You are on page 1of 11

Anna Jakić Odlučila sam se fokusirati na ono, po meni, najvažnije u knjizi i dati svoj komentar i pokušat Vam na prenijeti

svoja razmišljanja i stavove o temama


iz knjige prof Lauca.

"Koja je korelacija pameti i poštenja?", moj odgovor na to pitanje bio bi pozitivna. Vi profesore tvrdite da su samo pametni pošteni i da će samo pošteni biti
bogati i ja se slažem s time. No zanima me kad će doći vrijeme da se na poštene osobe gleda kao one koje imaju velike komparativne prednosti pred nepoštenima?
Gledati kako se bogatstvo i moć već dugi niz godina, u ovoj državi, nalazi u rukama nepoštenih stvara zbrke u glavi i dovodi do isušenja. Puno je više osoba u
ovoj državi nepošteno i glupo, a upravo te osobe su vlanici velikih bankovnih računa, skupih automobila, velikih kuća i vikendica. Ići lakšim putem i postići cilj,
priznajem, zvuči primamljivo. Puno puta bila sam i sama na iskušenju ali ne i poklekla! Svjesna sam da sam dio stanovništva koji se akademski obrazuje da bi
mogli danas, sutra "voditi" državu i da se ne bi smjela okreniti koracanju lakšim (nepoštenim) putem. Jedan dan ćemo upravo moje kolege i ja biti na visokim
položajima, kako ovog grada tako i države, i upravo ćemo mi krojiti sudbinu i pisati povijest naš države. Samo slobodni, pošteni i moralni ćemo ispravno stvarati
i zagovarati moralni kapital. Moramo biti svjesni da je moralni kapital prvi kapital i kao takav najvažniji. "Pošteni su najveći kapital ove zajednice i ukoliko ih
budemo čuvali, toliko ćemo imati bogatstva. Pošteni su blagoslov s neba, a tko to ne vidi i negira, sije bolest, siromaštvo, smrt. Samo preko poštenih Bog nam
govori, a to se vidi po orginalnosti, stvaralaštvu, slobodi." Dakle, poštene osobe posjeduju moralni kapital i bogatije su od nepoštenih koje posjeduju materijalni.
Takve osobe su jadne, siromašne i nesvjesne pravih vrijednosti. Te osobe su glumci kojima će maske pasti kad za to dođe vrijeme! Mislim da bi se trebale okreniti
Bogu i molitvi i moliti za svoju dušu te se iskreno pokajati.

U školama su nas godinama učili kako treba biti poslušan i koracati usmjereni brojnim pravilima i ostalim smjernicama koje su izmislili ljudi na vlasti.
Nastavnici su dresirali mlade osobe te ih orobile a za to još i bile plaćene. Kako nepošteno! Gubi se sloboda i pada se pod utjecaj nepoštenih i zlih ljudi na vlasti
(matrijalista). Mladi moraju biti bunovnici, moraju biti kreativni, moraju biti SLOBODNI! Mi smo ljudski kapital ove države i da bi zajedničkim snagama
uspjeli moramo biti svjesni važnosti moralnog kapitala. Jako mi se sviđa profesore kako ste u knjizi rekli da bi se stvaranjem poštene igre pokrenila i motivacija
za rad stanovništva i tada bi se povećala potražanja za nama u svijetu te da na proživljen rat ne treba gledati iz perspektive iz koje sad gledamo jer su tada sve
žrtve i razaranja uzaludna. Moramo učiti iz grešaka i stvarati poštenu igru. Iz svih događaja u prošlosti treba učiti i iz svih treba izvuči ono poučno. No nažalost,
u čovjeku je da više gleda i obraća pažnju na negativne stvari nego na pozitivne.

Osvrnula bih se i na Vaš posjet karizmatičnom ekonomistu Friedmanu gdje ste razgovarali o odnosu morala i slobode. Samo slobodna osoba može biti što želi pa
tako i moralna. Drago mi je da se gospodin Friedman složio s Vama. Sloboda se postiže posredovanjem htjenja i znanja, to je istina! No jeste li se ikada zapitali
da mlade osobe to znanje nisu imale gdje naučiti. Mislim da je naš obrazovni sustav zastario i da u dovoljnoj mjeri ne potiče želju učenika za sudjelovanje,
istraživanje i razmišljanje. Ex katedra još je uvijek zastupljena što, dakako, nije dobro. Potrebno nam je puno više profesora kao što ste Vi, profesorica Pekić
Natalija i asistentica Julija (mama). Ponekad sam se i naljutila na Vas kad ste rekli da nam nećete dati potpis ni ocjenu, no međutim, što više razmišljam o tom
vidim koliko ste u pravu. Mislim da Vama uopće nije problem dati nama svima odlične ocjene i popise nego da Vi želite da mi shvatimo koliko mi puno možemo
postići i gdje možemo daleko stići. To nam je poticaj! Shvaćam koliko nas Vi ustvari volite i koliko nam dobro želite. Ja Vas profesore poštujem ali Vas se ne
bojim. Ne mogu se bojati osobe koja mi želi dobro :) Stvaranjem sinergije možemo stvarati i biti primjer drugima. Hvala Vam profEsore što nam pomažete da
dobijemo potrebno znanje koje uz htjenje dovodi slobodi.

Vedrana Kovačić
komentar na knjigu
Ova knjiga, sastoji se od tematskih cjelina, poglavlja, kroz koje je detaljno opisana kompleksna
problematika biologije, filozofije, psihologije, tehnologije, ekonomije i prava. Knjiga sadrži
informacije iz različitih područja i povezivanjem svih tih područja znanosti, ...čovjek treba naučiti
poći od sebe u uočavanju, definiranju i rješavanju problema. Iz vladajućih paradigmi iz društvenih
znanosti nije moguće ostvariti autopoietični razvitak, ali uz suvremena saznanja iz biosfere,
noosfere, psihosfere i tehnosfere razvijaju se nove paradigme (teorija samoorganizacije, teorija
fraktala, teorija autopoiesisa) koje to mogu razviti, samo je potrebna mreža timova u poduzećima i
državnim institucijama. Povezivanjem ekonomista, pravnika, inženjera, tehnologa i drugih
stručnjaka ovisno o problematici zadatka može se doći do poštenih i pametnih rješenja. Podjela rada
u timove omogućava porast produktivnosti, povećava motivaciju i povjerenje među članovima.
„Svaki je čovjek autopoietičan, tj. sam sebe uz pomoć okoline stvara u skladu sa zakonima dobra,
istine i ljepote“. Autopoiesis ili samoostvarenje je dio koji sudjeluje u funkciji stvaralaštva. Čovjek
stvara sam sebe uz pomoć okoline. Svaki čovjek uređuje svoju organizacijsku strukturu , svoje
ponašanje, ali dopušta protok materije i energije od drugih što je izrazito važno za razvoj.
Autopoietični proces igra ulogu koju su nekad imala klasična poduzeća „dobra organizacija“- gdje
bitnu stavku ima metastabilnost koja je osiguravala samoorganizaciju odnosno Autopoietični
proces. Platonova filozofija bila je autopoietična, dok je Aristotelova alopoietična. Zajedno su te
dvije filozofije interaktivno gradile dvije zgrade filozofije. Idelaistička završava s " filozofskim
apartmanom " Hegela, a druga materijalistička završava s " čitaonicom " Marxa, ( život je proveo u
čitaonicama iako je bio obiteljski čovjek ). Između te dvije filozofije nastaje i razvijaju se mnoge
filozofije kao mješavina idelaizma i materijalizma, kao alopoietična i autopoietična filozofija
pragmatizma, parxizma i scientizma. Sve te filozofije na stanovit način slijede razvitak prirodnih
znanosti. „Sloboda se postiže beskonačnim posredovanjem htijenja i znanja“. „Samo nas istina čini
slobod¬nim;" rekao je Isus. Uz autopoietičnost dolazi naša sloboda. Pomoć činjenica i fenomena u
stvarnosti bottom-up metodom dolazi se do društvenih zakonitosti, pa tako i do slobode. Samo ako
živimo slobodno govoreći istinu, vjerom u ljubav i u Boga uz pomoć moralnog kapitala, stvorili bi
jedan kvalitetniji svijet pun ljubavi i povjerenja. Slušati nesigurnu savjest, ne govoreći istinu i bez
vjere u ljubav i Boga značilo bi da nam nije stalo ni do istine ni do dobra, a time ni do prave
slobode koja je potrebna za razvoj društva i daljnje budućnosti. Postati dobar čovjek, trebala bi biti
osnovna svrha svakog čovjeka. Svatko od nas teži da mu bude dobro. Ta je težnja upisana u prirodu
našega bića a mogla bi se sažeti u jednostavno pravilo: Dobro treba činiti i tražiti, a zlo izbjegavati.
Y = ax1 + bx2 + cx3 + dx4+ ex5 + fx6 Jednadžba: Y izraz cjelovitog razvitka, koeficijenti a-f su
ponderi uz nezavisne varijable, pri čemu je x1 motivacija zaposlenih, x2 znanja i vještine
zaposlenih, x3 međusobni odnosi, x4 tehnička opremljenost rada, x5 novac i x6 okolina
promatranog sustava. Odnos je tih koeficijenata sljedeći: a > b > c > d > e > f Društveni razvitak bi
sa postojećim ljudskim, fizičkim i financijskim resursima u kratkom vremenskom razdoblju mogao
povećati motivaciju za rad, stručnosti i organizaciju i očekivani bruto društveni proizvodi bi bio
dvostruko veći od postojećeg. Kada bi se stvorili timovi stručnjaka koji bi razvijali i proširili
zajedničke vizije, razvili bi se istinitiji i pošteniji rezultatiti, koji motivacijom tima i zajedničkim
znanjem doprinijeti cjelokupnom napretku. Uz pomoć digitalnog učenja (gdje će sve što je najbolje
u fizici, kemiji, biologiji, filozofiji, psihologiji, tehnici, ekonomiji, pravu, politologiji i umjetnosti
biti transparentno zvukom, slikom i tekstom preko Interneta), najsposobniji i najpošetniji pokretaći
razvoja stvorili bi poštena, pametna i lijepa rješenja. Na taj bi se način stvorila timska organizacija,
gdje bi se stručnjaci ujedinili, a sva ta nova znanja urodila bi plodom. Hrvatska ima sve uvjete da
zakoraći autentičnim putem u bolju budućnost i da bez katastrofalnih lomova, počne graditi
humano, moralno društvo. Filozofija traga za smislom, kao životna mudrost ona je ocjena života i
voditeljica života. Filozofija zajedno sa psihologijom i znanosti u ljudskoj znatiželji predstavlja
odraz potreba za znanjem, za znatiželju koja potiče nove ideje, aktivnosti, razmišljanja i postupke.
Platon je filozofe nazvao sinoptikusom jer pokazuje svijet kao cjelinu, pokazuje smisao ljudskog
postojanja i djelovanja, te definira opće zakone koji djeluju u svim oblicima mišljenja. Od samih
početaka svjesnih ljudskih nastojanja da razumije svijet koji ga okružuje, da sazna više o stvarnosti
koja ga okružuje, na početku iz straha od nepoznatog , iz potrebe preživljavanja ljudi stječu različita
znanja, vještine i vjerovanja. Uz samosvijesti, hrabrost, intuiciju,vjeru u ljubav, u Boga i spremnosti
da pojedinac, bez obzira na njegovo mjesto u društvenoj hijerarhiji, ozbiljno poradi na osobnoj
transformaciji, može stvoriti pametna, poštena i lijepa rješenja vođena moralnim kapitalom koja bi
pomogla cjelokupnom napretku u budućnosti.

Marija Brus
Komentar na knjigu, Brus Marija
Knjiga Metodologija društvenih znanosti interpretirana je kroz šest disciplina: Biologije, Filozofije,
Psihologije, Tehnologije, Ekonomije i Prava, te je svaka od njih detaljno opisana. Neću pisati o
svakoj posebno ali ću se bazirati na stvari koje su najbitnije i o koj...ima smo naučili od profesora
ovih par tjedana. Tu bi kao najvažnije istaknila autopoiesis koji proizlazi iz biologijske znanosti, a
tiće se pitanja kako čovjek reproducira samoga sebe. Autopiseis, nastaje iz biologije, u onom dijelu
biologije gdje se kao bitna značajka biologijskih fenomena određuje samostvaralaštvo ili drugačije
rečeno " život stvara život ". Autopoiesis pripada svakom pojedinom živom biću kao organizmu
koje se kontinuirano samobnavlja. To je sustav koji je samostavrajući, samoorganizirajući i
samoobnavljajući, on vodi inteligenciju čovjeka prema svijesti o samostvaranju na svim razinama a
treba se temeljiti na humanosti i istini. Smatram da je pojam samoorganizacije iznimno važan za
razvijanje svijesti i zauzimanje bitnog drugačijeg stajališta prema svijetu. Ono omogućuje smisleni
razvoj jedne nove percepcije.Svaki čovjek bi trebao boriti se za svoja prava, prava svje djece i , u
konačnici, za prava cjelog društva, jer on to društvo zapravo i jest. Kako bi to ostvario mora krenuti
od samoga sebe, odnosno od samoaktualizacije kojom će stvarati mrežu koja će mjenjati druge i
sebe,a pravo na to mu daje sloboda koju ima svako živo biće na Zemlji. Kroz samoaktualizaciju će
se stvoriti mreža koja će pridonijeti individualnom, organizacijskom, ekonomskom, kulturnom i
drugim razvitcima. Čovjek je atom koji u korelaciji s drugima stvara nešto, stvara značenje života i
sam život. Prema tome,čovjek je isto što i Bog. U Bibliji stoji da Bog nije materijalan, dakle od toga
se zaključi da je Bog energija koja katkad može poprimiti fizički, dakle materijalan oblik. Dakle,
ako je Bog stvorio život, a Bog je energija, ispada da je život stvoren energijom. Isto tako zaključila
bih da ako su Bog i Čovjek slika i prilika, znaći da svaki čovjek posjeduje tu energiju danu od Boga
i da treba stvarati. Čovjek se razlikuje od svih bića po umu,a između svakog uma i čovjeka postoji
sloboda Slobodu ne možemo negirati jer ne možemo negirati moralni zakon u nama. Postupajući po
moralnom zakonu uviđamo da smo uistinu slobodni. U moralnom prosuđivanju nekog djelovanja
mi prosuđujemo samo htijenje koje određuje to djelovanje, ne prosuđujemo posljedice ili uspješnost
ili neuspješnost toga djelovanja. Kriterij vrednovanja moralnih postupaka je u samoj volji. Ukoliko
nema dobre volje sve može biti štetno. „Nemoguće je zamisliti igdje išta u svijetu, pa čak ni izvan
njega, što bi se bez ograničenja moglo smatrati dobrim, osim jedino dobre volje." Kant Dobra volja
kao takva može određena ljudska djelovanja okarakterizirati kao moralna.Čovjek i svako umno biće
postoji kao svrha po sebi samom. Odatle Kant polazi uvodeći praktični imperativ (drugu formulu
kategoričkog imperativa) o upotrebi svoje čovječnosti i čovječnosti drugih također i kao svrha a ne
samo kao sredstava. U kategriji filozofije ni također istakla jednog od predstavnika Njemačkog
idealizma, velikg filozofa Hegela. Za njega je ideja bit svega. Ideja, um, umnost ono je osnovno, bit
i bitak svega. To apsolutno, sveobuhvatno, sveopća bit svijesti i svijeta, duha i prirode, subjekta i
objekta, razvija se tako da tek na kraju procesa dolazi do svijesti o sebi. Sukladno tomu to dovodi
do samoaktualizacije koju smo spominjali na početku. Hegel inzistira na tome "da se ono istinito
shvati i izrazi ne samo kao supstancija nego i kao subjekt. Na kraju bih se osvrnila na Ekonomiju i
na jednadžbu razvitka koju je profesor razvio sa svojim suradnicima a kja glasi: Y = ax1 + bx2 +
cx3 + dx4 + ex5 + fx6, a pri tome je x1 motivacija zaposlenih, x2 znanja i vještine zaposlenih, x3
međusobni odnosi, x4 tehnička opremljenost rada, x5 novac i x6 okolina promatranog sustava.
Istaknila bi tu jednadžbu iz razloga jer je jako bitna i korisna za razvoj našeg društva. Naše društvo i
Vlada trebaju spoznati važnost ovih varijabli, trebaju znati da je moralni, intelektualni i socijalni
kapital najvažniji za razvitak te da se treba ulagati u njih a ne neke druge stvari. Važno je spoznati
da će nam ta 3 kapitala u najvećoj mjeri donjeti punu zaposlenost, visoku kvalitetu i produktivnost
rada te veći i bolji životni standard kakv su svi zaslužili. To je ostvarivo uz ulaganja u ljudske
čimbenike i samoaktualizaciju. Uz sva ta ulaganja koja su potrebna našem društvu jako je važno
igrati pošteno i ne odstupati od moralnih i etičkih načela, te također po božanskim zakonitostima.
To će nam otvoriti prostor u kojem ćemo razješiti eknomske probleme i stvoriti bogatu i sretnu
Hrvatsku.

Maja Đuroković
komentar na knjigu!
''SLOBODA SE POSTIŽE BESKONAČNIM POSJEDOVANJEM HTIJENJA I ZNANJA'' Hegel
Najvažnije je naučiti poći od sebe u uočavanju, definiranju i rješavanju problema. Kroz knjigu
Metodologija društvenih znanosti pružene su bitne informacije i znanja iz biologije, filozofij...e,
psihologije, tehnologije, ekonomije i prava te tako dobivamo cjelokupno saznanje za rješavanje
društvenih problema i što bolje saznanje za poštenije i uspješnije stvaranje životne prakse. Kao što
sam već navela knjiga je interpretirana kroz 6 područja kako bi ovladali zakonitostima razvitka
svake organizacije. Osobno ću prokomentirati svaki dio znanosti kroz dio koji me se najviše
dojmio. Na temelju istraživanja profesora Lauca , temelje razvitka svakog društva-
samoorganizacija, začela se u elementarnom svijetu na ivici živog i neživog. Također je uočena
spoznaja da se mnogo bolje samoorganiziraju negativne neformalne skupine jer ih prisiljavaju sile
kauzaliteta, a na njima se zasniva osobni i razvoj društvenih zajednica. ''Bottom – up pristup teoriji i
metodologija autopoiesisa'' osobno smatram da je vrlo važan dio koji se treba prenositi i nastavljati
učiti. Svaki čovjek je autopoietičan što znači da sam utječe na stvaranje sebe uz pomoć okoline u
skladu sa zakonima dobra, istine i ljepote. Svaka osoba može pokrenuti sama sebe te proces
obnavljanja samog sebe. Važno je naučiti biti slobodan/na, glasno misliti i timski raditi. Sloboda,
kreativnost,glasno misliti, pošteno i s ljubavlju živjeti je ključ bolje i ljepše zajednice. ''Svaki čovjek
u sebi nosi jedno pismo, koje nažalost najčešće nepročitano i zapečaćeno predaje sljedećoj
generaciji'' Rainer M. Rilke Svoja iskustva, životne priče, život trebamo prenositi, pričati,
pripovijedati i njima učiti druge. Naučiti opraštati i naučiti pošteno igrati. Sljedećim generacijama
očistit put kako bi same stvarale svoju harmoničnu zajednicu. Moramo moralno i intelektualno
unijeti zdrav optimizam i entuzijazam među mlade. Ohrabriti ih na oslobođenje vlastitog
potencijala, motivirati na učenje i samorazvitak, da vjeruju u slobodu, ljubav, pravdu… Svi mi u
svome tijelu imamo velike prirodne potencijale o kojima znamo premalo i svaki tren i dan su nam
prilika i stepenica da ih spoznamo i iskoristimo na najbolji mogući način te ih prenesemo na druge.
Putem filozofije upoznajemo sile finaliteta , pomoću filozofije ulijećemo u duhovne visine. U dijelu
''Autopoietična logika'' se spominje '' religija može bez filozofije, ali filozofija ne može bez religije''.
Kroz poglavlje Filozofija nosi se jasna poruka da su Bog i priroda povezani dublje nego što to itko
može shvatiti. Mi ćemo biti bliže Bogu razumijevanjem duhovnih procesa i struktura. Čovjek je
most preko kojeg se duh i materija povezuju u živu cjelinu; bit čovjeka jest u slobodi. Treće
poglavlje Psihologija polazi od teorije emocija strana čovjeka koja se jednostavno ne može i ne
smije zanemariti. Osjećaji se pretvaraju u misli, misli u riječi, a riječi u djela. Emocije su istinski
izvori problema, ali i rješenja. Kako bi spoznali i razvijali sami sebe moramo raditi na našem
moralu. Pošten čovjek je pametniji čovjek od nepoštenog. Sve je to jedan krug. Učenjem stvaramo
sami sebe, učenje je najbolji način da razvijemo poštenje; osobno poštenje i međuljudske odnose.
Osjećaji nam zatvaraju krug između onoga što mislimo, govorimo i radimo i u finalitetu vode
jačanju savjesti. Samo pošten čovjek može mirno spavati jer nema straha . Samoaktualizacija je
jedino što donosi sreću i slobodu te nema zasićenja i prestanka. Maslow je došao do zaključka
analizirajući samoostvarene ljude: „ To je sretno, spontano, nemotivirano, proizvođenje
očitovanjem, osobne prirode, dopuštanje događanja stvarima, a ne inzistiranje kako bi se stvari
događale. Život samoostvarene osobe sličan je mirisu cvijeća i slatkoći voća. “ Kroz metodologije
znanosti smo se uveli prvo kroz biologiju i filozofiju pa kako bi dobili misaoni okvir prolazimo
kroz psihologiju, tehnologiju, ekonomiju i pravo kako bi ovladali zakonitostima razvitka.
Tehnologija je disciplina koja pretvara ideju u proizvod, a autopoietična tehnologija isto to, ali se
događa samo od sebe na najbolji, najljepši i najistinitiji način. Autopoiesis će nastupiti kada budemo
znali balansirati novac i robu, višak vrijednosti i ulaganje u razvoj. Sustavi koji se budu najbolje
samoorganizirali i procesirali informacije opstat će. Putem interneta svi smo mi dio globalnog sela,
a naša je prilika postati privlačan sokak za sve one koji traže Dobro, Istinu i Lijepo. Peto poglavlje
je Ekonomija,znanost koja zahtjeva sve više i dublje razumijevanje vizija, misija, svrha, ciljeva te
prirodnih, ljudskih i tehničkih resursa te pravnih, političkih i kulturnih mogućnosti. Kroz poglavlje
o ekonomiji dolazimo do temelja stvaranja Osječke škole; ekonomska teorija utemeljena na etici,
visokoj tehnologiji i kulturi ( T. Karpati ) , duh poduzetništva postavljen kao temelj teorije društva
( R. Legradić), važnost ljudskih odnosa u ekonomiji ( I. Mandić). Na pitanje kakav je odnos osobne
i društvene stope povrata od ulaganja u obrazovanje, osječka škola tvrdi da je viša razina
obrazovanja što je odnos osobne i društvene stope povrata ulaganja u obrazovanje veći. Jedini izlaz
i bolji razvoj nego što je to danas i današnja situacija leži u mladim ljudima, pametnima i
spremnima za ulaganje u ljudski kapital. Sve nas to vodi do jednadžbe razvitka koju je postavio
profesor Lauc Y = ax1 + bx2 + cx3 + dx4+ ex5 + fx6 Y je izraz cjelovitog razvitka, koeficijenti a-f
su ponderi uz nezavisne varijable, pri čemu je x1 moralni kapital zaposlenih, x2 intelektualni kapital
zaposlenih, x3 socijalni kapital zaposlenih, x4 fizički kapital, x5 financijski kapital i x6 okolina
promatranog sustava. Odnos koeficijenata glasi a>b>c>d>e>f . Varijancu društvenog razvitka u
najvećoj mjeri objašnjava moralni kapital, zatim intelektualni, socijalni kapital. Jednadžba ni trebala
biti smjernica svakome on nas, svakom studentu svakom čovjeku koji želi bolje i više za svoju
domovinu i svoj napredak te samoaktualizaciju. Ovakvim potezima otvara se prostor za posizanje
motivacije i moralnog kapitala te se stvaraju temelji da igrači koji puno daju, malo uzimaju budu
jači od igrača koji malo daju, a puno uzimaju. Najvažnije je da se visoko moralni i visoko
intelektualni razvijeni ljudi organiziraju i djeluju timski na razini države, županija i poduzeća. Da bi
se to ostvarilo, neophodno je u domeni prava unijeti duh autopoiesisa jer pravne osobe moraju štiti
fizičke osobe te njihov rad i rezultate. Na taj način, dolazeći do Prava, zatvaramo krug od 6
znanstvenih disciplina. Kada ojačamo naš ljudski kapital novac će se generirati sam od sebe jer je
on samo slika kvalitete i produktivnosti našeg rada.
Vedran Pavlović
Komentar na knjigu
Knjiga Metodologija drustvenih znanosti podijeljena je na 6 cjelina od kojih svaka obuhvaca jednu
drustvenu znanost u usporedbi sa autopoiesisom i autopoieticnom organizacijom, osim tehnologije
koja je usporedena (samo) s organizacijom. Ne mogu reci da se slazem sa svim...e sto pise u knjizi,
ali svatko od nas ima pravo na svoje misljenje, unaprijed vas pozivam da me ispravite tamo gdje
grijesim bilo zbog manjkavosti znanja ili krivih stavova. Prva cjelina govori o biologiji i
autopoieticnoj organizaciji, nakon sto sam poceo citati nista mi nije bilo jasno, pa sam prvih
nekoliko stranica citao skroz iznova dok mi konacno nije sinulo, a to je taj auto nesto poiesis sto se
nekako cudno pise. Kada sam shvatio to i razliku izmedu alopoiesisa i autopoiesisa mogao sam
dalje citati s vise razumijevanja nego sto sam mislio da cu imati. Slazem se sa spoznajom da je
drustvo ustvari jedan super organizam u kojemu su narodi i pojedinci stanice, ono sto ne valja
organizam izbacuje i tako pokusava prezivljavati. Najbitnije stvar koje mozemo nauciti u biologiji
su po meni primjeri koje nam daju zivotinje, za sinergiju uzmimo primjer simbioze raka samca i
moruzgve, ioako bi oboje mogli normalno funkcionirati i sami oni zive zajedno i pomazu jedno
drugome da budu sigurniji, efikasniji i samim time bolji. Zasto su neki ljudi toliko gluplji od tih
jednostavnih morskih stvorova pa nemogu shvatiti koliko je sinergija bitna? Kada bi se svi okrenuli
autopoiesisu i posceli oblikovati drustvo tako da prvo oblikuju sebe kao jedinku ili stanicu toga
drustva ili super organizma, nazovite to kako hocete, sve bi nuzno bilo puno bolje. Jos jednom
pitam zasto ljudi jednostavno ne prepoznaju primjere koje nam je Bog u svojoj neizmjernoj ljubavi
dao na zivotinjama? Zasto svi ne otkriju genijalca u sebi? Filozofija kao znanost me nikada nije
previse zanimala i kada god dodjem u doticaj s njom nemogu a da se ne sjetim jedne pricice koju
sam davno cuo od svecenika na propovijedi koju cu i ovdje ispricati kao razlog zasto nisam
filozofiji posveti jednako paznje kao i ostalim disciplinama. Prica je isla ovako nekako, mlad covjek
se vratio sa skolovanja iz grada i objasnjavao svom neukom ocu seljaku kako funkcioniraju stvari
na visokim skolama. Sjedili su pokraj jedne rijeke a sin je ocu primjerima pokusavao docarati cime
se bavi koja znanost. Pa je isao redom. biolog ce se zanimati kakve vrste riba zive u toj rijeci,
ekonomist ce traziti nacin da iskoristi rijeku i tako je redom otac sve strpljivo slusao i potvrdivao do
filozofa. Kada je sin rekao da je covjek koji ce postaviti pitanje dali ta rijeka uopce postoji, tece li
ona uopce ili se to nama samo cini filozof, tada se otac ustao i rekao "Ne sine, nije to filozof, to je
budala". Znam da filozofi nisu budale i da je filozofija znanost koja s pravom zauzima svoje mjesto
medu drustvenim znanostima, ali eto meni bas i nije nesto posebno draga i zanimljiva. Unatoc
mome stavu slazem se sa dijelom koji govori o postenju i materijalnom bogatstvu. I jos nesto
nemogu oprostiti filozofima, a to je izjava "Bog je mrtav" a vi se prisjetite koji je od slavnih
mislilaca (budala) to rekao. Psihologija je jako bitna ali i misteriozna znanost, najvise sam se
posvetio teoriji emocija jer su za mene to uvijek bili neki cudni i neobjasnjivi postupci na koje nas
tjera neka nepoznata sila. Unatoc rezultatima EPI testa koji pokazuju promjenu u mojoj osobnosti
prije i poslije kolegija Pe ja i dalje mislim da ne mogu promijeniti svoje emocije, ja samo ucim
svladavati se i mijenjati reakcije na pojedine emocialne procese. Ne mogu nauciti prestati voljeti,
mogu samo s vremenom i dosta truda promijeniti svoju reakciju na tu emociju. Nitko se nikada nije
prestao bojati, covjek moze objasniti neku pojavu i tada je se prestaje bojati ako ju vise ne smatra
opasnom, ali pri prvom novom susretu sa necim sto ne pozna on se opet boji, strasljivac ostaje
strasljivac ma koliko se najhrabriji trudili napraviti od njega junaka. Kao sto sam vec rekao
misljenja sam da su osnovne emocije poput ljubavi, straha, agresije, itd. zapisane u genima svakog
covjeka posebno na drugaciji nacin sa drugacijim reakcijama koje izazivaju, a na nama je da svako
posebno naucimo kako cemo lose reakcije pretvoriti u dobre, a za to je potrebno puno znanja,
ucenja i truda, a pogotovo onog kapitala kojega mi studenti imamo na pretek a to je vrijeme. Kao
sto je rekao gospodin Vlado Buratovic "Sam sebe sobom mijenjam" Tehnologija je znanost koja
napreduje ogromnim koracima, cemu smo i sami svjedoci u vec i mi u svojim mladim zivotima, a
sto tek da kazu ljudi od 60-70 godina koji su zivjeli bez struje i bilo kakvih blagodati bez kojih mi
danas nemozemo zamisliti zivot. O cemu oni koji su orali sa konjima razmisljaju danas kada vide
svu mehanizaciju i ljude koji s njom rad, a koji su sto puta nesretniji i nezadovoljniji nego sto su oni
bili. Danas smo zahvaljujuci tehnologiji povezani sa cijelim svijetom koji se u zadnje vrijeme i
naziva jednim velikim selom, jer putem interneta mozemo komunicirati s ljudima na drugom kraju
planete za zakasnjenjem od jedne sekunde sto je sve do nedavno bilo potpuno nezamislivo. Posebno
mi se svidio dio o biotehnologiji i svrsishodnom i samosvrsnom radu. Iznenadio sam se kada sam
dosao do informacije da biotehnologija seze cak 8 000 godina prije Krista sa prvim pretvaranjem
etanola u ocat. Kada malo razmislim o svemu cini mi se da je biotehnologija prisutna od samog
pocetka ljudskog roda samo sto ljudi nisu znalitocan razlog zbog cega se nesto dogada, sve me to
skupa podsjeca na cudesan plan bozanskog stvaranja. Svaka pa i najmanja bakterija ima svoju
svrhu, tako acid bakterije prave ocat, lactic acid bakterije sluze pri pravljenju sira i jogurta itd. i tko
zna koliko jos sicusnih bakterija koje nas odrzavaju na zivotu postoji a da za njih znanost jos ni
nezna. Bog je savrseno zamislio svijet i svu njegovu tehnologiju a na nama je da spoznamo i
iskoristimo sve sto nam je njegovo milosrde dalo. Sto se tice ekonomije svida mi se odlomak o
Osjeckoj skoli i nadama koje profesor prema njoj gaji te model ABCD, kao uostalom i sve ostalo o
toj disciplini, jer nebih upisao ekonomiju da me nije privlacila ta znanost. Ali ipak necu reci nista o
tome niti cu spominjati imena ekonomista i strucnjaka koja su se zasluzeno nasla u profesorovoj
knjizi, a sve zbog jedne stvari koju smatram najbitnijom, a to je model alopoietske i autopoietske
ekonomije. Sadasnje stanje u svjetskoj ekonomiji je definitivno alopoietsko, profit se ulaze u
najvecim dijelom u fizicki kapital, koji zatim neznatan dio ulaze u ljudski kapital da bi sve to na
kraju vratilo siguran ali neznatno veci profit. Takvim razmisljanjem i djelovanjem necemo daleko
dogurati, za svaki bitniji pomak potrebno je puno vremena i ogroman profit koji bi se mogao uloziti
u fizicki kapital da ga zatim neznatno oplodimo. Ali zato autopoietski pristup ekonomiji nudi puno
bolje rjesenje. Ulazimo profir u ljudski kapital koji ce zatim sredstva ulozena u njega vratiti na
fizickom kapitalu, a sve skupa ce donijeti puno veci profit nego alopoietski pristup, koristenjem
autopoietskog pristupa se mozemo nadati Hrvatskoj od 100 000 000 BDP-a. Jednostavna promjena
tijeka igre donosi toliko bolji rezultat da nitko u to ne zeli vjerovati, ali doci ce vrijeme kada ce
vodeci ljudi konacno shvatiti igru i to ce biti pocetak novog zlatnog doba za sve nas. Pravo kao
zadnja disciplina mi nije privuklo pozornost kao prve cetiri (namjerno kazem cetiri jer me ni
filozofija bas nije privukla kao sto ste mogli procitati u komentaru) ali cu se ipak osvrnuti na neke
stvari te i toj disciplini posvetiti nekoliko zasluzenih recenica. Opet se radi o sukobu alopoiesisa i
autopoiesisa, morala i nemorala. U savrsenom pravnom drustvu prevladavao bi autopoiesis, svatko
bi kretao od sebe i moralno se ponasao pa bi drustvo gradeno od takvih pojedinaca nuzno bilo
istinski dobro i lijepo. Danasnji svjetski poredak definitivno nije baziran na autopoiesisu, svaki
ustav kao osnovna prava svih ljudi navodi slobodu, jednakost, pravo na zivot i imovinu itd., ali
prilikom svakodnevnog krsenja tih prava svi licemjerno zatvaraju oci pred sve vecom nepravdom i
ponasaju se kao da to njih ne zanima. Stoga sada na kraju ovog komentara na disciplinu zvanu
pravo pitam ja vas koji ovo citate, dali je moguce da se svaki pojedinac ljudskog drustva odjednom
iz nekog neobjasnjivog razloga pocne ponasati eticki i moralno? Mozemo li svi skupa zivjeti kao
djeca cvijeca u ljubavi i slozi, a da nitko nista ne pokusa ukrasti i da svi budemo jednaki i slobodni
kakvima nas je Bog stvorio u svojoj prevelikoj ljubavi i milosrdju?

Kristina Glavaš
Komentar na knjigu-Kristina Glavaš
U knjizi metodologija društvenih znanosti profesor spaja
biologiju,filozofiju,psihologiju,tehnologiju,ekonomiju i pravo kao sastavne komponente sustava
koji su potrebni za cjelokupno saznanje rješavanja društvenih problema. Svaka je disciplina dobila
svoj zasluženi dio... knjige pa će se osvrnuti na ono najbitnije u svakoj. Biologija kreće od temeljnih
elemetarnih spoznaja o životu. Drštvo se bori za samoodržavanje,ono se prilagođava,uspostavlja
ravnotežu, spontano razvija os jednostavnog i primitivnog do kompleksnog i heterogenog. To bismo
mogli povezati i s našom grupom,koja je tijekom ovog kolegija evoluirala na neku višu razinu i
stvorila određenu sinergiju među nama. Također uočila sam važnost autopoiesisa i bottom-up
pristupa o kojima smo često raspravljali. Kako je važno rabiti pristup bottom-up,jer svaka relacija
između kapitala treba biti dvosmjerna, kao i važnost samorazvijanja. Ograničenja nam mogu biti
jedino u našoj motivaciji,interesima,saznanjima i informiranosti te odnosima i kao rezultat toga rađa
se neorganiziranost. Treba stvoriti uvjete koji će biti idealni kao bi se mogla na biološkoj razini
stvoriti jedna autopoieska organizacija. Kod filozofije se vide naznake važnosti ulaganja u ljudski
kapital koje nam je profesor provlačio kroz predavanja. Najviše me se dojmila rečenica: Slobodase
postiže beskonačnim posredovanjem htijenja i znanja. To me posjetilo na predavanje g. Buratovića
kad nam je naglašavao rečenice: Ja imam beskonačno mogućnosti. Ja sam rukovodilac. Također je
jako važna stopa povrata iz ulaganja u ljudski,a pored njega i u tehnički kapital. Na to djeluju top-
down i bottom-up pristupi. Puno više se može ostvariti profita ukoliko ulažemo u ljudski kapital,jer
ljudi su naša navrijednija imovina,samo što to još nije u potpunosti zaživjelo u svjetskoj ekonomiji i
još uvijek se to me ne pridodaje važnost kakva bi se trebala. Kod psihologije dolazimo do
zadovoljenja potreba. Želja koja je zadovoljena,nije više želja. Stoga nas je profesor vodio ka tome
da trebamo težiti samoaktualizaciji.Našoj zemlji, ali i općenito cijelom svijetu su potrebni pošteni
ljudi, koji će znati da su moralne vrijednosti čovjeka najbitnije i da je najvažniji ljudski kapital.
Kako i sam dio odlomka o poštenju i materijalnom bogatstvu kaže da kad autopoiesis ojača u
institucijama, poštenje će se pretvarati u stvaralaštvo, a potonje u materijalno bogatstvo. Tek tada će
Hrvatska imati 100 milijardi dolara GNP-a. Kako bi dugoročno uopće došli do materijalnog
bogatstva, prvo je potrebno stvoriti društvo koje će se temeljiti na radu i poštenju. Kod psihologije
najviše pažnje sam posvetila teoriji emocija. Svaki dio našeg života je prilika da učimo,
napredujemo, otkrivamo ograničavajuće emocije. Prema R. Plutchiku emocije su kompleksni slijed
reakcija na podražaje, a uključuju spoznajno vrednovanje, subjektivne promjene, autonomnu
živčanu aktivaciju, poticaje za akciju te ponašanje koje ima učinak na podražaje koji su emociju
izazvali. EPI test ( Emotional Profile Index) je izvrstan test koji daje odgovor tko smo zapravo mi.
Tehnologija je također važna kako bi se mogle ostale discipline u korelaciji s njom ostvariti,jer
potrebna je sinergija kako bi se mogla stvoriti organizacija koja će rješavati društvene probleme.
Jedino bogatstvo je moć stvaranja i najveći problem u transferu tehnologije jest u nerazvijenosti
obrazovanja. Kod tehnologije ključnu ulogu ima kreativnost. Ekonomija nas dovodi do jednadžbe
razvitka: Y=ax1+bx2+cx3+dx4+ex5+fx6. Gdje su koeficijenti a-f ponderi uz nezavisne
varijable:x1:motivacija zaposlenika, x2 znanje zaposlenih,x3 međusobni odnosi, x4 tehnička
opremljenost rada, x5 novac i x6 okolina. Potrebno je razumjeti stope osobnog i društvenog
povrata. Svuda u svijetu, porastom godina školovanja rastu osobna primanja,negdje brže,negdje
sporije,ali trend nije sporan. Čikaška škola tvrdi da je to omjer odgovarajući plaćama jer njihovi
ekonomisti vjeruju u tržište kao u Boga. Osječka škola tvrdi da je taj omjer veći,što je viša razina
obrazovanja. Model ABCD nam govori da su još uvijek B igrači „potlačeni“ i da C igrači vladaju,ali
u Božju pomoć , B igrači će moći zauzeti svoja mjesta koja im i pripadaju. Tu je i pravo koje nam
treba biti vodilja kako na pošten način možemo slobodno stvarati i pretvarati snove u stvarnost da bi
nam Bog povjerio ozbiljnije zadatke. I da dam nekakav zaključak na sve ovo: najvažnije je kapitale
staviti u neku relaciju počevši od moralnog,intelektualnog i socijalnog. Treba težiti tome da budemo
B igrači i uz Božju pomoć možemo svi biti genijalci :) i participirati dio sebe i svog znanja kako
bismo stvorili Hrvatsku od 100 milijardi dolara.

Hrvoje Hrženjak
Osvrt na knjigu...
Umjesto da raspravljam, i komentiram na svaki segment ove knjige, što nije potrebno, ja sam se
odlučio fokusirati na one djelove knjige za koje mislim da su najbitniji. Djelovi koji su zapravo srž
same knjige i njenog postojanja. Za početak bi se zadržao na jednadžbi o... kojoj profesor Ante Lauc
stalno govori i koju pokušava predočiti svim ljudima ove zemlje, a koja predstavlja osnovu za
daljnji napredak i razvoj Hrvatske kao samostalne države. Riječ je o jednadžbi: Y= ax1 + bx2 + cx3
+ dx4 + ex5 + fx6. Drugim riječima ta jednadžba glasi ovako: Y=moralni kapital + intelektualni +
socijalni + tehnička opremljenost + fizički kapital + okolina promatranog sustava. O čemu se tu
radi? Evo ovako, naše društvo je bazirano takozvanoj Alopoietskoj ekonomiji koja malo ulaže u
ljudski kapital, a sa time mora više ulagati u fizički kapital kako bi ostvarila profit koji i nije velik.
Spajanjem pet razina kapitala, odnosno stvaranjem sinergije između pet kapitala koji se nalaze u
jednadžbi (moralni, intelektualni, socijalni i dva fizička), a pogotovo prva tri, dobivamo jednu
potpuno suprotnu ekonomiju, takozvanu Autopoietsku ekonomiju. Unutar autopoietske ekonomije
se ulaže više u ljude, manje u fizički kapital, a ostvareni profit je nezamislivo veći nego kod
alopoietske ekonomije. Tu ću opet postaviti pitanje: Zašto je to tako? Ulaganjem u ljude, u
obrazovanje, pokazivanjem suosječanja prema problemima drugih ljudi, pomaganjem drugim
ljudima i stvaranjem okruženja u kojem se ljudi osječaju sigurno i voljeno, ostvarujemo moralni
kapital koji stvara ljude koji su motivirani, proaktivni i spremni učiti. To vodi ka ostvarivanju
intelektualnog kapitala, odnosno početak stvaranja društva koje ima dovoljno znanja koje može
upotrijebiti u daljnji razvitak. Međutim, jedna osoba ne može sama stvarati promjene i ne može
sama ostvarivati nevjerojatne pothvate. Za to je potrebno ostvarivanje socijalnog kapitala, stvaranje
sinergije među motiviranim ljudima koji posjeduju i moralni i intelektualni kapital, koji tako
zajedničkim naporima mogu „micati i planine golim rukama“ ako to požele, odnosno, u
ekonomskim okvirima osigurati razvoj i napredak Hrvatske novim idejama, privlačenjem investicija
u projekte koji ostaju u Hrvatskoj, te tako otvoriti nova radna mjesta i povećati bruto društveni
proizvod same države na bilo koju cifru koju žele (čak i na 100 milijardi dolara kao što knjiga
kaže). Upravo takav način ponašanja, osiguravanja prvo ta prva tri kapitala, a onda kroz njih i ostala
dva, fizička kapitala, zagovara Osječka škola. Osječka škola je na pitanje stope povrata uloženih
sredstava u ljudski kapital i u tehnički kapital odgovorila tako da je stopa povrata iz ulaganja u
ljudski kapital veća od stope povrata u tehnički kapital. To je potpuno suprotno teoriji koju je
razvila poznata čikaška škola, koja kaže da je stopa povrata ista u oba slučaja. Ja se definitivno
slažem sa stavom osječke škole jer je ulaganje u ljudski kapital, kao što sam ranije već i dokazao,
najvažnije kako bi se osigurao razvoj i prosperitet Hrvatske. Druga stvar iz knjige koju ću
komentirati je veza između samoaktualizacije, teorije potreba i modela ABCD. Razlog zašto u opće
postoji tip C u modelu ABCD je zbog ljudskih potreba. Problem u tome je što ljudi kada zadovolje
jednu potrebu, brzo nađu drugu koju treba zadovoljiti, a kada zadovolje i tu potrebu nađu treći, pa
četvrtu, petu i tako dalje. Čovjek nikada neće biti doista sretan ako samo prelazi sa zadovoljavanja
jedne potrebe na zadovoljavanje druge. Prava sreća i ispunjenost dolazi kroz samoaktualizaciju,
odnosno kroz otkrivanje „svrhe svog života,“ kroz stjecanje bezuvjetne ljubavi i slobode. Po mom
mišljenju, svaki čovjek je rođen slobodan i sa darom. Bilo da se radi o umjetnosti, glazbi, nekom
fizičkom poslu, nije ni važno, ali svaki čovjek je rođen sa svojim darom. Svrha života, koju ljudi
neprekidno traže svugdje oko sebe se nalazi nigdje drugdje nego u nama samima. To je upravo
pronalazak našeg dara, koji nam je dan na korištenje od strane egzistencije, od strane Boga. Jednom
kada čovjek pronađe taj izgubljeni dio sebe, postat će slobodan, postat će sretan, uistinu sretan.
Dakle, svrha je čovjeka povratiti slobodu (ako bolje pogledamo djecu kako se ponašaju, ona nemaju
stida, nemaju žaljenja, nemaju ograničenja, ona su slobodna) i nevinost djeteta i stopiti se sa onime
za što je stvoren. Možda je upravo to ta nevinost koju su prvotni kršćani tražili kod svojih
svećenika, ali koja se tijekom vremena izobličila u nešto potpuno drukčije i neprirodno (odnosno ne
božansko), u seksualnu nevinost, odnosno celibat. Knjiga, koliko sam ja shvatio, govori upravo o
tome da se kroz samoaktualizaciju i kroz sinergiju pet kapitala čovjek sam, a i cijela Hrvatska može
preporoditi, uskrsnuti i krenuti novim, slobodnim putem koji vodi prema sreći, ljubavi i božanskom.
Međutim, imam jednu primjedbu na knjigu, a to je da ima previše stručnih riječi i izraza, što je
razlog zašto nije bila lakše prihvaćena među većom populacijom. Ljudima je teško shvatiti ono
najbitnije iz knjige ako stalno moraju razmišljati o značenjima sto drugih riječi, ili ako ih u opće ne
razumiju. Kada bi bila napisana jednostavnijim riječima, lakše bi i bolje bila prihvaćena kod ljudi.

Mario Baotić
komentar na knjigu
Komentar na knjigu Mario Baotić Knjiga je podijeljena na šest dijelova i to su : Biologija,
Filozofija, Psihologija, Tehnologija, Ekonomija i Pravo. U Biologiji mi je zanimljiv dio u kome se
govori da niti jedna poznata ljudska tehnologija nije na razini „poljoprivred...ne proizvodnje“ mrava
sjekača u uzgajanju gljiva. Bez ikakvih otrovnih zaštitnih sredstava on uspijeva održati potpunu
čistu kulturu svojih gljiva to dovodi do zaključka kada bi Hrvatska znala osigurati kritičnu masu
AUTOPOETIČNIH ljudi imali bi raj na zemlji. Proces učenja ide Bottom-up ali još uvijek se to ne
koristi u praksi u kojoj još prevladava alopoetičan pristup. Previše se unijelo birokratskog duha gdje
se umrtvljuju prirodni potencijali koji su dobiveni u naslijeđe. Za ovakvo stanje Rilke je rekao svaki
čovjek u sebi nosi jedno pismo, koje nažalost najčešće ne pročitamo i predajemo ga zapečaćeno
sljedećim generacijama. Biologija je sa stanicom pronašla svoj atom i svaka stanica vodi dvostruki
život jedan autonomni i drugi intermedijarni a organizam je celularna država gdje je svaka stanica
građanin.U biologiji je sve povezano baš kao i u životu i čovjek ne može uspjeti kao jedinka zato
što je čovjek biće koje treba osobu koja ga upotpunjuje. U filozofiji ću se najzanimljiviji dio je gdje
se govori o G SOROSU i kako on u postkomunističkim društvima otvara društva OPEN SOCIETI
inspiriran socijalnim učenjem svojega mentora i to novcima koje je zaradio financijskim
špekulacijama na burzi. Tu dolazimo do Hegela i njegovog odgovora što je sloboda za koju on kaže
da se postiže beskonačnim posredovanjem htijenja i znanja. To me dovodi do teme BOG i čovjek
gdje po Heraklitu ljudi su smrtni bogovi a bogovi su besmrtni ljudi a vi kažete da čovjek bez Boga
teže zatvara krugove i krugove krugova tj jest cijeline. To nas dovodi do samoorganizacije gdje se
trebamo više samoodgajati, samoobrazovati, samoorganizirati akko bi se razvili u samoreferentna
bića. Da bi se samoorganizirali tu veliku ulogu ima moral. Bog govori preko moralnih ljudi to smo
vidjeli i na primjeru gospodina Sesara. Kada je čovjek pošten on neće dugo čekati na Uzašašće.
Podloga za moral su osjećanja a podloga za znanje jeste mišljenje to nas dovodi do zaključka ONO
ŠTO OSJEĆAMO-TREBAMO MISLITI, ŠTO MISLIMO-GOVORITI, ŠTO GOVORIMO-
ČINITI i biti ćemo slobodne osobe. Ukoliko smo ubili svoju vlastitu prirodu krivim osjećajima,
mislima, riječima, djelima tada nam preostaje pristup logici da pomoću top-downa ispravimo sva
loša iskustva bottom-up pristupa. Do autopoiesisa nastojimo doći sa što manje posredovanja. Rad je
primarno proces između čovjeka i prirode proces u kome čovjek svoju razmjenu materije sa
prirodom svojim osobnim djelovanjem posreduje, uređuje i kontrolira. Čovjek je autopoietično biće
koje kao takvo mora sebe potvrđivati i očitovati kako u svom biću takao i u svom znanju. Ne
preostaje nam ništa drugo nego voljeti bolje od sebe. Već je citat iz Evanđelja ukazao na ljubav kao
bit i smisao života. Zaključak poglavlja Filozofije je da svaki čovjek treba sam sebe
samoorganizirati i voljeti druge kako bi uspio u životu to je nekada vrlo teško ali uz htijenje i znanje
čovjek postiže slobodu. U psihologiji mi je zanimljiva teorija emocija koja govori o tome što bolje
procijenimo okolinu to ćemo se moći bolje prilagoditi novonastalim stanjima. U Epi testu žene su
imale više straha, tuge i veću inkorporaciju dok su muški imali veću društvenost i veće
odbacivanje.Plutchik smatra da je emocionalna rezonancija a ne protok informacija izvor
kohezivnosti i što je sustav razvijeniji veću ulogu igra vrednovanje informacija. Psihologija treba
biti više humanistička tu se smatra da trebamo biti manje sentimentalni prema nesposobnima i
manje brutalni prema sposobnima. Maslow je oštro kritizirao pretjeranu orijentaciju na metode i
sredstva a zanemarivanje problema svrha i ciljeva. Dok se ljudi budu vrtili oko novca i robe nema
autopoietičnog društva več se treba promijeniti da se roba i novac počnu okretati oko kreativnih
ljudi započet će se i autopoietični razvitak. Malowljeva teorija potreba dijeli potrebe na pet bitnih
potreba koje čovjek treba zadovoljiti a to su : fiziološke potrebe, sigurnost, društvenost, prestiž i
najbitnija koja se javlja kada su ostale zadovoljene a to je samoaktualizacija. Želja koja je
zadovoljena nije više želja. Jedna drugu upotpunjuju kada jednu zadovoljimo prelazimo na drugu i
tako sve dok ne stignemo do prete potrebe tj samoaktualizacije. Svaki pojedinac teži opstanku i ne
bira sredstva da to ostvari. To nas dovodi do toga da su u društvu večinom D igrači a glasaju za C
igrače a povrh toga još i ismijavaju B igrače i oni nisu svjesni da su B igrači Božiji ljudi i da Bog
preko njih pokušava stvoriti nešto lijepo. Malow je rekao da se vlastitoj prirodi treba diviti a ne u
njoj vidjeti grijeh nju treba gajiti i razvijati a ne vezivati u luđačke košulje samo zato što neko
drugačije razmišlja od drugih ne znači da je lud. Svemogući najbolje govori preko poštenih i samo
njima daje kreativne ideje ako takve ljude ne prepoznamo nećemo ni osigurati napredak. Nema
napretka ako se ljude ne oslobode straha, srdžbe i tuge to se objašnjava pojmom Čuvstvena kuga
koja napravi više štete nego 10 000 topova. Ruska škola kaže da je u ekonomiji novac postao znak
za rad, bogatstvo i moć. No ta veza između prirodnog i neprirodnog nije ušla u DNA nego je
rezultat osobne prakse i iskustva i kulturnih tvorevina. Staljin je počeo slušati više poslušne i odane
kadrove a ne one pametne i revolucionarne. Ruska škola polazio od percepcije a zanemaruje
motoriku koju naglašava Američka škola. Američka škola temelji svoja učenja kako naučiti reagirati
da se ostvari učinak. Pokušajima i pogreškama čovjek i životinja uče po istim zakonima što ima
učinak da se izlazi iz labirinta, pamti se, nenagrađena se reakcija zaboravlja. Cijeli smisao je u tome
da se dobije povratna sprega koja je reakcija u nizu. Zaključak ove cjeline je da trebamo razmišljati
proaktivno i nedopustiti da nas zavaraju C igrači trebamo razvijati receptore prema B igračima koji
su Božiji . Prepoznati dobrotu u ljudima je stvar koju trebamo naučiti učiniti. Tehnologija se
razvijala sa čovjekom kroz vrijeme kako su ljudi postajali slobodni tako su postajali i kreativniji.
Rabeći i razvijajući ruku kamenom i toljagom čovjek je postao gospodar prirode. Kotač je otkriće
koje nema u prirodi i time je otkriće svih vremena. Kada svijest shvatimo kao ishodište našega
kruga promjer će nam se početi povećavati. Razvojem informatizacije društva cijeli svijet postaje
globalno selo i oaza u svemirskoj pustinji. Najveći proizvod 20-tog stoljeća je kompjuter. Jedino
bogatstvo je moć stvaranja i najveći problem u transferu tehnologije jest u nerazvijenosti u
obrazovanju. Tako su Japanci razvili proizvodnju bez zaliha i bez grešaka tu se vidi moć
obrazovanja i novih ideja. Prednosti Japanskog sustava su to što je njihova fleksibilnost i protok
informacija kultura u poslovanju pravila koja oni koriste su začuđujuća. Kompjuter je sada što je
parni stroj bio nekada. Kompjuterska mreža ima za cilj povezati osobe koje traže informacije sa
onima koji imaju informacije. Preko interneta svi postajemo dio globalnog sela a naša je prilika
postati privlačan sokak za sve koji traže dobro, istinu i lijepo. Zaključak ove cjeline je da
tehnologija napreduje i sa nama i bez nas bit je u tome koliko ćemo ugraditi sebe u taj proces i
koliko ćemo se dovoljno dobro pripremiti na novo nastale situcije. Ekonomija znači ulagati ljudske
i tehničke resurse da output bude maksimalan. Osiječka škola se temelji na poduzetništvu i razvoju
fizičkog kapitala. Učenje osiječe škole se temelji na tome da ulaganje u ljude i njihov razvoj donosi
najveću stopu povrata a to se postiže jednadžbom Y=ax1+bx2+cx3+dx4+ex5+fx6. Gdje je x1
motivacija zaposlenih, x2 znanja zaposlenih, x3 međusobni odnosi, x4 tehnička opremljenost rada,
x5 novac, x6 okolina promatranog sustava. To me dovodi do teme koju mogu povezati sa ovim a to
je najlakše je sagraditi prostor ali i najskuplje, jeftinije je ali teže osigurati pravu opremu, najteži je
ali i najjeftinije razviti ljude kada uspijemo razviti ljude onda ćemo imati i prosperitet i Hrvatsku od
100 milijardi eura. Kada svatko svoje obaveze bude izvršavao na vrijeme i ne bude problema sa
likvidnosti tada ćemo se nalaziti u fazi autopietičnog sustava gdje sve funkcionira kako treba.
Zaključak ove cjeline je da trebamo ulagati u samorazvoj i raditi stvari na pravi način i raditi prave
stvari i također se moliti Bogu jer uz božiju pomoć C igrači ne mogu pobijediti. Pravo se predlaže
vraćanja ABCD modela u kojem će se raspravljati koliko je tko dao a koliko je ko dobio. Bog nas je
stvorio na svoju sliku i priliku ali mi sami moramo zaključiti koliko smo pošteni i koliko još želimo
biti pošteniji. Što je veća motivacija, što je više znanja i sloge u radu to je veći višak stvorene
vrijednosti unutar poslovnog sustava i kada to shvate i glave strukture vlasti ovoga i bilo kojega
društva tada ćemo doživjeti prosperitet i autopoietičnost. U autopoiesisu perspektiva cijeli pravni
sustav izgleda kao dinamička kružna reprodukcija od pravnih elemenata uzdizanih u hiperkružne
odnose pravne strukture i procesa. Moj komentar na ovu knjigu je da trebamo molit Boga,
samorazvijati se u autopoietična bića i to je temelj za naš napredak također naučiti voljeti sebe i
druge jer nas to dovodi do toga da budemo moralna osoba a moralna osoba će prepoznati B igrača i
pokušati napraviti nešto sa tom osobom po pitanju napretka i Hrvatske od 100 milijardi eura ali ipak
najzanimljiviji dio u knjizi su fusnote
Antonio Boni U ovom komentaru na knjigu Metodologija društvenih znanosti, nastojati ću se osvrnuti na elemente koje smatram vrlo važnima i bitnima za
naglasiti. Također, svoje komentare ću nastojati povezati što više sa gradivom koje obrađujemo na predavanjima i naravno sa tematikom koju prolazimo sa
našim gostima. Razlog iz kojega ću nastojati povezati gradivo na predavanjima sa cjelinama iz knjige je mišljenje da je vrlo bitno poznavati i određene teorijske
okvire koje je postavio profesor Ante Lauc kako bismo imali što bolji, kvalitetniji i uspješniji pristup u realizaciji stvarne životne prakse.

Za sam početak u iznošenju svojih komentara, smatram da je bitno spomenuti elemente autopoietične interpretacije prakse, te često spominjani bottom-up
pristup teoriji. Prva rečenica ovog dijela knjige napominje da je svaki čovjek autopoietičan, i sam sebe uz pomoć okoline stvara u skladu sa zakonima dobra,
istine i ljepote. Ukoliko je ovo potvrdno za svakog pojedinca smatram da bismo trebali živjeti u jednom puno boljem i kvalitetnijem svijetu. Stvaranje sebe uz
pomoć okoline u skladu sa zakonima dobra, istine i ljepote je zasigurno jedan iznimno bitan dio kreiranja vlastite osobnosti. Ukoliko je određena osoba sposobna
stvarati, obnavljati sebe u skladu sa tim zakonima, tada toj osobi predstoji dugoročan put istine, ljubavi i slobode što bi trebao biti i cilj svakome od nas. Jer kao
što smo imali priliku čuti od naših gostiju, dugoročno je isplativije kretati se poštenim i pravednim putem koji je ispunjen slobodom, kreativnošću i ljubavlju.
Dalje u knjizi se spominje jedna po mome mišljenju nepobitna činjenica koju smatram pravim dokazom kako smo autopoietični. Kao što piše „ Ako smo bića
stvorena na sliku i priliku Boga, koji je autopoietičan, tada su nam šanse za reprocesiranje i restrukturiranje velike. Ako je to iluzija, onda je vjerojatnost da se
razvijemo u autopoietične osobe minimalna.“ Ovo je pravi pokazatelj da je Bog stvarao ljude na način koji nama omogućuje da sami sebe stvaramo uz pomoć
okoline u skladu zakonima dobra, istine i ljepote. No, ono što mi nije jasno je razlog iz kojeg imamo danas toliki broj ljudi koji se čvrsto odupiru tim istim
zakonima. Ono što me posebno interesira je koji je razlog tome da se nisu svi prihvatili tih zakona. Da li je to rezultat lošeg odnosa društva, politike, novca i
iskvarenosti koju on nosi na žalost ne znam i ovo pitanje smatram iznimno kompleksnim no nužnim za shvaćanje izvora situacije u kojoj se nalazimo.
Neizostavni dio na svakom predavanju koje smo do sada imali i ono što smatram da profesor pokušava prenijeti na nas je bottom-up pristup teoriji. U ovom
dijelu knjige se posebno slažem sa slijedećim „ Još uvijek su bitne sheme, forme a još nema dovoljno senzibilnosti za sagledavanje općeg tijeka i procesa koji
pomažu ili odmažu razvoju. Dok ne budemo organizacije sagledavali kao procesne strukture, male su nam šanse da izađemo iz stanja u kome se nalazimo.“ Kada
se prevelika pozornost posvećuje na sheme i forme na žalost se izgubi senzibilnost za opći tijek i procese koji pomažu razvoju. Ta prevelika količina birokracije je
upravo onaj segment koji je potrebno promijeniti na način da se veća pažnja posvećuje novim potencijalima i razvoju društva općenito. Ono što smo imali
priliku čuti i na predavanju a navodi se i u knjizi profesora Lauca je prenošenje pisama tj. „svaki čovjek u sebi nosi jedno pismo, koje na žalost najčešće
nepročitano i zapečaćeno predaje sljedećoj generaciji.“ Ovo je pravi primjer kako prenošenjem svojim problema na druge generacije se radi velika šteta za sve
buduće generacije. Kada izbjegavamo svoje probleme oni najčešće dobivaju na snazi i na taj način će ili nas ili sljedeće generacije sustići i napraviti puno veće
štete koje će ostaviti iznimno loš utjecaj na društvo svih budućih generacija. Profesorovo razmišljanje kako se“ mlađoj generaciji ne treba ostaviti u naslijeđe
samo nezaposlenost, dugove, siromaštvo, razaranje, mržnju i slične devijacije, nego i slobodan prostor za novi uzlet u Nebo, za novu, humaniju, istinitiju i ljepšu
zajednicu od one koja se do sada ostvarivala .“ je po mome mišljenju jedno izrazito pozitivno razmišljanje. Kada bih ovakav način razmišljanja prihvatilo i
društvo u cjelini tada bismo svi mi uključujući i buduće generacije imali pravu priliku i mogućnosti da napravimo prave promijene u okolini, regiji i državi.
Pravi put da se dođe do takve promijene je otkrivanje uzroka koji je doveo to takve situacije te pronalazak rješenja za izlaz iz takve situacije. Uvjeren sam kako
bi molitva i jača vjera u Boga sigurno rezultirala da se nešto promijeni u glavama ljudi da počnu raditi pro aktivno za dobrobit svih nas. Za sljedeći segment koji
smatram vrlo bitnim i koji smo često imali priliku spominjati na predavanjima i u anketama koje smo provodili je Um i srce tj. korelacija pameti i poštenja. Kao
i što profesor navodi u knjizi, mnogi su vrsni intelektualci bili zatečeni pitanjem o korelaciji pameti i poštenja. Njihovu zatečenost mogu povezati i s mojoj
osobnom i vjerujem zatečenošću mojih kolega kada je počeo ovaj kolegij. Razlog tome je što nitko pa ni ti vrsni intelektualci a ni mi studenti do sada nismo
razmišljali na taj način. Siguran sam da smo svi mi u začetcima razmišljanja na novi način, te da smo svi usvojili kako veća pamet rezultira i većim poštenjem.
Iako se kratkoročno čini da je situacija suprotna tj. da je nepoštena osoba pametnija od poštene, siguran sam kako sve osobe koje su svjesne prave situacije i
onoga što je dugoročno korisno kako i za pojedinca tako i za društvo razmišljaju suprotno. Slažem se i sa tvrdnjom kako kako izlaz iz međusobnog nacilja i
zbrke je u sagledavanju pozitivne korelacije pameti i poštenja. Sigurno, kada bi se više ljudi na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini uvjerilo u tu pozitivnu
korelaciju tada bismo imali puno pravednije, produktivnije i slobodnije ljude u zajednici. Dijalektika moraliteta je važan i nezaobilazan dio u svim predavanjima
koja smo do sada imali. Od samog početka prolazimo kroz važnost moralnog razmišljanja i djelovanja u privatnom i poslovnom planu. Razvoj moraliteta je
osnova svakog društva. Kao što smo također nebrojeno puta spominjali do sada je i poredak kapitala. Naravno, na prvom mjestu dolazi moralni i većina naših
gostiju i studenata ga je prepoznalo kao najvažniji. Slažem se sa profesorovom tezom da su dosadašnje greške i ograničenja u intelektualnom razvoju mladih
ljudi veliko breme. No, isto tako no mogu se složiti da su mladi ljudi „nenaouružani“ poštenjem. Smatram da ima veliki broj mladih koji imaju dobre moralne
osnove i poštenje čini sastavni dio njihovog djelovanja u privatnom i poslovnom životu. Mišljenja sam kako ima puno veći broj starijih, zrelijih ljudi koji na
svojim položajima pokazuju slabo razvijenu moralnu svijest i poštenje. Nažalost ima i određeni broj mladih koji se vode takvim razmišljanjem ali smatram,
nadam se da je puno veći broj onih koji imaju ukorijenjen i razvijen moralni kapital koji će rezultirati većim poštenjem. Slažem se i kako najveći kapital jedne
zajednice čine pošteni ljudi koji mogu svima doprinijeti i „povući“ sa sobom još veći broj pametnih i poštenih ljudi u bolju budućnost. Ovaj citat ću posebno
izdvojiti jer ga smatram potpuno točnim i važnim za naglasiti „ Pošteni su blagoslov Neba, a tko to ne vidi i negira, sije bolest, siromaštvo, smrt. Samo preko
poštenih Bog nam govori, a to se vidi po originalnosti, stvaralaštvu i slobodi“. Jedan zanimljivi dio koji sam odlučio ostaviti kao zadnji segment ovog
komentiranja vlastitih razmišljanja o najvažnijim dijelovima knjige je Osječka škola čije je temelje udario R. Legradić. On je duh poduzetništva postavio kao
temelj svoje teorije društva. Na pitanje kakav je odnos osobne i društvene stope povrata od ulaganja u obrazovanje, osječka škola tvrdi da je taj omjer to veći,
što je viša razina obrazovanja. Ulaganje u ljudski čimbenik i pametne i mlade ljude smatram kao izlaz iz ove „bezizlazne“ situacije u kojoj se nalazi društvo i
država. Mislim kako je neizbježna činjenica da ulaganje u ljudski kapital doprinosi općem razvitku, pa si ujedno postavljam pitanje iz kojeg razloga se takvo
ulaganje izbjegava što je više moguće? Odgovor vidim u „zaglupljivanju“ ljudi kako bi se i dalje moglo raditi u korist pojedinaca ili male grupe ljudi. Ovo
opravdavam sa samom činjenicom da osobe koje donose neke krive odluke i rade „loše“ sigurno ne vide u svome interesu da im se suprostavljaju. Sljedeći
grafikon koji ću nastojati objasniti je sa stranice 310, a u nastavku ću ga pokušati obrazložiti na način koji sam ga osobno shvatio, a sigurno se podudara i sa
razmišljanjem profesora Lauca i njegovim stavovima o osječkoj školi. On najbolje pokazuje kako se investiranjem u ljudski kapital dolazi do situacije u kojoj je
sustav sve bogatiji jer brže raste društvena stopa povrata. Nažalost, iz prije navedenih razloga još nije došlo do te svijesti vodećih utjecajnih ljudi kako je
ulaganje u ljude izrazito važno. No, ne smijemo biti previše pesimistični te se osobno nadam da ćemo svi biti u prilici ubrzo vidjeti promijene u nama samima i u
društvu. Kao završene riječi želim ukratko pojasniti svoje temeljne stavove o onome što smatram posebno bitnim u knjizi Metodologija društvenih znanosti. Ono
od čega sve kreće je upravo ono što sam i ostavio za kraj. Ulaganjem u mlade putem obrazovanja je pravi put da se napokon nešto promijeni i da se društvo u
cjelini razvije u potpunosti. Ulaganjem u mlade ne smijemo izostaviti i važnost naglašavanja moralnog kapitala, naravno ne izostavljajući ostale, doći ćemo
pravog društva u kojem će svatko od nas moći ostvariti svoje ciljeve bez loših utjecaja od manje pametnih i nemoralnih pojedinaca.