kini i svijetu. sistematsko osvjetljavanje i izražavanje kroz medij govora od strane pjesnika i kulturnog aktiviste. metafora zemlje kao materinstvo svih bića je ovdje primila najbujniji pjesnički izraz. ali nikad ne izraženo u svjetskim jezicima osim njegovog drugog materinskog jezika . pozivanje na pravdu i istinu. ali u osnovi u književnosti najmarginalizovanijih etničkih grupa. ovaj prevod sadržava 23 govora Jidi Majie u raznim prilikama premošćujući preko 25 godina od njegovog debija na pjesničkoj sceni. donijevši mu trajno mjesto u poeziji tokom proteklih godina. Nepromjenljivi svod je metafora za sve starosjedilačke narode. Bilo je ključno učiniti ovaj engleski prevod vrijedan čitanja koliko je to moguće. u koju on prenosi svoju bogatu retoriku. pod naslovom U ime zemlje i života u kojoj on hvali zemlju i život koje su dvije crvene niti kroz svjetsku etničku književnost. Zbirka njegovih govora i eseja je objavljena 2012. od čega je znatan dio dostupan na engleskom. Pripremljen za obični i sofisticirane čitaoce engleskog. španskom i drugim jezicima. svoju terestrijalnu vezu sa Zemljom i Životom. nevinosti i svetosti autohtonih kultura. U njoj on sistematski osvjetljava svoje poglede na život i čovjeka. Konotacije na zemlju mogu odstupati uz promjenjive stepene od naroda do naroda. očuvanje našeg fizičkog svijeta i kulturološke raznolikosti. najcjenjeniji kineski pjesnik iz naroda Yi. Dvije ključne riječi od kojih ova knjige ima naziv. tj. poljskom.

ali pun opasnosti jer je Jidi Majia unosio u svoju prozu istu bogatu retoriku. Ali u pogledu nijansi i istančanosti (ciljnog) jezika ostaje prevodiocu temeljni . Za prevodioca je prevod ovih lijepih i važnih govora na engleski jezik blagoslov. preko jezične barijere. Moj izazov se sastoji u tome da nastojim da sačuvam pismo i duh originala preko kulturnih i jezičnih barijera. vidi se da naginju stilu Epsteinovog (sinolog koji je boravio Kini) kratkog odbacivanja “ismijavanja engleskog na engleskom jeziku”. uglavnom zadovoljiti i ushititi književnim sredstvima kao što je metafora. Kao drugo dominantno prevođenje sa kineskog je bilo vrlo nedobronamjerno za rad slične emocionalne koncentracije i retoričke profinjenosti. banalna. Rezultat toga je bilo pojednostavljenje. Savremena prevodilačka teorija je bila povezana sa jezičnim funkcijama. onako kako je on govorio tako da čitalac dobije fascinantni duhovni zapis glavnog kineskog pjesnika u smislu njegove intelektualne sklonosti prema afričkim i latinoameričkim svjetskim književnim divovima i životnim obavezama koje je on požrtvovano obavljao. Na primjer. Fascinacija savremene prevodilačke teorije leži u njenoj primjerenosti i da se s njenim postupkom i postavkama ispuni njeno dojmljivo zauzimanje da se uhvati u koštac sa problemima koji su se pojavili u savremenom životu. tečne latinske rečenica i gust izljev osjećaja tipičan za njegove pjesme. duhovna sklonost Jidi Majije prema španskoj tradiciji prkosi prikladnom izrazu jer je engleski jezik notorno neutralan i manje emotivan nego romansko izražavanje. zvučni efekt i ritam. glatkoća i elegancija) koji su prilagođeni i transformirani u skladu sa savremenom prevodilačkom praksom zadržanom za tekstualne tipologije (informativno nasuprot ekspresivnom. što se smatra da funkcioniše u književnim tekstovima. slaba leksika i sintaksa.nešto nužnim skraćivanjem i uređivanjem. U velikoj mjeri ovo dolazi kao rezultat pogrešno protumačenog i pojednostavljenog tumačenja Yan Fuove hvaljene stilske razlike ciljnog jezika i njegovog slavnog trostrukog kriterijuma (vjernost. Gledajući prevode s kineskog na engleski jezik u rukama kineskih prevodilaca posljednjih šezdeset godina XX stoljeća. ekspresivni i vokativni) s estetskom funkcijom. ja sam nastojao da sačuvam pismo i duh onoga što je on govorio. instrumentalno nasuprot dokumentarnom) i račvasta prevodilačka strategija sa glatkoćom i razumljivošću za informativne tekstove i elegancijom za ekspresivne/vokativne tekstove. tehnološki i intelektualni. godine kada su Yan Fuova tri kriterijuma (vjernost. prije svega komercijalni. Prevladavajuće mišljenje ide u korist Buhlerianovog modela (informativni. sve u svemu. strašno drvenasta. djetinjasta i naduvana. tj. ali. Na taj način broj prevoda raste kao revolt protiv isposničkih godina nakon 1949. glatkoća i elegancija) prešla u drakonsku dvojnost (vjernost i glatkoća).

Prevođenje je pisanje u toj nepromjenljivosti da čitalac samo opazi krajnji proizvod. kao Yan Fu što je univerzalni lijek za sve prevodilačke postupke i prilike. . prije svega. Njegovim riječima: “Baš poput bilo kojeg drugog načina komunikacije. budi informativan ili izrazit ili vokativan.izazov i zahtjev. Gouedac. I drugi prevodilački teoretičar. pismen. neizlječivo. Ono što je konačno raspoloživo za pažljivo pregledavanje je uvijek verzija koja je rezultat i pristup ili put koji vodi do konačnog rezultata nije u prirodi da zna prosječni čitalac.” I na kraju. Huang Shaozheng. bez obzira koliko su dileme i teškoće svojstvene u postupku prevodioca. prevod mora biti vrijedan čitanja. 23. logičan i. Istok sreće Zapad i mi smo svi yanfuisti. procvat cjeloživotnog dobrog smisla i mukotrpnih prodiranja kada je Newmark istakao bit novog smjera tako dojmljivo: ”Svi prevodilački problemi se na kraju svode na problem pismenosti u ciljnom jeziku”. Tješim se da u bogatim ljudskim i sporadičnim ispadima spontane mudrosti nekog velikog empiričara. jun 2013. savjetuje pismenost. dosljedan.

godine u Daliangshanu. predsjednik Kineskog Manjinskog Udruženja Književnika i potpredsjednik Kineskog Udruženja Pjesnika. Jidi Majia ima međunarodnu reputaciju kao pjesnik. Diplomirao je 1982. Jidi Majie izašla je 2014. je dobio književnu nagradu „Zhuangzhong“ za poeziju. rođen 1961. On je takođe direktor odbora za međunarodnu pjesničku nagradu „Zlatna tibetanska antilopa“. Objavio je preko dvadeset zbirki poezije. On je vodio delegaciju Kineskog Udruženja Književnika u međunarodnim aktivnostima. Zbirka izabranih pjesama na srpskom jeziku. korejskom.BILJEŠKA O PJESNIKU Jidi Majia je ugledni pjesnik i pisac iz Yi naroda. Godine 1994. godine u izdanju Književnog kluba Brčko distrikt Bosne i Hercegovine. je primio medalju “Šolohov” za književnost Saveza Pisaca Rusije. u pokrajini Sečuan. je dobio Nagradu Rougang za poeziju. za zbirku "Autoportret i druge pjesme" je dobio prvu nagradu Kineskog Manjinskog Udruženja Književnika. španskom. Jidi Majia je pokrenuo Međunarodni pjesnički Festival na Jezeru Qinghai i postao direktor organizacionog odbora Festivala. Za svoju zbirku “Pjesma o mojoj prvoj ljubavi” je dobio treću nagradu Narodne Republike Kine za najbolju knjigu poezije. češkom. poljskom. . Njegove pjesme su objavljene na engleskom. a iste godine je primio specijalno priznanje za izvanredne doprinose u pjesništvu Bugarskog Udruženja Književnika. za zbirku "Dvadeset pjesama Jidi Majije" je dobio Književnu nagradu Sečuana. godine 2006. Član je sekretarijata Kineskog Udruženja Književnika i kabineta Vlade pokrajine Qinghai. Godine 2012. Dobitnik je mnogih važnih književnih nagrada i u Kini i u inostranstvu. godine Kineski jezik i književnost Jugozapadnog univerziteta za manjine. „Riječi vatre“. njemačkom i drugim jezicima. Godine 2007. francuskom. za zbirku “San o narodu Yi” je dobio četvrtu nagradu Kineskog Manjinskog Udruženja Književnika.

Takođe i pet knjiga prevoda od kojih mu je glavni prevod „Proroka“ Halila Gibrana (2012). Autor je dvije monografije: „Prevođenje ili stvaranje?“ (2004). Sada je zaposlen kao predavač Univerziteta u Qinghaju. .BILJEŠKA O PREVODIOCU NA ENGLESKI Huang Shaozheng je diplomirao prevođenje u Fakultetu stranih jezika u Šangaju 1982. godine. Radio je kao slobodni prevodilac i predavač teorije i prakse prevođenja više od trideset godina. „Prevođenje zlatom plaćeno“ (2012).