You are on page 1of 5

NZ: Sinoptici i Djela Apostolska

1. POGLAVLJE
Narav Novog zavjeta
Zavjet se odnosio na posebni Boiji postupak s ljudima, u idovstvu ujemo
pojam saveza, koji je Bog sklopio s Noom, Abrahamom i Davidom, a najznaajniji
jeste onaj koji je sklopio sa Mojsijem i Izraelskim narodom. Jeremija oko 600 godina
prije Krista navijeta kako e Jahve sklopiti novi Savez s domom Izraelovim i
Judinim. To e biti zakon koji e im staviti u duu i srce. Taj novi savez zapravo
znai obnovljeni. Novi (savez/zavjet) jeste povezan sa Isusovom krvlju, a krani
vjeruju da je Bog po Isusovoj smrti i uskrsnuu obnovio savez dajui mu novu
dimenziju u koju osim Izraela ulaze i ostali narodi odnosno pogani u to vrijeme. Za
krane Pisma Izraela ostaju Sveto pismo, ali imaju zbriku vlastitih spisa koju nazivaju
Novi Zavjet. Ve rani itatelji su se poeli pitati o pozadini NZ. Prvo djelo koje se bavi
problemom uvoda u NZ jest Uvod u Boanska pisma koje je napisao monah Hadrijan,
a prvi znanstveni uvod u NZ napisao je francuz Richard Simon.
Nastanak knjiga koje su napisali krani
Po idovskoj tradiciji Mojsije je napisao Petoknjije, a nemamo ni jedan
podatak da je Isus ita napisao o svome nauku niti jednu rije da je zapovijedio
uenicima da neto zapiu. To je jedan od razloga. Drugi razlog jeste navjetaj
Kraljevsta Bojega koje nije ovisilo o pisanju. Prve generacije krana su jako bili
usmjereni na posljednja vremena odnosno eshatoloki usmjerene. Takvo shvaanje
svijeta krane nije poticalo na pisanje jer ta e pisati iduim generacijama koji to
nee doekati.
Poslanice
To je prva kranska literatura. I one su bile u skladu s hitnom eshatologijom.
Pavao je pisao poslanice. On je bio lutajui, putujui apostol koji je navijetao Isusa
putujui iz grada u grad. Putovao je skoro cijelim odnanjim svijetom. Sredinom
prvoga stoljea napisao je najranije sauvane kranske dokumente: 1 Sol, Gal, Fil,
Flm, 1 i 2 Kor te Rim. On je pisao o razliitim potrebama i problemima ondanjih
zajednica. Tako da on nije bio sustavni teolog ve evangelizator. U njegovim spisima
na jednom mjestu se spominje euharistija i to zbog zloupotreba u Korintu. Smrt
najpoznatiji krana oko 60-tih godina, pridonijela je stvaranju djela koja e ostati
trajnija. Poslanice su ostale vano sredstvo komuniciranja. ak iako ih nije napisao
sam Pavao pisane su u Pavlovu duhu i autoritetu i zovu se deuteropavlovske. Pavlovi
uenici koji su se susretali s problemima iza 70-tih, dajui savjete smatrali su da su
ostali vjerni Pavlovu shvaanju. Npr. ideja o Isusovom drugom dolasku nije iezla
nego je malo ublaena. Takoer pisali su o strukturi Crkve u pastoralnim
poslanicama. Poslanice imaju univerzalan i trajan naglasak i konano su postale
katolike, ope poslanice.

Evanelje
Osim poslanica imamo i evanelja koja su najvanija. Postoji uvjerenje da je
Markovo evanelje pisano 60-tih ili 70-tih godina. Dogaanja onoga vremena
vjerojatno su utjecala na Markov nain prikazivanja. U njegovom evanelju naglaena
je nunost trpljenja na kriu, jer su krani toga vremena bili izloeni progonima.
Matejevo i Lukino evanelje je vjerojatno pisano deset do dvadeset godina kasnije i
donosi vie tradicije o Isusu, posebno to se tie izreka. Smatra se da one dolaze od
izgubljene Zbirke izreka Q (quelle). I etvrto Ivanovo evanelje je razliito od ostali.
Smatra se da je nastalo od 90-te do 100-te godine. Nijedno od evanelja ne spominje
ime autora koji ga je napisao a vjerojatno je da ni jedan ije se ime spominje nije pisao
to evanelje.
Djela; Otkrivenje; Druge knjievne vrste
Djela apostolska je jedan od oblika ranokranske knjievnosti koji je trajniji
od poslanica. Ovo djelo obuhvaa povijest kranstva ondanjeg cijelog svijeta.
irenje kransta postalo je jako vano, Djela apostolska o tome izvjeuju kako je
poelo u Jeruzalemu i zavrilo u sreditu poganstva, Rimu. Ovo djelo ima u vidu
trajno kranstvo koje treba biti svjesno povezanosti s Isusom, Petrom i Pavlom
oslanjajui se na vodstvo Duha Svetoga kojega su primili od Isusa. Apokalipsa ili
Knjiga Otkrivenja predstavlja drugu knjievnu vrstu nastalu oko 70. godine imajui
korijene u Ezekielu i Zahariji. Takva literatura poznata je u idovstvu, imamo primjer
u Danielu, 4. Ezrinoj i 2. Baruhovoj nastale otprilike nakon razaranja jeruzalemskog
Hrama 70. godina. Progoni naroda Boijeg doveli su u pitanje vjeru u Boga.
Apokaliptina literatura odgovara na situaciju koja e se dogoditi na nebu i na zemlji, i
da sve to se dogaa je pod kontrolom Boga. 1 Pt i Jak su oblici ranokranske
literature prikriveni pod pojmom poslanice ili pismo. Imaju elemente pisma ali
vie homilije ili une rasprave (dijatribe). Poslanica Hebrejima ima zakljuak kao
pismo a naziv joj je dao jedan znanstvenik analizom sadraja. Ona razrauje
kristologiju Bojega Sina u detalje. Ivanovu poslanicu, koja nema karakter pisma,
teko je razvrstati. Ona govori o unutarnjim neslaganjima i raskolima zajednice.
Ouvanje i prihvaanje knjiga koje su napisali krani
Kranska djela su nastajala od 50. do 100. godine, a neki ak tvrde i do 150.
godine. Bili su smatrani posebno svetima i mjerodavnima. Potpuni proces ouvanja ne
znamo ali nekoliko stavki igraju vanu ulogu.

Prvo, apostolsko podrijetlo, stvarno ili predpostavljeno

Poslanice koje nisu napisali Pavao, Petar ili Jakov mogle su postati vane jer su
napisane u ime, u duhu i nadlenou apostola. Evanelja su pripisana Mateju i Ivanu
(apostolima) i apostolskim ljudima (Marku, Petrovu pratitelju i Luki, kao Pavlovu
pratitelju). Knjiga Otkrivenja bila je prihvaena na Zapadu jer se smatralo da je
napisao apostol Ivan. Prihvaanje knjige Otkrivenja na Istoku polako je slabilo.
Poslanica Hebrejima imala je drugaiju sudbinu, ona nije odmah ula u svete spise na
Zapadu tek je kasnije prihvaena. Ipak apostolsko podrijetlo nije apsolutan kriterij.
Neke su poslanice uzimane sa rezervom za koje se tvrdilo da su Pavlove. Zatim jedan
biskup je odbacio Petrovo evanelje zbog njegova sadraja.
Drugo, vanost kranskih zajednica kojima su spisi namijenjeni
Djela kome su bila namijenjena imali su vanu ulogu za ouvanje i konano
prihvaanje. U Jeruzalemu nemamo nijedno sauvano djelo. Postoje dva mogua
razloga. Jedan od njih jeste taj to su svi apostoli tamo bili i nije bilo potrebno pisati.
Drugi mogui razlog jeste unitenje toga podruja. Crkve Male Azije (Efez) i Grka
sauvale su najvei dio NZ. Crkva u Rimu je sauvala Rim te vjerojatno Heb i Mk, a
postoji mogunost da je zajednica grada Rima sauvala Lk i Dj. Povezanost apostola s
glavnim crkvama Male Azije i Grkoj i prije svega u Rimu bila je za Ireneja, koji je
odbacio gnostike tvrdnje, vaan dokaz za prihvaanje spisa u novozavjetni kanon.
Tree, suglasje s pravilom vjere
Kanon se odnosio na zbriku spisa koji su bili mjerodavni za kranske
zajednice i njihovo vjerovanje. Vanost suglasja vjere i sadraja Euzebije biljei
zgodom Antiohiskog biskupa Serapiona. Euzebije je uo da neka zajednica u Rosu ita
Petrovo evanelje, a biskupu to nije bilo poznato. A kada je doznao da ovo evanelje
brani doketistiki nauk (da Isus nije bio pravi ovjek), Serapion je to odmah zabranio.
Neki gnostiki spisi su izmisli da Isus nije umro na kriu i time zanijekali muenitvo
koje je veoma bitno i kranstvu. Kranske zajednice davale su prednost etirima
evaneljima i Pavlovim poslanicama koji su naglaavali muenitvo. Djela apostolska
opisuju Stjepanovu smrt i ta muenika krv je bila jasan dokaz novog sjemena
krana. I nakon ova tri vana imbenika postoji jo jedan takoer vaan imbenik za
ulazak u kanon a to je crkvena intuicija pod vodstvom Svetoga Duha.
Zbirka ranokranskih spisa:
Pavlove poslanice
U trinaest poslanica nalazimo Pavlovo ime. Smatra se da su napisane u
razdoblju od oko 50 godina, ako se izuzme da su pastoralne poslanice napisane poslije
100. godine. Tvrdi se da je kopije sauvao sam Pavao te etvorica ili petorica pisaca
deuteropavlovskih poslanica. A kopije su mogle sauvati i zajednice i razmjenjivati ih
jer su bile daleko. Smatra se i da su Pavlove poslanice bile sustavno skupljane, taj
posao su pripisali Onezimu ili Timoteju ili pavlovskoj koli pisaca. Pisci koji su ivjeli
u vremenu od 100. do 120. godine pokazuju da poznaju razliite Pavlove poslanice. U

2. stoljeu Crkva na Zapadu prihvaa 13 poslanica a u to vrijeme na Istoku i 14 (Heb),


u 4. stoljeu na Zapadu u kanon uvrtavaju i Heb.
Evanelje
etiri evanelja koje Crkva prihvaa napisana su otprilike u vremenu od 65. do
100. godine. Markovo evanelje, koje je smatra se bilo prvo napisano, se naziva
evaneljem, radosnom vijeu Isusa Krista (Sina Boijega). Smatra se da je
Matejevo napisano desetak godina kasnije i da je preradio Marka i ubacio malo drugu
grau (zbirku izreka quelle). Dok je autor Lukina evanelja odluio sve po redu
napisati. Dok u Ivanovim spisima nigdje ne nalazimo citiranog Marka, Mateja ili
Luku. Uporaba jednog evanelja ponekad je imala uznemirujuu iskljuivost.
Gnostiki komentari na Ivanovo evanelje pojavili su se rano. Reagirajui na takvu
iskljuivost, prihvaanje vie evanelja postala je praksa Crkve. Tacijan je pokuao
napraviti kompromis izmeu etiri evanelja koji se zove Diatessaron, bio je jedno
vrijeme prihvaen u Crkvi u Siriji. Irinej na Zapadu i Origen na Istoku su imali veliki
utjecaj da se prihvate etiri evanelja. Marcio je u negativnom smislu donio znaajnu
ulogu u formiranju novozavjetnog kanona. Nauavao je da je Stvoritelj u SZ demiurg.
Opravdanje za svoj nauk naao je u Pavlovim spisima.
Dovrenje zbirke
Krajem 4. stoljea bilo je veliko suglasje Istoka i Zapada to se tie kanona od
27 djela. To je pokazivalo dobru suradnju Istoka i Zapada i zajednitvo. Nikada
neemo znati kako je sauvano i napisano, odabrano i sabrano 27 knjiga. Ono
nepobitno jeste da su spojene u cjelinu kao NZ i da su najznaajniji instrument
stupanja i suretanja milijuna ljudih s Isusom iz Nazareta te prvim apostolima koji su ga
navijetali.
2. POGLAVLJE

Vidjeli smo razliite vrste kranskih spisa. Sada emo malo ui u podruje tumaenja
ili traganja za istinom to se naziva hermeneutika. Ona ukljuuje razliite pristupe
tekstu: kritika teksta, povijesna kritika, kritika izvora...
Pregled metoda tumaenja (hermeneutike)
Prouavanje razliitih vrsta biblijskog tumaenja je vrlo teko. Mi emo se
ograniiti na evanelja na koja se takoer mogu primjeniti ove kritike.
1.Kritika teksta
Prije dvije tisue godina napisana su evanelja grkim jezikom. Nemamo
nijednog orginalnog rukopisa Novog zavjeta koji su pisali sami evanelisti. To su
runo pisane kopije koje su nastajale oko 150 godina. Prepisivanje je obavljano za
razne prigode. Prije svega prijepisi se ne slau u sitnicama jedan s drugim, da li zbog

namjerni ili nenamjernih pogreaka prepisivaa. Usporeivanje razlika u grkim


tekstovima zove se kritika teksta.
2.Povijesna kritika
Evanelisti su pokuali prenijeti poruku o Isusu svojim povijesnim itateljima.
Poruka se zove literarni smisao tj. iznosi to je autor doslovno kanio rei.
3.Kritika izvora
To je prouavanje izvora iz kojih su novozavjetni pisci crpili svoje informacije.
Najvjerojatnije evanelisti nisu bili oevici Isusova ivota. Vjerojatno je bila usmena
tradicija, pa se onda poelo zapisivati. Vanost treba dati aktualnim novozavjetnim
djelima a ne hipotetikim izvorima.