“I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli:
‘Mrtvi su.’ Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.”
(Kur’an: El-Bekara, 154)
S
REBRENICA 1995. – 2012.
U
VODNIK
Sumrak čovječanstva
I
NTERVJU –
N
ASER
O
RIĆ
Srebrenica je moja rak rana
V
ELIKOSRPSKA IDEOLOGIJA I HEGEMONIZAM
Izvori genocida nad Bošnjacima
O
PERACIJA
“K
RIVAJA 95
”
Dnevnik krvave “Krivaje 95”
D
OSADAŠNJE PRESUDE ZA GENOCID U
S
REBRENICI
Spora pravda za genocid
P
OČELO SUĐENJE
R
ATKU
M
LADIĆU U
H
AAGU
Pravda za Srebrenicu!?
L
OKALNI IZBORI U
B
I
H
Institucionalni genocid u Srebrenici
IMPRESUM I SADRŽAJ
2
PREPORODOV JOURNAL 141/142
ISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNAL
mčnik KDBH “Ppd”
Izdavač:
Ktn dt Bnk Htk “PrePoroD”
GlavnI urednIk:
Imt IsaKovIć
redakcIja:
amin NaNIć
Miz MešIć
sn KuleNovIć
edi FelIć
ak TIro
sreBreNIKovIć
edin sMajlagIć
SuradnIcI:
ad HuseINovIć (BiH)
edin Tule (BiH)
Bddin Brljavac (BiH)
sndin lavIć (BiH)
Km BalIHoDŽIć (BiH)
Hn aNušIć (rik)
Fi NaNIć (Zb)
aim ČaBaravDIć (P)
adreSa:
Ppd jn
ui d vk 235, 10000 Zb
Telefon/fakS:
+385 (0)1 48 33 635
e-maIl:
kdbhppd
@
z.t-m.h
kdbhppd
@
kdbhppd.h
imt.iki@k.t-m.h
web:
www.kdbhppd.h
ŽIro-račun:
ZaBa 2360000-1101441490
devIznI račun:
sWIFT ZaBa Hr 2X: 70300-280-3755185
cIjena:
25 kn
PreTPlaTa:
rH 100 HrK din
BiH 30 KM din
sit 20
din
TISak:
mt-tpf d..., vik giMin i ti k ztp ti, ni nžn i ti dkiTikn z nnik ptp iz Džn pčn rpbik Htk ptm st z ninn mnin rpbik HtkNa NaslovNoj sTraNIcI:
Srbrnic – Potori, op 2011.
(foto eso lukač)
SADRŽAJ
UVODNIK
Sumrak čovječanstva
.................................................. 3
BOŠNJACI U HRVATSKOJUvijek se borim
.......................................................... 4
Laureat prevodilaštva
................................................. 6
Obrana islamskih vrijednosti
........................................ 7
Dokaz opstojnosti BiH
................................................ 8
Temeljito historiografsko djelo
...................................... 9
Druga generacija maturanata
.................................... 10
U čast heroju
.......................................................... 11
Crna rupa čovječanstva
............................................ 12
Najveća bosanska tragedija
....................................... 14
Srednjovjekovna Bosna
.............................................. 16
Kontinuitet rada
....................................................... 17
Vječna zahvalnost
.................................................... 20
Krik Srebrenice
........................................................ 22
HRVATSKA Pobjeda Karamarka
................................................... 23
U Bleiburgu i Teznom
................................................. 25
INTERVJU – ALEKSANDAR TOLNAUER Prošlo je vrijeme improvizacije
................................... 27
INTERVJU – NASER ORIĆSrebrenica je moja rak rana
...................................... 31
BOSANSKI BAROMETARPolitički potresi u BiH
............................................... 36
Izvori genocida nad Bošnjacima
.................................. 38
Borba za istinu – zločini u Prijedoru 1992.
.................. 43
Dnevnik krvave “Krivaje 95”
....................................... 47
Spora pravda za genocid
........................................... 49
Pravda za Srebrenicu!?
............................................. 52
Institucionalni genocid u Srebrenici
............................ 54
Nepravda pobijedila pravdu
........................................ 56
IZ SVIJETAIzmeđu Srebrenice i Bruxellesa
.................................. 58
Kreativni bliskoistočni kaos
....................................... 61
KULTURAS one strane Plive
.................................................... 65
Istraživački poduhvat
................................................ 66
Stradanje sarajevske djece
....................................... 67
Između olovke i kamena
............................................. 68
Gledati životu u zube
................................................ 69
Nagrađivani turski filmovi
.......................................... 70
Sevdalinka u Češkoj
.................................................. 71
Kulturom do mira
..................................................... 72
PRIČE IZ BOSNENenadmašni vojskovođa
............................................. 73
DIJALOG CIVILIZACIJAFerhadizacija duhovnog patriotizma
............................ 75
ŽIVJETI ISLAMNužnost i priroda poslanstva (II)
................................ 77
POSVEĆENO ŽRTVAMA SREBRENIČKOG GENOCIDA I ŽENAMA-HEROJIMA, ČLANICAMA UDRUŽENJA GRAĐANA – POKRET “MAJKE ENKLAVE SREBRENICA I ŽEPA”REDAKCIJA “PREPORODOVOG JOURNALA”
UVODNIK
3
PREPORODOV JOURNAL 141/142
Tih dana srpanjskoga ljeta 1995. nad svijetom se prosula tama. Ako nas imalo tješi, barem znamo trenutak kad se dogodio naš razlaz
s poviješću, raskid s normavnim humanizmom, kad je suspendira
-
na budućnost našega svemira, kad je sve bačeno na lomaču. Barem znamo tren kad smo izgnani iz sadašnjos, kad smo izgubili svoje vrijeme, me i vlastu povijest. Svijet je otad postao mjesto lišeno svrhe i smisla, a čovjek anđeo koji ne posrće nego se urušava. Sre
-brenici, toj najtamnijoj rupi na duši moderne Europe, evo, 17 godina
poslije najvećega suvremenoga debakla morala i opojne izmišljone o međuljudskoj solidarnos, danas ostaju tek indiskretna odricanja poličkih elita od odgovornos, nijekanja umiješanos i malo ner
-
voze europske salonske mašte uoči 11.7., kad se po zadatku zagleda u vlasto zrcalo, kada joj navale pitanja gonjena nuždom da sviđa vlaste račune. I što ona sebi tada kaže u zrcalo, a što stvari kažu
o sebi po sebi
? Da su stvari h dana u srpnju mogle govori, sam Bog zna bismo li hropce mučenika mogli preživje. Srebrenicu 17 godina poslije, nakon masovne egzekucije “zašćenih duša” pod budnim okom svjetskih mirovnjaka, frazama i pukom verbaliskom ponov
-
no, nožem i žicom, zaru ljudi bez svojstava. Sad se taj nož, čini se,
zove
komemoravni diskurs
, novogovor garniran muzealnim pato-
som i odsustvom skrupula. Jer odrica žrtvi pravo na suzu i pravo da
se samoizrekne i napokon dorekne, da se konsolidira u svoj njego-
voj, ma koliko građanskoj osjelnos ometajućoj tuzi, oživljavanje je novih fašisčkih eksperimenranja nad njom. Ona je ipak ovdje viđena, bojimo se, nekovrsnim europskim bijelim smećem, robom ukorijenjenim u konnent, ne i dovoljno iskorijenjenim. Srebrenički bosanski muslimani, bosanski muslimani ili muslimani uopće, samo
zato što su muslimani, pobijeni su kao marva u jeku nezaustavljivoga
europskoga progresa, slumo upravo zbog progresa samoga. Ako je to i bilo vrijeme demonskoga dosluha vanjske i unutarnje poličke nekrolije, kohabitacija svjetske imperijalisčke polike i nakaza, utvara, ološa i bagre što su izmilili iz velikosrpskih hegemonisčkih historijskih pećina, ako se zaista, planski, “s estetskim i ečkim pokri
-
ćem”, nakon pola stoljeća, htjelo doći do “konačnoga rješenja” no
-
vovjekih “Židova”, zašto komemoravno, uglas, u ritmu i tempu do u stopu pravilno, i vani i na unutarnjem planu, prokaziva diskurs žrtve
nazadnjaštvom ako ne samo zato da bi ju se, po drugi put, podkazalo
kao smetnju “ionako krhkom miru” i obračunalo s onima iz njezine svojte koje nož još nije posjekao. Posve zbiljska masovna industrija smr, daleko od metaforičkih pirueta, svoj dohodak, dakako, ostva
-
ruje od poslova smr. Kao što sve oko nas živi od života, ona živi od njegova ništenja. I demonizma – totalitarne stras za poretkom zna
-
čenja i vrijednos koji nadzire, pod cijenu žrtvovanja cijelih naroda.Srebrenica, viđena očima česta svijeta, ne nužno Bosanaca i Her
-
cegovaca, ne nužno Bošnjaka, moderno je strašte “nove Europe”, ili točnije – nove Europe nastale na arhiobrascima stare. Nimalo nepro
-
pitna zbilja nove, koja se dakle uzdiže na ruševinama stare, još se u prošlos samolegimirala u nekoliko iznimno brutalnih ratova. Nje
-
zino duhovno-historijsko zaleđe ekologiziralo je, ali počesto i konta
-miniralo svijet pod njezinim suverenitetom. Zaliha njezine kolonijalne mašte nedvojbeno je djelatna i u našem vremenu. U svim vremenima
trebao joj je partner na trenu. Srebrenica, taj sumrak čovječanstva, to srce tame, simbolička je i stvarna dijagnoza ako ne progonilačkoga eu
-
ropskoga reeksa prema Drukčijem i Drugom, a onda he fascinacije “svetošću” nasilja u vlastoj kulturi sjećanja. Da mandat opskurnom etnoklerikalnom fašizmu, pod egidom nacionalsocijalisčke srpske poličke oligarhije, da uredi stvari za njezin račun, kako bi bila prividno neumiješana u zločin, homično je sudjelovanje u njemu. Europske ruke su krvave, a ipak što to znači Srebreničanima, Bošnjacima, Bo
-
sancima i Hercegovcima koji dandanas sahranjuju svoju neoplakanu djecu i unuke? Što to znači majci koja je idencirala sina po slučajno pronađenom zubalu, premda je dušom dahnula jer će mu barem zna za mezar? Što to znači majkama i očevima koje žive živote od prisje
-
ćanja, sve čineći im se da je njihovo dijete svislo u samrtnom hropcu baš ispod svake humke? Konačno, što to znači nama, gotovo dvadeset godina poslije, kad četnički vojvoda zasjeda u klupu predsjednika dr
-
žave koja je našom krvlju obojila svoje kuće, koja je krvlju Srebrenice, ali i Vukovara, Prijedora, Foče, Sarajeva godinama obnavljala svoje vampirsko jelo? Što, pobogu, to znači, po suću puta upitajmo se?! Pokuša posve zatr jedan narod i ne pokaza nimalo bojazni za vla
-
stu budućnost, znak je obuzetos i boles u kroničnom stadiju. Srbiji treba egzorcist, a ako ga ona ipak u dogledno vrijeme ne nađe, i prov naše volje – vidimo se u idućem ratu!Kruni se mrtvo stanje naših riječi, a u snove i na javi dolaze nam prizori uhodanoga užasa. Tim očima, m riječima bosanko-bošnjač
-
ka književnost vidi sliku bosanskoga rata koji je svojim genocidnim
karakterom doveo u pitanje svaki mir. Jesmo li iz toga rata izašli kao
pobjednici ili kao gubitnici, u ovome trenutku je od manje važnos. Ključno je, međum, je li poslije Srebrenice mir uopće moguć, ili smo
njome nepovratno izgubili rat u ovdašnjem nakaradnom miru. Uo-
stalom, iako pravde neće bi dok svaka duša smiraj ne nađe, dok
-
jela baš svakoga srebreničkoga insana ne dobiju svoj dunjalučki stan, valja nam odgovori postoji li barem unutarnacionalni konsenzus o tragediji. Uostalom, upitamo li se ikada jesmo li mi ovdašnji sljedeći na redu za žicu? Ili nas smiruje to što je naše sjećanje na odlazak Srebreničana, na taj posljednji njihov put, ponešto zamućeno? A oni odoše neispraćeni ni od koga osim od Boga Uzvišenog. On se, uzda
-mo se, za njih pobrinuo. A mi im ni dandanas ni za grob ne znamo.
I onda, ima li žrtva pravo na govor o sebi? Nazovimo neki eu
-
ropski SOS telefon i pokušajmo bi dovoljno, možda i godinama, strpljivi, sve dok nam ne sgne odgovor. Koji nikada neće doći. Za sve to vrijeme, a ono, zaključujete, nije ni premalo ni predugo,
taman koliko traje ljudski vijek, upitajmo se, svaki za sebe, ispod glasa, ispod uma, što radimo toga ljetnoga 11. srpnja
u i sa
svojim
živoma. Pouzdano znamo da smo toga dana, iz godine u godinu, izloženi žegama i nesnošljivim vrućinama, melankoliji i žudnji za hladom kakve sjene u koju ćemo se skloni, od koje ne bježimo
kao od besmislice ljetne, entropije posvemašnje. Tada, baš toga dana, u svojim domovima zaustavimo vrijeme, neka sve stane, jer to, valjda jedino to, ima smisla, ima svoje uporište u našem objek-
vnom. Vjerujući među nama neka zaposte, a oni “bez uvjerenja” neka isključe kućne naprave, telefone i televizore, i neka oslušnu kako padaju ljudske more s nebesa, kako toga dana i nebo plače. Zaista plače, jer Srebrenica je mjesto gdje je svijet izgubio tlo pod nogama, gdje je kažnjen ispadanjem iz povijes.
q
Ervin JAHIĆ
Uvodna riječ
Sumrak čovječanstva
Reward Your Curiosity
Everything you want to read.
Anytime. Anywhere. Any device.
No Commitment. Cancel anytime.