Analiza Zoran Mitrovic Knjiga

MATEMATICKA
ANALIZA 1
Zoran Mitrovic
Elektrotehnicki fakutet u Banjaluci
Sadr
zaj
1 Uvod
1.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.1.1 Elementi matematicke logike
1.1.2 Elementi teorije skupova . . .
1.1.3 Relacije i funkcije . . . . . . .
1.1.4 Elementarne funkcije . . . . .
1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C . . . . . . . .
1.2.1 Skupovi N, Z i Q . . . . . . .
1.2.2 Skup R . . . . . . . . . . . .
1.2.3 Skup C . . . . . . . . . . . .
1.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
7
7
7
9
10
14
15
15
19
21
24
2 Grani
cne vrijednosti
2.1 Granicna vrijednost niza . . . . . . . . . . . .
2.1.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . .
2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova . .
2.1.3 Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . .
2.1.4 Kosijevi nizovi . . . . . . . . . . . . .
2.2 Granicna vrijednost funkcije . . . . . . . . . .
2.2.1 Tacka nagomilavanja . . . . . . . . . .
2.2.2 Granicna vrijednost funkcije . . . . . .
2.2.3 Osobine granicnih vrijednosti funkcija
2.3 Neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . .
2.3.1 Neprekidne funkcije . . . . . . . . . .
2.3.2 Vrste prekida . . . . . . . . . . . . . .
2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija . . . . .
2.3.4 Uniformna neprekidnost . . . . . . . .
2.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
27
27
27
29
34
37
38
38
39
41
44
44
47
48
49
51
. . . .
. . . .
. . . .
izvoda
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
53
53
53
55
57
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
3 Diferencijalni ra
cun
3.1 Prvi izvod . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.1.1 Definicija prvog izvoda . . . . . .
3.1.2 Osobine prvog izvoda . . . . . .
3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog
3
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

SADRZAJ
4
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
58
61
61
65
66
68
68
70
72
74
78
4 Integralni ra
cun
4.1 Odredjeni integral . . . . . . . . . . . . . .
4.1.1 Definicija odredjenog integrala . . .
4.1.2 Osobine odredjenog integrala . . . .
4.2 Neodredjeni integral . . . . . . . . . . . . .
4.2.1 Definicija neodredjenog integrala . .
4.2.2 Osobine neodredjenog integrala . . .
4.2.3 Integracija nekih klasa funkcija . . .
4.3 Nesvojstveni integral . . . . . . . . . . . . .
4.3.1 Nesvojstveni integral prve vrste . . .
4.3.2 Nesvojstveni integral druge vrste . .
4.4 Primjene odredjenog integrala u geometriji
4.4.1 Povrsina figure u ravni . . . . . . . .
4.4.2 Duzina luka krive . . . . . . . . . . .
4.4.3 Zapremina i povrsina obrtnog tijela
4.5 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
83
83
83
85
88
88
90
92
102
102
105
107
107
107
108
109
5 Redovi
5.1 Numericki redovi . . . . . .
5.1.1 Osnovni pojmovi . .
5.1.2 Redovi sa pozitivnim
5.1.3 Alternativni redovi .
5.2 Funkcionalni nizovi i redovi
5.2.1 Funkcionalni nizovi .
5.2.2 Funkcionalni redovi
5.2.3 Stepeni redovi . . .
5.3 Zadaci . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
113
113
113
117
121
123
123
125
127
131
3.2
3.3
3.4
3.1.4 Diferencijal . . . . . . . . . . . . .
Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene
3.2.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti . .
3.2.2 Monotonost funkcije . . . . . . . .
3.2.3 Lopitalovo pravilo . . . . . . . . .
Izvodi viseg reda . . . . . . . . . . . . . .
3.3.1 Izvod reda n . . . . . . . . . . . .
3.3.2 Drugi izvod i konveksnost . . . . .
3.3.3 Tejlorova formula . . . . . . . . . .
3.3.4 Ispitivanje funkcija . . . . . . . . .
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
clanovima .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
6 Diferencijalne jedna
cine
6.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.1.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . .
6.1.2 Egzistencija i jedinstvenost rjesenja .
6.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih
jednacina . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
133
. . . . . . . . . . . . 133
. . . . . . . . . . . . 133
. . . . . . . . . . . . 134
. . . . . . . . . . . . 138

SADRZAJ
6.3
6.4
6.2.1 Jednacina sa razdvojenim promjenljivim . . . . . .

6.2.2 Homogena jednacina . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.2.3 Linearna jednacina prvog reda . . . . . . . . . . .
6.2.4 Bernulijeva jednacina . . . . . . . . . . . . . . . .
6.2.5 Rikatijeva jednacina . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.2.6 Jednacine Lagranza i Klera . . . . . . . . . . . . .
Linearne diferencijalne jednacine viseg reda . . . . . . . .
6.3.1 Homogena jednacina . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.3.2 Nehomogena jednacina. Metod varijacije konstanti
6.3.3 Homogena jednacina sa konstantnim koeficijentima
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7 Literatura
5
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
138
139
141
142
143
145
147
147
150
153
157
161
SADRZAJ
Glava 1
Uvod
1.1
1.1.1
Uvod
Elementi matemati
cke logike
Iskaz je potvrdna recenica koja ima smisla i koja je ili tacna ili netacna.
Na primjer :
2 < je tacan iskaz,
2 + 2 > 4 je netacan iskaz,
x + 5 = 10 nije iskaz jer nije potvrdna recenica.
Iskazi se obicno oznacavaju malim slovima p, q, r, . . . , koji se zovu iskazna
slova. Dva ili vise iskaza se povezuju logi
ckim operacijama. Logicke operacije su : konjunkcija, disjunkcija, implikacija, ekvivalencija i negacija.
Konjunkcija dva iskaza p i q se oznacava sa p q, cita se p i q. To je
iskaz koji je tacan ako i samo ako su oba iskaza p i q tacna.
Disjunkcija dva iskaza p i q se oznacava sa p q, cita se p ili q. To je
iskaz koji je tacan ako i samo ako je bar jedan od iskaza p i q tacan.
Implikacija dva iskaza p i q se oznacava sa p q, cita se p implicira q
ili ako p onda je q ili iz p slijedi q. To je iskaz koji je netacan ako i samo
ako je iskaz p tacan, a iskaz q netacan.
Ekvivalencija dva iskaza p i q se oznacava sa p q, cita se p je ekvivalentno sa q . To je iskaz koji je tacan ako i samo ako su oba iskaza p i q
tacna ili oba iskaza p i q netacna.
Negacija iskaza p se oznacava sa p, cita se sa ne p i tacan je iskaz ako
je iskaz p netacan, a netacan iskaz ako je iskaz p tacan.
7
GLAVA 1. UVOD
Tacan iskaz se oznacava sa >, cita se te, a netacan iskaz sa , cita se ne te.
Napomenimo da se tacan iskaz oznacava i sa 1, a netacan iskaz sa 0.
Prethodno receno mozemo zapisati i u obliku tablica. Te tablice se nazivaju
tablice istinitosti.
p
>
>
q
>
>
pq
>
pq
>
>
>
pq
>
>
>
pq
>
>
p
>
>
Simbole > i zovemo logi

ckim konstantama. Skup {>, } sa operacijama
, , , , cini iskaznu algebru.
Iskazne formule su :
1. iskazna slova i logicke konstante,
2. A B, A B, A B, A B, A, ako su A i B iskazne formule,
3. iskazne formule se dobijaju konacnom primjenom iskaznih formula iz 1. i 2.
Tautologija je iskazna formula koja je tacna za sve vrijednosti svojih iskaznih
slova.
Primjer 1.1. Iskazna formula
(p q) (p q)
je tautologija.
p
>
>
q
>
>
pq
>
>
>
p q
>
>
>
(p q) (p q)
>
>
>
>
Primjeri tautologija :
p p, refleksivnost implikacije,
p p, zakon iskljucenja treceg,
p p, princip dvojne negacije,
(p q) (q p) komutativnost logicke operacije, ,
(p q) (q p) komutativnost logicke operacije, ,
((p q) r) (p (q r)) asocijativnost logicke operacije, ,
((p q) r) (p (q r)) asocijativnost logicke operacije, ,
1.1. UVOD
(p (q r)) ((p r) (p r)) distributivnost prema ,

(p (q r)) ((p r) (p r)) distributivnost prema ,
(p q) (p q), (p q) (p q), De Morganovi zakoni,
(p q) (q p), zakon kontrapozicije,
[(p q) (q r)] (p r), zakon silogizma.
1.1.2
Elementi teorije skupova
Skup je osnovni pojam u matematici. Skupovi se oznacavaju velikim slovima

A, B, C, . . . , X, Y, Z, . . .
Elemente skupa oznacavamo malim slovima, a, b, c, . . . , x, y, z, . . .
Ako elemenat x pripada (ne pripada) skupu X, to oznacavamo sa
x X (x
/ X).
Skup elemenata sa osobinom P se oznacava sa
{x : P (x)}.
Kvantifikatori su , cita se za svako i , cita se postoji. Kvantifikatori se
koriste radi simbolickog zapisa.
Skup X je podskup skupa Y i to oznacavamo sa X Y ako vrijedi
(x) x X x Y.
Prazan skup je skup koji nema elemenata i oznacavamo ga sa .
Pri radu sa skupovima se koriste sljedece operacije :
unija skupova X i Y , X Y = {x : x X x Y },
presjek skupova X i Y , X Y = {x : x X x Y },
razlika skupova X i Y , X \ Y = {x : x X x
/ Y },
komplement skupa X , X C = {x : x
/ X}.
Za operacije sa skupovima vrijede sljedece osobine :
A B = B A, komutativnost operacije unija,
A B = B A, komutativnost operacije presjek,
A (B C) = (A B) C, asocijativnost operacije unija,
A (B C) = (A B) C, asocijativnost operacije presjek,
A (B C) = (A B) (A C), distributivnost unije prema presjeku,
A (B C) = (A B) (A C), distributivnost presjeka prema uniji,
(A B)C = AC B C , (A B)C = AC B C , De Morganovi zakoni.
10
GLAVA 1. UVOD
1.1.3
Relacije i funkcije
Uredjeni par (x, y) se definise sa

(x, y) = {{x}, {x, y}}.
Iz definicije uredjenog para dobijamo
(x1 , y1 ) = (x2 , y2 ) x1 = x2 y1 = y2 .
Dekartov proizvod skupova X i Y se oznacava sa X Y i definise sa
X Y = {(x, y) : x X, y Y }.
Ako je n > 2 uredjena ntorka (x1 , x2 , . . . , xn1 , xn ) se definise sa
(x1 , x2 , . . . , xn ) = ((x1 , x2 , . . . , xn1 ), xn ).
Binarna relacija relacija na nepraznom skupu X je podskup skupa X X.
Ako uredjeni par (x, y) pripada relaciji to pisemo i xy.
Za binarnu relaciju na skupu X kazemo da je :
refleksivna, ako vrijedi (x X) xx,
simetri
cna, ako vrijedi (x X)(y X) xy yx,
antisimetri
cna, ako vrijedi (x X)(y X) xy yx x = y,
tranzitivna, ako vrijedi (x X)(y X)(z X) xy yz xz.
Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, simetricna i tranzitivna.
Binarna relacija je relacija poretka ako je refleksivna, antisimetricna i tranzitivna.
Primjer 1.2. Relacija = je relacija ekvivalencije, a relacija je relacija poretka.
Neka je relacija ekvivalencije na skupu X i x X. Skup
C(x) = {y : (x, y) }
je klasa ekvivalencije za elemenat x. Moze se pokazati da je
[
C(x) = X,
xX
C(x) i C(y) se poklapaju ili su disjunktne.

Primjer 1.3. Pokazati da je relacija definisana na skupu Z na sljedeci nacin
(x, y) (k Z) x y = 3k
1.1. UVOD
11
relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.

Relacija je refleksivna jer vrijedi
(x, x) x x = 0 3.
Dalje, relacija je simetricna. Naime,
(x, y) (k Z) x y = 3k (k Z) y x = 3(k) (y, x) .
Na kraju iz
((x, y) ) ((y, z) )
((k1 Z) x y = 3k1 ) ((k2 Z) y z = 3k2 ) x z = 3(k1 + k2 )),
pa (x, z) . Dakle, relacija je tranzitivna.
Klase ekvivalencije su skupovi
C(1) = {3k + 1 : k Z},
C(2) = {3k + 2 : k Z},
C(3) = {3k : k Z}.
Dacemo sada definiciju funkcije ili preslikavanja. Vidjecemo da je to specijalan slucaj relacije.
Neka su A i B neprazni skupovi. Pridruzivanje (korespodencija, pravilo ) f
koje svakom elementu x skupa A dodjeljuje tacno jedan elemenat f (x) naziva
se funkcija ili preslikavanje. Koristeci pojam relacije prethodnu definiciju
mozemo iskazati i na sljedeci nacin : Relacija f A B je funkcija ako vrijede
sljedeca dva uslova
(x A)(y B)(x, y) f,
(x A)(y1 B)(y2 B) (x, y1 ) f (x, y2 ) f y1 = y2 .
Skup A je domen ili oblast definisanosti, a skup B kodomen funkcije f . Skup
vrijednosti funkcije f je
f (A) = {f (x) : x A}.
Ocigledno vrijedi
f (A) B.
Funkciju f ciji je domen skup A, a kodomen skup B zapisujemo i na sljedeci
nacin
f : A B.
Cinjenicu da je elementu x pridruzen element f (x) oznacavamo ovako

x 7 f (x).
Dvije funkcije
f : A B, g : C D,
su jednake ako i samo ako vrijedi
A = C, B = D i f (x) = g(x) (x A).
12
GLAVA 1. UVOD
Primjer
1.4. Funkcije f : R R, g : R R, date sa f (x) = x, x R i
g(x) = x2 , x R nisu jednake, jer nemaju iste skupove vrijednosti. Naime,
f (R) = R, g(R) = {x R : x 0}.
Grafik funkcije f : A B je skup
G(f ) = {(x, y) : (x, y) A B, y = f (x)}.
Za funkciju f : A B kazemo da je injekcija ako vrijedi
(x1 A)(x2 A) f (x1 ) = f (x2 ) x1 = x2 .
Funkcija f : A B za koju vrijedi
(y B)(x A) y = f (x)
se zove sirjekcija.
Funkcija f : A B je bijekcija ako je i injekcija i sirjekcija.
Neka su date funkcije f : A B, g : B C, funkcija
gf :AC
data sa
(g f )(x) = g(f (x)), za sve x A,
naziva se kompozicija funkcija f i g.
Primjer 1.5. Neka je f (x) = x + 1, x > 0 i g(x) = x1 , x > 0.

Tada je
r
1
(f g)(x) =
+ 1,
x
1
.
(g f )(x) =
x+1
Iz prethodnog primjera vidimo da u opstem slucaju ne vrijedi
f g = g f.
Medjutim, operacija je asocijativna, to jest ako su date funkcije
f : A B, g : B C, h : C D,
tada je
(h g) f = h (g f ).
Neka je funkcija f : A B bijekcija, funkcija f 1 : A B, za koju vrijedi
(y B) f 1 (y) = x f (x) = y
naziva se inverzna funkcija funkcije f . Za grafik inverzne funkcije f 1 vrijedi
G(f 1 ) = {(y, x) : (y, x) B A, y = f (x)}.
Dakle, grafik funkcije f 1 je inverzan grafiku funkciju f u odnosu na pravu
y = x.
1.1. UVOD
13
Primjer 1.6. Inverzna funkcija funkcije f : R R date sa f (x) = 2x + 3 je

funkcija f 1 : R R za koju vrijedi x = 2f 1 (x) + 3, to jest f 1 (x) = x3
2 .
Neka je X R i Y R. Za funkciju f : X Y kazemo da je parna
(neparna) ako vrijedi
(x X) f (x) = f (x)
((x X) f (x) = f (x)).
Primjer 1.7. Funkcija f (x) = x2 , x R je parna, a funkcija f (x) = x x3 ,
je neparna.
Funkcija f : X Y je ograni
cena odozgo (odozdo) ako postoji konstanta
M R (m R) takva da vrijedi
(x X) f (x) M
((x X) m f (x)).
Funkcija je ograni
cena ako je ogranicena odozgo i odozdo.
Primjer 1.8. Funkcija f (x) = x1 , x > 0 je ogranicena odozdo, jer je x1 > 0, za
sve x > 0, ali nije ogranicena odozgo, jer ne postoji konstanta M > 0 takva da
je x1 M.
Funkcija f (x) = x2x+1 , x R, je ogranicena. Naime, vrijedi
x 1
x2 + 1 2 , za sve x R.
Funkcija f : X Y je periodi
cna ako postoji realan broj p 6= 0 takav da
vrijedi
(x X) x + p X, f (x + p) = f (x).
Broj p se naziva period funkcije f . Najmanji pozitivan period funkcije f se
naziva osnovni period funkcije f .
Primjer 1.9. Funkcija f (x) = 2 sin(3x 5), x R, je periodicna. Osnovni
period ove funkcije je 2
3 .
Funkcija F : X Y je monotono rastu
ca (neopadaju
ca, opadaju
ca,
nerastu
ca) ako za sve x1 , x2 X vrijedi
x1 < x2 f (x1 ) < f (x2 )
(x1 < x2 f (x1 ) f (x2 ), x1 < x2 f (x1 ) > f (x2 ), x1 < x2 f (x1 ) f (x2 )).
Za funkciju se kaze da je monotona funkcija ako ima jednu od navedenih
osobina.
14
GLAVA 1. UVOD
Primjer 1.10. Funkcija f (x) = x3 , x R je monotono rastuca. Naime, neka

je x1 < x2 tada je
f (x2 ) f (x1 ) = x22 x31 = (x2 x1 )(x22 + x2 x1 + x21 ).
Kako je
x1 2 3x21
> 0,
x22 + x2 x1 + x21 = x2 +
+
2
4
imamo
f (x2 ) f (x1 ) > 0,
to jest
f (x1 ) < f (x2 ).
1.1.4
Elementarne funkcije
Osnovne elementarne funkcije su :

stepena funkcija, f (x) = xn , x R, n N,
eksponencijalna funkcija, f (x) = ax , x R, a > 0 a 6= 1,
logaritamska funkcija, f (x) = loga x, x > 0, a > 0, a 6= 1,
trigonometrijske funkcije,
f (x) = sin x, x R,
f (x) = cos x, x R,
(2k + 1)
f (x) = tg x, x R \
:kZ ,
2
f (x) = ctg x, x R \ {k : k Z},
inverzne trigonometrijske funkcije,
f (x) = arcsin x, x [1, 1],
f (x) = arccos x, x [1, 1],
f (x) = arctg x, x R,
f (x) = arcctg x, x R.
Elementarne funkcije se dobijaju primjenom konacnog broja algebarskih operacija : sabiranja, oduzimanja, mnozenja i dijeljenja, kao i primjenom konacno
mnogo operacija kompozicije, na osnovne elementarne funkcije.
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C
1.2
15
Skupovi N, Z, Q, R i C
1.2.1
Skupovi N, Z i Q
Skup prirodnih brojeva oznacavamo sa N i vrijedi N = {1, 2, 3, . . .}. Skup

prirodnih brojeva ima sljedece dvije bitne osobine :
ima najmanji elemenat to je broj 1,
ako n N tada n + 1 N.
U skupu N vazi princip matemati
cke indukcije:
Neka je X podskup skupa N tako da je
1 X,
(n N) n X n + 1 X,
tada je X = N.
Princip matematicke indukcije koristimo za dokaz raznih tvrdnji P (n) koje se
ticu prirodnih brojeva. Obicno se postupa na sljedeci nacin :
dokaze se P (1),
dokaze se niz implikacija (n N) P (n) P (n + 1).
Primjer 1.11. Dokazati da za sve prirodne brojeve n vrijedi
n
X
k=1
k2 =
n(n + 1)(2n + 1)
.
6
Rje
senje. Oznacimo gornju formulu sa P (n). Formula P (1) je ocigledno
tacna. Naime,
123
12 =
.
6
Ostaje da se dokaze
(n N)
n
X
k=1
k2 =
n+1
X
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
n(n + 1)(2n + 1)
k2 =
.
6
6
k=1
Kako vrijedi
(n N)P (n)
n
X
k 2 + (n + 1)2 =
n(n + 1)(2n + 1)
+ (n + 1)2 ,
6
k 2 + (n + 1)2 =
n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)2

,
6
k=1
(n N)P (n)
n
X
k=1
(n N)P (n)
n
X
k=1
k 2 + (n + 1)2 =
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
,
6
imamo
(n N)P (n) P (n + 1).
16
GLAVA 1. UVOD
Koristeci metod matematicke indukcije se mogu dokazivati i razne nejednakosti.

Bernulijeva nejednakost.
Za svaki prirodan broj n i svaki realan broj h 1 vrijedi
(1 + h)n 1 + nh.
Za n = 1 imamo
1 + h 1 + h,
sto je ocigledno tacno.
Dokazimo da vrijedi
(n N) (1 + h)n 1 + nh (1 + h)n+1 1 + (n + 1)h.
Vrijedi
(n N) (1 + h)n 1 + nh (1 + h)n+1 (1 + h)(1 + nh),
pa je
(n N) (1 + h)n 1 + nh (1 + h)n+1 1 + (n + 1)h + nh2 .
Kako je
(n N) 1 + (n + 1)h + nh2 1 + (n + 1)h
imamo
(n N) (1 + h)n 1 + nh (1 + h)n+1 1 + (n + 1)h.
Binomna formula
Prije nego sto dokazemo binomnu formulu uvescemo prvo pojam binomnog koeficijenta.
n
Binomni koeficijent
, n N, k {0, 1, 2, . . . , n} je definisan sa
k
n!
n
=
,
k
k!(n k)!
gdje je 0! = 1, n! = n (n 1)!, n N (simbol n! se cita n faktorijel ).
Nije tesko pokazati da vrijede sljedece osobine binomnih koeficijenata:
1.
2.
3.
n
k
n
k
n
0
n(n 1)(n 2) (n k + 1)
,
1 2 3 k

n
=
,
nk

n
=
= 1,
n
=
4.
n
k
n
k1
17
n+1
k
Pokazimo na primjer osobinu 4.

Vrijedi,
n(n 1)(n 2) (n k + 1) n(n 1)(n 2) (n k + 2) k
+
=
1 2 3 k
1 2 3 k
k
n(n 1)(n 2) (n k + 1 + k)
n
=
,
k
1 2 3 k
Binomna formula je jednakost
n
X
n
(a + b) =
ank bk ,
k
n
k=0
koja vrijedi za sve a, b R i sve n N.

Binomnu formulu dokazujemo pomocu matematicke indukcije.
Za n = 1 imamo

1
1
1
10 0
(a + b) =
a b +
a11 b1 .
0
1
sto je tacno.
Iz pretpostavke da je formula tacna za prirodan broj n imamo
(a + b)
n
X
n
= (a + b)(a + b) = (a + b)
ank bk
k
n+1
k=0
n
n
X
X
n
n
an+1k bk +
ank bk+1
k
k
k=0
n
X
k=0
k=0
n
k
n+1k k
b +
n+1
X
n
k1
k=1
an+1k bk .
Dakle,
n+1
(a+b)
Kako je
n
0
n
X
n
n
n
n+1k k
b +
+
a
b +
a0 bn+1 .
k
k1
n
n+1 0
k=0
n
k
imamo
n+1
(a + b)
n
k1
n+1
X
k=0
n+1
k
n+1
k
an+1k bk ,
18
GLAVA 1. UVOD
a to je i trebalo dokazati.
Svarcova
nejednakost.
Vrijedi
(x1 y1 + + xn yn )2 (x21 + + x2n )(y12 + + yn2 )
(1.1)
gdje su x1 , . . . , xn , y1 , . . . , yn , realni brojevi.

Za n = 1 formula 1.1 je tacna, to jest:
(x1 y1 )2 x21 y12 .
Kako vrijedi
(x1 y1 + + xn+1 yn+1 )2 = (x1 y1 + + xn yn )2 +
2
2(x1 y1 + + xn yn )xn+1 yn+1 + x2n+1 yn+1
(1.2)
2ab a2 + b2 ,
stavljajuci
a = xk yn+1 , b = xn+1 yk
i sumirajuci za k = 1, 2, . . . , n, dobijamo
2
2(x1 y1 + + xn+1 yn+1 )xn+1 yn+1 (x11 + + x2n )yn+1
+
(y11 + + yn2 )x2n+1 .

Sada,koristeci (1.1) i (1.2) imamo
2
(x1 y1 + + xn+1 yn+1 )2 (x21 + + x2n )(y12 + + yn2 ) + (x21 + + x2n )yn+1
+
2
(y12 + + yn2 )x2n+1 + x2n+1 yn+1
.
Odavde je
2
2
(x1 y1 + +xn+1 yn+1 )2 (x21 + +x2n )(y12 + +yn+1
)+(y12 + +yn+1
)x2n+1 ,
to jest
2
).
(x1 y1 + + xn+1 yn+1 )2 (x21 + + x2n+1 )(y12 + + yn+1
Zbir prirodnih brojeva je prirodan broj, medjutim njihova razlika ne mora

biti. To namece potrebu da se skup prirodnih brojeva prosiri. Ako se skup
prirodnih brojeva prosiri sa nulom i negativnim brojevima 1, 2, 3, . . . , dobijamo skup cijelih brojeva koji oznacavamo sa Z.
Dakle, skup cijelih brojeva je
Z = {0, 1, 1, 2, 2, 3, 3, . . .}.
Primjetimo da u skupu cijelih brojeva jednacina
m + x = n, m, n N,
19
ima rjesenje, dok to nije vrijedilo u skupu prirodnih brojeva. U skupu cijelih
brojeva za elemenat 0 vrijedi
(m Z) m + 0 = 0 + m = m.
Kaze se da je 0 neutralni elemenat za sabiranje. Osim toga vrijedi
(m Z) m + (m) = (m) + m = 0.
Broj m je inverzan broju m u odnosu na sabiranje.
Jednacina
nx = m, m Z, n N,
nema uvijek rjesenje u skupu cijelih brojeva, zbog toga skup cijelih brojeva
prosirujemo skupom racionalnih brojeva koga oznacavamo sa Q. Dakle, skup
racionalnih brojeva je
nm
o
Q=
: m Z, n N .
n
1.2.2
Skup R
Moze se pokazati da ne postoje prirodni brojevi m i n takvi da je 2 = m

n.
Dakle, postoje brojevi koji se ne mogu predstaviti pomocu razlomka. Takvi
brojevi se nazivaju iracionalni brojevi. Takvi su na primjer

3, 5, 6.
Skup realnih brojeva je unija skupa racionalnih i iracionalnih brojeva.
Skup realnih brojeva oznacavamo sa R. U skupu realnih brojeva vrijedi sljedeca
osobina koja se zove aksioma neprekidnosti :
Neka su X i Y neprazni podskupovi skupa realnih brojeva takvi da
(x X)(y Y ) x y
tada postoji c R takav da
(x X)(y Y ) x c y.
Napomenimo da aksioma neprekidnosti ne vrijedi u skupu racionalnih brojeva.
Pored aksiome neprekidnosti u skupu R vrijede i sljedece aksiome :
(x R)(y R) x + y = y + x,
(x R)(y R)(z R) x + (y + z) = (x + y) + z,
(x R) 0 + x = x + 0 = x,
(x R) (x) + x = x + (x) = 0,
(x R)(y R) x y = y x,
20
GLAVA 1. UVOD
(x R)(y R)(z R) x (y z) = (x y) z,
(x R) 1 x = x 1 = x,
(x R\{0}) x1 x = x x1 = 1,
(x R)(y R)(z R) x (y + z) = x y + x z,
(x R) vazi tacno jedna od relacija :
x < 0, x = 0, x > 0,
(x R)(y R) ((0 < x 0 < y) (0 < x + y 0 < x y)),
(x R)(y R) x < y 0 < (x) + y.
Kazemo jos i da je (R, +, , <) uredjeno polje.

Primjedba 1.1. Oznaku R koristimo za pro
sireni skup realnih brojeva.
Naime, skup R prosirujemo simbolima + i koje nazivamo plus beskonacno
i minus beskonacno. Dakle,
R = R {+, }.
Definicija 1.1. Broj a R je donja (gornja) medja skupa S R ako vrijedi
(x S) a x ((x S) x a).
Skup svih donjih (gornjih) medja skupa S oznacavamo sa S (S ). Skup S je
ograni
cen odozdo (odozgo) ako vrijedi S 6= (S 6= ). Za skup koji je
ogranicen odozdo i odozgo kazemo da je ograni
cen.
Definicija 1.2. Neka je dat skup S R. Supremum (infimum) skupa S se
oznacava sa sup S (inf S) i definise sa
sup S = a (a S (s S ) a s)
(inf S = a (a S (s S ) s a)).
Teorema 1.1. Svaki odozgo (odozdo ) ogranicen skup ima supremum (infimum)
u skupu R.
Neka su A, B R i R skupove A i A + B definisemo na sljedeci nacin :
A = {a : a A}, A + B = {a + b : a A, b B}.
Teorema 1.2. Neka su A, B R i R vrijedi sljedece :
(i)
inf A = sup(A),
(ii)
A B sup A sup B inf A inf B.
(iii)
21
inf(A) =
inf A,
sup A,
>0
<0
(iv)
inf(A + B) = inf A + inf B.
Definicija 1.3. Ako inf S S (sup S S) kazemo da je inf S (sup S) minimalni (maksimalni) elemenat skupa S. U tom slucaju umjesto inf S (sup S)
koristimo oznaku minS (maxS).
Apsolutna vrijednost realnog broja a se oznacava sa |a| i definise sa
a, a 0
|a| =
a, a < 0
Apsolutna vrijednost realnog broja ima sljedece osobine :
1. |a| = 0 a = 0,
2. | a| = |a|,
3. |a| a |a|,
4. |a + b| |a| + |b|,
5. |a| |b| |a b| |a| + |b|,
6. |a b| = |a| |b|,

7. ab = |a|
|b| , b 6= 0,
gdje su a, b proizvoljni realni brojevi. Nejednakost 3. je poznata kao nejednakost
trougla. Iz definicije apsolutne vrijednosti slijedi da ako je realan broj > 0
tada je
|x a| < x (a , a + ).
Interval (a , a + ) naziva se okolina tacke a.
1.2.3
Skup C
Jednacina x2 + 1 = 0 nema rjesenja u skupu realnih

brojeva. Njena rjesenja
su kompleksni brojevi i i i. Kompleksan broj i = 1 nazivamo imaginarna
jedinica. Skup kompleksnih brojeva oznacavamo sa C. Vrijedi
C = {x + iy : x, y R}.
Broj x zovemo realni, a broj y imaginarni dio kompleksnog broja z = x + iy.
To pisemo x = Rez, y = Imz. Konjugovana vrijednost
kompleksnog broja
p
z = x + iy je kompleksni broj z = x iy. Broj x2 + y 2 zovemo moduo
kompleksnog broja z i znacavamo ga sa |z|. Neka su z1 = x1 +iy1 i z2 = x2 +iy2
dati kompleksni brojevi. Operacije sabiranja, oduzimanja, mnozenja i dijeljenja
se vrse na sljedeci nacin :
22
GLAVA 1. UVOD
Zbir dva kompleksna broja je
(x1 + iy1 ) + (x2 + iy2 ) = (x1 + x2 ) + i(y1 + y2 ).
Razlika dva kompleksna broja je
(x1 + iy1 ) + (x2 + iy2 ) = (x1 x2 ) + i(y1 y2 ).
Proizvod dva kompleksna broja je
(x1 + iy1 )(x2 + iy2 ) = (x1 x2 y1 y2 ) + i(x1 y2 + x2 y1 ).
Koli
cnik dva kompleksna broja je
(x1 x2 + y1 y2 )
(x2 y1 x1 y2 ) 2
(x1 + iy1 )
=
+i
, x2 + y22 6= 0.
2
2
(x2 + iy2 )
x2 + y2
x22 + y22
Primjer 1.12. Dati su kompleksni brojevi z1 = 1 + i i z2 = 2 + 3i. Odrediti

njihov zbir, proizvod i kolicnik. Imamo
z1 + z2 = 3 + 4i, z1 z2 = 1 + 5i,
z1
1+i
(1 + i)(2 3i)
5
i
=
=
=
.
z2
2 + 3i
4+9
13 13
Kompleksnom broju z = x + iy u Dekartovom koorinatnom sistemu mozemo

pridruziti tacku A sa koordinatama (x, y). Neka je duzina duzi 0A, a ugao
koji poluprava odredjena tackama 0 i A zatvara sa pozitivnim smjerom xose.
Vrijedi sljedece
x = cos , y = sin .
Duzina
=
x2 + y 2
je moduo kompleksnog broja z, a ugao

= arg z [0, 2)
se naziva argument kompleksnog broja z. Dakle, broj z = x + iy mozemo
pisati u sljedecem trigonometrijskom obliku
z = (cos + i sin ).
Koristi se i oznaka
z = ei ,
to je eksponencijalni oblik kompleksnog broja.
Primjer 1.13. Predstaviti sljedece kompleksne brojeve u trigonometrijskom obliku :
23
(a) 1 + i, (b) 1 + i 3.
Rjesenje : (a)
|1 + i| =
(b)
2, =
, 1 + i = 2 cos + i sin
,
4
4
4
2
2
2
| 1 + i 3| = 2, =
, 1 + i 3 = 2 cos
+ i sin
,
3
3
3
Teorema 1.3. Ako su dati kompleksni brojevi

z1 = 1 (cos 1 + i sin 1 ) i z2 = 2 (cos 2 + i sin 2 )
tada je
(a)
z1 z2 = 1 2 (cos(1 + 2 ) + i sin(1 + 2 )),
(b)
z1
1
= (cos(1 2 ) + i sin(1 2 )),
z2
2
(c)
(1 (cos 1 + i sin 1 ))n = n1 (cos n1 + i sin n1 ),
(d)
p
n
(1 (cos 1 + i sin 1 ) =
1 + 2k
1 + 2k
1 cos
+ i sin
,
n
n
za k = 0, 1, . . . , n 1.
Formule (c) i (d) se nazivaju Moavrove formule.
Primjer 1.14. Izracunati :
12
(a) ( 3 i)7 , (b) 1i

.
1+i
Rjesenje :
(a)
5
5
7
7
( 3 i) = 2 cos
+ i sin
6
6
35
35
+ i sin
= 27 cos
6
6
3
1
= 27 cos + i sin
= 27
+i
= 26 ( 3 + i).
6
6
2
2
(b)
1i
=
1+i

2 cos 4 + i sin 4

+
i
sin
.
=
cos
2
2
2 cos 4 + i sin 4
24
GLAVA 1. UVOD
Koristeci Moavrovu formulu imamo
12

12
1i
= cos
+ i sin
1+i
2
2
12
12
+ i sin
= 1.
= cos
2
2
1.3
Zadaci
1. Pomocu tablica istinitosti ispitati da li su formule tautologije :

(i) [(p q) (r s) (p r) (q r)] (q s),
(ii) (p (q r)) ((p q) (p r)),
(iii) (p (q q)) p, ova formula se naziva svodjenje na apsurd.
2. Odrediti skupove A i B ako vrijedi
A B = {x N : x 6}, A B = {x N : x 4}, {4, 6} * A,
{5, 6} * B \ A.
3. Neka su dati skupovi A, B, C. Dokazati da je :
(i) A \ B = A \ (A B) = (A B) \ B,
(ii) (A B) \ C = (A \ C) (B \ C).
4. Neka je
A = {x R : |x 1| < 2},
B = {x R :
x1
> 1}.
x2
Odrediti A B, A B, AC , B C .
5. Pokazati da je relacija uvedena na skupu Z na sljedeci nacin
(x, y) postoji k Z takav da je x y = n k,
gdje je n 2 prirodan broj, relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.
6. Rijesiti
(i) jednacinu
|x 1| + |x 2| = 5,
(ii) nejednacinu
3x 7x + 8
2.
x2 1
1.3. ZADACI
25
7. Neka je
f (x) =
x + 1 i g(x) = x2 2.
su domeni funkcija
Odrediti domene funkcija f i g. Naci f g i g f . Sta
f g i g f?
8. Naci inverznu funkciju ako je :
(i) f (x) = x + 1,
(ii) f (x) = 2x 2,
x2 1
.
(iii) f (x) = ln 1 + 2
x +1
9. Pokazati da je
n
n
n
+
+ +
= 22 ,
(i)
0
1
n
n
n
n
(ii)
+
= 0.
0
1
n
10. Naci racionalne sabirke u razvoju
4
( x3 + 3 x)10 .
11. Koliko racionalnih clanova ima u razvoju
4
( 2 + 3)100 ?
12. Naci koeficijent od x2 u razvoju
(x2 + 2x1 )6 .
13. Dokazati da je 11 102n + 1 djeljivo sa 3.
14. Dokazati :
(i)
12 + 32 + 52 + + (2n 1)2 =
(ii)
n(4n2 1)
,
3
1
1
1
n+1
1
+
+
+ +
=
.
1 4 4 7 7 10
(3n + 1)(3n + 4)
3n + 4
15. Dokazati da za svaki prirodan n i svaki realan broj h 1 vrijedi nejednakost

(1 + h)n 1 + nh +
n(n 1) 2 n(n 1)(n 2) 3

h +
h .
2
6
26
GLAVA 1. UVOD
14. Neka je z1 = 4 + 2i, z2 = 2 4i. Odrediti

z1 z2 , z1 z2 ,
z1
, |z1 |.
z2
16. Odrediti eksponencijalni oblik kompleksnih brojeva 2 + 3i, 1 + i.

17. Naci
12
19. Rijesiti jednacinu

2 + 2i i ( 3 + i)12 .
z 6 + 1 = 0.
z 2 + (1 2i)z 2i = 0.
Glava 2
Grani
cne vrijednosti
2.1
2.1.1
Grani
cna vrijednost niza
Osnovni pojmovi
Definicija 2.1. Preslikavanje x : N R nazivamo niz x. Broj x(n) se naziva

nti clan niza i oznacava se sa xn . Broj n je indeks clana. Niz x : N R se
obicno oznacava sa {xn } ili (xn ).
Primjer 2.1. xn = n2 , yn = 1 + n1 , zn = (1)n .
U prethodnom primjeru nizovi su eksplicitno dati formulom. Tako na primjer, x3 = 9, y5 = 65 , z10 = 1. Da bi bio poznat neki niz on ne mora da bude
zadan eksplicitnom formulom.
Primjer 2.2. Niz {xn } za koji vrijedi
x1 = 1, x2 = 1, xn+2 = xn+1 + xn , n N,
se naziva Fibonacijev niz. Njegovi clanovi se odredjuju iz rekurzivne formule.
Tako na primjer x3 = 2, x4 = 3, x5 = 5, x6 = 8.
Za proucavanje niza od interesa je odrediti ponasanje njegovih clanova kada
njihov indeks raste. To dovodi do pojma granicne vrijednosti niza.
Definicija 2.2. Realan broj x je grani
cna vrijednost niza {xn } ako vrijedi
( > 0)(n0 N)(n n0 ) |xn x| < .
(2.1)
To oznacavamo sa
lim xn = x
n+
ili
xn x, kad n +.
Realan broj x zovemo grani
cna vrijednost ili limes niza {xn }. Kaze se i da
niz {xn } konvergira ka x ili da te
zi ka x kad n tezi ka plus beskonacno.
Za niz koji ne konvergira kazemo da divergira.
27

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
28
Primjedba 2.1. U nejednakosti (2.1) umjesto znaka < se moze staviti i znak .
Primjer 2.3. Neka je xn =
1
n
tada je
Naime, za dato > 0 vrijedi
lim xn = 0.
n+
1
1
<n> .
n
Stavimo da je

1
+ 1,
n0 =
gdje je bac oznaka za najveci cio broj manji od broja a.

Dakle, vrijedi

1
( > 0)(n0 =
+ 1 N)(n n0 ) |xn 0| < .
Definicija 2.3. Niz {xn } divergira ka plus beskonacno (minus beskonacno)

ako vrijedi
(K > 0)(n0 N)(n n0 ) xn > K,
((K > 0)(n0 N)(n n0 ) xn < K),
to oznacavamo sa
lim xn = +
n+
( lim xn = ).
n+
Primjer 2.4. Niz an = q n , q > 1, divegira ka plus beskonacno.

Kako je q > 1 postoji h > 0 takav da je q = 1 + h. Sada koristeci Bernulijevu
nejednakost dobijamo
q n 1 + nh, n N.
Neka je dat K > 0 tada za
n0 =
K 1
+1
h
vrijedi
(n n0 ) xn > K.
Svaki realan niz se moze svrstati u jednu od sljedecih klasa :
Konvergentan niz,
Divergentan niz, divergira ka plus beskonacno,
Divergentan niz, divergira ka minus beskonacno,
Divergentan niz, nema ni konacnu ni beskonacnu granicnu vrijednost.

2.1. GRANICNA
VRIJEDNOST NIZA
Primjer 2.5. (i) xn = 1 +
1
n
29
je konvergentan niz,
lim xn = 1,
n+
(ii) niz xn = n divergira ka plus beskonacno,

(iii) niz xn = n divergira ka minus beskonacno,
(iv) niz xn = (1)n je divergentan niz, ali nema granicnu vrijednost.
2.1.2
Neke osobine konvergentnih nizova
Ranije smo definisali pojam okoline neke tacke. Pod okolinom tacke
podrazumijevamo svaki otvoreni interval koji sadrzi tu tacku. Iz definicije konvergentnog niza slijedi da niz {xn } konvergira ka x R ako i samo ako se u
svakoj okolini tacke x nalaze skoro svi clanovi niza {xn }, to jest u svakoj okolini
tacke x se ne nalazi samo konacno mnogo clanova niza {xn }.
Teorema 2.1. Konvergentan niz ima jedinstvenu granicnu vrijednost.
Dokaz. Pretpostavimo da postoje razliciti realni brojevi x i y takvi da je
lim xn = x i
n+
lim xn = y.
n+
Mozemo pretpostaviti da je x < y. Neka je

=
yx
.
2
Iz definicije granicne vrijednosti niza zakljucujemo da postoji prirodni broj n0

takav da vrijedi
(n n0 ) |xn x| <
i
(n n0 ) |xn y| < ,
pa je
(n n0 ) y +
odavde dobijamo
yx
yx
< xn < x +
,
2
2
3y x
y+x
<
,
2
2
to jest
y < x,
sto je nemoguce.
Definicija 2.4. Za niz {xn } kazemo da je ograni
cen ako postoji realan broj
M takav da je
(n N) |xn | M.

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
30
Ovo je ekvivalentno sa
(M R)(m R)(n N) m xn M.
Primjer 2.6. Niz
xn = 1 +
1
1
1
+ 2 + + 2,
2
2
3
n
je ogranicen.
Vrijedi
xn > 0,
osim toga
xn < 1 +
pa je
1
1
1
+
+ +
,
12 23
(n 1) n
1
1 1
1
1
xn < 1 + 1
+
+ +
,
2
2 3
n1 n
to jest
xn < 2
1
< 2.
n
Dakle, niz je ogranicen.

Teorema 2.2. Svaki konvergentan niz je ogranicen.
Dokaz. Neka je dat konvergentan niz {xn } kod koga je granicna vrijednost x
R. Ako uzmemo da je = 1, zakljucujemo da postoji prirodan broj n0 takav da
vrijedi
(n n0 ) |xn x| < 1.
Tada je
(n N) min{x 1, x1 , x2 , . . . , xn0 } xn max{x + 1, x1 , x2 , . . . , xn0 }.
Primjer 2.7. Niz
je divergentan.
Kako je
imamo
1
1
1
xn = 1 + + + +
n
2
3
1
1
, k = 1, 2, . . . , n,
n
k
1
xn n = n,
n
pa niz {xn } nije ogranicen. Dakle, nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju
niza, pa je dati niz divergentan.

2.1. GRANICNA
VRIJEDNOST NIZA
31
Teorema 2.3. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je

lim xn = x,
n+
lim yn = y,
n+
gdje su x, y R i neka je R. Tada vrijedi :

(i)
lim (xn + yn ) = x + y,
n+
(ii)
lim xn = x,
n+
(iii)
(iv)
lim (xn yn ) = x y,
n+
lim
n+
xn
x
= , ako je yn 6= 0 i y 6= 0.
yn
y
Dokaz. (i) Neka je dat > 0. Iz definicije granicne vrijednosti zakljucujemo da

postoji prirodni broj n0 takav da
(n n0 ) |xn x| <
,
2
(n n0 ) |yn y| <
.
2
Sada imamo
(n n0 ) |xn + yn (x + y)| |xn x| + |yn y| <
+ = ,
2 2
(ii)Ako je = 0 tvrdjenje je ocigledno. Pretpostavimo da je 6= 0. Neka je dat

> 0. Zakljucujemo da
(n0 N)(n n0 ) |xn x| <
.
||
Sada
(n0 N)(n n0 ) |xn x| < ||
= .
||
(iii) Kako je niz {yn } konvegentan on je i ogranicen, pa postoji M > 0 takav

da je
(n N) |yn | M.
Neka je
M1 = max{M, |x|}.
Iz definicije granicne vrijednosti zakljucujemo da postoji n0 N takav da
(n n0 ) |xn x| <
2M1
(n n0 ) |yn y| <
.
2M1

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
32
Kako je
|xn yn x y| |xn yn xyn + xyn xy| |yn | |xn x| + |x| |yn y|,
imamo
(n n0 ) |xn yn x y| < M1
+ M1
= .
2M1
2M1
(iv) Dokaz je slican kao u (iii).

Na slican nacin se dokazuje i sljedeca teorema.
Teorema 2.4. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je
lim xn = x R i
n+
lim yn = +.
n+
Tada vrijedi :
(i)
lim (xn + yn ) = +,
n+
(ii)
(iii)
(iv)
lim (xn yn ) = sgnx , x 6= 0,
n+
xn
= 0,
n+ yn
lim
lim (xn )a = xa , ako je x > 0, a R i xn > 0, za sve n N.
n+
Primjer 2.8. Naci granicnu vrijednost niza

2n + 1
.
7n + 3
xn =
U ovom slucaju koristeci pogodne transformacije odredjujemo granicnu vrijednost niza.

2+
2n + 1
= lim
n+ 7n + 3
n+ 7 +
lim
1
n
3
n
lim 2 +
1
n
lim 7 +
3
n
n+
n+
2
.
7
Primjer 2.9. Naci granicnu vrijednost niza
xn = 2n + 10 3n + 11.
Imamo sljedece
2n + 10
3n + 11 =
r
n
10
2+
n
11
3+
n
Odavde zakljucujemo da je
lim xn = lim
n+
n+
r
n
10
2+
n
11
3+
n
!
= .

2.1. GRANICNA
VRIJEDNOST NIZA
33
Sljedeca teorema je poznata kao teorema o dva zandara.

Teorema 2.5. Neka su nizovi {xn }, {yn } i {zn } takvi da je
lim xn = lim zn = x.
n+
n+
Ako je
(n N) xn yn zn
tada je
lim yn = x.
n+
Dokaz. Neka je
lim xn = lim zn = x,
n+
n+
tada za dati > 0 postoji prirodan broj n0 takav da je

(n n0 ) x < xn < x +
i
(n n0 ) x < zn < x + .
Kako je
(n N) xn yn zn ,
imamo
(n n0 ) x < yn < x + .
Dakle, niz {yn } je konvergentan i vrijedi lim yn = x.
n+
Primjer 2.10. Pokazati da je granicna vrijednost niza, ciji je opsti clan

xn =
1
n2
+1
1
n2
+2
+ +
1
n2
+n
jednaka 1.
Iz nejednakosti
1
n2
+n
imamo
n
1
n2
+k
1
n2
+n
1
lim q
n+
1+
1
n2
, k = 1, 2, . . . , n,
+1
xn n
1
n
1
n2
xn q
+1
1
1+
1
n2
,
.
Sada zakljucak slijedi iz

1
lim q
1+
n+
1
n
= lim q
n+
1+
1
n2
= 1.

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
34
Primjer 2.11. Pokazati da je
lim
n+
n = 1.
Kako je na osnovu binomne formule
n(n 1)
( n n 1)2 + + ( n n 1)n
n = (1 + ( n n 1))n = 1 + n( n n 1) +
2
n(n 1)
>
( n n 1)2 ,
2
imamo
r
2
n
n1<
, n > 1.
n1
Osim toga, ocigledno je
0 n n 1.
Dakle,
0
r
n1<
Sada, kako je
r
lim
n+
zakljucujemo da je
lim
n+
2.1.3
2
, n > 1.
n1
2
= 0,
n1
n = 1.
Monotoni nizovi
Definicija 2.5. Niz {xn } je monotono rastu

ci (neopadaju
ci, opadaju
ci,
nerastu
ci) ako za svako n N vrijedi
xn+1 > xn (xn+1 xn , xn+1 < xn , xn+1 xn ).
Za niz se kaze da je monoton niz ako ima jednu od navedenih osobina.
Primjer 2.12. (i) Niz xn = 1 n1 , n N je monotono rastuci.
(ii) Niz x1 = 1, xn+1 = xn + 1 + (1)n , n N je monotono neopadajuci.
Monotoni nizovi imaju znacajne osobine u pogledu konvergencije. Naime,
vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 2.6. Monotono neopadajuci (nerastuci) niz ogranicen odozgo (odozdo)
je konvergentan.
Moze se pokazati da ako je {xn } monotoni niz ogranicen odozgo (odozdo)
tada je
lim xn = sup{xn : n N}
n+
lim xn = inf{xn : n N} .
n+

2.1. GRANICNA
VRIJEDNOST NIZA
35
Primjer 2.13. Niz, {xn }, ciji je opsti clan
n
1
xn = 1 +
n
je konvergentan.
Pokazacemo da je niz {xn } monotono neopadajuci i ogranicen odozgo.
Vrijedi
n+1
n+1
1
n+2
1
+
n+1
n+1
xn+1
n
=
= n+1 n
xn
1 + n1
n
n
n + 2 n(n + 2)
n+2
1
=
=
1
.
n + 1 (n + 1)2
n+1
(n + 1)2
Koristeci Bernulijevu nejednakost dobijamo
xn+1
n+2
n
1
1.
xn
n+1
(n + 1)2
Dakle, vrijedi
xn+1 xn za sve n N,
pa je niz {xn } monotono neopadajuci.
Pokazimo da je niz {xn } ogranicen odozgo.
Iz binomne formule slijedi
n
n
X
X
1
1
n!
n
xn =
=
k
k
n
k!(n k)! nk
k=0
k=0
n
X
1 (n k + 1) (n k + 2) (n 1) n
.
k!
nk
k=0
Dakle,
xn =
n
X
1
k1
k2
1
1
1
1
.
k!
n
n
n
k=0
Kako je

k2
1
k1
1
1
< 1, k = 2, 3, . . . , n,
1
n
n
n
imamo
xn 2 +
n
X
1
.
k!
k=2
Dalje, zbog nejednakosti

1
1
k1 , k = 2, 3, . . . n,
k!
2

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
36
dobijamo
xn 2 +
n
X
k=2
1
2k1
1
2
2+
= 3.
1
2
Definicija 2.6. Granicna vrijednost
n
1
lim
1+
n+
n
se naziva broj e i ozxnacava simbolom e
Broj e iracionalan broj. Njegova priblizna vrijednost je e 2.718281828.
Primjer 2.14. Vrijedi
n
1
1
1
= .
n+
n
e
lim
Naime,
1
pa je
1
n1
=
=
n
n
n
1
lim
1
=
n+
n
1
n
n1
lim
n+
1
1
1
n1
n1
1+
lim
1+
lim
n+
1
n1 ,
n+
1
n1
1
1
1
n1
1
.
e
Definicija 2.7. Neka su dati realni nizovi {xn } i {yn } takvi da je

x1 x2 x3 y3 y2 y1 i
lim (yn xn ) = 0.
n+
Familija zatvorenih intervala [xn , yn ], n N, naziva se familija umetnutih

intervala.
Teorema 2.7. Svaka familija umetnutih intervala ima jednu i samo jednu zajednicku tacku.
Dokaz. Neka je data familija umetnutih intervala [xn , yn ], n N. Iz definicije
2.7 zakljucujemo da je niz {xn } monotono neopadajuci i ogranicen odozgo,
a niz {yn } monotono nerastuci i ogranicen odozdo. Na osnovu teoreme 2.6
zakljucujemo da su ovi nizovi kovergentni. Iz uslova
lim (yn xn ) = 0,
n+
imamo da postoji c R takav da je

lim xn = lim yn = c.
n+
n+

2.1. GRANICNA
VRIJEDNOST NIZA
37
Dalje, vrijedi
c = sup xn = inf yn ,
pa je
xn c yn , n N.
Dakle, tacka c pripada svim intevalima. Dokazimo da je ona jedina tacka koja
pripada svim intervalima.
Neka je tacka d tacka koja pripada svim intervalima za koju vrijedi d 6= c. Tada
imamo
|d c| |yn xn |, za sve n N,
pa zakljucujemo da je d = c, a ovo je nemoguce. Dakle, tacka c je jedina
zajednicka tacka familije umetnutih intervala.
2.1.4
Ko
sijevi nizovi
Vidjeli smo da je svaki monoton i ogranicen niz konvergentan. Medjutim,

obrnuto nije tacno.
Primjer 2.15. Niz, ciji je opsti clan
xn =
(1)n
n
nije monoton ali je konvergentan.

Dakle, monotonost i ogranicenost niza je dovoljan uslov za konvergenciju,
ali nije i potreban. Od interesa je odrediti potreban i dovoljan uslov za konvergenciju niza. To nas dovodi do pojma Kosijevog niza.
Definicija 2.8. Niz {xn } je Ko
sijev niz ako vrijedi
( > 0)(n0 N)(n N)(p N) n n0 |xn+p xn | < .
(2.2)
Uslov (2.2) se cesto pise i u sljedecem ekvivalentnom obliku.

( > 0)(n0 N)(n N)(m N) n, m n0 |xm xn | < .
(2.3)
Teorema 2.8. Potreban i dovoljan uslov da je niz konvergentan je da je Kosijev

niz.
Primjer 2.16. Ispitati konvergenciju nizova ciji su opsti clanovi
(i) xn = 1 +
1
1
1
+ 2 + + 2,
22
3
n
(ii) xn = 1 +
1 1
1
+ + + .
2 3
n
Rjesenje.
(i) Vrijedi
|xn+p xn | =
1
1
1
+
+ +
.
(n + 1)2
(n + 2)2
(n + p)2

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
38
Kako je
1
1
1
1
, k = 1, 2, . . . , p,
2
(n + k)
(n + k 1)(n + k)
n+k1 n+k
dobijamo
1
1
1
.
n+1 n+p
n+1

Sada za dati > 0 mozemo uzeti n0 = 1 + 1, pa zakljucujemo da je dati niz
konvergentan, jer je Kosijev niz.
(ii) Uzmimo u definiciji Kosijevog niza u uslovu (2.2) p = n. Tada je
|xn+p xn |
|x2n xn | =
Kako je
1
1
1
+
+ +
.
n+1 n+2
2n
1
1
, k = 1, 2, . . . , n,
n+k
2n
imamo
1
1
= ,
2n
2
1
pa za < 2 ne mozemo odrediti prirodan broj n0 takav da vrijedi uslov (2.2).
Dakle, dati niz je divergentan.
|x2n xn | n
Primjedba 2.2. Niz ciji je opsti clan

xn = 1 +
1
1
1
+ p + + p,
2p
3
n
gdje je p R naziva se hiperharmonijski niz. Moze se pokazati da je on

konvergentan za p > 1 i divergentan za p 1. Za p = 1 taj niz se zove
harmonijski niz.
2.2
2.2.1
Grani
cna vrijednost funkcije
Ta
cka nagomilavanja
Definicija 2.9. Neka je skup X R. Tacka x0 je ta

cka nagomilavanja skupa
X ako vrijedi
( > 0)(x X \ {x0 }) x (x0 , x0 + ).
(2.4)
Za tacku koja nije tacka nagomilavanja skupa X se kaze da je izolovana ta

cka
skupa X.
Uslov (2.4) se moze iskazati na sljedeci nacin : svaka okolina tacke x0 sadrzi
bar jednu tacku iz skupa X razlicitu od tacke x0 .
Nije tesko vidjeti da je x0 tacka nagomilavanja skupa X ako i samo ako se u
svakoj okolini tacke x0 nalazi bar jedna tacka iz skupa X razlicita od x0 .
Skup ne mora da ima tacke nagomilavanja.

2.2. GRANICNA
VRIJEDNOST FUNKCIJE
39
Primjer 2.17. Skup {0, 1} nema tacaka nagomilavanja. Njegove tacke su izolovane tacke.
Moze se pokazati da svaki konacan skup nema tacaka nagomilavanja. Stavi

se,
ni beskonacan skup me mora imati tacaka nagomilavanja.
Primjer 2.18. Skup N nema tacaka nagomilavanja.
Tacka nagomilavanja ne mora da pripada datom skupu.
Primjer 2.19. Tacke nagomilavanja intervala (0, 1] su sve tacke iz intervala
[0, 1].
Sljedeca teorema daje potreban i dovoljan uslov kada skup ima tacku nagomilavanja.
Teorema 2.9. Tacka x0 je tacka nagomilavanja skupa X ako i samo ako postoji
niz {xn } takav da vrijedi
(n N) xn X
i
lim xn = x0 .
n+
Primjer 2.20. Sve tacke skupa R su njegove tacke nagomilavanja.
2.2.2
Grani
cna vrijednost funkcije
Definicija 2.10. Neka je data funkcija f : X R i neka je tacka x0 X tacka

nagomilavanja skupa X. Realan broj L je grani
cna vrijednost funkcije f u
tacki x0 ako vrijedi
( > 0)( > 0)(x X) 0 < |x x0 | < |f (x) L| < .
(2.5)
To oznacavamo sa
lim f (x) = L ili f (x) L kada x x0 .
xx0
Primjer 2.21. Pokazati da je za svako x0 R

lim x2 = x20 .
xx0
Imamo
|x2 x20 | = |x x0 ||x x0 + 2x0 | |x x0 |2 + 2|x0 ||x x0 |,
odavde je
|x2 x20 | |x x0 |(|x x0 | + 2|x0 |).
(2.6)
Neka je > 0 treba odrediti > 0 tako da vrijedi (2.5). Zbog (2.6) dovoljno je
naci > 0 tako da je
( + 2|x0 |) < .
(2.7)

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
40
Zakljucujemo da za
= min 1,
1 + 2|x0 |
vrijedi (2.7) i time je pokazano da je

lim x2 = x20 .
xx0
Definicija 2.11. Neka je data funkcija f : X R i neka je tacka x0 tacka

nagomilavanja skupa X. Realan broj L je desna (lijeva) grani
cna vrijednost
funkcije f u tacki x0 ako vrijedi
( > 0)( > 0)(x X) x0 < x < x0 + |f (x) L| <
(2.8)
(( > 0)( > 0)(x X) x0 < x < x0 |f (x) L| < .)
(2.9)
To oznacavamo sa
lim f (x) = L,
xx0 +
( lim f (x) = L).

xx0
Primjer 2.22. Neka je f : R R, data sa
0, x < 0
1
, x=0
f (x) =
2
1, x > 0.
Tada je
lim f (x) = 1 i lim f (x) = 0.
x0+
x0
Teorema 2.10. Ako postoji lijeva i desna granicna vrijednost tada je potreban
i dovoljan uslov da funkcija f : X R ima granicnu vrijednost u tacki x0
jednaku L
lim f (x) = lim f (x) = L.
xx0 +
xx0
Definicija 2.12. Neka je data funkcija f : X R i neka je tacka x0 tacka

nagomilavanja skupa X. Funkcija f te
zi ka plus (minus) beskona
cno kada
x x0 ako vrijedi
(K > 0)( > 0)(x X) 0 < |x x0 | < f (x) > K
(2.10)
((K > 0)( > 0)(x X) 0 < |x x0 | < f (x) < K.)
(2.11)
To oznacavamo sa
lim f (x) = +,
xx0
( lim f (x) = ).
xx0

2.2. GRANICNA
VRIJEDNOST FUNKCIJE
41
Primjer 2.23. Za funkciju f : R R,

1
x 6= 0
x,
f (x) =
0, x = 0,
vrijedi
lim f (x) = + i lim f (x) = .
x0+
x0
Definicija 2.13. Neka je data funkcija f : X R i neka je skup X neogranicen

odozgo (odozdo). Realan broj L je grani
cna vrijednost funkcije f kada x
+ (x ) ako vrijedi
( > 0)(K > 0)(x X) x > K |f (x) L| < .
(2.12)
( > 0)(K > 0)(x X) x < K |f (x) L| < .
(2.13)
To oznacavamo sa
lim f (x) = L
x+
( lim f (x) = L.)

x

x2 1
= 1.
x+ x2 + 1
lim
Neka je dat > 0. Treba naci K > 0 takav da vrijedi

2
x 1
(x R) x > K 2
1 < .
x +1
Kako je
x 1
< x2 > 2 ,
1
x2 + 1
imamo da u slucaju 2 mozemo izabrati proizvoljan K > 0, a u slucaju da je

< 2 mozemo uzeti na primjer,
r
2
K=
+ 1.
2.2.3
Osobine grani
cnih vrijednosti funkcija
U sljedecoj teoremi dajemo neke osobine granicnih vrijednosti funkcija. One

su analogne osobinama granicnih vrijednosti nizova, pa ih dajemo bez dokaza.
Teorema 2.11. Neka su date funkcije f, g : X R i neka je x0 X tacka
nagomilavanja skupa X. Pretpostavimo da je
lim f (x) = L1 , lim g(x) = L2 , L1 , L2 R,
xx0
tada vrijedi :
xx0

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
42
(i) lim (f (x) + g(x)) = L1 + L2 ,
xx0
(ii) lim ( f (x)) = L1 , za svaki R,

xx0
(iii) lim (f (x) g(x)) = L1 L2 ,

xx0
f (x)
xx0 g(x)
(iv) lim
L1
L2 ,
ako je L2 6= 0 i g(x) 6= 0.
Primjer 2.25. Odrediti granicnu vrijednost

x3 + 2x2 1
.
x+
x3 + 5
lim
Rjesenje.
1 + x2 x13
x3 + 2x2 1
=
lim
= 1.
x+
x+
x3 + 5
1 + x53
lim
Sljedeci rezultat je poznat kao teorema o smjeni promjenljivih kod granicnih

vrijednosti.
Teorema 2.12. Neka je
lim f (x) = y0 i lim g(x) = L.
xx0
xy0
Ako je u nekoj okolini tacke x0

f (x) 6= y0 za svaki x 6= x0
tada je
lim g(f (x)) = L.
xx0
Primjer 2.26. Naci
x2
lim 3 3x2 +1 .
x+
Stavimo
f (x) =
x2
3x2 + 1
i g(x) = 3x .
Kako vrijedi
lim f (x) = 1 i
x+
lim g(x) = 3,
x1
na osnovu prethodne teoreme imamo

x2
lim 3 3x2 +1 = 1.
x+
Teorema 2.13. Ako za funkciju f : X R vrijedi

(x X \ {x0 }) f (x) (a, b),
lim f (x) = L,
xx0
gdje je x0 tacka nagomilavanja skupa X, tada L [a, b].

2.2. GRANICNA
VRIJEDNOST FUNKCIJE
43
Teorema 2.14. Ako za funkcije f, g : X R vrijedi

(x X \ {x0 }) f (x) g(x),
lim f (x) = L1 ,
xx0
lim f (x) = L2 ,
xx0
gdje je x0 tacka nagomilavanja skupa X, tada je L1 L2 .

sin x
= 1.
x0 x
lim
Pokazacemo prvo da vrijede nejednakosti

sin x
< 1, x , 0 0,
.
cos x <
x
2
2
(2.14)
Neka je dat krug sa centrom u koordinatnom pocetku 0, poluprecnika r. Dalje,neka je data tackaA(r,0), a tacka B na krugu takva da poluprave 0A i 0B zaklapaju
ostri ugao x 0, 2 . Sa C oznacimo presjecnu tacku poluprave 0A i tangente
na krug u tacki A. Povrsina trougla 0AB je manja od povrsine kruznog isjecka
0AB, a ova povrsina je manja od povrsine trougla 0AC. Kako su ove povrsine
1 2
1
1
r sin x, r2 x, r2 tg x,
2
2
2
respektivno, imamo
za sve x 0, 2 .
Odavde dobijamo
za sve x 0,
1 2
1
1
r sin x < r2 x < r2 tg x,
2
2
2
sin x < x < tg x,
. U slucaju da je x 2 , 0 , vrijedi
sin x < x < tg x.
(2.15)
(2.16)
Iz nejednakosti (2.15) i (2.16) dobijamo nejednakosti (2.14). Sada koristeci

teoremu 2.13 i teoremu 2.14 zakljucujemo da je
lim cos x lim
x0
x0
sin x
1.
x
Kako je
x 2
|1 cos x| = 2 sin2 2 ,
2
2
zbog teoreme 2.14 zakljucujemo da je
lim cos x = 1,
x0
pa odavde i iz (2.17) slijedi

lim
x0
sin x
= 1.
x
(2.17)

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
44
Primjer 2.28. Izracunati
(i) lim
x0
1 cos x
, (ii)
x2
1
lim x sin .
x
x+
(i) Kako je
x
,
2
koristeci primjer 2.27 i teoremu o smjeni granicnih vrijednosti dobijamo
1 cos x = 2 sin2
1
1 cos x
= lim
lim
x0
x0 2
x2
(ii) Uvodeci smjenu t =
1
x
sin x2
x
2
2
=
1
.
2
i koristeci primjer 2.27 zakljucujemo da je
lim x sin
x+
1
sin t
= lim
= 0.
x t0 t
Primjedba 2.3. Koristeci teoremu 2.12, teoremu 2.14 i

n
1
lim
= e,
1+
n+
n
moze se pokazati da je
1
lim
= e.
1+
x+
x
(2.18)
Teorema 2.15. Neka je x0 R tacka nagomilavanja skupa X. Za funkciju f :

X R vrijedi lim f (x) = L, L R ako i samo ako je lim f (xn ) = f (x0 ),
nx0
za svaki niz {xn }, takav da je
2.3
n+
lim xn = x0 i xn X \ {x0 }, n N,
n+
Neprekidne funkcije
2.3.1
Neprekidne funkcije
Definicija 2.14. Neka je data funkcija f : X R i neka je x0 X tacka

nagomilavanja skupa X. Za funkciju f kazemo da je neprekidna u tacki x0
ako vrijedi
( > 0)( > 0)(x X) |x x0 | < |f (x) f (x0 )| < .
(2.19)
Ako je funkcija f neprekidna u svakoj tacki skupa A X onda kazemo da je

neprekidna na skupu A.
Primjedba 2.4. Uslov (2.19) je ekvivalentan
lim f (x) = f (x0 ).
xx0
(2.20)
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE
45
Primjer 2.29. Funkcija f : R R,

f (x) = 2x + 3,
je neprekidna na skupu R.
Neka je tacka x0 R i > 0. Iz jednakosti
|2x + 3 (2x0 + 3)| = 2|x x0 |,
zakljucujemo da za mozemo uzeti = 2 , jer tada vrijedi
|x x0 | < |f (x) f (x0 )| < .
Primjer 2.30. Funkcija f : R R,
f (x) =
x,
x0
x + 1, x > 0.
nije neprekidna u tacki 0.

Ako uzmemo = 12 tada zbog
|f (x) f (0)| = |x + 1| > 1 za x > 0,
ne mozemo naci > 0 takvo da
|x x0 | < |f (x) f (x0 )| <
1
.
2
U sljedecoj teoremi su date neke osobine neprekidnih funkcija. One su

analogne osobinama granicnih vrijednosti nizova odnosno osobinama granicnih
vrijednosti funkcija.
Teorema 2.16. Neka su date funkcije f, g : X R i neka je x0 tacka nagomilavanja skupa X. Ako su funkcije f i g neprekidne u tacki x0 , to jest ako je
lim f (x) = f (x0 ), lim g(x) = g(x0 ),
xx0
xx0
tada vrijedi :
(i) lim (f (x) + g(x)) = f (x0 ) + g(x0 ),
xx0
(ii) lim (f (x) g(x)) = f (x0 ) g(x0 ),

xx0
(iii) lim
xx0
f (x0 )
f (x)
=
, ako je g(x0 ) 6= 0 i g(x) 6= 0.
g(x)
g(x0 )
Dakle, ako su funkcije f i g neprekidne u tacki x0 onda su takve i funkcije :

zbir, f + g,

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
46
f + , R,
f, R,
proizvod, f g,
kolicnik,
f
g,
ako je g(x0 ) 6= 0, g(x) 6= 0.
Primjer 2.31. Osnovne elementarne funkcije su neprekidne na svom domenu.

Pokazacemo na primjer, da su stepena, eksponencijalna i sinusna funkcija neprekidne.
Stepena funkcija : Neprekidnost stepene funkcije slijedi iz neprekidnosti
funkcije f (x) = x i prethodne teoreme, (neprekidnost proizvoda neprekidnih funkcija).
Eksponencijalna funkcija : Neka je x0 R i neka je > 0. Pretpostavimo
da je 0 < < ex0 . Iz
|ex0 ex | < ex0 < ex < ex0 + log(ex0 ) < x < log(ex0 + ),
zakljucujemo da za > 0 takvo da je
(x0 , x0 + ) (log(ex0 ), log(ex0 + )),
vrijedi
|x x0 | < |ex ex0 | < ,
pa je funkcija f (x) = ex neprekidna u svakoj tacki x0 .
Sinusna funkcija : Koristeci nejednakosti (2.15) i (2.16) dobijamo da vrijedi
| sin x| < |x|, x R \ {0},
odavde na osnovu formule
sin x sin y = 2 sin
xy
x+y
cos
2
2
i cinjenice da je apsolutna vrijednost kosinusa manja ili jednaka od 1,

imamo
| sin x sin x0 | |x x0 |.
(2.21)
Iz posljednje nejednakosti slijedi neprekidnost sinusne funkcije. Naime, za

dati > 0 mozemo uzeti = .
2.3.2
47
Vrste prekida
Ako funkcija f nije neprekidna u tacki x0 kazemo da funkcija f u tacki x0

ima prekid. Ova situacija moze nastupiti iz vise razloga. Vrste prekida su date
u sljedecoj definiciji.
Definicija 2.15. Neka je funkcija f : X R i x0 X tacka nagomilavanja
skupa X. Kazemo da funkcija f u tacki x0 ima :
prividan ili otklonjiv prekid, ako postoji konacan lim f (x)
xx0
ali je lim f (x) 6= f (x0 ).

xx0
prekid prve vrste slijeva (zdesna), ako postoji konacan lim f (x)
xx0
( lim f (x)) ali je lim f (x) 6= f (x0 ) ( lim f (x) 6= f (x0 )).
xx0 +
xx0
xx0 +
prekid druge vrste slijeva (zdesna) ako lijeva (desna) granicna vrijednost ne postoji ili je beskonacna.
Primjer 2.32. Funkcija
f (x) =
sin x
x ,
x 6= 0
x = 0,
0,
ima prividan prekid u tacki x = 0, jer

lim
x0
sin x
= 1 6= f (0).
x
f (x) =
x, x 0
1, x > 0,
ima prekid prve vrste zdesna u tacki x = 0, jer je

lim f (x) = 1 6= f (0) = 0.
x0+
f (x) =
1
x,
1,
x 6= 0
x = 0,
ima prekid druge vrste u tacki x = 0, jer je

lim f (x) = +, lim f (x) = .
x0+
x0

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
48
2.3.3
Osobine neprekidnih funkcija
Iz teoreme 2.15 neposredno slijedi sljedeca teorema.

Teorema 2.17. Neka je x0 tacka nagomilavanja skupa X. Funkcija f : X R
je neprekidna u tacki x0 ako i samo ako je
lim xn = x0 lim f (xn ) = f (x0 ),
n+
n+
gdje je xn X za sve n N.
Primjer 2.35.
lim
n+
a = 1, a > 0.
Kako je eksponencijalna funkcija neprekidna imamo

lim ax = a0 = 1.
x0
Sada na osnovu teoreme 2.17 dobijamo da za niz xn =

lim
lim axn = an+
xn
n+
1
n
vrijedi
= 1.
Dalje, iz teoreme o smjeni granicnih vrijednosti (teorema 2.12) dobijamo da

je kompozicija neprekidnih funkcija neprekidna.
n
f (x) = esin x , x R,
je neprekidna funkcija, jer je kompozicija sljedecih neprekidnih elementarnih
funkcija :
x 7 xn , x 7 sin x, x 7 ex , x R.
Teorema 2.18. Neprekidna funkcija na zatvorenom i ogranicenom intervalu
dostize svoj maksimum i minimum.
Znaci, ako je f : [a, b] R neprekidna funkcija, tada postoje tacke
xmin , xmax [a, b]
takve da je
f (xmin ) f (x) f (xmax ),
za sve x [a, b].
Primjer 2.37. Funkcija definisana na [1, 1] sa
1 x2 , 1 x < 0,
0,
x = 0,
f (x) =
2
x 1, 0 < x 1,
ne dostize minimalnu i maksimalnu vrijednost na intervalu [1, 1]. Naime, ona
ima prekid u tacki x = 0. Ovde je
sup f (x) = 1,
x[1,1]
inf
x[1,1]
f (x) = 1.
49
Primjedba 2.5. Uslov da je funkcija neprekidna na zatvorenom i ogranicenom

intervalu je dovoljan, ali nije i potreban da funkcija dostize minimalnu i maksimalnu vrijednost.
Primjer 2.38. Funkcija definisana na [1, 1] sa
x + 1, 1 x 0,
f (x) =
x,
0 < x 1,
ima prekid u tacki x = 0, ali dostize minimalnu vrijednost u tacki x = 1,
f (1) = 1 i maksimalnu vrijednost u tacki x = 0, f (0) = 1.
Teorema 2.19. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na segmentu [a, b],
i neka je f (a)f (b) < 0. Tada postoji tacka c (a, b) takva da je f (c) = 0.
Primjer 2.39. Jednacina
x4 3x2 + 2x 1 = 0,
ima bar jednu nulu na segmentu [1, 2].
Kako je funkcija f (x) = x5 3x3 + 2x2 1 = 0 neprekidna na segmentu [1, 2]
i vrijedi f (1) = 1 < 0, f (2) = 15 > 0 na osnovu teoreme 2.19 dobijamo
da postoji tacka c (1, 2) takva da je f (c) = 0. Dakle, tacka c je nula date
jednacine.
2.3.4
Uniformna neprekidnost
Definicija 2.16. Za funkciju f : X R kazemo da je uniformno ili ravnomjerno neprekidna na skupu X ako vrijedi
( > 0)( > 0)(x1 , x2 X) |x1 x2 | < |f (x1 ) f (x2 )| < .
(2.22)
Primjer 2.40. Funkcije

(i) f (x) = 4x + 7,
(ii) f (x) = sin x2 .
su uniformno neprekidne na skupu R.
(i) Neka je dat > 0 izaberimo = 4 . Tada iz nejednakosti |x1 x2 | <
slijedi |f (x1 ) f (x2 )| = 4|x1 x2 | < .
(ii)
Neka je dat > 0. U ovom slucaju izaberimo = 2. Kako vrijedi
nejednakost (2.21), to jest
| sin x1 sin x2 | |x1 x2 |,
Iz nejednakosti |x1 x2 | < slijedi
|f (x1 ) f (x2 )| =
|x1 x2 |
< .
2

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
50
Ako u relaciji (2.22) uzmemo da je n = n1 , zakljucujemo da funkcija f nije

uniformno neprekidna ako i samo ako postoje dva niza {xn } i {yn } takva da
vrijedi
lim |xn yn | = 0 i
lim |f (xn ) f (yn )| 6= 0.
n+
n+
Dakle, vrijedi sljedeca teorema.

Teorema 2.20. Funkcija f : X R je uniformno neprekidna na skupu X ako
i samo ako
lim |f (xn ) f (yn )| = 0,
n+
za svaka dva niza tacaka {xn } i {yn } iz skupa X takva da je

lim |xn yn | = 0.
n+
Primjer 2.41. Funkcija f (x) = x1 nije uniformno neprekidna na intervalu

(0, 1).
1
. Imamo sljedece
Neka je = 12 i uzmimo nizove xn = n1 i yn = n+1
lim |xn yn | = lim
n+
n+
1
=0
n(n + 1)
1
1
lim |f (xn ) f (yn )| = lim 1 1 = lim |n (n + 1)| = 1.

n+
n+
n+
n
n+1
Primjer 2.42. Funkcija f (x) = x2 nije

neprekidna na skupu R.
uniformno
Neka je = 12 i uzmimo nizove xn = n i yn = n + 1. Imamo sljedece
lim |xn yn | = lim
n+
n+
n+
n+1
=0
i
lim |f (xn ) f (yn )| = lim |n (n + 1)| = 1.
n+
n+
Teorema 2.21. Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] tada je ona i

uniformno neprekidna na tom segmentu.
Primjer 2.43. Funkcija f (x) = ln x, je uniformno neprekidna na segmentu
[a, b] (0, 1), ali nije uniformno neprekidna na intervalu (0, 1).
Funkcija f (x) = ln x je neprekidna na [a, b]. Zbog teoreme 2.21 zakljucujemo
da je ona i uniformno neprekidna na [a, b]. Pokazimo da data funkcija nije
1
uniformno neprekidna na intevalu (0, 1). Izaberimo nizove xn = n1 i xn = 2n
.
Tada je
1
1
1
lim |xn yn | = lim
=0
= lim
n+
n+ n
n+
2n
2n
i
1
1
lim |f (xn ) f (yn )| = lim ln ln
= ln 2 6= 1.
n+
n+
n
2n
2.4. ZADACI
2.4
51
Zadaci
1. Odrediti
n2 + 11n + 10
,
n+ 5n3 + 2n2 + 2n
n5 + 2n3 13
1
1
(iii) lim
, (iv) lim
1 + + + n .
n+ 7n6 + n3 + n2
n+
2
2
(i)
n4 + n2 1
, (ii)
n+ 12n4 + 120n3 11n
lim
lim
2. Odrediti
(i)
lim ( n + 1 n), (ii)
n+
lim
n+
2n2
n2 + 1
n1
2n + 5
3. Koristeci definiciju granicne vrijednosti pokazati da je

3n + 2
= 3.
n+ n + 2
lim
Naci broj n0 N tako da je
3n + 2
(n n0 )
3 0.01.
n+2
4. Naci
lim
n+
2
n1
1
+ 2 + +
2
n
n
n2
5. Dokazati da je
n2
= 0.
n+ 2n
lim
6. Ispitati konvergenciju nizova

(i) xn = 1 + 1 +
(ii) xn =
1
1
1
+ + + ,
2! 3!
n!
1
1
1
+
+ +
.
n+1 n+2
2n
7. Pokazati da je
lim
n+
8. Izracunati
(i) lim
x0
an + bn = max{a, b}, a, b 0.
tg x
sin 7x + sin 5x
, (ii) lim
.
x0
x
sin 6x
9. Pokazati da je
lim
x0
1
tg x sin x
= .
x3
2

GLAVA 2. GRANICNE
VRIJEDNOSTI
52
10. Pokazati na osnovu definicije granicne vrijednosti da je

lim
x1
2
= +.
(x 2)2
11. Izracunati
x2 1
xn 1
,
(ii)
lim
, n, m N.
x1 x3 1
x1 xm 1
(i) lim
12. Izracunati
n
lim
x0
1+x1
, n N.
x
13. Izracunati
lim
x+
14. Pokazati da je
x2 + 1
x2 1
x2
.
ax 1
= ln a.
x0
x
lim
15. Pokazati da funkcija
f (x) =
x3 1
x1 ,
x 6= 1
x = 1,
ima prekid u tacki x = 1. Ispitati vrstu prekida.

16. Ispitati vrste prekida funkcije
f (x) =
x2
2
.
16
17. Funkcija f nije definisana u tacki x = 0. Odrediti vrijednost f (0) tako da

funkcija f bude neprekidna u tacki x = 0, ako je
3
1+x1
1 + 3x 1
(i) f (x) =
,
(ii)
f
(x)
=
.
3
sin x
1+x1
18. Pokazati da jednacina
2 sin4 x + 5 sin3 x 2 = 0,
ima bar jedno rjesenje na segmentu 0, 2 .
19. Ispitati uniformnu neprekidnost funkcije f (x) = x, na skupu [0, +).

20. Pokazati da funkcija f (x) = x sin x, nije uniformno neprekidna na skupu
[0, +).
Glava 3
Diferencijalni ra
cun
3.1
3.1.1
Prvi izvod
Definicija prvog izvoda
Definicija 3.1. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini tacke x0 . Ako

postoji granicna vrijednost
0
f (x0 ) = lim
xx0
f (x) f (x0 )
f (x0 + h) f (x0 )
= lim
,
h0
x x0
h
kazemo da je f (x0 ) prvi izvod ili izvod funkcije f u tacki x0 . Za funkciju

koja ima konacan izvod u tacki x0 kaze se da je diferencijabilna u tacki x0 .
Ako je funkcija diferencijabilna u svakoj tacki nekog skupa kaze se da je ona
diferencijabilna na tom skupu.
Primjer 3.1. Odrediti izvode sljedecih funkcija :
(i) f (x) = c, (c = const),
(ii) f (x) = xn , n N,
(iii) f (x) = sin x,
(iv) f (x) = ln x,
(v) f (x) = ex .
Rje
senje.
0
f (x + h) f (x)
(i) f (x) = lim
= 0,
h0
h
(ii) Kako je na osnovu binomne formule
n
n
n
n
n1
(x + h) x = x + nx
h+
xn2 h2 + + hn xn
2
n
n1
n2
n1
= h nx
+
x
h + + h
,
2
imamo
0
f (x) = lim
h0
f (x + h) f (x)
= nxn1 .
h
53

GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN
54
(iii) Vrijedi sljedece
sin h2 cos 2x+h

sin(x + h) sin x
2
=
.
h
h
2
Kako je
lim
sin h2
h
2
h0
= 1 i lim cos
h0
2x + h
= cos x.
2
0
Na slican nacin se moze pokazati da je (cosx) = sin x.

(iv)Vrijedi
1
ln(x + h) ln x
h h
= ln 1 +
,
h
x
0
sada koristeci formulu (2.18) dobijamo da je (ln x) = x1 .

(v)
ex+h ex
eh 1 x
=
e .
h
h
Ako uvedemo smjenu t = eh 1, imamo
eh 1
t
1
=
=
1 ,
h
ln(1 + t)
ln(1 + t) t
0
pa kao i u (iv) zakljucujemo da je (ex ) = ex .

Definicija 3.2. Ako postoji granicna vrijednost
f (x0 + h) f (x0 )
,
h
0
f (x0 + h) f (x0 )
f+ (x0 ) = lim
,
h0+
h
0
f (x0 ) = lim
h0
kazemo da funkcija f u tacki x0 ima lijevi (desni) izvod.

Funkcija ima izvod u tacki x0 ako i samo ako ima lijevi i desni izvod i ako
su oni jednaki.
Primjer 3.2. Funkcija f (x) = |x|, x R, nema izvod u tacki x = 0. Njen lijevi
odnosno desni izvod je
0
f (0) = lim
h0
h
f (h) f (0)
= lim
= 1,
h0 h
h
f+ (0) = lim
h0+
f (h) f (0)
h
= lim
= 1.
h0+ h
h
U prethodnom primjeru smo vidjeli da neprekidna funkcija ne mora biti diferencijabilna. Prirodno pitanje je da li je diferencijabilna funkcija i neprekidna.
Odgovor na to pitanje daje sljedeca teorema.
3.1. PRVI IZVOD
55
Teorema 3.1. Svaka funkcija diferencijabilna u tacki x0 R je i neprekidna u

toj tacki.
Dokaz. Neka je funkcija f diferencijabilna u tacki x0 . Tada postoji konacan
0
f (x0 ) = lim
xx0
f (x) f (x0 )
,
x x0
odavde dobijamo
0
lim (f (x) f (x0 )) = lim f (x0 )(x x0 ) = 0.
xx0
xx0
Dakle,
lim f (x) = f (x0 ),
xx0
a ovo znaci da je funkcija f neprekidna u tacki x0 .
3.1.2
Osobine prvog izvoda
Nalazenje izvoda po definiciji moze da bude komplikovano. Ovde dajemo

neke osobine prvog izvoda na osnovu kojih je taj posao olaksan.
Teorema 3.2. Ako su funkcije f i g diferencijabilne u tacki x tada je :
(i)
0
(f (x) + g(x)) = f (x) + g (x),

za sve , R,
(ii)
0
(f (x)g(x)) = f (x)g(x) + f (x)g (x),

(iii)
f (x)
g(x)
f (x)g(x) f (x)g (x)

,
g 2 (x)
gdje je g(t) 6= 0 za svako t u nekoj okolini tacke x.

Dokaz. Dokazacemo samo tvrdjenje (iii). Tvrdjenja (i) i (ii) se dokazuju slicno.
Iz
f (x + h) f (x)
f (x + h)g(x) f (x)g(x + h)
=
,
g(x + h)
g(x)
g(x + h)g(x)
dijeljeci sa h i pustajuci da h tezi 0 dobijamo trazenu formulu.
Primjedba 3.1. Iz formule (i) slijedi da je
0
(f (x) + g(x)) = f (x) + g (x),

(f (x) g(x)) = f (x) g (x).

56
Primjer 3.3. Koristeci pravilo o izvodu kolicnika funkcija dobijamo

0
(sin x) cos x sin x(cos x)

cos2 x + sin2 x
1
(tg x) =
=
=
,
cos2 x
cos2 x
cos2 x
0
(cos x) sin x cos x(sin x)

sin2 x cos2 x
1
(ctg x) =
=
= 2 .
2
sin x
sin2 x
sin x
0
Primjedba 3.2. Funkcije f + g, f g,

funkcije f i g.
f
g
mogu biti diferencijabilne, a da takve nisu
Primjer 3.4. Naci :

0
(i) (f (x) + g(x)) , ako je f (x) = |x|, g(x) = |x|,
0
(ii) (f (x)g(x)) , ako je f (x) = g(x) = |x|,
0
f (x)
(iii)
, ako je f (x) = g(x) = |x| + 1.
g(x)
Rje
senje.Funkcija x 7 |x| nije diferencijabilna u tacki 0, (primjer 3.2). Medjutim, imamo sljedece :
0
(i) (f (x) + g(x)) = 0,
0
0
(ii) (f (x)g(x)) = (x2 ) = 2x,
0
f (x)
(iii)
= 0.
g(x)
Sljedeca teorema daje pravilo za izvod slozene funkcije.
Teorema 3.3. Neka je funkcija g diferencijabilna u tacki x0 i funkcija f diferencijabilna u tacki g(x0 ) tada je funkcija f g diferencijabilna u tacki x0 i vrijedi
0
((f g)(x0 )) = f (g(x0 ))g (x0 ).

2
Primjer 3.5. Naci izvod funkcije h(x) = ex .

Rje
senje. Vrijedi h(x) = (f g)(x), gdje je f (x) = ex i g(x) = x2 . Na osnovu
prethodne teoreme je
0
h (x) = f (g(x))g (x) = ex 2x.

Primjer 3.6. Naci izvod funkcije h(x) = xx .
Rje
senje. Vrijedi h(x) = (f g)(x), gdje je f (x) = ex i g(x) = x log x. Sada
imamo
0
h (x) = ex log x (log x + 1) = xx (log x + 1).
Primjedba 3.3. Na slican nacin kao u prethodnom primjeru se moze odrediti i
izvod funkcije h(x) = f (x)g(x) , f (x) > 0. Taj postupak diferenciranja se naziva
logaritamskim diferenciranjem.
Teorema 3.4. Neka je funkcija f diferencijabilna u tacki x0 i strogo monotona
u nekoj okolini tacke x0 . Tada je inverzna funkcija f 1 diferencijabilna u tacki
y0 = f (x0 ) i vrijedi
0
1
.
(f 1 (y0 )) = 0
f (x0 )
3.1. PRVI IZVOD
57
Primjer 3.7. Neka je y = sin x. Na osnovu prethodne teoreme imamo da je

0
(arcsin y) =
1
1
1
=p
.
0 =
(sin x)
cos x
1 y2
Na slican nacin dobijamo

1
(arccos y) = p
1 y2
Dalje, ako stavimo y = tg x, dobijamo

1
1
= cos2 x =
.
(tg x)0
1 + y2
(arctg y) =
Na slican nacin dobijamo
(arcctg y) =
1
.
1 + y2
Na osnovu primjera 3.1, 3.3 i 3.7, kao i na osnovu pravila diferenciranja

imamo tablicu izvoda osnovnih elementarnih funkcija.
Funkcija
izvod
xa
axa1
sin x
cos x
1
cos2 x
1
1 x2
1
1 + x2
ax log a
1
x log a
ch x
tg x
arcsin x
arctg x
x
loga x
sh x
3.1.3
Funkcija
1
xa
cos x
ctg x
arccos x
arcctg x
ex
log x
ch x
izvod
a
a+1
x
sin x
1
sin2 x
1
1 x2
1
1 + x2
ex
1
x
sh x
Geometrijska interpretacija prvog izvoda
Neka je data kriva y = f (x) i neka tacke M (x0 , f (x0 )) i N (x0 + h, f (x0 + h))
odredjuju sjecicu M N te krive. Koeficijent pravca sjecice M N je dat sa
tg =
f (x0 + h) f (x0 )
.
h
Ako pustimo da h 0 tada tacka N tezi tacki M . Dakle, u granicnom slucaju

dobijamo tangentu kroz tacku M . Znaci, koeficijent pravca tangente krive
y = f (x) u tacki M (x0 , f (x0 )) je
0
f (x0 ) = lim
h0
f (x0 + h) f (x0 )
.
h

58
Dakle, jednacina tangente krive y = f (x) u tacki M (x0 , f (x0 )) je

0
y y0 = f (x0 )(x x0 ).
0
Ako vrijedi uslov f (x0 ) 6= 0, jednacina

y y0 =
1
(x x0 ),
f 0 (x0 )
predstavlja jednacinu normale krive y = f (x) u tacki M (x0 , f (x0 )).

Primjer 3.8. Odrediti jednacinu tangente krive y = sin x u tacki 4 , 22 .
Rje
senje. Kako je
2
y
= cos =
,
4
4
2
dobijamo da je jednacina tangente

2
2
y
=
x
.
2
2
4
3.1.4
Diferencijal
Neka je data diferencijabilna funkcija f . Relaciju

0
f (x0 ) = lim
h0
f (x0 + h) f (x0 )
,
h
mozemo pisati i na sljedeci nacin

0
f (x0 + h) f (x0 ) = f (x0 )h + (h)h,
(3.1)
pri cemu lim (h) = 0.

h0
Ako uvedemo oznake

f (x0 ) = f (x0 + h) f (x0 ), x0 = x0 + h x0 = h,
dobijamo
f (x0 ) = f (x0 )x0 + (h)h.

Sada za male h imamo
f (x0 ) f (x0 )x0 .
(3.2)
Izraz x0 nazivamo prira

staj argumenta x u tacki x0 , a izraz f (x0 ) prira
staj funkcije f u tacki x0 . Dakle, relacija (3.2) znaci da je prirastaj funkcije
0
f u tacki x0 priblizno jednak f (x0 )x0 .
Primjer 3.9. Koristeci formulu (3.2) izracunati pribliznu vrijednost funkcije
r
2x
f (x) = 5
2+x
3.1. PRVI IZVOD
59
u tacki x0 = 0.15.
Rje
senje. Vrijedi sljedece
q
4 5 2x
2+x
4f (x)
,
5(4 x2 )
f (x) f (x)x =
4f (x)x
.
5(4 x2 )
f 0 (x) =
5(4 x2 )
0
Ako stavimo x = 0, f (x) = 1 i x = 0.15, dobijamo f (x) 40.15

54 = 0.03.
Dakle, f (0.15) = f (0) + f (x) 1 0.03 = 0.97.
Tacna vrijednost na cetiri decimale je 0.9704.
Primjer 3.10. Izracunati pribliznu vrijednost sin 290 .
Rje
senje. Iz formule (3.2) dobijamo
sin 300 sin 290 cos 300
,
180
pa je
1 3
sin 29
0.484.
2
360
Tacna vrijednost na cetiri decimale je 0, 4848.
0
Teorema 3.5. Funkcija f je diferencijabilna u tacki x0 ako i samo ako postoji

konstanta A R takva da je
f (x0 + h) f (x0 ) = Ah + (h),
(3.3)
pri cemu je lim (h) = 0.

h0
Ako vazi (3.3), onda je A = f 0 (x0 ).

Dokaz. Funkcija f je diferencijabilna u tacki x0 ako i samo ako postoji A R
tako da vrijedi
f (x0 + h) f (x0 )
lim
= A,
h0
h
to jest
f (x0 + h) f (x0 ) Ah
lim
= 0.
h0
h
f (x0 + h) f (x0 ) Ah = (h),
gdje je lim (h) = 0.
h0
Definicija 3.3. Neka je funkcija f diferencijabilna u tacki x0 . Diferencijal

funkcije f u tacki x0 za datu vrijednost prirastaja x je
df (x0 ) = f 0 (x0 )x.

60
Iz prethodne definicije zakljucujemo da je diferencijal funkcije linearna funkcija pirastaja x.

Primjer 3.11. Za diferencijal funkcije f (x) = x vrijedi
df (x) = f 0 (x)x = x.
Dakle,
dx = x.
Na osnovu ovoga imamo sljedecu oznaku
f 0 (x) =
df (x)
.
dx
Vrijede sljedece osobine :

aditivnost difrencijala, d(u + v) = du + dv,
homogenost difencijala, d(u) = du,
diferencijal proizvoda, d(uv) = udv + vdu,
diferencijal kolicnika,
d
u
v
udv vdu
,
v2
diferencijal inverzne funkcije,

dy
1
= dx ,
dx
dy
diferencijal funkcije date parametarski,
dy
dy dx
=
,
dt
dx dt
invarijantnost diferencijala,
d(u(v(x))) = (u(v(x)))0 dx = u0 (v)v 0 (x)dx = u0 (v)dv.
Primjer 3.12. Jednacina tangente krive date parametarski x = x(t), y = y(t)
u tacki t = t0 je
y 0 (t0 )
y y(t0 ) = 0
(x x(t0 )).
x (t0 )
Primjer 3.13. Naci
u
.
d arctg
v
Rje
senje. Koristeci osobine diferencijala imamo
u vdu udv
u
1
d arctg
=
=
.
u 2 d
v
v
u2 + v 2
1+ v
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE
3.2
3.2.1
61
Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene

Teoreme o srednjoj vrijednosti
Definicija 3.4. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini tacke x0 . Ako za

svako x iz te okoline vazi f (x) f (x0 ) (f (x) f (x0 )) kazemo da funkcija f
ima lokalni minimum (maksimum) u tacki x0 . Lokalni minimum i lokalni
maksimum nazivamo lokalnim ekstremumima.
Funkcija moze imati vise lokalnih maksimuma odnosno lokalnih minimuma.
x 1,
x2 4x 3,
x2 1,
1 < x < 1,
f (x) =
x2 + 4x 3,
x 1,
ima dva lokalna maksimuma, u tackama x1 = 2 i x2 = 2 i lokalni minimum u
tacki x3 = 0.
Sljedeca teorema, poznata kao Fermaova teorema, daje potreban uslov da
diferencijabilna funkcija ima lokalni ekstremum.
Teorema 3.6. Ako funkcija f ima lokalni ekstremum u tacki x0 i ako u x0 ima
izvod tada je f 0 (x0 ) = 0.
Dokaz. Pretpostavimo da funkcija f u tacki x0 ima lokalni maksimum. Tada je
u nekoj okolini tacke x0
f (x0 ) f (x),
pa je za x < x0
f (x) f (x0 )
0.
x x0
f (x0 ) 0.
Kako funkcija f u tacki x0 ima izvod, zakljucujemo da je f 0 (x0 ) 0.
Ako sada uzmemo x > x0 dobijamo
f (x) f (x0 )
0,
x x0
pa je
f+ (x0 ) 0,
a odavde imamo f 0 (x0 ) 0. Dakle, f 0 (x0 ) = 0.
Definicija 3.5. Tacke u kojima je prvi izvod funkcije f jednak nuli se zovu
stacionarne tacke funkcije f .

62
Prema Fermaovoj teoremi imamo da ako funkcija f definisana na [a, b]

dostize ekstremum on se nalazi u stacionarnim tackama. Medjutim, tacke a
i b mogu biti tacke ektremuma, mada ne moraju biti stacionarne tacke.
Primjer 3.15. Funkcija f (x) = x2 x, na segmentu [0, 2] ima jednu stacionarnu
tacku x = 12 , u njoj funkcija f dostize lokalni minimum f ( 12 ) = 21 . Kako je
f (0) = 0 i f (2) = 2 zakljucujemo da funkcija f u tacki x = 2 dostize lokalni
maksimum.
Uslov da je prvi izvod funkcije u tacki jednak nuli je samo potreban ali ne i
dovoljan uslov da tacka bude tacka lokalnog ekstremuma.
Primjer 3.16. Funkcija f (x) = x3 ima na [1, 1] stacionarnu tacku x = 0, ali
nema u toj tacki lokalni ekstremum, jer je funkcija f monotono rastuca. Lokalni
minimum ove funkcije je u tacki x = 1, a lokalni maksimum je u tacki x = 1.
Teorema 3.7. Rolova teorema. Neka je funkcija f definisana na [a, b]. Ako
vazi :
(i) f je neprekidna na [a, b],
(ii) f ima izvod na (a, b),
(iii) f (a) = f (b),
tada postoji tacka c (a, b) takva da je f 0 (c) = 0.
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na intervalu [a, b], pa dostize minimum i maksimum na [a, b]. Ako se minimum i maksimum dostizu u tackama a i b, tada iz
f (a) = f (b) slijedi da je funkcija f konstanta na [a, b], pa je f 0 (x) = 0 za svako
x (a, b). U suprotnom slucaju bar jedan ekstremum je u nekoj tacki c (a, b).
Sada na osnovu Fermaove teoreme slijedi da je f 0 (c) = 0.
Primjer 3.17. Pokazati da jednacina
x5 + 3x3 + 10x 30 = 0,
ima tacno jedan realan korijen.
Rje
senje. Neka je f (x) = x5 + 3x3 + 10x 30. Kako je f nepekidna funkcija i
f (0)f (2) < 0, na osnovu teoreme 2.19 zakljucujemo da data jednacina ima bar
jedan realan korijen i to u intervalu (0, 2). Pokazimo da je on jednistven. Ako
bi postojali realni brojevi c1 i c2 takvi da je f (c1 ) = f (c2 ) = 0, tada na osnovu
Rolove teoreme zakljucujemo da postoji c R takav da je f 0 (c) = 0. Medjutim,
ovo je nemoguce, jer je
f 0 (x) = 5x4 + 6x2 + 10 > 0.
Primjer 3.18. Iz Rolove teoreme slijedi da izvod P 0 polinoma P ima tacno
jednu nulu izmedju dvije uzastopne nule polinoma P.
Naime, ako su x1 i x2 dvije uzastopne nule polinoma P tada je
P (x1 ) = P (x2 ) = 0,
63
pa su ispunjeni uslovi Rolove teoreme. Dakle, polinom P 0 ima bar jednu nulu
0
0
izmedju x1 i x2 . Neka su sada x1 i x2 dvije uzastopne nule polinoma P 0 . Ako
0
0
bi izmedju nula x1 i x2 postojale dvije nule polinoma P onda bi izmedju te dvije
0
0
nule postojala i jedna nula polinoma P 0 , pa x1 i x2 ne bi bile dvije uzastopne
nule polinoma P 0 .
Teorema 3.8. Ko
sijeva teorema. Neka su funkcije f i g definisane na [a, b].
Ako vazi :
(i) f i g su neprekidne na [a, b],
(ii) f i g imaju izvode na (a, b),
(iii) g 0 (x) 6= 0 za svako x (a, b),
tada postoji tacka c (a, b) takva da je
f 0 (c)
f (b) f (a)
= 0 .
g(b) g(a)
g (c)
Dokaz. Zbog uslova g 0 (x) 6= 0 za svako x (a, b), na osnovu Rolove teoreme
zakljucujemo da je g(a) 6= g(b). Definisimo funkciju h na sljedeci nacin
h(x) = f (x)
f (b) f (a)
g(x).
g(b) g(a)
Funkcija h ispunjava uslove Rolove teoreme, pa postoji tacka c (a, b), takva
da je h0 (c) = 0, to jest
f 0 (c)
Dakle,
f (b) f (a) 0
g (c) = 0,
g(b) g(a)
f (b) f (a)
f 0 (c)
= 0 .
g(b) g(a)
g (c)
Teorema 3.9. Lagran

zova teorema. Neka je funkcija f definisana na [a, b].
Ako vazi :
(i) f je neprekidna na [a, b],
(ii) f ima izvod na (a, b),
tada postoji tacka c (a, b) takva da je
f (b) f (a)
= f 0 (c).
ba
Dokaz. Dokaz slijedi iz Kosijeve teoreme, ako stavimo g(x) = x.

64
Primjer 3.19. Za funkciju f (x) = xex , x [0, 2], naci > 0, takvo da vrijedi
|x2 x1 | < |f (x2 ) f (x1 )| < 0.001.
Rje
senje. Iz Lagranzove teoreme imamo
|f (x2 ) f (x1 )| = |f 0 (c)| |x2 x1 |,
gdje je c izmedju x1 i x2 .
Kako je f 0 (x) = ex (1 + x), za x [0, 2] dobijamo
|f 0 (x)| 3e2 .
Sada imamo
|f (x2 ) f (x1 )| 3e2 |x2 x1 |,
pa dovoljno uzeti
=
0.001
.
3e2
x
n
1+x1+ ,
n
za sve x > 0.
Rje
senje. Neka je x > 0. Na osnovu Lagranzove teoreme imamo
x
n
n
1+x 1= p
,
n n (1 + c)n1
gdje je c (0, x). Kako je
1
p
n
(1 + c)n1
dobijamo
1,
za c (0, x),
x+11+
x
.
n
Primjer 3.21. Neka je funkcija f diferencijabilna na intervalu I. Ako je

sup |f 0 (x)| = M < +
xI
tada je funkcija f uniformno neprekidna na intervalu I.

Rje
senje. Funkcija f ispunjava uslove Lagranzove teoreme, pa za dvije proizvoljne
tacke x, y I vrijedi
|f (x) f (y)| = |f 0 (c)||x y|,
gdje je tacka c izmedju tacaka x i y. Kako je
sup |f 0 (x)| = M < +,
xI
65
imamo
|f (x) f (y)| M |x y|.
(3.4)
Pretpostavimo sada da su {xn } i {yn } nizovi tacaka iz intervala I, takvi da je

lim |xn yn | = 0.
n+
Tada je zbog (3.4),

lim |f (xn ) f (yn )| = 0.
n+
Dakle, f je uniformno neprekidna funkcija.
3.2.2
Monotonost funkcije
Ovde, koristeci Lagranzovu teoremu, dajemo postupak za ispitivanje monotonosti diferencijabilne funkcije.
Teorema 3.10. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a, b]
i diferencijabilna na intervalu (a, b). Ako je f 0 (x) > 0 (f 0 (x) < 0) za svako
x (a, b) onda je funkcija f monotono rastuca (opadajuca) na (a, b).
Dokaz. Neka je x1 < x2 , tada zbog Lagranzove teoreme imamo
f (x2 ) f (x1 ) = f 0 (c)(x2 x1 ),
gdje je c (x1 , x2 ). Ako je f 0 (x) > 0 dobijamo
f (x2 ) f (x1 ) > 0,
pa je funkcija f monotono rastuca, a ako je f 0 (x) < 0 onda je
f (x2 ) f (x1 ) < 0,
i funkcija f je monotono opadajuca.
Posljedica 3.1. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a, b],
diferencijabilna na intervalu (a, b) i f 0 (c) = 0 za c (a, b). Ako je f 0 (x) > 0 za
x (a, c), a f 0 (x) < 0 za x (c, a) (f 0 (x) < 0 za x (a, c), a f 0 (x) > 0 za
x (c, a)) onda funkcija f u tacki c ima lokalni maksimum (minimum).
Primjer 3.22.
1. Odrediti monotonost i ekstremume funkcije

f (x) = x ln(1 + x), x > 1.
Rje
senje. Za prvi izvod funkcije f imamo
f 0 (x) = 1
Kako je
1
x
=
.
1+x
1+x
x
> 0 za x > 0,
1+x

66
x
< 0 za 1 < x < 0,
1+x
zakljucujemo da je funkcija f monotono rastuca za x > 0 i monotono
opadajuca za 1 < x < 0. Osim toga f 0 (0) = 0, pa funkcija u tacki x = 0
ima minimum i to na cijelom skupu (1, +). Taj minimum je f (0) = 0.
Dakle, vrijedi
f (x) f (0), za x > 1,
to jest
x ln(1 + x),
za x > 1.
2. Pokazati da je
1 1
+
x 2
ln(1 + x) > 1,
za 0 < x 1.
(3.5)
Rje
senje. Nejednakost (3.5) je ekvivalentna sa
ln(1 + x) +
4
2 > 0,
2+x
Neka je
f (x) = ln(1 + x) +
za 0 < x 1.
4
2.
x+2
Kako je
f 0 (x) =
4
x2
1
=
> 0, za 0 < x 1,
2
1 + x (2 + x)
(1 + x)(2 + x)2
funkcija f je monotono rastuca na (0, 1]. Dakle,

f (x) > f (0),
za 0 < x 1,
to jest vrijedi (3.5).
3.2.3
Lopitalovo pravilo
Kao primjenu Kosijeve teoreme dajemo pravilo koje se cesto koristi za odredf (x)
f (x)
jivanje granicnih vrijednosti lim
i lim
.
xa g(x)
x g(x)
Teorema 3.11. (Lopitalovo pravilo)Neka su funkcije f i g definisane i diferencijabilne u nekoj okolini tacke a osim, eventualno u tacki a. Ako vrijedi :
(i) lim f (x) = lim g(x) = 0,
xa
xa
(ii) g (x) 6= 0 u nekoj okolini tacke a,

(iii) postoji
f 0 (x)
,
xa g 0 (x)
lim

tada postoji
67
f (x)
i vrijedi
xa g(x)
lim
f (x)
f 0 (x)
= lim 0
.
xa g(x)
xa g (x)
lim
Dokaz. Funkcije f i g ne moraju biti definisane u tacki x = a. Ako definisemo

funkcije f i g sa
f (x) = f (x), g (x) = g(x),
za x 6= a, f (a) = g (a) = 0,
vidimo da one ispunjavaju uslove Kosijeve teoreme, pa postoji tacka c izmedju

x i a, takva da je
0
f (x) f (a)
f (c)
=
.
0
g (x) g (a)
g (c)
Iz definicije funkcija f i g zakljucujemo da je
0
f (x)
f (c)
= 0 .
g(x)
g (c)
Ako x a, tada c a, pa kako postoji
f 0 (x)
, zakljucujemo da je
xa g 0 (x)
lim
f 0 (x)
f (x)
= lim 0
.
xa g (x)
xa g(x)
lim
Primjedba 3.4. (i) Prethodna teorema vrijedi i u slucaju da je a = .

(ii) Neodredjeni tipovi 1 , 0 , 00 , 0 , se mogu pogodnim transfor0
macijama svesti na oblik ili

, pa se Lopitalovo pravilo moze primjeniti i na
0
ove slucajeve.
Primjer 3.23. Izracunati :
(i)
lim x2 ex ,
x+
(ii) lim
x0
1
1
x
x e 1
Rje
senje. (i) Ovde se radi o neodredjenom izrazu oblika 0. Transformisacemo
ovaj izraz na neodredjeni izraz oblika

, a zatim primjeniti Lopitalovo pravilo.
x2
2x
2
= lim x = lim x = 0.
x+ ex
x+ e
x+ e
lim x2 ex = lim
x+

68
(ii) U ovom slucaju se radi o neodredjenom izrazu oblika . Svescemo ga

0
na neodredjeni izraz oblika .
0
1
1
ex 1 x
ex 1
lim
x
= lim
=
lim
x0 x
x0 x(ex 1)
x0 ex 1 + xex
e 1
= lim
x0 ex
3.3
3.3.1
ex
1
= .
+ ex + xex
2
Izvodi vi
seg reda
Izvod reda n
U ovoj sekciji uvodimo pojam izvoda viseg reda. Izvodi viseg reda se definisu
induktivno.
Definicija 3.6. Izvod reda nula, f (0) je po definiciji jednak funkciji f .
Izvod f 0 nazivamo prvim izvodom funkcije f .
Ako je definisan izvod reda n 1, f (n1) tada se izvod reda n, f (n) definise
kao prvi izvod funkcije f (n1) .
Za funkciju koja u tacki ima izvod reda n kazemo da je n puta diferencijabilna.
Primjer 3.24. Koristeci matematicku indukciju lako se pokazuju sljedece formule :
1.
(xa )(n) = a(a 1) (a n + 1)xan , n N,
2.
(ax )(n) = ax (ln a)n , n N, gdje je a > 0, a 6= 1,
(n 1)!
, n N,
xn
n
, n N,
4. (sin x)(n) = sin x +
2
n
5. (cos x)(n) = cos x +
, n N.
2
Pokazimo na primjer 2.
Vrijedi (ex )0 = ex , pa je (ex )(n) = ex , n N. Kako je ax = ex ln a , imamo
3.
(ln x)(n) = (1)n1
(ax )(n) = (ex ln a )(n) = ex ln a (ln a)n = ax (ln a)n , n N.

Iz osobina izvoda lako se dobija da je
(f (x) + g(x))(n) = f (n) (x) + g (n) (x)
i
(f (x))(n) = f (n) (x), R.
U slucaju izvoda reda n, proizvoda dvije funkcije, ne vrijedi analogna osobina

kao kod izvoda prvog reda. Naime, vrijedi sljedeca teorema.

3.3. IZVODI VISEG
REDA
69
Teorema 3.12. (Lajbnicova formula) Neka funkcije u i v imaju izvode reda

n, onda funkcija uv ima izvod reda n i vrijedi
n
X
n
(uv)(n) =
u(k) v (nk) .
k
k=0
Dokaz prethodne teoreme se izvodi koristeci matematicku indukciju i slican

je dokazu binomne formule.
Primjer 3.25. Naci izvod reda n funkcije f (x) = sin 4x cos 2x.
Rje
senje. Iz formule
sin cos =
1
[sin( + ) + sin( )] ,
2
imamo
f (x) =
Kako je
1
[sin 6x + sin 2x] .
2
n
(sin ax)(n) = an sin ax +
,
2
zakljucujemo
f (n) (x) =
6n
n
n
sin 6x +
+ 2n1 sin 2x +
.
2
2
2
Primjer 3.26. Naci izvod reda n funkcije

f (x) =
Rje
senje. Vrijedi
x2
2x + 3
.
x2 5x + 6
2x + 3
2x + 2
=
.
5x + 6
(x 2)(x 3)
Odredimo realne brojeve a i b takve da je

x2
2x + 3
a
b
=
+
.
5x + 6
x2 x3
Dobijamo da za a i b vrijedi
2x + 3 = a(x 3) + b(x 2).
Odavde imamo
a+b=2
3a 2b = 3.
Rjesavajuci ovaj sistem jednacina dobijamo
a = 7, b = 9.

70
Kako je
1
x+c
(n)
=
(1)n n!
,
(x + c)n+1
zakljucujemo
3.3.2
2x + 3
2
x 5x + 6
(n)
=
7(1)n+1 n!
9(1)n n!
+
.
(x 2)n+1
(x 3)n+1
Drugi izvod i konveksnost
Definicija 3.7. Za funkciju f kazemo da je konveksna (konkavna) na intervalu (a, b) ako za svako [0, 1] i za sve x, y (a, b) vazi
f (x + (1 )y) f (x) + (1 )f (y)
(f (x + (1 )y) f (x) + (1 )f (y)).
Primjer 3.27. Funkcija f (x) = x2 je konveksna na skupu R.
Rj
senje. Neka je [0, 1] i x, y R. Iz
(1 )(x y)2 0,
dobijamo
(1 )(x2 2xy + y 2 ) 0,
a odavde slijedi
x2 + (1 )y 2 2 x2 + 2(1 )xy + (1 )2 y 2 ,
to jest
f (x + (1 )y) f (x) + (1 )f (y).
U prethodnom primjeru smo ustanovili koveksnost funkcije na osnovu definicije. To nije uvijek jednostavno. Na primjer, funkcija
f (x) = (x + 1)10 + ex ,
je konveksna na skupu R. Da bi to pokazali na osnovu definicije treba pokazati
da za sve [0, 1] i sve x, y R vrijedi
(x + (1 )y + 1)10 + ex+(1)y ((x + 1)10 + ex ) + (1 )((y + 1)10 + ey ).
Sljedeca teorema daje jednostavno pravilo za ispitivanje konveksnosti funkcije
na osnovu izvoda funkcije.
Teorema 3.13. Neka je f diferencijabilna funkcija na intervalu (a, b). Tada je
f konveksna na (a, b) ako i samo ako je f 0 neopadajuca funkcija.

3.3. IZVODI VISEG
REDA
71
Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f konveksna. Neka su x1 i x2 proizvoljne

tacke iz intervala (a, b) takve da je x1 < x2 . Za tacku x izmedju tacaka x1 i x2
vrijedi
x = x1 + (1 )x2 ,
gdje je
=
x2 x
.
x2 x1
Iz definicije konveksne funkcije dobijamo

f (x) f (x1 ) + (1 )f (x2 ),
to jest
f (x) + (1 )f (x) f (x1 ) + (1 )f (x2 ),
a odavde je
(f (x) f (x1 )) (1 )(f (x2 ) f (x)).
Kako je
=
imamo
x2 x
,
x2 x1
f (x2 ) f (x)
f (x) f (x1 )
.
x x1
x2 x
(3.6)
Dakle, funkcija f je konveksna ako i samo ako za sve x1 , x, x2 (a, b) takve da

je x1 < x < x2 vrijedi (3.6). Ako u (3.6) pustimo da x x1 , odnosno x x2
dobijamo
f (x2 ) f (x) f (x2 ) f (x)
f 0 (x1 )
,
f 0 (x2 ).
x2 x
x2 x
Dakle, f 0 (x1 ) f 0 (x2 ), pa je funkcija f 0 neopadajuca.
Neka je sada f diferencijabilna funkcija i neka je f 0 neopadajuca funkcija. Neka
su date tacke x1 , x, x2 (a, b) takve da je x1 < x < x2 . Na osnovu Lagranzove
teoreme imamo
f (x) f (x1 )
= f 0 (c1 ), c1 (x1 , x)
x x1
f (x2 ) f (x)
= f 0 (c2 ), c2 (x, x2 ).
x2 x
Kako je f 0 neopadajuca funkcija dobijamo da vrijedi (3.6). Dakle, funkcija f je
konveksna.
Kako je funkcija f 0 monotono neopadajuca (nerastuca) ako i samo ako je
f 0 (f 00 0) iz prethodne teoreme dobijamo sljedece pravilo za ispitivanje
konveksnosti.
00
Teorema 3.14. Neka je funkcija f dva puta diferencijabilna na intervalu (a, b).
Funkcija f je konveksna (konkavna) na intervalu (a, b) ako i samo ako je
f 00 (x) 0 (f 00 (x) 0) za sve x (a, b).

72
Primjedba 3.5. Ako je funkcija f konveksna na intervalu (a, b), koristeci matematicku indukciju dobijamo
f (1 x1 + + n xn ) 1 f (x1 ) + + n f (xn ),
(3.7)
gdje su x1 , . . . , xn (a, b), a 1 , . . . , n nenegativni realni brojevi ciji je zbir

jednak 1.
1
, je konveksna na skupu (0, +), jer je
x
Primjer 3.28. Funkcija f (x) =

f 00 (x) =
2
> 0,
x3
pa iz nejednakosti (3.7), za i =
x1
n
x2
n
za sve x > 0,
1
, i = 1, . . . , n, dobijamo
n
1
+ +
xn
n
1
x1
n
1
x2
n
+ +
1
xn
n
to jest nejednakost izmedje harmonijske i aritmeticke sredine

1
x1
1
x2
n
+ +
1
xn
x1 + x2 + + xn
.
n
Na slican nacin, koristeci funkciju f (x) = ln x, x > 0, moze se dokazati i

nejednakost
x1 + x2 + + xn
n
,
x1 x2 xn
n
poznata kao nejednakost izmedu geometrijske i aritmeticke sredine.
Definicija 3.8. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini tacke x0 . Ako je
funkcija f konveksna (konkavna) za x < x0 , a konkavna (konveksna) za x > x0
kazemo da je tacka (x0 , f (x0 )) prevojna ta
cka funkcije f .
Primjer 3.29. Prevojna tacka funkcije f (x) = x3 , x R, je tacka x0 = 0, jer
je f 00 (x) = 6x i f 00 (x) > 0 za x > 0, a f 00 (x) < 0 za x < 0.
Uslov f 00 (x0 ) = 0 je samo potreban uslov ali ne i dovoljan da bi tacka
(x0 , f (x0 )) bila prevojna tacka funkcije f .
Primjer 3.30. Funkcija f (x) = x4 , x R, nema prevojnu tacku iako je
f 00 (0) = 0. Naime, ovde je f 00 (x) 0 za sve x R.
3.3.3
Tejlorova formula
Vidjeli smo, na osnovu Lagranzove teoreme, da ako je funkcija f neprekidna

na [a, b], diferencijabilna na (a, b) i x (a, b) da tada postoji tacka c (a, x)
takva da je
f (x) = f (a) + f 0 (c)(x a).
Ova formula se moze uopstiti. Naime, vrijedi sljedeca teorema.

3.3. IZVODI VISEG
REDA
73
Teorema 3.15. (Tejlorova formula) Neka funkcija f ima konacne izvode do

reda n + 1 u nekoj okolini tacke a. Tada u okolini tacke a vrijedi
f (x) = f (a) +
f 0 (a)
f 00 (a)
(x a) +
(x a)2 + +
1!
2!
f (n+1) (a + (x a))
f (n) (a)
(x a)n +
(x a)n+1 , (0, 1).
n!
(n + 1)!
(3.8)
Polinom
Tn (x) = f (a) +
f 0 (a)
f 00 (a)
f (n) (a)
(x a) +
(x a)2 + +
(x a)n ,
1!
2!
n!
se naziva Tejlorovim polinomom stepena n funkcije f u okolini tacke a.

Izraz
Rn (x) = f (x) Tn (x),
se naziva ostatak u Tejlorovoj formuli.
Formula (3.8) se naziva Tejlorova formula sa ostatkom u Lagran
zovom obliku.
Tejlorova formula se moze napisati i u Ko
sijevom obliku ostatka. On ima
sljedeci oblik
Rn (x) =
f (n+1) (a + (x a))
(1 )n (x a)n+1 , (0, 1).
n!
Napomenimo da je velicina koja zavisi od x. Pored ova dva oblika cesto se

koristi i oblik Tejlorove formule u Peanovom obliku ostatka.
Prije toga uvedimo jednu oznaku.
Kazemo da je f beskona
cno mala vi
seg reda u odnosu na g kad x a, ako
je
f (x) = (x)g(x) (x 6= a) i lim (x) = 0.
xa
To oznacavamo sa f (x) = o(g(x)) kad x a.

Tejlorova formula u Peanovom obliku ostatka je
f (x) = Tn (x) + o((x a)n ) (x a).
Ako je u Tejlorovoj formuli a = 0 kazemo da se radi o Maklorenovoj formuli.
Iz primjera (3.24) dobijamo sljedece formule :
x2
x3
xn
+
+ +
+ o(xn ) (x 0),
2!
3!
n!
1.
ex = 1 + x +
2.
sin x = x
x2n1
x3
+ + (1)n1
+ o(x2n ) (x 0),
3!
(2n 1)!
3.
cos x = 1
x4
x2n
x2
+
+ + (1)n
+ o(x2n+1 ) (x 0),
2!
4!
(2n)!
4.
ln(1 + x) = x
x2
x3
xn
+
+ (1)n1
+ o(xn ) (x 0).
2
3
n

74
5.
n
X
a
xk + o(xn ) (x 0), gdje je
(1 + x) =
k
a
k=0
a
0
= 1,
a
k
a(a 1) (a k + 1)
, a R, k N.
k!

cos x e
lim
x0
x4
x2
2
Rje
senje. Koristeci razvoje 1. i 3. dobijamo
cos x e
lim
x0
x4
x2
2
1
= lim 4
x0 x
x4
x2
x4
x2
5
5
1
+
+ 0(x ) 1
+
+ o(x )
2
24
2
8
1
o(x5 )
1
+
= .
x0
12
x4
12
= lim
Na kraju, navedimo jos jedan rezultat koji je neposredna posljedica Tejlorove

formule, a koji sluzi za ispitivanje ekstremuma funkcija.
Teorema 3.16. Neka je a stacionarna tacka n puta diferencijabilne funkcije f
i
f 0 (a) = f 00 (a) = = f (n1) (a) = 0, f (n) (a) 6= 0.
Ako je n neparan broj, tada u tacki a funkcija f nema lokalni ekstremum. Ako
je n paran broj, tada je a tacka lokalnog maksimuma ako je f (n) (a) < 0 i tacka
lokalnog minimuma ako je f (n) (a) > 0.
3.3.4
Ispitivanje funkcija
Diferencijalni racun moze da se primjeni na ispitivanje funkcija. Prije nego

damo neke primjere, uvodimo pojam asimptota.
Definicija 3.9. Za pravu x = a kazemo da je vertikalna asimptota funkcije
y = f (x) ako vrijedi
lim f (x) = ili
xa
lim f (x) = .
xa+
Definicija 3.10. Za pravu y = b kazemo da je desna (lijeva) horizontalna

asimptota funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim f (x) = b R
x+
lim f (x) = b R .

3.3. IZVODI VISEG
REDA
75
Definicija 3.11. Ako za neko k 6= 0 i n R vrijedi
lim (f (x) kx n) = 0
lim (f (x) kx n) = 0) ,
x+
za pravu y = kx + n kazemo da je desna (lijeva) kosa asimptota funkcije

y = f (x).
Ovde dajemo postupak koji koristimo za ispitivanje funkcija i crtanje njihovih grafika. Taj postupak se sastoji u nekoliko koraka :
1. Odredjuje se domen funkcije, parnost i periodicnost.
2. Odredjuju se nule i znak funkcije.
3. Ispituje se ponasanje funkcije na krajevima domena i odredjuju asimptote.
4. Nalazi se prvi izvod, odredjuju, stacionarne tacke, intervali monotonosti i
lokalni ekstremumi.
5. Nalazi se drugi izvod, odredjuju prevojne tacke i intervali konveksnosti.
6. Na osnovu prethodnih ispitivanja crtamo grafik funkcije.
Primjer 3.32. Nacrtati grafik funkcije
y=
x2
.
4 x2
Rje
senje.
1. Funkcija je definisana za sve x (, 2) (2, 2) (2, +).
Kako vrijedi f (x) = f (x) funkcija je parna. Dakle, njen grafik je simetrican u odnosu na y osu.
Funkcija nije periodicna.
2. Nule funkcije se odredjuju iz jednacine
x2
= 0.
4 x2
Dakle, tacka x = 0 je nula funkcije.
Funkcija je pozitivna za sve x za koje je
x2
> 0.
4 x2
Dobijamo da je funkcija pozitivna za x (2, 2).
Na slican nacin se dobija da je funkcija negativna za x (, 2)
(2, +).

76
3. Vrijedi
x2
= 1,
x+ 4 x2
lim
x2
= 1,
x 4 x2
lim
pa je prava y = 1 horizontalna asimptota.

Osim toga je
x2
lim
= +,
x2 4 x2
x2
= ,
x2+ 4 x2
lim
pa je prava x = 2 vertikalna asimptota.

y
Kako je lim
= 0, zaklucujemo da funkcija nema kosu asimptotu.
x x
4. Za prvi izvod imamo
y0 =
(4 x2 )2x + 2x x2
8x
=
.
2
2
(4 x )
(4 x2 )2
Dakle, tacka x = 0 je stacionarna tacka. Kako je y 0 > 0 za x (0, 2)

(2, +), a y 0 < 0 za x (, 2) (2, 0) zakljucujemo da je funkcija
monotono rastuca na (0, 2) i (2, +), a monotono opadajuca na (, 2)
i (2, 0). Na osnovu prethodnog imamo da je stacionarna tacka tacka
lokalnog minimuma i vrijedi y(0) = 0.
5. Odredimo prevojne tacke i konveksnost.
y 00 =
pa je
8(4 x2 ) + 16x(4 x2 )2x

24x4 + 32
=
,
2
4
(4 x )
(4 x2 )4
y 00 > 0 za x (2, 2),
y 00 < 0 za x (, 2) (2, +).

Znaci funkcija je na (2, 2) konveksna, a na (, 2) i na (2, +)
konkavna. Funkcija nema prevojnih tacaka.
6. Grafik
Primjer 3.33. Nacrtati grafik funkcije
y = x2 ln x.
Rje
senje.
1. Funkcija je definisana za sve x (0, +).
Funkcija nije ni parna ni neparna, jer domen nije simetrican.
Funkcija nije periodicna.

3.3. IZVODI VISEG
REDA
77
y
x=-2
x=2
Slika 3.1: Grafik funkcije f (x) =
x2
4 x2
2. Nule funkcije se odredjuju iz jednacine

x2 ln x = 0.
Dakle, tacka x = 1 je nula funkcije.
Funkcija je pozitivna za sve x za koje je
x2 ln x > 0.
Dobijamo da je funkcija pozitivna za x (1, +).
Funkcija je negativna za x (0, 1).
3. Vrijedi
lim x2 ln x = +,
x+
lim x ln x = +,
x+
pa funkcija nema ni horizontalnih ni kosih asimptota.

Dalje,
lim x2 ln x = lim
x0+
ln x
x0+ 12
x
1
x
x0+ 23
x
= lim
= lim
x0+
x2
= 0,
2
pa je prava y = 0 vertikalna asimptota.

4. Za prvi izvod imamo
y 0 = 2x ln x + x.
1
Dobijamo da je tacka x = e 2 stacionarna tacka. Kako je y 0 > 0 za x

1
1
(e 2 , +), a y 0 < 0 za x (0, e 2 ) zakljucujemo da je funkcija monotono
1
1
rastuca na (e 2 , +), a monotono opadajuca na (0, e 2 ). Na osnovu
prethodnog imamo da je stacionarna tacka tacka lokalnog minimuma i
1
1
.
vrijedi y(e 2 ) = 2e

78
5. Odredimo prevojne tacke i konveksnost.

y 00 = 2 ln x + 3,
pa je
y 00 > 0 za x (e 2 , +),
3
y 00 < 0 za x (0, e 2 ).
3
Znaci funkcija je na (e 2 , +) konveksna, a na (0, e 2 ) konkavna. Tacka

3
P (e 2 , 23 e3 ) je prevojna tacaka.
6. Na slici je nacrtan grafik
y
e-1/2
1
2e
Slika 3.2: Grafik funkcije f (x) = x2 ln x
3.4
Zadaci
1. Koristeci definiciju izvoda odrediti izvod funkcije f (x) =
x.
2. Koristeci osobine prvog izvoda naci izvod funkcije
3
x+57x+1
f (x) =
.
24x+ x
3. Naci izvode sljedecih funkcija
(i) f (x) = x3 cos x ln x, (ii) f (x) = ctg x +
4. Naci izvod kompozicije f g funkcija
f (x) = x2 + 3 x 1
ax + 1
.
x2 + 1
g(x) = x4 + 1.
5. Koristeci logaritamski izvod, naci izvod funkcije

s
(x2 + 6)7 (6x 1)11
.
f (x) = 5
(4x2 + 3)6 esin x
3.4. ZADACI
79
6. Naci izvod funkcije
y = (sin x)cos x .
7. Pokazati da je funkcija
f (x) =
x4 , x 0,
x3 , x < 0,
diferencijabilna u tacki x = 0.
8. Pokazati da funkcija
f (x) =
2 sin x, x 0,
x,
x < 0,
nema izvod u tacki x = 0.

9. Pokazati da funkcija f (x) =
x2 nema izvod u tacki x = 0.
10. Odrediti koeficijente a i b da funkcija
x2 ,
f (x) =
ax + b,
x 2,
x > 2,
bude diferencijabilna u tacki x = 2.

11. Koristeci Lagranzovu teoremu dokazati nejednakosti
(i)
| sin x2 sin x1 | |x2 x1 |, gdje su x1 , x2 R,
(ii)
| arctg x2 arctg x1 | |x2 x1 |, gdje su x1 , x2 R,
(iii)
| ln x2 ln x1 | |x2 x1 |, gdje su x1 , x2 [1, +).
12. Dokazati jednakost

arcsin x + arccos x =
, x [1, 1].
2
13. Pokazati da je funkcija f (x) = arctg x x, opadajuca na skupu R.

14. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija P (x) = x2 ax opada na
segmentu [1, 1].
15. Izracunati granicne vrijednosti :
bx ba
, b > 0,
xa x a
ln(x2 8)
(ii) lim 2
,
x3 x + 3x 18
(iii) lim xx .
(i) lim
x0+
16. Izracunati granicne vrijednosti :

80
ex ex 2x
,
x0
x sin x
(ii) lim
,
x 2
ctg x 2 cos x
tg x
1
(iii) lim
.
x+0 x
(i) lim
17. Naci y (4) ako je y = x5 + cos x.

18. Dokazati da funkcija y = ex cos x zadovoljava jednacinu y (4) + 4y = 0.
19. Odrediti izvod ntog reda funkcije y = e3x .
20. Odrediti y (20) i y (21) ako je
y = (2x + 1)5 (x2 + 1)4 (x 1)7 .
21. Ispitati konveksnost funkcija
(i) y = x4 6x2 + 5,
(ii) y = ln(x2 1),
2
(iii) y = (1 + x2 )ex + x.
3
22. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija y = x4 + ax3 + x2 + 11,
2
bude konveksna.
23. Pokazati nejednakost
x+y
2
x4 + y 4
, x, y R.
2
24. Koristeci Tejlorovu formulu izracunati

p
p
6
6
lim ( x6 + x5 x6 x5 ).
x+
25. Odrediti lokalne ektremume funkcija :

(i) y = 2x2 x4 ,
x
(ii) y =
,
1 + x2
(iii) y = cos x +
1
cos 3x.
3
26. Naci asimptote funkcija :

(i) y = ln(1 + ex ),
3.4. ZADACI
(ii) y =
81
x2
,
1 x2
1
(iii) y = e x .
27. Nacrtati grafike funkcija :
x2
(i) y =
,
1 + x2
ex
,
(ii) y =
1x
ln(1 + x)
(iii) y =
.
x
82
Glava 4
Integralni ra
cun
4.1
4.1.1
Odredjeni integral
Definicija odredjenog integrala
Problem izracunavanja povrsine figure u ravni je doveo do pojma odredjenog integrala. Neka je funkcija f pozitivna i neprekidna na [a, b]. Povrsina
ogranicena krivom y = f (x), pravama x = a, x = b i xosom naziva se krivolinijski trapez nad [a, b]. Da bi priblizno izracunali povrsinu krivolinijskog trapeza
mozemo postupiti na sljedeci nacin.
Podijelimo interval [a, b] pomocu tacaka xi , i = 0, 1, . . . , n na sljedeci nacin
a = x0 < x1 < x2 < x3 < < xn1 < xn = b.
Skup {x0 , x1 , . . . , xn } oznacavamo sa P i nazivamo podjelom intervala [a, b].
U svakom segmentu [xi , xi+1 ] izaberimo jednu tacku i , i = 0, 1, . . . , n 1.
Suma
n1
X
R(P, 0 , 1 , . . . , n1 ) =
f (i )(xi+1 xi ),
(4.1)
i=0
je priblizno jednaka povrsini krivolinijskog trapeza. Suma (4.1) se naziva integralna suma funkcije f u odnosu na podjelu P . Dalje, ocigledno je da sto su
brojevi xi+1 xi manji da formula (4.1) bolje aproksimira povrsinu krivolinijskog
trapeza. Broj
||P || = max (xi+1 xi ),
0in1
nazivamo norma podjele P .

Definicija 4.1. Neka je funkcija f definisana na skupu [a, b]. Ako postoji realan
broj I, takav da je
n1
X
I = lim
f (i )(xi+1 xi ),
||P ||0
i=0
83

GLAVA 4. INTEGRALNI RACUN
84
nezavisno od izbora podjela P intervala [a, b] i izbora tacaka i , gdje je i

[xi , xi+1 ], i = 0, 1, . . . , n 1, tada se I naziva odredjenim integralom ili
Rimanovim integralom funkcije f na [a, b] i to oznacavamo sa
Z b
I=
f (x)dx.
a
Za funkciju f kazemo da je integrabilna na [a, b]. Kazemo jos i da je funkcija

f podintegralna funkcija odredjenog integrala
Z b
f (x)dx.
a
Broj a je donja, a broj b gornja granica odredjenog integrala.

Postupak nalazenja integrala se naziva integracija.
Primjer 4.1. Odrediti integralnu sumu funkcije f (x) = c, x [a, b].
Rje
senje. Neka je data podjela P = {x0 , x1 , . . . , xn }, tada je
n1
X
R(P, 0 , 1 , . . . , n1 ) =
f (i )(xi+1 xi ) =
i=0
n1
X
n1
X
c(xi+1 xi ) =
i=0
(xi+1 xi ) = c(b a).
i=0
Ovo je povrsina pravougaonika cije su stranice c i b a.

Primjer 4.2. Odrediti integralnu sumu funkcije f (x) = x, x [a, b].
Rje
senje. Za datu podjelu P = {x0 , x1 , . . . , xn }, imamo
R(P, 0 , 1 , . . . , n1 ) =
n1
X
i (xi+1 xi ).
i=0
Uzmimo ekvidinstantnu podjelu, to jest podjelu kod koje je

xi+1 xi =
xi = a + (b a)
ba
,
n
i
, i = 0, 1, . . . n.
n
Dalje, uzmimo
i = xi = a + (b a)
i
, i = 0, 1, . . . , n 1.
n
Oznacimo odgovarajucu integralnu sumu sa Sn , vrijedi

Sn =
n1
X
i=0
i
a + (b a)
n
ba
n1
= ab a2 + (b a)2
.
n
2n
4.1. ODREDJENI INTEGRAL
85
Odavde zakljucujemo da
lim Sn = ab a2 +
n+
(b a)2
b2 a2
=
,
2
2
a ovo je povrsina trapeza cije su osnovice duzine a i b, a visina duzine b a.
4.1.2
Osobine odredjenog integrala
Ovde dajemo neke osobine odredjenog integrala. One se jednostavno pokazuju

koristeci definiciju odredjenog integrala.
Linearnost. Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] tada je integrabilna
i funkcija f + g, gdje , R i vrijedi
Z b
Z b
Z b
(f (x) + g(x))dx =
f (x)dx +
g(x)dx.
a
Aditivnost. Neka je funkcija f integrabilna na [a, b] i c (a, b) tada je

Z b
Z c
Z b
f (x)dx =
f (x)dx +
f (x)dx.
a
Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i

f (x) g(x) za sve x [a, b],
tada je
f (x)dx
a
g(x)dx.
a
Ako je funkcija f integrabilna na [a, b] tada je

Z
Z
b
f (x)dx
|f (x)|dx.
a
Teorema 4.1. Svaka integrabilna funkcija na [a, b] je ogranicena na [a, b].
Dokaz. Neka je funkcija f integrabilna na [a, b]. Tada po definiciji 4.1 postoji
realan broj I takav da je
I = lim
||P ||0
n1
X
f (i )(xi+1 xi ).
i=0
nezavisno od izbora podjele P = {x0 , x1 , . . . , xn } intervala [a, b] i izbora tacaka

i , gdje je i [xi , xi+1 ], i = 0, 1, . . . , n 1. Ovo znaci da postoji > 0 takvo
da za svaku podjelu P za koju je ||P || < vrijedi
|R(P, 0 , 1 , . . . , n1 ) I| < 1.

86
Neka je P jedna takva podjela. Pretpostavimo da je f neogranicena. Tada

postoji i {0, 1, . . . , n 1} takav da je funkcija f neogranicena na intervalu
[xi , xi+1 ]. Dakle, za svako K > 0 postoji ti [xi , xi+1 ] takvo da je |f (ti )| > K.
Ako uzmemo dovoljno veliko K > 0 i podjelu P1 koja se razlikuje od podjele P
tako sto je umjesto tacke i uzeta tacka ti tada je ||P1 || = ||P || < i
|R(P1 , 0 , 1 , . . . , n1 ) I| > 1,
a ovo je nemoguce. Dakle, f je ogranicena funkcija.
f (x) =
1
x,
0,
0<x1
x = 0,
nije integrabilna na [0, 1] jer nije ogranicena.

Definicija 4.2. Neka je funkcija f ogranicena na [a, b] i neka je
P = {x0 , x1 , . . . , xn } jedna podjela intervala [a, b]. Stavimo
mi =
inf
x[xi ,xi+1 ]
f (x), Mi =
sup
f (x), i = 0, 1, . . . , n 1.
x[xi ,xi+1 ]
Sume
R (P ) =
n1
X
mi (xi+1 xi ) i R (P ) =
n1
X
i=0
Mi (xi+1 xi ),
i=0
nazivaju se redom donja i gornja (Rimanova) integralna suma.

Moze se pokazati da vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 4.2. Ogranicena funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako
vrijedi
lim (R (P ) R (P )) = 0,
(4.2)
||P ||0
nezavisno od podjele P .
Vidjeli smo da je ogranicenost funkcije potreban uslov za njenu integrabilnost, sljedeca teorema daje dovoljan uslov za integrabilnost funkcije.
Teorema 4.3. Svaka neprekidna funkcija na [a, b] je integrabilna na [a, b].
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na [a, b], pa postoje tacke ui , vi [xi , xi+1 ]
takve da je mi = f (ui ) i Mi = f (vi ). Osim toga, funkcija f je neprekidna na
[a, b], pa je i uniformno neprekidna na [a, b]. Zbog toga, za svako > 0 postoji
> 0 tako da za svake dvije tacke u, v [a, b] vrijedi
|u v| < |f (u) f (v)| <
.
ba
4.1. ODREDJENI INTEGRAL
87
Neka je P podjela intervala [a, b] za koju je ||P || < , tada je

n1
|R (P ) R (P )| =
(Mi mi )(xi+1 xi )
i=0
n1
X
|f (vi ) f (ui )|(xi+1 xi )
i=0
n1
X
i=0
Dakle,
(xi+1 xi ) = .
ba
lim (R (P ) R (P )) = 0,
||P ||0
sto je i trebalo dokazati.

Sljedeca teorema je poznata kao teorema o srednjoj vrijednosti.
Teorema 4.4. Neka je f neprekidna funkcija na [a, b]. Tada postoji c (a, b)
tako da je
Z b
f (x)dx = f (c)(b a).
a
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na [a, b], pa postoje tacke xmin i xmax takve
da je
f (xmin ) = min f (x), f (xmax ) = max f (x).
x[a,b]
x[a,b]
Iz osobina odredjenog integrala imamo

Z b
f (xmin )(b a)
f (x)dx f (xmax )(b a).
a
Ako je
Z
f (xmin )(b a) =
f (x)dx ili f (xmax )(b a) =

a
f (x)dx,
a
dokaz je zavrsen. U suprotnom definisimo funkciju g : [a, b] R,

1
g(x) =
ba
f (x)dx + f (x).
a
Iz definicije funkcije g zakljucujemo da vrijedi

g(xmin )g(xmax ) < 0,
pa postoji tacka c izmedju xmin i xmax takva da je g(c) = 0. Dakle,
f (c) =
1
ba
f (x)dx.
a

88
4.2
Neodredjeni integral
4.2.1
Definicija neodredjenog integrala
Definicija 4.3. Neka je funkcija f definisana na intervalu (a, b). Ako postoji
funkcija F takva da je
F 0 (x) = f (x), x (a, b),
kazemo da je F primitivna funkcija funkcije f na (a, b).
Primjer 4.4. Odrediti primitivne funkcije sljedecih funkcija :
1. f1 (x) = xa , x R, a 6= 1,
2. f2 (x) = ax , x R, a > 0, a 6= 1,
3. f3 (x) = sin x, x R,
4. f4 (x) =
1
, x R \ {0}.
x
Rje
senje.
0
xa+1
xa+1
1. Kako je
= xa , zakljucujemo da je funkcija F1 (x) =
, primia+1
a+1
a
tivna funkcija funkcije f (x) = x na skupu R.
2. F2 (x) =
ax
, x R, a > 0, a 6= 1.
ln a
3. F3 (x) = cos x, x R.
4. F4 (x) = ln x, x (0, +), F4 (x) = ln(x), x (, 0).
Dakle, primitivna funkcija na skupu R \ {0} je F4 (x) = ln |x|.
Primjetimo da ako je F 0 (x) = f (x) tada je (F (x) + C)0 = f (x).
Definicija 4.4. Neodredjeni integral funkcije f na intervalu (a, b) je skup
svih primitivnih funkcija funkcije
f na intervalu (a, b). Neodredjeni integral
Z
funkcije f oznacavamo sa
f (x)dx. Ako je F primitivna funkcija funkcije f ,
obicno se pise
Z
f (x)dx = F (x) + C.
Iz tablice za izvode dobijamo sljedecu tablicu za neodredjene integrale.

1.
2.
3.
R
R
R
xa dx =
1
x dx
xa+1
a+1
+ C, a 6= 1
= ln |x| + C, x 6= 0
ax dx =
aa
ln a
+ C, a > 0, a 6= 1
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL
89
Z
ex dx = ex + C
4.
5.
sin xdx = cos x + C
Z
6.
cos xdx = sin x + C

Z
dx
= ctg x + C
sin2 x
7.
Z
dx
= tg x + C
cos2 x
8.
Z
9.
Z
10.
dx
= arctg x + C
1 + x2
sh xdx = ch x + C
Z
11.
chx = sh x + C
Z
12.
Z
13.
dx
= cth x + C
sh2 x
dx
= th x + C
ch2 x
dx
1
x
= arctg + C, a 6= 0
x2 + a2
a
a
Z
x a
dx
1
+ C, |x| 6= a
15.
=
ln
x2 a2
2a x + a
Z
p
dx
= ln(x + 1 + x2 ) + C
16.
1 + x2
Z
dx
17.
= arcsin x + C, |x| < 1
1 x2
Z
p
dx
18.
= ln |x + x2 a2 | + C
2
2
x a
14.
Sljedecom teoremom je data veza izmedju primitivne funkcije i odredjenog

integrala.
Teorema 4.5. Neka je f neprekidna funkcija na [a, b] tada je funkcija F definisana na [a, b] sa
Z x
F (x) =
f (t)dt
a
primitivna funkcija funkcije f .

90
Dokaz. Iz osobina odredjenog integrala imamo

Z x+h
Z x
Z
F (x + h) F (x) =
f (t)dt
f (t)dt =
a
x+h
f (t)dt.
Sada na osnovu teoreme o srednjoj vrijednosti dobijamo

F (x + h) F (x) = hf (x + h), (0, 1).
Dakle,
F (x + h) F (x)
= f (x),
h0
h
lim
to jest F 0 (x) = f (x).

Iz prethodne teoreme dobijamo da, svaka druga primitivna funkcija ima
oblik,
Z x
F (x) =
f (t)dt + C, x [a, b],
a
Rb
gdje je C proizvoljna konstanta. Dalje, F (a) = C i F (b) = a f (t)dt + C, pa
vrijedi sljedeca teorema poznata kao Njutn-Lajbnicova teorema.
Teorema 4.6. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a, b] i F njena primitivna funkcija na [a, b] tada vrijedi
Z b
f (x)dx = F (b) F (a).
a
4.2.2
Osobine neodredjenog integrala
Ovde navodimo osnovne osobine neodredjenog integrala koje slijede iz osobina izvoda funkcije.
Z
Z
df (x) = f (x) + C, d f (x)dx = f (x)dx,

Z
Z
f (x)dx =
f (x)dx, R \ {0},
Z
(f (x) + g(x))dx =
Z
f (x)dx +
g(x)dx,
Smjena promjenljive. Ako su funkcije f, i 0 neprekidne tada je

Z
Z
f (x)dx = f ((t))0 (t)dt + C,
Parcijalna integracija. Ako su u i v diferencijabilne funkcije tada je
Z
Z
u(x)dv(x) = u(x)v(x) v(x)du(x) + C.
91
cos (ln x)
dx.
x
Rje
senje. Uvedimo smjenu t = ln x. Sada je
Primjer 4.5. Izracunati integral
dt =
pa je
cos (ln x)
dx =
x
dx
,
x
Z
cos tdt = sin t + C = sin (ln x) + C.
Z
p
x2 + 5
dx.
3
(2x
+
7)
Rje
senje. Koristimo smjenu t = 2x + 7. Tada je
t2 = 2x + 7, x =
t2 7
, dx = tdt,
2
pa je
Z
p
x2 + 5
(2x + 7)3
=
1
4
Z
dx =
1 2
4 (t
7)2 + 5
1
p
tdt =
2
3
4
(t )
t4 14t2 + 34
dt
t2
Z
34
1 t3
34
t2 14 + 2 dt =
14t
+ C.
t
4 3
t
Dakle,
Z
x2 + 5
1
p
dx =
3
4
(2x + 7)
(2x + 7)3
34
14 2x + 7
3
2x + 7
Z
ln xdx.
Rje
senje. Koristimo parcijalnu integraciju. Stavimo
u = ln x, dv = dx,
odavde je
dx
, v = x.
x
Koristeci formulu za parcijalnu integraciju imamo
Z
Z
dx
ln xdx = x ln x x
= x ln x x + C.
x
Z
xex dx.
du =
Rje
senje. Stavljajuci
x = u, ex dx = dv,
!
+ C.

92
imamo
dx = du, ex = v,
pa iz formule za parcijalnu integraciju dobijamo
Z
Z
xex dx = xex ex dx = xex ex + C.
4.2.3
Integracija nekih klasa funkcija
1. Integracija racionalnih funkcija

Ovde razmatramo integraciju racionalne funkcije
R(x) =
Pn (x)
,
Qm (x)
gdje su Pn (x) i Qm (x) polinomi stepena n i m sa realnim koeficijentima. Moze

se pokazati da se svaka racionalna funkcija moze predstaviti u obliku zbira
polinoma i odredjenog broja razlomaka sljedecih oblika
A
Mx + N
,
,
k
2
(x a)
(x + px + q)k
gdje je k prirodan broj i p2 4q < 0. Dakle, integracija racionalne funkcije R(x)
se svodi na integraciju sljedece tri funkcije
1
1
x
,
,
.
(x a)k (x2 + px + q)k (x2 + px + q)k
Z
1
U prvom slucaju smjenom t = x a se integral
svodi na tablicni.
(x a)k
U drugom slucaju, integral
Z
1
dx,
Ik =
(x2 + px + q)k
se smjenom
x + p2
,
t= q
2
q p4
svodi na integral
Ik = q
1
q
p2
(t2
dt
.
+ 1)k
Ako je k = 1 radi se o tablicnom integralu

Z
1
dt
1
I1 = q
=q
t2 + 1
p2
q 4
q
p2
4
arctg t + C.
93
U slucaju da je k > 1, integral Ik se metodom parcijalne integracije svodi na

integral Ik1 .
Integral
Z
x
Jk =
dx
2
(x + px + q)k
se svodi na Ik . Naime,
Z
Z
Z
2x + p p
dt p
x
1
1
Jk =
dx
=
dx
=
Ik ,
(x2 + px + q)k
2
(x2 + px + q)k
2
tk
2
gdje je t = x2 + px + q.

Rje
senje. Kako je
x2 x + 2
dx.
x4 5x2 + 4
x4 5x2 + 4 = (x2 1)(x2 4) = (x 1)(x + 1)(x 2)(x + 2),

podintegralnu funkciju mozemo pisati u obliku
x2 x + 2
A
B
C
D
=
+
+
+
.
4
2
x 5x + 4
x+1 x1 x+2 x2
Odavde imamo
x2 x+2 = A(x1)(x+2)(x2)+B(x+1)(x+2)(x2)+C(x+1)(x1)(x2)
+D(x + 1)(x 1)(x + 2),
2
x x + 2 = x (A + B + C + D) + x2 (A + B 2C + 2D) + x(4A 4B C D)
+4A 4B + 2C 2D.
Dakle, za koeficijente A, B, Ci D vrijedi
A+B+C +D =0
A + B 2C + 2D = 1
4A 4B C D = 1
4A 4B + 2C 2D = 2.
Rjesavajuci ovaj sistem dobijamo
A=
2
1
2
1
, B= , C= , D= .
3
3
3
3
Prema tome,
Z
Z
Z
Z
Z
2
1
2
1
dx
dx
dx
dx
x2 x + 2
dx
=
+
4
2
x 5x + 4
3
x+1 3
x1 3
x+2 3
x2
=
1
2
1
2
ln |x + 1| ln |x 1| ln |x + 2| + ln |x 2| + C
3
3
3
3
1 (x + 1)2 (x 2)
= ln
+ C.
3
(x 1)(x + 2)2

94
Z
x2
Rje
senje. Uvedimo smjenu
t=
Z
2
dx
=
2
x +x+1
3
dx
.
+x+1
x+
2
3
2
2
dt
= arctg t + C
+1
3
2
2
1
+ C.
= arctg
x+
2
3
3
t2
2. Integracija nekih iracionalnih funkcija

Ovde posmatramo neke integrale iracionalnih funkcija koji se pogodnim smjenama svode na integrale racionalnih funkcija.
2.1 Integrali oblika
"
p1
pk #
Z
ax + b q1
ax + b qk
R x,
,...,
dx, pi Z, qi N, i = 1, 2, . . . , k
cx + d
cx + d
gdje je R racionalna funkcija k + 1 promjenljive se smjenom
tq =
ax + b
, q = N ZS(q1 , . . . , qk ),
cx + d
svode na integrale racionalnih funkcija.
Z
x32+x

dx.
x+ 32+x
Rje
senje. Stavimo t3 = x + 2.
Z
Z 6
Z
t2 2t
t 2t2
x32+x
3
dt
=
3
t
t
+
dt
dx
=
3
t3 + t 2
(t 1)(t2 + t + 2)
x+ 32+x
Z
3
3
3t2 6t
= t4 t2 +
dt.
4
2
(t 1)(t2 + t + 2)
Kako je
3t2 6t
A
Bt + C
=
+ 2
,
2
(t 1)(t + t + 2)
t1 t +t+2
za
15
3
3
, C= ,
A= , B=
4
4
2
imamo
Z
3
3t2 6t
dt =
(t 1)(t2 + t + 2)
4
15
dt
+
t1
4
t 25
dt
t2 + t + 2
3
2t + 1
15
27
= ln |t 1| +
ln |t2 + t + 2| arctg + C.
4
8
4 7
7
95
Na kraju,
Z
x32+x
3
3
3
15
27
2t + 1
dx = t4 t2 ln |t1|+ ln(t2 +t+2) arctg +C.

3
4
2
4
8
x+ 2+x
4 7
7
2.2 Integrali oblika
R(x,
ax2 + bx + c),
gdje je R racionalna funkcija dvije promjenljive se svode na integrale racionalnih

funkcija pomocu Ojlerovih smjena.
ax2 + bx + c = x a t, ako je a > 0,
ax2 + bx + c = xt c, ako je c > 0,

p
ax2 + bx + c = a(x x1 )(x x2 ) = t(x x1 )(x x2 ),

ako je x1 , x2 R.
Primjer 4.12. Izracunati integrale
Z
dx
(i) I =
,
x 4x2 + 4x + 3
Z
dx
(ii) I =
,
(1 + x) 1 + x x2
Z
(x 1)dx
(iii) I =
.
2
(x + 2x) x2 + 2x
Rje
senje.
(i) Kako je a = 4 > 0 koristimo sljedecu smjenu Ojlera
p
4x2 + 4x + 3 = t 2x.
Odavde je
4x2 + 4x + 3 = t2 4tx + 4x2 , 4x + 3 = t2 4tx,
x=
t2 3
t2 + 2t + 3
, dx =
dt,
4(1 + t)
4(1 + t2 )2
4x2 + 4x + 3 = t 2
Sada je
Z
I=2
Dakle,
t2 3
t2 + 2t + 3
=
.
4(1 + t)
2(1 + t)
t 3
1
dt
+ C.
= ln
t2 3
3 t + 3
1
2x + 4x2 + 4x + 3 3
+ C.
I = ln
3 2x + 4x2 + 4x + 3 + 3

96
(ii) Ovde je a < 0 i c > 0, pa koristimo smjenu

p
1 + x x2 = tx 1.
Sada je
1 + x x2 = t2 x2 2tx + 1,
x(1 x) = x(t2 x 2t),
1 x = t2 x 2t,
x=
1 + 2t
2(t2 + t 1)
,
dx
=
dt,
1 + t2
(1 + t2 )2
p
1 + 2t
t2 + t 1
1 + x x2 = t
1=
,
2
1+t
1 + t2
pa je
Z
I=
Z
2
2(t2 + t 1)dt
=
t2 +t1
(1 + t2 )2 1 + 2t+1
t2 +1
1+t2
dt
= 2 arctg(1 + t) + C.
1 + (1 + t)2
Zakljucujemo
1 + x + 1 + x x2
dx
= 2 arctg
+ C.
x
(1 + x) 1 + x x2
(iii) U ovom slucaju trinom x2 +2x ima dvije razlicite realne nule, pa koristimo
smjenu
p
x2 + 2x = xt.
Odavde je
x2 + 2x = x2 t2 , x + 2 = xt2 ,
x=
t2
2
4tdt
, dx = 2
,
1
(t 1)2
x1=
Prema tome,
I=
1
2
3 t2
2
1
=
.
t2 1
t2 1
3 t2
t
3
dt = +
+ C.
t2
2 2t
Kako je
t=
dobijamo
Z
(x2
x2 + 2x
,
x
1 + 2x
(x 1)dx
=
+ C.
2
+ 2x) x + 2x
x2 + 2x

2.3 Integral oblika
97
Z
xm (a + bxn )p dx,
m1
n1
p1
, n =
, p =
, se naziva
m2
n2
p2
integral binomnog diferencijala. Moze se pokazati da je ovaj integral elem+1
m+1
mentarna funkcija ako i samo ako je bar jedan od brojeva p,
i p+
n
n
cijeli broj. U tim slucajevima se koriste sljedece smjene :
gdje su m, n i p racionalni brojevi, m =
Ako je p Z, smjena x = tk , k = N ZS(m2 , n2 ),

Ako je
m+1
Z, smjena a + bxn = tp2 ,
n
Ako je p +
m+1
Z, smjena axn + b = tp2 .
n
Primjer 4.13. Izracunati integrale
Z
x
(i) I =
dx,
(1 + 3 x)2
Z
xdx
p
(ii) I =
,
3
1 + x2
Z p
3
(iii) I =
3x x3 dx.
Rje
senje.
(i) Ovde je p = 2, pa koristimo smjenu x = t6 , dobijamo
Z
Z
Z
t8 dt
x
4t2 + 3
4
2
dx = 6
=6
t 2t + 3
dt
(1 + t2 )2
(1 + t2 )2
(1 + 3 x)2
6t5
=
4t3 + 18t 18
5
dt
6
1 + t2
t2 dt
.
(1 + t2 )2
Kako je
Z
1
t2 dt
=
(1 + t2 )2
2
Z
td
1
1 + t2
t
1
+ arctg t,
2(1 + t2 ) 2
imamo
Z
x
6t5
3t
dx =
4t3 + 18t +
21 arctg t + C, t = x6 .
3
2
5
1 + t2
(1 + x)

98
(ii) U ovom slucaju je m = 1, n =
2
1 m+1
, p= i
= 3. Koristimo smjenu
3
2
n
2
1 + x 3 = t2 .
Sada je
q
Z
Z
xdx
3 5
2
3
2
2
p
= 3 (t 1) dt = t 2t + 3t + C, t = 1 + x 3 .
3
5
1 + x2
(iii) Imamo m =
1 m+1
1
, n = 2, p = i
+ p = 1. Stavimo
3
3
n
3x2 1 = t3 .
Tada je
Z p
Z
Z
9
t3 dt
3
1
3
3
3x x dx =
=
td 3
2
(t3 + 1)2
2
t +1
Z
3t
3
dt
=
.
2(t3 + 1) 2
t3 + 1
Integral
dt
,
t3 + 1
je integral racionalne funkcije i za njega se dobije
Z
dt
1
(t + 1)2
1
2t 1
= ln 2
+ arctg .
3
t +1
6 t t+1
3
3
Dakle,
Z p
3
3x x3 dx =
1
(t + 1)2
2t 1
3t
3
ln
arctg + C,
2(t3 + 1) 4 t2 t + 1
2
3
3x x3
.
x
3. Integrali trigonometrijskih funkcija
Integral oblika
Z
R(sin x, cos x),
t=
gdje je R racionalna funkcija se moze svesti na integral racionalne funkcije

pomocu smjene
x
t = tg .
2
U tom slucaju je
sin x =
1 t2
2dt
2t
,
cos
x
=
, dx =
.
1 + t2
1 + t2
1 + t2
99

Z
1 + sin x
dx.
sin x(1 + cos x)
x
Rje
senje. Uvodeci smjenu t = tg , dobijamo
2
Z 1 + 2t 2 2dt2
Z
1+t
1+t
1 + sin x
dx =
=
2t
sin x(1 + cos x)

1t2
2
1+t
1+ 1+t2
1
1 2
1
1
+ t + 2 dt =
ln |t| + t + 2t + C =
2
t
2
2
1
1
x
x
x
ln | tg | + tg2 + 2 tg
+ C.
2
2
2
2
2
x
Primjedba 4.1. Smjena t = tg , moze da dovede do komplikovanih integrala
2
racionalnih funkcija. Nekada je bolje primjeniti druge smjene.
Ako je R( sin x, cos x) = R(sin x, cos x), koristi se smjena cos x = t.
Ako je R(sin x, cos x) = R(sin x, cos x), koristi se smjena sin x = t.
Ako je R( sin x, cos x) = R(sin x, cos x), koristi se smjena tg x = t ili
ctg x = t.
Z
2 tg x + 3
dx.
sin2 x + 2 cos2 x)
Rje
senje. Vrijedi R( sin x, cos x) = R(sin x, cos x), pa koristimo smjenu
tg x = t.
Z
Z
Z
(2 tg x + 3) cosdx2 x
2 tg x + 3
2t + 3
dx
=
=
dt =
2
2
2
t2 + 2
tg x + 2
sin x + 2 cos x)
t
3
tg x
3
ln(t2 + 2) + arctg + C = ln(tg2 x + 2) + arctg + C.
2
2
2
2
Primjer 4.16. Pokazati da za svaki prirodan broj n vrijedi
Z/2
1 3 . . . (2n 1)
,
sin2n xdx =
2 4 2n
2
(4.3)
Z/2
sin2n+1 xdx =
0
2 4 2n
.
1 3 . . . (2n + 1)
(4.4)

100
Oznacimo
/2
sinn xdx.
In =
0
Koristeci parcijalnu integraciju imamo

Z
/2
In =
0
/2
sinn1 x sin xdx = sinn1 x cos x 0 +(n1)
/2
cos2 x sinn2 xdx
= (n 1)In2 (n 1)In ,
a odavde je
In =
Kako je
n1
In2 , za n 2.
n
Z
/2
/2
sin xdx = 1,
0
sin0 xdx =
,
2
dobijamo formule (4.3) i (4.4).

Valisova formula.
1
= lim
n+ n
2 4 2n
1 3 (2n 1)
2
.
(4.5)
Koristeci formule (4.3) i (4.4) dobijamo

Z
!
2
Z /2
/2
2 4 2n
1
2n
2n+1
=
sin xdx :
sin
xdx .
2
1 3 (2n 1)
2n + 1
0
0
Znaci, dovoljno je pokazati
Z
/2
lim
n+
/2
sin2n xdx :
!
sin2n+1 xdx
= 1.
Kako za x [0, /2] vrijedi

0 sin2n+1 x sin2n x sin2n1 x,
dobijamo
Z
/2
sin
2n+1
/2
xdx
2n
sin
/2
xdx
sin2n1 xdx,
a odavde je
R /2
1
0
R /2
0
sin2n xdx
sin
2n+1
xdx
R /2
R0/2
0
sin2n1 xdx
sin
2n+1
xdx
1
2n + 1
=1+
.
2n
2n
101
Primjedba 4.2. Kako vrijedi

2 4 2n = n! 2n ,
1 2 2n
(2n)!
=
,
2 4 2n
n! 2n
formula Valisa se koristi i u sljedecem obliku
1 3 (2n 1) =
(n!)2 22n
= lim
.
n+
n(2n)!
(4.6)
Stirlingova formula.
lim
n+
n!
= 1.
2nnn en
Definisimo niz
an =
n!en
.
nn n
Dovoljno je pokazati
lim an =
n+
2.
Vrijedi
1
an
1 (n + 1)n+1+ 2
1
= n+ 1
=
an+1
e n 2 (n + 1)
e
odavde je
ln
an
=
an+1
(4.7)
n+ 12
1
1+
,
n
1
1
n+
ln 1 +
1.
2
n
Koristeci nejednakost (3.5), to jest
1 1
+
ln(1 + x) > 1, za 0 < x 1,
x 2
za x =
1
, imamo
n
1
1
n+
ln 1 +
> 1,
2
n
pa je
ln
to jest
an
> 0,
an+1
an
> 1.
an+1
Dakle, {an } je monotono opadajuci niz, a kako je ogranicen odozdo sa 0 postoji

a R tako da je lim an = a. Pokazimo da je a 6= 0. Naime, kako je
n+
Z n+1
1 1
1
1
dx
=
<
+
,
ln 1 +
n
x
2 n n+1
n

102
1
jer se
luk hiperbole
y = x, n
x n + 1, nalazi ispod prave koja prolazi kroz
1
1
tacke n,
i n + 1,
, zakljucujemo da je
n
n+1
an
1 1
1
ln
<
.
an+1
4 n n+1
Koristeci posljednju nejednakost dobijamo

ln
a1
1
< ,
an
4
pa je an > e3/4 .
Pokazimo sada da je a = 2. Kako je

a2n =
(n!)2 e2n
(2n)!e2n
,
i a2n =
2n
n n
(2n)2n 2n
koristeci (4.6) dobijamo
a2
a2n
= ,
n+ a2n 2
a 2
= lim
to jest a = 2.
4. Integrali koji nisu elementarne funkcije
Ovde dajemo neke klase integrala koji nisu elementarne funkcije.
Z
Z x
Z
2
e
x
ex dx,
dx,
dx,
x
ln x
Z
Z
sin x
cos x
dx,
dx,
x
x
Z
dt
p
, k (0, 1), elipticki integral prve vrste.
1 k 2 sin2 t
4.3
Nesvojstveni integral
Ovde dajemo neka uopstenja odredjenog integrala. Prvo uopstenje se sastoji

u tome da interval na kome se vrsi integracija moze da bude beskonacan. Sustina
drugog uopstenja je da podintegralna funkcija moze da bude neogranicena na
intervalu na kome se vrsi integracija.
4.3.1
Nesvojstveni integral prve vrste
Definicija 4.5. Neka je funkcija f definisana na [a, +) i integrabilna na [a, b]

za svako b > a. Granicna vrijednost
Z +
Z b
f (x)dx = lim
f (x)dx,
(4.8)
a
b+
4.3. NESVOJSTVENI INTEGRAL
103
se naziva nesvojstveni integral prve vrste. Ako granicna vrijednost u (4.8)

postoji i konacna je onda kazemo da je nesvojstveni integral konvergentan, a
u suprotnom slucaju je divergentan.
Analogno se definise i nesvojstveni integral prve vrste na (, b]. Nesvojstveni integral prve vrste na (, +) se definise sa
Z +
Z a
Z +
f (x)dx =
f (x)dx +
f (x)dx.
Moze se pokazati
da ova definicija ne zavisi od broja a R. Dakle,
Z +
Z a nesvojstveni integral
f (x)dx je konvergentan ako su oba integrala
f (x)dx
Z +
i
f (x)dx konvergentna.
a
Primjer 4.17. Pokazati da je nesvojstveni integral

Z +
2
xex dx,
0
konvergentan.
Rje
senje. Podintegralna funkcija je definisana i neprekidna za sve vrijednosti
2
1
x, njena primitivna funkcija je F (x) = ex . Na osnovu definicije imamo
2
Z +
Z b
2
2
2
1
1
1
= .
xex dx = lim
ex dx = lim eb +
b+
b+
2
2
2
0
0
Primjer 4.18. Ispitati konvergenciju integrala
Z +
x sin xdx.
0
Rje
senje. Koristeci pacijalnu integraciju dobijamo da je F (x) = x cos x +
sin x, primitivna funkcija funkcije f (x) = x sin x. Iz definicije nesvojstvenog
integrala slijedi
Z +
x sin xdx = lim (b cos b + sin b).
b+
Ova granicna vrijednost ne postoji, pa je dati integral divergentan.

Primjer 4.19. Izracunati nesvojstveni integral
Z +
dx
.
2 + 2x + 2
x
Rje
senje. Imamo
Z +
dx
=
x2 + 2x + 2
dx
+
(x + 1)2 + 1
Z
0
dx
(x + 1)2 + 1

104
Z
= lim
dx
+ lim
(x + 1)2 + 1 b+
Z
0
dx
(x + 1)2 + 1
= lim (arctg 1 arctg(a + 1)) + lim (arctg(b + 1) arctg 1)

a
b+

=

+
= .
4
2
2
4
Z +
dx
Primjer 4.20. Ispitati konvrgenciju integrala
, R.
x
1
Rje
senje. Ako je = 1 tada integral divergira. Naime,
Z +
dx
= lim ln b = +.
b+
x
1
Ako je 6= 1 dobijamo
Z +
1
dx
= lim
b+
x
1
b1
1 1
Ova granicna vrijednost ne postoji za < 1, dok je za > 1 jednaka

Znaci, dati integral konvergira za > 1, a za 1 je divergentan.
1
.
1
U prethodnim primjerima smo konvergenciju nesvojstvenih integrala ispitivali tako sto smo nalazili primitivnu funkciju podintegralne funkcije i koristili
definiciju. Nekada to nije moguce. U takvim slucajevima korisni su sljedeci
kriterijumi konvergencije.
Teorema 4.7. Neka je
0 f (x) g(x),
za sve x [a, +),
Z +
tada iz konvergencije integrala
g(x)dx slijedi konvergencija integrala
a
Z +
Z +
f (x)dx i iz divergencije integrala
f (x)dx slijedi divergencija intea
a
Z +
grala
g(x)dx.
a
f (x)
Teorema 4.8. Ako je lim
= K, gdje je K pozitivan realan broj, tada
x+ g(x)
Z +
Z +
su oba integrala
f (x)dx i
g(x)dx istovremeno konvergentna ili divergentna.

Z +
dx
.
2 + 5 x3 + 1
x
1
4.3. NESVOJSTVENI INTEGRAL
105
Rje
senje. Kako je
x2
i
1
1
2,
5
3
x
+ x +1
za sve x 1
dx
1
lim
= lim + 1 = 1,
b+ 1 x2
b+
b
na osnovu teoreme 4.7 zakljucujemo da je dati integral konvergentan.
Z

Z +
xdx
.
x4 + 1
1
Rje
senje. Vrijedi
x
x4 +1
1
x+
x
lim
pa kako je integral
= 1,
dx
,
x
1
divergentan, na osnovu teoreme 4.8, zakljucujemo da je dati integral divergentan.
Primjer 4.23. Poasonov integral.
+
x2
e
dx =
.
2
0
4.3.2
Nesvojstveni integral druge vrste
Druga vrsta nesvojstvenog integrala je kada funkcija nije ogranicena u okolini

neke tacke c iz intervala konvergencije [a, b]. Tu razlikujemo dva slucaja. Jedan
je kada se tacka c poklapa sa nekom od tacaka a i b, a drugi kada c (a, b).
Definicija 4.6. Ako je funkcija f integrabilna na intervalu [a, b ] za svaki
e > 0, a neogranicena u okolini tacke b tada se granicna vrijednost
Z b
Z b
f (x)dx = lim
f (x),
a
+0
zove nesvojstveni integral druge vrste.

Analogno se definise i nesvojstveni integral druge vrste ako je funkcija f neogranicena u okolini tacke a.
Drugi slucaj je ako je funkcija f neogranicena u nekoj okolini tacke c (a, b),
tada se definise
Z
!
Z b
Z b
c
f (x)dx =
lim
f (x)dx +
f (x)dx .
a
a
c+
0+
0+

106
Granicna vrijednost
Z
Z b
v.p.
f (x)dx = lim
0+
f (x)dx +
!
f (x)dx ,
c+
se naziva glavna vrijednost ( valeur principale) nesvojstvenog integrala.

Z 2
x2
dx.
x1
Rje
senje. Vrijedi sljedece
Z 2
Z 2
Z 2
Z 2
Z 2
x1
dx
dx
x2
dx =
dx
=
x 1dx
.
x1
x1
x1
x1
1
1
1
1
1
Dalje je
dx
= lim
x 1 0
pa je
3 2
(x 1) 2
2
x 1dx =
= ,
3
3
2
1
1+
2
p
dx
= lim 2(1 (1 + ) 1) = 2,
x 1 0
x2
2
4
dx = 2 = .
3
3
x1
Navedimo jos primjer koji pokazuje da se uvodjenjem pojma glavne vrijednosti nesvojstvenog integrala prosiruje klasa funkcija za koju nesvojstveni
integral konvergira.
Z 1
1
dx divergentan integral ali da je
x
1
Z 1
1
v.p.
dx = 0
1 x
Rje
senje. Kako je
Z 1
Z
1
1
dx +
dx = ln ln ,
1 x
x
granicna vrijednost
Z
lim
0+
0+
ne postoji, ali je
v.p.
1
1
dx +
x
1
dx ,
x
1
dx = lim (ln ln ) = 0.
0
x
4.4. PRIMJENE ODREDJENOG INTEGRALA U GEOMETRIJI
4.4
4.4.1
107
Primjene odredjenog integrala u geometriji

Povr
sina figure u ravni
Neka je funkcija f nenegativna i neprekidna na [a, b]. Iz definicije odredjenog

integrala slijedi da je povrsina krivolinijskog trapeza funkcije f nad intervalom
[a, b] data formulom
Z b
P =
f (x)dx.
a
Iz ove formule neposredno slijedi da ako su funkcije f i g neprekidne na intervalu

[a, b] i f (x) g(x) za sve x [a, b], da je povrsina oblasti
{(x, y) : a x b, f (x) y g(x)},
data sa
P =
(g(x) f (x))dx.
a
Primjer 4.26. Izracunati povrsinu figure ogranicenu pravom y = x i parabolom

y = 2 x2 .
Rje
senje. Odredicemo apscise presjecnih tacaka date prave i parabole, tako sto
cemo rijesiti sistem jednacina
y=x
y = 2 x2 .
Trazene apscise su x1 = 2 i x2 = 1. To su i granice integracije. Trazena
povrsina je
1
Z 1
x3
x2
9
2
[(2 x ) x]dx = 2x
= 2.
3
2
2
2
4.4.2
Du
zina luka krive
Ovde razmatramo problem izracunavanja duzine luka krive. Taj problem se

naziva i rektifikacija. Moze se pokazati da za svaku krivu nije moguce odrediti
duzinu luka krive izmedju odredjenih tacaka. Krive za koje je to moguce uraditi
zovu se rektifikabilne krive.
Koristeci definiciju odredjenog integrala i teoremu o srednjoj vrijednosti moze
se dokazati sljedeca teorema.
Teorema 4.9. Neka funkcija f ima neprekidan prvi izvod na intervalu [a, b].
Duzina luka krive izmedju tacaka cije su apscise a i b jednaka je
Z bp
l=
1 + f 02 (x)dx.
(4.9)
a
Ako je kriva zadata parametarskim jednacinama

x = x(t), y = y(t), t ,

108
gdje su izvodi x i y neprekidne funkcije, tada je duzina luka krive jednaka

Z p
l=
x 2 (t) + y 2 (t)dt.
(4.10)
Primjer 4.27. Naci duzinu luka krive

y=
x2
ln x
,
4
2
od tacke x = 1 do tacke x = e.
Rje
senje. Koristimo formulu (4.9),
s
Z ep
Z
Z e
1
1 e 1
1
02
l=
1 + y (x)dx =
1+
x
dx =
+ x dx
4
x
2 1 x
1
1
e
1
x2
1 + e2
=
=
.
ln x +
2
2 1
4
4.4.3
Zapremina i povr
sina obrtnog tijela
Teorema 4.10. Neka je kriva y = f (x) neprekidna na [a, b]. Zapremina tijela
nastalog obrtanjem krive y = f (x) oko xose nad intervalom [a, b] je
Z b
V =
f 2 (x)dx,
(4.11)
a
a povrsina omotaca ovog tijela je

Z b
p
S = 2
f (x) 1 + f 02 (x)dx.
a
Primjer 4.28. Izracunati zapreminu i povrsinu lopte poluprecnika R.

Rje
senje. Tijelo koje nastaje obrtanjem krive
p
y = R2 x2 , R x R,
predstavlja loptu poluprecnika R. Iz formule (4.11) dobijamo
R
Z R
x3
4R3
V =
(R2 x2 )dx = R2 x
=
.
3 R
3
R
Kako je
x
,
R2 x2
p
R
1 + y 02 =
,
R2 x2
y0 =
za povrsinu omotaca vrijedi

Z R p
Z R
R
S = 2
R2 x2
dx = 2R
dx = 4R2 .
R2 x2
R
R
(4.12)
4.5. ZADACI
4.5
109
Zadaci
Z
Z
4
4
x2 + 2
1. Izracunati integrale : (i)
dx,
(ii)
(a 5 x 5 )dx,
2 (x2 + 4)
x
Z
Z
1 + cos 2x
dx
(iii)
.
dx, (iv)
cos x
sin2 x cos2 x
integrale :
2. Koriste
Z ci smjenu izracunati
Z
dx
ex dx
(i)
, (ii)
,
4 + 5ex
Z1 + x + 3 Z
dx
x+1
dx.
(iii)
7 , (iv)
x ln x
1 + x2
3. Metodom
parcijalne integracije
Z
Z izracunati integrale :
2
x
(i) (x x + 2)e dx, (ii)
x ln x,
Z
(iii) sin x ln(cos x)dx.
formule za Z
integrale :
4. Izvesti rekurentne
Z
n
(i)In = sin xdx, (ii)Jn = xn ex dx.
5. Rastavljanjem na parcijalne razlomke podintegralne funkcije izracunati
integrale
:
Z
Z 2
2x4 x2 + 1
x 3
(i)
dx, (ii)
dx,
3
x2Z 1
Z x x
11x + 16
x2 2
(iii)
dx,
(iv)
dx.
(x 1)(x + 2)2
x3 (x + 2)2
6. Izracunati integrale sljedecih p
iracionalnih funkcija :
Z
Z 3
dx
1+ 4x
(i)
, (ii)
dx,
11
4
2
x
Z x ( x + 1)
Z
dx
x2 + 4x
(iii)
dx, (iv)
dx.
x + x2 + x + 1
x + x2 + 2x + 2
7. NacZi integrale trigonometrijskih
funkcija
Z
sin3 x
(i)
dx, (ii) sin 6x cos 4xdx.
cos2 x
8. Koristeci definiciju odredjenog integrala izracunati
Z 2
Z 1
2
x dx, (ii)
cos xdx.
(i)
0
9. Koristeci
definiciju odredjenog integrala naci granicne vrijednosti
2
n
1
1
1
1 1
(i) lim
+
+ +
, (ii) lim
en + en + + en ,
n+ n + 1
n+ n
n
+2
n+n
3
3
3
1 + 2 + 3 + + n
(iii) lim
.
3
n+
n4

110
10. Koristeci nejednakosti
x
pokazati da je
x3
sin x x, x 0,
6
Z 2
20 2
sin x
4 2

.
21
3
x
0
11. Pokazati da je
Z
e
1e
xx dx 1.
12. Pokazati da je
b
a
|x|
dx = |b| |a|.
x
Koristeci Newton-Leibnizovu formulu izracunati integrale :

Z
3 e
dx
p
13.
.
1
x 1 ln2 x
Z 2
ex
14.
dx.
x
1 e 1
Z 3
15. Izracunati integral
|2 x|dx.
0
16.
17.
18.
19.
Izracunati nesvojstvene integrale

Z 2
dx
p
.
3
(x
1)2
0
Z 6
xdx
.
4
29
x
3
Z 2
dx
.
0 x ln x
Z 2
ln sin xdx.
0
Ispitati konvergenciju nesvojstvenih integrala

Z 1
dx
20.
.
x
0 e sin x
Z 2
dx
21.
p .
1 x ln x
Z +
xp1 ex dx. (Gama funkcija.)
22. (p) =
0
4.5. ZADACI
111
Z
23. B(p, q) =
xp1 (1 x)q1 dx. (Beta funkcija.)
24. Izracunati povrsinu figure ogranicenu parabolom y = x2 + 1 i pravom

x + y = 3.
25. Naci duzinu krive y = x2 1 od tacke x = 1 do tacke x = 1.
26. Izracunati povrsinu tijela nastalog obrtanjem oko xose povrsi ogranicene
parabolom y = x2 + 1 i pravom y = x 1.
112
Glava 5
Redovi
5.1
5.1.1
Numeri
cki redovi
Osnovni pojmovi
Definicija 5.1. Neka je dat niz {an } i neka je Sn =
n
P
ak . Uredjen par
k=1
({an }, {Sn }) se naziva red, an je op

sti
clan reda, a Sn je nta parcijalna
suma reda.
Zbir S reda se definise sa
S = lim Sn = lim
n+
n+
n
X
ak .
k=1
Ako postoji konacan lim Sn kazemo da je red konvergentan i da je S suma

n+
reda. To oznacavamo sa
S=
+
X
ak .
k=1
Za red koji nije konvergentan kazemo da je divergentan.

Primjedba 5.1. Uobicajeno je da se za red koristi ista oznaka kao i za sumu reda
+
X
to jest
ak .
k=1
Kako konacno mnogo clanova niza ne utice na konvergenciju niza, to iz definicije

zakljucujemo da konacno mnogo clanova reda ne utice na konvergenciju reda.
Primjer 5.1. Pokazati da red
+
X
k=1
1
k(k + 1)
113
114
GLAVA 5. REDOVI
konvergira i naci sumu reda.

Rje
senje. Za opsti clan reda vrijedi
ak =
1
1
,
k k+1
pa za ntu parcijalnu sumu reda imamo
n
X
1
1
1
1 1
1
Sn =
= 1
+
+ +
k(k + 1)
2
2 3
n n+1
k=1
=1
n
1
=
.
n+1
n+1
Dakle,
lim Sn = 1,
n+
pa je dati red konvergentan i suma mu je jednaka 1.

+
X
1
divergentan.
k
k=1
Rje
senje. U primjeru 2.16 je pokazano da je niz {Sn } definisan sa
Primjer 5.2. Pokazati da je harmonijski red
Sn =
n
X
1
k
k=1
divergentan, a odavde slijedi divergencija datog reda.

Ako je red
{Sn } vrijedi
+
X
ak konvergentan onda za niz njegovih parcijalnih suma
k=1
lim Sn = lim Sn1 = S,
n+
n+
gdje je S neki realan broj. Dakle,

lim (Sn Sn1 ) = 0,
n+
to jest
lim an = 0.
n+
Na taj nacin smo dobili potreban uslov za konvergenciju redova.

Teorema 5.1. Potreban uslov da red
+
X
n=1
an konvergira je
lim an = 0.
n+
+
X
n
n je divergentan, jer na osnovu primjera 2.11 je
Primjer 5.3. Red
n=1
lim n n = 1, pa nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju.
n+

5.1. NUMERICKI
REDOVI
115
Primjedba 5.2. Primjer 5.2 pokazuje da uslov

lim an = 0
n+
nije dovoljan uslov za konvergenciju reda.

Primjer 5.4. Red
+
X
q n1
n=1
se naziva geometrijski red. U slucaju da je q = 1, opsti clan reda ne tezi nuli

kad n +, pa dati red konvergira. Ako je q 6= 1, za njegove parcijalne sume
imamo
1 qn
Sn = 1 + q + q 2 + + q n1 =
.
1q
1
. Ako je q > 1 je
1q
n
lim q = +, pa je red divergentan. Za q < 1 ne postoji lim q n , pa je
Ako je |q| < 1 red je konvergentan i njegova suma S =

n+
n+
red divergentan.
Ako je red ({an }, {Sn }) kovergentan i njegova suma S, tada vrijedi

S = Sn + rn ,
(5.1)
gdje je rn definisan sa
rn =
+
X
ak
k=n+1
i naziva se ostatak reda poslije ntog clana. Iz relacije (5.1) zakljucujemo da

je lim rn = 0. Dakle, imamo sljedecu teoremu.
n+
Teorema 5.2. Neka je rn ostatak konvergentnog reda poslije ntog clana. Tada
je lim rn = 0.
n+
Vidjeli smo da je dati red konvergentan ako i samo ako je konvergentan niz
njegovih parcijalnih suma. Koristeci Kosijev kriterijum konvergencije za nizove
dobijamo Kosijev kriterijum konvergencije za redove.
Teorema 5.3. Red ({an }, {Sn }) je konvergentan ako i samo ako vrijedi
( > 0) (n0 > 0) (n n0 )(p N) |Sn+p Sn | < .
Primjer 5.5. Pokazati da je red
+
X
cos n
n2
n=1
116
GLAVA 5. REDOVI
konvvergentan.
Rje
senje. Odredicemo broj n0 takav da za svaki n n0 i svaki p N, vrijedi
|Sn+p Sn | < . Imamo
cos(n + 1) cos(n + 2)
cos(n + p)
|Sn+p Sn | =
+
+ +
(n + 1)2
(n + 2)2
(n + p)2
<
1
1
1
+
+ +
<
2
2
(n + 1)
(n + 2)
(n + p)2
1
1
1
1
1
1
+
+ +
=
< .
n(n + 1) (n + 1)(n + 2)
(n + p 1)(n + p)
n n+p
n
Dakle,
|Sn+p Sn | <
pa je dovoljno uzeti

1
n0 =
+ 1.
Teorema 5.4. Neka su
+
X
an i
n=1
red
+
X
+
X
bn konvergentni. Tada vrijedi
n=1
(an + bn ) je konvergentan i
n=1
red
+
X
1
,
n
+
X
(an + bn ) =
n=1
an je konvergentan i
n=1
+
X
an =
n=1
+
X
slijedi iz cinjenice da
bn ,
n=1
an , za svaki R.
+
X
an i
lim Sn2 = S 2
n+
implicira
lim (Sn1 + Sn2 ) = S 1 + S 2
n+
i
lim Sn1 = S 1 .
n+
+
X
n=1
n=1
lim Sn1 = S 1 i
an +
n=1
Dokaz. Neka su Sn1 i Sn1 parcijalne sume redova
n+
+
X
+
X
n=1
bn redom. Dokaz

5.1. NUMERICKI
REDOVI
5.1.2
117
Redovi sa pozitivnim
clanovima
U ovoj sekciji posmatramo redove sa pozitivnim clanovima, to jest redove

+
X
an za koje je an > 0 za svaki n N. Za parcijalne sume Sn reda sa pozitivnim
n=1
clanovima vrijedi
Sn > 0 za svaki n N,
Sn+1 = Sn + an+1 > Sn za svaki n N.
Dakle, niz {Sn } je monotono rastuci. Ako je on ogranicen odozgo onda je i
konvergentan. Ako niz parcijalnih suma pozitivnog reda nije ogranicen odozgo
onda je lim Sn = +. Na taj nacin smo dokazali sljedecu teoremu.
n+
Teorema 5.5. Red sa pozitivnim clanovima je konvergentan ako i samo ako je

niz njegovih parcijalnih suma ogranicen odozgo.
+
X
n 1+n
2
n=1
konvergentan.
Rje
senje. Pokazacemo da je niz parcijalnih suma {Sn } ogranicen odozgo.
Imamo
1
1
1
Sn = + + + n
<
2 1+n
2 2 22 3
1
1
1
1
< + 2 + + n = 1 n < 1.
2 2
2
2
Teorema 5.6. Prvi poredbeni kriterijum. Neka su
+
X
an i
n=1
+
X
bn redovi sa
n=1
pozitivnim clanovima i an bn za svaki n N. Tada iz konvergencije reda

slijedi konvergencija reda
reda
+
X
+
X
an , a iz divergencije reda
n=1
+
X
+
X
bn
n=1
an slijedi divergencija
n=1
bn .
n=1
Dokaz. Neka su Sn1 i Sn1 parcijalne sume redova
+
X
n=1
an i
+
X
n=1
bn redom. Ako
je an bn za svaki n N tada je Sn1 Sn2 , pa ako je niz {Sn2 } ogranicen

+
X
1
odozgo onda je takav i niz {Sn } to jest ako je red
bn konvergentan takav je
n=1
118
GLAVA 5. REDOVI
i red
+
X
an . S druge strane iz
n=1
divergencije reda
+
X
lim Sn1 = + slijedi
n+
an slijedi divergencija reda
n=1
+
X
lim Sn2 = +, pa iz
n+
bn .
n=1
Na slican nacin se mogu dokazati i sljedece teoreme.

+
X
Teorema 5.7. Drugi predbeni kriterijum. Neka su
an i
n=1
sa pozitivnim clanovima. Ako postoji K > 0 takav da je lim
n+
redovi
+
X
an i
n=1
ili divergentna.
+
X
an
= K tada su
bn
bn ekvikonvergentni, to jest oba reda su ili konvergentna
+
X
n=1
pozitivnim clanovima. Ako je

slijedi konvergencija reda
+
X
bn redovi
n=1
n=1
Teorema 5.8. Tre

ci predbeni kriterijum. Neka su
reda
+
X
+
X
an i
+
X
bn redovi sa
n=1
+
X
an
= 0 tada iz konvergencije reda
bn
n+ bn
n=1
lim
an , a iz divergencije reda
n=1
+
X
an slijedi divergencija
n=1
bn .
n=1
Primjer 5.7. Ispitati konvergenciju sljedecih redova :

+
+
+
X
X
X
2
1
1
p
(i)
, (ii)
,
(iii)
sin2 .
2
n + 10n + 100
n
n(n + 1)
n=1
n=1
n=1
Rje
senje. (i) Kako je
2
1
p
n
n(n + 1)
na osnovu prvog poredbenog kriterijuma i cinjenice da je
dobijamo da je dati red divergentan.
(ii) Vrijedi
1
n2 +10n+100
1
n+
n(n+1)
lim
+
X
+
X
1
divergentan red
n
n=1
= 1,
1
konvergentan, na osnovu drugog poredbenog kriten(n
+ 1)
n=1
rijuma zakljucujemo da se radi o konvergentnom redu.
pa kako je red

5.1. NUMERICKI
REDOVI
119
(iii) Red je konvergentan. Naime,

1
n2
n+ sin2 1
n
lim
a red
= 1,
+
X
1
je konvergentan.
n2
n=1
Teorema 5.9. Integralni kriterijum. Neka je f neprekidna, pozitivna i

monotono nerastuca funkcija na [1, +). Tada su
Z
f (x)dx i
1
+
X
f (n)
n=1
ekvikonvergentni.
Dokaz. Vrijedi sljedece
Z n
Z
f (x)dx =
1
f (x)dx +
f (x)dx + +
2
f (x)dx.
n1
Kako je funkcija f monotono nerastuca dobijamo

Z k
f (k)
f (x)dx f (k 1), k = 2, 3, . . . , n.
k1
Sada imamo
Z
f (2) + f (3) + + f (n)
f (x)dx f (1) + f (2) + + f (n 1),

1
odakle zakljucujemo da su
Z
f (x)dx i
1
+
X
f (n)
n=1
ekvikonvergentni.
Z
dx
konvergentan za
xp
1
p > 1, a divergentan za p 1, zakljucujemo da je hiperharmonijski red
+
X
1
, konvergentan za p > 1, a divergentan za p 1.
p
n
n=1
Primjer 5.8. Kako je prema primjeru 4.20 integral
Teorema 5.10. Dalamberov kriterijum. Neka je

clanovima. Ako postoji
lim
n+
an+1
= L, tada vrijedi
an
+
X
n=1
an red sa pozitivnim
120
GLAVA 5. REDOVI
ako je L < 1 red
+
X
an je konvergentan,
n=1
ako je L > 1 red
+
X
an je divergentan,
n=1
ako je L = 1 red
+
X
an moze da bude konvergentan ili divergentan.
n=1
Dokaz. Neka je lim an = L < 1, tada postoji > 0 takav da je L + < 1. Za

n+
takav > 0 postoji n0 N takav da je
an+1
< za sve n n0 .
L
an
Neka je q = L + . Imamo sljedece

an+1
< q za sve n n0 ,
an
pa matematckom indukcijom dobijamo
an
an+1 < n00 q n+1 za sve n n0 .
q
Sada na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zakljucujemo da je dati red konvergentan.
Ako je L > 1 tada se na slican nacin moze pokazati da postoji n0 N takav da
je
an+1
1 za sve n n0 ,
an
pa zakljucujemo da opsti clan ne tezi 0 kad n +. Dakle, nije ispunjen
potreban uslov za konvegenciju redova.
+
X
1
Da za L = 1 red moze da konvergira slijedi iz primjera
, a da moze da
2
n
n=1
divergira pokazuje primjer
+
X
1
.
n
n=1

Rje
senje. Kako je
+
X
n!
, konvergentan.
nn
n=1
an+1
(n + 1)!
nn
nn
1
n ,
=
=
=
n+1
n
an
(n + 1)
n!
(n + 1)
1 + n1
zakljucujemo da je
1
an+1
= < 1,
an
e
pa je prema Dalamberovom kriterijumu dati red konvergentan.
lim
n+

5.1. NUMERICKI
REDOVI
121
Na slican nacin kao Dalamberov kriterijum se moze dokazati i sljedeci kriterijum.

+
X
Teorema 5.11. Ko
sijev kriterijum. Neka je
an red sa pozitivnim clanovima.
n=1
Ako postoji lim n an = L, tada vrijedi

n+
ako je L < 1 red
+
X
an je konvergentan,
n=1
ako je L > 1 red
+
X
an je divergentan,
n=1
ako je L = 1 red
+
X
an moze da bude konvergentan ili divergentan.
n=1
n=1
Rje
senje. Kako je
+
X
an =
n2 + 1
2
n +n+1
zakljucujemo da je
n2 + 1
2
n +n+1
n
=
n2
konvergentan.
n
n2 + n + 1
n
,
1
< 1,
n+
e
pa je prema Kosijevom kriterijumu dati red konvergentan.
lim
5.1.3
an =
Alternativni redovi
Definicija 5.2. Red oblika

+
X
(1)n an ,
n=1
gdje je an > 0 za svaki n N, nazivamo alternativni red.

Moze se pokazati da vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 5.12. Lajbnicov kriterijum. Ako niz {an } monotono opada i
+
X
lim an = 0, tada alternativni red
(1)n1 an , konvergira.
n+
Primjer 5.11. Red

opada i tezi nuli.
n=1
+
X
1
1
(1)n1 , konvergira jer niz ,
n
n
n=1
n N monotono
122
GLAVA 5. REDOVI
Za priblizno izracunavanje sume alternativnog reda od koristi je sljedeca

teorema.
Teorema 5.13. Neka niz {an } monotono opada i lim an = 0, tada je
n+
+
|rn | =
(1)k1 ak < an+1 i sgnrn = (1)n .
k=n+1
+
X
(1)n1
treba sabrati da bi se njegova
n2
n=1
suma izracunala sa tacnoscu do 102 .
Rje
senje. Prema prethodnoj teoremi za ostatak datog reda vrijedi
1
|rn | <
,
(n + 1)2
Primjer 5.12. Koliko clanova reda
pa je nejednakost
1
102
ispunjena ako je n + 1 > 10, to jest n > 9.
|rn | <
+
X
Definicija 5.3. Za red

+
X
red
an kazemo da je apsolutno konvergentan ako
n=1
|an | konvergira. Ako red
n=1
+
X
an konvergira, ali ne konvergira apsolutno
n=1
kazmo da je uslovno konvergentan.

Primjer 5.13. Red
+
X
+
X
(1)n1
n=1
(1)n1
n=1
1
je apsolutno konvergentan, a red
n2
1
je uslovno konvergentan.
n
Teorema 5.14. Ako je red apsolutno konvergentan tada je on i konvergentan.

Dokaz. Tvrdjenje slijedi iz Kosijevog kriterijuma za konvergenciju i uopstene
nejednakosti trougla
|an+1 + an+2 + + an+p | |an+1 | + |an+2 | + + |an+p |.
Primjetimo da ako je red konvergentan on ne mora biti i apsolutno konvergentan. Za apsolutno konvergentne redove vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 5.15. Ako je red
bijekcija tada je
+
X
an apsolutno konvergentan i funkcija s : N N
n=1
+
X
n=1
an =
+
X
n=1
as (n).
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI
5.2
5.2.1
123
Funkcionalni nizovi i redovi

Funkcionalni nizovi
Definicija 5.4. Preslikavanje definisano na skupu N kod koga je slika za svaki

n N neka funkcija definisana na skupu X nazivamo funkcionalnim nizom i
oznacavamo sa {fn (x)}, x X, ili krace {fn }.
Kod funkcionalnih nizova imamo dvije vrste konvergencije. To je obi
cna i
uniformna konvegencija.
Definicija 5.5. Funkcionalni niz {fn (x)}, x X obi
cno konvergira na skupu
X ka funkciji f : X R ako za svako x X vrijedi
f (x) = lim fn (x).
n+
Primjer 5.14. Funkcionalni niz {fn (x)} definisan sa

r
1
fn (x) = x2 + 2 , x R,
n
obicno konvergira ka funkciji f (x) = |x| na skupu R.
Definicija 5.6. Funkcionalni niz {fn (x)}, x X uniformno konvergira na
skupu X ka funkciji f : X R ako vrijedi
( > 0)(n0 N)(n n0 )(x X) |fn (x) f (x)| < .
Primjer 5.15. Funkcionalni niz {fn (x)} definisan sa
fn (x) =
1
, x R,
x2 + n2
uniformno konvergira ka funkciji f (x) = 0 na skupu R.

Rje
senje. Neka je dat > 0. Iz nejednakosti
|fn (x) f (x)|
j
zakljucujemo da za n0 =
1
,
n2
k
+ 1 vrijedi
(n n0 )(x R) |fn (x) f (x)| < .

Za ispitivanje uniformne konvergencije cesto se koriste sljedeci kriterijumi.
Teorema 5.16. Vajer
strasov kriterijum. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako postoji niz realnih brojeva
{cn } koji ne zavisi od x X, takav da je lim cn = 0 i
n+
|fn (x) f (x)| cn za sve x X, n N.
124
GLAVA 5. REDOVI
Teorema 5.17. Ko
sijev kriterijum. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira
ka funkciji f na skupu X ako i samo ako
( > 0)(n0 N)(n n0 )(p N)(x X) |fn+p (x) fn (x)| < .
Teorema 5.18. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu
X ako i samo ako je
lim sup |fn (x) f (x)| = 0.
n+ xX
Primjer 5.16. Ispitati obicnu i uniformnu konvergenciju niza funkcija

fn (x) =
nx
, x [0, 1].
1 + n2 x2
Rje
senje. Imamo
lim
n+
nx
= 0,
1 + n2 x2
za sve x [0, 1],
pa dati niz funkcija obicno konvergira ka funkciji f (x) = 0, x [0, 1]. Ispitajmo
uniformnu konvergenciju. Vrijedi
sup |fn (x) f (x)| = max fn (x),
x[0,1]
x[0,1]
jer je funkcija fn neprekidna, pa na intervalu [0, 1] dostize maksimum. Taj

1
maksimum se dostize za x = . Dakle,
n

1
1
sup |fn (x) f (x)| = fn
= 6= 0,
n
2
x[0,1]
pa zakljucujemo da niz funkcija ne konvergira uniformno.
Na kraju navedimo neke osobine uniformno konvergentnih nizova.
Teorema 5.19. Osobine uniformno konvergentnih nizova.
Ako niz neprekidnih funkcija {fn } uniformno konvergira na skupu X ka
funkciji f tada za svaki x0 X vrijedi
lim
lim fn (x) = lim
lim fn (x) .
n+
xx0
xx0
n+
Ako niz neprekidnih funkcija {fn } uniformno konvergira na intervalu [a, b]

ka funkciji f tada vrijedi
Z x
Z x
lim
fn (t)dt =
lim fn (t) dt, x [a, b].
n+
n+
125
Neka je {fn } niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a, b]i neka niz
0
{fn } uniformno konvergira na [a, b]. Ako postoji tacka c [a, b] takva da
je niz {fn (c)} konvergentan tada i niz funkcija {fn } uniformno konvergira
na [a, b] i vrijedi
0
lim fn (x) , x [a, b].
lim fn (x) =
n+
n+

Z
lim
n+
1
dx.
+ n2
x2
Rje
senje.
U primjeru 5.15 smo ustanovili da niz
un (x) =
1
,
x2 + n2
konvergira uniformno na skupu R, pa prema tome i na [0, 1]. Dakle,

Z
lim
n+
5.2.2
1
dx =
x2 + n2
1
0
1
lim
n+ x2 + n2
dx = 0.
Funkcionalni redovi
Definicija 5.7. Neka je dat niz funkcija {un (x)} definisanih na skupu X. Red
+
X
un (x), x X,
n=1
naziva se funkcionalni red.

Definicija 5.8. Za red
+
X
un (x) kazemo da obi

cno (uniformno) konvergira
n=1
na skupu X ako niz njegovih parcijalnih suma Sn (x) obicno (uniformno) konvergira ka sumi S(x) ovog reda na skupu X.
Kao posljedicu kriterijuma za uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova
dobijamo kriterijume za unformnu konvergenciju funkcionalnih redova.
Teorema 5.20. Vajer
strasov kriterijum. Ako postoji konvergentan brojni
+
X
red
cn , cn > 0, za koji za sve x X i sve n N, vrijedi
n=1
|un (x)| cn ,
126
GLAVA 5. REDOVI
onda funkcionalni red

+
X
un (x)
n=1
apsolutno i uniformno konvergira na skupu X.

Primjer 5.18. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnog reda
+
X
n2
1
1
|x| 2.
xn + n ,
x
2
n!
n=1
Rje
senje. Vrijedi
x + 1 2n + 2n = 2n+1 ,
xn
za sve
1
|x| 2.
2
Dalje, red
+ 2 n+1
X
n 2
,
n!
n=1
konvergira na osnovu Dalamberovog kriterijuma, pa zakljucujemo da je dati red

uniformno konvergentan.
sijev kriterijum. Red
Teorema 5.21. Ko
+
X
un (x)je uniformno konverge-
n=1
ntan na skupu X ako i samo ako
( > 0)(n0 N)(n n0 )(p N)(x X) |un+1 (x) + + un+p (x)| < .
Teorema 5.22. Osobine uniformno konvergentnih redova.
Neka je dat red neprekidnih funkcija koji uniformno konvergira na skupu
X. Tada za svaki x0 X vrijedi
+
! +
X
X
lim
un (x) =
un (x0 ).
xx0
n=1
n=1
Ako su clanovi niza {un (x)} neprekidne funkcije na intervalu [a, b] i ako
+
X
red
un (x) uniformno konvergira na [a, b] tada i red
n=1
+ Z
X
n=1
un (t)dt, x [a, b],

a
uniformno konvvergira na [a, b] i vrijedi

!
Z x X
+ Z x
+
X
un (t)dt =
un (t) dt, x [a, b].
n=1
n=1
127
Neka je {un (x)} niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a, b]i neka
+
X
red
un (x) uniformno konvergira na [a, b]. Ako postoji tacka c [a, b]
n=1
takva da je red
+
X
un (c) konvergentan tada i red
n=1
un (x) =
+
X
n=1
5.2.3
un (x) uniformno
n=1
konvergira na [a, b] i vrijedi

+
X
+
X
!0
un (x)
, x [a, b].
n=1
Stepeni redovi
Definicija 5.9. Funkcionalni red

+
X
an xn , an R, n = 0, 1, . . .
n=0
naziva se stepeni ili potencijalni red.

Primjer 5.19. Stepeni red
+
X
xn , je konvergentan za sve x R za koje je
n=0
|x| < 1. Za takve x dati red je i apsolutno konvergentan. Primjetimo da ako je

0 r < 1 da je red na osnovu Vajerstrasovog kriterijuma uniformno konvergentan na skupu {x : |x| r}.
Prethodni primjer nam daje ideju za dokaz sljedece teoreme.
Teorema 5.23. Ako stepeni red
+
X
an xn , konvergira za neko x0 6= 0 tada on
n=0
apsolutno konvergira za svako x za koje je |x| < |x0 | i uniformno konvergira na

skupu {x : |x| r}, gdje je 0 r < |x0 |.
Dokaz. Neka je x0 6= 0 takav da je red
+
X
an xn0 konvergentan. Potreban uslov
n=0
da red konvergira je da njegov opsti clan tezi nuli. Dakle,
lim an xn0 = 0. Iz
n+
definicije granicne vrijednosti zakljucujemo da postoji M > 0 tako da je

|an xn0 | M za sve n N.
Sada je
n
|an x | =
Kako je
n
n
x

Mx
x0
x0
|an xn0 |
+
X
x n
,
x0
n=0
za sve n N.
128
GLAVA 5. REDOVI

x
konvergentan red, jer je < 1,na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zax0
+
+
X
X
kljucujemo i da je red
|an xn |, konvergentan, to jest red
an xn , apsolutno
konvergentan.
n=0
n=0
Neka je 0 r < |x0 |. Pokazimo da je red
+
X
an xn , uniformno konvergentan na
n=0
skupu {x : |x| r}. Neka x {x : |x| r}. Tada je

|an xn | |an |rn za sve n N.
Red
+
X
|an |rn je konvergentan, na osnovu prethodnog dijela dokaza, pa sada
n=0
na osnovu Vajerstrasovog kriterijuma red uniformno konvergira na skupu

{x : |x| r}.
Posljedica 5.1. Ako stepeni red
+
X
an xn divergira u tacki x0 , tada dati red
n=0
divergira za svako x za koje je |x| > |x0 |.

Definicija 5.10. Realan broj R > 0 takav da stepeni red
+
X
an xn konvergira,
n=0
za svako x iz skupa {x : |x| < R}, a divergira za svako x iz skupa {x : |x| > R}
+
X
se naziva polupre
cnik konvergencije stepenog reda
an xn .
n=0
Iz teoreme 5.23 dobijamo sljedecu teoremu.

Teorema 5.24. Ako je R poluprecnik konvegencije reda
+
X
an xn tada red apso-
n=0
lutno konvergira na (R, R), a divergira za |x| > R i red uniformno konvergira
na [r, r] za svaki r (0, R).
Iz Dalamberovog i Kosijevog kriterijuma dobijamo postupak za odredjivanje
poluprecnika konvergencije stepenog reda.
Teorema 5.25. Poluprecnik konvegencije stepenog reda
+
X
n=0
an
R = lim
n+ an+1
ili
R = lim
n+
1
p
.
n
|an |
an xn dat je sa
129
Primjer 5.20. Odrediti poluprecnik konvergencije reda

+
X
(n!)2 n
x .
(2n)!
n=1
Rje
senje. Imamo
an (2n + 2)(2n + 1)
,
an+1 =
(n + 1)2
pa je
an
= 4.
R = lim
n+ an+1
Definicija 5.11. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini nule i neka postoje svi izvodi funkcije f u nuli. Stepeni red
+ (n)
X
f (0) n
x
n!
n=1
nazivamo Maklorenovim redom funkcije f .

Koristeci osobine uniformno konvergentnih redova (teorema 5.22) moze se
dobiti sljedeca teorema.
Teorema 5.26. Ako je
f (x) =
+
X
an xn , R < x < R
n=0
tada je
an =
f (n) (0)
, n = 0, 1, . . .
n!
Na kraju, dajemo neke funkcije predstavljene pomocu stepenog reda
+
X
1
=
xn , 1 < x < 1,
1 x n=0
+
X
1
=
(1)n xn , 1 < x < 1,
1 + x n=0
ln(1 + x) =
+
X
n=0
(1)n
xn+1
, 1 < x 1,
n+1
+ n
X
x
e =
, < x < ,
n!
n=0
x
130
GLAVA 5. REDOVI
sin x =
+
X
(1)n
n=0
cos x =
+
X
(1)n
n=0
arctg x =
+
X
x2n+1
, < x < ,
(2n + 1)!
x2n
, < x < ,
(2n)!
(1)n
n=0
x2n+1
, 1 < x 1.
2n + 1
5.3. ZADACI
5.3
131
Zadaci
1. Koristeci definiciju, ispitati konvergenciju redova i naci njihove sume :

+
+
X
X
1
1
(i)
, (ii)
.
(n + 1)(n + 3)
n(n + 1)(n + 2)
n=1
n=1
2. Ispitati konvergenciju sljedecih redova :
n2
+ 2
+
+
X
X
X
n
n+1
(n!)2
n
(i)
.
,
(ii)
3
,
(iii)
3n
n
(2n)!
n=1
n=1
n=1
3. Ispitati apsolutnu i uslovnu konvergenciju redova :
+
+
+
X
X
X
1
(n!)2
n
n
(i)
(1)
, (ii)
(1) sin
, (iii)
(1)n
.
n ln n
(2n)!
n
n=1
n=1
n=1
4. Pokazati da je red
sin(
n2 + a2 ) konvergentan za svaki a R.
n=1
Odrediti a R za koje je red i apsolutno konvergentan.

5. Naci oblast konvergencije redova :
+
+
+
X
X
X
1
sin nx
n 1
(i)
,
(ii)
,
(iii)
.
(1)
x
x
n
n
n2
n=1
n=1
n=1
+
X
sin nx
6. Koristeci Kosijev kriterijum konvergencije pokazati da je red
,
n(n
+ 1)
n=1
konvergentan.
7. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova :

1
1
(i) fn (x) =
, x > 0, (ii) fn (x) = xn xn+1 , 0 x .
x+n
2
8. Pokazati da sljedeci redovi konvergiraju uniformno na cijelom skupu R,
+
+
X
X
1
cos nx
(i)
,
(ii)
.
2
n(n
+
1)
+
x
n!
n=1
n=1
9. Odrediti poluprecnik konvergencije sljedecih redova :
+
+
+
X
X
X
xn
n2 x n
32n1 + 1 n
(i)
, (ii)
, (iii)
x .
(1)n
n(n + 1)
(2n + 1)!
(2n)!
n=1
n=1
n=1
10. Odrediti Tejlorov red funkcije
2x + 5
1
, (ii)f (x) =
.
(i)f (x) =
(x 1)(x + 2)
(x 1)(2x 3)
11. Odrediti poluprecnik konvergencije i sumu reda
+
X
xn
.
n(n + 1)
n=1
132
GLAVA 5. REDOVI
12. Odrediti poluprecnik konvergencije i sumu reda
+
X
(1)n
n=1
x2n+1
.
2n(2n + 1)
13. Sumirati sljedece redove :

+
+
+
X
X
X
xn
x2n
(i)
nxn , (ii)
(1)n
, (iii)
,
2n
(n + 1)(n + 2)
n=1
n=1
n=1
(iv)
+
X
1
(1)n ,
n
n=1
(v)
+ n
X
3 (n + 2)
.
n!
n=1
Glava 6
Diferencijalne jedna
cine
6.1
6.1.1
Uvod
Osnovni pojmovi
Neka je F realna funkcija n + 2 promjenljive. Jednacina

F (x, y, y 0 , . . . , y (n) ) = 0, x (a, b),
(6.1)
gdje je y nepoznata nputa diferencijabilna funkcija naziva se diferencijalnom

jedna
cinom reda n ako se u njoj obavezno pojavljuje funkcija y (n) .
Ako je diferencijalna jednacina data u obliku
y (n) = f (x, y, y 0 , . . . , y (n1) ),
(6.2)
kazemo da ima normalni oblik.

Op
ste rje
senje diferencijalne jednacine (6.1) je svaka funkcija
y = y(x), x (a, b)
koja je data sa
G(x, y, C1 , . . . , Cn ) = 0,
(6.3)
gdje su C1 , . . . , Cn konstante tako da vazi

y = y(x) je rjesenje jednacine (6.1) na (a, b), to jest za y = y(x) jednacina
(6.1) postaje identitet na (a, b),
eliminacijom konstanti C1 , . . . , Cn iz (6.3) i izvodnih jednakosti do reda n
dobijamo samo diferencijalnu jednacinu (6.1).
Partikularno rje
senje je svako rjesenje koje se dobija iz opsteg rjesenja za
konkretne vrijednosti bar jedne od konstanti C1 , . . . , Cn .
Singularno rje
senje je rjesenje koje se ne moze dobiti iz opsteg rjesenja ni
za jednu vrijednost konstanti C1 , . . . , Cn .
133
134
GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE
Integralna kriva diferencijalne jednacine je svako njeno partikularno ili

singularno rjesenje posmatrano kao kriva y = y(x).
Uslovi
y(x0 ) = y0 , y 0 (x0 ) = y1 , . . . , y (n1) (x0 ) = yn1 ,
(6.4)
se nazivaju po
cetni uslovi. Problem (6.2), (6.4) se naziva Ko
sijev po
cetni
problem reda n.
Problem
y 0 = f (x, y)
y(x0 ) = y0 ,
(6.5)
je Ko
sijev po
cetni problem prvog reda.
Napomenimo da se pored Kosijevog pocetnog problema u teoriji diferencijalnih jednacina izucavaju i grani
cni problemi. Granicni problemi su komplikovaniji, a kao ilustraciju navodimo granicni problem drugog reda.
Problem
y 00 = f (x, y, y 0 )
y(a) = A, y(b) = B,
(6.6)
gdje su a i b krajnje tacke posmatranog intervala, a A i B dati realni brojevi se

naziva grani
cni problem drugog reda.
Na kraju ove sekcije recimo i to da diferencijalne jednacine opisuju razne
prirodne pojave. Tako na primjer, jednacina
y 0 = ky,
predstavlja Maltusov zakon porasta populacije, dok su rjesenja Hermitove jednacine
y 00 2xy 0 + 2py = 0,
talasne funkcije kvantne mehanike.
6.1.2
Egzistencija i jedinstvenost rje

senja
U ovoj sekciji bavicemo se pitanjem egzistencije i jedinstvenosti rjesenja

diferencijalne jednacine prvog reda. Tacnije, bavicemo se pitanjem egzistencije
i jedinstvenosti rjesenja Kosijevog problema (6.5). Sljedeca teorema je poznata
kao Peanova teorema.
Teorema 6.1. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti
D = {(x, y) : |x x0 | a, |y y0 | b}
tada Kosijev problem (6.5) ima bar jedno rjesenje definisano na [x0 h, x0 + h],
b
gdje je h = min{a, M
} i M = sup |f (x, y)|.
D
6.1. UVOD
135
Vidjeli smo da neprekidnost funkcije f obezbjedjuje egzistenciju rjesenja

problema (6.5). Prirodno pitanje je kada je rjesenje Kosijevog problema jedinstveno. Ako se za funkciju f uvedu pored neprekidnosti i drugi uslovi moze se
obezbjediti i jedinstvenost rjesenja Kosijevog problema (6.5). Sljedeci rezultat
je poznat kao teorema Picarda i Lindelofa.
Teorema 6.2. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti
D = {(x, y) : |x x0 | a, |y y0 | b}
i zadovoljava Lipshitzov uslov po y, tj postoji konstanta L > 0 takva da je
|f (x, y1 ) f (x, y2 )| L|y1 y2 | za sve (x, y1 ), (x, y2 ) D,
tada Kosijev problem (6.5) ima tacno jedno rjesenje definisano na [x0 h, x0 +h],
b
gdje je h = min{a, M
} i M = sup |f (x, y)|.
D
Dokaz. Ocigledno je svako rjesenje jednacine

Z x
y(x) = y0 +
f (t, y(t))dt
(6.7)
x0
rjesenje problema (6.5) i obratno, pa je dovoljno pokazati da jednacina (6.7)

ima jedinstveno rjesenje na segmentu [x0 h, x0 + h].
Pokazimo prvo egzistenciju rjesenja. Definisimo niz funkcija {yn (x)} na sljedeci
nacin:
Z x
y0 (x) = y0 , yn (x) = y0 +
f (t, yn1 (t))dt, n N.
(6.8)
x0
Niz {yn (x)} je dobro definisan.

Naime,
Z x
|yn (x) y0 | =
f (t, yn1 (t))dt M |x0 x| M h b
x0
za sve x [x0 h, x0 + h], n N.

Dakle, (x, yn (x)) D za sve x [x0 h, x0 + h], n N.
Dalje, indukcijom dobijamo
|yn (x) yn1 (x)|
M Ln1 |x x0 |n
, x [x0 h, x0 + h], n N.
n!
Sada imamo
|yn+p (x) yn (x)|
n+p
X
M Li1 |x x0 |i
,
i!
i=n+1
odnosno
|yn+p (x) yn (x)|
M (L|x x0 |)n
Ln!

136
L|x x0 |
(L|x x0 |)2
(L|x x0 |)p
1+
+
+ +
.
n+1
(n + 1)(n + 2)
(n + 1) (n + p)
Dakle,
|yn+p (x) yn (x)|
M (L|x x0 |)n
1
.
Ln!
1 L|xx0 |
(6.9)
n+1
Ako u posljednjoj nejednakosti pustimo da n, p + dobijamo na osnovu

Kosijevog kriterijuma da je niz funkcija {yn (x)} uniformno konvergentan.
Neka je lim yn (x) = z(x). Tada zbog (6.9) imamo
n+
|z(x) yn (x)|
M (L|x x0 |)n
n+1
, n n0 .
Ln!
n + 1 L|x x0 |
Pokazimo da je z rjesenje Kosijevog problema (6.5).

Vrijedi sljedece
Z x
Z x
z(x) y0
f (t, z(t))dt = z(x) yn (x) +

(f (t, yn1 (t)) f (t, z(t)))dt ,
x0
x0
pa je
z(x) y0
Z x
f (t, z(t))dt |yn (x) z(x)| + L

(yn1 (t) z(t))dt .
x0
x0
Neka je > 0, tada postoji n0 N takav da vrijedi
za sve n n0
2
|yn (x) z(x)|

i
za sve n n0 .
2Lh
|yn1 (x) z(x)|

Dakle, imamo
z(x) y0
x0
Z x
dt +
|x x0 | .
f (t, z(t))dt + L
2
2 2Lh
x0 2Lh
Znaci,
z(x) = y0 +
f (t, z(t))dt.
x0
Pokazimo da je z jedinstveno rjesenje.

Neka su z1 i z2 dva razlicita rjesenja problema (6.5). Stavimo
g(x) = (z1 (x) z2 (x))2 , x [x0 , x0 + h].
Imamo
g (x) = 2(z1 (x) z2 (x))(z1 (x) z2 (x)),

pa je
|g (x)| 2Lg(x).
6.1. UVOD
137
Odavde je
g(x)e2L(xx0 )
0
0 za sve x [x0 , x0 + h],
pa je
g(x) g(x0 ) za sve x [x0 , x0 + h].
Dakle, g(x) = 0 za sve x x0 .
Ako je x x0 stavimo t = 2x0 x i ponovimo prethodni postupak.
Primjedba 6.1. Metod opisan u dokazu prethodne teoreme poznat je kao metod
sukcesivnih aproksimacija.
Primjer 6.1.
0
y (x) = y 2 x2 + 1, y(0) = 0.
Koristeci metod sukcesivnih aproksimacija dobijamo
Z x
2
y0 (x) = 0, yn (x) =
(yn1
(t) t2 + 1)dt, n N.
0
Za prva tri clana niza {yn (x)} imamo:

Z
y1 (x) =
(1 t2 )dt = x
y2 (x) =
0
Z
y3 (x) =
0
"
t3
t
3
"
2t5
t7
t
+
15
63
x3
,
3
t2 + 1 dt = x
2x5
x7
+ ,
15
63
2
2
t + 1 dt = x
4x7
2x9
+
+
105 567
4x11
4x13
x15
+
.
2457 12285 59535
Koristeci indukciju moze se pokazati da je

yn (x) = x + o(x2n+1 ),
pa je
lim yn (x) = x.
n+
Prema tome jedno rjesenje datog problema je funkcija y(x) = x.

Primjeri u kojima se moze naci rjesenje na ovaj nacin su rijetki. Ipak,
metod sukcesivnih aproksimacija je znacajan zbog efikasnog koristenja u teorijske svrhe.

138
6.2
Neki integrabilni tipovi diferencijalnih

jedna
cina
Diferencijalne jednacine cija se rjesenja mogu izraziti pomocu konacnog broja

elementarnih funkcija i njihovih integrala su malobrojne. Ipak, te jednacine
su znacajne, jer su prva saznanja o diferencijalnim jednacinama nastala od
proucavanja upravo tih tipova diferencijalnih jednacina. Prilikom njihovog rjesavanja uvijek se koristila integracija, pa se takve diferencijalne jednacine nazivaju
integrabilne diferencijalne jednacine.
6.2.1
Jedna
cina sa razdvojenim promjenljivim
To je jednacina oblika
f (x)dx + g(y)dy = 0,
(6.10)
gdje su f i g neprekidne funkcije na (a, b). Opste rjesenje jednacine (6.10) je

Z
Z
f (x)dx + g(y)dy = C.
Primjer 6.2. Rijesiti diferencijalnu jednacinu
(x2 + 1)y 0 = y 2 + 1,
Rje
senje. Datu jednacinu mozemo pisati u obliku
dy
dx
= 0,
2
1+y
1 + x2
odakle je
arctg y arctg x = C,
pa je
tg(arctg y arctg x) = tg C.
Ako stavimo C1 = tg C i iskoristimo formulu
tg( ) =
tg tg
,
1 + tg tg
dobijamo
yx
= C1 .
1 + xy
Dakle, opste rjesenje je
(1 + xy)C1 y + x = 0.

6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA
139
Primjer 6.3. Naci funkciju f koja zadovoljava sljedecu funkcionalnu jednacinu
f (x + y) =
f (x) + f (y)
,
1 f (x)f (y)
(6.11)
ako se zna da postoji f 0 (0).

Rje
senje. Kako postoji f 0 (0), funkcija f je definisana i neprekidna u nekoj
okolini tacke x = 0. Ako u (6.11) uvrstimo y = 0 dobijamo
(1 + f 2 (x))f (0) = 0,
odakle je f (0) = 0. Kako je zbog (6.11)
f (x + y) f (x)
f (y)
1 + f 2 (x)
=
,
y
y
1 f (x)f (y)
kada pustimo y 0 dobijamo
f 0 (x) = f 0 (0)(1 + f 2 (x)),
a ovo je jednacina sa razdvojenim promjenljivim. Njeno opste rjesenje je
f (x) = tg(f 0 (0)x + C).
6.2.2
Homogena jedna
cina
Homogena diferencijalna jednacina je

y
dy
=f
,
dx
x
gdje je f neprekidna funkcija na (a, b).
Ako je
f (t) = t, za sve t (a, b),
tada imamo jednacinu sa razdvojenim promjenljivim
dy
dx
=
.
y
x
Njeno opste rjesenje je
y = Cx.
Ako je
f (t0 ) = t0 , za neko t0 (a, b),
tada je funkcija y(x) = t0 x + C rjesenje jednacine (6.12).
Na kraju prepostavimo da je
f (t) 6= t, za sve t (a, b).
(6.12)

140
Uvodeci smjenu
z(x) =
y(x)
,
x
dobijamo
y 0 (x) = z(x) + xz 0 (x),
pa jednacina (6.12) postaje
z + xz 0 = f (z),
to jest jednacina sa razdvojenim promjenljivim
dx
dz
= 0.
z f (z)
x
Njeno opste rjesenje je
Z
Cx = exp
dz
z f (z)
Primjedba 6.2. Jednacina
y0 = f
u slucaju da je
a1 x + b1 y + c1
a2 x + b2 y + c2
a1
a2
b1
6 0,
=
b2
se smjenom
x = u + , y = v +
svodi na homogenu jednacinu, gdje su i takvi da je
a1 + b1 + c1 = 0
a2 + b2 + c2 = 0.
U slucaju da je
a1
a2
b1
= 0,
b2
onda se data jednacina smjenom u = a1 x + b1 y svodi na homogenu jednacinu.

Primjer 6.4. Rijesiti jednacinu
x+y3
dy
=
.
dx
x + y + 1
Rje
senje. Kako je
1 1
1 1 = 2

141
koristimo smjenu
x = u + , y = v + ,
gdje je
3 = 0
+ + 1 = 0.
Dakle,
x = u + 2, y = v + 1,
pa imamo
u+v
dv
=
,
du
u + v
1 + uv
dv
=
.
du
1 + uv
Koristeci smjenu v = zu dobijamo

du
z1
dz
= 0.
1 + 2z z 2
u
Odavde je
pa je
6.2.3
u2 (1 + 2z z 2 ) = C,
x2 + 2xy y 2 6x 2y = C1 , (C 7 = C1 ).
Linearna jedna
cina prvog reda
Diferencijalna jednacina
y 0 + p(x)y = q(x),
(6.13)
gdje su p i q neprekidne funkcije na (a, b) naziva se linearnom jednacinom prvog

reda.
Iz (6.13) imamo
y0 e
p(x)dx
to jest
ye
pa je
ye
+ p(x)ye
R
p(x)dx
p(x)dx
= q(x)e
= q(x)e
p(x)dx
Z
p(x)dx
=C+
q(x)e
p(x)dx
p(x)dx

y = e
p(x)dx
Z
C+
q(x)e
p(x)dx
dx .
(6.14)

142

dy
1
=
.
dx
xf (y) + g(y)
Rje
senje. Datu jednacinu mozemo pisati u obliku
dx
xf (y) = g(y),
dy
a ovo je linearna jednacina u odnosu na inverznu funkciju x = x(y) trazene
funkcije y = y(x). Koristeci formulu (6.14) dobijamo
x=e
6.2.4
f (y)dy
Z
R
C + g(y)e f (y)dy dy .
Bernulijeva jedna
cina
Diferencijalna jednacina oblika

y 0 + p(x)y = q(x)y ,
(6.15)
gdje su p i q neprekidne funkcije na (a, b), a R je Bernulijeva jednacina.

Za = 0 ili = 1 to je linearna diferencijalna jednacina. Pretpostavimo da je
6= 0 i 6= 1. Uvedimo smjenu
y = z k , k 6= 0.
Jednacina (6.15) tada postaje
kz 0 z k1 + p(x)z k = q(x)z k ,
pa je
z+
p(x)
q(x) kk+1
z=
z
.
k
k
Posljednja jednacina je linearna za

k k + 1 = 0,
to jest za
k=
1
.
1
Dakle, smjenom
1
y = z 1 ,
jednacina (6.15) se svodi na linearnu.

143
y 0 + 2y = ex y 2 .
Rje
senje. Ovde je = 2, pa koristimo smjenu
y = z 1 .
Sada dobijamo
z 2 z 0 + 2z 1 = ex z 2 ,
odavde je
z 0 2z = ex ,
a ovo je linearna diferencijalna jednacina. Njeno opste rjesenje je

z = Cex + e2x .
Dakle, opste rjesenje date jednacine je
y=
6.2.5
Ce2
1
.
+ e2x
Rikatijeva jedna
cina
Diferencijalna jednacina
y 0 + p(x)y + q(x)y + r(x) = 0,
(6.16)
gdje su p, q i r neprekidne funkcije definisane na (a, b) naziva se Rikatijevom

jednacinom. Ako su funkcije p, q i r konstante, jednacina (6.16) je jednacina sa
razdvojenim promjenljivim i njeno opste rjesenje je
Z
dy
C x=
.
py 2 + qu + r
Moze se pokazati da se rjesenja jednacine (6.16) u opstem slucaju ne mogu
izraziti preko integrala elementarnih funkcija, to jest ova jednacina u opstem
slucaju nije integrabilna.
U slucaju da je poznato jedno njeno partikularno rjesenje y1 ona se moze rijesiti
koristeci smjenu
y(x) = y1 (x) + z(x).
Tada jednacina (6.16) postaje
0
y1 + z 0 + p(x)(y12 + 2y1 z + z 2 ) + q(x)(y1 + z) + r(x).

Kako je y1 rjesenje date jednacine dobijamo
z 0 + p(x)(2y1 + z 2 ) + q(x)z = 0,
to jest
z 0 + (2p(x)y1 + q(x))z = p(x)z 2 ,
a ovo je Bernulijeva diferencijalna jednacina.

144

y 0 y 2 + 2ex y = e2x + ex ,
ako je njeno partikularno rjesenje y1 = ex .
Rje
senje. Koristeci smjenu
y = ex + z
dobijamo
z0 = z2.
Odavde je
1
= x C,
z
pa je
1
.
C x
z=
y = ex +
1
.
C x
Primjedba 6.3. Smjenom
1
y = y1 + ,
z
jednacina (6.16) se svodi na linearnu diferencijalnu jednacinu
z 0 (2p(x)y1 + q(x))y = p(x).
Pretpostavimo sada da su y1 i y2 dva partikularna rjesenja jednacine (6.16).
Tada koristeci jednakost
0
y1 = p(x)y12 q(x)y1 r(x),

jednacinu (6.16) mozemo predstaviti u obliku
(y y1 )0
= p(x)(y + y1 ) r(x),
y y1
to jest
(ln(y y1 ))0 = p(x)(y + y1 ) q(x).
(6.17)
Za drugo partikularno rjesenje y2 analogno dobijamo

(ln(y y2 ))0 = p(x)(y + y2 ) q(x).
(6.18)
Iz jednacina (6.17) i (6.18) dobijamo
0
y y1
ln
= p(x)(y2 y1 ),
y y2
pa je
y y1
= C exp
y y2
opste rjesenje jednacine (6.16).
p(x)(y2 (x) y1 (x))dx ,
(6.19)

145
Primjer 6.8. Jednacina
y0 =
1
y2 ,
x4
ima partikularna rjesenje

y1 =
1
1
1
1
+ , y2 = 2 .
x x2
x x
Koristeci formulu (6.19) dobijamo da je opste rjesenje

Z
y y1
2dx
= C exp
,
y y2
x2
2
x2 y x 1
= Ce x .
x2 y x + 1
6.2.6
Jedna
cine Lagran
za i Klera
Jednacina Lagranza ima oblik

y = x(y) + (y 0 ),
(6.20)
gdje su i diferencijabilne funkcije.

Pretpostavimo da funkcija nije identicko preslikavanje. Stavljajuci y 0 = p,
diferencirajuci po x i koristeci jednakost dy = pdx dobijamo linearnu jednacinu
dx
0 (p)
0 (p)
+x
=
.
dp
(p) p
p (p)
Neka je njeno opste rjesnje
x = g(p, C),
smjenom u (6.20) dobijamo
y = g(p, C)(p) + (p).
Dakle, zakljucujemo da je sa
x = g(p, C),
y = g(p, C)(p) + (p),
dato opste rjesenje jednacine (6.20).
y = 2xy 0 + ln y 0 .
Rje
senje. Stavimo y 0 = p, tada je y = 2xp + ln p. Diferencirajuci dobijamo
pdx = 2pdx + 2xdp +
dp
,
p

146
a odavde je
dx 2
1
+ x = 2.
dp p
p
Ovo je linearna jednacina. Njeno opste rjesenje je
x=
C
1
.
2
p
p

x=
C
1
,
p2
p
y = ln p +
2C
2.
p
Jednacina Klera ima oblik

y = xy 0 + (y 0 ).
(6.21)
Ona se rjesava koristeci isti postupak kao i kod Lagranzove jednacine. Opste
rjesenje Klerove jednacine je
y = Cx + (C).
Klerova jednacina moze imati i singularno rjesenje dato sa
y = xp + (p),
x + 0 (p) = 0.
y = xy 0 +
1
.
2y 0
Rje
senje. Stavljajuci y 0 = p, dobijamo
y = xp +
1
.
2p
Diferencirajuci posljednju jednacinu i zamjenjujuci dy sa pdx imamo

pdx = pdx + xdp
odavde je
dp
,
p2
1
dp x 2 = 0.
2p
Iz dp = 0, to jest p = C dobijamo opste rjesenje

y = Cx +
1
.
2C
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE

VISEG
REDA
Dalje, iz
x
147
1
= 0,
2p2
imamo
x=
1
.
2p2
Eliminisuci p iz te jednacine i iz jednacine

y = xp +
1
,
2p
dobijamo
y 2 = 2x.
Ovo je takodje rjesenje (singularno rjesenje) date jednacine.
6.3
Linearne diferencijalne jedna

cine vi
seg reda
6.3.1
Homogena jedna
cina
Definicija 6.1. Diferencijalna jednacina

y (n) + p1 (x)y (n1) + + pn1 (x)y 0 + pn (x)y = q(x), x (a, b),
(6.22)
je linearna diferencijalna jedna

cina reda n.
Ako je q 0 na (a, b) to jest,
y (n) + p1 (x)y (n1) + + pn1 (x)y 0 + pn (x)y = 0, x (a, b),
(6.23)
kazemo da se radi o homogenoj jednacini, u suprotnom je nehomogena

jednacina.
Egzistencija i jedinstvenost rjesenja diferencijalne jednacine (6.22) su date
sljedecom teoremom.
Teorema 6.3. Ako su funkcije q, p1 , p2 , . . . , pn neprekidne na (a, b), tada za
svako x0 (a, b) postoji jedinstveno rjesenje y diferencijalne jednacine (6.22)
definisano na (a, b) koje zadovoljava uslove
0
(n1)
y(x0 ) = y0 , y 0 (x0 ) = y0 , . . . , y (n1) (x0 ) = y0

0
(n1)
gdje su y0 , y0 , . . . , y0
, dati realni brojevi.
Primjetimo da je kod diferencijalne jednacine (6.22) neprekidnost koeficijenata dovoljna za egzistenciju i jedinstvenost rjesenja Kosijevog pocetnog problema na cijelom intervalu (a, b), dok smo kod Peanove teoreme odnosno PicardLindelofove teoreme imali egzistenciju i jedinstvenost rjesenja u nekoj okolini
tacke x0 .

148
Definicija 6.2. Neka su date funkcije p1 , p2 , . . . , pn . Simbol L[ ] oznacava

diferencijalni operator,
L[y] = y (n) + p1 (x)y (n1) + + pn1 (x)y 0 + pn (x)y.
Sada diferencijalne jednacine (6.22) i (6.23) mozemo pisati u obliku
L[y] = q(x)
i L[y] = 0, x (a, b).
Lako se vidi da je operator L[ ] linearan, to jest vrijedi

L[Cy] = CL[y], C R,
L[y1 + y2 ] = L[y1 ] + L[y2 ].
Na osnovu ove dvije osobine imamo da je
L[C1 y1 + C2 y2 + + Cn yn ] = C1 L[y1 ] + C2 L[y2 ] + + Cn L[yn ],
C1 , C2 , . . . , Cn R.
Prema tome vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 6.4. Ako su y1 , y2 , . . . , yn rjesenja diferencijalne jednacine (6.23)
tada je i y = C1 y1 + C2 y2 + + Cn yn njeno rjesenje.
Na osnovu prethodne teoreme zakljucujemo da mozemo dobiti nova rjesenja
jednacine (6.23) ako znamo neka njena rjesenja. To namece potrebu da se odredi
skup rjesenja kod koga se nijedno rjesenje ne moze dobiti preko ostalih rjesenja.
U vezi sa ovim imamo sljedecu definiciju.
Definicija 6.3. Za funkcije y1 , . . . , yn kazemo da su linearno zavisne na (a, b)
ako postoje konstante 1 , . . . n od kojih je bar jedna razlicita od nule, takve da
je na (a, b),
1 y1 + + n yn = 0.
(6.24)
Ako je identitet (6.24) zadovoljen samo za 1 = = n = 0, kazemo da su
funkcije y1 , . . . , yn linearno nezavisne na (a, b).
Primjer 6.11. Funkcije y1 (x) = x, y2 (x) = 2x + 1 i y3 (x) = 7x + 2 su linearno
zavisne na skupu R, jer je
y3 (x) 2y2 (x) 3y1 (x) = 0,
na skupu R.
Definicija 6.4. Neka su y1 , . . . , yn , n 1 puta diferencijabilne funkcije.
Determinanta
y1 (x)
y2 (x)
yn (x)
0
0
0
y1 (x)
y2 (x)
yn (x)
W (y1 , . . . , yn ; x) =
..
..
..
.
.
y (n1) (x) y (n1) (x) y (n1) (x)

n
1
2
se naziva Vronskijevom determinantom ili Vronskijan.

VISEG
REDA
149
Teorema 6.5. Funkcije y1 , . . . , yn su linearno nezavisna rjesenje diferencijalne

jednacine (6.23) na (a, b) ako i samo ako je
W (y1 , . . . , yn ; x) 6= 0
za sve x (a, b).
Da bi se ispitala linearna zavisnost rjesenja diferencijalne jednacine (6.23),

obicno se koristi formula Liuvila i Abela, data sljedecom teoremom.
Teorema 6.6. Neka su y1 , . . . , yn rjesenja diferencijalne jednacine (6.23) i
x0 (a, b), tada je
Z x
W (y1 , . . . , yn ; x) = W (y1 , . . . , yn ; x0 ) exp

p1 (t)dt , x (a, b).
x0
Teorema 6.7. Ako su y1 , . . . , yn su linearno nezavisna rjesenje diferencijalne

jednacine (6.23), tada je
y = C1 y1 + + Cn yn
njeno opste rjesenje.
Dakle, da bi odredili opste rjesenje diferencijalne jednacine (6.23) dovoljno je
da znamo n njenih linearno nezavisnih rjesenja. U slucaju da se radi o jednacini
reda 2, dovoljno je da znamo jedno njeno partikularno rjesenje. Naime, vrijedi
sljedeca teorema.
Teorema 6.8. Ako je y1 netrivijalno partikularno rjesenje diferencijalne jednacine
y 00 + p1 (x)y 0 + p2 (x)y = 0,
tada je
Z
y2 (x) = y1 (x)
1
exp
p
(x)dx
dx
1
y12 (x)
partikularno rjesenje date jednacine, linearno nezavisno od y1 .

Dokaz. Neka je y1 jedno partikularno rjesenje jednacine
y 00 + p1 (x)y 0 + p2 (x)y = 0.
Uvedimo smjenu
y = y1 z.
Dobijamo
y1 z 00 + (2y1 + p1 y1 )z 0 = 0,
!
0
2y1
00
+ p1 z 0 .
z =
y1
Ako stavimo z 0 = u, imamo

du
=
u
2y1
+ p1
y1
!
dx,
(6.25)

150
pa je
u(x) =
Odavde je
1
exp
p
(x)dx
.
1
y12 (x)
1
z(x) =
exp p1 (x)dx dx.
y12 (x)
y2
Rjesenja y1 i y2 su nezavisna jer je
6= const.
y1
Z
Primjedba 6.4. Formula (6.25) je poznata kao Liuvilova formula.

Primjer 6.12. Naci opste rjesenje jednacine
xy 00 + 2y 0 + xy = 0,
sin x
ako je y1 =
, njeno partikularno rjsenje.
x
Rje
senje. Koristimo Liuvilovu formulu. Za partikularno rjesenje y2 je
Z
Z
2
sin x
1
exp
y2 =
dx dx,
sin2 x
x
x
x2
y2 =
sin x
x
x2
sin x
exp(2 ln x)dx =
2
x
sin x
dx
cos x
=
.
2
x
sin x

y = C1
6.3.2
sin x
cos x
+ C2
.
x
x
Nehomogena jedna
cina. Metod varijacije konstanti
Neka je yh opste rjesenje homogene diferencijalne jednacine (6.23), a yp

partikularno rjesenje nehomogene diferencijalne jednacine (6.22), tada je
L[yh ] = 0 i L[yp ] = q(x),
pa kako je operator L[ ] linearan imamo
L[yh + yp ] = q(x).
Na osnovu ovoga zakljucujemo da je y = yh + yp rjesenje nehomogene diferencijalne jednacine (6.22). Dalje, kako je yh = y yp , eliminacijom konstanti iz yh
i odgovarajucih izvodnih jednakosti dobija se samo homogena jednacina. Isto
tako eliminacijom konstanti iz y i odgovarajucih izvodnih jednakosti dobija se
samo nehomogena jednacina. Dakle, vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 6.9. Neka je yh opste rjesenje jednacine (6.23), a yp partikularno
rjesenje jednacine (6.22), tada je y = yh + yp opste rjesenje jednacine (6.22).

VISEG
REDA
151
Metod pomocu koga se polazeci od opsteg rjesenja diferencijalne jednacine

(6.23) dolazi do partikularnog rjesenja diferencijalne jednacine (6.22) je poznat
kao metod varijacije konstanti.
Teorema 6.10. Neka su y1 , y2 , . . . , yn linearno nezavisna rjesenja diferencijalne jednacine (6.23). Opste rjesenje diferencijalne jednacine (6.22) je dato
sa
y = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x),
pri cemu je,
Z
Ci (x) =
Wi (y1 , y2 , . . . , yn ; x)
dx,
W (y1 , y2 , . . . , yn ; x)
gdje je W (y1 , y2 , . . . , yn ; x) Wronskijeva determinanta, a Wi (y1 , y2 , . . . , yn ; x) je

determinanta koja se dobije od Wronskijeve determinante kada se ita kolona
zamijeni sa kolonom [0, 0, . . . , 0, q(x)]> .
Dokaz. Neka su y1 (x), y2 (x), . . . , yn (x) linearno nezavisna rjesenja diferencijalne
jednacine (6.23). Odredicemo funkcije C1 (x), C2 (x), . . . , Cn (x) takve da je
y(x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x),
partikularno rjesenje diferencijalne jednacine (6.22).
Diferenciranjem u (6.26) dobijamo
0
y 0 (x) = (C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x))+

0
+(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x)).

Postavimo uslov
0
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x) = 0.

Sada je
pa je
y 0 (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x),

0
y 00 (x) = (C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x))+

00
00
00
+(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x)).

postavimo sada uslov
0
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x) = 0.

Tada imamo
00
00
00
y 00 (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn (x).

Nastavljajuci ovaj postupak do n 1 prvog izvoda dobijamo
(k)
(k)
y (k) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn(k) (x),
(6.26)

152
k = 1, 2, . . . , n 1. Za nti izvod imamo

0
(n1)
y (n) = (C1 (x)y1
(n1)
(x) + C2 (x)y2
(n)
(x) + + Cn (x) yn(n1) (x))+
(n)
+(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x)yn(n) (x)).

Uvrstavajuci y (k) , k = 1, 2, . . . , n u diferencijalnu jednacinu (6.22) i koristeci
cinjenicu da su y1 (x), y2 (x), . . . , yn (x) rjesenja diferencijalne jednacine (6.23)
dobijamo
0
(n1)
C1 (x)y1
(n1)
(x) + C2 (x)y2
(x) + + Cn (x) yn(n1) (x) = q(x).
Dakle, imamo sistem

0
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x) yn (x) = 0

0
C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + + Cn (x) yn (x) = 0

..
.
0
(n2)
C1 (x)y1
0
(n1)
C1 (x)y1
(n2)
(x) + C2 (x)y2
0
(n1)
(x) + C2 (x)y2
(x) + + Cn (x) yn(n2) (x) = 0

0
(x) + + Cn (x) yn(n1) (x) = q(x).
Determinanta sistema je Vronskijeva determinanta W (y1 , y2 , . . . , yn ; x). Kako

su rjesenja y1 , y2 , . . . , yn linearno nezavisna imamo da je
W (y1 , y2 , . . . , yn ; x) 6= 0.
Na osnovu Cramerovog pravila je
0
Ci (x) =
Dakle,
Z
Ci (x) =
Wi (y1 , y2 , . . . , yn ; x)
.
W (y1 , y2 , . . . , yn ; x)
Wi (y1 , y2 , . . . , yn ; x)
dx.
W (y1 , y2 , . . . , yn ; x)
Primjer 6.13. Data je nehomogena jednacina

y 00 + 2y 0 + y = ex ln x.
Ako je poznato da su y1 (x) = ex , y2 (x) = xex linearno nezavisna rjesenja
homogene diferencijalne jednacine
y 00 + 2y 0 + y = 0,
odrediti opste rjesenje nehomogene jednacine.
Rje
senje. Za Vronskijevu determinantu imamo
x
e
xex
W (y1 , y2 , ; x) =
x
e
(1 x)ex
= e2x .

VISEG
REDA
Dalje,
pa je
153
W1 (y1 , y2 , ; x) =
0
xex
2x
ln x,
x
x = xe
e ln x (1 x)e
x
= e2x ln x,
W2 (y1 , y2 , ; x) =
ex ex ln x
Z
1
x2
(x ln x)dx = x2 ln x +
+ C1 ,
2
4
Z
C2 (x) = ( ln x)dx = x ln x x + C2 .
C1 (x) =
Dakle, opste rjesenje nehomogene jednacine je
1 2
x2
x
x
y = C1 e + C2 xe + x ln x +
ex + (x ln x x)xex .
2
4
6.3.3
Homogena jedna
cina sa konstantnim koeficijentima
Jednacina L[y] = 0, kod koje su svi koeficijenti pi , i = 1, 2, . . . , n realne

konstante, to jest jednacina
y (n) + p1 y (n1) + + pn1 y 0 + pn y = 0, pi R, i = 1, 2, . . . , n,
(6.27)
se naziva homogena jedna

cina sa konstantnim koeficijentima. Kod ove
jednacine opste rjesenje se moze formirati pomocu korijena karakteristi
cne
jedna
cine
n + p1 n1 + + pn1 + pn = 0.
(6.28)
Naime, ako se trazi rjesenje jednacine (6.27) u obliku
y(x) = ex , R,
imamo
y (n) + p1 y (n1) + p2 y (n2) + + pn1 y 0 + pn y = pn ()ex ,
gdje je
pn (x) = n + p1 n1 + + pn1 + pn .
Kako je ex > 0, zakljucujemo da je

y (n) + p1 y (n1) + p2 y (n2) + + pn1 y 0 + pn y = 0,
ako je
pn () = 0.
Dakle, ako su i , i = 1, . . . , n, korijeni karakteristicne jednacine (6.28), tada su
funkcije yi (x) = ei x , i = 1, . . . , n, rjesenja jednacine (6.27). Moguci su sljedeci
slucajevi :

154
(i) Korijeni 1 , 2 , . . . , n su realni i razliciti. Tada opste rjesenje jednacine

(6.27) ima oblik
y = C1 e1 x + C2 e2 x + + Cn en x .
(ii) Korijeni karakteristicne jednacine su realni, ali su neki od njih visestruki.
e a svi ostali korijeni su razliciti
Na primjer, ako je 1 = 2 = . . . = k = ,
onda opste rjesenje ima oblik
e
y = C1 ex + C2 xex + C3 x2 ex + + Ck xk1 ex +
+Ck+1 ek+1 x + + Cn en x .
(iii) Svi korijeni su razliciti, ali se medju njima nalaze i kompleksni korijeni.
Neka je na primjer 1 = + i, 2 = i, 3 = + i, 4 = i, a
ostali korijeni su realni. Tada opste rjesenje ima oblik
y = C1 ex cos x + C2 ex sin x + C3 ex cos x + C4 ex sin x+
+C5 e5 x + + Cn en x .
(iv) Medju korijenima se nalaze visestruki kompleksni korijeni. Na primjer, u
slu
caju
da je 1 = + i korijen visestrukosti k karakteristicne jednacine
k n2 , tada je 2 = i, takodje korijen visestrukosti k. Ako su
ostalih n 2k korijena realni i razliciti onda je opste rjesenje
y = C1 ex cos x + C2 ex sin x + C3 xex cos x + C4 xex sin x+
+C2k1 xk1 ex cos x+C2k xk1 ex sin x+C2k+1 e2k+1 x + +Cn en x .
y 000 2y 00 y 0 + 2y = 0.
Rje
senje. Karakteristicna jednacina je
3 22 + 2 = 0.
Odavde je
( + 1)( 1)( 2) = 0,
pa su korijeni karakteristicne jednacine
1 = 1, 2 = 1, 3 = 2.
Dakle, korijeni su realni i razliciti, pa je opste rjesenje
y = C1 ex + C2 ex + C3 e2x .

VISEG
REDA
155

y 000 y 00 y 0 + y = 0.
Rje
senje. U ovom slucaju karakteristicna jednacina je
3 2 + 1 = 0.
Odavde je
( 1)2 ( + 1) = 0,
pa je
1 = 1, 2 = 1, 3 = 1.
Korijeni su realni, pri cemu je jedan od njih visestrukosti dva, pa je opste
rjesenje
y = C1 ex + C2 xex + C3 ex .
y (5) 2y (4) + 2y 000 4y 00 + y 0 2y = 0.
Rje
senje. Karakteristicna jednacina je
5 24 + 23 42 + 2 = 0,
ili
( 2)(2 + 1)2 = 0,
pa su korijeni
1 = 2, 2 = 3 = i, 4 = 5 = i.
Opste rjesenje je
y = C1 e2x + (C2 + C3 x) cos x + (C4 + C5 x) sin x.
Linearna diferencijalna jednacina
xn y (n) + p1 xn1 y (n1) + + pn1 xy 0 + pn y = f (x),
(6.29)
gdje su p1 , . . . , pn konstante naziva se Ojlerovom diferencijalnom jedna

cinom.
Ona se smjenom x = et svodi na linearnu jednacinu sa konstantnim koeficijentima. Naime,
dy dx
dy 1
dy
=
=
,
dt
dx dt
dx t
dy
dy
=
.
t
dt
dx
Slicno, dobijamo
dy 1
d dx
t
d2 y
d2 y 1
dy 1
=
=
2
,
2
2
dt
dt
dx t
dx t2

156
d2 y
d
d
=
1
y.
dt2
dx dx
Matematickom indukcijom se moze pokazati da je
d
dk y
d
d
d
tk k =
1
2
k + 1 y.
dt
dx dx
dx
dx
t2

x3 y 000 + x2 y 00 + 3xy 0 8y = 0.
Rje
senje. Uvedimo smjenu x = et . Imamo
dy 2 d2 y
d2 y dy
dy
d
d
x
=
, x
=
1
y= 2
,
2
dx
dt
dx
dt dt
dt
dt
d3 y
d
d
d
x3 3 =
1
2 y
dx
dt dt
dt
d
d
dy
d d y
dy dy
=
1
2y =
2
+ 2y
dt dt
dt
dt dt2
dt
dt
d d2 y
dy
=
3
+
2y
.
dt dt2
dt
Dakle,
x3
d3 y
d3 y
d2 y
dy
=
3
+2 ,
3
3
2
dx
dt
dx
dx
pa data jednacina postaje

d3 y
d2 y
dy d2 y dy
dy
3 2 +2
+ 2
+3
8y = 0,
3
dt
dt
dt
dt
dt
dt
to jest
d2 y
dy
d3 y
2
+4
8y = 0.
3
2
dt
dt
dt
Njena karakteristicna jednacina je
3 22 + 4 8 = 0,
odakle je
( 2)(2 + 4) = 0,
pa je
1 = 2, 2 = 2i, 3 = 2i.
Zakljucujemo da je
y = C1 e2t + C2 cos 2t + C3 sin 2t,
opste rjesenje ove jednacine. Vracajuci promjenljivu x imamo
y = C1 x2 + C2 cos 2 ln |x| + C3 sin 2 ln |x|.
6.4. ZADACI
6.4
157
Zadaci
1. Rijesiti jednacine :
(a) (1 + y 2 )dx + xydy = 0,
(b) ey (1 + y 0 ) = 1,
(c) y 0 = cos(x + y),
(d) y 0 = ax + by + c, a, b, c, R.
2. Naci rjesenja jednacina koja ispunjavaju date uslove
(a) (1 + ex )yy 0 = ex , y(0) = 1,
10
(b) x2 y 0 + cos 2y = 1, y
, x +,
3
(c) (x + 1)y 0 = y 1, y je ograniceno kad x +.
(a) xy 0 = y + x cos2
y
,
x
(b) 2x2 y 0 = x2 + y 2 ,
(c) (x + y)dx + (x y + 1)dy = 0,
(d) (x 2y + 1)dx + (4x 8y + 3)dy = 0.
2
(a) y 0 + 2xy = ex ,
1
(b) y 0 =
,
x cos y + sin 2y
(c) (2x y 2 )y 0 = 2y,
2
yx
xy dy dx = 0.
(d) e
5. Odrediti rjesenje y(x) jednacine
x2 y 0 cos
1
1
y sin = 1,
x
x
za koje vrijedi lim y(x) = 1.

x
(a) y 0 + 2xy = 2xy 2 ,
y
(b) 2y 0 ln x + = y 1 cos x,
x
(c) (x2 + y 2 + 1)dy + xydx = 0,
(d) 2x2 y 0 = y 3 + xy.

158
7. Koristeci smjenu, svesti jednacinu

y 0 tg y = ex
1
,
cos y
na linearnu jednacinu, a zatim je rijesiti.

8. Koristeci smjenu, svesti jednacinu
yy 0 + 1 = (x 1)e
y2
2
na Bernulijevu jednacinu, a zatim je rijesiti.

(a) y = x(1 + y 0 ) + y 02 ,
0
(b) y = xy 0 + ey ,
y
1
(c) x = 0 + 02 .
y
y
10. Ako je y1 (x) partikularno rjesenje linearne jednacine
y 0 + p(x)y = q(x),
pokazati da je njeno opste rjesenje dato sa
y(x) = y1 (x) + Ce
p(x)dx
11. Odrediti krive kod kojih svaka tangenta sijece yosu u tacki koja je podjednako udaljena od dodirne tacke i od koordinatnog pocetka.
12. Rijesiti Rikatijevu jednacinu
y0 =
5
y2 ,
x4
ako je poznato da ima partikularno rjesenje oblika

y1 (x) =
a
b
+ 2.
x x

(a) xy 00 + y 0 = 0,
(b) y 00 = y 0 (1 + y 0 ),
(c) y 000 = 3yy 0 .
14. Naci Vronskijevu determinantu za funkcije
y1 (x) = aex , y2 (x) = bex , y3 (x) = cex .
6.4. ZADACI
159

(a) y 00 4y 0 + 3y = 0,
(b) y 000 + 27y = 0,
(c) y 00 2y 0 + 5y = 0.
(a) y 00 + 4y = sin2x,
(b) y 00 + y 0 = ex ,
(c) y 00 + 12y 0 + 5y = x + 1.
x2 y 00 + xy 0 y = 0.
18. Koristeci smjenu x 2 = z, svesti jednacinu

(x 2)2 y 00 3(x 2)y 0 + 4y = x,
na Ojlerovu jednacinu, a zatim je rijesiti.
160
Glava 7
Literatura
1. Adnadevic, D., Kadelburg, Z., Matematicka analiza I, Naucna knjiga,
Beograd 1989.
2. Demidovic, B. P. i saradnici, Zadaci i rijeseni primjeri iz vise matematike
s primjenom na tehnicke nauke, Tehnicka knjiga, Zagreb 1971.
3. Gajic, LJ., Teofanov, N., Pilipovic S., Zbirka zadataka iz Analize I, Univerzitet u Novom Sadu, 1998.
4. Hadzic, O., Takaci, Dj ., Matematika za studente prirodnih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, 1998.
5. Keckic, J. D., Matematika za farmaceute, medicinare, hemicare i biologe,
Gradevinska knjiga, Beograd 1977.
6. Merkle, M., Matematicka analiza, Beograd 1996.
7. Vojvodic G., Algebra za studente tehnickih fakulteta, Institut za matematiku, Novi Sad 1987.
161

Analiza Zoran Mitrovic Knjiga

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Analiza Zoran Mitrovic Knjiga

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MATEMATICKA

6.2.1 Jednacina sa razdvojenim promjenljivim . . . . . .

Simbole > i zovemo logi

(p (q r)) ((p r) (p r)) distributivnost prema ,

Elementi teorije skupova

Skup je osnovni pojam u matematici. Skupovi se oznacavaju velikim slovima

Uredjeni par (x, y) se definise sa

C(x) i C(y) se poklapaju ili su disjunktne.

relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.

Cinjenicu da je elementu x pridruzen element f (x) oznacavamo ovako

Primjer 1.5. Neka je f (x) = x + 1, x > 0 i g(x) = x1 , x > 0.

Primjer 1.6. Inverzna funkcija funkcije f : R R date sa f (x) = 2x + 3 je

Primjer 1.10. Funkcija f (x) = x3 , x R je monotono rastuca. Naime, neka

Osnovne elementarne funkcije su :

Skup prirodnih brojeva oznacavamo sa N i vrijedi N = {1, 2, 3, . . .}. Skup

n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)2

Koristeci metod matematicke indukcije se mogu dokazivati i razne nejednakosti.

(n N) 1 + (n + 1)h + nh2 1 + (n + 1)h

Pokazimo na primjer osobinu 4.

koja vrijedi za sve a, b R i sve n N.

gdje su x1 , . . . , xn , y1 , . . . , yn , realni brojevi.

(y11 + + yn2 )x2n+1 .

Zbir prirodnih brojeva je prirodan broj, medjutim njihova razlika ne mora

Moze se pokazati da ne postoje prirodni brojevi m i n takvi da je 2 = m

Kazemo jos i da je (R, +, , <) uredjeno polje.

Jednacina x2 + 1 = 0 nema rjesenja u skupu realnih

Primjer 1.12. Dati su kompleksni brojevi z1 = 1 + i i z2 = 2 + 3i. Odrediti

Kompleksnom broju z = x + iy u Dekartovom koorinatnom sistemu mozemo

je moduo kompleksnog broja z, a ugao

Teorema 1.3. Ako su dati kompleksni brojevi

(1 (cos 1 + i sin 1 ))n = n1 (cos n1 + i sin n1 ),

(a) ( 3 i)7 , (b) 1i

Koristeci Moavrovu formulu imamo

1. Pomocu tablica istinitosti ispitati da li su formule tautologije :

15. Dokazati da za svaki prirodan n i svaki realan broj h 1 vrijedi nejednakost

n(n 1) 2 n(n 1)(n 2) 3

14. Neka je z1 = 4 + 2i, z2 = 2 4i. Odrediti

16. Odrediti eksponencijalni oblik kompleksnih brojeva 2 + 3i, 1 + i.

19. Rijesiti jednacinu

Definicija 2.1. Preslikavanje x : N R nazivamo niz x. Broj x(n) se naziva

Naime, za dato > 0 vrijedi

gdje je bac oznaka za najveci cio broj manji od broja a.

Definicija 2.3. Niz {xn } divergira ka plus beskonacno (minus beskonacno)

Primjer 2.4. Niz an = q n , q > 1, divegira ka plus beskonacno.

(ii) niz xn = n divergira ka plus beskonacno,

Neke osobine konvergentnih nizova

Mozemo pretpostaviti da je x < y. Neka je

Iz definicije granicne vrijednosti niza zakljucujemo da postoji prirodni broj n0

Dakle, niz je ogranicen.

Primjer 2.7. Niz

Teorema 2.3. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je

gdje su x, y R i neka je R. Tada vrijedi :

Dokaz. (i) Neka je dat > 0. Iz definicije granicne vrijednosti zakljucujemo da

(ii)Ako je = 0 tvrdjenje je ocigledno. Pretpostavimo da je 6= 0. Neka je dat

(iii) Kako je niz {yn } konvegentan on je i ogranicen, pa postoji M > 0 takav

(iv) Dokaz je slican kao u (iii).

lim (xn yn ) = sgnx , x 6= 0,

lim (xn )a = xa , ako je x > 0, a R i xn > 0, za sve n N.

Primjer 2.8. Naci granicnu vrijednost niza

U ovom slucaju koristeci pogodne transformacije odredjujemo granicnu vrijednost niza.

Primjer 2.9. Naci granicnu vrijednost niza

Sljedeca teorema je poznata kao teorema o dva zandara.

tada za dati > 0 postoji prirodan broj n0 takav da je

Primjer 2.10. Pokazati da je granicna vrijednost niza, ciji je opsti clan