Nemoral drave

Mihail Bakunjin
1873.

Sadraj
Teorija drutvenog ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Manjak moralnog raspoznavanja u stanju prethodnom izvornom drutvenom ugovoru . . .
Drutveni ugovor kao kriterij dobra i zla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drava formirana drutvenim ugovorom je moderna ateistika drava . . . . . . . . . . . .
Etika izjednaena s dravnim interesima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kolektivni egoizam pojedinih udruenja uzdignut u etike kategorije . . . . . . . . . . . .
Moral je proiriv samo u granicama pojedinih drava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zakon dungle vlada dravnim meuodnosima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Univerzalna solidarnost ovjeanstva poremeena zbog drave . . . . . . . . . . . . . . . .
Patriotizam ide protivno normalnom ljudskom moralu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vrhovni zakon drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drava namjerava zauzeti mjesto ovjeanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pojam ovjeanstva, odsutan u davnim vremenima, je postao sila u naem sadanjem ivotu
Drava mora priznavati na svoj licemjeran nain snaan osjeaj ovjeanstva . . . . . . . .
Neprekidni rat je cijena postojanja drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zloini su moralno podneblje drava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zloin privilegija drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dravni moral prema Machiavelliu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
U emu je Machiavelli bio u krivu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Deifrirani patriotizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Izvorna ljudska zloba teoretska premisa drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Teologija i politika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Slinost etikih premisa teologije i politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drutvo nije proizvod ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Revolt protiv drutva je nepojmljiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drava je povijesno nuno zlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Revolt protiv drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Moral pretpostavlja slobodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

3
3
3
3
4
4
4
4
5
5
5
6
6
6
7
7
7
8
8
8
8
9
9
9
10
10
10
10

Teorija drutvenog ugovora

ovjek nije samo najindividualnije bie na Zemlji on je takoer i najdrutvenije bie. Bila je velika
zabluda od strane Jeana Jacquesa Rousseaua to je smatrao da je primitivno drutvo bilo utemeljeno
na slobodnom ugovoru meu divljacima. Ali Rousseau nije bio jedini koji je podupirao takva gledita.
Veina pravnika i modernih pisaca, pripadali oni Kantievskoj koli ili nekoj drugoj individualistikoj
i liberalnoj koli koji ne prihvaaju teoloku ideju drutva koja je utemeljena na boanskom pravu,
niti one Hegelijanske kole drutva kao vie ili manje mistinog ostvarenja objektivne moralnosti
niti primitivno ivotinjsko drutvo naturalistike kole uzimaju nolens volens, radi nedostatka bilo
kojeg drugog temelja, preutan ugovor, kao njihovu polazinu toku.
Preutan ugovor! To znai ugovor bez rijei i kao posljedica tome ugovor bez misli i bez volje:
odvratna besmislica! Apsurdna fikcija, i vie, opaka i grena fikcija! Bezvrijedna neslana ala! To pretpostavlja da dok bih ja bio u stanju u kojem ne mogu htjeti, razmiljati, govoriti, svezao bih sebe i
sve moje potomke jedinom odlikom to sam dopustio da budem rtvovan bez izazivanja ikakvog
protesta u neprekidno ropstvo.

Manjak moralnog raspoznavanja u stanju prethodnom izvornom

drutvenom ugovoru
S toke gledita sistema kojeg mi sad promatramo razlika izmeu dobra i zla nije postojala prije
sklapanja drutvenog ugovora. U to je vrijeme svaki pojedinac bio izoliran u svojoj slobodi ili u svom
apsolutnom pravu, bez da pripazi na slobodu drugih osim u onim sluajevima kad je to morao zbog
svoje slabosti ili svoje relativne snage drugim rijeima, zbog svog opreza i koristi. U to je vrijeme
egoizam, prema istoj teoriji, bio vrhovni zakon, jedino postojee pravo. Dobro je bilo odreeno uspjehom, zlo jedino neuspjehom, a pravda je bila samo posveivanje ostvarenih djela, koliko god to bilo
grozno, okrutno ili sramotno to je pravilo u politikoj moralnosti koja sada prevladava u Europi.

Drutveni ugovor kao kriterij dobra i zla

Razlikovanje dobra i zla, prema ovom sistemu, je poelo tek sa sklapanjem drutvenog ugovora.
Sve ono to je bilo prepoznato da je na opu korist se proglaavalo dobrim, a sve suprotno tome
loim. lanovi drutva koji su uli u taj sporazum postajui graani, obvezujui sebe asnim obvezama,
preuzeli su pritom dunost da podrede svoje privatne interese opem dobru, nerazdvojivoj koristi svih.
Takoer su i rastavili svoja individualna prava od javnih prava, kojih je jedina predstavnica drava
pritom dobila mo da sprijei svaki revolt individualnog egoizma, posjeda, uope, dunost da titi
svakog svog lana u primjenjivanju svojih prava sve dok se oni ne okrenu protiv opih prava zajednice.

Drava formirana drutvenim ugovorom je moderna ateistika drava

Sada emo istraiti prirodu odnosa u koje je drava, tako zasnovana, obavezna ulaziti sa slinim
dravama, kao i njene odnose prema stanovnitvu kojim vlada. Takva se analiza pokazuje najzanimljivijom i najkorisnijom poto je drava, kako je ovdje definirana, upravo moderna drava u toliko to
je odvojena od religiozne ideje: to je svjetovna ili ateistika drava koju su moderni pisci zagovarali.
Pogledajmo, dakle, od ega se sastoji taj moral. Moderna drava, kao to smo rekli, se oslobodila
jarma Crkve i posljedino tome je stresla sa sebe jaram univerzalnog ili kozmopolitskog morala kranske religije, ali nije jo prodrla do humanitarne ideje ili etike to ne moe ni uiniti bez da samu
3

sebe uniti, zbog svog samostalnog postojanja i izolirane koncentracije drava je uvelike preuska da
bi mogla obuhvaati, sadravati interese, pa posljedino, i moral ovjeanstva kao cjeline.

Etika izjednaena s dravnim interesima

Moderne drave su dole tono do te toke. Kranstvo im slui samo kao maska i fraza, kao sredstvo
prevare za budale, jer ciljevi kojima oni tee nemaju nita zajednikog s religioznim ciljevima. A i
istaknuti dravnici naih vremena; razni Palmerstoni, Muravievi, Cavouri, Bismarcki, Napoleoni bi
umirali od smijeha kad bi se njihova javno izjavljena religijska uvjerenja uzela za ozbiljno. Smijali
bi se i vie kad bi im netko pripisao humanitarne osjeaje, obzirnost i namjere koje su oni uvijek
javno iznosili kao puku glupavost. Pa onda to sainjava njihov moral? Samo dravni interesi. S te
toke gledita koja je, s vrlo malo iznimaka, bila toka gledita dravnika, snanih ljudi svih vremena
i zemalja, sve to slui ouvanju, velianju i konsolidiranju moi drave je dobro iako bi to moglo biti
svetogrdno s religiozne toke gledita i to moe izgledati gnjusno s toke gledita ljudskog morala i
obratno, to god se suprotstavlja interesima drave je loe, iako je to najsvetija i ljudski najpravednija
stvar. To je istinski moral i stoljetna praksa svih drava.

Kolektivni egoizam pojedinih udruenja uzdignut u etike kategorije

Takav je takoer i moral drave temeljen na teoriji drutvenog ugovora. Prema ovom sistemu, dobro
i pravedno, poto je to poelo tek od drutvenog ugovora, u stvarni nisu nita drugo nego sadraj i
krajnja svrha ugovora to bi znailo, opa korist i javno pravo svih pojedinaca koji ine taj ugovor,
s iznimkom onih koji su ostali izvan njega. Prema tome, pod dobrim se u ovom sistemu misli samo na
najvee zadovoljenje kolektivnog egoizma nekog odreenog i ogranienog udruenja koje, temeljeno
na djelominom rtvovanju individualnog egoizma svakog svog lana, iskljuuje iz sebe, kao strance
i prirodne neprijatelje ogromnu veinu ljudske vrste bez obzira na to je li i ona sainjena od slinih
udruenja.

Moral je proiriv samo u granicama pojedinih drava

Postojanje jedne ograniene drave nuno pretpostavlja postojanje i po potrebi izaziva formiranje
razliitih drava, poto je sasvim prirodno da se pojedinci koji se nau izvan te drave i iji su postojanje i sloboda pod prijetnjom iste poveu meusobno protiv nje. Sad ovdje imamo ovjeanstvo
razbijeno u neodreen broj drava koje su strane, neprijateljske i prijetee jedna prema drugoj.
Nema zajednikog prava i nema drutvenog ugovora meu njima, jer kad bi takav ugovor ili pravo
postojalo razne drave bi prestale biti apsolutno nezavisne jedna o drugoj, postavi federalne lanice
jedne velike drave. Osim u sluaju da ta velika drava obuhvaa ovjeanstvo kao cjelinu, ona bi
nuno imala protiv sebe neprijateljstvo drugih velikih drava, iznutra sjedinjenih. Prema tome rat bi
uvijek bio vrhovni zakon i sastavna potreba pukog postojanja ovjeanstva.

Zakon dungle vlada dravnim meuodnosima

Svaka drava, bilo da je federativnog ili ne federativnog karaktera, mora teiti tome, pod kaznom
krajnjeg pustoenja, da postane najmonija meu dravama. Ona mora prodirati druge tako da ona

ne bi bila proderana, osvajati da ne bi bila osvojena, zarobljavati da ne bi bila zarobljena jer dvije
sline i u isto vrijeme strane sile ne mogu istodobno postojati bez da se meusobno unite.

Univerzalna solidarnost ovjeanstva poremeena zbog drave

Drava je tada najzloglasnija negacija, najcininija i najpotpunija negacija ovjeanstva. Ona razdire univerzalnu solidarnost svih ljudi na zemlji i ujedinjava neke od njih kako bi mogli unitavati,
osvajati i porobljivati sve ostale. Ona stavlja pod svoju zatitu samo svoje vlastite graane i priznaje
ljudska prava, humanost i civilizaciju samo unutar svojih vlastitih granica. I poto ne priznaje nikakva prava izvan svojih vlastitih granica, ona si je sasvim logino prisvojila pravo da najokrutnijom
nehumanou tretira svu stranu populaciju koju moe pljakati, istrebljivati ili podrediti svojoj volji.
Ako i pokae velikodunost ili humanost prema njima, to ni u jednom sluaju ne radi iz bilo kakvog
osjeaja dunosti: a to je zbog toga to ona nema nikakvih dunosti osim sama prema sebi i prema
onim svojim lanovima koji su je osnovali inom slobodnog sporazuma, koji je nastavljaju sainjavati
na istim slobodnim temeljima ili, kao to se dugorono dogaa, koji su postali njeni subjekti.
Poto meunarodni zakon ne postoji i poto nee nikad niti moi postojati na jedan ozbiljan i stvaran nain bez da potkopava prave temelje apsolutnog dravnog suvereniteta, drava ne moe imati
nikakve dunosti prema stranim populacijama. Ako ak i tretira humano neki osvojeni narod, ako ne
ode do pravog oblija u pljakanju i istrebljivanju istog i ne svede ga do krajnjeg stupnja ropstva, to
vjerojatno ini zbog razmatranja politike pogodnosti i opreza ili ak iz iste velikodunosti, ali nikad
zbog dunosti; jer ima apsolutno pravo da njima raspolae kako god ona smatra ispravnim.

Patriotizam ide protivno normalnom ljudskom moralu

Ta zloglasna negacija ovjeanstva, koja ini pravu bit drave, je s toke gledita ove posljednje najvia dunost i najvea vrlina: zove se patriotizam i sainjava transcendentni moral drave. Zovemo ga
transcendentnim moralom jer on obino prekorauje (transcendira -op. prev.) iznad stupnja ljudskog
morala i pravde, bilo privatnog ili javnog, i time se esto postavlja u djelomino proturjeje s njima.
Tako da, na primjer, povrijediti, tlaiti, opljakati, harati, ubiti ili porobiti neijeg blinjeg znai, prema
normalnom moralu ovjeka, uiniti ozbiljan zloin.
U javnom ivotu, ba suprotno, s toke gledita patriotizma, kad je to uinjeno za veu slavu drave
kako bi mogla ouvati ili proiriti svoju mo sve ono postaje dunost i vrlina. I ta dunost, ta vrlina,
su obavezne svim patriotskim graanima. Od svakoga se oekuje izvrenje tih dunosti, ne samo u
odnosu na strance, nego i na njegove sugraane, lanove i subjekte iste drave, kad god dobrobit
drave to zahtijeva od njega.

Vrhovni zakon drave

Vrhovni zakon drave je samoouvanje pod svaku cijenu. I poto su sve drave od samog poetka
njihovog postojanja na zemlji bile osuene na beskonanu borbu borbu protiv svog vlastitog stanovnitva, kojeg tlae i unitavaju, i borbu protiv svih stranih drava, od kojih svaka moe biti jaka samo
ako su druge slabe i poto drave ne mogu izdrati u toj borbi osim ako konstantno ne poveavaju
svoju mo protiv svojih vlastitih subjekata kao i protiv susjednih drava slijedi da je vrhovni zakon
drave poveanje svoje moi na tetu unutarnje slobode i vanjske pravde.

Drava namjerava zauzeti mjesto ovjeanstva

Takav je u svojoj krutoj stvarnosti jedini moral, jedina namjera drave. Priznaje Boga samoga samo
zato to je on njen vlastiti ekskluzivni Bog, potvrda njezine moi i onoga to naziva svojim pravom, a
to je pravo da egzistira pod svaku cijenu i da se uvijek iri na raun drugih drava. Bilo to, to slui
unapreivanju ka tom cilju je korisno, zakonito i kreposno. Bilo to, to tome kodi je kriminalno.
Moral drave je tada preokret od ljudske pravde i morala.
Ovaj transcendentni, nadljudski i stoga protu-ljudski moral drava nije samo rezultat korupcije
ljudi koji su zadueni da vode dravne funkcije. Moglo bi se s veim pravom rei da je korupcija
ljudi prirodna i nuna posljedica dravne institucije. Taj je moral samo razvoj temeljnog principa
drave, neizbjena ekspresija njezine nerazdvojive potrebe. Drava nije nita drugo nego negacija
ovjeanstva; ona je ograniena kolektivnost koja namjerava zauzeti mjesto ovjeanstva i koja se
eli nametnuti iznad drugih kao vrhovni cilj, dok je sve drugo tome podinjeno i u slubi istoga.

Pojam ovjeanstva, odsutan u davnim vremenima, je postao sila u naem

sadanjem ivotu
To je bilo prirodno i lako razumljivo u davnim vremenima kada je sam pojam ovjeanstva bio
nepoznat i kad je svaki narod tovao iskljuivo svoje nacionalne bogove, koji su mu davali pravo
ivota i smrti nad svim drugim nacijama. Ljudska prva su se odnosila samo u na graane drave. Bilo
to, to je ostalo izvan drave je bilo osueno na pljakanje, masakriranje i ropstvo.
Sada su se stvari promijenile. Pojam ovjeanstva postaje sve vie i vie neka sila u civiliziranom
svijetu i, zahvaljujui ekspanziji i poveavajuoj brzini sredstava za komunikaciju i takoer zahvaljujui utjecaju, jo uvijek vie materijalnom nego moralnom, civilizacije na barbarske narode, taj pojam
ovjeanstva poinje uzimati uporite ak i u umovima neciviliziranih naroda. Taj je pojam nevidljiva
sila naeg stoljea, s kojom sadanje sile drave moraju raunati. Ne mogu joj se podrediti svojom
slobodnom voljom jer bi takvo podreivanje s njihove strane bilo ravno samoubojstvu, poto trijumf
ovjeanstva moe biti ostvaren samo kroz unitenje drava. Ali drave ne mogu vie poricati tu ideju
niti otvoreno joj se suprotstaviti, jer poto je sad ve postala prejaka, mogla bi ih napokon unititi.

Drava mora priznavati na svoj licemjeran nain snaan osjeaj

ovjeanstva
U prisutnosti te bolne alternative preostaje samo jedan izlaz: a to je licemjerje. Drave izraavaju
svoje izvanjsko tovanje te ideje ovjeanstva; one govore i naizgled djeluju samo u njeno ime, ali je
naruavaju svaki dan. To se, ipak, ne bi trebalo uzeti protiv drava. One ne mogu djelovati drugaije,
njihova je pozicija postala takva da se mogu odrati samo ako lau. Diplomacija nema drugih zadataka.
Stoga, to vidimo? Svaki put kada jedna drava eli objaviti rat nekoj drugoj dravi, to zapone
izdavanjem manifesta upuenog ne samo svojim subjektima, nego i cijelom svijetu. U tom manifestu
ona izjavljuje da su pravo i pravda na njenoj strani i nastoji dokazati da je potaknuta iskljuivo ljubavlju prema miru i ovjeanstvu i da je, ispunjena plemenitim i miroljubivim osjeajima, ve dugo
trpi u tiini sve dok je rastua pokvarenost njenog neprijatelja nije natjerala da izvadi ma. U isto vrijeme prisee da e, prezriva prema svakom materijalnom osvajanju i ne traei nikakvo teritorijalno
proirenje, privesti kraju taj rat im pravda bude ponovno uspostavljena. I njeni antagonistiki odgovori sa slinim manifestom u kojem e se, naravno, pravo, pravda, ljudskost i svi plemeniti osjeaji
6

nai na njenoj strani. Ti uzajamno suprotstavljeni manifesti su napisani s istom rjeitou, oni diu
isto kreposno ogorenje i jedan je tono toliko iskren koliko i drugi; drugim rijeima, oba su jednako
bezobrazna u svojim laima i samo budale mogu biti njima zavarane. Razborite osobe, sve one koje
su imale neko politiko iskustvo, se niti ne zamaraju itanjem takvih manifesta. Ba suprotno, oni
trae naine da otkriju interese koji oba protivnika tjeraju u taj rat i da izvagaju snagu svakog od njih
kako bi mogli odgonetnuti rezultat borbe. to samo dokazuje da moralna pitanja nisu u igri u takvim
ratovima.

Neprekidni rat je cijena postojanja drave

Prava naroda, kao i pregovaranja koja odreuju dravne odnose, manjkaju bilo kakvu moralnu
potvrdu. U svakoj odreenoj povijesnoj epohi oni su materijalni izraz ravnotee koja proizlazi iz uzajamnog antagonizma drava. Dokle god drave postoje nee biti mira. Bit e samo vie ili manje produenih predaha, primirja sklopljenih od strane neprekidno zaraenih drava; ali im se drava bude
osjeala dovoljno snanom da uniti tu ravnoteu u svoju korist, nikad si to ne e propustiti. Povijest
ovjeanstva to u potpunosti iskazuje.

Zloini su moralno podneblje drava

To nam objanjava zato je otkad je poela povijest, tj. otkad postoje drave politiki svijet uvijek
bio i jo uvijek nastavlja biti pozornica visokog lopovluka i nenadmaenog razbojnitva razbojnitvo i lopovluk koji se odravaju na veliku ast, poto su odreeni patriotizmom, transcendentnim
moralom i vrhovnom koristi drave. To nam objanjava zato sva povijest drevnih i modernih drava
nije nita drugo nego niz odvratnih zloina; zato sadanji i proli kraljevi i ministri svih vremena i
svih zemalja dravnici, diplomati, birokrati i ratnici sudei prema jednostavnom moralu i ljudskoj
pravdi zasluuju tisuu puta osudu na doivotnu robiju.
Jer nema toga terora, okrutnosti, svetogra, krivokletstva, prijevare, sramotnog ugovaranja, bezobrazne krae, drske pljake, prljave izdaje koja nije bila poinjena i sve to jo uvijek ine predstavnici
drave, bez drugih isprika osim ove elastine, esto puta tako prikladne i jezovite fraze Dravni
razlog. Uistinu jezovita fraza! Jer je korumpirala i obeastila vie ljudi u slubenim krugovima i vladajuoj drutvenoj klasi nego kranstvo samo. im se izgovori sve postaje tiho i nevidljivo: potenje,
ast, pravda, pravo, milosre i sami nestaju, a s njima i logika i ljudski razum; crno postaje bijelo i
bijelo postaje crno, jezivo postaje ljudsko (humano), a najpodliji i najokrutniji zloini postaju djela
vrijedna hvale.

Zloin privilegija drave

to je dozvoljeno dravi zabranjeno je pojedincu. Takvo je naelo svih vlada. Machiavelli je to rekao, a povijest kao i praksa svih suvremenih vlada iznosi to na vidjelo. Zloin je nuan uvjet samog
postojanja drave i stoga postavlja svoj ekskluzivni monopol iz kojeg slijedi to da je pojedinac koji se
usudi poiniti zloin kriv u dvojnom smislu: prvo, on je kriv prema ljudskoj savjesti i, iznad svega, on
je kriv naspram drave zbog prisvajanja jedne od njezinih najvrjednijih privilegija.

Dravni moral prema Machiavelliu

Veliki talijanski filozof politike, Machiavelli, je bio prvi koji je stavio u opticaj tu frazu (dravni
razlog) ili joj je barem dao njeno pravo znaenje i golemu popularnost koju ona od tada uiva u
upravnim krugovima. Realistian i pozitivan mislilac kao to je bio, doao je do zakljuka i bio je
prvi u tome da velike i mone drave mogu biti temeljene i odravane samo kriminalom velikim
zloinima i korjenitim prezirom prema bilo emu nazivanom potenou.
On je napisao, objasnio i raspravio svoj sluaj sa strahovitom otvorenou. I poto je pojam ovjeanstva bio potpuno zanemaren u njegovo vrijeme; poto je ideja bratstva ne ljudskog, nego
religijskog propovijedanog od strane Katolike Crkve bila, kao to ona uvijek i je, nita doli sablasna ironija, iznevjerena u svakom trenutku ak i u djelima same Crkve; poto u njegovo vrijeme nitko
nije vjerovao da postoji takva stvar kao to su narodna prava narod je bio smatran inertnom i nesposobnom masom, neka vrsta topovskog mesa za dravu, koju treba oporezivati, utisnuti u prisilni
rad i zadrati u stanju vjene poslunosti; uzevi sve to u obzir Machiavelli je sasvim logino zakljuio
da je drava vrhovni cilj ljudske egzistencije, da joj se treba sluiti pod svaku cijenu i da poto interes
drave stoji iznad svega drugoga, dobar patriot ne bi smio odstupiti od bilo kakvog zloina kako bi
mogao sluiti dravi.
Machiavelli savjetuje pribjegavanje kriminalu, potie ga i postavlja ga kao sine qua non (neophodan,
nuan uvjet; op. prev.) politike inteligencije kao i istinskog patriotizma. Bilo da se drava zove monarhija ili republika kriminal e uvijek biti neophodan da odri i osigura svoj trijumf. Taj e kriminal
bez sumnje mijenjati svoj pravac i objekt, ali njegova e priroda ostati ista. Uvijek e biti prinuen i
posluan povreivanju pravde i potenosti za dobro drave.

U emu je Machiavelli bio u krivu

Da, Machiavelli je bio u pravu: ne moemo u to sumnjati sada kada imamo iskustvo od tri i pol
stoljea dodano na njegovo vlastito iskustvo. Da, Povijest nam govori da dok su male drave kreposne
zbog svoje slabosti, mone drave se odravaju samo kroz kriminal. Ali na e zakljuak biti radikalno
drugaiji od onog Machiavellievog, razlog tome je sasvim jednostavan: mi smo sinovi Revolucije i od
nje smo naslijedili religiju ovjeanstva koju moramo pronai na ruevinama religije boanstva. Mi
vjerujemo u prava ovjeka, u dostojanstvo i nunu emancipaciju ljudske vrste. Mi vjerujemo u ljudsku
slobodu i ljudsko bratstvo bazirano na ljudskoj pravdi.

Deifrirani patriotizam
Ve smo vidjeli da iskljuujui ogromnu veinu ovjeanstva iz svoje sredine, postavljajui je izvan
obveza i recipronih dunosti morala, pravde i prava, drava porie ovjeanstvo s tom pompoznom
rijeju, patriotizam, i nalae nepravdu i okrutnost svim svojim subjektima kao njihovu vrhovnu dunost.

Izvorna ljudska zloba teoretska premisa drave

Svaka drava, kao i svaka teologija, tvrdi da je ovjek u sutini zao i lo. U dravi koju emo sada
promatrati dobro, kao to smo ve vidjeli, poinje sklapanjem drutvenog ugovora i stoga je samo
proizvod tog ugovora njegov vrli sadraj. Ono nije proizvod slobode. Ba suprotno, dokle god ljudi

ostaju izolirani u svojoj apsolutnoj individualnosti, uivajui svu svoju prirodnu slobodu, ne priznavajui nikakve granice toj slobodi osim onih nametnutih faktom, a ne pravom, oni slijede samo jedan
zakon zakon prirodnog egoizma.
Oni vrijeaju, maltretiraju, pljakaju, ubijaju i prodiru jedni druge, svatko prema mjeri svoje inteligencije, svoje lukavosti i svojih materijalnih mogunosti, kao to to sada ine drave. Stoga ljudska
sloboda ne proizvodi dobro nego zlo, jer je ovjek lo po prirodi. Kako je postao lo? To je na teologiji
da objasni. injenica je da je drava, kad je poela postojati, nala ovjeka ve u tom stanju i zadala
si je zadatak da ga uini dobrim; drugim rijeima, pretvoriti prirodnog ovjeka u graanina.
Netko bi mogao na ovo rei da poto je drava proizvod ugovora kojeg su ljudi slobodno sklopili i
poto je dobro proizvod drave, slijedi da je ono proizvod slobode. To bi, unato tome, bio potpuno
krivi zakljuak. Drava, ak i prema toj teoriji, nije proizvod slobode, nego ba suprotno, proizvod dobrovoljnog svladavanja i rtvovanja slobode. Prirodni ljudi, potpuno slobodni s toke gledita prava,
ali zapravo izloeni svim opasnostima koje u svakom trenutku njihovih ivota prijete njihovoj sigurnosti, kako bi osigurali i zajamili potonju rtvu, abdiciraju veu ili manju porciju njihove slobode, i
dok je oni rtvuju u ime svoje sigurnosti do te mjere da postaju graani, oni takoer postaju robovi
drave. Stoga imamo pravo potvrditi da s toke gledita drave dobro ne iznie iz slobode, nego ba
suprotno, iz negacije slobode.

Teologija i politika
Nije li neobino, ta slinost izmeu teologije (znanost Crkve) i politike (teorija drave), to pribliavanje dviju naoko suprotnih nizova misli i djela na jednom te istom uvjerenju: tome o potrebi rtvovanja
ljudske slobode kako bi stvorili ljude moralnim biima i pretvorili ih u svece prema jednima i kreposnim graanima prema drugima? to se tie nas, to nas ba i ne iznenauje, jer mi smo uvjereni da su
politika i teologija obje usko povezane, potjeu iz istog korijena i tee istome cilju pod dva razliita
imena; mi smo uvjereni da je svaka drava zemaljska Crkva, ba kao to je i svaka Crkva sa svojim
nebesima, prebivalitem besmrtnih bogova i blaenih nije nita drugo nego nebeska drava.

Slinost etikih premisa teologije i politike

Drava tada, kao i Crkva, zapoinje s tom temeljnom pretpostavkom da su svi ljudi u sutini loi
i da kada bi bili puteni na njihovu prirodnu slobodu da bi trgali jedni druge i da bi nudili prizor
najstranije anarhije u kojem bi najjai ubijao ili izrabljivao one slabije. I nije li to ba suprotno od
onoga to se sada dogaa u naim uzornim dravama?
Isto tako drava postavlja kao svoje naelo slijedeu doktrinu: Da bi se uspostavio javni red nuno
je imati vii autoritet; da bi se upravljalo ljudima i svladalo njihove grene strasti nuno je imati
vou i takoer postaviti uzde na narod, ali taj autoritet mora biti ogrnut u ovjeka kreposnog genija,
zakonodavca svog naroda, kao Mojsija, Lycurgusa ili Solona; i taj voa i te uzde e utjeloviti mudrost
i represivnu mo drave.

Drutvo nije proizvod ugovora

Drava je tranzitni povijesni oblik, prolazni oblik drutva kao Crkva, kojoj je ona mlaa sestra
ali joj nedostaje nuna i nepromjenjiva osobina drutva koja je prethodna svakom razvitku ovjeanstva i koja, imajui potpunog udjela u svemoguoj moi prirodnih zakona, radnji i manifestacija,
sainjava samu bazu ljudskog postojanja. ovjek je roen u drutvu ba kao to je i mrav roen u
9

mravinjaku ili pela u pelinjaku; ovjek je roen u drutvu od samog trenutka kad je prvi put zakoraio prema ovjeanstvu, od trenutka kad je postao ljudsko bie, tj. bie koje posjeduje u veem ili
manjem opsegu mo misli i govora. ovjek ne bira drutvo; naprotiv, on je proizvod potonjeg i on je
jednako toliko neizbjeno subjekt prirodnih zakona koji upravljaju njegov sutinski razvoj kao i svim
ostalim prirodnim zakonima kojima on mora biti posluan.

Revolt protiv drutva je nepojmljiv

Drutvo prethodi i u isto vrijeme preivljava svakog ljudskog pojedinca, bivajui na taj nain kao i
sama priroda. Ono je vjeno kao priroda, ili bolje, poto je roeno na naoj zemlji ono e i trajati toliko
dugo koliko i zemlja. Radikalna pobuna protiv drutva bi stoga bila jednako nemogua za ovjeka kao
i pobuna protiv prirode, poto ljudsko drutvo nije nita drugo nego zadnja velika manifestacija ili
kreacija prirode na ovoj zemlji. Pojedinac koji bi se htio pobuniti protiv drutva a to znai protiv
prirode openito i njegove vlastite prirode posebno postavio bi sebe s one strane ograde pravog
postojanja, zaronio bi u nitavilo, u apsolutnu prazninu, u beivotnu apstrakciju, u Boga.
Tako slijedi da je jednako nemogue pitati je li drutvo dobro ili loe kao to je i pitati je li priroda
univerzalno, materijalno, stvarno, apsolutno, bitno i vrhovno bie dobra ili loa. Ono je mnogo vie
od toga: ono je neizmjeran, istinski i iskonski fakt, koji je postojao prije svake svijesti, svih ideja, svakog intelektualnog i moralnog raspoznavanja; ono je sama baza, ono je svijet u kojem se, neizbjeno
i na mnogo kasnijem stupnju, poelo razvijati ono to mi nazivamo dobrim i loim.

Drava je povijesno nuno zlo

Nije tako i sa dravom. I ne oklijevam rei da je drava zlo, ali povijesno nuno zlo, toliko nuno u
prolosti koliko e i njeno potpuno izumiranje biti nuno prije ili kasnije, tono toliko nuno koliko
su i primitivna bestijalnost i teoloka odstupanja bila nuna u prolosti. Drava nije drutvo; ona je
samo jedan od njegovih povijesnih oblika, jednako brutalan kao i apstraktan po karakteru. Povijesno
gledajui, ona se izdigla u svim zemljama iz braka nasilja, pljake i grabea jednom rijeju, rata i
osvajanja s bogovima stvorenim u slijedu iz teolokih fantazija nacija. Od samog poetka ona je bila
i jo uvijek je boanska sankcija brutalne snage i trijumfirajue nepravde. ak i u najdemokratskijim zemljama, kao to su Sjedinjene amerike drave i vicarska, ona je jednostavno posveivanje
privilegija znatne manjine i efektivno porobljavanje goleme veine.

Revolt protiv drave

Revolt protiv drave je mnogo laki jer ima neto u prirodi drave to izaziva pobunu. Drava je
autoritet, ona je sila, ona je razmetljivo izlaganje moi i zaluenost njome. Ona se ne trudi zadobiti
naklonost, privoljeti, obratiti. Svaki put kada intervenira to ini s osobito malo ljupkosti. Jer po samoj
svojoj prirodi ona ne moe uvjeravati, nego mora nametati i upotrebljavati silu. Ma koliko se trudila
sakriti tu prirodu, ona e ipak ostati zakonski kritelj ljudske volje i trajno negiranje njegove slobode.

Moral pretpostavlja slobodu

ak i kada drava propie neto dobro, ona to ispravi i okrnji ba zato to to dolazi u obliku naredbe
i zato to svaka naredba izaziva i pobuuje legitiman revolt slobode; kao i zato to, s toke gledita
10

pravog morala, ljudskog, a ne boanskog morala, dobro koje je uinjeno po naredbi odozgo prestaje
biti dobro i pritom postaje zlo. Sloboda, moral i ljudsko dostojanstvo ovjeka sastoje se upravo u tome
da ovjek ini dobro ne zato to mu je to nareeno, nego zato to on to shvaa, eli i to voli.

11

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Mihail Bakunjin
Nemoral drave
1873.
Mikhail Bakunin, The Immorality of the State, The Political Philosophy of Bakunin, by G. P.
Maximoff, The Free Press, NY,1953.
Preveo Franko Burolo, Mrea anarhosindikalista (MASA),
http://www.masa-hr.org/content/mihail-bakunjin-nemoral-drzave
anarhisticka-biblioteka.net