You are on page 1of 17

Umjetnost starog Rima

Kolosej u Rimu iz 1. st. UNESCOva svjetska batina i jedno od novih sedam svjetskih uda.

Rimska umjetnost podrazumijeva umjetniku produkciju starih Rimljana od 9. st. pr. Kr. do
pada Zapadnog rimskog carstva476. godine
Sadraj
[sakrij]

1 Drevni Rim

2 Izvori rimske umjetnosti

3 Odlike rimske umjetnosti

4 Urbanizacija

5 Arhitektura

6 Skulptura

7 Slikarstvo

8 Poveznice

9 Vanjske poveznice

Drevni Rim[uredi VE | uredi]

Razvoj Rimske drave:


Rimska Republika 510.-40. pr. Kr.
Rimsko Carstvo 20.-360.
Zapadno rimsko carstvo 405.-480.
Istono rimsko carstvo 405.-480.

Podrobniji lanak o temi: Kronologija starog Rima


U politikom smislu Rim je promijenio tri ustrojstva:

1. Rimsko Kraljevstvo od 9. st. do 509.

2. Rimska Republika od 509 do 27.

3. Rimsko Carstvo od 27. do 395., odnosno do 476.

Rimsko Carstvo, na vrhuncu moi (za cara Hadrijana), se prostiralo od


sjeverne Engleske i Rajne do ivica Afrike pustinje, te od zapadne obale Pirinejskog poluotoka pa
do Crvenog mora i Mezopotamije.
"Najvea graevina Rimljana bila je njihova drava." Ta vrsta i podatna politika tvorevina od
skromnog saveza lacijskih plemena seoskog podrijetla postaje sila koja e sebi
pripojiti Etruane i provesti ujedinjenje Italije, snaga koja e pobijediti u suparnitvu s
punskom Kartagom, osiguravajui Rimu premo na Sredozemlju, velika tvorevina koja e
u Europi, Aziji i Africi prekriti cjelokupno podruje zapadne civilizacije. Na tom
podruju Rim uspostavlja svoju civilizaciju zasnovanu na osebujnoj mjeavini samovlade
idemokracije.
Stoga, nije udo to svijet obuzet praktinim potrebama (politike, vojne, ekonomske,
organizacijske, financijske ) i u umjetnosti daje praktini biljeg. Tako e jedna od glavnih
osobina rimske umjetnosti biti tenja velianstvenou kao znamenjem moi, dakle impozantnost
i vrstina ispred elegancije i ljupkosti, umjetnost koja se bavi potrebama velikog mnotva. Upravo
zato graditeljska i arhitektonska djela svojom originalnou i monumentalnou uvelike zasjenjuju
ona u kiparstvu i slikarstvu.

Izvori rimske umjetnosti[uredi VE | uredi]


Podrobniji lanak o temi: Etrurska umjetnost
Predrimske civilizacije Italije u razdoblju kraljevstva uvelike utjeu na razvoj umjetnosti Rima.
Od 3 st. pr. Kr. Etrurski gradovi padaju pod vlast Rima koji preuzima i razvija Etrursku kulturu.

Ranjena Niobida iz Rima, oko 430. pr. Kr., grki mramor, visina 1,49 m, Dravni muzej, Rim.

U kasnijem razdoblju Republike Rimljani vremenski produljuju i prostorno ire grku


umjetnost. Grka umjetnost je svoj utjecaj na rimske narode isprva vrila iz brojnih
grkih kolonija na Italskom tlu. Taj utjecaj je bio jak iako su Rimljani imali zakon protiv pretjerane
javne potronje i osobne raskoi. Od 339. pr. Kr., kada su se rijeili sukobi patricija i plebejaca,
nastalo je drutvo koje je bez obzira na obiteljsko podrijetlo poelo da umjetnost shvaa kao znak
drutvenog statusa. Za vrijeme Aleksandra Velikog (334.-323. pr. Kr.) nastaje oponaanje
klasinog ihelenistikog grkog stila. To je se pojaalo trgovinom i ratovima, putem kojih su u Rim
stizala predivna umjetnika djela (osvajanje Sirakuze, 212. pr. Kr.) i nastala je kolekcionarska
strast za grkim umjetninama. ak to vie, veina umjetnika koja je radila u Rimu za vrijeme
Republike (509.-27. pr. Kr.), i do kraja Carstva (27. pr. Kr. 395. g.) bili su podrijetlom iz Grke.
Oni na svoje kopije nisu potpisivali svoja imena nego imena originalnih umjetnika po ijim je
originalima kopija i nastala.
Neki znanstvenici idu toliko daleko da tvrde kako "rimski stil" i ne postoji, ve samo rimska tema
grkog stila. Ako uzmemo u obzir da je Grka umjetnost tada bila u procesu opadanja uslijed
infiltracije drugih ne-grkih smjerova, te da je Rimsko Carstvo je bilo kozmopolitsko drutvo koje je
vrlo brzo apsorbiralo razne utjecaje pod zajedniki naslov jedne prijestolnice Rima. Pri tom
upijanju utjecaja imalo je veliku toleranciju prema tuim tradicijama i usklaivala ih je i
prilagoavala rimskim propisima i pravilima. Dakle, Rimljani su nametali svoje zakone i vlast, ali
su bili otvoreni prema umjetnosti, kulturi i obiajima potlaenih naroda (to je pridonosilo vrstom
jedinstvu drutva, otvorenom i raznolikom u isto vrijeme). Odonda je Rimska umjetnost, kao
takva, prirodan i opravdan nastavak grke umjetnosti.

Odlike rimske umjetnosti[uredi VE | uredi]

Sveani ophod, detalj sa Ara Pacis, 22.-43. g., mramor, Villa Medici, Rim. Primjer klasine rimske umjetnosti.

O rimskoj umjetnosti se obino govori kao o umjetnosti jednog naroda, ali u tijeku proirenja
teritorija pod rimskom vlau u redove Rimskih graana primorani su i pripadnici drugih naroda.
Tako su u rimskim kolonijama ivjeli mnogi rimski graani koji su taj naslov stekli sluei u rimskoj
vojsci. Svoj najvei sjaj, rimska umjetnost, je upravo dosegla u doba Carstva. Bila je to
aristokratska i oficijelna umjetnost; luksuz za bogatae, ili oznaka rimske dominacije.

Friz s Konstantinovog slavoluka, 313.-315. g. u Rimu. Primjer kasno-antike umjetnosti.

I u rimskoj umjetnosti postoje dvije faze:

klasina rimska umjetnost (1. st. pr. Kr. - 2. st.)

kasno-antika umjetnost (3. - 5. st.).

U prvoj fazi vrijede sva pravila koja su ustvrdili jo Grci. U 3. st. nakon drutvene i gospodarske
krize Carstva uslijed preglomaznosti teko odrivog Carstva i robovlasnikog sustava, Carstvo je
podijeljeno na vie-manje samostalne provincije, a u 4. st. su opet ujedinjene zajednikom
religijom kranstvom koje je dokinulo rimski pluralizam. Moemo prepoznati previranja i
utjecaje tih kriza kroz promjene u umjetnikom izrazu.
Samostalnost rimskog kiparstva i slikarstva se moe dovesti u pitanje, ali rimska arhitektura je
stvaralaki podvig velikih razmjera koji rui svaku sumnju u njenu bitnost.

Rekonstrukcija centra starog Rima. Na ovoj slici se vide sve vrste graevinskih poduhvata starih Rimljana.
Najoitije su monumentalne graevine Koloseja i Circusa Maximusa, ali nije za zanemariti i fortifikacijski akvadukt,
te brojne palae, insulae, cenacule i domuse. Naravno sve ih spajaju brojne ulice i iroki Forumi. U sredini se vidi i
kompleks Forum Romanum lijevo od Koloseja, a sastoji se od niza trgova (Forum Julium, Nervin, Mirin, Augustov
i Trajanov forum) spojenih u jedinstven kompleks. Forum, Kolosej i Circus Maximus inili su najvelianstveniju
arhitektonsku panoramurimskog svijeta, a i ire.

Urbanizacija[uredi VE | uredi]

Forum Romanum, dananji izgled.

Prije arhitekture, Rimljani su bili poznati graevinari. Iza njih su ostali


brojni mostovi, brane, kanali, poploane ceste i openito brojna inenjerska remekdjela koja su
bila rasijana po cijelom Rimskom Carstvu. Prva cesta, Via Appia iz 312. pr. Kr., protezala se 300
km od Rima do Capue; kasnije su Rimljani poploali do 5000 000 km cesta i oko 1500
urbaniziranih gradova.

Rimski grad bi rastao unutar utvrde (castruma), oko centralnihulica koje su se sjekle na sredini
(cardo i decumanus) to je predstavljalo oblik urbanizacije koja nije postojala od grkih kolonija,
zatim bi se gradilo izvan zidina (suburbium) (npr. Splitoko Dioklecijanove palae) itd. U grad bi se
uveo vodovod (akvadukt) i kanalizacija (rimska Cloaca maxima i dan danas, nakon 2500 g., slui
svojoj svrsi).
Urbanizacija bi se nastavljala i izvan grada gdje su zemljane parcele bivale podijeljene u pravilne
kvadrate agera (400 x 400 m) i obino darivane rimskim veteranima. Osnova
dananje agrarne organizacije poljoprivrednih, agronomskih dobara.
Rimska civilizacija donijela je novinu vezanu za grad, ta novina je trg (forum) kao organizirana i
urbanizirana cjelina. Taj glavni gradski prostor je sa svih strana bio okruen javnim objektima i
hramovima koji kao pojedinani objekti nisu vani nego znaaj dobivaju uklopivi se u cjeli
kompleks i inei forum.
Na vrhuncu Carstva grad Rim je imao vie foruma. Forum nije imao iskljuivo slubene funkcije
nego i trgovake, pa je najvei Forum Romanum (graen od 5. st. pr. Kr. do 3. st.) pored ostalih
javnih objekata imao i 2 reda trgovakih radnja. Njega ini nekoliko trgova s zajednikom glavnom
osi, a svaki je okruen zgradama razliitih funkcija vezanih za javni ivot (bazilikama) i
rasporeenih sasvim slobodno. Upravo te zgrade svojim volumenima odreuju raznolike, manje ili
vee prostore trgove. Na njemu se nalazila i govornica (24 m), prolazila je kroz njega sveta
cesta koja je sluila za procesije.
Dugo su se na forumima odigravale i gladijatorske igre, sve dok Rimljani nisu stvorili
prostor amfiteatra samo za tu svrhu.

Arhitektura[uredi VE | uredi]

Akvadukt Pont du Gard blizu Nimesa u Francuskoj, 19. g., 275 x 49 m. UNESCOvasvjetska batina.

Uzimajui grke elemente Rimljani su stekli preduvjete za monumentalnost, te sasvim nove


pojmove kao to je luk i svod bez kojih ne bi postojala arhitektura zapada.
Razvoj arhitekture od samih poetaka odraava specifino rimski karakter i rimski nain privatnog
i javnog ivota, tako da su svi elementi pozajmljeni od Etruana i Grka, ubrzo dobili nesumnjivo

rimsko obiljeje. To se na prvi pogled vidi na raznovrsnim tipovimarimskih hramova bazilikalnog,


krunog ili osmokutnog oblika, rimskih kua i palaa, samostalnih (domus) ili grupiranih u blokove
(insula), carskih palaa - velianstvenih po razmjerima, teatrima, amfiteatrima, hipodromima i
javnim kupatilima (termama).
Rimljani su shvatili etrurski polukruni luk i koristili sve njegove sposobnosti (do 16 m). Redanjem
lukova u istom smjeru dobiva se bavasti ili luni svod (do 20 m). Krianje dvaju bavastih
svodova pod kutom od 90 stvara krini svod (30x30 m). Rotacijom polukrunog luka za 360
stvara se kupola (najpoznatija je Hadrijanova kupola Panteona, 43,60 m). Sve ove rimske
konstrukcije izvedene su zahvaljujui jednom od najveih dostignua rimske civilizacije, a to
je cement (cementum, oko 4. st. pr. Kr.).

Presjek Panteona u Rimu iz 125. g.

Arhitektonska djela koja su poivala upravo na konstrukciji luka bili su rimski akvadukti. Jedan od
najljepih primjera je Pont du Gard (Nimes, Francuska), 19. pr. Kr. s duinom od 269 m. Njegove
jasne i iste linije koje premouju iroku dolinu ne govore samo o graditeljskom umijeu
Rimljana, nego i trajnom osjeaju za red koji je bio vjena inspiracija. Tako se prirodan tok vode
simulira usitnjenim ritmiziranjem najmanjih lukova na treem horizontalnom pojasu akvadukta.
Rekonstrukcija Konstantinove (prvotno Maksencijeve) bazilike, Rim, oko 310. 320. g. Jedna od
prvih trobrodnih graevina iji je glavni, tj. sredinji, brod bio vii od ostala dva, ime se dobio
dodatni prostor za prozore. Ovakav tip bazilike je bio sigurno pun svjetlosti i zraka i od tada
ovakav tip osvjetljenja nazivamo bazilikalno osvjetljenje. Ovakvu konstrukciju emo nai u
mnogim kasnijim graevinama, od crkvi do eljeznikih stanica. Rimljani trg okruuju
graevinama koje su raene iskljuivo zbog potrebe za velikim natkrivenim prostorom Bazilike,
to su jednostavno pokrivene hale iji krov dre dva reda stupova. Tu su se skupljali svi koji su
imali posla na forumu u vrijeme vruina i kia. Bazilika je pravokutnog oblika, a kasnije su u njoj
radili sudovi, trnice, sastanci i dr. Tlocrt longitudinalne graevine e preuzeti kranstvo za oblik
svoje sakralne bazilike, koja mora biti izduena i podijeljena na 3 broda.

Tlocrt Konstantinove bazilike u Rimu iz 312. g., 23 x 17 m.

Stambene zgrade su bile samostalne kue (domus), stambena zgrada viekatnica (cenacule) ili
stambeni blokovi (insulae = otoci) koje su obino imale 4 kata, a nerijetko i do deset katova.
Domusi u Rimu su bile raskone, ali i funkcionalne stambene kue. Obino su se sastojale od
brojnih kvadratnih prostorija raznih namjena koje su bile orijentirane prema sredinjem otvorenom
dvoritu s bazenom, etruanskog podrijetla atriju. Takvim se rasporedom rimska kua izolira
od ulice i okolnih kua, ali su zrak, svjetlost i zelenilo prisutni u samom njenom sreditu. Takva je
i Vila Misterija s konca 2. st. pr. Kr. iz Pompeja. U carske palae ak uvode i podno grijanje
(hipocastum), kao u Vespazijanovoj vili naVelikom Brijunu.

Rekonstrukcijski crte Karakalinih termiu Rimu.

Terme su bile velika zajednika kupatila s uglavnom slinim osnovnim rasporedom prostorija.
Sastojale su se od kupaonica s toplom vodom, kupaonica s hladnom vodom, prostorija za
masau, prostorija s toplim zrakom, parne kupaonica, vestibula, prostora za razgovor, sobe za
vjebu, pa ak i itaonice. Uz terme su bili vrtovi, terase, biblioteke, pa su terme zapravo
predstavljale jedan od centara drutvenog ivota. Tlocrtni kompleksi rimskih termi su ujedno
najkompliciraniji i najuspjeniji primjeri rimskog napretka. Iznenauje injenica da su od svih
monumentalnih rimskih graevina, upravo terme bile najvei samostalni objekti. Najvee rimske
terme su Karakaline terme, graene od 212. do 223. Bili su to golemi prostori nadsvoeni
krinim svodovima u rasponima od 25 m, bogato ukraeni mozaicima, tukaturama, i posebice
novim razigranim arhitektonskim elementima koji se mogu vidjeti iz njenog sloenog plana.

Konstantinov slavoluk u Rimu iz 312. g. je najvei rimski slavoluk: 21 x 25.7 x 7.4 m.

to se tie kazalita (teatar), Rimljani grade zatvoreni kompleks po uzoru na grki teatar, ali s
razlikom to je skena prelazi u prvi plan, a u orkestri sjede rimski odlinici. Rimska kazalita se
uvelike razlikuju od grkih, prije svega u tome to su Grci iskoritavali prirodnu padinu brijega za
pravljenje mjesta za sjedenje, dok su Rimljani gradili sjedalite kao posebnu graevinu koju su
nastavljali i iza skene (scene) zatvarali dinamiziranim zidnim platom.
No, amfiteatar je isto rimska tvorevina koja jednostavno spaja dva teatra u eliptian objekt za
zabavu (Kolosej 50 000 mjesta za sjedenje).
Slavoluci su osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. Oni su bili
monumentalniarkadni spomenici podignuti u ast pobjeda imperatora ili velikih vojskovoa,
obino su oznaavali kraj ulice i poetak foruma. U poetku su podizani u ast vojnih pobjeda i
trijumfalnih doeka, kako bi vojskovoa mogao s pobjednikom vojskom kroz trijumfalni luk ujahati
u grad. Najee su s jednim ili tri zasvoena prolaza, ukraena stupovima ili polu-stupovima koji
stoje na visokoj bazi. Ukraeni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka. Najpoznatiji slavoluci su
u Rimu: Titov slavoluk, Slavoluk Septimija Severa i Konstantinov slavoluk, te u Francuskoj
u Nimesu, i u Hrvatskoj u Puli.

Skulptura[uredi VE | uredi]

Bista Rimljanina (vjerojatno Lucije Brut), 3. st. pr. Kr., bronca s bijelim i smeim inkrustratom u oima, visina 32
cm, Palazzo dei Conservatori, Rim.

Rimska skulptura je bila originalna i odlikuje se karakternimportretima kao to je ova bista nepoznatog
Rimljanina iz Gliptoteke u Mnchenu. Mramor visine 64.5 cm.

Poeci rimske skulpture oslanjaju se na etruansku skulpturu ili su doslovna kopija grkih
majstora u mramoru. Dok su u klasinoj Grkoj interesi bili usredotoeni na traenje, oblikovanje
opeg, idealnog ljudskog lika, u rimskoj je umjetnosti akcent na prikazivanju pojedinanog,
karakteristinog. To najbolje dolazi do izraaja u mnotvu portreta rimskih graana (14 000
statua).
Na tim portretima se postiu meki prijelazi svjetla i sjene mekanom obradom
povrine. Karakterizacijaponekad ide do potpune naturalizacije, kao kod Portreta Rimljanina iz
1. st. pr. Kr.

Jedinstveni su i rimski reljefi koji su obino bivali vezani za zavjetne


objekte, sarkofage, trijumfalne stupove ili slavoluke.
Ara Pacis Augustae (13. pr. Kr. - 9. g.) je zavjetni objekt koji je car August dao napraviti i najire
izraava carsku koncepciju portreta. Na licima iz sveanog mimohoda prevladava realistini
naglasak bez insistiranja na pojedinostima, samo jednostavan ritam nabora koji su pokrenuti
sveanim hodom.
Najbolji reljefi se nalaze na Titovom slavoluku iz 81. g., a predstavljaju osvajanje i
razaranje Jeruzalema. Dojam prostornosti na ovim rimskim reljefima postie se kombinacijom
visokog reljefa u prvom i plitkoga u drugom planu.
Trajanov stup, Rim, 106. 113., mramor, visina trake reljefa oko 1,27 m. Najpoznatiji trijumfalni
stup u Rimu je svakako Trajanov stup visok 38 m, (106. - 113.) podignut u
spomen Trajanovih osvajanjaDacije. On je ukraen od baze do vrha narativnim reljefima koji u
vidu spiralne trake obavijaju stup i u plitkom reljefu prikazuju pobjedonosni rat protiv Daana. Na
pretrpanom reljefu postignuta je zavidna karakternost, ak i portretnost svakog lica, bogata igra
svjetlosti i sjene i mnogostruki prostorni planovi. Unutar stupa nalazi se stubite, a na vrhu
stubita se nalazila skulptura Trajana (danas Sv. Petra).

Konjaniki spomenik Marka Aurelija s kaptolskog trga, danas u kaptolskom muzeju u Rimu. Izmeu 165. i 173.
g., bronca neko pozlaena, visina 5,12 m.

Jedini sauvani konjaniki spomenik je onaj Marka Aurelija, rimskog cara, filozofa i pjesnika (161.
- 180.). Na ovoj bronanoj skulpturi veliki oblici su sitnim detaljima spojeni na krajnje prirodan
nain. Ovo djelo bilo je uzor velikim konjanikim skulpturama renesanse (Donatello i Andrea del
Verrocchio).

Konstantin Veliki, 313.324., 2 m visoka glava nekad monumentalne figure, Kaptolski muzej, Rim.

Konstantin Veliki, poetak 4. st., mramor, visina 2,44 m, Kapitolski muzej, Rim. Kada Rimsko
carstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni
izgledaju mistino. Rimski portret se sve vie udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve
vie vidljivi simbol duhovne linosti. Tako portret cara Konstantina Velikog, imperatora koji e
priznati kranstvo i time, na izvjesno vrijeme, doprinijeti stabilnosti i jedinstvu Rima, je
nezgrapan u omjerima i proporcijama, grub i neprecizan u pojedinostima i izrazito ukoena
pogleda (kao da eli rei kako vidi sve i svakoga) - vie uopen portret cara nego njegov
realistian prikaz. Ogromne, ozarene oi, masivno, nepokretno lice, ne govore nam mnogo o
Konstantinovom stvarnom izgledu, ali nam govore veoma mnogo o tome kako je on gledao na
sebe i svoje zvanje.
Jedna od vanijih promjena u kasnoantikim reljefima, u odnosu na klasine, jeste gubitak
osjeaja za prostor i dubinu.

Slikarstvo[uredi VE | uredi]

Detalj mozaika Bitka kod Issa s likom Aleksandra Velikog, oko 350. pr. Kr., 3,23 x 5,82 m, Napulj.

Freska iz Pompeja s najstarijim, tzv. Arhitektonskim stilom, 2. st. pr. Kr.

Bitka kod Issa Aleksandra i Perzijanaca, mozaik, kopija helenistikog originala iz 315. pr.
Kr., Pompeji, 2,7 x 5,1 m, Arheoloki muzej, Napulj. Ova slika pokazuje izvjesnu kolekcionarsku
strast Starih Rimljana koju su oni gajili za sve to je podrijetlom iz Antike Grke. Izuzetno velik i
tehniki savren podni mozaik ipak nema onu bitnu sastavnicu svakog umjetnikog djela
originalnost. Rimsko slikarstvo sauvano je u manjoj mjeri u Rimu, a ponajvie
u Pompejima i Herkulaneju stradalim u prirodnoj katastrofi vulkanaVezuva i "konzerviranima" u
pepelu. Slikarstvo se vjerojatno oslanjalo na helenistikoslikarstvo, iako od helenistikog
slikarstva nije ostalo gotovo nikakvih tragova. Ipak, jedan veliki mozaik prikazuje helenistiki motiv
"Bitka kod Issa" gdje Aleksandar Velikipokorava perzijskog cara Darija. To je velianstveni prizor
potenciran snanim pokretima ljudskog mnotva; oblici su modelirani sjenama, a prostorna
rjeenja poznaju smjela skraenja.

Pogled na freske u Vili misterija blizu Pompeja, oko 65.-50. pr. Kr.

Mnoge imune, pa i one ne tako imune, graanske kue bile su ukraavane zidnim slikama
(freskama). Isprva te freske pokuavaju prikazati iluzionistiku arhitektonskuperspektivu s iluzijom
mramornih ploa i dekorativnih stupova koji uokviruju neobine poglede na plone ili iluzionistike
pejzae (od 2. st. pr. Kr. do prve polovice 1. st. pr. Kr.), no iako prelijepih dometa, ta perspektiva je
nevjeta, a pokatkad i obrnuta.
Kasnije nestaje arhitektonskih okvira, a slike su slikane s velikom prirodnom uvjerljivou. Iz
druge polovice 1. st. pr. Kr. je i veliki friz u Vili misterija u Pompejima. Na uskoj povrini zelenog
poda, a ispred crvene pozadine, koja je okomitim crnim prugama podijeljena na manja polja,
nalazi se niz prizora iz nama nepoznatog obreda. Tijela u elegantnim pozama i raskone
draperije oslikane su sa dotad nepoznatom modelacijom i realizmom, umijee koje e se brzo
zaboraviti dok se ponovno ne otkrije u renesansi.

Portret ratnika, Fayum, donjiEgipat, 2. st., enkaustika na dasci, 39 x 19 cm, Metropolitan muzej,New York.

Portreti su u rimskom slikarstvu bili veoma rijetki (za razliku od skulptura), a najljepi su primjeri iz
Fayuma u donjem Egiptu. Oni su slikani enkaustikom na drvenim ploama, veoma tekom
tehnikom koja zahtijeva brzo slikanje, te zbog toga slike odiu izrazitom svjeinom, a kako su
imali ulogu grobnog priloga (iz staro-egipatske tradicije) savreno su odgovarali da prikau
ivotnost portretiranog. Ti najstariji ouvani portreti su sauvani zahvaljujui prastarom
egipatskom obiaju da se portret preminuloga privrsti za njegovo mumificirano tijelo. Oni su
ouvani jasnih i svjeih boja zato to su raeni u veoma trajnoj tehnici enkaustike koja se sastoji u
boji rastopljenoj u toplom vosku. Ova tehnika je dozvoljavala slikanje od neprozirnih i gustih sve
do prozirnih namaza.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Rimski hram

Popis rimskih careva

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Umjetnost starog Rima u "Art History Resources".

Stari Rim.

Rimske stranice.

Interaktivna mapa starog Rima.

Roma Antiqua - Galerija sa crno-bijelim fotografijama arhitekture i umjetnina starog Rima


[sakrij]
VRU

Razdoblja i pravci zapadne umjetnosti


Stari vijek

Egejska umjetnost Etruanska umjetnost Umjetnost stare Grke Umjetnost starog Rima Ranokranska umjetno

Srednji vijek

bizantska umjetnost predromanika (karolinka renesansa, otonska renesansa, starohrvatska umjetnost) romanika (arhitektura romanik

Novi vijek

renesansa (rana renesansa, visoka renesansa, sjevernoeuropska renesansa) manirizam barok (barokna arhitektura, barokno kiparstvo, bar

Modernizam

romantizam (knjievnost romantizma, slikarstvo romantizma, glazba romantizma, historicizam) prerafaeliti realizam (knjievnost, likov
umjetnost, verizam) naturalizam impresionizam postimpresionizam (sintetizam, pointilizam) simbolizam parnasovstvo A

20. stoljee

fovizam ekspresionizam naiva kubizam orfizam vorticizam purizam internacionalni stil apstraktna umjetno
Stijl, konstruktivizam, sinkromizam) futurizam dadaizam metafiziko slikarstvo nadrealizam apstraktni ekspresionizam
art taizam informel neorealizam (precizionizam, fotorealizam) minimalizam konceptualna umjetnost Land art pos

Povezani lanci

gotike)

larpurlartizam esteticizam dekadentizam avangarda funkcionalizam eklekticizam

Kategorije:

Stari Rim

Umjetnika razdoblja

Navigacijski izbornik

Otvori novi suradniki raun

Prijavi se

lanak
Razgovor
itaj
uredi VE
uredi
Vidi stare izmjene

Kreni

Glavna stranica
Kafi
Aktualno
Nedavne promjene
Sluajna stranica
Pomo
Donacije
Ispis/izvoz
Napravi zbirku
Preuzmi kao PDF
Inaica za ispis
Pomagala
Drugi jezici
Catal
Deutsch

English
Espaol
Franais
Gaeilge
Magyar
Italiano

Latina
Ltzebuergesch
Nederlands
Norsk bokml
Polski
Portugus
Romn

Srpskohrvatski /
Slovenina
Slovenina
/ srpski

Svenska

Tagalog

Uredi meuwikije

Vrijeme i datum posljednje promjene na ovoj stranici: 17:36, 16. veljae 2014.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se
mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete koritenja za detalje.

Zatita privatnosti

Impresum

Uvjeti koritenja | Pravne napomene | Odricanje od odgovornosti

Developers

Mobilni pr