Zvjezdano nebo krije se iza olujnih noćnih oblaka, dok se globus nečujno vrti sam oko

sebe sve sporije i sporije. U jednom slovu kriju se školjke iz kojih se čuje šum još
neviđenih mora. Slutiš da ću te danas nazvati. Slutiš da mi glava rotira u kotlu vode koja
traži svoj ponor, traži svoje jutro. Iznenadila sam i sebe i tebe kad sam te nazvala. Bilo
je to jedno novo iskustvo, jedna točka koja se ne mora završiti opet u toj točki. Bilo je to
bez slike, samo ton, neka sudbinska zavjetrina u koju sam se sklonila danas
poslijepodne. Reci mi "zaboravljam da te poznam" ponovi mi "zaboravljam tvoje
postojanje". Tvoje oči su zalutale u neka daleka stradanja tvoje duše, ne prepoznaješ
vlastite nemire, hraniš se mojim pjesmama, kupaš se u mojim riječima, želiš me u mojim
erotskim igrama. Kad se otrijeznim od tebe, kad se otrijeznim od ovih dana od kada
sam okusila nešto daleko, a tako u blizini, izgubit ću lice u nekoj staklenoj fasadi
moderno uređenog izloga gledajući neke nove krpice, neke nove cipele, neki novoizrađeni CD sa new age glazbom koju sam htjela slušati samo s tobom. Ne očekujem
kolebanje... ne očekujem ništa. Svijet se rodio iz pjene... iz vječnosti trenutka za koji
sam mislila da će biti – trenutak. Bio je jako dugo trenutak. Prisluškivala sam šapat
zanesenjaka i uzimala sam njihove uzdahe, liječila sebe i doplovila preko nekih dalekih
uznemirenih oceana do jednog prostora bez kraja. Nisam navikla na takve metode.
Doplovljavala i otplovljavala sama u tišini bez glasa. Sad sam tu. Ne prepoznajem
vlastite nemire, ne prepoznajem vlastite želje. Sve je tu, povezano s dobro uređenim
izlogom new age glazbe koju sam htjela slušati samo s tobom.
Views: 15
I ORIGINAL, MOJA PJESMA NEW AGE SAMO S TOBOM
Zvjezdano nebo krije se iza olujnih noćnih oblaka, dok se globus nečujno vrti sam oko
sebe sve sporije i sporije. U jednom slovu kriju se školjke iz kojih se čuje šum još
neviđenih mora. Slutiš da ću te danas nazvati. Slutiš da mi glava rotira u kovitlacu vode
što traži svoj ponor, traži svoje jutro. Iznenadila sam i sebe i tebe kad sam te nazvala.
Bilo je to jedno novo iskustvo, jedna točka što se ne mora završiti opet u toj točki. Bilo je
sve bez slike... samo ton, neka sudbinska zavjetrina gdje sam se sklonila danas
poslijepodne. Reci mi "zaboravljam da te poznam", ponovi mi "zaboravljam tvoje
postojanje". Oči su ti zalutale u daleka stradanja tvoje duše, ne prepoznaješ vlastite
nemire, hraniš se mojim pjesmama, kupaš se u mojim riječima, želiš me u mojim
erotskim igrama. Kad se otrijeznim od tebe, kad se otrijeznim od onih dana od kada
sam okusila nešto čarobno, a tako blizu, izgubit ću lice u staklenoj fasadi moderno
uređenog izloga gledajući neke nove krpice, neke nove cipele, neki novo-izrađeni CD sa
new age glazbom, koju sam htjela slušati samo s tobom. Ne očekujem kolebanje... ne
očekujem ništa. Svijet se rodio iz pjene... iz vječnosti trenutka za koji sam mislila da će
biti – trenutak. Bio je jako dugo trenutak. Prisluškivala sam šapat zanesenjaka i uzimala
sam njihove uzdahe, liječila sebe i doplovila preko dalekih uznemirenih oceana do
jednog prostora bez kraja. Nisam navikla na takve metode. Doplovljavala i otplovljavala
sama u tišini bez glasa. Sad sam tu. Ne prepoznajem vlastite nemire, ne prepoznajem
vlastite želje. Sve je tu, povezano s dobro uređenim izlogom new age glazbe, koju sam
htjela slušati samo s tobom.

http://kulturologijaosijek.ning.com/profile/AndreaMarkovic
http://kulturologijaosijek.ning.com/profiles/blogs/trenutak-ili

STRANICA ANDREA MARKOVIĆ NA KULTUROLOGIJA OSIJEK,
linkovi su u međuvremenu uklonjeni, jer je njena
profesorica maknula tu pjesmu sa gore navedenog
portala.