You are on page 1of 10

84

LJUBAV PREMA ISTINI

85

TOMA AKVINSKI I NJEGOVO DJELO

TOMA AKVINSKI I PROBLEM METAFIZIKE


Emerich Coreth DI
Innsbruck

1. Uz problem Metafizike
Metafizika stalno budi zanimanje jer izvire iz covjekove biti koja nadilazi
i sebe i svijet. Ali metafizika je filozofski problem 0 kojem se uvijek iznova
raspravlja. U nase doba rrietafizika se uglavnom ocjenjuje kao nesto sto je pre
vladano, sto pripada proslosti. Govori se 0 "smrti metafizike" i navijesta se
"postmetafizicko doba". Takvo shvacanje ne proizlazi sarno iz pozitivistickag
duha modeme znanosti, nego, naprotiv, i iz misljenja 0 bitku M. Heideggera,
koji je odbacio svekoliku metafiziku predaje jer ona, navodno, misli sarno na
bice, a bitak je "zaboravila". Stoga je ona sarna u osnovi "nihilizarn" jer "s
bitkom nema nista zajednicko".l Na njezino mjesto treba stupiti novo "misljenje
o bitku" koje se u isti mah suprotstavlja prigovoru daje Heideggerova filozo
fija u konacnici nihilizarn u kojem "bitak" nestaje u nistavilu.
Heideggerovo naucavanje 0 nadvladavanju metafizike, cesto pogresna
shvaceno, naiSlo je na sirok odjek. Ako je on rekao da je metafizika "u osnovi
nihiIizarn", njegovi radikalni nasljednici djelomice opet padaju u gotovo ne
modemu "postmodemu", u pravi, oCiti nihilizarn. Mnogi pak koji govore a
"svrsetku metafizike", takoder teolozi koji pod pritiskom duha vremena hvale
oslobodenje teologije od metafizike, ne znaju 0 cemu govore, sto je to metafi
zika i sto ona i u nase doba treba biti.
Pomutnja je jos veca zbog svega onoga sto se danas naziva metafizikom:
nova ezotericnost, pseudomistika, transcendentalna meditacija itd. Sve to iz
laze metafiziku nesporazumima i dovodi je na zao glas, ali do same stroke
uopce ne dopire.
Cini se, ipak, kako se danas javlja misaoni povratak metafizici. Sve zna
nosti nailaze'na osnovna pitanja na koja sarne vise nisu kadre odgovoriti. Takoder
se pojavljuje velika potreba za svjetonazorskom orijentacijom u pluralistic
nom svijetu koji se, zbog napretka znanosti i tehnike, strmoglavo mijenja, ali
ne Ijesava probleme covjecanstva, nego ih, stovise, katkad i zaostrava. Stoga
se neizbjezno postavljaju "metafizicka" pitanja. Sto to znaCi?
Razumijevarno li svaki uvid, koji nadilazi ono sto je neposredno dana,
kao metafizicki, onda nece niti jedna znanstvena spoznaja proCi bez takvih
"teoretskih" implikacija iIi pretpostavki. 0 njirna treba filozofski reflektirati,
analizirati ih i obrazloziti. Cisti empirizarn iIi pozitivizam vise ne vrijede.
1 Usp. M. HEIDEGGER, Nietzsches Wort "Gatt ist toC, u: Holzwege, Frankfurt, 1950.,
napose str. 244. '

86

LJUBAV PREMA ISTINI

Nameeu se nova pitanja koja sezu dalje, ada pri tom ipak ne dosezu opsezan
metafizicki obzor, pa stoga nisu kadre analiticnim metodama adekvatno do
kuCiti i obrazloziti metafizicke spoznaje.
.
Ako pak metafiziku razumijemo, blize njezinu klasicnom pojmu, kao zna
nost 0 ejelokupnoj stvarnosti, javit ee se teznja da je pod utjeeajem suvremene
znanosti i epistemologije razvijemo kao sintezu ili pregled svih pojedinacnih
gledista pod kojima, bilo u obicnom zivotu bilo u pojedinim znanostima, spo
znajemo i promatramo stvamost,2 Medutim, niti njihov zbroj, koliko ga moze
mo dosegnuti (sto je prakticki'nemoguee), ipak neee nikad dohvatiti ejelinu.
Jos od Kanta ejelina "sv'ijeta" nije iskustvenadatost, nego je regulativna ideja.
Pa se istom onda sveukupna stvarnost niposto ne moze dokuciti sintezom isku
stvenih stajaIista. Medutim, niti bi mnozina raznih stajalista, niti njihovo
medudjelovanje iIi sinteza bile moguee kad ne bismo pretpostavili neko
nadredeno jedinstvo koje obuhvaeasvekoliku rnnozinu. Metafizikaje kao zna
nost 0 cjelovitosti moguca jedino ako je pojmimo kao osnovnu znanost koja ne
obuhvaea sveukupnost pod jednim empirijskim i kategorijalnim, nego u pr
yom redu pod transeedentnim, doslovee univerzalnim vidikom i nadvisuje sve
pojedinacne vidike.
Do takvog, pak, sveobuhvatnog vidika stvarnosti ne dopiremo tek nekom
filozofskom apstrakcijom, nego je vee unaprijed nazocno u nasoj misIi, govo
rn i djelovanju, i u njima se, doduse uglavnom netematski, kao spoznaja pro
vodi i ostvaruje. Ova je Cinjenica jedan od prauvida filozofije. Stalno se bavi
mo onim sto "jest", i 0 cemu znamo da "jest". Vee Anaksimandar govori 0 bieu
(to on) i pri tom misIi na sve sto "jest". Parmenid zeli pojmiti i razumjeti ejelo
kupnost "bitka". Ovaj smjer djeluje dalje preko Platona na Aristote1a koji kao
predmet metafizike, svoje prve filozofije kao osnovne i ukupne znanosti, po
stavlja "biCe, ukoliko je biee" (to on he on: Met. 4, 1 1003 a 21 i s1.). Aristotel
je time metafizici dao smjer kao filozofiji bitka. Takoder, vee je on znao da se
biCe "kazuje na mnogo RaCina" (pollachos legetai: ibid., 33 i drugdje) i tako je
udario temelj analognom razurnijevanju bitka, ne same iskaza 0 bieu, nego i
realnih vrsta bivstvovanja svega onoga sto jest.

2. Metafizika kao filozofija bitka kod Tome Akvinskoga


2.1 OdAristotela do Tome
Ipak nije Aristotel, nego tek Toma Akvinski, doduse na aristotelskim ko
rijenima, metafiziku doista razumio i utemeljio kao filozofiju bitka. Kod Ari
2 Talco npr. H. SCHMIDINGER, Metaphysik. Ein Grundkurs, Stuttgart; 2000., infor
rnativno vrijedan rad, ali, buduCi da izbjegava pojarn bitka, ne dosde rnetafizicku spoznaju
nego istorn zeli, uz pornoc hipotetskih ekstrapolacija iIi postulata, doCi do izjava 0 cjelo
kupnoj stvarnosti.

, TOMA AKVINSKI I NJEGOVO DJELO

87

stotela se nalaze dva smjera misli koji ne dolaze do ejelov'itog jedirtstva. N a


jednoj je strani uvid 0 odnosu izmedu zbiljnosti (energeia) i moguenosti (dy
namis), uvid koji prozima Citavu njegovu filozofiju i primjenjuje se na sva
podrucja stvarnosti. Taj je uvid temelj za prevladavanje antinomije izmedu
bitka i nastanka (Parmenid i Heraklit), i vainiji je nego, na primjer, dvojstvo
materije i forme, koja je poseban slucaj moguenostl i zbiljnosti. S pravom se
moze aristotelsku filozofiju nazvati metafizikom zbiljnosti i moguenosti.
Na drugoj je strani uvidu biee, tocnije "biee kao biee" kao fonnalni pred
met (obiectum formale) metafizike. Aristotel ze1i sve sto jest iIi sto nastaje
istraziti pod ovim vidikom: sto je njemu "kao bieu" vlastito pa stoga pripada
svim biCima, makar narnnogovrsne nacine (pollachos). Ipak jos se onaj te
meljni odnos zbiljnosti i moguenosti ne razumijeva kao zbiljski odnos, zbilj
nost kao zbiljska stvarnost, moguenost kao zbiljska moguenost. Filozofija zbi
ljnosti i moguenostijos nije pravametafizika bitka.
, To se ne zbiva niti u vremenu koje slijedi niti u neoplatonizmu niti kad
Augustina ni u augustinskoj predajl ranoga srednjeg vijeka. To ee se zbiti tek
kod Tome Akvinskoga, kojiee prihvatiti aristotelsku misao, ali ee je razviti
korak dalje u metafiziku bitka.
2:2 Bitak i bit
, Toma preuzima Aristotelovu definieiju metafizike kao znanosti 0 bieu
,, ukoliko je biee (ens inquantum est ens), ali je dosljednoprovodi do kraja. Za
, njega je biee"id quod est" (In Met. 4, 1) iIi "id quod habet esse" (In Met. 12, 1
i drugdje), "nomen entisimponitur ab ipso aetu essendi" (I Sent. 8,1,1 i drugdje).
Na taj je nacin biee vee, povrh Aristotelove misli, povezano s bitkom (esse), a
bitak se razumijeva kao zbiljnost bivstvovanja (actus essendi).
Toma slijedi Aristotelov nauk 0 zbiljnosti i moguenosti i na razne ga naCi
ne primjenjuje: na odnose izmedu materije i forme, sU)Jstaneije i akeidenta, na
sve nastajanje i djelovanje, prije svega - a to je ovdje novo i presudno - na
odnos izmedu bitka i biti (esse et essentia). Na taj naCin Toma nadilazi kod
Aristotelajos uvijek otvoreno dv'ojstvo izmedu nauka 0 zbiljnosti i mogueno
sti te filozofije bitka koju Toma shvaea i produbljuje tako sto zbiljnost i mo
guenost nisu same prihvaeeni u filozofiju 0 bitku nego se ona na njima temelji
i shvaea.
Za Tomu je sve sto postoji biee po bitku koji tom bieu pridolazi. Bitakpak
biea jest zbiljnost bivstvovanja (actus essendi), tj. nutarnje poceloaktualne
stvarnosti, ne samo u smislu postojanja (egzistencije), nego i svih pozitivnih
sadrzaja iIi odredenja koje bieu po naravi pripadaju (bit) i mogu se 0 njemu
iskazati. Ako je bitak zbiljnost bivstvovanja (actus essendi), onda su i sva poziti
vna odredenja, koje Toma naziva savrsenstvima (perfectiones), upravo
savrsenstva bivstvovanja (perfectiones esseruli), utemeljena u bitku i usposta
vljena Cinom bivstvovanja (usp. Summa theol. I, q. 4, a. 2).

88

LJUBAV PREMA ISTINI

Sve stvari naseg iskustva su konacne, ogranicene u bitku (entia finita).


Jedna stvar nije neka druga; postoje stupnjevi bivstvovanja. Ograniceno bice.
nije sam Cisti bitak, nego je odvojeno od njega svojom ogranicenom biti (es
sentiafinita). Bit je pocelo neke omedenosti kojomje bice postavljeno u svoju
vrstu postojanja. Bicu pridolazi bitak, ali prema mjeri njegove ogranicene biti.
Bit nema od sebe bitak. Bit je odredena i omedena mogucnost bivstvovanja
(potentia essendi) nasuprot zbiljskom bivstvovanju (actus essendi). Bitak kao
takav ne pretpostavlja neko odredeno omedenje; ono je u ogranicenoj biti. Oboje
su konstitutivna pocela realnog i konkretnog bica, te se stoga oboje s obzirom
na bitak (ontoloski) razumijevaju kao mogucnost i zbiljnost bitka.
2.3. Sam bitak (ipsum esse)

Iz toga sIijedi: Ako je bitak upravo on sam i ako nije omeden nikakvom
ogranicenom biti, onda je on apsolutno nuzna Prastvarnost (nemoguce je da
bitak ne bude), ali ujedno i neomedena punina svih pozitivnih sadrzaja i
savrsenstva bitka (bitak ne iskljucuje bitak). Sve sto je kao pozitivna odredenost
iIi svojstvo bica uopce moguce, tj. sto je s obzirom na bitak moguce, ponajprije
je nuino neomedena stvarnost: Bog je za Tomu "sam bitak" (ipsum esse).
Govorimo Ii 0 Boijoj "biti", misIimo na ono "sto" on jest. To pak ne moie
biti neko ogranicavajuce pocelo u obliku omedene stvarnosti i ne moie se
razlikovati od Boijega bitka. Bitak i bit su u njemu, kako Toma istice, posve
istovjetni: Bog je svoja bit, a njegova bit je sam bitak kao takav (essentia sua
est suum esse: Summa theol. I, q. 3, a. 4). Ako je u tom "bitku samome" sva
mogucnost bivovanja vjecna i neomedena stvarnost, onda u Bogu "preegzisti
ra" sve sto je u stvorenom svijetu moguce, i to ne samo (formalno) kao skup
zamisli 0 nekom mogucem svijetu, nego vec (realno i fundamentalno) ujedin
stvu i stvarnosti samoga bitka.
Ovoj definiciji Boije biti Toma cesto pridodaje rijec "samostojan": "ip
sum esse subsistens" (Summa theol. I, q. 4, a. 2 i drugdje). Tim pojmom se
izrice da Boiji bitak postoji sam u sebi, tj. opstoji na naCin supstancije "u sebi",
a ne u necemu drugome. Bog nije opcenit, svim biCima zajednicki bitak (esse
commune), koji je rasprsen u svijetu iIi bi se u stvarima svijeta istom trebao
ostvariti. Tomajasno odjeljuje Boiji bitak od neoplatonicarske emanacije i od
panteistickih misIi 0 nekom Boijem samoostvarenju u svijetu (kasnije sve do
Hegela). Ne, Bog postoji kao punina bitka u sebi samome, u apsolutnoj tran
scendentnosti povrh svih ogranicenih bica, kojajedino po njegovoj stvoriteljskoj
moCi imaju svoju zbiljnost u obliku kontingentnog udionistva u Bozjem bitku.
Na taj naCin Toma uvelike nadilaziAristotelov pojam Boga (Met. 12), koji
doduse dostiie Cistu zbiljnost "nepokrenutog pokretnika", koji je kao "misljenje
koje misIi 0 sebi" iIi "spoznaja koja poznaje samu sebe" (noesis noeseos) umski
potpuno priseban - pri sebi, ali ne u nas i u svijetu. On poCiva u vjecno blaienoj
sreCi duhovnog posjedovanja samoga sebe, aIi niti je stvorio svijet niti je u

TOMA AKVINSKI I NJEGOVO DJELO

89

njemu i dalje na djelu. On je tek svrha svijeta koja, privlaceCi k sebi, sve drzi u
pokretu. Jos je veoma daleko od iivog, osobnog i slobodnog Boga Stvoritelja
krscanske vjere.
Njega je na jasan naCin pojmio sv. Toma Akvinski i to je njegova jedin
stvena zasluga. Pojam "ipsum esse", pravo shvacen, najvisi je, najdubokoum
niji i sadriajno najbogatiji pojam Boga koji je filozofska misao ikad izgradila.
Time je Toma preuzeo najbolju tradiciju od Platona i Aristotela preko Plotina i
Augustina (kod kojeg se vec nalaze rijeCi "ipsum esse"), ali ju je shvatio i
objasnio na nov naCin unutar dosljednog sustava svoje misIi 0 bitku: kao Cistu
zbiljnost bitka koja, bez nekog ogranicenja mogucnoscu, nuino i beskonacno
jest.
"Sam bitak" kao takav je apstraktna formula koju cemo pravo razumjeti
istom onda kad upoznamo intelektualnu pozadinu i kadje ispunimo sadriajem
i zivotno razvijemo. To Cini vec i Toma, ali isto tako u apstraktnim napucima:
"U Bogu su savrsenstva svih stvari; stoga se i naziva sveobuhvatno (universa
liter) savrsenim" (Summa theol. I, q. 4, a. 2). "Svako savrsenstvo u uCinku [... ]
virtualno pretpostoji u tvomom uzroku [... J, BuduCi daje Bog prvi tvorni uzrok
svih stvari, savrsenstva svih stvari trebaju u njemu pretpostojati na uzviseniji
naCin (secundum eminentiorem modum)" (ibid.). "Sam Boiji bitak ukljucuje u
sebe zivot i mudrost jer njemu koji samostalno postoji ne moie nedostajati
nijedno od savrsenstva bivstvovanja " (ibid., ad 3). MogIi bismo iivotu i mu
drosti dodati i dobrotu i ljepotu, moc i slobodu, ljubav i milosrde - sve vredno
te osobnog i drustvenog zivota, koje se ontoloski pokazuju kao pravi stupnjevi
bitka (perfectiones essendl). Sve su one u Bogu, "Bitku samome", nuino i na
naCin nadilazenja, vjecna i beskonacna stvarnost.
Dakle; to je cjelovit metafizicko-ontoloski pogled na stvarnost kod Tome
Akvinskoga. On metafiziku od pocetka razumije kao filozofiju bitka, koja sve
sto jest shvaca kao bice (sub ratione entis) , bice utemeljuje na bitku (actus
essendi) i povezuje ga s prvim temeljem bitka, samim bitkom kao takvim (ip
sum esse). Ne moramo vise sIijediti misao daje to Bog koji, teoloski gledano,
nije sarno Stvoritelj svijeta, nego se oCituje i kao Bog Objave, Otkupljenja u
Kristu, Posvecenja i Dovrsenja u Duhu Svetom, tj. kao Trojstv~ni Bog. Ostajemo
pri metafizickom.gledistu.

3. Gubitak misli 0 bitku


3.1 Kasna skolastika i novijafilozofija
Ubrzo nakon Tome njegov uvid u bitak kao pocelo svekolike zbiljske stvar
nosti i savrsenosti u filozofiji vise nece biti shvacen. To ne vrijedi sarno za
skotizam (nakon Duns Skota) i za nominaIizam (medu sljedbenicima Vilima
Ockhama) koji su "via modema" kasnoga srednjeg vijeka i na pocetku novog
doba. To vrijedi i za sam tomizam koji je od XVI. do XVII. stoljeca izgraden u

90

LJUBAV PREMA ISTINI

skolski sustav. Veliki tumaCi sv. Tonie, pa ni Kajetan, ne dopiru vise do njego
va razumijevanja bitka. Prevladava esencijalisticki i, s obzirom na pojmove,
formalisticki naCin rnisljenja koji vise nije kadar prodrijeti do bitka kao pocela
svega postojeeega.
To vrijedi i za Francisca Suareza, Cije Disputationes metaphysicae (1597.)
saiimaju i na spekulativan naCin nastavljaju tradiciju skolasticke filozofije. On
poznaje sarno pojmovnu razliku (distinctio rationis) izmedu "essentia" i "exi
stentia", a ne utemeljuje njihovo dvojstvo u bitku (esse) kao nadredenom pocelu
jedinstva. Njegova metafizika, jos uvijek znatno bolja od mnogo toga sto je
dalje zivjelo kao "so.arezijanska" skblska filozofija, imala je dalekosezan utjecaj
na rnisao ranoga novog vijeka.
Njoj je Tornino shvaeanje bitka bilo jedva poznato, a metafizicki pojam
bitka opeenito bio je uglavnom odbacen. Descartesov, Spinozin i Leibniiov
racioIializarn ne poznaje pojam bitka. Christian Wolff shvaea, doduse, metafi
ziku na temelju kIasicne predaje kao znanost 0 bieu kao bieu, ali ne utemeljuje
je u stvarnom bitku, nego u mogueoj biti, a moguee je ono sto se racionalno
moze zarnisliti bez protuslovlja; 0 bitku ovdje nije rijec. Istom Lockeov iHu
meov empirizarn doslovce ne poznaju nikakva pojma 0 bitku ni vrijednost onoga
sto jest s obzirom na bitak; bitak se rastace u svezanj osjetilnih dojmova. S
obzirom na bitak "nema tu nista". Ovdje je Heideggerov prigovor 0 zaboravu
bitka pun pogodak.

3.2 Kant i njegovo naslijede


Sve to djeluje i na Kanta koji reducira bitak na Cisto razumski pojarn b
postojanju (Dasein, Existenz). Kod njega pojarn, kao kategorija rnisljenja, za
uspostavljanje predmeta iskustva nema objektivnu, nego sarno subjektivnu
vrijednost. Treba Ii transcendentalni subjekt, Cisti "rnislim" kao takav, napravi
ti sintezu misli i predodzbe, ondaje to transcendentalni uvjetmoguenosti spoz
navanja. Ne mozemo vise pitati "je" Ii on ili "nije", jer on ne predstavlja pred
met naSeg iskustva. Ako su ideje Cistoga uma "dusa, svijet i Bog" tek najvisa
pocelaj~dinstva, istom se onda u pravom srnislu ne moze pitati "jesu" Ii one iIi
"nisu" jer se ne mogu zarnijetiti pomoeu predodzbe. Ako napokon dodemo do
Boga kao najviseg uvjeta svih uvjeta, onda je on "ens realissimum", ali u Cisto
esencijalistickom smislu: kao ideja punine svih savrsenstva, te stoga kao "ide
al Cistoga uma". Iz toga za Kanta ne slijedi da ona kao apsolutni bitak nuzno
postoji. To bi vee bilo "kategorijalno" rnisljenje koje bi Boga htjelo pretvoriti u
neku stvar naseg iskustva. Bitka u bezuvjetnom, te stoga "transcendentnom"
srnislu vise nema, niti kao bitka ogranicenog i kontigentnog biea (ens ab alio)
niti kao sarnog apsolutnog bitka koji nuzno od sarna sebe jest (ens a se). Bitak
je umu umakao. Metafizika nije moguea jer bi joj se moglo pristupiti jedino
kao filozofiji 0 bitku.

TOMA AKVINSKII NJEGOVO DclELO

91

Stoga za njemacki idealizarn prvo pocelo na kojem se sve temelji neee biti
bitak, nego rnisljenje autonomnog uma koje sarno sebe postavlja kao apsolut
no, sve ostalo uspostavlja iz sebe i opet u sebi preuzimakako bi postalo "apso
lutnim duhom" (Hegel). Brzo ee, doduse, ovaj zacarani krug uma, koji se sam
imanentno razvija, biti probijen. Kasni Fichte (od 1801., dakle rnnogo prije
glavnih Hegelovih spisa) dolazi do spoznaje da svako znanje pretpostavlja bi
tak, a znanje kao apsolutno znanje pretpostavlja apsolutni bitak. Govori calc 0
"metafizici i ontologiji". Schelling u kasnijem razdoblju (vee od 1827., napose
u filozofiji Objave) dolazi do slicnog uvida kako svekoliko rnisljenje zahtijeva
"bitak prije uma" i "izvan uma", pa stoga mora pretpostaviti apsolutan bitak ne
sarno kao prvo pocelo logicke dedukcije (u negativnoj filozofiji), nego takoder
stvarnog i zivoga Boga kao "Gospodara bitka". Ovi su rnislioeiprevladali 6
stu umsku imanentnost i doprli su do zbiIjskoga bitka. Ipak njihova polazista
za filozofiju bitka (tek poslije objavljene) nisu mogle dobiti na vrijednosti pred
nadmoenim Hegelom koji bitak, dovodeCi ga do nistaviIa, dokida u apsolut
nom znanju i zeli ga pojrniti kao razvojnu tocku "apsolutnog duha" koji dolazi
k sebi. S bitkom "tu nema nista".
Raznovrsne se posljedice javljaju, metafizika bitka vise ne postoji. Poziti
vizam i materijalizarn ne morarno ni sporninjati, ali ni neokantizarn ni neoide
alizam uopee ne postavljaju pitanje 0 bitku. Husserl izriCito tumaCi svoju feno
menologiju kao "eidetsku" znanost, tj. kao Cistu filozofiju 0 bitima. Ona ne
dvojbeno ima svoje zasluge u pailjivoj analizi fenomena, ali bitak iIi egzisten
cija ostaju iskIjuceni; fenomenologija se ogranicava na opis i analizu esen
cijalnih struktura fenomena.

4. Nova misao 0 bitku


4.1 Heideggerovo pitanje 0 bitku
Jasno je zasto se M. Heidegger taka odlucnousprotivio filozofiji biti i
bkrenuo se rnisli 0 bitku, od Ciste esencije okrenuo se egzistenciji. On egzi
stenciju razumijeva, slijedeCi Kierkegaarda, kao ljudsko postojanje, tocnije
ontoloski naCinbitka kakav se u tom postojanju oCituje. Njegov ponavljani
prigovor da je metafizika podlegla "zaboravu bitka" donekIe je opravdan, on
ga, medutim, prosiruje na Citavu povijest metafizike i time ga cini upitnim i s
obzirom na povijest filozofije.i s obzirom na sadrzaj.
Tocno je da se vee od Platona u zapadnoj filozofiji moze pronaCi skIonost
k promisljanju 0 bitima. No nju je vee nadisao Aristotel, a jos dosljednije Toma

. Akvinski. Tocno je takoder da u povijesti filozofije, vee u kasnom srednjem

vijeku, a posebice u novom vijeku, prevladavajednostrani esencijalizarn koji

ee u Husserlovoj fenomenologiji veoma doCi do izrazaja i protiv toga ee odluc

no ustati Heidegger.

92

LJUBAV PREMA ISTINI

Za nadvladavanje esencijalizma i dopiranje do bitka Heideggerovo je


polaziste (u Sein und Zeit), doduse, plodno: treba se vratiti razumijevanju bitka
covjekove egzistencije da bismo u temelju samosvijesti i onih Cina kojima se
covjek ostvaruje upravo kao covjek otkrili izvomi "smisao bitka". Heidegger
naznacuje pravac transcendentalnog utemeljenja metafizike upozoravanjem na
.apriorno znanje 0 bitku koje sadriava svaki duhovni, sebesvjesni Cin kao uvjet
svoje moguenosti.
~eidegger, medutim, ide drugim putom. On razumijevanje bitka utemeljuje
na pOJmu vremena: kao buduenost (kojoj dopustam da mi dode), kao ono sto je
bilo (a sto nije sarno proSlo nego je postalo bieem) i kao sadasnjost (tocka
presjeka izmedu budueeg i onoga sto je bilo). Ovo troje, pak, pokazuju nistavnost
covjekova postojanja: to je bitak usmjeren prema smrti (Sein zum Tad), on je
bacenost i propalost. Tu se nista ne odnosi na bitak. "Ljudska egzistencija (Da
sein) znaCi prisutnost u nistavilu."3
Kako se, medutim, iz zamisli 0 "razdvojenosti" dimenzija vremena moze
objasniti "prisebnost" duha, svjetlo svijesti, te time izvorno razumijevanje bi
tka, ostaje (nakon teksta u Sein und Zeit) potpuno nejasno. Svijest u znanju 0
bitku ne moze se temeljiti na razliCitosti vremena, nego jedino na istovjetnosti
bitka i znanja u duhovnom Cinu uma. Nasuprot tome Heidegger postavlja
odlucujueu misao 0 razumijevanju bitka kao vremena, i ta ee misao imati teske
posljedice. Njegovo ce se razumijevanje kasnije tumaGiti kao povijest bitka
koja tvori zavrsni obzir razumijevanja. Bitak, kate on, u cjelokupnoj povijesti
metafizike nije bio promisljan u tom smislu te je ona podlegla zaboravu bitka.
Vrlo brzo su se predstavnici klasicne metafizike usprotivili (napose E.
Gilson,4 G. Siewerth5 i drugi), priznajuCi doduse daje prigovor djelomice opra
vdan, posebice s obzirom na novovjekovnu filozofiju, ali nije valjan prije sve
ga s obzirom na Tomu Akvinskoga. On je znao za bitak, jasno je razlikovao
biee (ens) i bitak (esse) i razvio je dubokoumnu metafiziku bitka.
Koliko god ovo stoji, moramo upozoriti da Heidegger izrazom "bitak"
misli na nesto sasvim drugo negoli svekolika klasicna metafizika. Za nj je "smi
sao bitka" vrijeme, a povijest, povijest bitka kao sudbina bitka, zadnji je obzor
svega zbivanja i razumijevanja koji se ne moze vise istrazivati. Ovakav je nauk,
. doduse, stavio povijest u prvi plan i dao povijesnim promisljanjima i herme
neutickom razumijevanju vrijedne poticaje (npr. "hermeneuticki krug"), ali
niposto nije kadar nadomjestiti ili nadiCi metafizicko promisljanje bitka. Na
protiv, povijesnom mijenom on dokida svekoliku vainost bitka i vodi u histo
ristijski relativizam koji, jer je u bitku utemeljen, ne moze biti radikalniji.
M. HEIDEGGER, Was ist Metaphysik?, Frankfurt, 71955., str. 35.

E. GILSON, L'etre et [,essence, Paris, 1948.

5 G. SIEWERTH, Das Schicksal der Metaphysik von Thomas zu Heidegger, Einsie

deln. 1959.
3

ii:'(rOMA AKVINSKII NJEGOVO DJELO

93

.;
Pitanje je, takoder, moze Ii se "smisao bitka" svesti na bilo koje drugo, no
~>ipak kategorijarna ograniceno, odredenje, makar to takoder bilo vrijeme i po
.dvijest. pa i Heidegger kaze 0 bitku: "Onje on sam"6, sto pak znaGi da ne prima
"odredenja od drugdje i ne moze se na nesto drugo reducirati. Medutim, upravo
lise to zbiva ako bitak tumaCimo kao vrijeme i povijest, ako ga na njima temelji
;mo, a transcendentni bitak - koji nadilazi vrijeme i povijest - vee unaprijed
Jiskljucujemo. Tako je bitak kao bitak promasen. Heidegger u tome sam po
dlijeze zaboravu bitka. Zaboravlja iIi potiskuje ono lito "bitak" u metafizickom
"smislu doista znaGi. Za takvo misljenje 0 povijesti bitka, jos viSe negoli za
.svekoliku metafiziku, vrijedi da "tu s bitkom nema nista". Nihilizarn, premda
jos blago prikriven, medu Heideggerovim nasljednicima postat ee oW.
4.2 Novija metafizika
Heidegger je zasigumo dao vrijedne poticaje za razmisljanje koje je vodi
10 dalje. Ali s obzirom na metafiziku njegovo je djelovanje dvojako. S jedne je
strane njegova misao 0 nadvladavanju i svrsetku metafizike pronasla mnoge
sljedbenike. "Smrt metafizike" i "postmetafizicko doba" postale su gotovo
. krilatice posljednjih desetljeea sve do kOljenite destrukcije ili dekonstruiranja
(1. Derrida) metafizike, koje zavrsavaju u nihilizmu.
.
S druge strane Heideggerovo intenzivno pitanje 0 bitku djelovalo je kao
izazov i poticaj takoder u prostoru metafizickog promisljanja (napose kod
krseanskih filozofa). Trebalo je, pa i u raspravi s Heideggerom, jos vise prorni
sliti 0 bitku da bismo ga nanovo otkrili kao temelj i srediste cijele metafizike.
Taj je zarnah iznova vodio k velikom misliocu 0 bitku, Tomi Akvinskom (vise
negoli k uobicajenom skolskom tomizmu). Bitakje nanovo prepoznat kao "ac
tus essendi".
Nije se sarno pojavio Citav niz povijesno temeljitijih studija 0 Tominoj
filozofiji, nego se ovaj zamah uskoro povezao s novim nastojanjem oko tran
scendentalno-filozofijskoga utemeljenja metafizike, tj. ne sarno povratkom Tomi
nego i Kantu i kantovskoj filozofiji. Novi je put zacrtalo djelo Belgijanca J.
Marechala7 koji se dao na to da, preuzimanjem transcendentalne metode, "Kanta
pomocu Kanta" nadvlada, a metafiziku (u Tominu smislu) nanovo utemelji .
Taj se pokusaj nasiroko odrazio, i u Belgiji i Francuskoj,8 a i na njemackom
6 M.

HEIDEGGER, mer den Hurnanisrnus, u: Piatons Lehre von der Wahrheit, Bern,

1947., str. 76.


7 J. MARECHAL, Le point de depart de la meraphysique, 5 svezaka: 1.-3. sv. od
1922., 3Briissel-Paris, 1944; sv. 4, 1947.; sustavno najvainiji: sv. 5, Le Thomisme devant la
philosophie critique, 21949.
8 Usp. H. JACOBS, Die franzosischsprachige Marechal-Schule: L. Malevez, A. Gre
goire, J. Defever, G. Isaye, J. Javaux, E. Dirven u. a., u: Christliche Philosophie im katho
lischenDenken des 19. und 20. lahrhunderts (izd. E. CORETH i dr.), sv. 2, Graz ,1988., str.
470-484 (Literatura).

94

LJUBAV PREMA ISTINI

govomom podrucju. Posebice se isticu 1. B. Lotz9 i K. Rahner 'o koji Man~cha


loy postupak povezuju s Heideggerovim promisljanjem. bitka. Slican smjer
naznacuje u angloamerickom prostoru djelo Kanadanina B. Lonergana, II koji
se, relativno neovisno 0 Man~chalu, te isto tako slobodan od Heideggerova
utjecaja, dao na transcendentalrio utemeljivanje metafizicke misIi (prema sv.
Tomi). Njegovo djelo, u nas malo poznato, pokrenulo je, prije svega u Americi
(Kanada i SAD), Lonerganovu skolu koja ima znatan utjecaj te bi i u Europi
zasluzivala vise pozomosti.
Ovakvom nastojanju samse i ja, proucavajuCi Kanta, napose njemacki
idealizam, Heideggera i druge, jednoc prikljuCio i pokusao metafiziku meto
dicki nanovo utemeljiti u klasicnom smislu, u skladu s predajom, i u glavnim
je crtama sustavno razviti. 12 OsvrcuCi se na to, zelim kratko istaknuti one vi
dike koji mi se Cine najvaznijima.
1) Metafizika nije apstraktan sustav pojmova daleko od zivotai nego se
tice cjeIine covjekove egzistencije. Tumacenje bitka ujedno je covjekovo tu
macenje samoga sebe kao bica s umnom, duhovnom naravi. U metafizici treba
9 J. B. LOTZ, posebice: Das Urteil und das Sein. Eine Grundlegung der Metaphysik,
Pullach bei Miinchen, 1957., i mnogi drugi spisi. Usp. ISTI, Joseph Marechal (1878-1944),
u: Christliche Philosophie, sv. 2 (vidi biljdku 8), str. 453-469.
10 K. RAHNER, Geist ill Welt. Zur Metaphysik der endlichen Erkenntnis bei Thomas
von Aquin, Innsbruck. 1939., Miinchen, 21957.; jo vaznije: ISTI, Horer des Wortes. Zur
Grundlegung einer Religionsphilosophie, Miinchen, 1941.,21963.; ISri, Grundkurs des
Glaubens. Einfiihrung in den Begriff des Christentums, Freiburg, 1976. (i sljedeca izdanja).
Toliko 0 temeljnim filozofskim djelima koja ce biti objavljena u novom izdanju sabranih
djela, ne spominjuCi sada Rahnerove opsezne teoloke spise. Usp. E. CORETH, Philo
sophische Grundlagen der Theologie Karl Rahners, u: ISTI, Beitriige zur Christlichen Phi
losophie (izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck, 1999., str. 373-384.
11 B. J. F. LONERGAN, posebice: Insight. A study ofhuman understandig, London,
21958. (i iduca izdanja), i dr. 0 tome vidi: St. W. ARNDT, Bernard J. F. Lonergan (1904
1984), u:. Christliche Philosophie, sv. 2 (vidi biljeku 8), str. 753-770. 0 prijateljskoj ra
spravi izmedu Lonerganai mene usp. B. LONERGAN, Metaphysics as Horizon (0 mojem
djelu Metaphysik, 1961.), u: Gregorianum 44 (1963.), str. 307-318 (vise imta nanovo izda
no). K tome: E. CORETH, Unmittelbarkeit und Vermittlung des Seins. Versuch einer Ari
twort an B. 1. F. Lonergan, u: Zeitschrift fUr katholische Theologie 92 (1970.), str. 313
327., sada i u: Beitriige zur Christlichen Philosophie (izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck,
1999;, str. 248-261.
12 E, CORETH, Metaphysik. Eine methodisch-systematische Grundlegung, Innsbruck,
1961.,31980.; 0 tome poslije: GrundrifJ der Metaphysik, Innsbruck, 1994.; nedavno i: Bei
triigezur Christlichen Philosophie (izd. Chr. KANZIAN), Innsbruck, 1999., i dr. -0 cjelo
Iaipnom razvoju od Marechala naovamo vidi napose: O. MUCK, Die transzendentale Metho
de in der scholastischen Philosophie der Gegenwart, Innsbruck, 1964.; ISTI, Die deutsch
sprachige Marechal-Schule- Transzendentalphilosophie als Metaphysik: 1. B. Lotz, K.
Rahner, W. Brugger, E Coreth u.a., u: Christliche Philosophiesv. 2 (bilj. 8), str. 590-622
(Literatura).

TOMA AKVINSKI I NclEGOVO DclELO

95

pokazati da covjek zivi, razmislja i djeluje na temelju izvomog razumijevanja


bitka, tj. da su osnovni metafizicki uvidiimplicitno - bolje: netematski - sa
drzani ili pretpostavljeni u svim duhovnim Cinima kao livjet njihove mogucno
.sti. ZeIimo Ii ih tematski spoznati, potrebno nam je transcendentalno
promisljanje i objasnjavanje koje se ne moze postiCi samo pomocu analize
jezika iii pojmova jer nije rijec 0 logickim implikacijama, nego 0 izvrsenom
znanju iii ostvarenoj spoznaji koju treba istom pojmovno iskazati.
2) Da bi to postigIi Marechal, a tako i Lotz i Lonergan, kao polaziSte uzi
maju umski sud koji, kao tvrdnja, zeli bezuvjetno vrijediti. Nasuprot tome ja
sam kao polaziste uzeo pitanje - bolje: postavljanje pitanja, - i to iz jednostav
nog, Cisto metodickog razloga: u svakom slucaju moram pitati, u najmanju
ruku morampostaviti pitanje kako eu zapoceti1 3 A ipak sei s tog polazista, kao
i kod suda, moze orisati bezuvjetan vrijednosni obzor, i taj obzor mozemo.
oznaCiti kao obzor bitka koji se iskazuje u logicki transcendentnom i analo
gnom pojmu bitka.
3) Uzmemo Ii kao osnovni pojam metafizike pojam ])itka ili biea(ens) kao
. necega "sto jest", ne treba ga razumjetitek kao najprazniju apstrakciju, nego
mu moramo pristupiti"operativno", tj. iz realnog Cinjenja:kao onome 0 cemu
postavljamo pitanje(sto je to?), sto spoznajemo (da jest i kako jest), 0 cemu
tvrcJ.i.ino da je istinito Uest takO!)14. Biee ne znaCi kantovski Ding an sich (stoje
predmetni nesporazum), nego ono 0 cemu mozemo postaviti pitanje i sto moze
mospoznati (znati) i sto mozemo priznati (ustvrditi), "noeton" kod Aristotela,
"intelligibile" kod Tome, ito, buduCi da postavljanje pitanja nema granica, u
sveobuhvatnom smislu: rasprostire se koliko i bitak.
4) Postavljanje pitanja kao polaziste pokazuje se valjanim i zbog toga sto
jasno oCituje i dinamicni element spoznavanja i teznje. Pitati mogu 0 svemu i
preko svih granica. Odatle Se otvarabezuvjetan i bezgranican obzor koji - pi
tajuCi 0 onome sto "jest", i znajuCi za ono sto "jest" - mozemo oznaCiti kao
obzor bitka u kojem se biee kaojedno, istinito, dobro moze istraziti u svojim
temeljima i osnovnim zakonitostima.
Pokazati obzorje bitka koje je otvoreno duhovriom, umskom bicu, bilo mi
je vaznije nego Ii uteme1jiti metafiziku pomoeu diferencirane spoznajne teo
rije (kao Marechal i Lonergan), jer nasaje spoznaja oduvijek duhovna, umska
spoznaja i vodije provedeno znanje 0 bitku, nazocno u Cinu spoznavanja. Nema
neke izdvojene osjetilne spoznaje kojap.e bi bila u sluzbi uma; pa i svaka re
13 Izbor ovakva polazista povezanje s Heideggerovim pitanjem 0 bitku kao i s djelom
K. Rahnera Horer des Wortes (bilj. 10). No, ja sam postavljanje pitanja podrobnije ispitao
s obzirom na uvjete njegove mogucnosti, da bih na taj naCin metodicki utemeljio metafi
ziku.
14 Operativni vidik posebice je istaknuo B. Lonergan; usp. O. MUCK, Die transzen
dentale Methode (biIj. 12).

96

;1

~. I

~.

i
Ii
i '
Ii
I'

LJUBAV PREMA ISTINI

fleksija 0 spoznavanju je umski tin koji podlijeze uvjetima duhovne, umske


spoznaje, tj. nalazi se u obzoru bitka.
5) Povrh toga (za razliku od Marechala i Lonergana), zahvaljujuCi poti
caju koji mi dade M. Heidegger i cijela filozofija egzistencije, ponajvise K.
Rahner, meni je vazno da ovdje nije rijec tek 0 teoretskoj spoznaji, pa ni 0 tome
da metafiziku potvrdimo kao "znanost" (kako god znanost razumjeli), nego da
je rijec 0 titavu i zivome covjeku, 0 njegovoj teznji, 0 njegoyu htijenju i djelo
vanju, 0 temelju i smislu njegove egzistencije, pa stoga i 0 transcendentnoj
dimenziji njegova bica koje moze pronaCi svoj svrhu i ispunjenje jedino u ap
solutnome "bitku samome".
Ovakav vidik metafizike kao filozofije bitka pokazuje da ne moramo u
svemu biti vezani uz strogi "tomizam" (osobno to nisam) kako bismo Tomino
razumijevanje bitka unijeli u probleme i metode suvremene filozofije i kako
bismo ga u tom okviru plodonosno vrednovali.
Kao zakljucak kaiimo tek ovo: U nase vrijeme, dok prelaz~mo u novo
doba koje jos nema ime, vise se ne govori 0 svrsetku metafizike. Cini se da se
potreba za metafizickom spoznajom i orijentacijom nanovo probudila. Gotovo
bismo se mogli odvaziti govoriti 0 "uskrsnueu metafizike", kako je to Peter
Wust vee 1920. 15 godine utinio, naznacujuCi viSe zelju, a ne njezino ispunjenje.
Medutim, uopce nije upitanju da u nase doba, koje opterecuju teskoce svjetskih
razmjera, pluralizam i gubitak orijentacije, potreba za metafizikom iznova oZi:
ljava. Ceznemo za metafizikom kao temeljnom i cjelokupnom znanoseu kOJa
se ne gubi u osjeeajima ili mitsko-mistickim predodzbama, nego je zasnovana
na takvim uvjerenjima 0 covjeku i njegovu svijetu u sveukupnosti bitka, koje
mozemo razumski shvatiti i odgovomo prihvatiti. Ova je sveukupnost spoznat
ljiva jedino kao stvamost bitka, ako bitak shvacamo kao bitak svega sto po
stoji, acovjeka poimamo kao bice koje, s duhovnom s~ijeseu i spoz~ajo~, u
slobodi i odgovomosti, zivi i treba se razviti na bezuvJetnom obzorJu bltk~,
usmjeren i upucen na apsolutan i neizmjeran "sam bitak" kao takav. Metafl
zika je moguca jedino kao fIlozofija bitka, jedino tako moze izvrsiti svoju za
dacu u sadasnjosti i u buduenosti.

>jl'

"I.

s njemackog preveo
Niko BWe DI

15 usp. Gesammelte Werke, 10 svezaka, izd. W. VERNEKOHL i dr., .Munster, 1963:


1969., sv. 1. K tome: H. WESTHOFF, Peter Wust (1884-1940), u: Chnstllche Phllosophle
(bilj. 8), sv 3, Graz, 1990., str. 112-128 (Literatura).

.TOMA AKVINSKI I NJEGOVO DJELO

97

Zusammenfassling
Thomas nod das Problem der Metyphysik
1m Artikel gibt der Autor einen geschichtlichen Uberblick der Seinsfrage
im philosophischen Denken und zum AbschluB nennt er die wichtigstenAspekte
. aus seinem eigenem Versuch, die Metaphysik im Sinne ihrer klassichen Tradi
tion methodisch neu zu begrtinden und in Grundztigen systemathisch zu ent
falten. 1m Mittelpunkt des Aritkels steht die Seins-Philosophie von Thomas
von Aquin in derdas Sein als Seinsakt (actus essendi) und zwar als Sein alles
Seiennden und als das Sein selbst in Gott (ipsum esse) verstanden wird. Tho
mas entscheidender Beitrag ist die Anwendug der Akt-Potenzlehre von Aristo
te1es auf das Verhaltnis von Sein und Wesen. In der neueren Metaphysik hat
besonders die Auseinandersetzung mit Heideggers Vorwurf, ganze Philosophie
geschiehte sei der Seinsvergessenheit verfallen, von neuem zum Thomas ge
ftihrt. 1. Marechal, 1. B. Lotz, K. Rahner und B. Lonergan untemahmen eine
transzendentale Begrtindung metaphysischen Denkens nach Thomas. Einem
solchen Bemtihen schlieB sich auch E. Coreth selbst an, wobei er die Frage,
bzw. das Fragen des Menschen zum Ansatz genommen hatte.