You are on page 1of 8

CRKVA I SAMOSTAN BDM U REMETAMA

Nakon potresa od 9. studenoga 1880. remetska upna crkva i dvor temeljito su restaurirani
1882. godine prema projektima Hermana Bolla dijelom u neogotikom, dijelom u neorenesansnom
stilu.

Jednobrodna jednotoranjska graevina poligonalnog svetita, podignuta, kako novija arheoloka


istraivanja pokazuju, po svoj prilici u 14. stoljeu, a tijekom 17. i 18. stoljea u
vie navrata temeljito pregraena, nakon ukinua pavlinskog reda 1786. postala je najprije
filijalna kapela upe sv. imuna u Markuevcu, a nakon to je 1810. remetsko vlastelinstvo
dolo u posjed zagrebakih nadbiskupa, utemeljena je, dvije godine poslije, remetska
upa.
Remetska crkva i upni dvor pripadaju graevinama koje su najvie stradale u velikom potresu 9.
studenoga 1880. godine. Velike tete izazvalo je osobito uruavanje svoda u glavnom brodu koji je
unitio ili jako otetio velik dio opreme crkve: oltare, klupe, propovjedaonicu te orgulje na koru.
U crkvi nije bilo nikoga, za vrijeme potresa, ali svemu je svjedoio jedan seljak koji je rekao kako je
potres bio tako jak da nije mogao ostati stajati na nogama i da se nakon potresa digla takva praina
koja se sat vremena nije mogla slegnuti.
Gradom se proirila vijest kako je crkva nepovratno izgubljena i kako e se morati sruiti do kraja, a
svi su odreda alili za lijepim freskama na svodu crkve koje su se zdrobile pri uruavanju. Ubrzo se
pokazalo da je ipak rije o pretjerivanju.
Jednobrodna samostanska, pavlinska gotika crkva izgraena postupno od 1319. kada je sagraeno izdueno svetite, a u 15.
st. crkvena laa, zvonik i samostan, pregraen i nadograen u 17. st. Godine 1721. 22. crkvena laa produena je za jedan
jaram, podignuto je pjevalite, te u liniji zvonika izgraena nova barokna fasada s kipovima svetaca u niama.Nakon oteenja u
potresu 1880. god. sruen je dio samostana, a crkva pregraena po projektu H. Bolla. Od crkvenog inventara sauvan je
mramorni glavni oltar iz 1706. u koji je ukomponiran dio gotikog retabla s udotvornim gotikim drvenim kipom Majke Boje
Remetske. Fragmentarno sauvane zidne slike Ivana Rangera i suradnika. Ispred crkve je pil sv. imuna Stilita s grbom biskupa
Branjuga iz 1739.god. te barokni reljef sv. Pavla Pustinjaka. Na raskriju, sjeverno od crkve secesijska je kapelica M.B. Lurdske
iz 1908.godine

Od 1721. do 1747. godine trajali su radovi na obnovi i proirenju


crkve prema zapadu, a u tom je vremenu njezina unutranjost ukraena freskama
Ivana Rangera.
Stoljeima su remetski pavlini gradili i dograivali remetski samostan i crkvu. Izmeu g. 1721. i 1722. radili su na produenju lae stare gotike crkve do crte
fasade zvonika i samostana. U tome novom dijelu, izgraeno je pjevalite koje lei na stupovima. Poznati pavlinski slikar Ivan Ranger, sa svojom kolom,
oslikava crkvu g. 1745. Zidnim slikama bili su ureeni svi zidovi svetita, lae, prostor pod pjevalitem, ispred njega i pobona kapela. Freske ispod pjevalita
raene su prema Librum votorum pavlina; Ranger je vadio najznaajnije momente iz Egererove knjige Farmacopea celestis (nebeska ljekarna) u kojoj su
opisana i grafiki prikazana udesa koja su se dogodila zagovorom Gospe Remetske.

U svetitu Najvjernije odvjetvice Hrvatske na poseban nain tuje se gotiki udotvorni


Gospin kip. Gospin je oltar, neko drveni, stajao u junoj, pobonoj kapelici koja je
podignuta g. 1645. i posveena g. 1654. Budui da je bila sagraena na vlanu i nesigurnu
tlu, zidovi su joj popucali. G. 1680. bila je produena i iznutra temeljito ureena. Budui da
se kapela vie nije dala popraviti, Gospin kip biva prenesen g. 1702. na oltar sv. Pavla
Pustinjaka. U kapeli su Tomo Jurjevi (1713), pavlinski kipar, i njegov pomonik Pavao
Belina podigli oltar ranobaroknog stila. Dao ga je g. 1706. podii zagrebaki kanonik Ivan
Znika, a obnovljen je 1938. Za biskupa Vrhovca, oltar je premjeten u svetite crkve, gdje
se i danas nalazi. Teko pogoena potresom g. 1880., kapelica je sruena i nije vie
nikada niti sagraena. Taj dio je zazidan i na bivem ulazu u kapelicu danas se nalazi
neogotiki oltar Srca Isusova. Glavni oltar je vrlo visok i sagraen je u dva kata. U
sreditu je donjeg dijela ponad menze svetohranite s kupolicom, a iznad njega drveni
okvir s Gospinim kipom. Sa strane su kipovi svetih pustinjaka Pavla i Antuna. Na lukovima

sjedi po jedan aneo. Na drugom katu nalazi se slika Presv. Trojice. Na vrhu je u sredini
kip sv. Ivana Krstitelja uzora pustinjakog ivota.
Remetski Gospin kip predstavlja vitku i mladenaku Majku u stojeem stavu s razmjerno
velikom Djetetom u naruju, koje desnicom grli Majku oko vrata. Djeviino je tijelo
zaodjenuto haljinom i zaogrnuto gusto nabranim platem. Neki dre da je kip sa sobom
donio, utemeljitelj samostana, pavlin Iskvirin, dok drugi misle da ga je izradio pavlin Pavao
de Lomirhia. Na njemu stoji tekst: 1490. godine brat Pavo Poljak b ga rezao. Kada se
Gospin lik gledao sa odreene udaljenosti, s desne strane, mogao se primjetiti Gospin
smjeak. Dok danas, nakon temeljite obnove kipa g. 1998. to vie nije mogue. Kipu je g.
1490. dodan drveni pozlaeni kasnogotiki ukrasni okvir, u kome se nalaze kipii sv.
Barbare i Hedvige s desne, te sv. Katarine i sv. Agneze s lijeve strane.
Uslijed velikih oteena restauracija remetske crkve pripada skupini najopsenijih
restauracijskih zahvata izvedenih nakon potresa ne samo u opusu arhitekta koji ju je
projektirao, Hermana Bolla, ve i uope. Trokovi restauracije iznosili su 28.000 forinti, od
ega je 17.000 donirao tadanji zagrebaki nadbiskup Josip Mihalovi koji je bio duan
pokriti veinu trokova po tadanjim hrvatskim zakonima jer je bio patron crkve. Budui da
je u veljai 1881. jo jedan manji potres pogodio Remete i dodatno otetio crkvu i upni
dvor, kao i zbog nedostatka sredstava (Nadbiskupija je morala namaknuti 150.000 forinti
za restauracijske radove na raznih zgradama i crkvama) popravcima crkve nee se
pristupiti sve do ljeta 1882., to je izazvalo nezadovoljstvo dijela remetskih upljana koji su
se bojali da nadbiskup ne eli ukinuti njihovu upu, a crkvu sruiti, kako bi izbjegao
obavezu plaanja njezine obnove. Nakon to se o pitanju restauracije ove graevine
raspravljalo i na Hrvatskom saboru radovi su konano zapoeli. Restauracija je izvedena
prema projektima arhitekta Hermana Bolla, koji je od 1880. bio elni arhitekt zagrebake
nadbiskupije i Stolnog kaptola. Zbog nedostatka sredstava crkva nije radikalno goticizirana
(kako je inae Boll postupao pri slinim restauracijama). Barokno je proelje samo
popravljeno, a sauvan je i barokni kor s freskama najvanijeg hrvatskog fresko slikara 18.
st. Ivana Rangera, te oltar u svetitu. Poruena je barokna kapela sv. Maksimilijana,
otvoreni su stari i dijelom izvedeni novi gotiki prozori na brodu i svetitu, u svetitu je
izraen novi krino-rebrasti svod, dok je glavni brod prekriven drvenim stropom, djelom
oslikanim. Restauracijama u 20. stoljeu dio Bollovih dodataka remetskoj crkvi je uklonjen
i ponovno su otkrivene i restaurirane Rangerove freske u brodu i svetitu.
Prije potresa je crkva bila tako oslikana da je nazvana "hrvatska Sikstinska kapela".
Gospa Remetska nosi naslov Fidelissima Mater Advocata Croatiae Sanctissima Virgo Remetensis, tj.
Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska, te su joj se kroz povijest molili i
utjecali brojni hrvatski vladari i velikani
Usmena predaja Nakon odlaska franjevaca tijekom godina kada je dolo do ruenja crkve i
samostana u Remetincu usmena predanja ovoga kraja donosi u vezi franjevake crkve jedan
neobian, ak udesan podatak, da je postojao kip Blaene Djevice Marije, drven, koji je preko
pola stoljea stajao pod vedrim nebom, izloen svakom nevremenu, a ipak je ostao posve
neoteen. Preputen svakom nevremenu, a ono ga ipak nije unitilo. Bio je nepomian, te ga
nisu mogli maknuti s mjesta, a mnogi su to poku- avali. Podii s mjesta mogli su tek franjevci,
kad su ponovno doli na svoje staro mjesto. Oni su ga s lakoom podigli i postavili na glavni
oltar, gdje stoji i vrlo se tuje, jer sja udesima. Tako narod, a taj spominjani Marijin kip i danas
jo postoji - Narodna predaja Remetinca na temelju ivih svjedoka govorila je i o ovome
udesnom dogaaju u vrijeme turskih provala da na podruju Remetinca nije bilo kuge, a ni bilo
kakve druge zarazne bolesti, dok su u neposrednoj blizini Remetinca tisue umirale od kuge.
Dogaalo se tada da su iz Varadina i okolice kugom zaraeni ljudi dolazili u Remetinec i ondje
bili poteeni i zdravi.

Remete, predio sjevernog dijela Zagreba. Pavlinski je samostan, prema predaji, osnovao 1272. Iskvirin; u izvorima se
spominje od 1288. Stradao je od turskih upada (napose 1557. i 1591.), a ukinut je 1786.; tada su razvuene
mnogobrojne dragocjenosti i umjetnike vrijednosti. Samostanska (upna) crkva Marijina Uznesenja jednobrodna je,
izvorno gotika, 1722. barokizirana graevina. Obnovljena je nakon potresa 1880. (H. Bol1). lzdueno svetite poduprto
potpornjima presvoeno je krinim svodom. Uz crkvu je sakristija, koju hodnik spaja s baroknom jednokatnom, neko
samostanskom zgradom (etverokutna osnova s unutranjim dvoritem) od koje su ouvana samo dva krila. Barokno
proe1je, s kvalitetnim kipovima u niama, crkva je dobila u prvoj polovici XVIII. St. Visoki zvonik uklopljen je izmeu
crkve i samostana. Na glavnom su ulazu u crkvu lijepe reetke od kovana eljeza. Svetite, te prizore s udesima pod
pjevalitem 1745. iluzionistiki oslikao pavlinski slikar I. Ranger. Mramorni glavni oltar djelo je pavlinskih redovnika T.
Jurjevia i P. Beline (1706.). U nj je ukomponiran gotiki drveni kip Majke Boje Remetske s etiri mala kipa svetica (XV.
St.). U crkvi su dva klasicistika oltara te veliko barokno raspelo; sliku sv. Antuna Padovanskoga naslikao je Vicencije
Wallenck (1824.). Pred crkvom je pil imuna Stilita s grbom biskupa J. Branjuga (oko 1739.) i barokni reljef sv. Pavla
Pustinjaka. U dvoritu je zdenac s kopijom barokne krune od kovana eljeza (original u Muzeju za urnjetnost i obrt u
Zagrebu). - U crkvi je pokopano vie istaknutih Ijudi: humanist Janus Parmonius (Ivan esmiki), ban I. Karlovi, G.
Alapi i pisac J. Bedekovi.

Uvod U ovom seminarskom radu nastojat u dati pregled najznaajnih djela Ivana Krstitelja
Rangera u lepoglavskoj pavlinskoj crkvi, objasnivi najprije kulturoloki i umjetniki znaaj
reda pavlina u Hrvatskoj, ali naravno i znaaj samoga autora. Ranger se smatra vrsnim
baroknim slikarom kojim je zapoeo procvat pavlinske umjetnosti u Hrvatskoj. 2. Red
pavlina u Hrvatskoj Pavlini su pustinjaki crkveni red, koji su svoj ivot i djelatnosti
usklaivali s potrebama naroda u odreenom razdoblju. Gradili su samostane i crkve,
otvarali uilita, promicali znanost i umjetnost i tako pridonosili opem napretku.
Zahvaljujui povijesnim prikazima reda saznajemo da je pustinjaka bilo oko Peuha, u gorju
Mecsek kao i u gorju oko Zagreba ali i drugdje, te da su se poetkom 12.st. poeli skupljati
u redovnike samostanske zajednice. Smatra se da je utemeljitelj reda, iako ne formalni
utemeljitelj, sv. Pavao Pustinjak. On je bio uzor u kojega su se pustinjaci ugledali. Za
poetak pavlinskog reda uzima se 1215.g. kada su peujski biskup Bartalomej i ostrogotski
kanonik Euzebije ujedinili pustinjake svojih biskupija u red koji dobija ime upravo po sv.
Pavlu Pustinjaku. 1308.g. prihvatili su pravilo sv. Augustina, a papa Ivan XXII. potvrdio je
1319.g. pavlinski red za sve krajeve i na svim podrujima gdje je bilo pavlinskih zajednica.
U Hrvatskoj su pavlini vjerojatno bilo autohtoni hrvatski pustinjaci koji su pristupili
pavlinskom redu i poeli graditi redovnike kue ve u prvim godinama pavlinskog
zajednitva i to u Dubici i Remetama. Vremenom poinju nicati pavlinski redovi diljem
Hrvatske. Brojni samostani podignuti su u XIV. i XV.st. meu kojima se istie samostan u
Lepoglavi. Odlukom cara Josipa II. ukinuti su 1786.g. crkveni redovi pa tako i pavlinski.
Samostani se zatvaraju, meu prvima u Istri (Sv. Petar u umi), dok se samostani u
Lepoglavi, Remetama, Sveticama i Krievcima namjenjuju novim upama. Osim za
obrazovanje mladei, pavlini su takoer zasluni i za razvitak arhitekture, slikarstva i
kiparstva, teoloke, povijesne, pravne i medicinske znanosti, kao i za jezikoslovlje. Jedan
od najznaajnijih kajkavskih pisanih kulturnih spomenika je Pavlinski zbornik, ujedno i
najstarija rukopisna zbirka crkveno-nabonih pjesama, evanelja, molitvi i drugih tekstova.
3. Samostan Blaene Djevice Marije u Lepoglavi Lepoglavski samostan nastao je oko
1400.g. i upravo je on od svih pavlinskih samostana u Hrvatskoj doao do najveeg ugleda.
Samostan osniva grof Herman Celjski, o emu postoji pisani dokument iz 1455.godine.
Tijekom 15. i 16.st. ni lepoglavkski samostani nije bio poteen turskih razaranja. U 17.st.
postaje sjeditem hrvatsko-slavonske provincije, a u njemu je esto boravio i general reda.
Obnavlja se i nadograuje kroz 17. i 18.st., sve do samog ukinua. Ni dalje ne znamo kako
je samostan nastao, ali zasigurno znamo da je pria o proroku koji prorie nastanak
samostana u pustom kraju pogrijena. Po arhitektonskom sklopu to je bio najvei pavlinski
samostan u Hrvatskoj, a po broju posjeda najbogatiji. Svetite crkve je zatvoreno sa tri
stranice osmerokuta, poduprto izvana sa pet otpornjaka i rasvijetljeno sa 5 velikih
dvolanih gotskih prozora, koji su ureeni znaajno kasno-gotskim kruitem (Masswerk), u
kojem se jasno istie motiv ribljega mjehura. Svod svetita podijeljen je na tri polja.
Zakljuno kamenje svetita ukraeno je grbovima knezova Celjskih: tri zvijezde u modrom
titu, tri crvene pruge u titu i spojnim grbom, sastavljenim od ovih dvaju ranije
spomenutih. Glavni oltar je sjajno barokno djelo: u gornjem dijelu stoluje Bog Otac; dok je
ispod zavjetna slika Marije. Na stranama svetita se nalaze po deset sjedala na svakoj
strani. 4. Ivan Krstitelj Ranger Ivan Ranger (Rangger) roen je 1700.g. u Gtzensu u Tirolu,
a umire u 27.sijenja 1753.g. kao redovnik pavlin u Lepoglavi. Kao zrelobarkoni slikar koji
je spojio tradiciju zaviajnog Tirola s elementima talijanskog i bavarskog iluzionizma, dolazi

u Hrvatsku 20-ih godina XVII.st. Slika u crkvama svojeg reda u Lepoglavi, Remetama,
trigovi, Olimju, Ivanu na Gorici, Purgi Lepoglavskoj, no radi i za franjevce u Krapini i
Varadinu, kao i za svjetovne naruitelje. Iako je radio i slike na platnu i na dasci, ostao je
zapamen kao vrhunski slikar zidnih slika. Uspjeno je spajao velike zidne kompozicije s
arhitekturom i raznoliko rijeenim svodovima. Njegovo slikarstvo je tematski raznoliko i
teoloki utemeljeno, nema umjetnikih oscilacija, iako sredinom XVIII.st. u svoje slikarstvo
unosi ekspresivnost i klasinu suzdranost. Kolorit mu je uvijek bujan, a rukopis siguran.
Svoj stil prenio je na svoje blie suradnike i uenike. Openito, hrvatsko barokno slikarstvo
pavlina moemo podijeliti u tri razdoblja. Drugim razdobljem baroknog slikarstva dominira
upravo Ivan Ranger koji je doveo pavlinsko slikarstvo do vrhunca. Istraivanja trebaju
potvrditi pretpostavku da je Ranger ve 1726.g. slikao u Hrvatskoj i to u zavjetnoj kapeli
Majke Boje Koruke u Krievcima, a zatim su mu radne postaje bile Olimje i Lepoglava.
Pretpostavlja se da je njegovo prvo djelo oslikano i ouvano svetite kapele sv. Ivana na
Gorici iznad Lepoglave. 1734.g. primljen je u red kao brat laik, kada i slubeno preuzima
vodstvo slikarske radionice. Od 1733. do 1737.g. radi na oslikavanju pjevalita
samostanske crkve Blaene Djevice Marije u Lepoglavi, dok od 1742. do 1743.g. radi na
oslikavanju njena svetita. Najvei dio njegovog ikonografskog programa posveen je
Mariji, to je i logian odabir u crkvama posveenima Mariji u Lepoglavi, Olimju, Remetama
itd. Rangerovi ikonoloki programi vrlo su sloeni i teoloki potpuno obrazloeni. Studijski
put u Italiju mogao je ostvariti uz pripomo hrvatskih pavlina jo prije rada u toj kapeli.
Nije, naime, bila rijetkost da su zahtjevniji naruitelji, ne samo plemii, ve i elnici
redovnikih zajednica, omoguavali nadarenim mladim pomonicima starijih samostanskih
umjetnika usavravanje, pogotovo, ele li se oni, poput Rangera, pridruiti zajednici. Ne
udi stoga izjava iz 1758.godine da su slike u Belcu izraene po Ivanu Rangeru,
najslavnijem slikaru ovoga vremena u ovim krajevima u novom talijanskom zidnom
slikarstvu; (Ioannis Ranker, celleberrimi illius temporis partibus in istis quood
recentem ad murum italicam picturam, pictoris ). Samozatajni i samoprijegorni slikar nije
potpisivao svoja djela, a samostanski ga kroniari kao autora fresaka u pavlinskim crkvama
nisu ni spominjali sve dok se o njemu nije pronio glas nakon to je oslikao zavjetnu crkvu
hrvatskoga plemstva u Belcu poetkom etrdesetih godina 18. stoljea. Ipak, Ranger je
sveukupnou svojega naina rada predstavio samoga sebe. Za njega se doista moe rei
da je u svoj opus utkao sebe, svoja razmiljanja, svoj svjetonazor i svoju osobnu
pobonost. Njegova su ostvarenja doslovce izrasla iz njegova naina ivljenja i
razmiljanja. Ranger je utjecao na umjetniko obrazovanje i formiranje slikara koji su bili
njegovi pomonici ili uenici, a meu kojima je bilo i svjetovnjaka. Oni su posredovali u
irenju posebnoga pavlinskog naina slikanja, tzv. Pavlinske kole. 5. Rangerove freske u
pavlinskoj crkvi u Lepoglavi Za razumijevanje Rangerovog originalanog stila, za koji su
karakteristino slikanje iluzionistike arhitekture, prepoznatljiva tipologija likova, umijee
oslikavanja velikih kompozicija na relativno malim i niskim svodovima, te razvijena
ikonografija, moemo promatrati njegove freske u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi. Oslikava
crkvu u dva navrata. Izmeu 1735. i 1737. izveo je freske na pjevalitu. Tema je Poklonstvo
Staraca Apokalipse Janjetu sa sedam peata. Atribucija ovog djela Ivanu Krstitelju Rangeru
postoji otkdada je Ivan Kukuljevi Sakcinski objavio Rangerov ivotopis i kratku kronologiju
njegova rada u Slovniku umjetnikah jugoslavenskih (1860.). Tekstualni predloak za Janje i
knjigu sa sedam peata Ranger je pronaao u Otkrivenju (Apokalipsi) Ivana Evanelista
(Otk 5,6-14). Knjiga na kojoj je prikazano Janje (u sreditu kompozicije) simbolizira Krista
koji je svojom krvlju iskupio svijet, dok se dvanaestero bogato odjevenih starjeina sa
svake strane klanja Kristu. Starci u ruci dre kalee pune tamjana, dok kraj sebe imaju
harfe koje se smatraju instrumentom boanske glazbe. Krune su odloili pokraj sebe u znak
pokornosti. Iznad njih lepraju krilate glavice anela. Na oba kraja kompozicije lebde etiri
bia koja simboliziraju evaneliste. Zidni oslik zadrava jedinstvo prikaza iako je izrazito
izduljen po horizontali i razdijeljen na tri zida, a na junoj strani i prekinut prozorom,
jedinim koji osvjetljuje pjevalite. Ispod oslika, na ukladama korskih klupa, smjetene su
male, kvadratine slike. Sjedala se takoer proteu uz tri zida u obliku slova L. Pristup u
pjevalite je mogu samo kroz vrata koja vode u samostanski hodnik. Pretpostavlja se da je
prostor bio upravo tako organiziran radi svoje namjene, odnosno sluio je i kao oratorij. Na
njima Ranger prikazuje prizore iz ivota 24 tebanska pustinjaka. U ukladama uz juni zid
nalaze se: Kristova pobjeda nad Sotoninim napastima, sv. Pavao prvi pustinjak, sv. Jeronim
u pustinji, sv. Hilarij iz Gaze, sv. Abraham, sv. Pafnucij, sv. Efem itd. S june strane niz

predvodi Propovjed Ivana Krstitelja u pustinji. Uz poznavanje tradicije, Rangerova rjeenja


pustinjakog niza, meu ostalim, potvruju i slikarevu vjetinu u koritenju krajolika,
sliakrske vrste koja se do tada ne pojavljuje u tako zrelim oblicima. Slikarska djela na
pjevalitu crkve u Lepoglavi predstavljaju najraskoniju i najsloeniju slikarsku naraciju u
kontinentalnoj Hrvatskoj 18.st. Ove slike kao i slike u ukladama korskih klupa u svetitu,
rijedak su primjer tafelajnog slikarstva u Rangerovu opusu. 1742.godine, dakle pet godina
nakon oslikavanja pjevalita, Ranger dovrava gotiki prostor crkvenog svetita. Uklapa
barokne freske u gotiki prostor i time dobijamo svojevrsno pomirenje dvaju stilova. U
prostranom prostoru svetita smjetene su dvije velike kompozicije, svaka po osam metara
duine. Te freske zauzimaju plohe u donjoj zoni svetita. Na junoj strani je prikaz
dvanaestogodinjeg Isusa u hramu. Isus sjedi na povienom mjestu i raspravlja s uiteljima
koji izgledaju zamiljeno i zaueno, gledaju u svoje knjige. U hramu su takoer nazona
radoznala djeca, te zabrinuti Marija i Josip, tek pristigli. Na sjevernoj strani je smjetena
scenski vrlo iva slika s Kristom koji tjera trgovce, koji nastoje pobjei sa svojom robom.
Iznad tog prizora uzdiu se dva traveja oslikana quadraturom koja predouje interijer
hrama. Lijevi travej ima dva stupa i izmeu njih pilastar, a djelomino su prekriveni s
velikim stiliziranim modrozlatnim zastorom. Na desnom traveju, izmeu dva pilastra, nalazi
se otvorena nia s ispupenom balustradom preko koje je prebaen tepih. Kroz niu moe
se nazrijeti dio hramske arhitekture s prozorom kroz koji se vidi nebo. Ispod dviju velikih
kompozicija, Ranger sa svake strane rasporeuje po deset slika s temom Kristovih uda.
Svod svetita je takoer oslikan, no oslik je oteen u potresu 1880.godine kada je freska
pala sa svoda. Gotika konstruktivna svodna rebra Ranger je iskoristio u iluzionistike
svrhe i mramorizacijom ih pretvorio u mreu kroz koju se vidi nebo. Gotiko svetite
lepoglavske crkve znatnih dimenzija, ralanjeno u tri traveja, nije bilo podesno za
razvijanje barokne kompozicije. Iz snopova gotikih polustupova izrastaju svodna rebra,
ravaju se i kriaju oblikujui raznolika svodna polja koja, omeena s devet susvodnica,
tvore sedmokraku zvijezdu rombolikih krakova pred oltarom, te pet nejednakih svodnih
polja u dva svodna traveja. Sve je susvodnice uinio neprozirnima. Sadraj im je dvojak.
One manje, iznad oltara, ispunio je mramornom dekoracijom, a u etiri velike susvodnice
nad ulaznim i srednjim jarmom smjestio je bujno dekorirane mramorne okvire sa svjetlijim
utosmeim reljefima evanelista, modernije uoblienih od onih iz Olimja. U taj je sklop
uvrstio monokromne medaljone s prikazima evanelista, ovozemaljskih svejdoka. U
poljima svoda lebdi nebeska svita (aneli, arkaneli, serafini) koja okruuje teko oteeno
Marijino uznesenje na nebo. Naziru se samo dijelovi figura pa se moe pretpostaviti da
predstavljaju Mariju, Boga Oca, Isusa te Duha Svetoga. Oslik lepoglavske crkve morao je za
Rangera znaiti veliku ast budui da je Lepoglava tada bila glavni centar pavlinske
kulture. 6. Zakljuak Rangerove freske u Lepoglavi, ali i u ostatku crkava i samostana u
kojima je radio, ostaju jedan od najljepih primjera baroknog fresko slikarstva u Hrvatskoj.
Slikarev smisao za boju, svjetlo i sjenu, kompoziciju i pejza koji se uklapa u prikazivanje
likova i danas ostavljaju dojam na posjetitelja. Vjeto naslikani likovi i paljivo birani detalji
kao da nas uvode u neki drugi prostor, u drugu realnost. Vanost Rangerova djelovanja u
Hrvatskoj je u isti tren vidljiva, jasno je da se radi o vrhunskom i cijenjenom autoru. 7.
Fotografije Starci Apokalispe, zid pjevalita, detalj Isus istjeruje trgovce iz hrama, donja
zona svetita, detalj 8. Popis literature Kultura pavlina u Hrvatskoj, 1244.-1786., slikarstvo,
kiparstvo, arhitektura, umjetniki obrt, knjievnost, glazba, prosvjeta, ljekarstvo,
gospodarstvo; Globus, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1989. Pervan, Ivo; Mirkovi,
Marija; Ivan Krsitelj Ranger; INA; Zagreb, 2004 Internetski izvori http://www.ikranger.net/czvet_szveteh/008.php http://www.ipu.hr/uploads/documents/348.pdf O
pavlinima u Hrvatskoj, Terezija Horvat, PDF Spomenici kotara Ivanec, Gjuro Szabo, PDF 5
Jednobrodna samostanska, pavlinska gotika crkva izgraena postupno od 1319. kada je sagraeno izdueno svetite, a u 15.
st. crkvena laa, zvonik i samostan, pregraen i nadograen u 17. st. Godine 1721. 22. crkvena laa produena je za jedan
jaram, podignuto je pjevalite, te u liniji zvonika izgraena nova barokna fasada s kipovima svetaca u niama.Nakon oteenja u
potresu 1880. god. sruen je dio samostana, a crkva pregraena po projektu H. Bolla. Od crkvenog inventara sauvan je
mramorni glavni oltar iz 1706. u koji je ukomponiran dio gotikog retabla s udotvornim gotikim drvenim kipom Majke Boje
Remetske. Fragmentarno sauvane zidne slike Ivana Rangera i suradnika. Ispred crkve je pil sv. imuna Stilita s grbom biskupa
Branjuga iz
1739.god. te barokni reljef sv. Pavla Pustinjaka. Na raskriju, sjeverno od crkve secesijska je kapelica M.B. Lurdske iz
1908.godine.

U crkvi Majke Boje Remetske, nekada bogato

oslikane, dobro su sauvani samo svodni


medaljoni kod ulaza pod pjevalitem. Prije
trideset godina otkriveni su tragovi zidnog i
svodnog oslika koji su, bez obzira na njihovu
fragmentarnost, olakali put do programa to ga
je Ranger ovdje ostvario izmeu 1745. i 1748. U
meuvremenu je relativno dosljedno restaurirana
inae dosta dobro ouvana velika kompozicija na
sjevernom zidu svetita. No budui da su zapoeti
radovi obustavljeni, u pavlinskoj se crkvi Majke
Boje Remetske jo uvijek nalazi samo torzo
bogate i rjeite ikonografske cjeline, ija je
teoloka poruka bila sadrajna i vieslojna, ali
zbog nedovrene obnove jo uvijek teko itljiva.
I ovdje se Ranger susreo s gotikim svetitem
koje je, dodue, jo prije njegova oslikavanja bilo
barokizirano, pa mu ni na zidu kao ni na svodu,
gotika rebra nisu bila prepreka. Svod je ve
djelovao barokno, a ogoljene polustupove bez
kapitela jednostavno je koloristiki obradio i
uinio prvim planom vlastite kompozicije iza koje
je cijelom duinom svetita potegnuo dvije stube,
a zid s trbuastim balkonima u sva tri jarma
vizualno potisnuo u dubinu i slikao ih u razliitim
skraenjima, da dobije prostor za izabranike koji
se s oba kraja kompozicije primiu glavnomu
zbivanju u srednjem jarmu, dok ih s prvoga
balkona promatra anonimni mladi.
Sadraj i cilj cijeloga programa odaju tri navoda
na svodu i slavoluku svetita, opisani i
protumaeni u Katalogu za god. 2003. Misao
vodilja programa jest: EXALTATA EST VIRGO
MARIA SUPER CHOROS ANGELORUM
(Uzviena je Djevica Marija nad zbor aneoski).
U to se uklapa i oslik sjevernoga zida. Na zidnoj

slici Ranger prua nekoliko prepoznatljivih


detalja kojima odreuje sadraj, poput est lavova
od onih 12 koji su s obje strane resili stube
Salomonova prijestolja (1. Kr 10,20), zbog kojih
se u mladiu na vrhu tih stuba moglo prepoznati
Salomona. Raskono odjevena ena koja stoji na
drugoj od est stuba mogla bi, dakle, biti kraljica
od Sabe, ili ipak, s obzirom na ostali sadraj,
Salomonova majka (1. Kr 2,19) koju je posjeo sebi
zdesna.
No Hilarion Gaparotti je u treem svesku
svojega djela Czvet Szveteh..., tiskanom 1760.
god., u predloku za propovijed kakvu je, po
svemu sudei, odrao u toj crkvi (popraena je,
naime, usklikom Ovo anda poleg mogunosti
pogledati hoemo), tu sliku povezao s odnosom
Davida prema krinji Saveza (prikazanoj na
svodu nad oltarom), kao odnos Krista prema
Mariji, pravoj Arki ostavljenoj na Svijetu. Zato
tumai ba ovu kompoziciju s mladim kraljem
koji se u oblaku sputa prema eni na stubama
rijeima: sam Zveliitel Kristu vu beli sviti
obleen hotel jest stupiti ze vsemi dvorjaniki
svojemi nebeskemi, njim govorei: Hodmo!
vuinimo veliki Svetek pravi Arki na svetu
ostavljeni, Materi moji Ovako z Duom i telom
odneena jest na tronuu Kerubinov Marija vu
nebesku palau, gde joj blagosloveni Sin Marije
Jezu je pripravil tronu, i nju kakti kraljicu
nebesku na njega posadil.
Doista moemo u beli sviti obleenoga mladia
prepoznati i kao Zveliitela Kristua koji se u
zlaanu oblaku sputa prema Mariji, kojoj je
nakon smrti dal k tomu lepotu onu, koteru
nijedno loveansko miljenje presei ne more.
Da bi izdvojio Mariju obdarenu nebeskom
ljepotom iz ovozemaljskog okruenja, postavio je
izmeu povorke okupljene oko nje i promatraa
ispred slavoluka dva vojnika koji ukrtenim
kopljima dijele svijet na realni smrtni i irealni
besmrtni, u kojem je ona Ocu Bogu pokazana, ki
je nju dikum i potejnem okorunil, neba i
zemlje Cesaricu i vsega Stvorjenja Gospu
imenuval i vuinil.
Copyright 2003.2008. Janko