MJERENJE U FIZICI

MJERNE JEDINICE
Mjeriti neku fizikalnu veličinu znači odrediti broj koji pokazuje koliko puta ta veličina sadrži u sebi
istovrsnu veličinu uzetu dogovorno kao jedinicu mjere. Tako je dogovoren jedinstveni sustav system
internacional SI-sustav, prototipovi mjernih jedinica nalaze se u Međunarodnom uredu za utege i mjere
u Parizu.
Metar jest duljina što ga svjetlost prijeđe u vakuumu za vrijeme 1⁄299792458 sekunde.

VELIČINE

JEDINICE

duljina

metar (𝑚)

masa

kilogram (𝑘𝑔)

vrijeme

sekunda (𝑠)

jakost električne struje

amper (𝐴)

temperatura

stupanj(℃)

količina tvari

mol(𝑚𝑜𝑙)

jakost izvora svijetlosti

kandela(𝑐𝑑)

Čovjek je vremenom uočio da sve odnose u prirodi može iskazati jednostavnim jezikom simbola i nastala
je matematika, znanost o kvantitativnim odnosima i prostornim oblicima stvarnog svijeta.

SUSTAVI
Svaki prostor sadrži tri prostorne dimenzije: duljinu, širinu i visinu.
Najjednostavniji opis prostora je matematička idealizacija s kartezijevim koordinatnim sustavom. Za
„središte“ prostora (ishodište koordinatnog sustava) izaberemo referentnu točku iz koje izviru
pravci((𝑥) - duljina, (𝑦) - širina i (𝑧) - visina).
Položaj tijela (točke) u prostoru definira se koordinatama (𝑥, 𝑦, 𝑧) u odnosu na proizvoljno izabranu
točku - ishodište koordinatnog sustava.

Koordinatni sustav u
perspektivi

Koordinatni sustav u
geometrijskoj formulaciji

1

SKALARI
Skalari su veličine za čiji je opis potrebno poznavati samo jedan podatak: iznos.
Način rada sa skalarima u matematici detaljno je opisan u skupu realnih brojeva (zbrajanje, oduzimanje,
množenje, dijeljenje i sl.)

VEKTORI
Vektori su veličine za čiji opis treba znati tri podatka: iznos, smjer i orijentaciju.

Iznos vektora definiramo brojem i mjernom jedinicom uz broj.
Smjer vektora definira se pravcem (paralelni pravci imaju isti smjer).
Orijentaciju vektora definiramo nakon utvrđivanja smjera vektora i može prema dogovoru, biti pozitivna
(na jednu stranu pravca) i negativna - suprotno od pozitivno definirane (na drugu stranu pravca).

ZBRAJANJE VEKTORA
1. pravilo paralelograma - vektori se zbrajaju tako da se početke vektora stavimo u istu točku i
konstruiramo paralelogram. Dijagonala koja ima početak u istoj točki u kojoj počinju i vektori
predstavlja zbroj tih dvaju vektora.

2

2. pravilo trokuta – početak drugog vektora postavi se u kraj prvog vektora, ako ih ima više
nadovezujemo ih jedan na drugi. Zbroj ovih vektora jest dužina koja ima početak u početku
prvog i kraj na kraju zadnjeg vektora.

Oduzimanje vektora je zapravo zbrajanje vektora i suprotnog vektora!

KINEMATIKA
(kako se tijela gibaju)

KINEMATIKA - dolazi od grčke riječi što znači KRETANJE. Dio mehanike koji daje samo opis gibanja.
Gibanje je temeljno svojstvo svakog tijela - sva gibanja u prirodi mogu se svesti na tri osnovna oblika
1. TRANSLACIJA - prijenos, premještaj
2. TITRANJE- naizmjenično gibanje po istoj putanji
3. ROTACIJA- vrtnja, okretanje, kružno gibanje
GIBANJE- je mijenjanje položaja tijela u odnosu na neku točku
MATERIJALNA TOČKA - tijelo bez dimenzija koje predstavlja promatrano tijelo.

VRIJEME -

oznaka 𝑡 [𝑠]

PUT - put je dio putanje koje je tijelo prešlo u određenom vremenskom intervalu; 𝑠 [𝑚].
Putanja je crta koja povezuje sve točke kroz koje prolazi tijelo tijekom gibanja. Pomak je najmanja
udaljenost između rubnih točaka puta, to je vektorska veličina orijentirana od početne prema konačnoj
točki puta.

BRZINA - brzina je fizikalna veličina kojom opisujemo gibanje i koja pokazuje koliki je put prešlo tijelo 𝑠

u jedinici vremena, 𝑣 = 𝑡 [𝑚⁄𝑠].
∆𝑠 𝑠

−𝑠

SREDNJA BRZINA 𝑣̅ = ∆𝑡 = 𝑡2 −𝑡1 [𝑚⁄𝑠]
2

1

3

.UBRZANJE (AKCELERACIJA) .zadržavanje SREDNJE UBRZANJE 𝑎̅ = ∆𝑣 ∆𝑡 = 𝑣2 −𝑣1 𝑡2 −𝑡1 [𝑚⁄𝑠 2 ] Brzina i ubrzanje su vektorske veličine.ubrzanje je fizikalna jedinica koja opisuje gibanje i pokazuje koliko se povećala brzina u jedinici vremena. DECELERACIJA – usporavanje 3. RETARDACIJA . 𝑎 [𝑚⁄𝑠 2 ] 1. AKCELERACIJA .jednoliko gibanje po pravcu je gibanje tijela po pravcu sa stalnom brzinom (𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. 𝑎 = 0) 𝑠 = 𝑣 ∙ 𝑡 [𝑚] 4 .ubrzavanje 2. VRSTE GIBANJA JEDNOLIKO GIBANJE PO PRAVCU .

𝑣 = 𝑎 ∙ 𝑡 [𝑚⁄𝑠] 1 𝑠 = 𝑎 ∙ 𝑡 2 [𝑚] 2 𝑎 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.dio mehanike koji proučava gibanje tijela zavisno od snaga koje na njih djeluju. 𝑠 = 𝑣 ∙ 𝑡 [𝑚] Jednoliko ubrzano gibanje . mijenjanje neke pojave pod utjecajem sila koje na nju djeluju.81 [𝑚⁄𝑠 2 ] 𝑣 = 𝑔𝑡 [𝑚⁄𝑠] 1 𝑠 = ℎ = 𝑔𝑡 2 [𝑚] 2 NEJEDNOLIKO GIBANJE . brzine i ubrzanja tijela koje se giba. kuglica se podiže na istu visinu s koje je puštena. Smanjujući nagib desne kosine događalo se isto.jednoliko ubrzano gibanje po pravcu je gibanje tijela po pravcu sa stalnim ubrzanjem 𝑎 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.Slobodni pad je jednoliko ubrzano gibanje po vertikali prema središtu Zemlje s ubrzanjem 𝑔 = 9. DINAMIKA DINAMIKA .puštao kuglicu s lijeve strane i promatrao podizanje na desnu kosinu . 𝑣 = 𝑎 ∙ 𝑡 [𝑚⁄𝑠] 1 𝑠 = 2 𝑎 ∙ 𝑡 2 [𝑚] SLOBODNI PAD .𝑎=0 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. Stanje gibanja. tok razvitka. suprotno dinamici je statika. 5 . ali za više vremena i kuglica je prelazila veći put. zahtjeva u svakom trenutku poznavanje položaja. GALILEJEV POKUS .je najčešće gibanje koje se pojavljuje u prirodi (tijela u gibanju najčešće mijenjaju brzinu).

NEWTONOV ZAKON Promjena gibanja tijela proporcionalna je primijenjenoj pokretačkoj sili i vrši se u smjeru primijenjene sile.fizikalna veličina kojom se mjeri tromost tijela 𝑎~ 𝐹 𝑚 𝑎=𝑘∙ 𝐹 𝑚 k .fizikalna veličina koja opisuje pojavu djelovanja okoline na tijelo i obrnuto. tijelo se giba jednoliko ubrzano. tijelo miruje ili se giba jednoliko po pravcu ako je ukupna sila različita od 0.2. 3. Opis međudjelovanja tijela Newton svodi na tri zakona. ako na tijelo djeluje više sila.svojstvo tijela da zadržava stanje gibanja u kojem se nalazi. no tek Newton razumijeva silu kao kvantitativni opis međudjelovanja okoline i tijela (u svojim zakonima koji su objavljeni 1687. a ukupna sila je jednaka 𝐹𝑅 = 𝑚𝑎 6 . Takva ukupna sila naziva se rezultanta sila (rezultanta) i označava se sa 𝐹𝑈 ili 𝐹𝑅 . TEMELJNA JEDNADŽBA GIBANJA . a sila je jednaka umnošku mase i ubrzanja. Moramo imati na umu da je sila vektorske prirode i da je određena smjerom.konstanta proporcionalnosti koja ovisi o sustavi mjernih jedinica. 2. 𝐹 = 𝑚𝑎 [𝑁] 𝑚 . Sila od 1 𝑁 je sila koja tijelu mase 1 𝑘𝑔 daje ubrzanje od 1 𝑚𝑠 −2. 𝑎 . MASA .temeljna jednadžba gibanja glasi . tijelo se giba u ovisnosti o tome kolika je ukupna sila ako je ukupna sila jednaka 0. 1.ako na tijelo djeluje okolina nekom silom. 𝑖𝑙𝑖 𝑣 = 0 Δ𝑡 Kako se giba tijelo ako na njega djeluje okolina s više sila (ako djeluje više tijela na različite načine)? Tražimo ukupnu silu koja može zamijeniti djelovanje svih sila na tijelo i svodimo problem na jednu ili nijednu silu. iznosom i orijentacijom. SILA . Izborom SI sustava mjernih jedinica k = 1 i slijedi 𝐹 𝑎 = 𝑚 → 𝐹 = 𝑚𝑎 . Ako pretpostavimo da ne postoji djelovanje okoline na tijelo (𝐹 = 0) 0 = 𝑚𝑎 → 𝑎 Δ𝑣 → ∆𝑣 = 0 → 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. Aristotel prvi uvodi termin sila.sila (𝑭) .Zaključio da će se kuglica gibati beskonačno dugo sve dok neki vanjski utjecaj ne poremeti njezino gibanje. Samo se vanjskim djelovanjem na tijelo može promijeniti stanje gibanja. tijelo se giba ubrzano.masa tijela. pokretačka sila jednaka je umnošku mase tijela i njegova ubrzanja .ubrzanje koje dobije tijelo zbog djelovanja okoline Mjerna jedinica za silu je njutn (𝑁). ovo svojstvo tijela kasnije je nazvao inercijom .g).

NAČELO TROMOSTI - 1. NEWTONOV ZAKON - ako na tijelo ne djeluje okolina (𝐹 = 0), tijelo
miruje ili se giba jednoliko po pravcu.
Gurnemo li tijelo koje se nalazi na nekoj podlozi početnom brzinom 𝑣0 , tijelo se nakon nekog vremena
zaustavi. Koliko dugo će se tijelo gibati ovisi o izboru podloge (utječe na brzinu gibanja jer izborom podloge
smanjujemo ili povećavamo silu otpora).

MASA
Newton je u svojoj raspravi „O gibanju tijela: definicije“ uveo pet definicija: količinu materije (masa),
količinu gibanja, urođenu silu (inerciju), primijenjenu silu i centripetalnu.
Masu definira - količina materije je ono što nastaje od njegove gustoće i obujma zajedno. To nazivamo
tijelom ili masom, a isto je poznato kao težina svakog tijela, jer je razmjerno težini.
Masa je osnovno svojstvo tvari, masa je mjera za tromost tijela. Tako definiranu masu zovemo troma
masa.

GUSTOĆA - gustoća (𝜌) , fizikalna veličina koja karakterizira tvar i utvrđuje kolika je masa jediničnog
obujma te tvari. Tvari se razlikuju prema gustoći 𝜌
= 𝑚

[𝑘𝑔⁄𝑚3 ] 𝑉 𝑚

- masa tijela, 𝑉 - volumen tijela.

NAČELO SILE I PROTUSILE - 3.NEWTNOW ZAKON - ako jedno tijelo djeluje na drugo silom ⃗⃗⃗ 𝐹
1 ,
tada drugo tijelo djeluje istovremeno na prvosilom ⃗⃗⃗⃗ 𝐹
2 . Sile su jednakog iznosa i smjera, ali suprotnih
orijentacija.

SILA TEŽA
Sila teža (𝐺) je sila koja opisuje međudjelovanje Zemlje i tijela na površini Zemlje ili u blizini površine
Zemlje.
Vektor sile teže usmjeren je približno prema središtu Zemlje.
Sva tijela na površini Zemlje imaju masu (𝑚) i ubrzanje (𝑔) i gibaju se po vertikali prema središtu Zemlje tj.
slobodno padaju, 𝐺
= 𝑚𝑔
Vrijednost ubrzanja g mijenja se s nadmorskom visinom i polumjerom Zemlje.

7

TEŽINA
Ako tijelo miruje, ukupno djelovanje na tijelo jednako je nuli. Na tijelo uvijek Zemlja djeluje silom težom.
Suprotna sili teži je sila kojom tijelo djeluje na vodoravnu podlogu ili ovjes - TEŽINA.
Tijelo pritišće podlogu zbog djelovanja sile teže. Tijelo i podloga međusobno djeluju jednakim, ali suprotnim
silama.
⃗⃗⃗ 𝐹
1 - sila kojom tijelo djeluje na podlogu, ⃗⃗⃗⃗ 𝐹
2 - sila kojom podloga djeluje na tijelo, te su sile jednake po iznosu 𝐹
1 = 𝐹2 . Zbog mirovanja tijela, ukupno djelovanje na tijelo jednako je nuli 𝐺 + ⃗⃗⃗⃗ 𝐹
2 = 0. Zbog toga je 𝐹2 , a
zato i 𝐹1 po iznosu jednaki 𝐺 𝐹
1 = 𝐺 = 𝑚𝑔

ELASTIČNA SILA
Dinamičko djelovanje - mijenjanje stanja gibanja tijela.
Statičko gibanje - djelovanje kod kojeg se mijenja samo oblik tijela.
Elastična sila je sila kojom se tijelo opire promjeni oblika zbog djelovanja okoline na tijelo i koja tijelu vraća
prvobitni oblik nakon prestanka djelovanja okoline.
⃗⃗⃗ 𝐹𝑒
= −𝑘 ∙ 𝑥 𝑘
- koeficijent elastičnosti tijela [𝑁𝑚−1 ] - iznos sile potreban da se tijelo-opruga deformira za 1 𝑚.

8

SILA TRENJA

Trenje je pojava koja se javlja pri gibanju ili pokretanju tijela koje je u dodiru s okolinom.
Sila trenja opisuje međudjelovanje tijela koje se giba ili se pokreće, a u dodiru je s okolinom. 𝐹𝑡𝑟
= 𝜇 ∙ 𝐹⊥ [𝑁] 𝜇
- koeficijent trenja, 𝐹⊥ - sila pritiska tijela na podlogu, sila kojom tijelo okomito djeluje na podlogu.
Ako se tijelo giba kroz plinove ili tekućine, onda trenje opisujemo silom otpora sredstva, a ako se tijelo
kotrlja po podlozi, govorimo o sili trenja kotrljanja.
Ako tijelo klize po podlozi, govorimo o trenju klizanja, kod kojeg razlikujemo statičko i dinamičko trenje.

GIBANJE NIZ KOSINU
Stavimo li tijelo na kosinu i pustimo može se dogoditi da tijelo:
1. miruje; 𝐺1 < 𝐹𝑡𝑟,𝑠 , u ovom slučaju 𝐹𝑡𝑟,𝑠 je statička sila trenja koju treba prevladati da bi se tijelo
pokrenulo,
2. giba se jednoliko 𝐺1 = 𝐹𝑡𝑟,𝑑 , prevladana je statička sila trenja i tijelo se pokrenulo, 𝐹𝑡𝑟,𝑑 dinamička
sila trenja,

9

𝑑 rastavimo li silu težu na komponente 𝐺1 .na sustav ne djeluje okolina tj. ukupno djelovanje na sustav je različito od nule. Ishodište sustava-izbor točke. ali suprotne orijentacije. i jednadžba gibanja tijela na kosini glasi 𝐹𝑅 = 𝐺1 − 𝐹𝑡𝑟 ℎ √𝑙 2 − ℎ2 𝑚𝑎 = 𝑚𝑔 − 𝜇𝑚𝑔 𝑙 𝑙 ℎ √𝑙 2 − ℎ2 𝑎 = 𝑔( −𝜇 ) 𝑙 𝑙 REFERENTNI SUSTAVI Matematička idealizacija .najjednostavniji opis prostora s Kartezijevim koordinatama. 𝐺2 = 𝐺 𝑙 Prema definiciji sile trenja 𝐹𝑡𝑟 = 𝜇𝐺2 . INERCIJALNI SUSTAV Inercijalni sustav je sustav koji miruje ili se giba jednoliko po pravcu. 10 .3. ukupno djelovanje na sustav je jednako nuli. svim tijelima u sustavu daje ubrzanje koje je jednakog iznosa i smjera kao i ubrzanje sustava. Referentni sustav-izabrani koordinatni sustav u kojem opisujemo pojave. AKCELERIRANI SUSTAVI Akcelerirani sustav je sustav na koji djeluje okolina tj. giba se jednoliko ubrzano 𝐺1 > 𝐹𝑡𝑟. iz sličnosti trokuta dobijemo ℎ √𝑙 2 −ℎ2 𝐺1 = 𝐺 𝑙 . Načelo relativnosti: svi inercijalni sustavi su ravnopravni.u smjeru kosine i 𝐺2 – u smjeru okomito na kosinu. Inercijalna sila-sila koja opisuje djelovanje na tijela u akceleriranom sustavu.

KOLIČINA GIBANJA Količina gibanja je fizikalna veličina koja opisuje stanje gibanja tijela.BESTEŽINSKO STANJE 𝑮′ = 𝑮 − 𝑭𝒊 𝑮′ = 𝒎𝒈 − 𝒎𝒂 Promatramo dizalo u kojem se nalazi vaga na pero i čovjek koji stoji vagi. Definira se umnoškom mase i trenutačne brzine tijela 𝑝 = 𝑚 ∙ 𝑣 [𝑘𝑔𝑚−1 = 𝑁𝑠] Impuls sile je fizikalna veličina koja opisuje djelovanje okoline na tijelo u nekom vremenskom intervalu. Definira se umnoškom sile i vremenskog intervala u kojem okolina djeluje na tijelo 𝐹 ∆𝑡 ZAKON OČUVANJA KOLIČINE GIBANJA 11 . Ako dizalo slobodno pada 𝑎 = 𝑔 tada je ukupno djelovanje na čovjeka 𝑮′ = 𝟎 i tada nema pritiska na vagu te nastupa bestežinsko stanje.

djelovanje je u smjeru puta i tada vrijedi 𝑾 = 𝑭 ∙ 𝒔 Ako sila nije konstantna na putu.ukupna količina gibanja svih tijela u zatvorenom sustavu je konstantna tj. iznos sile ne mijenja se na putu F = konst. Za sustav tri ili više tijela ∑𝑛𝑖=1 𝑚𝑖 ⃗⃗⃗ 𝑣𝑖 = 𝑚1 𝑣1 + 𝑚2 𝑣2 + 𝑚3 𝑣3 + ⋯ + 𝑚𝑛 𝑣𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. Zakon očuvanja količine gibanja . rad možemo dobiti mjereći ploštinu u (F-s) dijagramu a) sila konstantna b) sila nije konstantna SNAGA . 2. tj. međudjelovanje postoji samo između tijela u sustavu.fizikalna veličina koja opisuje djelovanje okoline na tijelo na putu. ne mijenja se pri prijelazu sustava iz jednog stanja u drugo. Zatvoreni sustav s jednim tijelom 𝑚𝑣 ⃗⃗⃗⃗1 = 𝑚𝑣 ⃗⃗⃗⃗2 𝑚𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. djelovanje je konstantno. 𝑷= 12 . ENERGIJA RAD .fizikalna veličina koja karakterizira sustav koji obavlja rad i pokazuje koliki je obavljeni rad u jedinici vremena 𝑾 [𝑾] 𝒕 gdje je P snaga sustava koji je izvršio rad W u vremenskom intervalu t.sustav kod kojeg tijela u sustavu nemaju međudjelovanja s okolinom tj.Zatvoreni sustav . definicijski izraz: umnožak sile i puta koji tijelo prijeđe zbog djelovanja okoline 𝑾 = 𝑭 ∙ 𝒔 [ 𝐉] gdje je W rad koji smo obavili djelujući silom F na putu s DŽUL – 1 J je rad koji obavimo djelujući silom od 1 N na putu od 1 m Definicijski izraz vrijedi ako su ispunjeni uvjeti 1. ⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗ Zatvoreni sustav s dva tijela 𝑚1 𝑣1 + 𝑚2 𝑣2 = 𝑚1 𝑣′1 + 𝑚2 𝑣′2 𝑚1 𝑣1 + 𝑚2 𝑣2 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.

13 . kemijska. nuklearna itd. Za sustav je rad negativan jer je dio svoje energije predao okolini. b) 𝑾 = 𝑬𝟐 − 𝑬𝟏 = 𝟎.Thomas Young prvi uvodi pojam energije („ Ako sustav ima energiju – može izvršiti rad!“ Energija je ukupna količinska mjera gibanja i međudjelovanja svih oblika materije.Sustav koji obavlja rad ima snagu 1 W ako u 1 s obavi rad od 1 J Može se prikazati i kao fizikalna veličina koja mjeri brzinu prijenosa energije 𝑷 = 𝑭 𝒗 [𝑾] 𝑾 𝑭∙𝒔 𝑷= = =𝑭∙𝒗 𝒕 𝒕 ENERGIJA . u ovom slučaju rada nema i kažemo da je sustav zatvoren. pri prijelazu sustava iz jednog u drugo stanje može se dogoditi a) E1 > E2 b) E1 = E2 𝑾 = ∆𝑬 = 𝑬𝟐 − 𝑬𝟏 ili c) E1 < E2 𝑾 = 𝑬𝟏 − 𝑬𝟐 Tako je uspostavljena veza između energije i rada. Dalje pretpostavimo da je W = E2 . elektromagnetska. tj. RAD I ENERGIJA Prvo stanje sustava karakterizira energija E1. Vrste energije mehanička. u ovom slučaju tvrdimo da je sustav obavio rad na okolini.E1 = 0 a) 𝑾 = 𝑬𝟐 − 𝑬𝟏 < 0. unutrašnja. a drugo stanje sustava E2. nema energetske izmjene između sustava i okoline. toplinska. Rad je za okolinu pozitivan jer je dobila dio energije sustava.

Za okolinu je rad negativan jer je uložila (izgubila) dio svoje energije u sustav. GRAVITACIJSKA POTENCIJALNA ENERGIJA Tijelo mase m podignemo na visinu h iznad površine Zemlje. Budući da na tijelo djeluje i sila teža. POTENCIJALNA ENERGIJA . Ima li tijelo energiju? Podižući tijelo s visine ℎ1 = 0 na visinu ℎ2 = ℎ. jer je dobio dio energije iz okoline.potencijalna energija tijela posljedica je djelovanja okoline na tijelo u sustavu u kojem se tijelo nalazi. tj. a novo energetsko stanje tijela na visini ℎ iznad površine Zemlje ovisi upravo o visini ℎ 𝐸𝑃 = 𝑚𝑔ℎ [𝐽] I možemo tvrditi da tijelo na visini ℎ iznad površine Zemlje ima energiju 𝐸𝑃 . 14 . okolina je obavila rad na sustavu. na suprotnu stranu. Ta energija nazvana je gravitacijska potencijalna energija. Kelvin 𝑾 = 𝑬𝒌 = 𝒎𝒗𝟐 [𝑱] 𝟐 Povećanje energije razmjerno je umnošku mase i kvadrata brzine.T.energija kojom tijelo raspolaže kad se nalazi u stanju kretanja. u ovom slučaju rad je za sustav pozitivan. podizanje tijela je moguće ako je barem 𝐹 = 𝐺 pa je naš rad jednak 𝑊 = ∆𝐸 = 𝐹 ∙ 𝑠 = 𝐺 ∙ ℎ = 𝑚𝑔ℎ Radom smo promijenili energiju tijela. Termin kinetička energija uvodi W. KINETIČKA ENERGIJA .c) 𝑾 = 𝑬𝟐 − 𝑬𝟏 > 0. djelovali smo na tijelo silom 𝐹 i obavili rad na putu 𝑠 = ℎ. dakle ona je posljedica djelovanja gravitacijske sile.

15 . 1 1 1 𝐹𝑒 = (𝐹0 + 𝐹1 ) = (𝑘 ∙ 𝑥0 + 𝑘 ∙ 𝑥1 ) = 𝑘 ∙ 𝑥 2 2 2 Tada vrijedi 1 𝑊 = 𝐹𝑒 ∙ 𝑥 = 𝑘 ∙ 𝑥 2 2 Možemo tvrditi da je stanje tijela na udaljenosti 𝑥 od ravnotežnog položaja opruge opisano energijom koja ovisi upravo o tom položaju te da tijelo ima energiju 1 𝐸𝑃 = 𝑘 ∙ 𝑥 2 [𝐽] 2 Ovaj oblik energije nazvan je elastična potencijalna energija.3 = 𝑥. možemo pronaći srednju vrijednost elastične sile kao aritmetičku sredinu vrijednosti sila u početnom i konačnom položaju. 𝐹 = 𝐹𝑒 .2. Pretpostavimo da je tijelo bilo u ravnotežnom položaju 𝑥0 = 0 u trenutku kada smo na njega počeli djelovati silom 𝐹 i istezati oprugu do položaja 𝑥1.ELASTIČNA POTENCIJALNA ENERGIJA Tijelo pričvršćeno na oprugu držimo u istegnutom položaju. Budući da sila 𝐹𝑒 = 𝑘 ∙ 𝑥 linearno ovisi o . 𝑊 = 𝐹𝑒 ∙ 𝑠 Elastična sila nije konstantna na putu 𝑠. Ima li tijelo energiju? Prema definiciji elastične sile. to se i događa. na udaljenosti 𝑥 od ravnotežnog položaja opruge. Istezanje opruge moguće je ako je sila 𝐹 u svakom trenutku barem jednaka elastičnoj sili opruge koja djeluje na suprotnu stranu. Tada možemo tvrditi da smo obavili rad pri istezanju opruge iz prvog u drugi položaj i da smo time promijenili energiju tijela. jasno je da na tijelo djeluje opruga silom iznosa 𝐹𝑒 = 𝑘 ∙ 𝑥 koja tijelo želi vratiti u ravnotežni položaj. Kada ispustimo tijelo.

a) prvi položaj . a Leibnitz je naslućivao da očuvanje vrijedi i u neelastičnom sudaru. tj. ne mijenja se pri prijelazu sustava iz jednog stanja u drugo. na putu 𝑠 = 𝐻 − ℎ2 i prema zakonima slobodnog padanja 𝑣 2 = 2𝑔𝑠 = 2𝑔(𝐻 − ℎ2 ) pa vrijedi 1 𝐸2 = 𝑚𝑔ℎ2 + 𝑚2𝑔(𝐻 − ℎ2 ) = 𝑚𝑔𝐻 2 c) treći položaj .energija 𝐸2 . tijelo je na visini ℎ2 iznad površine zemlje. 1 𝐸2 = 𝐸𝑝2 + 𝐸𝑘2 = 𝑚𝑔ℎ2 + 𝑚𝑣22 2 Brzina 𝑣2 je brzina koju je tijelo postiglo slobodno padajući sa visine 𝐻 do visine ℎ2 .energija 𝐸1 . Držimo tijelo na visini 𝐻 iznad površine Zemlje i u jednom ga trenutku ispustimo. Možemo iskazati zakon očuvanja energije: ukupna energija u zatvorenom sustavu je konstantna. tijelo je neposredno iznad zemlje na visini ℎ3 = 0. Dokaži da je ukupna mehanička energija tijela uvijek ista! Na putanji tijela uočit ćemo tri položaja na kojim ćemo utvrđivati energiju tijela. a kasnije je i usporediti.ZAKON OČUVANJA ENERGIJE Problem očuvanja energije uočili su još Huygens i Leibnitz.. očuvana je pri prijelazu tijela iz jednog stanja u drugo. tijelo je na visini 𝐻 i miruje. tj. a trenutačna brzina je jednaka 𝑣3 .energija 𝐸3 . 16 . trenutačna je brzina 𝑣2 . 𝐸1 = 𝐸𝑝1 + 𝐸𝑘1 = 𝑚𝑔𝐻 + 0 = 𝑚𝑔𝐻 b) drugi položaj . 1 𝐸3 = 𝐸𝑝3 + 𝐸𝑘3 = 0 + 𝑚𝑣32 2 Za 𝑣3 zbog istih argumenata vrijedi 𝑣32 = 2𝑔𝐻 stoga slijedi 𝐸3 = 𝑚𝑔𝐻 Jasno je da se ukupna mehanička energija tijela pri slobodnom padanju ne mijenja tj. Huygens je dokazao da je živa sila očuvana u elastičnom sudaru. Energija je samo mijenjala oblike. iz oblika potencijalne energije u oblik kinetičke energije.

𝜂(%) je koeficijent iskorištenja i broj manji od 1. za korisnost također vrijedi jednakost 𝜂 = 𝑃𝑑 𝑃𝑈 . 3. Dio mehaničke energije može postati i toplinska energija. KORISNOST STROJA Zakon očuvanja mehaničke energije vrijedi u idealnim uvjetima. Rad je mjera za promjenu energije. Uložena energija (rad) u stroj je veća od energije (rada) koji stroj vraća u drugom obliku. 4. Ta osobina stroja opisana je fizikalnom veličinom koju smo nazvali stupanj korisnosti ili samo korisnost. Energija ne može nestati. 2. dio energije prelazi iz jednog sustava (tijelo) u drugi sustav (okolina). U prirodi su takve situacije nemoguće i uglavnom se susrećemo sa smetnjom okoline.Za energiju i rad možemo tvrditi 1. u odsutnosti otpora okoline na gibanje. Stroj je bilo koji uređaj kojim neku energiju pretvaramo u rad. Korisnost je fizikalna veličina koja karakterizira stroj i pokazuje koliki dio uložene energije (rada) stroj vraća u korisnom obliku. Definira se omjerom dobivene energije 𝐸𝑑 i uložene energije 𝐸𝑈 . Energija ne može nastati ni iz čega. Međudjelovanje tijela koje se giba kroz neko sredstvo opisano je silom otpora sredstva. 𝜂(𝑒𝑡𝑎) = 𝐸𝑑 𝑊𝑑 = 𝐸𝑈 𝑊𝑈 Zbog 𝑊 = 𝑃 ∙ 𝑡. 𝜂= 𝑃𝑑 ∙ 100% 𝑃𝑈 17 . Energija radom može mijenjati oblike postojanja. Radom sile. odnosno dobivenog rada 𝑊𝑑 i uloženog rada 𝑊𝑈 . 5. Energija se radom prenosi sa sustava na sustav. radom je promijenjen oblik energije. što se očigledno manifestira kod rada strojeva. tj.

nakon vremena (𝑇) tijelo . 18 . 𝑚𝑣𝑜 2 [𝐽] 2 (zakon očuvanja energije) 𝐸1 = 𝐸𝐾 = HORIZONTALNI HITAC . Nastaje kada se tijelo izbaci vertikalno uvis početno brzinom 𝑣0 .složeno gibanje koje se sastoji od jednolikog gibanja po pravcu u horizontalnom smjeru i slobodnog pada. Nastaje kada se tijelo izbaci horizontalno s neke visine ℎ brzinom 𝑣0 .gibanje koje se sastoji od više jednostavnih gibanja. Jednostavna gibanja i komponente složenog gibanja događaju se istovremeno i neovisno jedno od drugog.SLOŽENA GIBANJA Složena ili sastavljana gibanja možemo rastaviti na dva ili više jednostavnih gibanja. SLOŽENO GIBANJE .jednostavna gibanja na koja se može rastaviti složeno gibanje ne utječu jedno na drugo(neovisna su) i događaju se istovremeno.složeno gibanje. NAČELO O NEOVISNOSTI GIBANJA . VERTIKALNI HITAC . sastoji se od jednolikog gibanja u vertikalnom smjeru i slobodnog pada. 𝑣2 = 𝑔𝑡 [𝑚⁄𝑠] (trenutačna brzina tijela kod slobodnog padanja određena je izrazom) ℎ = ℎ1 − ℎ2 = 𝑣0 𝑡 − 𝑔 2 𝑡 [𝑚] 2 (trenutačni položaj predmeta dobijemo) 𝑣 = 𝑣1 − 𝑣2 = 𝑣𝑜 − 𝑔𝑡 [𝑚⁄𝑠] (trenutačna brzina gibanja dobije se zbrajanjem dvaju vektora brzina suprotnih orijentacija ) Kamen se usporava i nakon nekog vremena (𝑇) će stati 0 = 𝑣𝑜 − 𝑔𝑇 → 𝑇 = postiže maksimalni domet 𝐻 = 𝑣𝑜 2 2𝑔 𝑣𝑜 𝑔 .

𝑇0 = 𝐷= 𝑣 𝑔 Jednadžba kosog hica 𝑦 = 𝑣𝑜𝑦 𝑥 − 2𝑣 𝑜𝑥 𝑜𝑥 2 2𝑣𝑜𝑥 𝑣𝑜𝑦 𝑔 [𝑚] 𝑥 2 [𝑚] BRZINA . rješavajući ovaj sustav dobijemo 𝑔 jednadžbu vodoravnog hica 𝑦 = − 2𝑣 2 𝑥 2 . 𝑣0𝑦 [𝑠] 𝑔 DOMET KOSOG HICA .a iznos brzine možemo pronaći primjenom zakona o slaganju vektora ili primjenom zakona očuvanja energije. 𝑜 𝑥 i 𝑦 su trenutačni položaji u koordinatnom sustavu.𝑥 = 𝑣𝑜 𝑡 .vrijeme trajanja jednog okreta nazvano je period gibanja. (gibanja koja se ponavljaju nakon određenog vremena) 19 . Ovaj tip krivulje naziva se parabola.𝑔 2 Parametarske jednadžbe horizontalnog hica .smjer vektora brzina uvijek je tangencijalan na putanju.najveća udaljenost koju postigne tijelo gibajući se u horizontalnom smjeru. 2𝐻 [𝑠] 𝑇=√ 𝑔 2𝐻 Udaljenost od vertikale izbačaja nazvana je DOMET HICA 𝐷 = 𝑣𝑜 𝑇 = 𝑣𝑜 √ 𝑔 [𝑚] KOSI HITAC . koji zatvara neki kut (𝛼) u odnosu na horizontalu. PERIOD . Sastoji se od jednolikog gibanja po pravcu.je složeno gibanje. 𝑦 = − 𝑡 2 . Vrijeme trajanja horizontalnog hica jednako je vremenu slobodnog padanja tijela s visine s koje je tijelo izbačeno.i slobodnog pada. VRIJEME TRAJANJA KOSOG HICA .traje sve dok tijelo ne padne na horizontalnu podlogu. od mjesta izbačaja. a takva gibanja periodična gibanja.

2. Neprekidno mijenja smjer vektora brzine i orIjentirano je prema središtu zakrivljenosti kružnice.𝑡(vremenski interval) [𝑠] 𝑛(broj okretaja) FREKVANCIJA . sila trenja i gravitacijska sila 𝑚𝑣 2 [𝑁] 𝐹𝑐𝑝 = 𝑟 KUTNA BRZINA .fizikalna veličina koja opisuje periodična gibanja i govori nam koliko se puta gibanje ponovi u jednoj sekundi 𝑇= 𝑓= 𝑛 1 = [𝐻𝑧 = 𝑠 −1 ] 𝑡 𝑇 JEDNOLIKO GIBANJE PO KRUŽNICI .gibanje kod kojega tijelo u jednakim vremenskim intervalima prelazi jednake lukove 𝑣= 𝑠 2𝑟𝜋(opseg kružnice) = = 2𝑟𝜋𝑓 [𝑚⁄𝑠] 𝑡 𝑇 Jednoliko gibanje po kružnici sastoji se od 1.fizikalna jedinica koja karakterizira kružno gibanje. Centralna sila .sila napetosti niti. jednolikog gibanja po tangenti na kružnicu u točki određenoj trenutačnim položajem tijela. 𝜔= ∆𝜑 2𝜋 = = 2𝜋𝜈 [𝑟𝑎𝑑𝑠 −1 ] ∆𝑡 𝑇 20 . jednolikog ubrzanog gibanja prema središtu kružne putanje zbog nekog centralnog djelovanja.Centralno djelovanje uzrokuje gibanje po kružnici. CENTRIPETALNA SILA .

Zemlja ima oblik kugle i miruje u središtu svemira 3. dokazano je da postoji sila koja skreće tijelo s pravocrtne putanje kojom bi se tijelo nastavilo gibati zbog inercije. uslijed čega se on neko vrijeme prividno giba unazad (retrogradno). reakcija u središnju vrtnje je suprotnog smjera od centripetalne sile i Haygens je naziva centripetalna sila. Oko Zemlje epicikličkom stazom giba se Mjesec. a one sa Suncem u središtu heliocentrične. Pitagora . uzroci gibanja nebeskih tijela su traženi u „božanskoj volji“. svemir je sfera i kao sfera rotira 2. Zemlja je planet i vrši tri gibanja : 1. sva nebeska tijela gibaju se jednoliko po kružnicama (to je opisao pomoću epicikla i deferenta. (Kozmologije. Planeti se gibaju oko njega jednoliko po kružnicama.CENTRIFUGALNA SILA Protusila centripetalnoj sili.kružnih putanja planeta) KOPERNIK Heliocentrični sustav : Sunce je u središtu svemira i miruje. dnevnu vrtnju oko svoje osi 2. Međutim to uzrokuje napetost niti na kojoj se tijelo nalazi.objedinjuje astronomska znanja i stvara kozmološku teoriju koja će dominirati sljedećih 18. Promatrajući tijelo koje se rotira na kraju niti. Aristotel . 21 .Osnovne pretpostavke njegove teorije: 1. ZAKON GRAVITACIJE Do 17. st. Teorije u kojima je Zemlja središte svijeta Grci su nazivali geocentrične. PRVE TEORIJE Astronomija kao znanost počela se razvijati u antičkoj Grčkoj. godišnje gibanje Zemlje oko Sunca 3. stoljeća. stožasto gibanje Zemljine osi rotacije oko okomice na ravninu ekliptike Relativno gibanje planeta kojim je Kopernik objasnio petlje koje se sa Zemlje uočavaju na stazama planeta: Planeti bliže suncu se gibaju brže i u jednom dijelu svoje staze prestižu vanjski planet.Zemlja i ostala nebeska tijela su kugle.suvremena znanstvena disciplina koja istražuje svemir). Ptolomej .

GIORDANO BRUNO . Galoleo : „ Ipak se kreće.zagovornik Kopernikove teorije (proširuje ju: svemir je beskrajan i ispunjen zvijezdama). planeti se gibaju po elipsama oko Sunca. položajni vektor planeta u jednakim vremenskim intervalima opisuje jednake površine. kvadrati ophodnih vremena (𝑇) planeta oko Sunca odnose se kao kubovi njihovih srednjih udaljenosti (𝑟) od Sunca. a ima jednak. Zbog rotacije Zemlje od zapada prema istoku tijelo izbačeno na zapad „trebalo je imati veći domet“. 2.“ KEPLER Keplerovi zakona: 1.Prigovor Kopernikovoj teoriju bio je vezan uz paralaksu zvijezda.. Galileo izumio dalekozor. javno spaljen. 𝑘 − neka konstanta 𝑟3 22 .. Sunce se nalazi u jednom žarištu elipse. 3. Tycho Brahe i Galileo Galilei su uveli mjerenje u astronomiju. 𝑇2 = 𝑘.

Promišljajući dalje silu težu i gravitacijsko djelovanje Sunca i planeta Zaključio je da se radi o „istoj“ sili koja je razmjerna umnošku masa 𝐹~𝑚1 𝑚2. konačno je dobio 𝐹~ 𝑚1 𝑚2 𝑟2 𝑚1 𝑚2 . a obrnuto razmjerna kvadratu njihove udaljenosti.mase tijela koje se privlače silom 𝐹 . 23 .6732 ∙ 10−11 [𝑁𝑚2 𝑘𝑔−2 ] Zakon u ovom obliku može se primijeniti samo na točkasta tijela ili homogena tijela sfernog oblika. napravio je jednoplanetarni model i pretpostavio da se jedan planet gibao oko Sunca po kružnici.Sva tijela u svemiru privlače se silom koja je razmjerna umnošku njihovih masa. 𝐹=𝛾∙ 𝑚1 𝑚2 [𝑁] 𝑟2 𝛾 = 6.GRAVITACIJSKA SILA ISAAC NEWTON Da bi došao do izraza za silu međudjelovanja planeta i utvrdio prirodu djelovanja.tijela su udaljena 𝑟. ZAKON GRAVITACIJE .

Mogu biti prirodni i umjetni. [𝑔𝑃 = 9.78 𝑚⁄𝑠 2 ] Ovisnost ubrzanja sile teže o visini na kojoj se tijelo nalazi 𝑔′ = 𝛾 𝑀 𝑅 2 = 𝑔 ( ) (𝑅 + ℎ)2 𝑅+ℎ GIBANJE SATELITA Sateliti su tijela koja se gibaju oko nekog većeg drugog tijela znatno veće mase. 𝑔𝐸 = 9.9 [𝑘𝑚𝑠 −1 ] 𝑟 24 . 𝑚𝑣 2 𝑀𝑚 =𝛾 2 𝑟 𝑟 𝑣 = √𝛾 𝑣 = √𝛾 𝑀 𝑟 𝑀 = √𝑔𝑅 ≈ 7. a izbočena na ekvatoru) iz toga proizlazi da je 𝑔𝑃 > 𝑔𝐸 .83 𝑚⁄𝑠 2 .SILA TEŽE I GRAVITACIJSKA SILA Sila teža je sila kojom Zemlja privlači sva tijela na svojoj površini. Prva kozmička brzina je najmanja brzina kojom treba izbaciti tijelo sa Zemlje da bi ostalo kružiti u Zemljinoj orbiti. Izjednačavanjem gravitacijske sile i sile teže 𝑚𝑔 = 𝛾 konačno dobijemo 𝑀 = 𝑔𝑅2 𝛾 𝑀𝑚 𝑅2 = 6 ∙ 1024 [𝑘𝑔] Zemlja je geoid (spljoštena na polovima.

plima se javlja istovremeno na suprotnim stranama Zemlje. Izravna su posljedica gravitacijskog djelovanja Mjeseca (i Sunca) na Zemlju.PLIMA I OSEKA Plima i oseka su periodične pojave „podizanja i spuštanja“ mora. izmjenjuje svakih šest sati. zbog rotacije Zemlje. Iz crteže ja vidljivo da oseka nastupa zbog povlačenja mora i da se područje plime i oseke. koje se zbivaju svakih šest sati na određenoj obali mora. 25 . Djelovanja su suprotno orjentirana. Dakle. Djelovanje Mjeseca je po iznosu približno jednako na tijelo 1 i na tijelo 2.

Sile koje djeluju na fluid mogu potjecati 1. tu silu rastavljamo na komponente – onu koja je usporedna s površinom i onu koja nije usporedna s površinom (ona ujedno i tlači tu površinu) . čvrsto. unutar fluida – uzrok HIDROSTATIČKOG TLAKA 26 .5 𝑃𝑎 TLAK U FLUIDU Fluid može mirovati ili se gibati. Negdje se može susresti i jedinica tehnička atmosfera. oznaka za fizikalnu atmosferu je 𝑎𝑡𝑚. to je omjer sile I površine pa time tlak ima onu ulogu kod fluida koju je kod tijela imala sila 𝒑= 𝑭(𝒔𝒊𝒍𝒂) [𝑷𝒂(𝒑𝒂𝒔𝒄𝒂𝒍)] 𝑨(𝒑𝒐𝒗𝒓š𝒊𝒏𝒂) Izvod za jedinicu tlaka 𝒎 𝒌𝒈 𝟐 𝑵 𝒌𝒈 𝒔 = [𝑷𝒂 = 𝟐 = ] 𝟐 𝒎 𝒎 𝒎𝒔𝟐 Stanje fluida se ne mijenja ako silom djelujemo duž površine (sila koja je usporedna sa površinom ne tlači na površinu. plinovito i plazmatično. Ako djelujemo silom pod nekim kutom. izvan fluida – uzrok HIDRAULIČKOG TLAKA 2. Postoje četiri stanja tvari tekuće. 1 𝑎𝑡 = 98066. no postoje i veće jer je paskal jako malena jedinica 1 𝑏𝑎𝑟 = 105 𝑃𝑎 1𝑚𝑏𝑎𝑟 = 10−3 𝑏𝑎𝑟 = 102 𝑃𝑎 = 1 ℎ𝑃𝑎 u medicini se koristi i jedinica torr 1 𝑡𝑜𝑟𝑟 = 133. gibanje na osnovi proučavanja tzv. Hidrostatika se bavi problematikom mirnog tlaka. brzinu i dr.MEHANIKA FLUIDA Proučavanja gibanja 1.fizikalna veličina koja opisuje djelovanje okoline na neku površinu i pokazuje kolikom silom okolina djeluje na jedinicu površine.3 𝑃𝑎 = 1 𝑚𝑚𝐻𝑔. gibanje fluida ( MEHANIKA FLUIDA) FLUID zajednički naziv za sve plinove i tekućine. TLAK . 2. SI jedinica za tlak je Paskal. a iznosi 1 𝑎𝑡𝑚 = 101325 𝑃𝑎. materijalne točke: zamišljene točke kojoj pripisujemo fizikalne veličine svojstvene tijelu: masu. gibanje samog tijela ( mehanika krutog tijela) 3. oznaka je 𝑎𝑡.

HIDROSTATSKI TLAK ILI UNUTARNJI TLAK Tlak u tekućini uzrokovan težinom tekućine. 𝑝𝑉 = 𝐹1 𝐹2 . tlak izazvan vanjskom silom u volumeni fluida je konstantan. načelo hidraulike (manjom silom možemo svladati veću).HIDRAULICKI TLAK ILI VANJSKI TLAK Tlak u tekućini nastao djelovanjem okoline na fluid.. 𝑝𝑉 = 𝐴1 𝐴2 𝐹1 𝐹2 𝐴2 = → 𝐹2 = 𝐹1 𝐴1 𝐴2 𝐴1 Na ovom principu načela hidraulike rade dizalice. Primjer su “vodene bombe” (voda koja pljusne iz vrećice pri udaru u tlo rasprsne se podjednako u svim smjerovima). odnosno da je vanjski tlak u čitavom volumenu fluida konstantan. iznos ovoga tlaka je 𝑝ℎ𝑠 = 𝜌𝑔ℎ[𝑃𝑎] 27 . Paskalov zakon : Tlak se u fluidu prenosi kroz fluid na sve strane jednako. Iz toga prozlazi i tzv. HIDRAULIĆKA PREŠA je upravo primjer kako manjom silom možemo svladati veću silu. 𝐹 𝑝𝑉 = 𝐴 – vanjski tlak Prema tome.

𝑝𝑉 − hidraulički tlak.𝜌 – gustoća fluida. 𝑝ℎ𝑠 − hidrostatički tlak ATMOSFERSKI TLAK Tlak atmosfere (Zemljinog omotača) koji nas tlači svojom težinom. otvorio cijev i tada se živa spustila za 760 𝑚𝑚.dubina. On je proporcionalan s obzirom na dubinu na kojoj se unutar tekućine nalazimo. Ravnoteža tlakova koja se koristi za određivanje gustoće tekućine određuje se pomoću 𝑈 cijevi. Prvo mjerenje atmosferskog tlaka izveo je E. okrenuo otvor prema dolje. 𝑔 – akceleracija slobodnog pada. Cijevi je punio raznim tekućinama. Ta fizikalna jedinica dosta dugo se koristila kao jedinica za tlak (𝑚𝑚 𝐻𝑔). Torricelli je uzeo staklenu cijev duljine 1 𝑚. Normalni atmosferski tlak iznosi 𝑝0 = 101325 [𝑃𝑎] 28 . Torricelli. začepio. te zaronio cijev u živu. UKUPNI TLAK U FLUIDU Zbroj hidrauličkog i hidrostatičkog tlaka = 𝑝𝑉 + 𝑝ℎ𝑠 . To je značilo da je atmosferski tlak u ravnoteži s hidrostatskim tlakom.visina stupca tekućine. tj. talijanski znanstvenik. napunio je živom do vrha. Iznos hidrostatskog tlaka je 0 ako imamo fluid u prostoru u kojem nema sile teže. Ta ravnoteža je određena uvjetom da je tlak tekućine u jednom kraku te cijevi jednak tlaku tekućine u drugom kraku. 𝑝 = 𝑝𝑉 + 𝜌𝑔ℎ gdje je 𝑝 − ukupni tlak. ℎ. pa i živom s kojom je i uspio uravnotežiti tlak zraka.

Ako se radi o preuskoj cjevčici.MJERENJE TLAKA ŽIVIN BAROMETAR . dužine oko 1 𝑚. Formula glasi 𝐹′𝑔 = 𝐹𝑔 − 𝐹′𝑢𝑧 gdje je 𝐹′𝑔 – težina tijela u vodi. Živa se supšta u posudu sve dok se ne postigne ravnoteža tlaka zraka. Masa istisnutog fluida koja je pomnožena s akceleracijom slobodnog pada daje težinu istisnutog fluida. 29 . primjer je manometra sa otvorenom Ucijevi ( mjeri se koliko se tlak u posudi razlikuje od tlaka zraka ) Postoji i zatvoreni manometer. Umnožak gustoće fluida i volumena tijela koji je prisutan u izrazu za uzgon je time umnožak gustoće fluida i volumena fluida koji je tijelo istisnulo. UZGON Izraz za silu uzgona izvodimo na primjeru tijela uronjenog u neki fluid 𝐹𝑢𝑧 = 𝜌𝑡𝑒𝑘𝑢ć𝑖𝑛𝑒 ∙ 𝑔 ∙ 𝑉𝑢𝑟𝑜𝑛𝑗𝑒𝑛𝑜𝑔 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 [𝑁] Kad se tijelo uroni u fluid ono istisne onoliki volumen fluida koji je jedna volumenu uronjenog dijela tijela. koja je otvorom uronjena u posudu sa živom. može doći do tzv. MANOMETAR . 𝐹𝑔 – težina tijela u vakuumu I 𝐹′𝑢𝑧 – sila uzgona.staklena cijev napunjena živom.služe za mjerenje tlaka plina u zatvorenoj posudi. ARHIMEDOV ZAKON Težina tijela uronjenog u neki fluid manja je od težine tijela u vakuumu za silu uzgona. kapilarne pojave ( podizanje vode iznad razine u posudi).

3. bez da se miješaju . Za izračunavanje volumena uronjenog dijela koristimo formulu 𝑉𝑢𝑟𝑜𝑛𝑗𝑒𝑛𝑜𝑔 𝑑𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 = 𝜌𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 ∙𝑉 𝜌𝑓𝑙𝑢𝑖𝑑𝑎 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 a za izronjeni dio 𝑉𝑖𝑧𝑟𝑜𝑛𝑗𝑒𝑛𝑖 𝑑𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 = 𝑉 − 𝑉𝑈𝐷𝑇 = (1 − 𝜌𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 ) ∙ 𝑉𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 𝜌𝑓𝑙𝑢𝑖𝑑𝑎 HIDRODINAMIKA GIBANJE FLUIDA Pri gibanju fluida promatramo skupno gibanje čestica fluida. Tijelo će izranjati sve dok se sila uzgona ne smanji za iznos sile teze.𝐺 = 𝐹𝑢𝑧 . npr. zaključujemo da će tijelo tonuti Tako za odnos gustoća tijela i fluida u kojem tijelo tone dobivamo 𝜌𝑡𝑖𝑗 > 𝜌𝑓𝑙 . Ako pustimo. npr daska natopljena vodom u vodi. te dok se dvije sile ne uravnoteže.LUMINARNO 2.𝐺 < 𝐹𝑢𝑧 . 30 . komad željeza u vodi. Tijelo će tonuti u fluidu koji je manje gustoće od gustoće tijela. a predočavamo ga strujnicama. tijelo će biti potopljeno. sila teže je veća od uzgona . strujnice su vrtložne a tako gibanje zovemo TURBULENTNO ili VRTLOŽNO. Tijelo će lebdjeti u fluidu čija je gustoća jednaka gustoći tijela. Tako da jedan sloj fluida klizi preko drugoga sloja fluida.UVJETI PLIVANJA 1. tijelo će plutati 𝜌𝑡𝑖𝑗 = 𝜌𝑓𝑙 . ono će izranjati iz fluida i plivati. Tijelo se treba pridržavati da se ne giba prema gore. 𝜌𝑡𝑖𝑗 < 𝜌𝑓𝑙 . 2. sila teža je manja od uzgona . Jednim dijelom će biti potopljeno. a jednim dijelom će izroniti.𝐺 > 𝐹𝑢𝑧 . Strujnice su krivulje koje predstavljaju putanje cestica fluida Gibanje fluida može biti 1. sila teža i uzgon su jednaki . Gibanje fluida je strujanje . Postoji i tako gibanje fluida gdje se slojevi miješaju.

raste kinetička energija i gravitacijska energija 𝑊 = 𝑊1 − 𝑊2 Rad tlačnih sila iznosi 𝑊 = (𝑝1 − 𝑝2 ) ∆𝑚 𝜌 [𝐽] To je Bernoullijeva jednadžba za stacionarno strujanje fluida.JEDNADZBA NEPREKIDNOSTI 𝑞= ∆𝑉 𝑆 ∙ 𝑣 ∙ ∆𝑡 = = 𝑆 ∙ 𝑣 [𝑚3 𝑠 −1 ] ∆𝑡 ∆𝑡 𝑞 – tu velicinu zovemo jakost struje fluida ili protok Jednadžbu neprekidnosti ili jednadžbu kontinuiteta možemo pisati i preko brzina i presjeka 𝑆1 𝑣1 = 𝑆2 𝑣2 BERNOULLIJEVA JEDNADZBA Fluid teče s mjesta većeg tlaka prema mjestu nižeg tlaka. ). pripadnik čuvene švicarske porodice matematičara 𝜌 ∙ 𝑣12 𝜌 ∙ 𝑣22 𝑝1 + 𝜌 ∙ 𝑔 ∙ ℎ1 + = 𝑝2 + 𝜌 ∙ 𝑔 ∙ ℎ2 + 2 2 31 . – 1782. postavio ju je Daniel Bernoulli ( 1700.

pa se pomoću nje mjeri npr. s tom cijevi se može odrediti brzina i protok fluida. Dinamički tlak fluida je 𝑝𝑑 = 𝜌∙𝑣 2 2 Bernoullijeva jednadžba sadrži zbroj statičkog i dinamičkog tlaka .DINAMIČKI TLAK Prisutna je brzina fluida. PITOT.je cijev kojoj je presjek na sredini sužen. koristi se na benzinskim crpkama.hidrodinamički tlak Hidrodinamički tlak fluida u stacioniranom toku je stalan 𝜌 ∙ 𝑣2 𝑝+𝜌∙𝑔∙ℎ+ = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. brzina zrakoplova. 32 . 2 PRIMJENE BERNOULIJEVE JEDNADŽBE ISTJECANJE TEKUĆINE . Idealne tekućine 𝑣 = √2 ∙ 𝑔 ∙ ℎ [𝑚⁄𝑠] VENTURIJEVA CIJEV . ako se fluid ne giba tog tlaka nema. npr.Torricellijeva formula za istjecanje tekućine tzv.PRANDTLOVA CIJEV 2𝑝𝑑 2∆𝑝 𝑣=√ =√ 𝜌 𝜌 Prikladna je za mjerenje velikih brzina.

RASPRŠIVAČ OSNOVE MOLEKULARNO-KINETIČKE TEORIJE Termodinamika je područje fizike koje se bavi toplinskim pojavama. dolazi do vezanja određenog broja atoma jedne tvari s određenim brojem atoma druge tvari 2.John Dalton(eng. Jean Perrin (franc. Bromnowo gibanje .fizičar)također dao tumačenje ovog gibanja na primjeru žućkaste smole razmazane u bjelkastoj 3. tunel skenirajući mikroskop-registrira jako male neravnine.tada molekule tekućine odbacuju suspendiranu česticu u smjeru većeg impulsa sile). pretvorbom energije .time iznio da je tvar čestične građe.Robert Brown (eng. koristio zrnca peludi uronjena u vodu. godine uočio pojavu nesređenog gibanja čestica neke tvari koja je otopljena u vodi .kemičar).dobio nesređenu putanju. odnosno pretvorbom topline u rad. svaka tvar je nakupina određenog broja čestica te tvari POSTOJE LI ATOMI I MOLEKULE? Dokazi postojanja atoma i molekula: 1. u slučaju atomarne građe tvari.događa se da na jednom dijelu česticu udari više molekula .botaničar) –1827 . Difuzija . gibanje je pratio mikroskopom. manje od atoma 33 . čestice tih tekućina odnosno tvari prolaze kroz razmak između tih čestica.difuzijom jedna tekućina prelazi u drugu tekućinu. tumačenje Brownovog gibanja dao Einstein – on nesređeno gibanje tumači kao posljedicu niza srazova molekula tekućine i strane čestice( zbog veličine čestica . stalnost omjera . Česično-molekularna struktura tvari: čestica ↦ molekula ↦ atom ↦ subatomske čestice (voda se javlja u sva 3 agregatna stanja) TVAR JE ČESTIČNE GRAĐE Demokrit-začetnik atomističke teorije. negoli na suprotnom kraju.

najniža temperatura.023 ∙ 1023 [𝑚𝑜𝑙−1 ] 𝑁 Količina tvari 𝑛 = 𝑛 [𝑚𝑜𝑙] 𝐴 𝑛= 𝑚 [𝑚𝑜𝑙] 𝑀 TEMPERATURA Temperatura u Kelvinovoj ljestvici – apsolutna ili termodinamička temperatura 𝑇[𝐾]. Veza među česticama je povratna.66 ∙ 10−27 𝑘𝑔 𝑚𝑎𝑡𝑜𝑚𝑎 = 𝐴𝑟 ∙ 𝑢 → koliko je puta masa atoma veća od atomske jedinice mase. tvar kristalne strukture.vraća česticu u ravnotežni položaj. 𝑚𝑚𝑜𝑙𝑒𝑘𝑢𝑙𝑒 = 𝑀𝑟 ∙ 𝑢 VEZE IZMEĐU ČESTICA TVARI Ravnotežni položaj čestica tvari rezultat je privlačno –odbojnog međudjelovanja čestica tvari. apsolutna nula 0[𝐾].čestice raspoređene nepravilno KOLIČINA TVARI Količinu tvari iskazujemo preko broja čestica u uzorku tvari . 𝑢 = 1. tekućem ili plinovitom stanju ovisi o vezama među česticama. mikrometrom 𝑉(𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒) za veličinu molekula 𝑑 = 𝑃(𝑝𝑙𝑜š𝑡𝑖𝑛𝑎 𝑛𝑎 𝑘𝑜𝑗𝑢 𝑠𝑒 𝑘𝑎𝑝𝑙𝑗𝑖𝑐𝑎 𝑟𝑎𝑧𝑙𝑖𝑗𝑒) [𝑚] Tekućina se mora razliti u monomolekularni (jednomolekularni) sloj. Hoće li neka tvar biti u čvrstom.012 𝑘𝑔 𝑁𝐴 = 6. već pomoću atomske jedinice mase koja je jednaka jedna dvanaestina mase ugljika izotopa 𝐶12. tvar amorfne (bezoblične) strukture.raspored čestica u čvrstoj tvari pravilan i da se kroz volumen tvari periodički ponavlja. MASA MOLEKULA . jedan mol je broj atoma u uzorku ugljika − 12 mase 0.mjerenje pomičnom mjerkom.jednak je volumenu plinova pri jednakom tlaku i temperaturi sadrži jednak broj molekula.masa jedne molekula je mala u usporedbi s osnovnom jedinicom mase stoga je ne iskazujemo u 𝑘𝑔. 34 . Avogadrov broj .VELIČINA MOLEKULA .

35 . 𝑇 = 𝑡𝐶 + 273. na temelju toga zaključujemo da Nulti zakon termodinamike glasi: Ako su tijela A i B u termičkoj ravnoteži s trećim tijelom T. uranjanjem tikvice u toplu vodu. Celzijeva . tada su i međusobno u termičkoj ravnoteži. Reaumurova NULTI ZAKON TERMODINAMIKE Uređaji kojima mjerimo temperaturu nazivaju se termometri. MJERENJE TEMPERTURE Razvijanjem mjerenja temperature dolazi do upotrebe ljestvice kod termoskopa pa se uređaj naziva termometar. tj.𝑡𝐹 = 32 + 1. razina vode u tikvici raste sve dok se temperatura vode u tikvici ne izjednači s temperaturom vode u posudi). Maksimum termometar (koristi se u medicini. Dakle. pokazuje najveću temperaturu koja je njime izmjerena). kod Celzijeve ljestvice 0℃ ledište vode u Kelvinovoj ljestvici iznosi 273. Najpoznatiji je živin termometar. za određena temperaturna područja koristi se i alkohol. Svako tijelo ima svojstvo koje zovemo temperatura. Fahrenheitova .Vrste ljestvica: 1.8𝑡𝐶 3. otporni termometar. ali i posredne metode (pirometre ili spektometre). a za temperature iznad vrelišta koristimo: termočlanak. Složena tikvica s vodom je termoskop (podizanjem razine vode u cjevčici možemo utvrditi da je neko tijelo toplije od nekog drugog tijela) Termička ravnoteža nastupa kada se temperature obaju sredstava izjednače (npr. umjesto žive.oznaka za te ljestvice je (𝑡).15 𝐾. a kada su dva tijela u termičkoj ravnoteži njihove temperature su jednake. digitalni termometar.15 ∆𝑇 = ∆𝑡 2. Kod mjerenja temperature važna je osobina materijala (mijenjaju neka svoja fizikalna svojstva s promjenom temperature).

Štap temperature 0℃ i duljine 𝑙0 pri toj temperaturi se produlji na duljinu 𝑙 pri temperaturi 𝑡 koja je viša od 0℃ Znači da se štap početne duljine 𝑙 produlji za ∆𝑙 = 𝑙 − 𝑙0 povećanjem temperature za ∆𝑡 = 𝑡 − 0℃.žica i sl. volumno i plošno(površinsko) LINEARNO TERMIČKO ŠIRENJE MATERIJALA Kod tijela s izraženom dužinom (štap. zakon volumnog temperaturnog širenja 𝑉 = 𝑉0 (1 + 𝛾∆𝑡) 𝛾 ( temperaturni koeficijent volumnog širenja materijala). 𝛼 (temperaturni koeficijent linearnog širenja materijala) označava produljenje štapa jedinične duljine 1 𝑚 pri jediničnom porastu temperature štapa za 1 𝐾.TERMIČKO ŠIRENJE MATERIJALA Pojava povećanja dimenzija tijela s povećanjem njegove temperature. VOLUMNO TERMIČKO ŠIRENJE MATERIJALA Kod tijela s trima naglašenim dimenzijama (kocka).). on ovisi o temperaturi (kod tekućina) 1 𝛾 = 3𝛼 SAMO KOD ČVRSTIH TIJELA.15 𝐾 −1 36 . Zakon linearnog temperaturnog širenja 𝑙 = 𝑙0 (1 + 𝛼∆𝑡) Bimetalna vrpca nastaje uzdužnim spajanjem dviju metalnih vrpci čiji su termički koeficijenti linearnog širenja različiti. može biti: linearno. kod plinova je 𝛾 = 273.

Opisuje izobarnu promjenu stanja plina jer je tlak plina stalan ∆𝑉 = 𝑉 − 𝑉0 = 𝛾∆𝑡 𝑉 = 𝑉0 (1 + 𝛾∆𝑡) 𝑉 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. BOYLE-MARIOTTEOV ZAKON Tlak i volumen zraka pri stalnoj temperaturi mogu mijenjati vrijednost samo tako da je njihov umnožak stalan 𝑝𝑉 = 𝑐𝑜𝑛𝑠. 𝑇 37 . stanje plina opisujemo veličinama: temperaturom plina 𝑡.tlakom plina 𝑝 i volumenom plina 𝑉.a tlak i volumen se mijenjaju. 𝑎𝑘𝑜 𝑗𝑒 𝑝 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. voda se zagrijavanjem od 0℃ do 4℃ ne širi već skuplja.stoga se gustoća vode povećava – ANOMALIJA VODE PLINSKI ZAKONI Promjena stanja plina nastupa promjenom vrijednosti veličina kojima opisujemo stanje plina. opisuje izotermnu promjenu stanja plina jer temperatura ostaje ista.Širenje vode (termički koeficijent volumnog širenja vode u dijelu od 0℃ do 4℃ je negativan). . 𝑇 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. GAY-LUSSACOV ZAKON Objavio rad o širenju plinova u kojem utvrđuje da se svi plinovi šire jednako pri jednakoj promjeni temperature te da povećanje volumena plina pri porastu temperature plina od 0℃ do 100℃ iznosi 100⁄26666.

= 0 𝑇 𝑇0 IDEALNI PLIN Pod volumenom plina razumijevamo volumen prostora koji plin ispunjava.čestice plina su stvarno jako sitne i njihov se ukupni volumen u puno slučajeva može zanemariti u odnosu na volumen posude. . Veza između čestica plina jako je slaba i nestalna tako da ju je moguće zanemariti. 𝑎𝑘𝑜 𝑗𝑒 𝑉 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. odnosno 𝑇 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡.prikažemo li zavisnost volumena idealnog plina o temperaturi plina dobijemo graf. volumen prostora na koji se plin rasprostire.što znači da plinski zakoni vrijede za plin čije su čestice nematerijalne točke Idealni plin je model plina za koji vrijedi 1.u toj idealizaciji ne odstupa se puno od stvarnosti. izovolumni ili izohorni zakon 𝑝 = 𝑝0 (1 + 𝛾∆𝑡) 𝑝 𝑝 𝑝 .onda su one točke.tj. 38 . čestice plina su materijalne točke 2. Naime. APSOLUTNA NULA Do apsolutne nule možemo doći iz plinskih zakon.CHARLESOV ZAKON Opisuje izovolumnu (izohornu) promjenu stanja zraka jer se volumen zraka ne mijenja. Ako čestice plina nemaju volumen. čestice plina međusobno ne djeluju Idealni plin je idealizacija stvarnih prilika. Graf zavisnosti volumena idealnog plina o temperaturi plina.

𝑇).Plinski zakoni opisuju tzv.JEDNADŽBA STANJA IDEALNOG PLINA . gdje 𝑝 i 𝑉1 zadovoljavaju uvjet 𝑝𝑉1 = 𝑝0 𝑉0 Odnosno 𝑉1 = 𝑝0 𝑉 𝑝 0 zatim plin nastavlja izobarnu ekspanziju sa stanja (𝑝.Gay-Lussacovim i Charlesovim zakonom IZVOD JEDNADŽBE STANJA IDEALNOG PLINA Povežemo li početno i konačno stanje plina dobijemo jednadžbu koja povezuje tlak. odnosno 𝑝𝑉 𝑇 = 𝑛𝑅 za 𝑛 molova plina. IZOPROMJENE stanja idealnog plina. na konačno stanje (p. 𝑉1 .V. 𝑇0 ) i konačnom stanju (𝑝. 𝑇0 ). 𝑉1 . 𝑉.314 [𝐽𝐾 −1 𝑚𝑜𝑙 −1 ] pa dobijemo = 𝑅 za 1 𝑚𝑜𝑙 plina. Zatim plin iz stanja (𝑝0 . 2. 𝑇0 ) prelazi u stanje (𝑝. 𝑇0 ). izobarna 3.volumen i temperaturu plina u početnom (𝑝0 . Te konačno dobijemo da je 39 .T) gdje vrijedi 𝑉 𝑉1 = 𝑇 𝑇0 Povezujući zakone u jednu jednakost dobijemo 𝑝0 𝑉 𝑉 𝑝 0 𝑝0 𝑉0 = = 𝑇 𝑇0 𝑝𝑇0 Zatim grupiranjem veličina dobijemo dobivamo jednadžbu stanja idealnog plina 𝑝𝑉 𝑝0 𝑉0 = 𝑇 𝑇0 Član 𝑝𝑉 𝑇 𝑝0 𝑉0 𝑇0 zamijenimo Regnaultovom konstantom 𝑅 = 8. izotermna. 𝑉0 . 𝑉0 . Postoje tri vrste izopromjena 1. izohorna koje su opisane Boyle-Mariotteovim.

to su tri komponente položaja (𝑥. Stanje gibanja je potpuno određeno sa šest veličina .15 𝐾 𝑅 = 8.. oblak.ovu vrijednost volumena uobičajeno zovemo molarni volumen. cvijet.0224 𝑚3 = 22. 𝑣𝑦 . volumen plina je veći ukoliko je slobodno širenje plina). 2.𝑝𝑉 = 𝑛𝑅𝑇 jednadžba stanja idealnog plina ili opća plinska jednadžba Primjer: Koliko je volumen 1 mola plina pri normalnim uvjetima? Normalni uvjeti su normalni atmosferski tlak (101325 𝑃𝑎) i temperatura (273. Rješenje: 𝑛 = 1 𝑚𝑜𝑙. temperatura i druge termodinamičke veličine posljedica su gibanja čestica sustava Za molekularno-kinetičku teoriju često koristimo i naziv Kinetička teorija TERMODINAMIČKI SUSTAV I STANJE TERMODINAMIČKOG SUSTAVA Pod termodinamičkim sustavom podrazumijevamo bilo koji skup čestica koji promatramo. Stanje termodinamičkog sustava opisujemo veličinama kao što su tlak. Razvojem statističke mehanike proširene su spoznaje o termodinamičkim procesima Ishodište statističke mehanike jest molekularno-kinetička teorija. klupa. tako se elastično sudaraju sa stjenkom posude.15 𝐾). 𝑝 = 101325 𝑃𝑎 𝑉𝑚 =? 𝑉𝑚 = 𝑛𝑅𝑇 𝑝 = 0. Tvar je čestične građe. ako se čestice plina gibaju u prosjeku brže. Makroveličine . MOLEKULARNO-KINETIČKA TEORIJA (MKT) IDEALNOG PLINA Osnovne pretpostavke molekularno-kinetičke teorije su 1. to može biti: plin. Izmijenjeni impuls je jednak promjeni količine 40 .4 𝐿 𝑇 = 273.tlak. volumen. OPIS STANJA PLINA U KINETIČKOJ TEORIJI PLINOVA KAKO PLIN TLAČI STIJENKU POSUDE? Kako se čestice plina gibaju. volumen i temperatura sustava. 𝑧) i tri komponente brzine (𝑣𝑥 . Molekularna-kinetička teorija povezuje mikrodogađanja u termodinamičkom sustavu s makroveličinama sustava (tako npr. 𝑦. proučavanje stanja termodinamičkog sustava svodi se na proučavanje posebne grane mehanike . 𝑣𝑧 ). voda u boci.314 𝐽⁄𝐾𝑚𝑜𝑙 . U tim sudarima čestice se odbijaju od stjenke i s njom izmjenjuju neki impuls sile.. drvo . Prema kinetičkoj teoriji. zrak u vašoj učionici.mehanike skupa velikog broja čestica¸ Veličine kojima opisujemo stanje termodinamičkog sustava(makroveličine)su odraz prosječnih vrijednosti veličina kojima opisujemo stanje gibanja pojedine čestice sustava(mikroveličine).

Jednadžba stanja idealnog plina Posudu oblika kocke ispunjava idealni plin. Tlak plina je posljedica gibanja čestica plina.svaka mase m tada se čestice plana gibaju nasumice različitim brzinama te vrijedi jednadžba stanja idealnog plina jer povezuje veličine kojima opisujemo stanje plina. 1 To je Boyle-Mariotteov zakon. BERNOULLIJEV IZVOD BOYLE-MARIOTTEOVOG ZAKONA 1 𝑝 𝑉 = 3 N m ̅̅̅ 𝑣 2 . kao i za masu čestica 𝑚 znamo da su za dani plin stalni.ako je član na desno strain konstantan. Ako je brid kocke 𝐿 .a volumen L3 te se u kocki nalazi 𝑁 čestica idealnog plina. Za razlomak 3 i za broj čestica plina 𝑁. možemo odrediti silu kojom čestice djeluju na stjenku.gibanja čestice plina. TEMPERATURA PLINA U KINETIČKOJ TEORIJI PLINOVA 𝑝𝑉 = 2 N E𝑘 3 E𝑘 = 3 kT 2 E𝑘 − srednja kinetička energija čestica plina ( J ) T − termodinamička temperatura plina ( K ) k − konstanta proporcionalnosti koju u čast austrijskog fizičara Boltzmanna zovemo 41 . kao omjer sile na stjenku i ploštine stjenke. a potom i tlak. Odredimo li koliki je impuls izmijenjen između čestica i stjenke. Tlak plina je posljedica gibanja čestica plina.

SREDNJI SLOBODNI PUT Srednji slobodni put čestice plina. Tu ukupnu energiju čestica sustava nazivamo unutrašnja energija sustava.38 ∙ 10−23 [J K −1 ] NA Iz svega toga slijedi da je temperature plina odraz srednje kinetičke energije gibanja čestica plina. Što se čestice nekog tijela gibaju brže. Svaka čestica plina. Čestice zamišljamo kao kuglice promjera 𝑑. kao o udaljenosti plina koju čestica plina u prosjeku prijeđe bez sudara. Put koji čestica plina prijeđe slobodno različit je za pojedinu česticu. Što se čestice plina u prosjeku brže gibaju. Zato nećemo govoriti o slobodnom putu čestice plina. Pri gibanju se čestica plina sudara s drugim česticama plina. Čestica koja se giba u vremenu ∆𝑡 “briše” volumen koji je jednak umnošku presjeka molekule i puta koji prijeđe za to vrijeme V ′ = d2 π v Δt Promatramo plin koncentracije 𝑁⁄𝑉 i tada definiramo broj sudara L̅ = 1 N 2 V d π UNUTRAŠNJA ENERGIJA Energija koju sadrži neku termodinamički sustav jednaka je zbroju energija svih čestica tog sustava. to je veća njihova srednja kinetička energija. u svom kaotičnom gibanju prijeđe neku udaljenost bez sudara. tijelo ima veću temperature. Na tom putu se giba slobodno. nego i srednjem slobodnom putu. a time i temperature plina. tada srednji slobodni put definiramo kao omjer udaljenosti koju prijeđe čestica promjera 2𝑑 i broja sudara koji se ostvari na toj udaljenosti. 42 .Boltzmannova konstanta: k= R = 1. Unutrašnja energija sustava jest zbroj kinetičke i potencijalne energije svih čestica sustava. Temperatura je mjera prosječne kinetičke energije čestica plina.

toplina se spontano prenosi s tijela više temperatura na tijelo niže temperature. To znači da potencijalne energije ne možemo odrediti koliko iznosi.𝑁 𝑁 U = ∑ 𝐸𝐾𝑖 + ∑ 𝐸𝑃𝑖 𝑖=1 𝑖=1 Unutrašnju energiju nekog nekog termodinamičkog sustava ne možemo odrediti jer ne možemo odrediti potencijalnu energiju čestica sustava. ̅̅̅ 𝐸𝑘 = 3 𝑘𝑇 [𝐽] 2 TOPLINA Oznaka 𝑄[𝐽]. primanjem topline sustav povećava unutrašnju energiju – (toplina je energija). Međutim kod idealnog plina čestice međudjeluju sa svim česticama u sustavu.masa tijela [𝑘𝑔] ∆𝑇 .porast (smanjenje) temperature [𝐾] 𝑐 . Toplina je istovrsna s unutrašnjom energijom (toplina se može izravno prevesti u unutrašnju energiju te se izravno može dobiti iz unutrašnje energije).specifični toplinski kapacitet 43 .toplina koju tijelo zagrijavanjem primi od okoline (ili hlađenjem preda okolini) [𝐽] 𝑚 . pa smo u mogućnosti odrediti unutrašnju energiju idealnog plina: 𝑁 U = ∑ 𝐸𝐾𝑖 𝑖=1 3 U = 𝑝𝑉 [𝐽] 2 TERMODINAMIKA Termodinamika: fizikalna znanost o toplini. Toplina je dio unutrašnje energije koja se izmjenjuje između termodinamičkih sustava zbog razlike u njihovim temperaturama 𝑄 = 𝑚𝑐∆𝑇 [𝐽] 𝑄. proučava odnos topline i rada te zakone toplinske ravnoteže i pretvaranja u različite oblike energije.

a tlak 6. toplina se troši za kidanje veza između čestica. trojna točka vode: temperatura 273. Talište ovisi o fizikalnim uvjetima. Pri faznom prijelazu temperatura tvari se ne mijenja (ali se dovodi toplina). TALJENJE I OČVRŠĆIVANJE Taljenje se događa kada se zagrijavanjem temperatura tijela poveća toliko da se može ostvariti promjena faze iz čvrstog u tekuće.Specifični toplinski kapacitet (𝑐) neke tvari je toplina koju moramo dovesti kilogramu te tvari da joj se temperatura poveća za 1𝐾 𝑄 𝑐 = 𝑚∆𝑇 [𝐽𝑘𝑔−1 𝐾 −1 ] Toplinski kapacitet (𝐶) .toplina potrebna da se danom tijelu promjeni temperatura za 1𝐾 𝐶 = 𝑚𝑐 [𝐽𝐾 −1 ] RICHMANNOVO PRAVILO . toplina koju je prvo tijelo predalo primilo je drugo tijelo-oni tvore izolirani sustav |𝑄1 | = |𝑄2 | 𝑚1 𝑐1 ∆𝑇1 = 𝑚2 𝑐2 ∆𝑇2 𝑚1 𝑐1 (𝑇1 − 𝜏) = 𝑚2 𝑐2 (𝜏 − 𝑇2 ) τ – temperatura termičke ravnoteže 𝜏= 𝑚1 𝑐1 𝑇1 + 𝑚2 𝑐2 𝑇2 𝑚1 𝑐1 + 𝑚2 𝑐2 FAZNI DIJAGRAM Trojna točka: točka u kojoj su sve tri faze u ravnoteži. tlaku. talište legure je niže od najnižeg tališta pojedine njene primjese. 44 . dio termodinamičke temperature trojne točke vode.(kaliometrijska jednadžba) Toplina prelazi s jednog tijela na drugo dok ne postigne termičku ravnotežu.16 𝐾 .309 𝑚𝑏𝑎𝑟 Jedan kelvin je 273. čistoći tijela.16.

toplina taljenja se oslobađa u okolinu. toplina isparavanja se oslobađa SUBLIMACIJA I RESUBLIMACIJA Sublimacija: izravan prijelaz krutine u paru Resublimacija: izravan prijelaz pare u krutinu 𝑄𝑠 = 𝑄𝑡 + 𝑄𝑖 𝑚𝑠 = 𝑚𝜆 + 𝑚𝑟 𝑠 =𝜆+𝑟 Specifična toplina sublimacije (𝑠) jednaka je zbroju specifičnih toplina taljenja i isparavanja.Ako se tali tijelo kristalne strukture prijelaz je trenutačan. Izražava se u postotcima 45 .toplina koju treba dovesti kilogramu tvari da pri temperaturi tališta iz krutine prijeđe u tekućinu 𝜆= 𝑄𝑡 𝐽 [ ⁄𝑘𝑔] 𝑚 Pri očvršćivanju tekućina temperature tališta prelazi u krutinu temperature tališta. a da se ne ukapljava. Relativna vlažnost zraka (𝜑) govori nam koliko je apsolutna vlažnost zraka manja od maksimalne vlažnosti zraka. ISPARAVANJE I KONDENZACIJA Isparavanje je pojava kada tekućina zagrijana na temperaturu vrelišta.toplina koju treba dovesti kilogramu tekućine da se na temperaturi vrelišta prevede u paru 𝑟= 𝑄𝑖 𝐽 [ ⁄𝑘𝑔] 𝑚 Kondenzacija (ukapljavanje) . prelazi u paru temperature vrelišta. kod resublimacije toplina sublimacije otpušta se u okolinu VLAŽNOST ZRAKA Vlažnost zraka (Ф) je količina vodene pare ( izražena u gramima) u jedinici volumena zraka (1 𝑚3 ) Ф= 𝑚 [𝑔⁄𝑚3 ] 𝑉 Apsolutna vlažnost zraka: koliko grama vodene pare ima u jednom kubičnom metru zraka Maksimalna vlažnost zraka (Ф𝑚 ) najveća količina vodene pare koja može postojati u kubičnom metru zraka. specifična ili latentna toplina isparavanja (𝑟) .kada para na temperaturi vrelišta prelazi u tekućinu temperature vrelišta. ako se tali amorfna tvar prijelaz je postepen Specifična ili latentna toplina taljenja (𝜆) .

46 . 𝑊 > 0 ∆𝑈 = 𝑄 − 𝑊 ∆𝑈 = −𝑄 − 𝑊 rad se vrši na sustavu. odnosno tlakom (𝑝). Prvi zakon termodinamike . U tom je slučaju za ostvarenje određene promjene temperature potrebno više topline nego za jednaku promjenu pri izohornom zagrijavanju.zakon očuvanja energije ∆𝑈 = 𝑄 − 𝑊 Predznak ovisi o tome prima li sustav toplinu ili predaje. sustav prima toplinu 𝑄 > 0 sustav predaje toplinu 𝑄 < 0 sustav vrši rad. 𝑊 < 0 ∆𝑈 = 𝑄 + 𝑊 ∆𝑈 = −𝑄 + 𝑊 RAD U TERMODINAMICI Rad se definira kao umnožak sile i puta kojim ta sila djeluje: 𝑊 = 𝐹 ∙ ∆𝑠 [𝐽]. Tada se toplina djelomično troši i na povećanje volumena.temperatura na kojoj se prisutna para počinje ukapljavati PROMJENA UNUTRAŠNJE ENERGIJE . te radi li sustav ili se radi na sustavu 𝑄 = ∆𝑈 + 𝑊 Toplina nije sačuvana. već se sačuvanje topline uklapa u očuvanje energije. pa zbog te jednakosti rad plina pri izobarnoj ekspanziji definiramo izrazom 𝑊 = 𝑝 ∙ ∆𝑉 [𝐽] gdje je ∆𝑉 = (𝑉2 − 𝑉1 ) SPECIFIČNI TOPLINSKI KAPACITET (𝒄𝒑 . izraz za rad plina poprima oblik 𝑊 = 𝑝 ∙ 𝐴 ∙ ∆𝑠 [𝐽] gdje je A površina na kojoj djeluje tlak. Temperatura rosišta . a ne silom (zbog prirode tlačenja).𝜑= Ф 100 % Ф𝑚 Zrak je zasićen kada je apsolutna vlažnost jednaka maksimalnoj. rad plina definiramo 𝑊 = 𝑝 ∙ ∆𝑠 [𝐽] Uzmemo li u obzir površinu koju na putu (𝑠) plin tlači silom (𝐹). 𝒄𝒗 ) Plin može primati toplinu i pritom se širiti. RAD PLINA PRI IZOBARNOJ EKSPANZIJI Umnožak površine (𝐴) i njezinog pomaka na putu (∆𝑠) pri djelovanju tlaka (𝑝) jednaka je promjeni volumena plina (∆𝑉). ZAKON TERMODINMIKE Unutrašnja energija se može promijeniti toplinom i radom.1. Kako je plin uobičajeno opisivati tlakom.

Uvažavajući izraz 𝑊 = 𝑝 ∙ ∆𝑉 dobivamo p. i obrnuto.V-grafa. 47 . a druga pri stalnom volumenu (𝑐𝑣 ) . RAD PLINA PRI IZOTERMNOJ EKSPANZIJI Pri izotermnoj ekspanziji temperatura se ne mijenja. 0 Iz jednakosti 𝑝 ∙ ∆𝑉 = 𝑛 ∙ 𝑅 možemo na temelju zadanog volumena izračunati tlak plina. pa je tlak ovisan samo o volumenu i obrnuto mu je razmjeran 1 𝑝 = 𝑛𝑅 .V-koordinatni sustav gdje je moguće prikazati ovisnost volumena plina u odnosu na tlak. RAD PLINA I p. 𝑝𝑉 = 𝑛𝑅 𝑉 gdje je (𝑛) brojnost (𝑚𝑜𝑙).V – DIJAGRAM Rad se u termodinamici kao umnožak tlaka i puta grafički predočuje površinom. S obzirom da je pri izohornom zagrijavanju potrebno uložiti manje topline nego za istu promjenu uz povećanje volumena plina.Posljedica toga je činjenica da svaki plin ima dvije vrijednosti specifičnog toplinskog kapaciteta jedna se odnosi na zagrijavanje pri stalnom tlaku (𝑐𝑝 ) . U takvom koordinatnom sustavu rad je plina iznosom jednak površini ispod p. te obrnuto. gdje ta površina predstavlja umnožak 𝑝 ∙ ∆𝑉 . vrijedi nejednakost 𝑐𝑝 > 𝑐𝑣 . te ga uvrstiti u izraz za rad 𝑊 = 𝑝 ∙ ∆𝑉 = 𝑝(𝑉2 − 𝑉1 ). a (𝑅) opća plinska konstanta (𝑅 = 8.314 𝐽𝐾 −1 ) koja se definira kao 𝑝 𝑉 𝑅 = 𝑇0 0 .

RAD PLINA U KRUŽNOM PROCESU KRUŽNI PROCES – termodinamička promjena u kojoj se plin vraća u početno stanje p. Plinovi se pri adijabatskim procesima mogu stlačivati (adijabatska kompresija) ili širiti (adijabatska ekspanzija). nego i o temperaturi (dakle. prvi se zakon termodinamike svodi na ∆𝑈 = −𝑊 pa je promjena unutarnje energije analogna radu.V-graf Rad predočuje površina ispod krivulje AB i pokazuje ekspanziju plina. zaključujemo da će pri adijabatskoj ekspanziji plina doći do promjene temperature. S obzirom da je promjena unutarnje energije povezana s temperaturom (1. pa je zato i rad pri adijabatskoj ekspanziji manji nego pri izotermnoj. 48 . nego u izotermnoj eskpanziji.RAD PLINA PRI ADIJABATSKOJ EKSPANZIJI ADIJABATSKI PROCESI – termodinamički procesi u kojima ne dolazi do izmjene energije između sustava (plina) i okoline. Pri adijabatskim se procesima ΔU smanji za iznos rada što ga plin obavi. 𝑝 je razmjerno 𝑇). Pri adijabatskoj ekspanziji tlak ne ovisi samo o volumenu plina. zakon termodinamike). Zbog toga tlak uz povećanje volumena brže opada u adijabatskoj. i to tako da će se ona snižavati. Uvažavajući da je pri adijabatskim procesima 𝑄 = 0 (jer izmjene energije između sustava i okoline nema). Zbog toga se tlak pri adijabatskoj ekspanziji smanjuje razmjerno sniženju temperature i povećanju volumena.

Za to vrijeme plin nije u dodiru sa spremnikom topline. što se ostvaruje povezanošću plina sa spremnikom više temperature 𝑇1 iz kojeg radno sredstvo prima onoliko topline 𝑄1 koliko iznosi obavljeni rad. Pritom se temperatura i unutarnja energija ne mijenjaju. Ukupni je rad jednak nuli kada se plin iz stanja B vrati u početno stanje A istim putem kojim je iz stanja A došao u stanje B. pa je onda 𝑊𝑢𝑘 = 0.Kompresiju plina posredstvom vanjske sile predočava krivulja BA. pa ne dolazi do njezinog transfera. pa je rad koji je ona obavila predočen površinom ispod te krivulje i negativnog je predznaka. 𝑊𝑢𝑘 = 𝑊𝐴𝐵 − 𝑊𝐵𝐴 . plinu se ne mijenjaju temperatura i unutarnja energija. U slučaju kada je 𝑊𝑢𝑘 < 𝑊𝐵𝐴 . Poslijedica to ga je smanjenje unutarnje energije plina za iznos pritom obavljena rada 𝑊𝐵𝐶 = −∆𝑈 Nakon adijabatske ekspanzije. Pri toj ekspanziji. Zatim započne izotermna ekspanzija plina pri temperaturi 𝑇2 . Plin istovremeno predaje hladnijem spremniku količinu topline 𝑄2 koja je iznosom jednaka radu obavljenom pri kompresiji iz stanja C u stanje D. temperatura se plina snizi s 𝑇1 na 𝑇2 . 𝑊𝐴𝐵 = 𝑄1 Slijedi adijabatska eskpanzija radnog sredstva (plina) do stanja C. ukupni je rad negativnog predznaka(𝑊𝑢𝑘 < 0) . 𝑊𝐶𝐷 = −𝑄2 49 . Tada vrijedi 𝑊𝐴𝐵 = 𝑊𝐵𝐴 dakle. CARNOTOV KRUŽNI PROCES Iz početnog stanja A radno se sredstvo (plin) širi do stanja B. Ukupni je rad (𝑊𝑢𝑘 ) jednak razlici rada kojeg je obavio plin (𝑊𝐴𝐵 ) i rada vanjske sile(𝑊𝐵𝐴 ) 𝑊𝑢𝑘 = 𝑊𝐴𝐵 − 𝑊𝐵𝐴 Ukupni rad 𝑊𝑢𝑘 odgovara površini unutar zatvorene krivulje ABA. jer je plin sada u dodiru sa spremnikom topline 𝑇2 .

Prema Guy-Lussacovom zakonu možemo odrediti temperaturu za koju bi volumen plina teoretski iznosio nula 𝑉 = 𝑉0 (1 + 𝛼𝑡) Iz Guy-Lussacovog zakona izražavamo temperaturu: V = 1 + αt V0 αt = V −1 V0 V V −1 t= 0 α 1 Uzevši u obzir da tražimo vrijednost 𝑡 za koji je 𝑉 = 0. volumen se plina smanjuje. Konačno dobivamo 𝑡 = −273. ukupni rad kružnoga procesa iznosi 𝑊𝑢𝑘 = 𝑊𝐴𝐵 + 𝑊𝐵𝐶 + 𝑊𝐶𝐷 + 𝑊𝐷𝐴 𝑊𝑢𝑘 = 𝑄1 − ∆𝑈 − 𝑄2 + ∆𝑈 𝑊𝑢𝑘 = 𝑄1 − 𝑄2 APSOLUTNA TEMPERATURA Snižavanjem temperature plina uz konstantan tlak. (gdje je 𝛼 koeficijent termičkog širenja zraka. zaključujemo da je dobivena temperatura granična vrijednost niskih temperatura.66 ∙ 10−3 𝐾).U slijedećem se koraku plin iz stanja D adijabatskom kompresijom dovodi do početnog stanja A. Pritom je rad kojeg neka vanjska sila obavi pri toj kompresiji jednak povećanju unutarnje energije plina 𝑊𝐷𝐴 = ∆𝑈 Dakle. naš izvod poprima oblik 𝑡 = − 𝛼 . a iznosi 3. Tu vrijednost nazivamo apsolutnom nulom. 50 .15 ℃ (= 0 𝐾) Budući da volumen plina nikada ne može biti 0.

perpetuum mobile). Spremnik niže temperature PRINCIP RADA Radno sredstvo (plin) prima toplinu Q1 iz spremnika više temperature. 51 . To stanje sustava naziva se toplinskom ravnotežom. dio primljene topline ekspanzijom prevodi u rad W. perpetuum mobile. II. izazove prijenos topline s hladnijeg tijela na toplije tijelo. Dijelovi toplinskog stroja: 1. Dakle. bez vanjskog rada. Korisnost toplinskog stroja izražavamo kao omjer izlaznog (mehaničkog) rada i topline koju je plin (radno sredstvo) primio od toplijeg spremnika 𝜂= 𝑊 (%) 𝑄1 Dobiveni je rad u idealnom slučaju bez gubitaka(Q2 = 0) jednak količini primljene topline (Q1 ) 𝑊 = 𝑄1 − 𝑄2 𝑊 = 𝑄1 [𝐽] 𝑊 𝑄 U tom je slučaju korisnost toplinskog stroja jednaka 𝜂 = 𝑄 = 𝑄1 = 1 1 1 𝜂 = 100 % Ovdje se radi o tzv.TOPLINSKI STROJ Uređaj koji u kružnom procesu toplinu prevodi u mehanički rad (npr. u sustavu se ne odvijaju daljnji termodinamički procesi. koji nije moguć. Toplina ne može sama od sebe prelaziti sa hladnijeg tijela na toplije. automobilski motor). Radno sredstvo (plin) 2. toplina spontano prelazi s toplijeg na hladnije sve dok se njihove temperature ne izjednače. Spremnik više temperature 3. točnije: nije moguć proces čiji jedini rezultat bi bio spontan prelazak topline sa hladnijeg tijela na toplije. U nekom zatvorenom sustavu sastavljenom od dvaju dijelova različitih temperatura. a ostatak topline Q2 predaje spremniku niže temperature. ZAKON TERMODINAMIKE Toplina spontano može prelaziti samo iz sustava više temperature u sustav niže temperature. odnosno nije moguće da toplinski stroj. nije moguć stroj koji bi svu toplinu pretvorio u mehanički rad (tzv. Nakon ostvarenja toplinske ravnoteže.

zakon termodinamike) Obrnut Carnotov proces sastoji se od slijedećih etapa: 1. zakon termodinamike ne odnosi se samo na proces prelaženja topline s toplijeg na hladnije tijelo. to je obrnut Carnotov proces i pri tome moramo vršiti rad (2. što za poslijedicu ima smanjenje temperature plina. pa mu opada i temperatura (hlađenje!) 2. u kojem bi se mirujuća kuglica spontano zanjihala na račun smanjenja unutarnje energije nije moguć. Kad sva kinetička energija prijeđe u unutarnju. efekt rashlađivanja. svi termodinamički procesi jednosmjerni i uvijek završavaju konačnim ravnotežnim stanjem.OBRNUT CARNOTOV PROCES Ako želimo prebaciti toplinu iz hladnijeg u topliji spremnik. Suprotni proces. koji predaje oslobođenu toplinu nekom rashladnom mediju Princip rada hladnjaka QH kompresor QT W Transfer je topline iz hladnijeg spremnika 𝑄𝐻 u topliji spremnik 𝑄𝑇 moguć zbog uloženog rada 𝑊 kojim se plinu smanjuje tlak. Izotermna ekspanzija – odvija se u kondenzatoru. Primjerice. PRINCIP IREVERZIBILNOSTI 2. kinetička energija kuglice koja se njiše u zatvorenom sustavu tijekom vremena prelazi u unutarnju energiju tijela i okolnog zraka. Zbog toga su termodinamički procesi nepovratni (ireverzibilni). nego su prema tom zakonu. Adijabatska ekspanzija – plinu se zbog uloženog vanjskog rada 𝑊 smanjuje tlak 𝑝. gibanje kuglice prestaje. odnosno. 52 .

pozitivan 2. pokazao je da i druga tijela poslije trljanja imaju svojstvo kao i jantar.godine.ELEKTROSTATIKA Grčki filozof Tales (600. Da bi tijelo električki djelovalo. a istražujući sa različitim naelektriziranim materijalima utvrdio je da se dva naelektrizirana tijela od istog materijala uvijek odbijaju . dodirom i influencijom. metale svrstao u one koji se ne mogu naelektrizirati. C. Svako tijelo u sebi sadrži električni naboj.privlači lagana tijela. ono tijelo koje lakše opušta elektrone imat će 53 . treba narušiti ravnotežu naboja. dodirnuti ga i od njega se odbiti. jezgra-protoni i neutroni. označava se sa 𝑒 i iznosi 𝑒 = 1.privlače laka tijela. atom se sastoji od jezgre i elektronskog omotača. Tada je ustanovio da postoje 2 vrste elektriciteta 1. Kada se tijela razdvoje. William Gilbert (pri kraju 16.stoljeća) . ali da ne smiju imati kontakt sa zemljom. elektricitet smole Benjamin Franklin utvrdio postojanje dviju vrsta električnog naboja 1.6 ∙ 10−19 [𝐶 (𝑘𝑢𝑙𝑜𝑛)] 3. a zatim ih odbacuju od sebe. negativan Naboj je osnovno svojstvo tvari(čestica). ali su količina pozitivnog i negativnog naboja jednake pa tijelo djeluje neutralno.zove se elementarni naboj.Duffay pokazao da se i metali mogu naelektrizirati trljanjem. neutron je električki neutralan (nema izraženog naboja). 4. osnovni nositelj pozitivnog naboja je proton i ima najmanji pozitivni elementarni naboj.) . prvi uvodeći eksperiment u istraživanje tih pojava. svojstvo je svih čestica.započeo je istraživati električne pojave.pr. a taj proces zovemo elektriziranje tijela. postoji najmanja količina negativnog naboja koju ima elektron. Pokusom gdje trljamo stakleni štap amalgamiranom kožom ili svilom i zatim ga približimo kuglici električnog njihala tako da je ne dotaknemo kuglica će se iz svog ravnotežnog položaja približiti naelektriziranom staklenom štapu. Trljanjem dvaju tijela elektroni prelaze s jednog na drugo tijelo u oba smjera.primijetio je da jantar. kada se trlja vunenom krpom. 2. tu najmanju količinu negativnog naboja odredio je američki fizičar Millikan 1910.Kr. Shvaćanja o elektricitetu i njegovo pravilno tumačenje 1. naboji elektrona i protona po iznosu su jednaki. elektricitet stakla 2. atom u neutralnom stanju ima jednake količine pozitivnog i negativnog naboja. 5.a dva naelektrizirana tijela od različitog materijala ponekad privlače.F. Tako je francuski fizičar Duffay uočio privlačenje i odbijanje u slučaju naelektriziranog tijela.g. Tijelo se može elektrizirati trljanjem. 6.

Pojavu da električki neutralno tijelo u blizini naelektriziranog tijela postane električno zovemo električnom influencijom. Elektricitet je opće svojstvo tvari. COULOMBOV ZAKON Coulombov zakon . Nakon razdvajanja naboji na oba tijela jednaki su po iznosu. Kada želimo naelektrizirati tijelo vodiča. pomaknut će se elektroni u molekulama izolatora prema pozitivnoj strani naelektriziranog tijela.mogu se slobodno gibati (mogu napustiti vodič ako dobiju dovoljno energije). srebro itd. 2.jednostavni uređaj kojim možemo istraživati različite električne pojave. Zbog toga izolatore nazivamo dielektricima. naboj će se rasporediti po cijeloj površini tijela. Slobodni elektroni . Molekula će na jednoj svojoj strani imati višak negativnog. kod fotokopirnog stroja. kažemo da je naboj Q kvantiziran. naboj će se pojaviti samo na dodirnoj površini. voda. Međudjelovanje naboja .metali(bakar.6 ∙ 10−19 [𝐶] = −𝑒. a ono drugo imat će višak negativnog naboja-postat će negativno naelektrizirano.).ukupni naboj jednak je algebarskom zbroju ukupnoga pozitivnog i negativnog naboja 4.istoimeni naboji se odbijaju a raznoimeni privlače. 3.godine utvrdio da se električni naboj uvijek pojavljuje kao cjelobrojni višekratnik elementarnog naboja e. Naboj elektrona iznosi 𝑞𝑒 = −1. Svojstva vodiča i izolatora su određena strukturom i električnim svojstvima atoma ( elektroni-negativan električni naboj. Elektroskop.manjak negativnog naboja-postat će pozitivno naelektrizirano. Ako izolator dođe u blizinu naelektriziranog tijela. Izolatore možemo naelektrizirati polarizacijom. a obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti 𝑟 među njima. ljudsko tijelo. 𝐹=𝑘∙ 𝑄1 𝑄2 [𝑁] 𝑟2 54 .električni naboj je uvijek očuvan u zatvorenom sustavu. neutroni-električni neutralni). Izolatori su tvari u kojima se električni naboji ne mogu gibati ili se gibaju. ali jako sporo-staklo. vuna. Molekula je dobila dva pola-ona se polarizirala. a na drugom kraju višak pozitivnog naboja. Vodiči su tvari u kojima se električni naboji mogu gibati slobodno . aluminij. SVOJSTVA ELEKTRIČNOG NABOJA 1. 𝑛aboj protona iznosi 𝑞𝑝 = −1.Millikan je 1909. ali različitog predznaka. Q standardna oznaka za količinu naboja 𝑄 = 𝑁(cjelobrojni višekratnik) ∙ 𝑒(elementarni naboj). plastika. protoni-pozitivan električni naboj.R.osvježivač zraka. Naboj je kvantiziran . Zakon očuvanja naboja . u tvornicama.sila između dvaju naelektriziranih tijela proporcionalna je produktu naboja 𝑄1 i 𝑄2 na svakom tijelu.6 ∙ 10−19 [𝐶] = +𝑒 UPOTREBA STATIČKOG ELEKTRICITETA . a kada želimo tijelo izolatora. Aditivnost naboja . guma.

Vrijedi samo za točkaste naboje. za negativno naelektriziranu kuglu smjer električnog polja radijalno je prema središtu kugle.ovisi o sredstvu u kojem se naboji nalaze pa će prema tome i konstanta 𝑘 (elektrostatička ili Coulombova konstanta) ovisiti o tom sredstvu.sila je odbojna. realna permitivnost sredstva (𝜀𝑟 ) 𝜀𝑟 = 𝐹𝑣𝑎𝑘𝑢𝑢𝑚𝑢 𝐹𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑢 . za vakuum je 𝜀𝑟 = 1.85 ∙ 10−12 [𝐶 2 ⁄𝑁𝑚2 ].fizikalna veličina koja opisuje električno polje i upućuje na to kolikom silom će polje djelovati na naboj od 1 𝐶 u nekoj točki u polju 𝐹 𝐸⃗ = [𝑁⁄𝐶 ] 𝑄 ELEKTRIČNO POLJE UVIJEK JE RADIJALNO . a za zrak 𝜀𝑟 ≈ 1. Ujedinjavanje(unifikacija) međudjelovanja . elektrostatička ili Coulombova sila . ELEKTRIČNI POTENCIJAL .fizikalna veličina koja opisuje električno polje i pokazuje koliku potencijalnu energiju ima jedinični naboj u nekoj točki električnog polja 𝜑= 𝐸𝑝 [𝐽⁄𝐶 = 𝑉] 𝑞 55 . po prirodi bila jednaka. ako su naboji raznoimeni.konstantu označavamo s 𝑘0 1 𝑘0 = 4𝜋𝜀 = 0 𝜇0 𝑐02 4𝜋 = 8. ako se naboji nalaze u vakuumu. a njezina orijentacija ovisi o predznaku naboja.sila između dva naboja.za pozitivno naelektriziranu kuglu smjer električnog polja radijalno je od središta kugle prema van.tumačenje da bi međudjelovanja. 𝑘= 1 ≈ 9 ∙ 10−9 [𝑁𝑚2 ⁄𝐶 2 ] 4𝜋𝜀0 𝜀𝑟 Smjer sile je na pravcu koji spaja dva naelektrizirana tijela.987551787368176 ∙ 109 [𝑁𝑚2 𝐶 −2 ] Permitivnost vakuuma 𝜀0 = 8. sila je privlačna a ako su naboji istoimeni. električno polje postoji u prostoru oko naboja u kojem se osjeća djelovanje električne sile (međudjelovanje naelektriziranog staklenog štapa i naelektrizirane kuglice postoji bez obzira što između i oko njih postoji samo prazan prostor) FIZIKALNE VELIČINE KOJIMA OPISUJEMO ELEKTRIČNO POLJE JAKOST ELEKTRIČNOG POLJA . koja su pojavno različita.

a ne o načinu kako je naboj došao iz početnog u konačno stanje.fizikalna veličina koja pokazuje koliki će rad obaviti električne sile kada jedinični naboj prijeđe iz jedne točke električnog polja u drugu 𝑈 = 𝜑1 − 𝜑2 = 𝑊 [𝑉] 𝑄 PREDOČAVANJE ELEKTRIČNOG POLJA Postoji beskonačno mnogo točaka u električnom polju.moguće putanje probnog naboja u električnom polju Pravila za crtanje silnica: 1. NAPON . 2. silnice počinju ili završavaju u beskonačnosti Broj silnica razmjeran je količini naboja Dvije silnice se ne smiju sjeći niti dodirivati Silnice nisu zatvorene krivulje HOMOGENO ELEKTRIČNO POLJE . SFERNO SIMETRIČNO POLJE .pošto se energija naboja u polju mijenja. 5. smjer i orijentaciju u svim točkama polja NEHOMOGENO ELEKTRIČNO POLJE . Silnice počinju u pozitivnom naboju(izvori) a završavaju u negativnom(ponori) Ako je ukupni naboj različit od nule. 3.uzrokuje točkasti naboj ili naboj jednako raspoređen na kugli(sferi) 56 .u svakoj točki polja jakost električnog polja je različita.crte djelovanja sila – silnice SILNICE .ima jednak iznos.tako da postoji i beskonačni broj putanja kojima se naboj u električnom polju može gibati . možemo zaključiti da se obavlja neki rad koji ovisi samo o početnom i konačnom stanju. 4.

Tok električnog polja kroz neku površinu razmjeran je ukupnom broju silnica električnog polja koje prolaze odabranom površinom 57 . GAUSSOV ZAKON Za razliku od Columbovog. rad se vrši pri premještanju naboja s jedne ekvipotencijalne plohe na drugu. Gaussov zakon koristimo za računanje električnog polja različitih konfiguracija (npr. ekvikalentan je Columbovom zakonu.𝐹 1 𝑄 JAKOST električnog polja točkastog naboja 𝐸 = 𝑄 = 4𝜋𝜀 ∙ 𝑟2 0 0 1 𝑄 POTENCIJAL u električnom polju točkastog naboja 𝜑 = 4𝜋𝜀 ∙ 𝑟 . Ekvipotencijalne plohe u polju točkastog naboja čini skup koncentričnih sfera s nabojem u središtu. predznak potencijala ovisi o predznaku 0 naboja. kada naboj nije točkast). TOK ELEKTRIČNOG POLJA Tok električnog polja predstavlja ukupan “broj” silnica električnog polja koje prolaze kroz površinu 𝑆. Premještanjem naboja po ekvipotencijalnoj ne vršimo rad.

a 𝜀0 perimitivnost vakuuma. GAUSSOV ZAKON Ukupan tok električnog polja kroz proizvoljnu zatvorenu površinu određen je nabojem koji ta površina obuhvaća odnosno . tok električnog polja je Ф= 𝑞 [𝑁𝑚2⁄𝐶 ] 𝜀0 58 . pozitivan .ako električno polje ima orijentaciju prema zatvorenoj površini (prema unutra) Nama je potreban tok električnog polja kroz zatvorenu površinu koja obuhvaća naboj. tok električnog polja definira se formulom Ф = 𝐸 ∙ 𝑆 [𝑁𝑚2 ⁄𝐶 ] Tok je skalarna veličina.𝐸= Ф (𝐸 − jakost električnog polja) { } 𝑆 (Ф − tok električnog polja) Odnosno ako je električno polje homogeno i ako su silnice okomite na odabranu površinu 𝑆. Električni naboj je proporcionalan naboju koji se nalazi unutar Gaussov površine i ne ovisi o polumjeru sfere. odnosno o obliku zatvorene površine. kazuje nam vezu između toka električnog polja i naboja Ф= 𝑞 𝜀0 gdje je 𝑞 ukupni naboj unutar odabrane Gaussove površine. “broj” silnica koje “ulaze” jednak je “broju” silnica koje “izlaze”.ako električno polje ima orijentaciju od zatvorene površine (prema vani). a takva površina je najčešće sfera ili neki drugi simetrični oblik. negativan . 2. PRIMJENA GAUSSOVA ZAKONA ELEKTRIČNO POLJE TOČKASTOG NABOJA Sfera u kojoj je točkasti naboj 𝑞 u njenom središtu. a može biti: 1.

ELEKTRIČNO POLJE NAELEKTRIZIRANE KUGLE JAKOST ELEKTRIČNOG POLJA Prema Gaussovu zakonu jakost električnog polja naelektrizirane kugle jednaka je jakosti električnog polja točkastog naboja smještenog u središtu te kugle. Ф = 𝐸 ∙ 𝑆 [𝑁𝑚2 ⁄𝐶 ] . 𝑟 <𝑅 𝑞 𝐸 = 𝑘𝑜 2 . Unutar površine 𝑆1 nema naboja pa je prema Gaussovom zakonu jakost električnog polja jednaka nuli 𝐸 = 0.Zbog simetrije iznos jakosti električnog polja u svim točkama sfere je jednak. pa mora i potencijal kugle biti isti kao i potencijal točkastog naboja 59 . za točke unutar naelektrizirane sfere (𝑟 < 𝑅). dobijemo 𝐸 ∙ 4𝜋𝑟 2 = 𝑞 𝜀0 →𝐸= 1 𝑞 ∙ 4𝜋𝜀0 𝑟 2 Upravo taj smo izraz dobili primjenjujući Columbov zakon. a umjesto površine sfere 𝑆 uvrstimo 4𝜋𝑟 2 . 𝑟 ≥ 𝑅 𝑟 POTENCIJAL Kao što smo već primijetili. Ako u prethodnu formula uvrstimo za električni tok. A za bilo koju točku prostora može se pisati { 𝐸 =0. jakost električnog polja kugle u cijelom vanjskom prostoru je jednaka jakosti električnog polja točkastog naboja u središtu kugle.

pa prema Gaussovom zakonu vrijedi 𝑞 𝜆 𝐸 = 2𝑟𝜋𝑙𝜀 ili preko linearne gustoće naboja 𝐸 = 2𝜋𝑟𝜀 . 𝑟 ≤ 𝑅 𝑅 { 𝑞 𝜑 = 𝑘𝑜 . homogeno je. površina plašta valjka je 𝑆 = 2𝜋𝑟𝑙 . gdje je 𝑆 površina baze valjka. ELEKTRIČNO POLJE NAELEKTRIZIRANE ŽICE Ako je vodič jednoliko naelektriziran. pa je jakost električnog polja 𝐸 = 2𝜀 0𝑆 𝑞 𝜀0 . ELEKTRIČNO POLJE JEDNOLIKO RASPOREĐENIH NABOJA U BESKONAČNOJ RAVNINI Budući da su naboji raspoređeni jednoliko u beskonačnoj ravnini. 𝑟 > 𝑅 𝑟 𝑞 Potencijal na površini sfere 𝜑 = 𝑘𝑜 𝑅 . jakost električnog 0 polja ne ovisi o udaljenosti od ravnine.𝑞 𝜑 = 𝑘𝑜 . istog predznaka. tada će prema Gaussovom zakonu Ф = 𝑞 Tok Ф = 2𝐸𝑆. 𝜎 Jakost električnog polja u ovom slučaju se može izraziti pomoću gustoće naboja 𝐸 = 2𝜀 . 0 0 Jakost električnog polja obrnuto je razmjerna udaljenosti 𝑟 od žice. zbog simetrije električno polje je jednakog iznosa s obje strane. Ako uzmemo za primjer valjkasti oblik. a smjer mu je okomit na ravninu. Tada je za Gaussovu površinu valjka električni tok Ф = 𝐸 ∙ 𝑆. jakost električnog polja je u svim smjerovima jednaka. 60 .

Električna sila između Zemlje i točkastog naboja +𝑞 jednaka je električnoj sili između naboja +𝑞 i −𝑞. Odnosno. ali suprotne orijentacije. jakost električnog polja ima veći iznos na onim mjestima gdje je površina vodiča jače zakrivljena 61 . raspored naboja na elektriziranom vodiču ovisi o obliku vodiča 5. pa je ukupna jakost električnog polja izvana jednaka nuli. ali sa suprotnim predznacima naboja na njima 𝜎 𝜎 𝐸 = 2 ∙ 2𝜀 = 𝜀 0 0 Jakost polja lijeve i desne ploče u prostoru su jednakog iznosa i smjera. naboj na izoliranom vodiču raspoređen je na njegovoj površini 3. vektor jakosti električnog polja u svim točkama površine vodiča okomit je na površinu vodiča i 𝜎 jednak je 𝜀 [𝜎 − 𝑝𝑙𝑜š𝑛𝑎 𝑔𝑢𝑠𝑡𝑜ć𝑎 𝑛𝑎𝑏𝑜𝑗𝑎 𝑢 𝑝𝑟𝑜𝑚𝑎𝑡𝑟𝑎𝑛𝑜𝑗 𝑡𝑜č𝑘𝑖] 0 4. jakost električnog polja unutar vodiča jednaka je nuli 2. električno polje između točkastog naboja i beskonačne vodljive ravnine jednako je kao i polje između promatranog naboja i njegove zrcalne slike u vodljivoj ravnini. METODA ZRCALNOG NABOJA Ako u električnom polju zamijenimo bilo koju ekvipotencijalnu plohu vodičem istog oblika i istog potencijala kao i ta ekvipotencijalna ploha. VODIČI U ELEKTROSTATSKOJ RAVNOTEŽI Karakteristike vodiča koji se nalazi u elektrostatskoj ravnoteži: 1. električno polje se neće promijeniti.ELEKTRIČNO POLJE DVIJU PARALELNIH METALNIH PLOČA Promatramo ga kao sustav dviju naelektriziranih ravnina.

Faradijev kavez. ENERGIJA ELEKTRIČNOG POLJA KONDENZATORI Kondenzator . Vrste kondenzatora: pločasti. naboj na svim kondenzatorima je jednak 𝑈1 = 𝑞 𝑞 𝑞 . stavljamo u metalnu kutiju ili ga opkolimo gustom metalnom mrežom.naizmjenično spajanje pozitivnih i negativnih ploča kondenzatora.Uređaj koji želimo zaštititi. Osnovni elementi kondenzatora su ploče kondenzatora.uređaj koji služi za pohranjivanje električne potencijalne energije i električnog naboja. 𝑆 u vakuumu 𝐶 = 𝜀0 𝑑 [𝐹] u izolatoru 𝐶 = 𝜀0 𝜀𝑟 𝑆 𝑑 [𝐹] SPAJANJE KONDENZATORA Serijski spoj kondenzatora . Munjovod (gromobran). sferni i cilindrični.radi na istom principu. a suprotnog su predznaka +𝑞 i – 𝑞. KAPACITET KONDENZATORA Kapacitet kondenzatora je fizikalna veličina koja pokazuje koliki naboj može primiti kondenzator po jedinici napona 𝐶= 𝑞 [𝐹 − 𝑓𝑎𝑟𝑎𝑑. 1𝐹 = 1𝐶 ⁄1𝑉 ] 𝑈 KAPACITET PLOČASTOG KONDENZATORA Sastoji se od dviju paralelnih metalnih ploča jednake površine 𝑆 međusobno razmaknute za 𝑑. 𝐶1 𝐶2 𝐶3 62 . …. Kada je kondenzator nabijen (naelektriziran) njegove ploče imaju jednake količine naboja. 𝑈3 = . 𝑈2 = . to je metalni šiljak koji mora biti uzemljen kako bi ogromnu količinu naboja koja se skuplja na šiljku odveo u Zemlju.

paralelni spoj kondenzatora koristimo za dobivanje velikog kapaciteta 𝐶𝑃 = 𝐶1 + 𝐶2 + 𝐶3 + ⋯ Mješovito spajanje predstavlja kombinaciju paralelnog i serijskog spajanja kondenzatora. 63 . odnosno 𝑞2 𝑞 = 𝐶𝑈 → 𝑊 = 2𝐶 1 Gustoća električne potencijalne energije 𝑤𝐸 = 2 𝜀0 𝐸 2 . GIBANJE NABOJA U ELEKTRIČNOM POLJU 𝑎= 𝐹 𝑞𝐸 = 𝑚 𝑚 akceleracija je stalna i čestica će se gibati jednoliko ubrzano.1 1 1 1 = + + +⋯ 𝐶𝑆 𝐶1 𝐶2 𝐶3 Paralelni spoj kondenzatora . ENERGIJA POHRANJENA U KONDENZATORU Rad je pohranjen u obliku električne potencijalne energije u kondenzatoru. Električnu potencijalnu energiju 1 možemo smatrati energijom električnog polja koje postoji između ploča kondenzatora 𝑊 = 2 𝑞𝑈 .

katode i anode. Horizontalni par pločica otklanja elektrone u vertikalnom smjeru. OTKRIĆE ELEKTRONA MILLIKANOV POKUS Uređajem koji se sastoji od dviju horizontalnih metalnih ploča između kojih postoji električno polje izmjerio je naboj elektrona 𝑞𝐸 = 𝑚𝑔 𝑚𝑔𝑑 𝑞= 𝑈 električni naboj elektrona iznosi 𝑞𝑒 = −1. Na te se pločice može priključiti vanjski napon. tj. Količina 64 .NAČELOO RADA OSCILOSKOPA Osciloskop je elektronički instrument koji se koristi za električna mjerenja.6 ∙ 10−19 [𝐶] ELEKTROSTATSKO NJIHALO Metalizirana stolnoteniska loptica obješena je u sredini između dviju vertikalnih paralelnih metalnih ploča. Ploče se naelektriziraju jedna pozitivno. Loptica se giba prema negativno naelektriziranoj ploči te se nakon odbijanja giba prema pozitivno naelektriziranoj ploči. Elektronski snop stvara se u dijelu koji se naziva elektronski top. a vertikalni par u horizontalnom smjeru.između njih prolazi snop elektrona.KATODNA CIJEV . Osnovni dio osciloskopa je katodna cijev. Elektronski top sastoji se od grijača. Katodna cijev je vakuumska cijev u kojoj se elektroni ubrzavaju u otklanjaju pod djelovanjem električnog polja. Otklonske pločice . ravnog kondenzatora. a druga negativno.

OSNOVE ELEKTRODINAMIKE ELEKTRIČNA STRUJA Električna struja je pojava usmjerenog naboja. Zbog očuvanja zakona naboja mora vrijediti 𝑞1 + 𝑞2 = 𝑞0 → 𝐼0 𝑡 = 𝐼1 𝑡 + 𝐼2 𝑡 → 𝐼0 = 𝐼1 + 𝐼2 GUSTOĆA ELEKTRIČNE STRUJE Ako su naboji jednoliko raspoređeni po presjeku vodiča i ako je presjek okomit na gibanje nositelja naboja. količina naboja na pločama jednaka je nuli. Slobodni elektroni u metalnom vodiču mogu se usmjereno gibati samo ako između krajeva vodiča postoji razlika potencijala – napon. Kada se loptica našla u ravnotežnom položaju. u tom slučaju jakost struje je 𝑞 𝐼 = 𝑡 [𝐴] Za naboje koji se gibaju vodičem vrijedi zakon očuvanja naboja. JAKOST ELEKTRIČNE STRUJE Fizikalna veličina koja pokazuje kolika količina naboja prođe presjekom vodiča u jedinici vremena. tada se gustoća struje definira: 65 .naboja na pločama se smanjila. moraju postojati naboji koji se pod utjecajem električnog polja mogu slobodno gibati. električna struja dijeli se na dva dijela 𝐼1 i 𝐼2 . Jakost električne struje je stalna ako u jednakim vremenskim razmacima presjekom vodiča prođe jednaka količina naboja. a mjerna jedinica za jakost električne struje je amper. Primjer Ako se vodič sastoji od tri spojena dijela kao na slici. Da bi uopće došlo do usmjerenog gibanja naboja.

) 𝑗= OHMOV ZAKON U vodiču poprječnog presjeka 𝑆 gibaju se čestice naboja 𝑞. onda se ta formula može pisati ∆𝑄 = 𝑛𝑆∆𝑡𝑞 ∆𝑄 = 𝑛𝑆∆𝑡𝑞 /: ∆𝑡 𝐼 = 𝑛𝑆𝑣𝑞 -jakost električne struje U metalnom vodiču . Kombiniranjem formula za gustoću struje dobijemo 𝑈 𝑙 gdje je 𝑈 napon između krajeva tog 𝐼 = 𝜎𝐸 𝑆 Ovaj izraz za jakost električnog polja uvrstimo i izračunamo napon: 66 . . 𝑛 = .jedinica je simens po metru (S/m) Oni materijali za koje vrijedi formula 𝑗 = 𝜎𝐸 i ako je 𝜎 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.𝐼 [𝐴/𝑚2 ] 𝑆 (S je presjek vodiča. Pokazuje se da je gustoća struje proporcionalna jakosti električnog polja 𝑗 = 𝜎𝐸 𝜎 – provodnost vodiča .a 𝑙 duljina promatranog dijela vodiča.zovu se omski vodiči.a 𝑞 naboj svake čestice. Ukupna količina naboja čestica koje se gibaju u volumenu 𝑉 vodiča se može izračunati prema formuli ∆𝑄 = 𝑁 𝑞 𝑁 je broj čestica . onda će ukupna količina naboja koja prođe presjekom 𝑉 vodiča biti ∆𝑄 = 𝑛𝑉𝑞 . U ovom slučaju za jakost struje imamo 𝑗 = 𝑛𝑒𝑣 .odnosno za njih vrijedi Ohmov zakon. U određenom vremenskom intervalu ∆𝑡 će se pomaknuti za ∆𝑥 = 𝑣 ∆𝑡. 𝑁 𝑛 je broj čestica naboja u jedinici volumena.srednjom brzinom 𝑣. Kako je 𝑉 = 𝑠∆𝑥 = 𝑆𝑣∆𝑡 .gdje su nosioci naboja slobodni elektroni 𝑞 = 𝑒 pa u tom slučaju za jakost struje vrijedi 𝐼 = 𝑆𝑣𝑒𝑛 taj izraz se zove Ohmov zakon u mikroskopskom obliku. OTPOR VODIČA Jakost električnog polja u određenom volumenu vodiča je 𝐸 = dijela vodiča.

nego prelazi iz jednog oblika u drugi. otpor vodiča ovisi o geometrijskim karakteristikama vodiča i o vrsti materijala OTPORNOST VODIČA . RAD I SNAGA ELEKTRIČNE STRUJE Zakon očuvanja energije-energija ne može nastati ni iz čega.a iz njih izvodimo dva zaključka: 1.za neomske vodiče ta ovisnost nije linearna 2.𝑈=( gdje je 𝑅 električni otpor vodiča: 𝐼 ) 𝐼 = 𝑅𝐼 𝜎𝑆 1 𝑙 ∙ [𝛺] 𝜎 𝑆 Električni otpor je fizikalna veličina koja karakterizira prolaz struje kroz neki vodič.jakost električne struje koja teče vodičem 1 = 1𝑉/𝐴 𝛺 1 𝑙 𝑅 = 𝜎 ∙ 𝑆 i 𝑈 = 𝑅𝐼 . jedinica je Ωm. komponenta brzine iznosi 10−4 𝑚/𝑠 DRIFTNA BRZINA . 𝑙 𝜌 -otpornost vodiča → 𝑅 = 𝜌 → zakon električnog otpora 𝑆 Otpor je karakteristika nekog vodiča. jakost električne struje je proporcionalna naponu. ne može nestati.praktični oblik Ohmovog zakona.srednja brzina elektrona njihovog usmjerenog gibanja.a koeficijent proporcionalnosti je 1⁄𝑅 –vrijedi za omske vodiče i ako je temperatura stalna.a otpornost je svojstvo materijala.otpor između krajeva vodiča 𝑅 . rad električne potencijalne energije 𝑊 = 𝑈𝑙𝑡 [𝐽] [𝑊𝑠] 67 . otpor jedinične duljine nekog vodiča presjeka 1𝑚2 i ovisi o vrsti tvari.recipročna vrijednost provodnosti vodiča.otpor vodiča 𝐼 . 𝜌 = 𝜌0 [1 + 𝛼(𝑇 − 𝑇0 )] 𝑅 = 𝑅0 [1 + 𝛼(𝑇 − 𝑇0 )] Simbol za vodič u strujnom krugu R KLASIČNI MODEL ELEKTRIČNE VODLJIVOSTI U METALU Elektroni se u vodiču gibaju nasumično pri čemu se često sudaraju s ionima kristalne rešetke. 𝑅= 𝐼 Uvrštavanjem električnog otpora u izraz 𝑈 = (𝜎𝑆) 𝐼 dobivamo OHMOV ZAKON u obliku 𝑈 = 𝑅𝐼 𝑈 .

za rad električne struje možemo pisati 𝑊 = 𝐼 2 𝑅𝑡 𝑈2 𝑊= 𝑡 𝑅 Izvršeni rad je po definiciji snaga.trošila spojena na izvor. Snaga vodiča 𝑃 = 𝑈𝐼 [𝑊] 𝑈 = 𝑅𝐼/: 𝑅 𝑈 𝐼= 𝑅 𝑃 = 𝑈𝐼 = 𝑈 ∙ 𝑈 𝑅 𝑈2 𝑃= 𝑅 JEDNOSTAVNI STRUJNI KRUG Izvori potencijala . UNUTARNJI DIO STRUJNOG KRUGA Rad neelektričnih sila po jedinici razdvojenog naboja zove se elektromotorni napon 𝑊 (𝑉) 𝑞 Elektromotorni napon nekog izvora je rad po jedinici razdvojenog naboja.+ označava pol koji ima viši potencijal Vodič kojim prolazi električna struja i izvor na koji je vodič priključen čine zajedno zatvoreni strujni krug. Unutarnji dio strujnog kruga (gdje se povećava potencijalna energija elektrona) predstavlja sam izvor. ako vodič spaja oba pola izvora. + - oznaka za izvor u strujnom krugu. akumulator i sl. 𝐼. kao vodič u strujni krug može biti priključen i neki otpornik 𝑅 (trošilo) Jednostavni strujni krug – sastoji se od izvora napona. 𝑅 iskazanu Ohmovim zakonom.baterija. Taj rad izvrši izvor pri premještanju naboja s mjesta manje na mjesto veće potencijalne energije naboja. Stalna struja može postojati samo ako je krug zatvoren. trošila i spojnih žica. 𝜀= 68 . Primjer Vanjski dio strujnog kruga (gdje elektroni smanjuju potencijalnu energiju) :otpornik.Uzimajući u obzir vezu između 𝑈.

Razlika potencijala između polova takvog izvora jednaka je elektromotornom naponu izvora. Relalni izvor – u kojemu se gibanje naboja s jednog na drugi pol odvija uz neki otpor zbog karakteristika unutarnje strukture izvora(unutarnji otpor 𝑟) VANJSKI DIO STRUJNOG KRUGA 𝑅 je ukupni otpor vanjskog dijela strujnog kruga. struja obavlja rad na vanjskom i unutarnjem naponu.napon(pad napona).UNUTARNJI OTPOR Izvore napona dijelimo na idealne i realne Idelani izvor – onaj u kojemu se gibanje naboja s jednog na drugi pol odvija bez ikakvog otpora. OHMOV ZAKON ZA DIO STRUJNOG KRUGA 𝑈 = 𝑅𝐼 OHMOV ZAKON ZA CIJELI STRUJNI KRUG Realni izvor 𝜀 i otpornik otpora R. Između točaka c d postoji razlika potencijala pa prema naznačenom toku struje točka c ima veći potencijal od točke d .a izvor razdvaja naboje te vrši rad 𝑊 = 𝜀𝑞 Prema zakonu očuvanja energije mora vrijediti 𝜀𝑞 = 𝑅𝐼 2 𝑡 + 𝑟𝐼 2 𝑡 /: 𝑞 = 𝐼 2 𝑡 𝐼= 𝜀 𝑟+𝑅 Ako je izvor idealan (𝑟 = 0) onda je 69 .

SPAJANJE OTPORNIKA SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA Ako dva ili više otpornika spojimo tako da jedan par ima samo jednu zajedničku točku kažemo da su otpornici spojeni u seriji.𝐼= ako je 𝑅 = 0 struja je najveća i iznosi 𝜀 𝑅 𝐼𝑘𝑠 = 𝜀 𝑟 KIRCHHOFFOVA PRAVILA 1. Prema 2. serijskim spojem otpornika dobije se najveći otpor. a mijenja se potencijal: u točki a je najveći. 70 . U svakoj zatvorenoj petlji zbroj svih padova napona na otporima jednak je zbroju svih elektromotornih napona 𝑁 𝑁 ∑ 𝑅𝑖 𝐼𝑖 = ∑ 𝜀𝑖 𝑖=1 𝑖=1 Čvor . Zbog zakona očuvanja naboja. 2. petlja strujne mrežebilo koji zatvoreni strujni krug u mreži. Zbroj jakosti struja koje ulaze u čvor jednak je zbroju jakosti struja koje izlaze iz njega. Kirchhoffovom pravilu ukupna razlika potencijala: 𝑈 = 𝑈1 + 𝑈2 = 𝐼(𝑅1 + 𝑅2 ) = 𝐼 ∙ 𝑅𝑠 Ekvivalentni otpor za više serijskih spojenih otpornika je 𝑅𝑠 = 𝑅1 + 𝑅2 + 𝑅3 + … Ekvivalentni otpor uvijek je veći od bilo kojeg otpora u seriji pojedinačno. a u točki c najmanji. jakost struja koja prolazi otpornicima jednaka je.točka u strujnoj mreži gdje se spajaju tri ili više vodiča(točka grananja struje).

za ravninu položenu točkama A i C krug je simetričan ako je: 𝑅1 = 𝑅4 𝑖 𝑅2 = 𝑅3 Ravnina BD . a koja će takav krug podijeliti na dva.za ravninu krug je simetričan ako je: 𝑅1 = 𝑅4 𝑖 𝑅2 = 𝑅3 71 .PARALELNI SPOJ OTPORNIKA Prema 1. Primjer takvoj spoja otpornika Ravnina AC . Kirchhoffovom pravilu vrijedi 𝐼 = 𝐼1 + 𝐼2 na svakom otporniku razlika potencijala je jednaka a pišemo 𝐼= 𝑈 𝑈 1 1 𝑈 + = 𝑈( + )= 𝑅1 𝑅2 𝑅1 𝑅2 𝑅𝑝 ekvivalentni otpor za paralelan spoj se računa 1 1 1 1 = + + + … 𝑅𝑝 𝑅1 𝑅2 𝑅3 Paralelnim spojem otpornika dobije se najmanji otpor. MJEŠOVITI SPOJ OTPORNIKA Kombinacije serijskih i paralelnih spojeva SIMETRIČNI SPOJ OTPORNIKA Strujni krug kod kojega možemo položiti ravninu okomitu na ravninu crtanja. međusobno zrcalno-simetrična kruga.

ZA RJEŠAVANJE SLOŽENIH STRUJNIH KRUGOVA VAŽNA SU KIRCHHOFFOVA PRAVILA. Digitalni: rezultat mjerenja prikazuje se brojkama – LCD prikaz Analogni: pomična kazaljka pokazuje izmjerenu vrijednost GALVANOMETAR . PRIMJERI STRUJNIH KRUGOVA ISTOSMJERNE STRUJE Za mjerenje struje u strujnom krugu koristi se AMPERMETAR(A) Za mjerenje napona u strujnom krugu koristi se VOLTMETAR(V) Za mjerenje jakosti struje i napona postoje dvije različite vrste instrumenata: ANALOGNI(galvanometar) i DIGITALNI. Jakost struje kroz shunt možemo izračunati 𝑈𝑔 = 𝑈𝑠 ⇒ 𝑅𝑔 𝐼𝑔 = 𝑅𝑠 𝐼𝑠 odakle je: 𝐼𝑠 = 𝑅𝑔 𝐼 𝑅𝑠 𝑔 najveća je jakost koju smijemo pustiti kroz shuntirani galvanometar 𝑅𝑔 𝐼 = 𝐼𝑠 + 𝐼𝑔 = 𝐼𝑔 ( + 1) 𝑅𝑠 72 .svaki instrument kojemu je otklon kazaljke razmjeran jakosti struje koja kroz njega prolazi. DOBIVANJE AMPERMETRA Ampermetar dobivamo tako da galvanometru paralelno spojimo otpornik (SHUNT) koji dio struje koji želimo mjeriti preuzima na sebe. a galvanometru prepušta onaj dio koji on ne može mjeriti.

ali do neke određene vrijednosti 𝑈 POTENCIOMETAR 𝜀 ) pa + 1 𝑅2 Prema Ohmovom zakonu jakost struje u strujnom krugu je: 𝐼 = (𝑅 𝑈𝐴𝐵 = 𝑅1 𝐼 = 𝜀 𝑅1 𝑅1 + 𝑅2 je napon između točaka A i B : dobijemo ako otpornike otpora 𝑅1 𝑖 𝑅2 zamijenimo kliznim otpornikom .DOBIVANJE VOLTMETRA Nastaje tako da se u seriju s galvanometrom spoji predotpornik velikog otpora 𝑅𝑝 . na taj način ograničavamo jakost struje koja prolazi kroz galvanometar ukupni napon 𝑈 između točaka A i B jednak je 𝑈 = (𝑅𝑝 + 𝑅𝑔 )𝐼𝑔 odakle se za 𝑅𝑝 dobije 𝑅𝑝 = 𝑈 𝐼𝑔 − 𝑅𝑔 galvanometar dakle može mjeriti i napone. ako između točaka A i B spojimo neko trošilo. njime se može odrediti vrijednost nepoznatog elektromotornog napona nekog izvora( metoda kompenzacije) 𝑅1 𝑅1 𝜀𝑥 = 𝜀 =𝜀 𝑅1 + 𝑅2 𝑅 73 . možemo učiniti da je otpor 𝑅1 + 𝑅2 stalan i jednak 𝑅. a kliznim kontaktom u točki B možemo mijenjati otpor 𝑅1 od nula do 𝑅. trošilo može biti žica stalnog promjera i duljine 𝑙 pa vrijedi : 𝑈𝐴𝐵 = 𝜀 𝑙1 Potenciometar se koristi i kao djelitelj napona vrijedi : 𝑈𝐴𝐵 : 𝑈𝐵𝐶 = 𝑅1 : 𝑅2 . potenciometrom možemo mijenjati napon na tom 𝑙 trošilu.

WHEATSTONEOV MOST

Uređaj koji se koristi za mjerenje otpora. A krug( prikazan na slici) se sastoji od nepoznatog otpora 𝑅𝑥 ,
poznatog otpora 𝑅0 , tanke žice određene duljine (obično 1 m) razapete između točaka A i C, galvanometra
i baterije 𝑅

za nepoznati otpor možemo pisati : 𝑅𝑥 = 𝑅0 𝑅1 , otpori 𝑅1 𝑖 𝑅2 razmjerni su pripadnim duljinama žice pa za
2

nepoznati otpor možemo pisati: 𝑎 𝑏 𝑎

je duljina žice između točaka A i B, a 𝑏 duljina žice između točaka B i C 𝑅𝑥
= 𝑅0

KONDENZATOR U KRUGU ISTOSMJERNE STRUJE
Predstavlja beskonačan otpor
Naboj kondenzatora 𝑄
=𝐶 𝜀𝑅

2 𝑅
2 + 𝑟

MAGNETIZAM
MAGNETI - tijela koja privlače željezne predmete , ali i predmete od nikala, kobalta i njihovih slitina
UMJETNI MAGNETI - trajni ili permanentni magneti i elektromagneti
Elektromagneti nastaju kada zavojnicom s jezgrom od mekog željeza prolazi električna struja.
Permanentni magneti - trajno zadržavaju magnetna svojstva , a mogu biti različitog oblika(npr. štap,
potkova). Magnetna svojstva najjača su na krajevima permanentnog magneta, ta mjesta nazivaju se
MAGNETNI POLOVI . Svaki magnet neovisno o njegovu obliku ima dva pola: SJEVERNI (𝑁) i JUŽNI (𝑆), (taka
naziv dobili su zbog ponašanja magneta u odnosu na Zemlju). Magnetni polovi NE MOGU se razdvojiti,
magnetni polovi postoje samo u parovima.

74

Magnetni polovi međudjeluju. Istoimeni se polovi odbijaju, a raznoimeni se privlače.
Postoji bitna razlika između električnog naboja i magneta – magnetni naboj ne postoji.

ZEMLJA - PERMANENTNI MAGNET
Kako se sjeverni pol magneta orijentira prema sjeveru Zemlje, a južni pol magneta prema jugu Zemlje,
zaključujemo da je Zemlja magnet kojemu je južni magnetni pol negdje na sjeveru, a sjeverni magnetni pol
negdje na jugu Zemlje.
Os koja prolazi Zemljinim magnetnim polovima čini sa smjerom osi rotacije Zemlje kut koji iznosi 11.5°. Taj
kut naziva se DEKLINACIJAMA
Pierre de Maricourt (13 𝑠𝑡. ) - uveo pojam magnetskog polja i ustvrdio da ne postoje magnetski monopoli
Raspolavljajući magnet ustvrdio je da i svaki dio ima dva pol, dakle, da se magnetni polovi ne mogu
razdvojiti.

POJAM I PRIKAZ MAGNETSKOG POLJA
Međudjelovanje magneta opisujemo magnetskom silom, a svojstva prostora u kojemu ona djeluje
magnetskim poljem.
MAGNETSKO POLJE je svojstvo prostora oko magneta u kojem se osjeća djelovanje magnetske sile .
MAGNETSKE SILINICE - zatvorene krivulje kojima tangenta u svakoj točki pokazuje smjer magnetskog polja,
pošto su silnice zatvorene krivulje kažemo da je MAGNETSKO POLJE VRTLOŽNO POLJE, orijentacija silnica od
sjevera prema jugu.

75

- ravni magnet, potkovasti magnet i magnetna igla

magnetno polje između dvaju istoimenih polova
dvaju raznoimenih polova

-

- magnetno polje između

VELIČINE ZA OPIS MAGNETSKOG POLJA
Magnetski tok je fizikalna veličina koja se opisuje kao broj silnica magnetskog polja koje prolaze
kroz neku površinu, a označava se grčkim slovom Ф [𝑊𝑏 = 𝑉 ∙ 𝑠]. Magnetski tok kroz zatvorenu
površinu je uvijek jednak nuli, zbog činjenice da ne postoje magnetski monopoli.
MAGNETSKA INDUKCIJA(GUSTOĆA MAGNETSKOG TOKA) - fizikalna veličina koja ukazuje koliki dio
toka prolazi jediničnom površinom 𝐵
=

Ф
[𝑇(𝑡𝑒𝑠𝑙𝑎)] 𝑆

što vrijedi ako je magnetsko polje homogeno i ako su silnice okomite na odabranu površinu. Magnetska
indukcija je vektor koji ima smjer i orijentaciju magnetskog polja, ukazuje nam na jakost magnetskog polja.

MAGNETNE OSOBINE TVARI
Po svojim magnetnim svojstvima materijali se svrstavaju u tri skupine: DIJAMAGNETSKI,PARAMAGNETSKI I
FEROMAGNETSKI materijali. 𝜇
- magnetska permeabilnost tvari - opisuje «odaziv» materijala na vanjsko magnetsko polje
permeabilnost vakuuma 𝜇0 = 4𝜋 ∙ 10−7 [𝑉𝑠𝐴−1 𝑚−1 ] , za slučaj drugih tvari važna nam je relativna
permeabilnost 𝜇𝑟
= 𝜇 𝜇

0

76

feromagnetski materijali su oni preko kojih magnetsko polje često ulazi u svakidašnji život ( magnetne kartice. slušalice. Električna struja proizvodi magnetsko polje.magnetsko polje potječe od svakog slobodnog elektrona koje se giba u vodiču. a palac ispružimo u smjeru toka struje. kao i slitine te mješavine tih elemenata). Tada nam vrhovi prstiju pokazuju smjer i orijentaciju silnica magnetskog polja). Oersted .ustvrdio da se oko vodiča kojim prolazi električna struja javlja magnetsko polje.nikal i još neki el. 𝜇𝑟 = 𝐵 𝐵0 gdje je 𝐵 indukcija magnetskog polja u sredstvu .RELATIVNA PEMEABILNOST je bezdimenzionalna veličina i ustvari govori nam koliko je puta magnetsko polje u danoj tvari jače od polja u vakuumu. Paramagnetski materijali imaju relativnu permeabilnosti nešto veću od 1 (materijali građeni od prijalaznih elemenata . MAGNETSKO POLJE ELEKTRIČNOG NABOJA ELEKTRIČNI NABOJ koji se giba izvor je i električnog i magnetskog polja ILI električni naboj izvor je elektromagnetskog polja Rezultat Oerstedovog pokusa objasnio je André M. Iz Oerstedovog pokusa zaključujemo da električni naboj koji se giba stvara i magnetsko polje.. video i audio vrpce…). Feromagnetski materijali imaju relativnu permeabilnost puno veću od 1 (željezo. a 𝐵0 indukcija magnetskog polja u vakuumu. MAGNETSKO POLJE RAVNE STRUJE Smjer cirkuliranja silnica magnetskog polja određujemo PRAVILOM DESNE RUKE(desni dlan postavimo tako da prste savijemo kao da obujmljujemo vodič. MAGNETSKO POLJE ELEKTRIČNE STRUJE Oerstedov pokus Hans C. 77 . rijetkih zemalja i aktinida). Dijamagnetski materijali imaju relativnu permeabilnost nešto manju od 1 (većina materijala u našem okruženju su dijamagneti).hard diskovi . Amperé .

Za iznos magnetske indukcije polja beskonačno dugog ravnog vodiča vrijedi izraz 𝐵 = 𝜇0 𝜇𝑟 𝐼 2𝜋𝑟 gdje je 𝑟 udaljenost od vodiča a 𝜇𝑟 relativna permeabilnost sredstva u kojem se nalazi vodič MAGNETSKO POLJE STRUJNE KRUŽNE PETLJE Ako vodič savijemo u obliku kružnice . Magnetsko polje unutar zavojnice je HOMOGENO . nastat će KRUŽNI ZAVOJ ili KRUŽNA PETLJA. najčešće na jezgri nekog feromagnetičnog materijala u svrhu postizanja jačeg magnetskog polja upravljanog strujom. magnetsko polje zavojnice rezultat je magnetskih polja pojedinog njezinog zavoja. za iznos magnetske indukcije u središtu petlje vrijedi izraz 𝐵= 𝜇0 𝜇𝑟 𝐼 2𝑅 gdje je 𝑅 polumjer petlje . smjer silnica u središtu petlje određujemo pravilom desne ruke. a 𝜇𝑟 relativna permeabilnost sredstva u kojem se nalazi petlja. 78 . Iznos magnetske indukcije unutar zavojnice je 𝐵= 𝜇0 𝜇𝑟 𝑁𝐼 𝑙 gdje je 𝑁 broj zavoja zavojnice . 𝑙 duljina zavojnice. a smjer mu određujemo pravilom desne ruke( dlan desne ruke postavimo tako da su nam prsti savijeni u smjeru toka struje u zavojima . MAGNETSKO POLJE ZAVOJNICE Više kružnih petlji (zavoja) čini zavojnicu. 𝜇𝑟 relativna permeabilnost sredstva koje se nalazi unutar zavojnice ELEKTROMAGNET .izolirana žica namotana u zavojnicu. i tada nam ispruženi palac pokazuje SMJER I ORJENTACIJU magnetskog polja unutar zavojnice).

sile kojom magnetsko polje djeluje na česticu naboja 𝑞.DJELOVANJE MAGNETSKOG POLJA NA NABOJ. 𝑞 naboj čestice. Ovim izrazom određen je iznos Lorentzove sile. Ispruženi palac nam tada pokazuje orijentaciju Lorentzove sile na pozitivan naboj. koja se u magnetskom polju giba brzinom 𝑣. Lorentzova sila je najveća i iznosi 𝐹 = 𝑞𝑣𝐵 Iz izraza 𝐹 = 𝑞𝑣𝐵 za magnetnu indukciju dobivamo 𝐵= 𝐹 𝑞𝑣 Magnetska indukcija je fizikalna veličina koja određuje kolikom silom magnetsko polje djeluje na naboj koji se u tom polju giba. na negativni naboj Lorentzova sila ima suprotnu orijentaciju. tj. GIBANJE NABIJENE ČESTICE U MAGNETSKOM POLJU Lorentzova sila je centripetalna sila što znači da će se nabijena čestica u homogenom magnetskom polju gibati jednoliko po kružnici 𝐵𝑞𝑣 = 𝑚 𝑟= 𝑣2 𝑟 𝑚𝑣 [𝑚] − 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑜𝑡𝑟𝑜𝑛𝑠𝑘𝑖 𝑝𝑜𝑙𝑢𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑞𝐵 79 .LORENTZOVA SILA IZNOS I SMJER LORENTZOVE SILE Magnetsko polje indukcije 𝐵 i magnetsko polje nabijene čestice koja se giba stalnom brzinom 𝑣 međudjeluju silom 𝐹 = 𝑞𝑣𝐵 sin 𝛼 gdje je 𝛼 kut između vektora brzine i vektora magnetske indukcije.dlanom desne ruke oponašamo zavrtanje desnog vijka(suprotno od smjera okretanja kazaljki na satu). Orijentaciju sile određujemo pravilom desne ruke . Ako se električki nabijena čestica giba brzinom 𝑣 okomito na smjer magnetne indukcije .

spektrometar masa( koristi se za mjerenje mase iona) 3. a palac u smjeru struje. tada sila ima orijentaciju od dlana. filter brzina 2.PRIMJERI GIBANJA NABIJENE ČESTICE U MAGNETSKOM POLJU – PRIMJENA 1. 80 .protona i iona do velikih brzina i energija) AMPEROVA SILA NA VODIČ U HOMOGENOM MAGNETSKOM POLJU Sila 𝐹 je magnetska sila kojom magnetsko polje djeluje na električnu struju i zove se Amperova sila 𝐹 = 𝐵𝐼𝑙 ova relacija vrijedi kada je tok struje okomit na magnetsku indukciju. tada je Amperova sila dana izrazom 𝐹 = 𝐵𝐼𝑙 sin 𝛼 relacija 𝐹 = 𝐵𝐼𝑙 omogućuje mjerenje magnetske indukcije.elektrona. smjer sile uvijek je okomit na smjer silnica i smjer električne struje. ciklotron(jedan od uređaja koji služe za ubrzavanje nabijenih čestica . Ako smjer jakosti struje zatvara sa smjerom magnetske indukcije kut 𝛼.a orijentacija se određuje pravilom desne ruke: postavimo desni dlan tako da prsti pokazuju smjer i orijentaciju silnica magnetskog polja .

privlače. elektromotorni napon može se dobiti ako se mijenja magnetsko polje. Električne struje izazvane pomoću magnetskog polja zovu se INDUCIRANE STRUJE.vodičima prolaze struje jednake jakosti i suprotne orijentacije. proizvodila između tih vodiča silu jednaku 2 ∙ 10−7 𝑁 po metru duljine. godine i glasi jedan amper je ona vrijednost stalne struje koja bi .AMPEROVA SILA IZMEĐU DVA RAVNA VODIČA PRVI SLUČAJ . Amperova sila između usporednih struja suprotne orijentacije Amperova sila između usporednih struja iste orijentacije ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA Pojava izazivanja elektromotornog napona i toka električne struje pomoću magnetsko polja. te se sada vodiči odbijaju. a prvi ih je otkrio Michael Farady 1831. ELEKTROMOTOR . inducirani elektromotorni napon javlja se samo kad se nešto mijenja. naći ćemo da se vodiči u ovom slučaju . takav izazvan elektromotorni napon naziva se inducirani elektromotorni napon. DRUGI SLUČAJ .vodičima prolaze struje jednake jakosti i iste orijentacije -sila između dvije usporedne struje 𝐹= 𝜇0 𝑙 𝜇 𝐼𝐼 2𝜋 𝑟 1 2 𝑑 ako iskoristimo pravilo desne ruke za Amperovu silu . postavljena u vakuumu na međusobnoj udaljenosti od jednog metra. kad bi se održavala u dva ravna usporedna vodiča neizmjerne duljine i zanemariva kružnog presjeka.uređaj koji električnu energiju pretvara u kinetičku energiju vrtnje. inducirani napon ovisi o brzini promjene magnetskog toka ε= N∆Ф ∆t 81 . Definicija ampera usvojena je 1946. usporednih struja iste orijentacije. sile su istog smjera.godine. ali suprotne orijentacije.

Kako je elektromotorni napon energija po jedinici naboja (𝑊 ⁄𝑞 ) to za inducirani elektromotorni napon na ravnom vodiču dobijemo 𝜀 = 𝐵𝑣𝑙 82 .a ∆Ф⁄∆t brzina promjene magnetskog toka. njegovo pravilo proizlazi iz zakona očuvanja energije.električna struja koja nastaje zbog induciranog elektromotornog napona ima takvu orijentaciju da nastoji spriječiti promjenu magnetskog toka zbog koje je i nastala.ZAKON ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE Faradayev zakon elektromagnetske indukcije treba dopuniti pravilom o predznaku induciranog elektromotornog napona . Ovaj izraz za inducirani elektromotorni napon naziva se FARADAYEV ZAKON ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE. tako da magnetsko polje na elektrone djeluje Lorentzovom silom 𝐹 = 𝐵𝑞𝑣. tako da ZAKON ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE glasi ε=− N∆Ф ∆t gdje (−) označava suprotnu orijentaciju elektoromotornog napona od uzorka indukcije.to pravilo definirao je LENZ LENZOVO PRAVILO . LENZOVO PRAVILO . ELEKTORMAGNETSKA INDUKCIJA NA RAVNOM VODIČU Gibanjem vodiča gibaju se i slobodni elektroni u vodiču. Lenzovo pravilo ulazi u konačni izraz za elektromagnetsku indukciju . odnosno 𝑊 = 𝐵𝑞𝑣𝑙 . Pri prijenosu naboja s jednog kraja vodiča na drugi izvršen je rad 𝑊 = 𝐹𝑙.gdje je N broj zavoja zavojnice .

u njoj će se inducirati elektromotorni napon koji je uzrok pojavi jakih struja u pločici – VRTLOŽNE ILI FOUCALTOVE STRUJE. Kod zavojnice s N zavoja vrijedi 𝑁Ф = 𝐿 ∙ 𝐼 𝐿= 𝑁Ф 𝐼 uvrštavanjem izraza za Ф u izraz za 𝐿 dobivamo za induktivitet zavojnice 𝐿= 𝜇0 𝜇𝑟 𝑁 2 𝑆 [1𝐻 = 1𝑇𝑚2 𝐴−1 ] 𝑙 SAMOINDUKCIJA Indukcija koja nastaje u zavojnici zbog promjene njezinog vlastitog magnetskog polja pri promjeni jakosti struje kroz zavojnicu zove se samoindukcija. Tijekom vrtnje mijenja se magnetski tok kroz petlju pa se i elektromotorni napon mora mijenjati o ovisnosti vremena. gdje se koeficijent proporcionalnosti 𝐿 zove INDUKTIVITET. u njoj će se inducirati elektromotorni napon.vremenski zavisan elektromotorni napon 83 . kad se nalazi u promjenljivom magnetskom polju. krajevi zavojnice spojeni su na ugljene klizne prstenove koji se okreću zajedno sa zavojnicom. GENERATORI Generator je uređaj kojim mehaničku energiju pretvaramo u električnu . IZMJENIČNI NAPON . Kako se zavojnica vrti u magnetskom polju . one proizvode toplinu koja djeluje štetno. a ujedno predstavlja gubitke energije. Jednostavni generator sastoji se od zavojnice koja se vanjskim utjecajem okreće u stalnom MAGNETSKOM POLJU. Za jedan zavoj ta proporcionalnost je Ф = 𝐿 ∙ 𝐼.VRTLOŽNE STRUJE Inducirane struje javljaju se i u MASIVNIM VODIČIMA koji se nalaze u promjenjivom magnetskom poju. INDUKTIVITET Zavojnica kojom prolazi električna struja je magnet. aluminijska) predstavlja masivni vodiči. Pločica(bakrena. a radi na načelu elektromagnetske indukcije. ε= −L∆l ∆t elektromotorni napon samoindukcije proporcionalan je induktivitetu zavojnice i brzini promjene jakosti električne struje. magnetsko polje i magnetski tok u zavojnici proporcionalni su jakosti električne struje .

𝑈1 𝑁1 = 𝑈2 𝑁2 Naponi na primaru i sekundaru razmjerni su broju zavoja.a snaga na sekundaru je 𝐼2 𝑈2. a druga stalno negativna . jedna će četkica biti stalno pozitivna. Tako dugo dok je prekidač na sekundarnom krugu 2 otvoren. 𝑁 Omjer 𝑁1 zove se omjer transformacije. TRANSFORMATOR Uređaj kojim pretvaramo izmjeničnu struju određene frekvencije u izmjeničnu struju iste frekvencije s manjim ili većim naponom. Snaga koja se razvija u primaru je 𝐼1 𝑈1 . a ali im se iznos mijenja. Zatvorimo li sekundarni krug dolazi do prijenosa energije sa primara na sekundarni strujni krug. radi na načelu međusobne indukcije. u magnetnom polju vrti se zavojnica u kojoj se inducira izmjenični elektromotorni napon 2.ε = 𝜀𝑚 sin 2𝜋𝑓𝑡 Postoji i generator istosmjerne struje . Elektromotorni napon koji se stalno mijenja PULZIRA . Jednostavni transformator sastoji se od dvije zavojnice i željezne jezgre PRIMAR . Krajevi zavojnice spojeni su na dva međusobno izolirana bakrena poluprstena . pa će zato u vanjskom dijelu kruga priključenom na četkice prolaziti istosmjerna struja.koja ima 𝑁2 zavoja i koja je spojena na neki otpornik 𝑅.zavojnica na koju se priključuje izmjenični napon .nema prijenosa energije. dobiveni električni napon i i električna struja ima uvijek istu orijentaciju.druga zavojnica . načelo rada je isto kao kod generatora izmjenične struje: 1. krajevi zavojnice spajaju se na komutator. koji želimo mijenjati on ima 𝑁1 zavoja. SEKUNDAR . da bi se izmjenični elektromotorni napon usmjerio tako da u vanjskom dijelu kruga uvijek ima istu orijentaciju . Kod IDEALNOG TRANSFORMATORA snaga na sekundaru jednaka je snazi na primaru 𝐼1 𝑈1 = 𝐼2 𝑈2 84 .

𝑣2 iznosi njihovih brzina prije suadara 𝑣1′ . elektromagnetska.ne mijenja se pri prijelazu sustava iz jednog stanja u drugo 𝐸𝑖 = 𝐸1 + 𝐸2 + ⋯ + 𝐸𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.mehanička. 𝑚2 su mase čestica u sudaru 𝑣1 .pa takav transformator služi za sniženje napona. za 𝑁2 > 𝑁1 VRIJEDI 𝑈2 > 𝑈1 pa transformator s većim brojem namotaja na sekundaru nego na primaru služi za dobivanje više napona 2. gdje su 𝐸𝑖 energije pojedinih tijela u zatvorenom sustavu. kemijska . SUDARI ENERGIJA I ZAKON OČUVANJA ENERGIJE ENERGIJA je temeljni fizikalni pojam kojim se opisuju mogućnosti sustava .energija zatvorenog sustava je konstantna.Iz toga se može za omjer jakosti struja na sekundaru i primaru dobiti 𝑈1 𝑈2 𝐼 = 𝐼2 ili 1 𝐼2 𝐼1 𝑁 = 𝑁1 2 Prema tome . ona može samo mijenjati oblike postojanja ili se radom prenijeti sa sustava na sustav. IDEALIZIRANI SUDARI DVAJU TIJELA Nema deformacija tijela i drugih gubitaka tijela 1 1 1 1 2 2 𝑚1 ∙ 𝑣12 + 𝑚2 𝑣22 = 𝑚1 𝑣1′ + 𝑚1 𝑣2′ 2 2 2 2 𝑚1 . struje u primaru i sekundaru obrnuto su proporcionalne odgovarajućim brojevima zavoja: 1. ZAKON OČUVANJA ENERGIJE . unutrašnja. 𝑣2′ iznosi njihovi brzina poslije sudara 85 . tj.tijela u smislu djelovanja i obavljanja rada VRSTE ENERGIJE . Energija ne može nastati ni iz čeka niti može nestati. za 𝑁2 < 𝑁1 VRIJEDI 𝑈2 < 𝑈1.nuklearna i druge.

) CENTRALNI ELASTIČNI SUDAR 86 .) 2.KOLIČINA GIBANAJ I ZAKON OČUVANJA KOLIČINA GIBANJA je fizikalna veličina koja opisuje stanje gibanja tijela. Ako to nije slučaj onda je sudar NEELASTIČAN. ZAKON OČUVANJA GIBANJA primijenjen na zatvoreni sustav dvaju tijela 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 ′ + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 ′ SUDARI Zbog raznolikosti međudjelovanja tijela u sudaru. smjer gibanja čestica prije i poslije sudara (ako je smjer gibanja čestica prije i poslije sudara ostao isti. definira s umnoškom mase i brzine tijela ⃗⃗⃗ = 𝑚 ∙ 𝑣 𝑝 ⃗⃗⃗ Pema 2.Ako to nije slučaj sudar je NECENTRALNI (nesredišnji). sudar je CENTRALNI (središnji). djelovanjem okoline na tijelo (sila) mijenja se stanje gibanja tog tijela ⃗⃗⃗ Δ𝑡 = Δ(𝑚 ∙ 𝑣 𝐹 ⃗⃗⃗ ) = Δ𝑝 ⃗⃗⃗ Veličina ⃗⃗⃗ 𝐹 Δ𝑡 nazvana je IMPULS SILE i ospisuje djelovanje okoline na tijelo(sila) u nekom vremenskom intervalu Δ𝑡 u kojem se i događa promjena količine gibanja.Newtonovom zakonu. sudare razvrstavamo u odnosu na: 1. očuvanje energije (ako je energija u sudaru očuvana sudar nazivamo SAVRŠENO ELASTIČNIM ili samo ELASTIČNIM SUDAROM.

odnosno povoljniji za računanje 𝑚1 (𝑣1 − 𝑣1′ ) = 𝑚2 (𝑣2 − 𝑣2′ ) ZAKON OČUVANJA KINETIČKE ENERGIJE 𝑚1 𝑣12 2 + 𝑚2 𝑣22 2 = 𝑚1 𝑣1′ 2 2 + 𝑚2 𝑣2′ 2 2 i nju prevedemo u povoljniji oblik za računanje 2 2 𝑚1 (𝑣1 2 − 𝑣1′ ) = −𝑚2 (𝑣2 2 − 𝑣2′ ) 𝑚1 (𝑣1 − 𝑣1′ )(𝑣1 + 𝑣1′ ) = −𝑚2 (𝑣2 − 𝑣2′ )(𝑣2 + 𝑣2′ ) ako 𝑣1 − 𝑣1′ = 0 ⟹ 𝑣1 = 𝑣1′ ako 𝑣1 − 𝑣2 = −(𝑣1′ − 𝑣2′ ) Brzine kuglica prije sudara jednake sup o iznosu .a suprotnog smjera u odnosu na brzine nakon sudara neovisno o masama. Određivanje formula za 𝑣1′ . 𝑣2′ = 𝑣1 e) kuglice jednakih masa. prema zakonima očuvanja 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 ′ + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 ′ 2 2 𝑚2 𝑣22 𝑚1 𝑣1′ 𝑚2 𝑣2′ = + 2 2 2 2𝑚2 𝑣2 + 𝑣1 (𝑚1 − 𝑚2 ) 2𝑚𝑣2 𝑣1′ = = 𝑚1 + 𝑚2 𝑚1 + 𝑚2 𝑣2′ = 2𝑚1 𝑣1 + 𝑣2 (𝑚2 − 𝑚1 ) 𝑣2 (𝑚2 − 𝑚1 ) = 𝑚1 + 𝑚2 𝑚1 + 𝑚2 b) uvjet a) i mase kuglica su jednake 𝑣1′ = 2𝑚𝑣2 2𝑚 = ⃗⃗⃗⃗ 𝑣2 . 𝑣2′ 𝑣1′ = 2𝑚2 𝑣2 + 𝑣1 (𝑚1 − 𝑚2 ) (𝑚1 + 𝑚2 ) 𝑣2′ = 2𝑚1 𝑣1 + 𝑣2 (𝑚2 − 𝑚1 ) (𝑚1 + 𝑚2 ) POSEBNI SLUČAJEVI CENTRALNIH ELASTIČNIH SUDARA a) kuglica mase 𝑚1 miruje prije interakcije. 𝑣2′ = 𝑣1 87 . 𝑣2′ = 0 c) kuglica mase 𝑚2 miruje prije interakcije 𝑣1′ = 𝑣1 (𝑚1 −𝑚2 ) 𝑚1 +𝑚2 2𝑚1 𝑣2 .Nema gubitka energija i nema da se tijela nakon interakcije odbijaju. a različitih brizina. 𝑣2′ = 𝑚 1 +𝑚2 d) uvjet c) i mase su jednake 𝑣1′ = 0 . s tim da brzine moraju biti različite od nule 𝑣1′ = 𝑣2 . ZAKON KOLIČINE GIBANJA 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 ′ + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 ′ prevedemo ga u bolji oblik.

a ukupna količina energije i količina gibanja prije i poslije sudara su očuvani. 𝑣2′ = 0 Mala kuglica mijenja svoj smjer. Nakon sudara prvo tijelo odlazi pod kutom 𝜑 u odnosu na prvobitno gibanje brzinom 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 ′. (𝑣2 = 0).drugo tijelo predaje energiju prvom. 𝑣2′ = 2𝑣1 Brzina veće kuglice se ne mijenja. prvo tijelo predaje energiju drugom. Na crtežu se zapaža da tijelo mase 𝑚1 nalijeće brzinom 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 na mirujuće tijelo mase 𝑚2 . ako je pozitivan rezultat. a iznos je isti. U slučaju mirovanja drugog tijela nazalzimo dio energije koji prvo tijelo preda drugom u sudaru Δ𝐸 4𝑚1 𝑚2 =− (𝑚1 + 𝑚2 )2 𝐸1 NECENTRALNI ELASTIČNI SUDAR VEKTORI BRZINE ne leže na istom pravcu. Prema zakonima očuvanja 1 1 1 2 2 𝑚1 ∙ 𝑣12 = 𝑚1 𝑣1′ + 𝑚1 𝑣2′ 2 2 2 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 ′ + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 ′ 88 . a drugo pod kutom 𝜃 brzinom 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 ′. 𝑣2 =0 𝑣1′ = 𝑣1 . 𝑣2 = 0 𝑣1′ = −𝑣1 . brzina manje kuglice duplo veća od brzine velike kuglice g) 𝑚1 𝑚𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑜𝑑 𝑚2 . a velika kuglica ne mijenja svoj smjer ni brzinu RASPODJELA ENERGIJA KOD CENTRALNIH ELASTIČNIH SUDARA Δ𝐸 4𝑚1 𝑚2 𝑣2 𝑚2 𝑣2 =− ∙ (1 − ) (1 + ∙ ) (𝑚1 + 𝑚2 )2 𝐸1 𝑣1 𝑚1 𝑣1 Ako je rezultat negativan.f) 𝑚1 𝑣𝑒ć𝑒 𝑜𝑑 𝑚2 .

potpuno elastičan sudar GUBITAK KINETIČKE ENERGIJE 1 2 1 2 1 1 Q=2 𝑚1 𝑣1′ + 2 𝑚2 𝑣2′ − 2 𝑚1 𝑣12 − 2 𝑚2 𝑣22 ZAKON OČUVANJA KOLIČINE GIBANJA (centralnog sudara) 𝑚1 (𝑣1 − 𝑣1′ ) = 𝑚2 (𝑣2 − 𝑣2′ ) Ili 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 ′ + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 ′ tada je zbog definicije (𝑣2′ − 𝑣1′ ) = 𝑘(𝑣1 − 𝑣2 ) FORMULE ZA BRZINE 𝑣1′ = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 + 𝑘𝑚2 (𝑣2 − 𝑣1 ) 𝑚1 + 𝑚2 𝑣2′ = 𝑚1 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 1 + 𝑚2 ∙ 𝑣 ⃗⃗⃗ 2 + 𝑘𝑚1 (𝑣1 − 𝑣2 ) 𝑚1 + 𝑚2 89 . te poprima ovaj oblik 2 2 𝑣1′ 𝑚2 𝑣2′ 1=( ) + ( ) 𝑣1 𝑚1 𝑣1 𝑚1 𝑣1 = 𝑚1 𝑣1′ cos 𝜑 + 𝑚2 𝑣2′ cos 𝜃 0 = 𝑚1 𝑣1′ sin 𝜑 − 𝑚2 𝑣2′ sin 𝜃 Rješavajući sustav jednadžbi dobijemo 𝑚1 sin(𝜑 + 2𝜃) = 𝑚2 sin 𝜑 NEELASTIČNI SUDARI Su oni sudari kod kojih se energija sustava gubi zbog različitih razloga(deformacija tijela pri sudaru.Jednadžbe prevodimo u skalarni oblik. k=1.) MJERA ELASTIČNOSTI SUDARA (k) ⃗⃗⃗⃗′ ⃗⃗⃗ ′ −𝑣 𝑣 k= 𝑣⃗⃗⃗ 2−𝑣⃗⃗⃗ 1 2 1 k=o. toplina i sl. potpuno neelastičan sudar .

tijelo čije dimenzije svjesno zanemarujemo. Najmanje udaljenosti pravca djelovanja od osi rotacije. M = F ∙ k = F ∙ r sin 𝝋 [𝑵 ∙ 𝒎] F⊥k 90 . Moment sile uzrokuje rotaciju krutog tijela. Iznos vektora momenta sile dobije se množenjem iznosa sile i kraka sile k tj. (idealiziramo jer je poznato da se tijelo uvijek-vise ili manje deformira) Posljedice djelovanja okoline na kruto tijelo ne mijenjaju se ako hvatište sile premještamo duž pravca djelovanja. KRUTO TIJELO Djelovanje sile na tijelo : 1. MOMENT SILE Moment sile opisuje djelovanje okoline na kruto tijelo. promjena stanja gibanja tijela Kruto tijelo je tijelo koje ne mijenja oblik kad na njega okolina djeluje silom.ROTACIJA KRUTOG TIJELA MATERIJALNA TOČKA . promjena oblika tijela(deformacija) 2.

ako na njega djelujemo momentom sile. Ponavlja se nakon određenog perioda T.ROTACIJA KRUTOG TIJELA Kruto tijelo se zakreće oko osi koja prolazi točkom u kojoj je tijelo učvršćeno. PERIOD Jednoliko rotacijsko gibanje je periodično gibanje tj. Pri ROTACIJI krutog tijela sve njegove čestice gibaju se istom kutnom brzinom po kružnicama čija središta leže na istom pravcu koji se zove OS ROTACIJE (rotacija krutog tijela oko nepomične osi). 𝝎= ∆𝝋 ∆𝒕 [𝒓𝒂𝒅𝒔−𝟏 ] 91 . Period jednolikog rotacijskog gibanja je vrijeme nakon kojeg se gibanje ponavlja. 𝟏 𝒇 = 𝑻 [𝒔−𝟏 ] 𝒏 𝒇= 𝒕 n –broj okretaja.mehanike koji se odnosi na opis gibanja nezavisno od fizikalnih uzroka koji izazivaju gibanje. FREKVENCIJA. t-vremenski interval KUTNA BRZINA Kinematika . KUTNA BRZINA. FREKVENCIJA Frekvencija je također fizikalna veličina koja opisuje jednoliko rotacijsko gibanje i pokazuje koliko puta se tijelo okrene oko osi rotacije u jedinici vremena. Takav tip gibanja se zove ROTACIJA i jedan je od osnovna tri tipa gibanja. Veličine koje karakteriziraju rotaciju su : PERIOD GIBANJA.

Pokazuje za koliki kut se zakrene tijelo u jedinici vremena. Zbog karakteristika krutog tijela mi ne primjećujemo promjenu polumjera zakrivljenosti.Kutna brzina je fizikalna veličina kojom opisujemo rotaciju tijela. Kod kružnog ubrzanog gibanja na svaku česticu tijela okolina djeluje centripetalnom silom. to utječe na to da čestica ima ubrzanje usmjereno prema središtu kružne putanje. 𝑣 = 𝑟∙𝜔 𝝎= 𝟐𝝅 𝑻 v-obodna/tangencijalna/linearna brzina = 𝟐𝝅𝒇 [𝒔−𝟏 ] ω se često naziva i kutna frekvencija KUTNA AKCELERACIJA Akceleracija 𝒂 = 𝚫𝒗 𝚫𝒕 ⟹ 𝜶= 𝚫𝝎 𝚫𝒕 kutna akceleracija 𝒂 = 𝑹 ∙ 𝜶 [𝒓𝒂𝒅𝒔−𝟐 ≈ 𝒔−𝟐 ] Kutna akceleracija opisuje rotaciju krutog tijela i pokazuje za koliko se promijeni kutna brzina u jedinici vremena . PRIMJERI: ROTOR VENTILATORA KLIZANJE ROTACIJA ZEMLJE 92 .

MOMENT TROMOSTI To je mjera tromosti tijela s obzirom na rotacijsko gibanje. gdje je 𝑁 broj čestica obruča. konop istom silom djeluje na svaku česticu 𝑀 = 𝑁 ∙ ∆𝑚 ∙ 𝑎 ∙ 𝑅 = 𝑚 ∙ 𝑎 ∙ 𝑅 gdje je 𝑁 ∙ ∆𝑚 = 𝑚 ukupna masa obruča. valjak 𝐼 = 2 𝑚 ∙ 𝑟 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] 93 . kutno ubrzanje razmjerno je momentu sile koji uzrokuje rotaciju krutog tijela. pokazuje kolika je tromost tijela s obzirom na rotacijsko gibanje. 𝑀 = 𝐹1 𝑅 + 𝐹2 𝑅 + ⋯ + 𝐹𝑁 𝑅. Ukupan moment sile dobit ćemo ⃗⃗ = ⃗⃗⃗⃗⃗ zbrajanjem momenta sile koji uzrokuju rotacije čestica obruča 𝑀 𝑀1 + ⃗⃗⃗⃗⃗ 𝑀2 + ⋯ + ⃗⃗⃗⃗⃗⃗ 𝑀𝑁 . Opisuje svojstvo krutog tijela da se opire promjeni rotacijskog gibanja oko neke osi rotacije. Ako uvažimo 𝑎 = 𝑅𝛼 dobijemo vezu 𝑀 = 𝑚𝑅 2 𝛼 = 𝐼 ∙ 𝛼. ustanovit ćemo da se on rotira. 𝑀~𝛼 . taj izraz je jednadžba rotacijskog gibanja. Ako je preko obruča prebačen uteg na konopu. materijalna točka – obruč 𝐼 = 𝑚 ∙ 𝑟 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] 1 2. disk. Ako pretpostavimo da sve čestice imaju jednaku masu ∆𝑚 i da su na jednakoj udaljenosti od osi rotacije 𝑅. 𝐼 = 𝑚 ∙ 𝑅 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] 1. koje se tada giba jednoliko ubrzano. a 𝐹1 = 𝐹2 = 𝐹𝑁 = ∆𝑚 ∙ 𝑎 sila kojom konop djeluje na pojedinu česticu obruča.JEDNADŽBA GIBANJA KRUTOG TIJELA Ako promatramo gibanje obruča.

1. štap 1 𝐼 = 12 𝑚 ∙ 𝑙 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] – ako se rotira oko svog središta 1 𝐼 = 3 𝑚 ∙ 𝑙 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] – ako se rotira oko jednog svog kraja 4. sfera 2 𝐼 = 𝑚 ∙ 𝑅 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] 3 STATIKA RAVNOTEŽA KRUTOG TIJELA U ravnotežnom stanju materijalna točka miruje (statička ravnoteža) ili se giba jednoliko pravocrtno (dinamička ravnoteža). labilna ravnoteža – ako se tijelo nakon pomaka iz ravnotežnog položaja udaljava od položaja ravnoteže 3. stabilna ravnoteža – ako se tijelo nakon pomaka vrati u ravnotežni položaj 2. indiferentna ravnoteža – kada se tijelo pomakne iz položaja ravnoteže ali se ništa nije dogodilo 94 .3. puna kugla 2 𝐼 = 𝑚 ∙ 𝑅 2 [𝑘𝑔 ∙ 𝑚2 ] 5 5.

dobivamo nakon rotacije stožac volumena: 𝐵ℎ 𝑏 2 𝜋𝑎 [𝑚3 ] = 3 3 𝑃 = 𝑎𝑏 𝑎𝑏 𝑉= 2𝑥𝑇 𝜋 = 𝑎𝑏𝑥𝑇 𝜋 2 𝑏 2 𝜋𝑎 𝑉 = 𝑎𝑏𝑥𝑇 𝜋 = 3 𝑏 𝑥𝑇 = 3 𝑉= Isti volumen dobili bismo. 𝑉= 𝑏 𝑎 2𝑥 𝜋 𝑏 𝑇 𝑎 Iz čega slijedi 𝑥𝑇 = 3 . GULDINOV TEOREM Položaj težišta homogenih površina može se odrediti primjenom Guldinovog teorema koji glasi: Volumen tijela nastalog rotacijom ravninskog lika oko neke osi. (primjer određivanja težišta pravokutnog trokuta).analogno se određuje i koordinata 𝑦𝑇 = 3 STEINEROV TEOREM 95 . koji ga ne siječe. jednaka je produktu površine tog lika s duljinom kružnice koju opisuje težište lika.⃗ ⃗⃗ ⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗ Uvjet za izbjegavanje translacije ∑𝑁 𝑖=1 𝐹𝑖 = 𝐹1 + 𝐹2 + ⋯ + 𝐹𝑁 = 0 . a za izbjegavanje rotacije ⃗ ⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗⃗ ⃗⃗⃗⃗⃗⃗ ∑𝑁 𝑖=1 𝑀𝑖 = 𝑀1 + 𝑀2 + ⋯ + 𝑀𝑁 = 0. prema teoremu. množeći površinu trokuta s putanjom težišta. os rotacije duž katete a.

koja se mijenja u vremenskom intervalu t iz čega slijedi: 𝑀∆𝑡 = 𝐼𝜔2 − 𝐼𝜔1 = ∆(𝐼𝜔) moment sile mijenja veličinu oblika 𝐿 = 𝐼𝜔 [𝑘𝑔𝑚2 𝑠 −1 ] L je kutna količina gibanja I je moment tromosti  je kutna brzina ZAKON OČUVANJA KUTNE KOLIČINE GIBANJA Kutna količina gibanja u zatvorenom sustavu je konstanta! 𝑛 ∑ 𝐼𝑖 𝜔𝑖 = 𝐼1 𝜔1 + 𝐼2 𝜔2 + 𝐼3 𝜔3 + ⋯ + 𝐼𝑛 𝜔𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. 𝑖=1 𝐼1 𝜔1 = 𝐼2 𝜔2 𝟐 𝟐𝝅 𝟐 𝟐 𝟐𝝅 𝒎𝑹 𝑻 = 𝟓 𝒎𝒓𝟐 𝑻 /: 𝟓 𝒎 𝟓 𝟏 𝟐 𝟐 𝟐𝝅 𝟐 𝟐𝝅 𝟐 Primjer: kod kugle 𝑹 𝑻𝟏 𝑹𝟐 𝑻𝟏 =𝒓 𝑻𝟐 𝒓𝟐 =𝑻 𝟐 𝒓𝟐 𝑻𝟐 = 𝑹𝟐 𝑻𝟏 96 .Steiner je dokazao da u slučaju poznavanja momenta inercije možemo odrediti i moment inercije s obzirom na os rotacije koja je paralelna zadanoj osi rotacije: 𝐼 = 𝐼0 + 𝑚𝑑 2 I0 je moment inercije s obzirom na zadanu os rotacije koja prolazi kroz težište tijela m je masa tijela d je udaljenost paralelne osi od osi rotacije Određivanja momenta inercije homogenog štapa oko osi koja prolazi rubom štapa. primjenom 𝐼 = 𝐼0 + 𝑚𝑑 2 [𝑘𝑔𝑚2 ] 𝑙 2 1 𝐼 = 12 𝑚𝑙 2 + 𝑚 (2) teorema 1 𝐼 = 12 𝑚𝑙 2 + 𝑚 𝑙2 4 = 4𝑚𝑙2 12 = 𝑚𝑙2 3 DINAMIKA KUTNA KOLIČINA GIBANJA Iz jednadžbe rotacijskog gibanja : 𝑀 = 𝐼𝛼 = 𝐼 ∆𝜔 ∆𝑡 =𝐼 𝜔2 −𝜔1 ∆𝑡 M je moment sile.

ali se isto kotač rotira oko osi koja prolazi centrom mase kotača. Kotač se giba translatorno . za iznos 𝑙 = 𝑟∆𝜑.RAD I SNAGA Pretpostavimo sustav koji djeluje nekom silom na rub vrata i premještamo ih iz jednog položaja u drugi. pa možemo zapisati ∆𝑊 = 𝐹𝑙 = 𝐹𝑟∆𝜑 𝑀 = 𝐹𝑟 ∆𝑊 = 𝑀∆𝜑 [𝐽] Gdje je F tangencijalna komponenta sile kojom djelujemo na vrata. Zbog rotacijskog gibanja 97 . središtem kotača. m je ukupna masa kotača. Detaljna analiza pokazuje da smo točku na rubu premjestili po kružnici. Snagu definiramo 𝑃= ∆𝑊 ∆𝑡 𝑀∆𝜑 ∆𝑡 𝑃 = 𝑀𝜔 [𝑊] KINETIČKA ENERGIJA Primjer promatranja kotača koji se kotrlja po ravnoj podlozi i konstantnom brzinom v. Rad koji smo obavili zakretanjem vrata definiran je umnoškom momenta sile i kuta za koji smo 𝑃= zakrenuli vrata. tj. a R udaljenost ruba vrata od osi rotacije. Translatorno gibanje kotača možemo svesti na gibanje materijalne točke smještene u centar mase kotača te u tom slučaju kinetička energija vrijedi 𝐸𝐾 = 𝑚𝑣 2 2 [𝐽]. sa stanovišta energije.

Jednaki put u istom vremenskom intervalu prelaze i čestice kotača te vrijedi 𝑣 = 2𝑅𝜋 𝑇 = 𝑣′ [𝑚⁄𝑠]. pa možemo pisati 𝐸𝑘𝑟 = 𝑚𝑹𝟐 𝝎𝟐 2 moment tromosti kotača poznat je. Objesište je udaljeno 𝐿⁄4 od kraja štapa. Vezu obodne i kutne brzine rotacije čestice kotača znamo. Zbrajanjem energija pojedinih čestica dobit ćemo ukupnu energiju rotacije kotača. Koliku brzinu mora imati kuglica da bi štap došao u vertikalni položaj.oko središta kotača. svaka čestica kotača ima svoju kinetičku energiju 𝐸𝑘𝑖 = 𝑚𝑖 𝑣𝑖2 2 . ako je udar: a) SAVRŠENO ELASTIČAN SUDAR 1 1 1 𝑚𝑣 2 = 𝑚𝑣′2 + 𝐼𝝎𝟐 2 2 2 gdje je v´ brzina kuglice prije sudara. ali kutna količina gibanja je sačuvana 𝑚𝑣𝑑 = 𝐼𝜔 + 𝑚𝑣′𝑑 98 . Za vrijeme jednog ophoda T centra mase kotača prijeđe put jednak opsegu kotača. 𝑣 = 𝑅 ∙ 𝜔.  je kutna brzina rotacije štapa neposredno poslije sudara 𝜔= 2𝑚𝑑 𝑣 [𝑟𝑎𝑑⁄𝑠] 𝐼 + 𝑚𝑑2 b) SAVRŠENO NEELASTIČNI SUDAR U ovom slučaju ne znamo koliko se energije izgubilo u neelastičnom sudaru. pa za kinetičku energiju kotača možemo pisati 𝐸𝑘𝑟 = 𝐸 = 𝐸𝑘 + 𝐸𝑘𝑟 = 𝐼𝝎𝟐 2 𝑚𝑣 2 𝐼𝝎𝟐 [𝐽] + 2 2 SUDARI S KRUTIM TIJELOM Kuglica mase 𝑚 udara u štap mase 𝑀 i duljine 𝐿 na udaljenosti 𝑑 = 𝐿⁄2 od objesišta. I je moment tromosti štapa oko osi rotacije koja prolazi kroz objesište. 𝐼 = 𝑚𝑹𝟐 .

nastavlja gibanje rotirajući sa štapom na udaljenosti d od osi rotacije.kuglica koja se u sudaru zalijepi za štap . vrijedi 𝑣 ′ = 𝑑𝜔. za  se dobiva 𝜔 = 5 ∙ 𝐿 3 𝑣 kinetička energija neposredno poslije sudara prelazi u potencijalnu 1 𝟐 1 𝐿 𝐼𝝎 + 𝑚𝑣′2 = 𝑀𝑔 + 𝑚𝑔2𝑑 2 2 2 uvrštavanjem dobivenih vrijednosti za 𝐼 i  nalazimo 𝑣 = 2√5𝑔𝐿 SLIČNOSTI TRANSLACIJSKOG I ROTACIJSKOG GIBANJA TRASNLACIJA ROTACIJA 𝑠 = 𝑣𝑡 put 𝜑 = 𝜔𝑡 kut 𝑣 = 𝑎𝑡 brzina 𝜔 = 𝛼𝑡 kutna brzina 𝑎 akceleracija  kutna akceleracija 𝑚 masa 𝐼 moment tromosti 𝐹 = 𝑚𝑎 sila 𝑀 = 𝐼𝛼 moment sile 𝑚𝑣 količina gibanja 𝐼𝜔 kutna količina 𝐹∆𝑡 impuls 𝑀∆𝜑 impulsni moment 𝐹 = 𝑚𝑎 jednadžba gibanja 𝑀 = 𝐼𝛼 jednadžba gibanja 𝑊 = 𝐹𝑠 rad 𝑊 = 𝑀𝜑 rad 1 2 1 2 𝐸𝐾 = 𝑚𝑣 2 kinetička energija 𝐸𝐾 = 𝐼𝜔2 kinetička energija 𝑃 = 𝐹𝑣 snaga 𝑃 = 𝑀𝜔 snaga JEDNOLIKO GIBANJE 𝑎=0 𝛼=0 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. 𝑠 =𝑣∙𝑡 𝜑 =𝜔∙𝑡 𝑠 = 𝑠0 + 𝑣 ∙ 𝑡 𝜑 = 𝜑0 + 𝜔 ∙ 𝑡 JEDNOLIKO UBRZANO GIBANJE 𝑎=0 𝛼=0 𝑣 =𝑎∙𝑡 𝜔 =𝛼∙𝑡 𝑣 = 𝑣0 ± 𝑎 ∙ 𝑡 𝜔 = 𝜔0 ± 𝛼 ∙ 𝑡 1 𝑠 = 𝑎𝑡 2 2 1 𝑠 = 𝑣0 ∙ 𝑡 ± 𝑎𝑡 2 2 1 𝜑 = 𝛼𝑡 2 2 1 𝜑 = 𝜔0 𝑡 ± 𝛼𝑡 2 2 𝑣 2 = 𝑣0 2 ± 2𝑎𝑠 𝜔2 = 𝜔0 2 ± 2𝛼𝜑 99 . 𝜔 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.

tj. sustav koji titra ima energiju . ako postoji povratna sila.y u koordinatnom sustavu) 100 . sustav može titrati. naizmjenično na obje strane putanje. priroda povratne sile odredit će način titranja oscilatora 2.trenutačna udaljenost tijela od ravnotežnog položaja.TITRANJE Titranje je periodično gibanje tijela po nekoj putanji.vremensko interval nakon kojeg se gibanje ponavlja 𝑡 𝑇 = 𝑛 [𝑠] t-vrijeme.ova pretpostavka definira oscilator. n-broj titranja Možemo iskazati i preko frekvencije. u sustavu postoji povratna sila . Temeljne pretpostavke titranja: 1. Veličine koje karakteriziraju titranje: PERIOD TITRANJA . Frekvencija je fizikalna veličina koja karakterizira periodična gibanja i pokazuje koliko puta se gibanje ponovi u jedinici vremena 𝑓= 𝑛 𝑡 1 = 𝑇[Hz ili 𝑠 −1 ] ELONGACIJA .okolina izvrši rad na oscilatoru. koja prolazi kroz položaj stabilne ravnoteže tijela. mijenjanje potencijalne energije tijela u kinetičku. najveća elongacija nazvana je amplituda(A). oscilator će mirovati sve dok okolina ne izvrši neki rad na njemu i unese energiju u sustav. Sustav koji titra nazvan je oscilator ili titrajni sustav. Pri tome se uočava periodično. i obrnuto. oznaku za elongaciju izabiremo s obzirom na smjer titranja oscilatora(x.

projekcija tijela koje titra: 𝑣𝑦 = 𝑣0 𝑐𝑜𝑠𝜑 ELONGACIJA 𝑅=𝐴 trenutačni položaj tijela koje kruži određen je kutom 𝜑. orijentacija vektora sile suprotna je orijentaciji vektora elongacije JEDNADŽBA TITRANJA SILA takvo gibanje uvjetovano je centripetalnom silom orijentiranom prema središtu kružne putanje tijela 𝐹0 = brzina kruženja tijela 𝑣0 = 2𝜋 𝑇 4𝜋 2 𝑇2 𝑚𝑅 .Taj kut nazvan je fazni kut ili samo faza. tj. k-koeficijent razmjernosti(elastičnosti).HARMONIJSKO TITRANJE Najjednostavnije ''skladno'' titranje.projekcija tijela koje titra 𝐹𝑦 = 𝐹0 𝑠𝑖𝑛𝜑 𝑅 . za takvo titranje odgovorna je elastična sila tj. y-elongacija ''-'' –sila je povratna. sila koja je proporcionalna elongaciji 𝐹 = −𝑘𝑦 .pokazuje orijentaciju vektora elongacije i brzine 𝜑 = 𝜔𝑡 101 .

može se i općenito pisati 𝑎0 = −𝑎0 sin(𝜔𝑡 + 𝜑0 ) orijentacija postaje pozitivna kada je faza u intervalu 180° < 𝜑 > 360° 102 .pa iz toga slijedi da je 𝑦 = 𝐴𝑠𝑖𝑛(𝜔𝑡 + 𝜑0 ) 𝐹 = 𝑘𝑦. kada je orijentacija vektora elongacije negativna.gdje je iznos centripetalnog ubrzanja 𝑎0 = 4𝜋 2 𝑇2 𝐴 = 4𝜋 2 𝑣 2 𝐴 = 𝐴𝜔2 . 𝑦 < 0. a orijentacija vektora sile pozitivna pa je tada 𝐹 = −𝑘𝑦 BRZINA Iz gornjeg prikaza slijedi 𝑣 = 𝑣0 𝑐𝑜𝑠𝜔𝑡.brzina je definirana kao 𝑣 = 𝑣0 cos(𝜔𝑡 + 𝜑0 ) AKCELERACIJA iz gornjeg prikaza slijedi 𝑎 = −𝑎0 𝑠𝑖𝑛𝜔𝑡. 𝑦 > 0 uzmimo u obzir da je početna faza 𝜑0 tada je trenutačni položaj određen fazom 𝜑 = 𝜔𝑡 + 𝜑0 .s tim da je 𝐹𝑦 = 𝐹0 𝑠𝑖𝑛𝜔𝑡 = 4𝜋 2 𝑇2 𝑚𝐴𝑠𝑖𝑛𝜔𝑡.pa će k biti 𝑘 = 4𝜋 2 𝑇2 𝑚 situacija se mijenja kada je faza u intervalu 180° < 𝜑 > 360° tj.t-vremenski interval u kojem se tijelo zaokrenulo za kut 𝜑 𝑦 = 𝑅𝑠𝑖𝑛𝜑 = 𝐴𝑠𝑖𝑛𝜔𝑡 ovisno o fazi elongacija y može biti:𝑦 = 0.gdje je 𝑣0 iznos obodne brzine kruženja tijela jednaka𝑣0 = 2𝜋 𝑇 𝐴 = 2𝐴𝜋𝑣 = 𝐴𝜔 ako je 𝜑0 .

ako se štap otkloni iz ravnotežnog položaja.odnosno sugerirali smo suprotnu orijentaciju). orijentirana prema položaju ravnoteže – povratna sila. 103 . Njihalo se ponaša kao harmonijski oscilator.veza akceleracije i elongacije tijela: 4𝜋 2 4𝜋 2 𝑎 = − 2 𝐴𝑠𝑖𝑛(𝜔𝑡 + 𝜑0 ).  i T ne mijenjaju te kako vrijedi 𝑦 = 𝐴 sin 𝜔𝑡 . za njegov period kod 𝑘 = 𝑚𝑔 𝑙 𝑙 vrijedi 𝑇 = 2𝜋√𝑔 FIZIKALNO NJIHALO Homogeni štap duljine l učvršćen je u točki na rubu štapa tako da oko te točke može rotirati. on će se njihati oko tog položaja. A. 𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑛𝑜 𝑎 = − 2 𝑦 = −𝜔2 𝑦 𝑇 𝑇 PERIOD TITRANJA Utvrdili smo vezu između sile F koja uzrokuje titranje projekcije i sile F0 koja uzrokuje gibanje tijela po kružnici 𝐹 = 𝐹0 ∙ sin 𝜔𝑡 = 4𝜋2 𝑚 𝑇2 ∙ 𝐴 sin 𝜔𝑡 kako se veličine m. rezultanta je sila komponenta sile teže u smjeru tangente na putanju. radi se o sili koja je proporcionalna elongaciji i koja uzrokuje harmonijsko titranje k je onda jednak 𝑘 = 4𝜋2 𝑚 𝑇2 𝑚 te zbog toga slijedi za period 𝑇 = 2𝜋 ∙ √ 𝑘 MATEMATIČKO NJIHALO U trenutku ispuštanja kuglice na nju djeluje Zemlja silom teže i nit silom napetosti. možemo i pisati𝐹 = −𝑘𝑦 (minus označava povratnu silu.

Kada izjednačimo 𝑚𝑔𝑑 ∙ 𝜑 = 𝐼 4𝜋2 𝑇2 𝐼 ∙ 𝜑.Na slici vidimo da je udaljenost težišta tijela od osi rotacije jednaka 𝑑 ako otklonimo tijelo za mali kut 𝜑 u položaju otklona štapa moment sile teže jednak je M  Fk M  mgd sin  sin    M  mgd M  I Primjenjujući analogiju translatornog i rotacijskog gibanja možemo izjednačiti 4 2 I mgd  I  mgd  I 2   T  2 T mgd 2 se d  l . a T period titranja. definira se reducirana duljina fizikalnog njihala 𝑙𝑜 = 𝑚𝑑 . Izbog  mltoga Ako pretpostavimo da je sva masa krutog tijela smještena u težište tijela . definira reducirana duljina fizikalnog njihala l0  l I  T  2 0 md g ANALOGIJA TRANSLATORNOG I ROTACIJSKOG GIBANJA TRANSLACIJA x  A sin v ROTACIJA 2 t t    0 sin 2 2 A cos t t T a  4 2 A sin t T T 2 t T 2 2  0 cos t T T   4 2  0 sin t T T 0 je najveći otklon (kutna amplituda) krutog tijela. dobijemo 𝑇 = 2𝜋√𝑚𝑔𝑑 Ako pretpostavimo da je sva masa krutog tijela smještena u težište tijela. tada je moment tromosti 𝐼 = 𝑚𝑙 2 𝐼 . te se za period titranja može napisati 𝑇 = 2𝜋√ 𝑙𝑜 𝑔 104 .

Kada se kinetička energija kod njihala povećava. te se u zavojnici stvara magnetsko polje 𝐵 = 𝜇0 𝜇𝑟 𝑁𝐼 𝑙 koje počinje jačati u zavojnici čime se električno polje počinje slabjeti. Period titrajnog kruga iznosi 𝑇 = 2𝜋√𝐿𝐶 Thomsonova formula Kod mehaničkog oscilatora tijelo nastavlja gibanje kroz položaj ravnoteže zbog inercije. potencijalna se smanjuje i obratno.TITRAJNI KRUG Vežemo li zavojnicu za obloge ravnog kondenzatora. laganim povlačenjem utega. Sustav raspolaže energijom koja je sadržana u el. 1 Rad koji smo obavili jednak je potencijalnoj energiji oscilatora 𝑊 = 𝐸 = 𝐸𝑃 = 2 𝑘𝐴2 105 . radom smo prenijeli energiju na osilator. Napon kondenzatora suprotstavlja se induciranom naponu (na početku ovog procesa taj napon je mali da bi u svakom sljedećem trenutku postajao veći. Analogne veličine su masa (mjera tromosti) i samoindukcija (induktivitet zavojnice). sve dok se kondenzator ne napuni. U prvom koraku priključimo kondenzator na izvor istosmjerne struje. samoindukcija se i događa da bi se zadržalo stanje u kojem se zavojnica nalazi). dobit ćemo mogućnost slobodnog elektromagnetskog titranja. ENERGIJA OSCILATORA Promatrao se sustav opruga-uteg. kod titrajnog kruga to se događa zbog samoindukcije zavojnice (prema Lenzovom pravilu. polju kondenzatora i iznosi 𝑊𝐸 = 1 𝑄2 2 𝐶 Zatvaranjem sklopke naboj se zbog razlike potencijala između ploča započinje gibati kroz zavojnicu prema ∆𝐼 ploči kondenzatora na nižem potencijalu – u zavojnici je došlo do induciranog napona 𝑈𝑖 = −𝐿 ∆𝑡 Takav napon suprotan je naponu između ploča kondenzatora i prema Lenzovu pravilu pokušava zaustaviti struju čija je jakost kroz zavojnicu određena 𝐼 = 𝑈−𝑈𝑖 𝑅 Inducirani se napon postupno smanjuje te jakost struje uskoro doseže najveću vrijednost. sve dok se ukupan ne preseli na drugu ploču).

sila otpora (trenja) kojima okolina djeluje na tijelo koje se giba. Period titranja se povećava u odnosu na slobodno titranje. Energiju oscilatora u proizvoljnom položaju dobivamo zbrajanjem potencijalne i kinetičke energije 𝐸′ = 𝐸𝑃 + 𝐸𝐾 = 𝐸(sin2 𝜔𝑡 + cos2 𝜔𝑡) = 𝐸 Realna je situacija da oscilator titranjem gubi energiju. zbog procesa disipacije. počnu titrati ali se ipak nakon nekog vremena zaustave zbog savladavanja sile otpora. PRIGUŠENO TITRANJE – oscilator gubi energiju. Period slobodnog titranja jednak je 𝑇 = 2𝜋 𝜔0 Za takvo gibanje je odgovorna elastična sila 𝐹𝑒 = 𝑚 ∙ 𝑎. u slučaju prigušenog titranja moramo uključiti i silu otpora 𝐹𝑒 − 𝐹𝑡𝑟 = 𝑚 ∙ 𝑎 . NEPRIGUŠENO TITRANJE – oscilator ne gubi energiju. Proces rasipanja energije može se opisati uvođenjem dodatnih sila. Amplituda titranja. OVISNOST POTENCIJALNE I KINETIČKE ENERGIJE O ELONGANCIJI PRIGUŠENO TITRANJE Sva tijela kad smo ih izveli iz ravnotežnog položaja. unoseći energiju u sustav. postaje sve manja i manja. Gotovo u svim procesima u prirodi prisutno je rasipanje (disipacija) energije.Gibanjem oscilatora potencijalna se energija pretvara u kinetičku. mijenjanje oblika energije također je periodičan proces s periodom jednakim periodu titranja oscilatora. 106 . Sila otpora ima suprotan smjer od brzine gibanja tijela.

odnosno gubi energiju. Zbog toga moramo gubitak energije nadoknaditi. To je mjera gušenja titranja.𝑇= 2𝜋 √𝜔02 − 𝛼 2 U praksi veliku ulogu ima kritično gibanje. odnosno vrijeme trajanja jednog njihala je jedna sekunda (sekundno njihalo). Mnogi instrumenti i uređaji (kazaljke galvanometra. 𝑙 𝑇 = 2𝜋√ 𝑔 duljinu niti možemo prilagoditi da dobijemo period titranja od dvije sekunde. odnosno da se u što kraće vrijeme vrate u ravnotežni položaj. 𝐿 je veličina analogna masi tijela. Nadoknađujemo ga 107 . a 1⁄𝐶 odgovara koeficijentu elastičnosti. amortizer auta) moraju biti upravo tako izvedeni da zadovoljavaju uvjete kritičnog gušenja. Faktor dobrote je omjer energije i smanjenje energije po jednom titraju Prigušeno titranje karakterizira se faktorom dobrote (𝑄). Praktična primjena periodičkog procesa u prirodi je mjerenje protoka vremena. Kako je ovaj proces uvijek prigušen. takav sustav bi se zaustavio. 𝑄= 𝐹𝑒 (𝑚𝑎𝑥) 𝑒𝑛𝑒𝑟𝑔𝑔𝑖𝑗𝑎 𝑜𝑠𝑐𝑖𝑙𝑎𝑡𝑜𝑟𝑎 = 𝐹𝑡𝑟 (𝑚𝑎𝑥) 𝑔𝑢𝑏𝑖𝑡𝑎𝑘 𝑒𝑛𝑒𝑟𝑔𝑖𝑗𝑒 𝑢 𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑚 𝑡𝑖𝑡𝑟𝑎𝑗𝑢 𝑄= 𝑚𝜔 𝑚 𝑘 = ∙√ 𝜇 𝜇 𝑚 𝑄= 𝑄= √𝑚𝑘 𝜇 1 𝐿 ∙√ 𝑅 𝐶 za titrajni krug. Javlja se periodično njihanje kuglice oko stabilne ravnoteže s periodima malih oscilacija. odnosno razlog prigušenja. Stupanj prigušenja možemo opisati i pomoću energije titranja. Ako je 𝑄 velik tada je prigušenje titranja slabo. gdje se javlja 𝑅 kao koeficijent otpora.

u gradnji građevinskih objekata: nastoji se izbjeći rezonancija 3. Općenito će frekvencija titranja sustava nakon nekog vremena postati jednaka frekvenciji prisilne sile.) kada je srušio viseći most. u elektrotehnici : pojava rezonancije je poželjna. u tehnici: kod motora poželjna je što manja rezonancija 2. Rezonancija u praksi 1. PRISILNO TITRANJE Kod prisilnog titranja neki drugi sustav daje prvom sustavu impuls sile koji se ponavlja u stalnim vremenskim razmacima. REZONANCIJA Pojava naglog povećanja amplitude kod prisilnog titranja nazvana je rezonancija. jer se na taj način lakše prenosi energija s jednog sustava na drugi 4. Rezonancija je pojava prijenosa energije titranja s jednog oscilatora na drugi oscilator jednake vlastite frekvencije. odnosno gravitacijskom energijom nadoknađujemo gubitak energije njihala. Zato je preporučeno da veće skupine ljudi izbjegavaju prijelaz mosta u zajedničkom ritmu koraka. Prvi sustav više ne može titrati vlastitom frekvencijom (𝜈0 ) jer ga u tome sprječava drugi sustav. Ako se tijelo giba vlastitom frekvencijom (𝜈0 ) tada se potencijalna energija pretvara u kinetičku i obrnuto. Rezonancija isto tako može biti i vrlo opasna ako je nismo predvidjeli u gradnji nekih sustava. 5. Ekstremni slučaj. Rezonancija je bitna pri projektiranju i gradnji mostova. (Tacoma. Zbog toga dolazi do prisilnog titranja prvog sustava nekom frekvencijom (𝜈) koja se ne mora podudarati s vlastitom frekvencijom. ali ovisi o vlastitoj frekvenciji sustava (𝜈0 ) i o frekvenciji prisilne sile (𝜈). Amplituda prisilnih titraja proporcionalan je amplitudi prisilne sile. Prijenos energije uzrokuje povećanje amplitude i to može dovesti do razaranja sustava ako elastična sila ne može podnijeti takvo naprezanje. 1940. Prema trećem Newtonovom aksiomu sustavi djeluju jedan na drugi jednakim silama suprotnog smjera. 108 .laganim spuštanjem utega povezanog za njihalo.

jednostavno gibanje po kružnici. BRZINA ŠIRENJA VALA je brzina kojom se prenosi titranje kroz sredstvo. a ona prenosi dalje to titranje. IZVOR VALA je svaka čestica koja prva zatitra u bilo kojem sustavu.VALOVI NASTANAK VALOVA VAL je nabor na površini tekućine uzrokovan gibanjem nekog objekta (more) ili vjetrom. Sastoji se od 2 kružne ploče KARAKTERISTIČNE VALNE VELIČINE VALOVITO GIBANJE je pojava širenja titranja kroz neko sredstvo. VALNA DULJINA najmanja je udaljenost dviju čestica sredstva kroz koje se širi titranje i koje titraju u fazi. POHLOV UREĐAJ služi kao nastavno pomagalo za prikaz valnog gibanja odnosno prikazuje nastanak i gibanje valova. U fizici ga ne definiramo. već definiramo gibanje čestica u sredstvu. 109 . U bilo kojem sustavu dovoljno je da jednu česticu pomaknemo iz položaja ravnoteže.

također pisati 𝑣 = 𝜆 ∙ 𝜈 VALOVITO ŠIRENJE je pojava širenja titranja kroz neko sredstvo JEDNADŽBA VALA Promatramo uže koje zatitramo s lijeve strane. jednadžba dobiva oblik 𝑦 = 𝐴 sin ( 𝑇 ∙ 𝑡 − 2𝜋 𝜆 ∙ 𝑥). Frekvencija izvora je i frekvencija titranja navedene čestice v. Izvor vala dobije brzinu koju prenosi titrajući na ostale čestice. Jednadžba titranja u tom je slučaju 𝑦 = 𝐴 sin 2𝜋𝜈(𝑡 − 𝑡′) Gdje je y trenutačni položaj (elongacija) čestice na udaljenosti x od izvora. Najjednostavniji oblik jednadžbe vala ipak je 𝑦 = 𝐴 sin(𝜔𝑡 − 𝑘𝑥). 2𝜋 Uz uvažanje poznatih izraza. odnosno te čestice. uz pretpostavku da nema gubitka energije. a T period titranja valova koji je određen periodom titranja izvora. A je amplituda titranja izvora. Zbog veze perioda i titranja možemo. Gdje smo definirali valni broj 𝑘 = 𝜔= 2𝜋 𝑇 2𝜋 𝜆 i iskoristili poznatu vezu = 2𝜋𝜈 110 . Gdje je v brzina širenja titranja kroz sredstvo. a s desne je strane pričvršćeno o neki zid 𝑥 Čestica će početi titranje nakon vremena 𝑡′ = 𝑣 gdje je v brzina širenja valova.Također možemo primijetiti da je to udaljenost na koju se proširi val za vrijeme jednog perioda titranja i možemo pisati 𝜆 = 𝑣 ∙ 𝑇. odnosno brzina valova.

O tome kako će titrati čestica nakon susreta odlučit će se zbrajanjem valova. n  Z Tada je razultantna amplituda jednaka AR  2 A cos kx 2 n  2 A cos    2A  2A 2  2 Radi se o „pojačanju“ valova ili KONSTRUKTIVNOJ INTERFERENCIJI 111 . brzini i valnoj duljini valova od kojih je novi val nastao. brzina i valna duljina novog vala jednake frekvenciji.SLAGANJE VALOVA Kao primjer uzimamo val koji nastaje padom kapljice vode na površinu mora Bacimo li dva kamenčića u vodu. Također primjećujemo da amplituda novog vala ovisi o razlici hoda tih dvaju valova 𝐴𝑅 = 2𝐴 cos 𝑘∆𝑥 2 POJAČANJE VALOVA Razlika u hodu dvaju valova jednaka je cjelobrojnom višekratniku valnih duljina x  n  . javljaju se koncentrični krugovi koji se u jednom trenutku sreću. Valovi imaju jednake amplitude i frekvencije te. imaju jednake brzine i jednaku valnu duljinu 𝑦 = 𝐴 sin(𝜔𝑡 − 𝑘𝑥1 ) + 𝐴 sin(𝜔𝑡 − 𝑘𝑥2 ) Trigonometrijska veza sin 𝛼 + sin 𝛽 = 2 cos 𝑦 = 2𝐴 cos 𝑘∆𝑥 sin (𝜔𝑡 2 −𝑘∙ 𝑥1 +𝑥2 ) 2 𝛼−𝛽 2 ∙ sin 𝛼+𝛽 2 omogućava dobivanje izraza gdje je ∆𝑥 = 𝑥2 − 𝑥1 razlika u „hodu“ valova Iz jednadžbe vala koji nastaje slaganjem dvaju identičnih valova primjećujemo da su frekvencija. kako se val širi kroz isto sredstvo. Pretpostavimo da su valovi opisani jednadžbama 𝑦1 = 𝐴1 sin(𝜔1 𝑡 − 𝑘1 𝑥1 ) i 𝑦2 = 𝐴2 sin(𝜔2 𝑡 − 𝑘2 𝑥2 ) Rezultantni val dobijemo zbrajanjem y  y1  y 2 .

odnosno čvoru vala. Amplituda titranja čestice sredstva ovisi o udaljenosti te čestice od izvora vala.PONIŠTENJE VALOVA Razlika u hodu valova jednaka je neparnom višekratniku polovica valnih duljina x  (2n  1)  Rezultantna amplituda jednaka je nuli AR  2 A cos  2 .n  Z     (2n  1)   2 A cos( 2n  1)   0  2 2 Dolazi do „poništenja“ valova ili DESTRUKTIVNOJ INTERFERENCIJI STOJNI VAL Stojni val nastaje slaganjem valova kada se valovi gibaju jedan prema drugome (koherentni su – oba vala nastala su titranjem istog izvora) yu  A sin(wt  kx) jednadžba vala koji se širi duž x-osi y r   A sin( wt  kx) jednadžba vala koji se reflektira prema čvrstom kraju (opet x. ali suprotnog smjera) Jednadžba vala dobivenog slaganjem ovih dvaju je y  2 A cos wt sin( kx)  2 A cos( kx  Rezultantna je amplituda AR  2 A cos( kx   2  2 ) cos wt ) . U ekstremnim slučajevima najveće i najmanje amplitude govorimo o trbuhu. U drugom slučaju amplituda će biti jednaka nuli ako je )  0 . kada od izvora. U prvom slučaju to dobijemo AR  2 A cos( kx  je čestica na udaljenosti x  ( 2n  1)  cos( kx   2  4  2 )  2 A cos( kx   2 )  1 tj. gdje je rezultantna amplituda AR  2 A cos kx 112 . Odnosno kada je čestica od izvora udaljena x  n   2 gdje je n cijeli broj. Ako pretpostavimo da se val odbija na „slobodnom kraju“ tako da možemo pisati yu  A sin(wt  kx) duž x-osi y r  A sin( wt  kx) reflektira se na slobodnom kraju i prvom valu dolazi u susret Jednadžba vala dobivenog slaganjem ovih dvaju je y  2 A coskx sin wt .

longitudinalni val . valna je crta koja povezuje sve čestice sredstva koje titraju u fazi 3. izvor vala je čestica koja je prva zatitrala 2. Dok za položaje čvorova  4 VRSTE VALOVA 1.Za položaje trbuha rješavamo jednadžbu cos rješavamo jednadžbu cos 2  2   1 i nalazimo x  n   0 i nalazimo x  (2n  1)   2 . valna fronta je ona valna crta koja je najudaljenija od izvora 4.ovaj val nastaje titranjem izvora gore-dolje okomito na smjer širenja vala 2. crta se okomito na valne crte i pokazuje smjer širenja vala 113 . transverzalni (poprečni) val .nastaje ako oprugu zatitramo naprijed-nazad HUYGENSOV PRINCIP 1. zraka vala je polupravac s početkom u izvoru.

LOM VALOVA Frekvencija izvora se ne mijenja. kružni i sferni (kuglasti) val. Nova valna crta je ovojnica (envelopa) koja povezuje elementarne valove. ali se mijenja brzina širenja valova 𝑣1 = 𝜆1 ∙ 𝑓 𝑣2 = 𝜆2 ∙ 𝑓 Efekt se najbolje vidi na površini vode kada valovi prelaze iz duboke u plitku vodu 𝒔𝒊𝒏𝜶 𝒔𝒊𝒏𝜷 𝒗1 =𝒗 2 114 . upadni val u cijelosti se reflektira o promatranu površinu upadni val: 𝑦1 = 𝐴𝑠𝑖𝑛[(ωt-kx)+φ1)] odbijeni val: 𝑦2 = 𝐴𝑠𝑖𝑛[(ωt-kx)+φ2)] Amplitude i frekvencije su jednake iz čega slijedi da nema gubitaka energije te se valovi jedino razlikuju u skoku u fazi. Način širenja valova Huygens je objasnio načelom: Svaka čestica do koje se proširi titranje postaje samostalni izvor valova i emitira elementarne valove. a kružnice kod kružnog vala dok kod sfernog vala sferna površina povezuje sve čestice sredstva koje titraju u fazi. valne crte kod ravnog vala su dijelovi pravca. odnosno val koji je došao kao brijeg vraća se kao dol i nastaje skok u fazi Mjerenjem je utvrđeno da se valovi odbijaju pod jednakim kutom (𝛼 = 𝛽).S obzirom na izgleda valnih crta razlikujemo ravni. ODBIJANJE VALOVA Frekvencija titranja izvora se ne mijenja pa se ne mijenja ni brzina širenja valova 𝑣 = 𝜆 ∙ 𝑓 dolazi jedino do promjene u fazi.

Težište dijela žice gibalo se ubrzano u vremenu t i vrijedi ∆𝑦 1 2 = 𝑎𝑡 2 2 Dok se težište spuštalo. odnosno žica elastičnom silom F pokušava vratiti prethodno stanje. ako je kut upada jednak nuli. l duljina. Što se može prikazati kao 𝐹𝑦 = 𝐹 𝑠𝑖𝑛∆𝜃 ≈ 𝐹 𝑡𝑎𝑛∆𝜃 = 𝐹 ∙ ∆𝑦 𝑥 Prema 2. 𝑥 = 𝑣 ∙ 𝑡 Iz toga dobivamo izraz za brzinu širenja valova kroz homogenu žicu 𝐹 𝐹𝑙 𝑣=√ =√ 𝜇 𝑚 Gdje je m masa.Newtonovom zakonu. dijelu žice mase m dali smo ubrzanje a 𝐹𝑦 = 𝑚𝑎 = 𝜇𝑥𝑎 Tu je 𝜇 = 𝑚/𝑥 linearna gustoća homogene žice mase m i duljine x. na udaljenost x . 115 . primijetit ćemo da se titranje širi od izvore određenom brzinom. a F sila napetosti žice.Zakon loma: ako je 𝑣1 veći od 𝑣2 kut upada je veći od kuta loma i obrnuto. Indeks loma (n) pokazuje kako se valovi lome pri prijelazu jednog sredstva u drugo 𝑛= 𝑠𝑖𝑛𝛼 𝑠𝑖𝑛𝛽 𝑣 1 = 𝑣 [1] 2 BRZINA ŠIRENJA VALOVA BRZINA ŠIRENJA TITRANJA KROZ ŽICU Zatitramo li žicu koja je učvršćena na jednom kraju. tada nema loma valova. impuls se proširio žicom. konstantnom brzinom v. To naše djelovanje je uzrokovalo reakciju žice.

Produljenje je također obrnuto razmjerno površini poprečnog presjeka štapa ∆𝑙~ 𝐹𝑙 . tako da je odnos brzina ∆𝑙 𝑢 ∆𝑡 ∆𝑙 = = . pa se uobičajeno piše ∆𝑙 𝐹 =𝑘∙ 𝑙 𝑆 gdje je k koeficijent elastičnosti materijala od kojeg je napravljen štap. ∆𝑙/𝑙 Uzmemo li sada homogeni čvrsti štap i udarom čekića uzrokujemo longitudinalnu deformaciju. 𝑆 Deformaciju štapa karakterizira relativno produljenje. 𝑙 𝑣 𝑙 ∆𝑡 116 . Modul elastičnosti E definiran je kao 𝐸= 1 𝑘 Sila F u štapu stvara napetost 𝑝 = Tako da je zapis zakona sada ∆𝑙 𝑙 𝐹 𝑆 𝑝 =𝐸 Mjerna jedinica za modul elastičnosti je Pa. utvrdit ćemo da je produljenje ∆𝑙 razmjerno sili istezanja. deformirao za ∆𝑙 u vremenu ∆𝑡.BRZINA ŠIRENJA TITRANJA KROZ ČVRSTO TIJELO HOOKEOV ZAKON Istežemo li štap od elastičnog materijala duljine l učvršćen na jednom kraju. ali i duljini štapa. 𝐸= 𝑝 . Za to vrijeme puls se proširio na udaljenost l. a modul elastičnosti jednak je napetosti koju bi uzrokovalo relativno produljenje jednako jedinici. možemo utvrditi da se štap zbog udarca.

Gdje je p gustoća tvari od koje je napravljen štap. nastala silom udarca čekića. ZVUK KAO VALNO GIBANJE Longitudinalni valovi u rasponu frekvencija od 16 do 20000 Hz nazivaju se zajedničkim imenom zvučni valovi. 𝑥 = 𝑣 ∙ 𝜏 𝑖 𝑎= 𝑢 . Ugibanje elastične opne pod utjecajem impulsa sile kao način nastajanja poremećaja gustoće zraka koji napreduje kao zvučni impuls. c) brzina gibanja čestica zraka 117 . Predstavljanje zvuka kao valnoga gibanja: a) gustoće zraka. mase m=pSx. 𝜏 𝑢 Sada se za silu može napisati 𝐹 = 𝑚𝑎 = 𝑝𝑆𝑣𝜏 ∙ 𝜏 . 𝐸 𝑝 Izjednačavanje s prethodnim rezultatom daje 𝑣 = √ . Kada se puls proširi na udaljenost x u vremenu 𝜏. a u brzina širenja deformacije štapa. a ono se potom prenosi dalje kroz zrak. Opna se pod utjecajem impulsa sile ugne.𝑢 𝑣 Uvažavanjem Hookeovog zakona slijedi 𝐹 = 𝐸𝑆 . što je putujući zvučni poremećaj. izazove iza sebe zgušnjavanje zraka kao poremećaj. tako da vrijedi. Osjećaj zvuka dolazi djelovanjem oscilirajućih čestica zraka na bubnu opnu u uhu. zbog početnog djelovanja i giba ubrzano. taj dio štapa. jer u osjetilu sluha čovjeka izazivaju osjećaj zvuka. b) tlaka zraka. pomiče se za to vrijeme. gdje je F sila udarca čekića. Mehanizam nastanka zvuka može biti prikazan djelovanjem kugle na elastičnu opnu.

Neka se zvučni izvor kreće kroz homogenu sredinu. a kada se udaljava on je "niži" od onoga koji bi se čuo da se vlak ne giba pokraj promatrača. 118 . a promatrač se kreće u vlaku prugom. U vremenu 𝑡 iz izvora se emitira 𝑣𝑆 ∙ 𝑡 valnih fronti. Kada se emitira posljednja promatrana valna fronta izvor je stigao na udaljenost od 𝑣𝑆 ∙ 𝑡 od mjesta emitiranja prvoga valnoga fronta. a budući da razmak između valnih fronti određuje valnu duljinu vala slijedi da se povećava frekvencija vala. te je ogovarajuća valna duljina dana sa 𝜆𝑃 = [(𝑣−𝑣𝑆 )∙𝑡] 𝑓𝑃 = 𝑣𝑆 ∙𝑡 = 𝑣−𝑣𝑆 𝑣𝑆 . bilo to ljudsko uho ili neka sprava. on zapaža promjenu zvuka. Istovremeno se zvučni izvor odmiče od onih djelovanja valnih fronti koja napreduju u smjeru suprotnom smjeru gibanja izvora. Promjena zvuka detektirana u uvjetima kada se kreću izvor zvuka ili detektor zvuka. Prva od njih prijeđe za to vrijeme 𝑡 udaljenost 𝑣 ∙ 𝑡. Prema tome. ili oba. miruje. kroz koju se zvuk prenosi u svim pravcima istom brzinom v . Zbog toga se udaljenosti između uzastopnih valnih fronti smanjuje. naziva se Dopplerov efekt. 𝑣𝑆 ∙ 𝑡 valnih fronti nalaze se smješteni na udaljenosti (𝑣 ∙ 𝑡 − 𝑣𝑆 ∙ 𝑡). Neka izvor zvuka emitira zvuk frekvencije 𝑓𝑆 . Tako se udaljenost između valnih fronti povećava. Zvučni izvor se kreće i nastoji "prestići" zvučne valove emitirane iz njega. Neka detektor zvuka. Kada se vlak približava zvuk je "viši". a odgovarajuća frekvencija 𝑣 𝑣 1 = 𝑣𝑆 = 𝑣𝑆 𝑣 𝜆𝑃 𝑣 − 𝑣𝑆 1 − 𝑣𝑆 Nastajanje Dopplerovog efekta kada se izvor kreće a detektor zvuka miruje Ta jednadžba važi i kada se izvor vala odmiče od promatrača s tim što se njegova brzina tada označava predznakom minus. Način pojave Dopplerovog efekta može biti shvaćen iz sljedećega razmatranja. što znači da se smanjuje frekvencija.DOPPLEROV EFEKT Ako promatrač stoji pokraj pruge i ako pokraj njega prolazi vlak s uključenom sirenom. Ista pojava može biti zapažena ako izvor zvuka miruje pokraj pruge. a kreće se prema promatraču brzinom 𝑣𝑆 .

kada zrakoplov postigne brzinu zvuka (prosječnu brzinu kojom se gibaju molekule zraka). valovi se odbijaju od auta u gibanju i vraćaju nazad do radara. te se za frekvenciju zvuka detektiranog od promatrača dobiva 𝑆 (𝑣 + 𝑣𝑃 ) ∙ 𝑓𝑃 = 𝑡 𝑡 𝜆𝑆 = (𝑣 + 𝑣𝑃 ) (𝑣 + 𝑣𝑃 ) = 𝑓𝑆 ∙ 𝜆𝑆 𝑣 Nastajanje Dopplerovog efekta kada se promatrač giba. registriranjem udara na radaru možemo odrediti brzinu gibanja vozila PROBIJANJE “ZVUČNOG ZIDA” . molekule zraka ne mogu mu se dovoljno brzo ukloniti s putanje te se one zbijaju ispred vrha zrakoplova i stvaraju sloj vrlo gustog zraka koji je pod velikim tlakom. 119 . Vozilo-prijemnik “čuje” valove. Radar je sada prijemnik. a promatrač se kreće k njemu brzinom 𝑣𝑃 . a vozilo u gibanju izvor valova.Promatrajmo slučaj kada se izvor zvuka nalazi u miru. Brzina promatrača u odnosu na valne fronte je (𝑣 + 𝑣𝑃 ).princip rada radara temeljen je na Dooplerovom efektu. Uređaj emitira valove određene frekvencije prema vozilu koje se giba. a izvor miruje Jednadžba važi i u slučaju kada se promatrač odmiče od izvora zvuka. Broj valnih fronti koje on prekreće u vremenu 𝑡 iznosi 𝑡 [(𝑣 + 𝑣𝑃 ) 𝜆 ]. samo se tada koristi predznak minus za brzinu promatrača. a val tog tipa dolazi do nas nakon što je projektil ili zrakoplov već prošao pokraj nas. Taj gusti val zraka širi se u obliku slova V i izaziva osjećaj oštrog udara. Kako radar emitira elektromagnetske valove brzine svjetlosti (𝑣 = 𝑐). U slučaju da se kreću i izvor i promatrač frekvencija valnog gibanja emitiranog iz 𝑣±𝑣 izvora i frekvencija koju detektira promatrač povezane su relacijom 𝑓𝑃 = 𝑓𝑆 ∙ 𝑣∓𝑣𝑃 𝑆 PRIMJENA DOOPLEROV EFEKTA RADAR .

a kako se valovi apsorbiraju. Njega možemo dobiti koristeći inverzni pizoelektrični efekt (pojava kad se pri deformaciji nekih tvari).mehanički valovi frekvencije 𝑓 = 20 𝑘𝐻𝑧 .ultrazvukom se koristi šišmiš. u ljudskom tijelu zvuk se širi brzinom približno kao u vodi (𝑣 = 1500 𝑚⁄𝑠). koristi se za ispitivanje morskog dna. propuštanja. reflektiraju ili lome ovisi o sredstvu 120 . refleksije i loma. Ultrazvučni valovi prenose mnogu veću energiju nego zvuk jer intenzitet vala raste s kvadratom frekvencije.KUNDTOVA CIJEV . odnosno trbuhe i čvorove nastalog stojnog vala. spadaju u području ultrazvuka. na njegovoj površini javljaju se električni naboji MJERENJE UDALJENOSTI OBJEKATA .5 MHz.. te je frekvencija ~1. za plovidbu u plitkom moru ili pri ribolovu PRIMJENA U MEDICINI .Kundtova cijev je uređaj kojim se u nastavi fizike može mjeriti valna duljina nekog zvučnog vala Princip rada Kundtove cijevi . u dijagnostici se primjenjuje tako da se mjeri jeka nastala na granici medija različitih gustoća. tako da bez problema lete i love kukce po noći. kvarc.pumpicom utiskujemo zrak u zviždaljku čiji zvuk pomiče piljevinu u staklenoj cijevi. koji šalje ultrazvučne valove i love njihov odjek. ULTARZVUK . neškodljiv je za ljudski organizam. Prikazuje izgled piljevine u cijevi. a one su mnogo veće od frekvencija čujnog područja. za razlučivanje detalja na udaljenosti 1mm. najčešće se upotrebljava frekvencija od 1 MHz do 5 MHz.prolaskom ultrazvučnih valova kroz neko sredstvo dolazi do njihove apsorpcije.

Također i rad u potpunoj tišini može negativno uticati na čovjeka. Ipak objektivnoj jačini ne odgovara subjektivna ocjena jačine zvuka. upotrebom specijalnih materijala. Pod jačinom zvuka podrazumijeva se odnos srednje snage koja se prenosi zvučnim valovima i površine S koja je okomita na pravac prostiranja valova 𝑃 𝐼=𝑆. Zbog toga se uvodi termin subjektivna jačina 𝐼 zvuka (nivo jačine zvuka) 𝐿 = 10 log 𝐼 [𝑑𝐵] 0 Trajna buka loše utječe na zdravlje čovjeka. mora da ima neku minimalnu jačinu koja se zove prag čujnosti.JAKOST ZVUKA Jedna od najvažnijih karakteristika zvuka je njegova jačina. Stoga se preuzimaju mjere za akustičnu izolaciju. Da bi zvučni val izazvao osjećaj zvuka. Najosjetljivije je na frekvenciji od 700 Hz do 5000 Hz. prostorija. Kada jačina zvuka pređe tu granicu osjećamo bol. 121 . Standardni prag čujnosti se uzima za frekvenciju 1 𝑘𝐻𝑧 i iznosi 𝐼0 = 10−12 𝑊 ⁄𝑚2 Kada jačina zvuka raste mi ga čujemo sve jače dok ne dostigne granicu bola. Čovjek frekvencije ispod 16 Hz i preko 20000 Hz uopće ne osjeća kao zvuk. jer čovječje uho nije podjednako osjetljivo na sve frekvencije. jer izaziva pospanost i tromost. Gornja definicija se odnosi na fizičku ili objektivnu jačinu zvuka. Čovjek osjeća promjenu jačine zvuka u logaritamskoj skali. Ona iznosi 𝐼𝑚𝑎𝑥 = 10 𝑊 ⁄𝑚2 .

Ovu spoznaju Galileo Galilei formulirao je u načelu relativnosti gibanja: u svim sustavima koji se jedan prema drugom gibaju jednoliko pravocrtno zakoni gibanja su potpuno isti. 122 . TRANSFORMACIJA KOORDINATA Jedan problem s kojim se suočavam u opisu gibanja je nemogućnost zornog prikaza četvorodimenzionalnog prostor – vrijeme sustava. Pokazalo se je da su zakoni gibanja u sustavu koji se giba jednoliko pravocrtno identični onima dobivenim u mirujućem sustavu. koji potvrđuje značenje svog naziva samo u usporedbi s drugim pojmovima. Iz prikaza tih dvaju sustava slijede Galilejevi odnosi: 𝑥 = 𝑥′ + 𝑣𝑡′ 𝑥 ′ = 𝑥 − 𝑣𝑡 𝑦 = 𝑦′ 𝑦′ = 𝑦 𝑧 = 𝑧′ 𝑧′ = 𝑧 𝑡 = 𝑡′ 𝑡′ = 𝑡 Jednakost prostornih koordinata 𝑦 = 𝑦′ i 𝑧 = 𝑧′ slijedi iz pretpostavke o načinu gibanja sustava 𝑆′. takvi su sustavi ravnopravni. uvjetan. bez obzira na to što su zakoni gibanja ostali isti. Riješit ćemo ga pretpostavkom pravocrtnog gibanja tijela i na taj način omogućiti prostorni prikaz samo s jednom osi 𝑥. upozorava na to da je protok vremena u svim sustavima isti. Budući da je to tako. 𝒕). GALILEJEVE TRANSFORMACIJE Promatramo li pak gibanje jednog tijela u različitim inercijalnim sustavima pokazat će se da se (matematički) opisi istog gibanja međusobno razlikuju. pa vremenski interval između dva događaja izmjeren na svim satovima na svijetu – jednak.RELATIVNOST PRINCIP RELATIVNOSTI Relativan – odnosan. Dodavanjem vremenske koordinate 𝑡 dobivamo dvodimenzionalni prostorno – vremenski sustav (𝒙. međutim jednakost vremenskih koordinata 𝑡 = 𝑡′ ima značenje apsolutnog vremena tj.

Antički filozof Anaksimen tvrdi da je zrak (eter) prapočelo svega i da zagušivanjem i razrjeđivanjem zraka nastaju svi pojavni oblici. 𝑢 = primjenom transformacija = ∆𝑥 ∆𝑡 (𝑥′2 +𝑣𝑡′2 )−(𝑥′1 +𝑣𝑡′1 ) 𝑡′2 −𝑡′1 𝑢= = = 𝑥2 −𝑥1 𝑡2 −𝑡1 = (𝑥′2 −𝑥′1 )+𝑣(𝑡′2 −𝑡′1 ) 𝑡′2 −𝑡′1 ∆𝑥 ′ + 𝑣∆𝑡′ ∆𝑥 ′ = +𝑣 ∆𝑡′ ∆𝑡′ 𝑢 = 𝑢′ + 𝑣 Gdje su 𝑢 i 𝑢′ brzine tijela koje mjere opažači u sustavima 𝑆 i 𝑆′. Anaksimandar tvrdi da je apeiron (eter) nešto beskonačno i kvalitativno neodređeno. Objašnjavajući širenje svjetlosti. Najbrži objekt koji je bio na raspolaganju je sama Zemlja. Descartes ponovno uvodi eter kao vrlo finu. koja se giba oko Sunca brzinom 𝑣 = 30 𝑘𝑚⁄𝑠. R. INTERFEROMETAR – sat Interferometar je instrument kojim možemo utvrditi na koji način valovi interferiraju. U Michelson – Morleyevom pokusu provjeravat ćemo interferenciju valova svjetlosti 123 . jer se giba po krivulji. tj. sveprožimajuću tvar kroz koju se širi svjetlost. Analogno slijedi odnos 𝑢′ = 𝑢 − 𝑣 MICHELSON – MORLEYEV POKUS ETER – apsolutno mirujući sustav Eter je u izvornom značenju samo zrak. u analogiji s valovima zvuka. da ovisi o tome u kojem ju sustavu mjerimo. Polazeći od definicije brzine u sustavu 𝑆. Galilejeve transformacije nude jednostavan način utvrđivanja tog odnosa. ZEMLJA – inercijalni sustav Budući da je brzina svjetlosti velika 𝑐 = 300000 𝑘𝑚⁄𝑠 postajao je problem pronalaženja «vlaka» koji bi se gibao nezanemarivom brzinom u odnosu na 𝑐. Međutim drugi problem je što Zemlja ustvari nije inercijalni sustav.TRANSFORMACIJA BRZINE Iz principa relativnosti gibanja prirodno slijedi da i brzina ima relativni karakter.

𝑡′′1 = 𝑐+𝑣 . odnosno zbog 𝑡2 = 𝑡′2 + 𝑡′′2. Za putovanje prema zrcalu 𝑍1 vrijedi 𝐿 + 𝑣𝑡 ′1 = 𝑐𝑡 ′1 . 𝑐 124 . Zrake se odbijaju od zrcala i vraćaju na ploču i od ploče odlaze u interferometar koji snima interferentnu sliku. Zraka svjetlosti dolazi na polupropusnu planparalelnu ploču 𝑃 postavljenu pod kutom od 45° u odnosu na dolazeću zraku. 𝑡′1 = 𝐿 . možemo vidjeti da je 𝑡′2 = 𝑡′′2 i zbog toga pišemo (𝑐𝑡′2 )2 = 𝐿2 + (𝑣𝑡′2 )2. vrijedi 𝑡2 = 2𝐿 𝑐 ∙ 1 2 √1−𝑣2 . Ukupno vrijeme koje zraka 1 provede „na putu“ jednako je 𝑡1 = 𝑡 ′1 + 𝑡 ′′1 = 𝑡1 = 2𝐿 ∙ 𝑐 𝐿 𝐿 + 𝑐−𝑣 𝑐+𝑣 1 1− 𝑣2 𝑐2 Iz koje zbog simetrije. 𝑐−𝑣 𝐿 Povratak na ploču traje 𝑡′′1 i vrijedi 𝐿 − 𝑣𝑡 ′′1 = 𝑐𝑡 ′′1 . Svjetlost djelom prolazi (𝑧𝑟𝑎𝑘𝑎 1) prema zrcalu udaljenom 𝐿 od ploče.POKUS Iz izvora 𝐼 emitira se svjetlost. odakle slijedi 𝑡′2 = 𝐿 𝑣2 𝑐 √1− 2 𝑐 . a dijelom se odbija (𝑧𝑟𝑎𝑘𝑎 2) i putuje u drugo zrcalo. udaljeno također 𝐿 od ploče.

S druge strane. Međutim interferometar nije registrirao postojane razlike u fazi među zrakama. Zemlja je sustav koji za vrijeme trajanja pokusa inercijalan. to je brzina elektromagnetske interakcije 4. objavljuje ćlanak: Annalen der Physik: Zur Elektrodynamik bewegter Korper (O elektrodinamici tijela u gibanju) Polazište je temeljio na stavovima: 1. postulat: svjetlost se u vakuumu širi brzinom 𝑐 i brzina svjetlosti ne ovisi o stanju gibanja izvora. u prirodi nema trenutačnih interakcija 2. Cilj pokusa je dokazati postojanje etera – apsolutno mirujućeg sustava i obaranje principa relativnosti. No. a to nema smisla jer brzina valova ne ovisi o stanju gibanja izvora. svi inercijalni sustavi su ravnopravni 2. 1905. Albert Einstein pronašao je odgovor na ovu zagonetku prirode. postulat: vrijedi načelo relativnosti. jer ako ne vidi jasno smo utvrdili da je svemirski brod inercijalan sustav. LORENTZOVE TRANSFORMACIJE Transformacije su linearne zbog homogenosti prostora i vremena. ta brzina je brzina svjetlosti i ona je maksimalna moguća brzina 1. promatrač na Zemlji u tom slučaju tvrdi da se svjetlost širi brzinom 2c (brzina borda i brzina svjetlosti). što se protivi načelu.Očigledno je da se vremenski intervali 𝑡1 i 𝑡2 razlikuju i to bi trebao registrirati interferometar. Zamislio je da se nalazi u svemirskom brodu koji se giba brzinom svjetlosti i gleda se u ogledalo. 𝑥 ′ = 𝑎𝑥 + 𝑏𝑡 𝑡 ′ = 𝐴𝑥 + 𝐵𝑡 125 . Naravno valjalo je razriješiti nesuglasje teorije i pokusa. sustav ravnopravan pretpostavljenom eteru – mirujućem sustavu. Pitao se: hoću li vidjeti svoj odraz? Prema načelu relativnosti morao je vidjeti svoj odraz u ogledalu. što znači da su vremenski intervali jednaki 𝑡1 = 𝑡2 . mora postojati neka maksimalna brzina interakcije 3.

u sustavu 𝑆′ gibat će se brzinom 𝑢′ = −𝑣. 𝑐 = 𝑎𝑐−𝑎𝑣 𝐴𝑐+𝑎 𝑎𝑣 → 𝐴𝑐 2 = −𝑎𝑣 → 𝐴 = − 𝑐 2 Iz ovoga proizlazi novi zakon slaganje brzina 𝑢′ = 𝑢−𝑣 𝑢𝑣 1− 2 𝑐 .u sustavu 𝑆 gibat će se brzinom 𝑢 = 𝑣.slijedi 1. također 𝑢 = 𝑢′ +𝑣 𝑢′ 𝑣 1+ 2 𝑐 . VRIJEME . 0 = 𝑎𝑢+𝑏 𝐴𝑢+𝐵 → 𝑏 = −𝑎𝑣 𝑏 2. 𝑢. U sustavu u kojem se nalazimo vrijeme najbrže teče (najbrže starimo). 𝑢′ ≪ 𝑐) postaju poznate Galilejeve transformacije. gledano iz našeg sustava vrijeme sporije teče ∆𝑡 = ∆𝑡′ 2 √1−𝑣2 . 𝐴𝑢+𝐵 gdje je 𝑢 = 𝑥2 −𝑥1 𝑡2 −𝑡1 . 𝑐 126 .Svaki inercijalni sustav ima vlastito vrijeme. Ako tijelo miruje u sustavu 𝑆(𝑢 = 0). 3. 2.U svim drugim inercijalnim sustavima. −𝑣 = 𝐵 → 𝑏 = −𝐵𝑣 → 𝑎 = 𝐵 3. Primjenom uvjeta. te nove transformacije imaju oblik 𝑥= 𝑥 ′ + 𝑣𝑡′ 𝑥′ = 2 √1 − 𝑣2 𝑐 𝑥 − 𝑣𝑡 2 √1 − 𝑣 2 𝑐 𝑦 = 𝑦′ 𝑦′ = 𝑦 𝑧 = 𝑧′ 𝑧′ = 𝑧 𝑣 ( 2 ) 𝑥 ′ + 𝑡′ 𝑡= 𝑐 2 √1 − 𝑣2 𝑐 𝑣 − ( 2) 𝑥 + 𝑡 𝑐 𝑡′ = 2 √1 − 𝑣 2 𝑐 Zakoni u slučaju malih brzina (𝑣. Ovi uvjeti su dovoljni da se dobije novi zakon slaganja brzina 𝑢′ = 𝑥 ′ 2 − 𝑥 ′1 𝑎(𝑥2 − 𝑥1 ) + 𝑏(𝑡2 − 𝑡1 ) = 𝑡 ′ 2 − 𝑡 ′1 𝐴(𝑥2 − 𝑥1 ) + 𝐵(𝑡2 − 𝑡1 ) 𝑢′ = 𝑎𝑢+𝑏 . Svjetlost u oba sustava ima jednaku brzinu 𝑢′ = 𝑐. Ako tijelo miruje u sustavu 𝑆′(𝑢′ = 0).Nepoznate koeficijente odredit ćemo iz uvjeta: 1. 𝑢 = 𝑐.

𝑎 → 0 𝐹 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. KOLIČINA GIBANJA . a 𝑣 neutralna elementarna čestica neutrino. MEZON . gdje je 𝒎(𝒖𝒌𝒖𝒑𝒏𝒂 𝒎𝒂𝒔𝒂 𝒕𝒊𝒋𝒆𝒍𝒂) = 𝒎𝟎 (𝒎𝒂𝒔𝒂 𝒕𝒊𝒋𝒆𝒍𝒂 𝒖 𝒎𝒊𝒓𝒐𝒗𝒂𝒏𝒋𝒖) 2 √1−𝑣2 𝑐 TROMOST(MASA) Svojstvo tijela da zadržava stanje u kojem se nalazi.elementarna čestica čije je prosječno „vrijeme života“ u mirujućem sustavu jednako 𝜏 = 2. 𝑡 → ∞ . . količina gibanja je očuvana u svim inercijalnim referntnim sustavima . DULJINA – duljina predmeta koji se giba u nekom inercijalnom sustavu manja je od duljine koju će izmjeriti promatrač u sustavu predmeta 𝑙 = 𝑙0 ∙ √1 − 𝑣2 𝑐2 . blizanac koji je putovao otkriva da je mlađi od brata koji je ostao na Zemlji. .5 ∙ 10−8 [𝑠].PARADOKS BLIZANACA je misaoni pokus u posebnoj teoriji relativnosti u kojem jedan od dva blizanaca putuje svemirskim brodom brzinom bliskom brzini svjetlosti. 𝑚 → ∞ 𝑊 =𝐹∙𝑠 𝑚𝑣 2 𝑊 = ∆𝐸 = . Jednadžba gibanja treba biti usklađena sa Lorentzovim transformacijama 𝒑= 𝒎𝟎 𝒗 2 √1−𝑣2 𝑐 = 𝒎𝒗. Ovisi o trenutačnoj brzini tijela i o energiji s kojom raspolaže 𝐹 = 𝑚𝑎.𝑚 = 2 𝑚0 2 √1 − 𝑣2 𝑐 ENERGIJA 𝐸 = 𝑚 ∙ 𝑐 2 odnosno 𝐸 = 𝑚 ∙ 𝑐 2 = 𝑚0 𝑐 2 2 √1−𝑣2 𝑐 KINETIČKA ENERGIJA 𝑚𝑣 2 2 1 ∆𝐸 = 𝐸𝐾 = ∙ 𝑚0 𝑣 2 2 𝐸𝐾 = (𝑚 − 𝑚0 ) ∙ 𝑐 2 𝐸𝐾 = 127 .Relativistička količina gibanja mora zadovoljavati uvjete: 1. gdje je 𝜇+ − 𝑚𝑖 − 𝑚𝑒𝑧𝑜𝑛. Mezon se raspada nakon nekog vremena na način 𝜋 + → 𝜇+ + 𝑣. 𝑣 = 𝑎𝑡 𝑣 = 𝑐 = 𝑘𝑜𝑛𝑠. relativistički oblik količine gibanja mora se svesti na klasični u graničnom slučaju malih brzina. 2. dok drugi ostaje na Zemlji. 𝑎 → 0 . Nakon povratka na Zemlju. 3.

ENERGIJA I KOLIČINA GIBANJA 𝐸
= ±√𝑚02 𝑐 4 + 𝑝2 𝑐 2

IZMJENIČNA STRUJA
DOBIVANJE IZMJENIČNOG NAPONA I STRUJE
Ako je okvir u trenutku 𝑡 = 0 u horizontalnom položaju, ravnina okvira je okomita na silnice magnetnog
polja.

Magnetni tok će tada biti maksimalan i jednak 𝛷 = 𝐵𝑆 [𝑊𝑏] , gdje je 𝐵 - magnetna indukcija, a 𝑆 površina omeđena okvirom. Zakrenemo li okvir oko osi za kut 𝛼, u pozitivnom smjeru, promijenit će se
površina u odnosu na koju su silnice polja okomite (postat će manja), promijenit će se magnetni tok pa će
se u okviru inducirati elektromotorni napon. Magnetni tok je sad 𝛷 = 𝐵𝑆𝑛 , gdje je 𝑆𝑛 -projekcija površine
na ravninu.
Budući površine 𝑆 i 𝑆𝑛 međusobno zatvaraju kut α, vrijedi: 𝑆𝑛 = 𝑆 cos 𝛼, a odavde prema formuli za
magnetni tok dobijemo: 𝛷 = 𝐵𝑆 cos 𝛼 odnosno 𝛷 = Ф0 cos 𝛼, gdje je Ф0 = 𝐵𝑆 maksimalna vrijednost
magnetnog toka.
Magnetni tok je maksimalan za kut 𝛼 = 0° i 𝛼 = 180°, a najmanji za kutove 90° i 2700 . Kut 𝛼 mjerimo u
radijanima. Tijekom jednog punog okreta inducira se u okviru po smjeru i veličini izmjenični elektromotorni
napon.Nastavi li se okvir okretati, pojava promjene magnetnog toka ponovit će se na isti način. Rotacijom
okvira kut 𝛼 se mijenja s vremenom, pa takvo gibanje okvira možemo opisati veličinama:kutna
brzina,period i frekvencija.
KUTNA BRZINA je fizikalna veličina kojom opisujemo rotaciju tijela i koja pokazuje koliki kut tijelo opiše
(prebriše) u jedinici vremena 𝛼 𝜔

= (𝑟𝑎𝑑𝑠 −1 ) 𝑡

PERIOD (T) je vrijeme jednog okreta.
1 𝑇

FREKVENCIJA (f) pokazuje koliko perioda ima u jednoj sekundi 𝑓 = (𝑠 −1 ; 𝐻𝑧)
Za vrijeme jednog okreta-za jedan period okvir će opisati kut od 2𝜋 𝑟𝑎𝑑 pa prema formuli vrijedi 𝜔
=

2𝜋 𝑇

= 2𝜋𝑓 .

128

Trenutačna vrijednost magnetnog toka 𝛷 = Ф0 cos 2𝜋𝜔𝑡 , gdje je Ф0 = 𝐵𝑆 maksimalni iznos magnetnog
toka, 𝑓 frekvencija, a 𝜔 kružna frekvencija. Zbog promjene magnetnog toka u okviru se inducira
∆Ф

elektromotorni napon kojemu trenutačnu vrijednost možemo odrediti formulom 𝜀 = − ∆𝑡 , ili za zavojnicu 𝜀
= −𝑁

∆Ф
∆𝑡

Uvažimo li formulu 𝛷 = Ф0 cos 𝜔𝑡 i uvrstimo li je u izraz za elektromotorni napon, dobit ćemo 𝜀 =

∆(Ф0 cos 𝜔𝑡)
∆𝑡

= −Ф0

∆(cos 𝜔𝑡)
∆𝑡

Maksimalan iznos magnetnog toka Ф0 = 𝐵𝑆 ne mijenja se tijekom vremena , a mijenja se samo cos 𝜔𝑡.
∆(cos 𝜔𝑡)
∆𝑡

= −𝜔 sin 𝜔𝑡, pa za inducirani elektromotorni napon možemo napisati 𝜀 = Ф0 𝜔 sin 𝜔𝑡 odnosno 𝜀

= 𝜀0 sin 𝜔𝑡 , gdje je 𝜀0 = 𝑁𝐵𝑆 maksimalna vrijednost elektromotornog napona. 𝑈
= 𝑈0 sin 𝜔𝑡 [𝑉]
Gdje je 𝑈 trenutačna vrijednost napona, 𝑈0 maksimalna vrijednost napona, 𝜔 kružna frekvencija
izmjeničnog napona.
Jakost izmjenične struje 𝐼 = 𝐼0 sin 𝜔𝑡 [𝐴] gdje je 𝐼 trenutačna vrijednost izmjenične struje, 𝐼0 maksimalna
vrijednost izmjenične struje, a 𝜔 kružna frekvencija izmjeničnog napona.

PREDOČAVANJE IZMJENIČNOG NAPONA I STRUJE
Izmjenični napon i struja mogu se predočiti grafički VEKTORSKIM DIJAGRAMOM, i pomoću krivulje koja se
zove SINUSOIDA. Radijus vektori rotiraju u ravnini oko čvrsta točke određenom kutnom brzinom 𝑤.
Maksimalnu vrijednost napona(struje) prikazujemo iznosom vektora.Projekcija vektora na os ordinata
određuje trenutačnu vrijednost napona(struje).
VELIČINE KOJE OPISUJU IZMJENIČNI NAPON (STRUJU)
Izmjenični napon (struju) možemo opisati trima veličinama
trenutačna vrijednost - trenutačna vrijednost je iznos napona u bilo kojem trenutku 𝑡, 𝑈
= 𝑈0 sin 𝜔𝑡 , analogno vrijedi i za izmjeničnu struju 𝐼 = 𝐼0 sin 𝜔𝑡
2. maksimalna vrijednost - maksimalna vrijednost je najveći iznos napona koji on može postići tijekom
jednog perioda. Označava se sa 𝑈0 . Maksimalna vrijednost jakosti izmjenične struje 𝐼0 .
3. efektivna vrijednost - efektivna vrijednost izmjenične struje jednaka je po iznosu onoj istosmjernoj
struji koja na istom otporu za isto vrijeme daje jednaki toplinski učinak.
1.

SNAGA istosmjerne struje 𝑣𝑃 = 𝑅 ∙ 𝐼 2 [𝑊], snaga je u svakom trenutku proporcionalna kvadratu jakosti
struje. Snaga električne struje uvijek je pozitivna i ne ovisi o njezinu smjeru. Trenutačna vrijednost snage
izmjenične struje 𝑃 = 𝑅𝐼02 𝑠𝑖𝑛2 𝜔𝑡 . Snaga se mijenja od nule do maksimalne vrijednosti 𝑅 ∙ 𝐼0 2 i uvijek je
pozitivna.

129

Grafički prikaz ovisnosti snage o vremenu
Efektivna vrijednost izmjenične struje 𝐼𝑒𝑓 = 𝐼

0
,
√2

gdje je 𝐼𝑒𝑓 efektivna vrijednost, a 𝐼0 maksimalna vrijednost

izmjenične struje. Efektivna vrijednost izmjeničnog napona 𝑈𝑒𝑓 = 𝑈

0
√2

FAZNI POMAK
U Fazi dvije izmjenične veličine su u fazi ako u istom trenutku postižu svoje nul-vrijednosti, ili u istom
trenutku postižu svoje maksimalne vrijednosti. Struja i napon u tom su slučaju 𝐼
= 𝐼0 sin 𝜔𝑡 , 𝑈 = 𝑈0 sin 𝜔𝑡 . Pomaknute u fazi dvije izmjenične veličine vremenski su pomaknute u fazi
ako svoje nul- vrijednosti ne postižu u isti trenutak.
Fazni pomak - vremenski interval koji prođe od trenutka u kojemu je jedna veličina imala nul-vrijednosti do
trenutka u kojem druga veličina postigne nul-vrijednost. Fazni pomak može imati pozitivni i negativni
predznak, a za određivanje njegovog predznaka treba odabrati referentnu veličinu. Koja će to veličina
biti(napon ili struja)ovisi o okolnostima u kojima promatramo fazno pomaknute veličine.
GENERATOR - je uređaj kojom mehaničku energiju pretvara u električnu Jednostavni generator sastoji se od
vodiča(okvir od žice) koji se vanjskim utjecajem okreće u homogenom magnetnom polju, pri čemu se u
njemu inducira elektromotorni napon. Da bi inducirani napon bio većeg iznosa, u praksi se umjesto jednog
zavoja koristi zavojnica s više zavoja.

OTPORI U KRUGU IZMJENIČNE STRUJE
OMSKI OTPOR - Trošila kojima je otpor jednak i pri istosmjernoj i izmjeničnoj struji zovu se omska trošila,
takav otpor se zove omski otpor ili radni otpor.

Prolaskom istosmjerne ili izmjenične struje omskim otporom električna energija se pretvara u
toplinsku energiju.
Za trenutačne vrijednosti napona vrijedi : 𝑈
= U0 𝑠𝑖𝑛𝜔𝑡
Za trenutačne vrijednosti struje vrijedi : 𝐼
= I0 sin𝜔𝑡

130

jedinica za induktivitet 𝐿 [𝐻 = 𝑉𝑠 𝐴 ].Fazni pomak između napona i struje je jednak nuli. Induktivni otpor je proporcionalan s induktivitetom zavojnice i kružnom frekvencijom.pa za induktivni otpor dobivamo jedinicu otpora 𝑉𝑠 1 𝑉 ∙ = =Ω 𝐴 𝑠 𝐴 Za trenutačne vrijednosti napona na zavojnici vrijedi : π 𝑈 = U0 sin (ωt + ) 2 Za trenutačne vrijednosti struje vrijedi: 𝐼 = I0 sin𝜔𝑡 Napon na induktivnom otporu je u fazi ispred jakosti struje. INDUKTIVNI OTPOR . R𝑐 = 1 [𝛺] Cω 𝜋 Napon zaostaje u fazi za strujom . KAPACITIVNI OTPOR .on nastaje uslijed samoindukcije u zavojnici te ne troši električnu energiju i u njemu se ne javlja toplina.kapacitivni otpor pruža kondenzator prolazu izmjenične struje. napon i struja su u fazi. a fazni pomak iznosi 90 ° odnosno 2 131 . tj. R 𝐿 = L ∙ ω [𝛺].a za 𝜔[𝑠 −1 ].

SERIJSKI SPOJ OMSKOG I INDUKTIVNOG OTPORA Napon na izvoru manji je od algebarskog zbroja napona u ostalom dijelu strujnog kruga: U𝑒𝑓 < U𝑅 + U𝐿 U krugovima izmjenične struje napone zbrajamo geometrijski pomoću vektora Ukupni otpor zove se prividni otpor kruga ili impedancija(Z) 𝑍 = √𝑅 2 + R 𝐿 2 SERIJSKI SPOJ OMSKOG I KAPACITIVNOG OTPORA R𝑐 = 1 Cω 𝑍 = √𝑅 2 + R 𝐶 2 132 .

ta se pojava zove serijska rezonancija. Ako je 𝑅𝐿 < R 𝐶 . 𝐿. kut φ je pozitivan-prevladava induktivni otpor 2. njihovo će se djelovanje međusobno poništiti. Ako je 𝑅𝐿 > R 𝐶 .SERIJSKI RLC KRUG Ukupni napon i impedanciju za strujni krug izmjenične struje u kojem se nalaze se nalaze serijski spojeni sva tri otpora može se odrediti vektorskim zbrajanjem pojedinih veličina 𝑈𝑒𝑓 = √U𝑅 2 + (𝑈𝐿 − 𝑈𝐶 )2 𝑈𝑒𝑓 = 𝐼√𝑅 2 + (𝑅𝐿 − R 𝐶 )2 Za impedanciju 𝑍 = √𝑅 2 + ((𝑅𝐿 − R 𝐶 )2 ) Za fazni pomak 𝑡𝑔𝜑 = 𝑈𝐿 −𝑈𝐶 U𝑅 = 𝐼(𝑅𝐿 −R𝐶 ) 𝑅 . 𝐶 i frekvencija napona odnosno struje ELEKTRIČNA REZONANCIJA Ako su induktivni i kapacitivni otpor jednaki . Tada će u strujnom krugu prolaziti najjača struja . Induktivni i kapacitivni otpor mogu se izjednačiti da bi se postigla rezonancija.prevladava kapacitivni otpor 3. a to se može postići: 133 . Veličinu kuta φ određuju parametri kruga 𝑅. cos 𝜑 = U𝑅 𝑈 𝐼𝑅 𝑅 = 𝐼𝑍 = 𝑍 Iz navedenih relacija može se zaključiti: 1. kut φ je negativan.

može se pisati 𝐿𝜔 = 1 𝐶𝜔 . mijenjanjem kapaciteta kondenzatora ( pomoću promjenjivog kondenzatora) 3. Ako za svaku trenutačnu vrijednost 𝑈 i 𝐼 izračunamo produkt 𝑈𝐼 i dobivene rezultate unesemo u koordinatni sustav dobivamo krivulju koja pokazuje promjenu iznosa snage na tom naponu. Ovisno o elementima koji su spojeni u krug izmjenične struje možemo računati trenutačne iznose snage SNAGA U KRUGU S RADNIM OTPOROM( DJELATNA SNAGA) .ako je u strujni krug uključen samo omski otpor.rezonantna krivulja 1 𝑇 Kondenzator kapaciteta 𝐶 i zavojnica induktiviteta 𝐿 (vrlo malog omskog otpora) čine titrajni krug 𝑓0 = . promjena jakosti struje pri rezonanciji. mijenjanjem frekvencije izmjenične struje THOMSONOVA FORMULA Iz uvjeta rezonancije može se pisati𝑅𝐿 = 𝑅𝐶 . mijenjanjem induktiviteta zavojnice ( pomicanje kotve jezgre) 2. 𝐼 i 𝑈 u svakom su trenutku istog predznaka pa množenjem dobivamo pozitivan vrijednost .snaga ima isti „smjer“ ( električna se energija 134 . Ako uvrstimo izraze za induktivni i kapacitivni otpor. između jakosti struje i napona nema faznog pomaka tj. formula je poznata kao Thomsonova formula.1. struja i napon su u fazi. Odakle za kružnu frekvenciju dobijemo izraz 𝜔 = 1 √𝐿𝐶 Zbog 𝜔 = 2𝜋𝑓 za frekvenciju izmjenične struje pri kojoj će nastupiti rezonancija dobijemo 𝑓= 1 2𝜋√𝐿𝐶 to je rezonantna frekvencija i označava se s 𝑓0 pa možemo pisati 𝑓0 = 2𝜋 1 √𝐿𝐶 . period takvog titrajnog kruga zbog može se odrediti prema formuli 𝑇 = 2𝜋√𝐿𝐶 [𝑠] SNAGA IZMJENIČNE STRUJE Snaga istosmjerne struje u nekom omskom trošilu računa se prema formuli 𝑃 = 𝑈𝐼 [𝑊] ili 𝑃 = 𝑅𝐼 2 = 𝑈2 𝑅 U krugu izmjenične struje iznos napona i jakosti struje kroz trošilo se stalno mijenja pa se mora mijenjati i snaga.

a u drugoj se nabije uzimajući potrebnu energiju iz izvora.JALOVA SNAGA .izvora se u cjelini pretvara u neki drugi oblik energije-npr.jalova ili reaktivna snaga i jalova ili reaktivna struja. Snaga izmjenične struje u krugu s kapacitiivnim otporom 135 . toplinu). Energija beskorisno kruži strujnim krugom pa se njezina snaga zove reaktivna(jalova) snaga.jakost reaktivne struje. a u drugoj se ta energija pretvara u električnu. Ovom se slučaju električna energija u prvoj četvrtini perioda pretvara u energiju magnetnog polja. a u industriji i jalova u 𝑘𝑉𝑎𝑟ℎ.u ovom slučaju napon zaostaje za strujom 90°.reaktivna snaga. Isto se ponavlja i u trećoj i u četvrtoj četvrtini perioda.JALOVA SNAGA . za obračun se mjeri djelatna energija u 𝑘𝑊ℎ.ako se u krugu izmjenične struje nalazi samo induktivni otpor tada radi faznog pomaka (90°) produkt trenutačne vrijednosti napona i struje ne bi bio istog predznaka. a struja reaktivna (jalova) 𝑃𝑟 = 𝑈𝑒𝑓 𝐼𝐿 [𝑉𝑎𝑟(𝑣𝑜𝑙𝑡𝑎𝑚𝑝𝑒𝑟 𝑟𝑒𝑙𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖)] 𝑃𝑟 . 𝐼𝐿 . ovdje se radi o izmjeničnoj pretvorbi energije bez gubitaka:u prvoj četvrtini perioda kondenzator se izbije i svoju energiju preda izvoru. ne dolazi do trošenja energije . to je djelatna snaga. vrijede iste formule kao u drugom slučaju. snaga izmjenične struje u krugu s induktivnim otporom SNAGA U KRUGU S KAPACITIVNIM OTPOROM. a struja koja pripada toj snazi je djelatna struja 𝑃 = 𝑈𝑒𝑓 𝐼𝑒𝑓 [𝑊] SNAGA U KRUGU S INDUKTIVNIM OTPOROM.

zato jakost struje možemo rastaviti na dvije komponente koje su međusobno okomite rastavljane struje na djelatnu i jalovu komponentu djelatna je komponenta u fazi s naponom 𝑈. veći je dio pozitivne snage. za reaktivnu snagu 𝑃𝑟 = 𝑈𝐼 sin 𝜑. a jalova komponenta zaostaje za naponom za 90° Iz pravokutnog trokuta na slici za obje komponente izlazi 𝐼𝑅 = 𝐼 cos 𝜑 . što je faktor snage manji manja je djelatna snaga.PRIVIDNA SNAGA . naponu i jakosti struje). izraz cos 𝜑 zove se faktor 𝑃 snage i može iznositi od 0 do 1. 136 . pozitivni dio snage nije jednak negativnom . 𝐼𝐿 = 𝐼 sin 𝜑. Iz istog trokuta se može zaključiti da za prividnu snagu vrijedi izraz 𝑃𝑃 = √𝑃2 + 𝑃𝑟2 𝑃 I može se naći omjer djelatne i prividne snage cos 𝜑 = 𝑃 .što je fazni pomak manji . u izmjeničnim strujnim krugovima s induktivnim i s omskim otporom snaga ima mješoviti karakter (postoji i djelatna i reaktivna snaga-njihov međusobni odnos ovisi o faznom pomaku.a veća je jalova (ona je nepoželjna u strujnom krugu pa se u elektrotehnici. dok je u elektronici često obrnut slučaj ona nastoji smanjiti).Slučaj kada između struje i napona postoji fazni pomak manji od 90°. Produkt napona i jakosti struje koja teče strujnim krugom( i koja nije u fazi s naponom) zove se prividna snaga 𝑃𝑃 = 𝑈𝑒𝑓 𝐼𝑒𝑓 [𝑉𝐴] snaga izmjenične struje u krugu sa serijskim spojem omskog i induktivnog napona Prividna jakost struje je ukupna struja koja prolazi strujnim krugom i ona se sastoji od djelatne i jalove struje. a ovisi o faznom pomaku. uvažavajući formule za snagu može se pisati za djelatnu snagu 𝑃 = 𝑈𝑒𝑓 𝐼𝑒𝑓 cos 𝜑 . kao primjer uzimamo serijski spoj omskog i induktivnog otpora.

4. te uzrokuje da količina topline 𝑄2 prijeđe iz sustava na rashladni spremnik. a plin ekspandira zbog primitka topline 𝑄1 iz ogrjevnog spremnika 2. Toplinski sustav ne može bez vanjskoga rada izvršiti prijenos topline s hladnijeg na toplije tijelo – 2. C-D okolina vrši rad na sustavu.2. Od D do A okolina vrši rad na plinu. pomoću topline 1. što ujedno uzrokuje i hlađenje plina do temperature rashladnog spremnika 3. B do C – plin nastavlja ekspandirati predajući pri tome rad okolini. Zakon termodinamike CARNOTOV KRUŽNI PROCES – reverzibilni(povratni) proces Idealni kružni proces po kojemu se rade mehanički uređaji za proizvodnju mehaničke energije. uspostavi se tok topline . ZAKON TERMODINAMIKE I NEPOVRATNOST TERMODINAMIČKIH PROCESA – ENTROPIJA toplina ne može sama od sebe prelaziti s toplijeg na hladnije tijelo Toplinski stroj .obavlja rad u kružnom procesu T1 Q1 W Q2 T2 Povezan je sa dva spremnika topline različitih temperatura . tijekom promijene od A do B.pri čemu temperatura prelazi iz sustava više u sustav niže temperature a pri tome se dio toplinske energije pretvara u rad. sustav predaje rad okolini. komprimirajući ga pri čemu uzrokuje porast temperature kao i na početku 137 .

u smislu prevrtljivosti unutrašnje u druge oblike energije određena je omjerom 𝑄 ⁄𝑇 što znači da entropija određuje mogućnost pretvorbe unutrašnje energije u rad.omjer topline koju sustav prima i temperature na kojoj primi toplinu jednak je omjeru topline koju sustav predaje i temperature na kojoj predaje toplinu. Entropija određuje koliki se dio energije koju daje toplinski izvor ne može u nepovratnom procesu prevesti u rad. osim drugog zakona termodinamike koji krši pravilo da se termodinamički proces može odvijati samo u smjeru porasta entropije .ENTROPIJA Odnos toplina 𝑄1 𝑇1 = 𝑄2 𝑇2 . Označimo li omjer sa 𝑆 možemo pisati 𝑆1 = 𝑆2 gdje je 𝑆1 = 𝑄1 . kad se čaša razbije neće se sama od sebe ponovno sastaviti . za razliku od reverzibilnih (nepovratnih) kod kojih entropija poraste ∆𝑆 = (𝑆𝐾 − 𝑆𝑃 ) > 0 Primjeri nepovratnih procesa – prijelaz topline s toplijeg na hladnije.. Svi zakoni fizike odlikuju se tom vremenskom simetrijom. 𝑆2 𝑇1 = 𝑄2 𝑇2 Entropiju uvodi u termodinamiku kao novu fizikalnu veličinu njem.Dok je pretvorba drugih oblika energije u unutarnju spontana i potpuna. ENTROPIJA I ENERGIJA . Drugi zakon termodinamike ∆𝑆 ≥ 0 za zatvoreni sustav Entropija zatvorenog sustava povećava se u nepovratnom(realnom) procesu. a ostaje nepromijenjena za povratni (idealizirani)proces ENTROPIJA JE STRIJELA VREMENA – entropija određuje smjer toka vremena odnosno vrijeme teći u smjeru povećanja entropije. pretvorba unutrašnje u druge oblike enerije nije spontana i za to se moraju koristiti toplinski strojevi gdje se u rad tek može prevesti dio primljene topline. 138 . što znači ako napravimo inverziju vremena (𝑡 → −𝑡) zakoni vrijede na isti način.. a ostatak se predaje hladnijem spremniku 𝜂(𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑜𝑠 𝑠𝑡𝑟𝑜𝑗𝑎) = 𝑊 𝑄1 − 𝑄2 𝑄2 𝑇2 = =1− =1− 𝑄1 𝑄1 𝑄1 𝑇1 Kvaliteta unutrašnje energije sustava. fizičar Rudolph Clausius 𝛥𝑆 = 𝛥𝑄 𝑇 [𝐽⁄𝐾 ] promjena entropije je omjer topline 𝑄 koju sustav primi pri stalnoj temperaturi 𝑇 i same temperature 𝑇 Kod povratnih procesa ne dolazi do promjene entropije (∆𝑆 = 0).

kolika je brzina svjetlosti. Postoje tri vrste svjetlosnih snopova: paralelni. Točkast izvor daje sjenu dok veliki izvor te dva ili više izvora daju sjenu i polusjenu. jedan na drugoga ne utječu.OPTIKA Optika je dio fizike koji proučava svjetlost i svjetlosne pojave. onda će točka C biti upravo na mjestu da je put AC + CB najkraći. virtualna 1. zakon geometrijske optike Tvrdi da se presijecanjem dvaju snopova svjetlosti oni ne miješaju. tumači nastajanje svjetlosnih pojava itd. 139 . zakon geometrijske optike Svjetlost se kroz homogeno sredstvo rasprostire pravocrtno. Odgovara na pitanja što je svjetlost. divergentni i dvije vrste slike: realna. Ako u optički homogenom sredstvu svjetlost iz točke A u točku B dospijeva tako da se odbija u točki C.Tvrdi da pri prijelazu svjetlosti iz točke A u točku B svjetlost bira put za koji joj je potrebno najmanje vremena. Dijeli se na: geometrijsku optiku i fizikalnu optiku. Određena je u okviru četiri zakona: -zakon pravocrtnog širenja svjetlosti -zakon neovisnosti snopova svjetlost -zakon odbijanja -zakon loma FERMATOVO NAČELO . 2. GEOMETRIJSKA OPTIKA Bavi se pitanjima rasprostiranja svjetlosti. Fizikalna optika bavi se prirodom svjetlosti. odgovara na pitanje kojim putem svjetlost dođe iz jedne točke u drugu. tj. konvergentni.

Dvije vrste sfernih zrcala: konkavna (udubljena) i konveksna (ispupčena). ako je površina hrapava. b = -a Slika u ravnom zrcalu je uspravna i jednake visine kao predmet. ako je površina glatka i difuzno (raspršeno). RAVNO ZRCALO Slika koju vidimo u ravnom zrcalu nastaje presijecanjem virtualnih produžetaka zraka svjetlosti stoga ono daje virtualnu sliku. Udaljenost slike od zrcala jednaka je udaljenosti predmeta od zrcala. sekstnatima… SFERNA ZRCALA Sferno zrcalo isječak je neke sfere (kalote) polumjera R s centrom u C.odbijena zraka. 140 . zakon refleksije ili odbijanja kaže da se svjetlost od površine na koju pada odbija ovako: . odbijanje može biti regularno (pravilno). Slika koju zrcalo daje bit će jasna ako je kut alfa otvora zrcala malen. do 10 stupnjeva. Slika je simetrična predmetu Ravna zrcala koriste se u periskopima. zakon geometrijske optike Treći zakon.3.kut odbijanja je jednak kutu upada Zavisno o površini. okomica i upada zraka su u istoj ravnini .

Žarište F nalazi se na sredini između tjemena i centra. 𝑓 = 𝑅 2 [𝑚] Kod konkavnog zrcala žarište je ispred zrcala i žarišna duljina je pozitivna. od tjemena udaljen za R. Centar C je centar zakrivljenosti zrcala. kod konveksnog je obrnuto.Tjeme T je točka u kojoj optička os probada zrcalo. Karakteristične zrake pri konstrukciji slike: - zraka koja dolazi paralelno s optičkom osi i odbija se kroz F - zraka koja dolazi kroz F i odbija se paralelno s optičkom osi - zraka koja dolazi kroz C i odbija kroz C - zraka koja upada u T i odbija pod kutom pod kojim je upala Konkavno Konveksno 141 .

Zamjenom ulazne i izlazne zrake ne mijenja se put svjetlosti. obrnuta i jednake veličine. 142 . uspravna i uvećana. Ako je predmet između F i T slika je virtualna. obrnuta i uvećana. Ako je predmet u F slike nema. Ako je predmet između C i F slika je realna.POSEBNI SLUČAJEVI Ako je predmet u C slike je realna.

a negativne ako je suprotno. a je uvijek pozitivno Ako je b pozitivno slike je ispred zrcala. a jedan dio svjetlosti se i odbija! npr. duž y) su pozitivne ako su orijentirane kao predmet. manjom od one u vakuumu koju označavamo s c i iznosi 3 x 108 m/s. U raznim sredstvima svjetlost se širi raznim brzinama. Koliko je puta brzina svjetlosti v u nekom sredstvu manja od brzine svjetlosti vakuumu iskazujemo njihovim omjerom n koji zovemo indeks loma. 𝑐 𝑛=𝑣 Za sredstvo čiji je n veći kažemo da je optički gušće sredstvo i obrnuto. dakle realna i obratno f je pozitivno za konkavno i obratno Visina predmeta y je uvijek pozitivna Ako je y crtano pozitivno slike je uspravna i obratno 1 1 1 Jednadžba sfernog zrcala 𝑎 + 𝑏 = 𝑓 Linearno povećanje slike 𝑚 = 𝑦′ 𝑦 𝑏 = −𝑎 ČETVRTI ZAKON GEOMETRIJSKE OPTIKE Na dioptrijskoj plohi koja dijeli dva optički različita homogena sredstva svjetlost mijenja pravac širenja. taj je omjer bezdimenzionalan. Sve udaljenosti od optičke osi ( okomito na optičku os.Sve udaljenosti duž optičke osi pozitivne su ako su ispred tjemena. a negativne ako su iza. lom svjetlosti na površini Drave Dioptar je granica dvaju optičkih sredstava (homogena. izotropna). 143 . Optičko sredstvo je svako sredstvo u kojem se može širiti svjetlost. Kažemo da se svjetlost lomi.

Slike su uvijek virtualne i bliže ploči nego predmetu. medicini i industriji optičkih Instrumenata. Pomak zrake svjetlosti ovisi o upadnom kutu a.upadna zraka. PLANPARALELNA PLOČA Čine ju dva međusobno paralelna dioptra.ZAKON LOMA SVJETLOSTI Svjetlost se lomi tako da . Koristi se u telekomunikacijama. debljini planparalelne ploče i indeksu loma planparalelne ploče. Svjetlovod.nizom totalnih refleksija dovodimo željenu zraku gdje želimo. kut loma i kut upada zadovoljavaju Snellov zakon. 𝑠𝑖𝑛𝛼 𝑛 = 𝑛2 sin 𝛽 1 TOTALNA REFLEKSIJA 𝑛 sin 𝛼𝑔 = 𝑛1 2 Do potpune refleksije dolazi uvijek kada je kut upada veći od nekog kuta 𝛼𝑔 za kojeg bi po Snellovom zakonu kut loma trebao biti 900. ∆= 𝑑 ∙ 𝑠𝑖𝑛𝛼 (1 − 𝑐𝑜𝑠 2 𝛼 √𝑛2 − 𝑠𝑖𝑛2 𝛼 )[𝑚] OPTIČKA PRIZMA 144 . okomica na granicu sredstava i lomljena zraka leže u istoj ravnini.

𝛼= 𝛽 𝛿𝑚𝑖𝑛 +𝐴 2 𝐴 =2 sin 𝛼 𝑛 = sin 𝛽 Primjenom Snellovog zakona 𝑛= 𝛿 +𝐴 sin 𝑚𝑖𝑛 2 𝐴 2 sin Ako je kut prizme A malen. δ vanjski kut tamnog ∆ jednak je zbroju unutarnjih kutova koji ne leže s njim u istom vrhu. Odatle dobijemo 𝛿 = 𝛼1 + 𝛼2 − (𝛽1 + 𝛽2 ) 𝛿 = 𝛼1 + 𝛼2 + 𝐴 Kut devijacije ovisi o kutu prizme A. Kut devijacije je najmanji ako svjetlost prolazi prizmom simetrično. odnosno 𝐴 = 𝛽1 + 𝛽2 . koji nazivamo KUTOM DEVIJACIJE. promatrajući trokut ∆𝐵𝐶𝐷. kutovi tog trokuta su: u vrhu B kut je (90° − 𝛽1 ) u vrhu C kut je (90° − 𝛽2 ) u vrhu D kut je A Zbroj kuteva u trokutu ∆𝐵𝐶𝐷 je 𝐴 + (90° − 𝛽1 ) + (90° − 𝛽2 ) = 180°. tada je i 𝛿𝑚𝑖𝑛 malen pa dobijemo približnu jednadžbu 𝑛= 𝛿𝑚𝑖𝑛 +𝐴 2 𝐴 2 ↦ 𝛿𝑚𝑖𝑛 = (𝑛 − 1) ∙ 𝐴 145 . U trokutu ∆𝐵𝐶𝐸 imamo kutove: u vrhu B kut je (𝛼1 − 𝛽1 ) u vrhu C kut je (𝛼2 − 𝛽2 ) u vrhu E kut je (180° − 𝛿) Zbrojevi kuteva u trokutu ∆𝐵𝐶𝐸 dobijemo (𝛼1 − 𝛽1 ) + (𝛼2 − 𝛽2 ) + (180° − 𝛿) = 180°. prolazi prizmom i upada na drugu plohu prizme pod kutom 𝛽2 . indeksu loma n i o upadnom kutu 𝛼1 . pa se izlazeći iz prizme lomi od okomice pod kutom 𝛼2 . odnosno ako je 𝛼1 = 𝛼2 = 𝛼 U tom slučaju 𝛿𝑚𝑖𝑛 = 2𝛼 − 𝐴. Izlazna zraka je pomaknuta prema upadnoj za neki kut 𝛿 .Zraka svjetlosti upada pod kutom 𝛼1 na plohu prizme i lomi se prema okomici pod kutom 𝛽1 .

a uspješnom tumačenju duge pridonio je i Marko Antun de Dominis. Drugi jako lijep primjer disperzije je duga.DISPERZIJA SVJETLOSTI Bijela svjetlost pomoću prizme može se rastaviti na boje. LEĆE Kombinacija dvaju dioptara od kojih je barem jedan sferno zakrivljen. konvergentne : ispupčene 2. Prema oblicima dioptara razlikujemo: 1. a najjače ljubičasta svjetlost. DISPERZIJSKA MOĆ 𝝎= 𝜹𝑭 − 𝜹𝑪 𝜹𝑫 F-zeleno plava svjetlost D. Najslabije se otklanja crvena.žuta natrijeva svjetlost C-crvena svjetlost Pa disperzijsku moć možemo izraziti pomoću indeksa loma za pojedinu boju ω = nF −nC nC −1 Recipročna vrijednost disperzijske moći prizme naziva se ABBEOV BROJ. divergentne : udubljene KONVERGENTNE: Bikonveksna Plankonveksna 146 .

147 . Predmetno – žarišna točka u koju treba staviti točkasti izvor da bi se lomom kroz leću dobio paralelan snop svjetlosti. a slikovno na strani gdje se nalazi predmet.Konkavkonveksna DIVERGENTNE Bikonkavna Plankonkavna Konvekskonkavna Leća ima dva žarišta – slikovno i predmetno Slikovno – točka u kojoj se sažima snop svjetlosti koja dolazi na leću paralelno s optičkom osi. One leće koje se ponašaju po opisanom principu su konvergentne leće ili sabirače. Kod divergentnih leća ili rastresača predmetno žarište je na strani gdje nastaje slika.

udaljenosti slike (b) i žarišne duljine (f).konvergentna leća. Jednadžba za linearno povećanje leće izražava odnos omjera udaljenosti slike i udaljenosti predmeta.Kromatska aberacija je slučaj kada leća bijelu svjetlost razloži na boje. jakost će biti pozitivna. koja se ipak javlja jer je debela. a u slučaju divergentnih leća f je negativna. ( korekcija divergentnim lećama) 148 . pa ih zovemo i pozitivnima ili plus lećama.u slučaju konvergentnih leća žarišna duljina f je pozitivna. kromatska . a ne oštra. Jakost je recipročna vrijednost žarišne vrijednosti : 1 𝑗 = 𝑓 [𝑚−1 = 𝑑𝑝𝑡] Za konvergentne leće. Divergentne leće imaju negativnu jakost pa ih još zovemo i negativnim ili minus lećama. jer im je fokus pozitivan. Žarišna duljina . Rubne se zrake jače lome od središnjih te im je žarište bliže leći. a ne tanka. To se zbiva zbog disperzije svjetlosti. OPTIČKI INSTRUMENTI Ljudsko oko .Sferna aberacija je posljedica činjenice što zrake svjetlosti koje se lome kroz leću nisu zaista paraksijalne. sferna . Najčešće su : 1. oko se akomodira ( prilagođava). već svjetlost pada i na rub leće. i omjera visine slike i visine predmeta. Slika je “obojena”. slika nastaje lomom svjetlosti na leći koja je potom fokusira na mrežnici.JEDNADŽBA LEĆE Jednadžba leće izražava kvantitativne odnose između udaljenosti predmeta (a). Kratkovidnost . To znači da će im žarište biti nejasno.takvo oko fokusira svjetlost u točki ispred žute pjege. ABERACIJA Kod realnih leća javljaju se određena odstupanja (aberacije) u lomu svjetlosti od predviđenog za tanke leće. odnosno konvergencija leće. JAKOST LEĆE Kod leća se definira i jakost. staklovinom. ispunjena optičkim sredstvom. odnosna slika predmeta će biti razmazana. 2.

Povećalo daje kutno 𝑑 povećanje 𝑚 = 𝑓 . njime gledamo virtualnu sliku predmeta pa povećalo treba smjestiti tako da je predmet između žarišta i centra leće.konvergentna leća male žarišne duljine. ( korekcija konvergentnim lećama) POVEĆALO . MIKROSKOP sustav dviju konvergentnih leća – objektiva i okulara 149 .Dalekovidnost – svjetlost se ne fokusira na žutoj pjegi već je žarište iza pjege. gdje je d bliska točka jasnog vida.

zraka koja dolazi na leću paralelno s optičkom osi lomi se kroz žarište slike F  2. koji je opet povećalo. KONSTRUKCIJA SLIKE KOD LEĆE KARAKTERISTIČNE ZRAKE KONVERGENTNE LEĆE 1. Objektiv može biti velika leća (𝑟𝑒𝑓𝑟𝑎𝑘𝑡𝑜𝑟𝑠𝑘𝑖)ili konkavno zrcalo s velikim promjerom (𝑟𝑒𝑓𝑙𝑒𝑘𝑡𝑜𝑟𝑠𝑘𝑖 ) . Objektiv daje realnu sliku u ravnini svojeg žarišta. zraka koja prolazi kroz optičko središte leće. koji ima veliki otvor i okulara. odnosno prolazi kroz leću bez promjene smjera 3. Položaj okulara je zadan tako da slika koju daje objektiv pada unutar žarišne daljine okulara. već uvećanu sliku koje daje objektiv povećava i daje virtualnu sliku. lomi se kroz leću kao da je došla iz virtualnog žarišta slike F  2. zraka koja prolazi kroz žarište predmeta F lomi se paralelno s optičkom osi KARAKTERISTIČNE ZRAKE DIVERGENTNE LEĆE 1. ne lomi se.Objektiv – sustav dviju leća jako malene žarišne udaljenosti. zraka koja prolazi kroz optičko središte leće ne lomi se.sastavljen također od dva konvergentna dijela : objektiva. (Ukupno povećanje mikroskopa je umnožak povećanja okulara i objektiva) 𝑚 = 𝑚𝑂𝐵 ∙ 𝑚𝑂𝐾 TELESKOP . odnosno prolazi kroz leću bez promjene smjera 3. On daje sliku predmeta. Okular – povećalo. zraka koja bi prolazila kroz virtualno žarište predmeta F lomi se paralelno s optičkom osi 150 . zraka koja dolazi na leću paralelno s optičkom osi.

MOGUĆI SLUČAJEVI DOBIVANJA SLIKE KONVERGENTNOM TANKOM LEĆOM 151 .

H. astronomska metoda određivanja brzine svjetlosti(J. Galileo zaključuje da je prijenos svijetlosti “AKO NE TRENUTAČAN ONDA EKSTREMNO BRZ” MJERENJE BRZINE SVJETLOSTI O.Bradley (paralaksa zvijezda) 𝑐 = 304000 𝑘𝑚⁄𝑠. Na osnovu toga. J. Galileo) 152 . kao omjer puta i vremena. Većina se filozofa priklonila mišljenju o konačnoj brzini svjetlosti. terestrička(zemljanom)metodom(A.Roemer je 1676 tumači konačnu brzinu svjetlosti. Ovim pokušajem Galileo ne uspijeva dobiti brzinu svjetlosti.Bradley. On je pokušao izmjeriti brzinu svjetlosti. Razlika u vremenu javlja se jer svjetlost treba jednom prijeći veću a drugi put manju udaljenost između Jupitera i Zemlje. O.H.Fizeau. uzevši za promjer 3 ∙ 108 𝑘𝑚 dobiva se da je brzina svjetlosti 8 𝑐 = 3 ∙ 10 𝑘𝑚 ⁄22 ∙ 60 𝑠 ≈ 227 000 𝑘𝑚⁄𝑠 U ovom području fizike javljaju se još dva značajna fizičara koji su pridonijeli izračunavanju brzine. Prvi zapisani pokušaj određivanja brzine svjetlosti je onaj Galilejev.BRZINA SVJETLOSTI RAZVOJ IDEJE O MJERENJU BRZINE SVJETLOSTI Još se od antičkih vremena vodi rasprava o konačnosti/beskonačnosti brzine svjetlosti. mjereći vrijeme potrebno svjetlosti da se prijeđe udaljenost od jedne osobe do druge.Roemer) 2. niti onda kada se udaljenost između osoba povećava. A. On nalazi da svjetlost za 22 minute prijeđe promjer zemljine putanje.Fizeau 𝑐 = 313000 𝑘𝑚⁄𝑠 Određivanje brzine svjetlosti možemo podijeliti na dva djela 1.

Val se širi u smjeru okomitom na valnu frontu. Za točnu vrijednost brzine svjetlosti uzimamo 𝑐 = 299792458 𝑚⁄𝑠 U računanju. 𝑣 = 𝑐 = 300000 𝑘𝑚⁄𝑠 = 3 ∙ 105 𝑘𝑚⁄𝑠 VALNA OPTIKA OSNOVNE TEORIJE O PRIRODI SVJETLOSTI NEWTONOVA TEORIJA ( čestična teorija ) . Zaključak: brzina svjetlosti u vodi ili staklu manja od one u vakuumu. potvrdu valne teorije daju tipično valne pojave – ogib i interferencija svjetlosti Talijanski fizičar F. Elementi vala: valna crta ( 2 valne crte udaljene za 1 valnu duljinu ). Brzina svjetlosti se danas određuje laboratorijski i jako precizno. smjer širenja vala označavamo zrakom.zraku svjetlosti sagledava kao niz najmanjih dijelova (čestice svjetlosti.Pri svom pokusu dobio je da je brzina svjetlosti u sredstvu manja od brzine svjetlosti u vakuumu. Da bi objasnio lom svjetlosti prema okomici pretpostavlja da sredstvo djeluje privlačnom silom na čestice svjetlosti. 1 𝑚 je udaljenost koju svjetlost u vakuumu prijeđe za (1⁄299792458) 𝑠. a ne s većom brzinom kao što je rekao Newton. Odbijanje svjetlosti objašnjava pojavom odbojne sile između korpuskula i površine sredstva. svjetlost ima lom prema okomici ako prelazi u sredstvo u kojem se širi s manjom. nova valna fronta nastaje kao ovojnica tako nastalih elementarnih valova. HUYGENSOVA TEORIJA ( valna teorija ) .Leon Foucault . Pretpostavlja da se pri padu svjetlosti na granici sredstva stvara svojevrsno valno stanje svjetlosti. radi lakšeg korištenja koristimo 𝑐 = 300000 𝑘𝑚⁄𝑠 Brzinom svjetlosti se definira jedinica metar. korpuskule) koji se šire jedan za drugim po istom pravcu ili po više pravaca istovremeno.M. Grimaldi otkrio ogib svjetlosti 153 . Huygensovo načelo – svaka točka valne fronte je izvor novog elementarnog vala. Foucault dokazao mjerenjem da je Newtonova teorija netočna. valna fronta ( valna crta koja je najdalja od izvora vala ).svjetlost je val kojeg emitira izvor.

te valovi više nisu u fazi.2. 𝑘 = 0. rezultat zbrajanja valova. malim otvorima i tankim preprekama INTERFERNECIJA SVJETLOSTI . Međutim.1. maksimum interferencije je ako zadovoljava uvjet ∆𝑥 = uvjet minimuma interferencije ∆𝑥 = 𝜆(𝜋+2𝑘𝜋) 2𝜋 𝜆∆Ф 2𝜋 = 𝑘𝜆. To je konstruktivna interferencija ( maksimum interferencije ). 𝑘 = 0. 154 . Iz tih pukotina izlaze dva koherentna vala. Dva vala jednakih valnih duljina i amplituda dolazeći sa suprotnim fazama poništavaju se ( točka neće titrati ). Valovi su na pukotini bili u fazi. došavši do točke P jedan je prevalio dulji put od drugoga. valovi od jedne i druge pukotine) zbrajaju se i daju interferentnu sliku.pojava da svjetlost jednog izvora utječe na svjetlost drugoga izvora.1. To je bio jedan od prvih pokusa koji je potvrdio valnu prirodu svjetlosti.OGIB ili DIFRAKCIJA - pojava odstupanja svjetlosti od širenja po pravcu kad naiđe na prepreku čije se dimenzije ne razlikuju puno od valne duljine svjetlosti koju promatramo. Iz pukotine izlaze svjetlosni valovi koji upadaju na dvije uske i bliske pukotine ( I ). Ovisno o razlici u fazi koju će valovi imati u određenoj točci zastora. nastati će svjetla pruga (za konstruktivnu interferenciju) ili tamna pruga (za destruktivnu interferenciju) interferencije.3 … optička razlika hoda 𝑛∆𝑥 ( veći indeks loma = put svjetlosti duži ) YOUNGOV POKUS Sunčeva svjetlost obasjava jednu usku pukotinu.3 … 1 𝜆 = (𝑘 + 2) 𝜆 = (2𝑘 + 1) 2 .2. ako se radi o dva svjetlosna intervala u toj će točki biti tama odnosno interferencija je destruktivna ( minimum interferencije ). javlja se na uskim pukotinama . Ako dva vala dođu u istoj fazi oni se pojačavaju. U točci P na zastoru valovi jednog i drugog izvora (tj. Točka gdje su se sreli titra dvostruko većom amplitudom.

FRESNELOVA ZRCALA Fresnel je 1818. Na mjestu preklapanja dvaju snopova postavimo zastor na kojemu možemo uočiti pruge interferencije ( tzv. Zbog jednostavnosti uzimamo da zrake svjetlosti upadaju okomito na klin. i vraća se iz klina 2. 155 . godine izveo pokus pomoću dva ravna zrcala koja zatvaraju kut nešto manji od 1800 . Isti efekt interferencije možemo dobiti pomoću Fresnelove biprizme. na mjehuru od sapunice. Slike u zrcalima predstavljaju dva koherentna izvora. dobiveni iz jednog izvora odbijali kao da su došli iz virtualnih slika. Zbog vrlo malog kuta  možemo zanemariti efekte koji se javljaju zbog loma. Tu se zraka djelomično reflektira 1. od kojih su se snopovi zraka svjetlosti. Te se dvije zrake interferiraju. na tankom sloju ulja. nelokalizirana interferencija ). Ako se klin indeksa loma n nalazi u zraku ( n  1 ) onda je točka refleksije A čvrsti kraj dok je točka refleksije B slobodni kraj. koja se sastoji od dviju jednakih prizmi spojenih zajedno. LOKALIZIRANA INTERFERENCIJA OPTIČKI KLIN Pojavu različitih boja na tankim prozirnim listićima ( slojevima ) često susrećemo u svakodnevnom životu npr. dok drugi dio prolazi kroz klin i dolazi do druge plohe i tu se reflektira od točke B. Promatramo zraku svjetlosti koja upada u klin u točki A na mjestu gdje je njegova debljina d. Klin je prizma malog kuta  .

  . ODREĐUJEMO UDALJENOST IZMEĐU DVIJU SUSJEDNIH PRUGA k  2nd  d k  k 2n sin   tg   d  dk d  dk Iz uvjeta za tamnu prugu sin   k 1    k 1 s s d k 1  d k  s s  2 n N – broj pruga na klinu.. L – duljina klina.. Zbog malog kuta  svejedno je gdje crtamo pruge interferencije. To je tzv. k  0. a maksimumi rasvjete nastaju na mjestima gdje je zadovoljen uvjet (2k  1)  2  2nd . ..3. k  1..1. L d  L  .2.Pruge su jednako razmaknute – ekvidistantne.3..Razlika u hodu između prve i druge zrake iznosi   2nd . d – debljina klina na njegovu kraju Brojeći pruge N i mjereći duljinu klina L možemo odrediti debljinu klina d..  d s L 2n N 2n L L L L  N N   2ndL  LN  d   N 2nd 2nL 2n N 156 . IZGLED PRUGE INTERFERENCIJE . Tamo gdje je debljina klina jednaka 0 imamo samo skok u hodu od  i 2 na samom rubu klina dobivamo tamu. Minimume imamo za ( tama ) k  2nd..2. s  . . nulta tamna pruga.. na kateti ili hipotenuzi..

reflektiranoj svjetlosti.. a svjetla mjesta kada je    (2k  1) .. Zrake svjetlosti padaju okomito na ravnu plohu leće i kroz nju prolazi i dolazi do klina. Taj klin može biti od ulja....ZRAČNI KLIN To je klin zraka koji se stvori između dviju planparalelnih pločica koje zatvaraju kut  .2. jer su na jednom kraju razmaknute za d. Zrake 1 i 2 mogu interferirati u tzv. .. prsten ) dok u polikromatskoj svjetlosti imamo obojene kolobare. pa se zrake 1 i 2 interferencijom pojačavaju ili slabe zavisno o debljini d. NEWTONOVI KOLOBARI Poseban slučaj klina nastaje pomoću Newtonovih stakala kad se u monokromatskoj svjetlosti dobivaju tamni i svijetli kolobari ( obruč... Ako je debljina klina na mjestu upada d. k  1. razlika u hodu između prve i druge zrake je   2nd Tamna mjesta dobijemo ako je   k . a djelomično prolazi.1. Taj razmak d postižemo tako da na jedan kraj između pločica stavimo papir ili općenito neko tijelo vrlo male debljine. Zraka se jednim djelom reflektira 1 dok drugi dio prolazi i dolazi do ploče.2.. . alkohola itd. 2 157 . Između leće i ploče nastaje tanki zračni klin. vode. Kod ovog klina uvjeti interferencije su jednaki kao kod materijalnog klina.. Tu se zraka opet djelomično reflektira 2. Newtonova stakla sastoje se od plankonveksne leće velikog polumjera zakrivljenosti R koja leži na planparalelnoj ploči.3. k  0. n=1.. Indeks loma klina je manji od indeksa loma stakla od kojeg su izrađene leća i ploča. jer tu postoji samo jedna refleksija od čvrstog kraja.

zrcala 𝑀1 i 𝑀2 4. Interferencija se javlja zbog razlike u putovima kojima prolaze valovi 158 . na mjestu poništavanja jedne boje pojavljuje se njena komplementarna boja. Valovi dopiru do zrcala M1 i M2 te se reflektiraju natrag na polupropusno zrcalo M koje ih djelomično reflektira/propušta u teleskop. pa možemo odrediti indeks loma tj. polupropusno zrcalo M je postavljeno pod kutom od 45°. Teleskopa (dalekozora) Konstrukcija i način rada: Svjetlosni izvor proizvodi zraku svjetlosti koja nailazi na polupropusno zrcalo M. polupropusnog zrcala M 3. pruge (zebrine pruge)). Obasjamo li Newtonova stakla bijelom svjetlošću dobijemo obojene kolobare. Zbog jednostavnosti pretpostavimo da je polupropusno ogledalo M zanemarive debljine. tj. polumjer k-tog tamnog kolobara je rk  Svijetle kolobare rk  Rk  ( min ) n (2k  1) R ( max ) 2n Kada se između leće i ploče umjesto zraka stavi neka tekućina indeksa loma n. INTERFEROMETRI Sam uređaj sastoji se od: 1. svjetlosnog izvora 2. Kao rezultat opažač vidi interferenciju (koncentrične kružnice. brzinu širenja svjetlosti u toj tekućini. dobiju se tamni i svijetli kolobari polumjera zakrivljenosti r. R 2  (R  d ) 2  r 2 R 2  R 2  2 Rd  d 2  r 2 R 2  R 2  2 Rd  r 2 d  R  d 2  možemo zanemariti prema 2 Rd r2 d  k  debljina klina na mjestu k  tog kolobara 2R Tamne kolobare dobijemo k  2nd . polumjeri kolobara se mijenjaju.S obzirom na simetriju uređaja gledajući odozgo tamna i svijetla mjesta nalaze se koncentrično udaljena od centralne tamne točke.

odnosno frekvenciji.PRIRODA SVJETLOSTI Svijetlost je svojevrsno strujanje energije koja se iz izvora rasprostire konačnom brzinom. a ona koja sadrži više valnih duljina je višebojna (polikromatska). Disperzija – Bijela svjetlost se lomom kroz optičku prizmu rasipa na monokromatske svjetlosti od kojih se sastoji i nastaje spektar bijele svjetlosti. Izgled slike ovisi o obliku i veličini prepreke. a to vidimo pri disperziji svjetlosti. valna teorija – Huygens svjetlost tumači kao valni poremećaj – undulatorna teorija SVJETLOST JE VAL Pojava interferencija dokazuje da je svjetlost val. Bijela svjetlost je polikromatska. Određuje li boju svjetlosti valna duljina ili frekvencija? Pri lomu svjetlosti mijenjaju se brzina i valna duljina. Mora biti veća od valne duljine. Nađeno je da ona iznosi od oko 400 nm do oko 800 nm. Razlika u valnim duljinama. rezultira različiti bojama (najveću valnu duljinu ima crvena. Da bi se ogib pojavio dimenzija prepreke mora biti malena. Možemo odrediti valnu duljinu svjetlosti. a najmanju ljubičasta svjetlost) Svjetlost koja sadrži jednu valnu duljinu je jednobojna (monokromatska). Ona je smjesa boja. boju je vezana za frekvenciju. Dakle. To je skretanje vala iza prepreke i njegovo odstupanje od pravocrtnog širenja. Frekvencija i boja ostaju iste. čestična teorija – Newton svjetlost tumači kao skup tjelešaca (korpuskula) – korpuskularna teorija 2. 𝑑∝𝜆 Ogibom se dobiju koherentni izvori koji interferiraju i daju interferentnu sliku. ali ne puno. OGIB SVJETLOSTI Ogib (difrakcija) je još jedna tipično valna pojava. 159 . Prenosi li svijetlost energiju česticama ili valovima? Postoje dvije suprotstavljene teorije o prirodi svjetlosti 1.

Točka T će biti točka prvog minimuma ogiba svjetlosti na pukotini. Svaka točka na zastoru u koju svjetlost dospijeva ogibom za kut 𝛼𝑘 bit će minimum ako je 𝑘𝜆 = 𝑑 sin 𝛼𝑘 . Za nju vrijedi: 𝑠 𝜆 = 𝑎 𝑑 za neki k-ti minimum vrijedi maksimume ćemo imati ako 𝑠𝑘 𝑑 = 𝑘𝜆 𝑎 𝑠𝑑 je 𝑎 = (2𝑘 𝜆 − 1) 2 U slučaju ogiba polikromatske svjetlosti. 𝛼𝑘 – ogibni kut za k-ti minimum. ukoliko debljina zadovoljava uvjet ogiba. Raspored maksimuma i minimuma tražimo na sličan način.valna duljina svjetlosti prva tamna pruga nalazit će se na udaljenosti s od središnjeg maksimuma. Optička rešetka je niz pukotina raspoređenih na međusobno jednaki razmak d. Taj razmak zovemo konstanta optičke rešetke. d – širina pukotine. Ogib ćemo imati i u slučaju da na put svjetlosti stavimo nit debljine d. na mjestu maksimuma nastaje spektar. λ . Među zrakama koje nisu ogibane ne postoji razlika u fazi te međusobnom interferencijom daju maksimum nultog reda. 160 .

TRANSVERZALNI VAL Titranje okomito na smjer širenja vala. Braggov uvjet ∆= 2𝑑 sin Ɵ 3. U bilo kojoj točki u toj ravnini titranje nam se čini istim. npr. napisana u sljedećem obliku. poznata je kao jednadžba optičke rešetke: 𝑘𝜆 = 𝑑 sin 𝛼𝑘 . Poseban slučaj ogibanja imamo kad nam kao optička rešetka posluži kristal. kut sjaja Ɵ 2. jedna valna duljina. zrake. Kristal je nužno koristiti u slučaju ogiba kratkovalnog zračenja. Val se gasi ako se pukotina otvorom postavi okomito na smjer titranja. X zraka Do interferencije dolazi između zrake odbijene na prvoj kristalnoj ravnini i zrake odbijene na drugoj kristalnoj ravnini: 1. Nema izuzetnih pravaca. Ravnina koja nosi taj smjer je ravnina polarizacije. titranje se guši. svjetlost veće valne duljine imat će veći ogibni kut. Ako se kut promijeni. za koji vrijedi sin 𝛼𝑘 = 𝑘𝜆 𝑑 . Ako se val širi spiralnom oprugom. kroz pukotinu će proći nesmetano samo kada je pukotina postavljena otvorom u smjeru titranja. zakretanje neće imati utjecaj na širenje vala. Longitudinalni val se ne polarizira. razlika u hodu između 1. Smjerovi nisu ravnopravni. Smjer polariziranosti je smjer titranja u valu. Maksimum k-tog reda dobivamo interferencijom svjetlosti koja se ogiba za kut 𝛼𝑘 . U ravnini okomitoj na smjer širenja vala leži titranje. prethodna jednadžba. korištenjem uvjeta maksimuma interferencije za jednadžbu rešetke dobivamo 2𝑑 sin Ɵ𝑘 = 𝑘𝜆 POLARIZACIJA SVJETLOSTI Odgovara na pitanje je li svjetlost longitudinalni ili transverzalni val. 161 . LONGITUDINALNI VAL Titranje u smjeru širenja vala. Ono je u svakoj točki različito. Transverzalni val ima polarizaciju. Ako se val širi perom. između zraka koje interferiraju. Svi su smjerovi ravnopravni. Ne postoji istaknuta ravnina titranja.Maksimum prvog reda imamo ako je razlika u hodu. i 2.

a tijelo kojim analiziramo polarizaciju svjetlosti prvog tijela naziva se analizator. organske molekule ).Svjetlost je transverzalni val. Prirodna svjetlost nije polarizirana. temperaturi i valnoj duljini   ( m ) T  LC Specifični zaokret mjeri se u radkg 1 m 2 BREWSTEROV ZAKON U posebnim se uvjetima odbijena svjetlost potpuno polarizira. 𝑛= sin 𝛼 sin 𝛼 sin 𝛼 = = = tg 𝛼 sin 𝛽 sin(90° − 𝛼) cos 𝛼 162 . To se događa kada svjetlost upada na diptar od takvim kutom upada da su odbijena i lomljena zraka međusobno okomite. specifičnoj moći optičkog zakretanja ( m ) T 4. Ljudsko oko ne može razabrati razliku između polarizirane i nepolarizirane svjetlosti. Prirodna se svjetlost može polarizirati odbijanjem i lomom. kvarc. Tijelo koje od nepolarizirane daje polariziranu svjetlost naziva se polarizator. duljini puta kroz otopine 2. OPTIČKI AKTIVNE TVARI To su optički izotropne tvari koje zakreću ravninu polarizacije linearno polarizirane svjetlosti koja prolazi kroz njih ( šećer. Ova pojava može se objasniti jedino nesimetrijom reflektirane zrake svjetlosti. Za optički aktivne otopine kut . o karakteristici tvari. To znači da zraka svjetlosti reflektirana od zrcala ima uočljive pojedine strane ili polove pa je nazivamo polariziranom zrakom.  ovisi: 1.kut zakretanja. masenoj koncentraciji 3. Oni se fizički i kemijski ne razlikuju.

Taj kut zovemo Brewsterov kut αB. kao i titranje elektrona. a µr relativna magnetska permeabilnost. 1 𝑊 = 𝜀0 𝜀𝑟 𝑆𝑑𝐸 2 2 S . postoji električna struja koja stvara magnetsko polje oko vodiča. 𝜀0 = 8.2 𝑛1 ELEKTROMAGNETSKI VALOVI Nastajanje elektromagnetskih valova TITRAJNI KRUG Električni titrajni krug sastoji se od punog kondenzatora kapaciteta C i zavojnice induktiviteta L.razmak ploča. 𝜀𝑟 -relativna permitivnost sredstva. zakon glasi 𝑡𝑔 𝛼𝐵 = 𝑛2 = 𝑛1. tj. 1 𝑊 = 𝐿𝐼 2 2 𝐵2 0 𝜇𝑟 Gustoća energije u magnetnom polju jednaka je 𝑤𝐵 = 2𝜇 gdje je B magnetska indukacija. Energija titrajnog kruga mijenja oblik te je sadržana u magnetskom polju.induktivitet zavojnice (kod energije titrajnog kruga).85419 ∙ 10−12 𝐶𝑉 −1 𝑚−1 relativna permitivnost vakuuma. Period titrajnog kruga određen je izrazom 𝑇 = 2𝜋√𝐿𝐶 163 . 1 Gustoća energije električnog polja iznosi 𝑤 = 2 𝜀0 𝜀𝑟 𝐸 2 Zbog razlike potencijala između ploča elektroni s jedne na drugu ploču kondenzatora.površina ploče kondenzatora. On je zavisan o indeksu loma sredstva na kojem se odbijanje javlja. I . u zavojnici. Brewsterov zakon 𝑡𝑔 𝛼𝐵 = 𝑛 Ako je dioptar granica između dva sredstva indeksa loma n1 i n2. 1 𝜇0 = 2 = 4𝜋 ∙ 10−7 𝑇𝑚𝐴−1 𝑐 𝜀0 Možemo pratiti periodičnu promjenu oblika energije sadržane u titrajnom krugu. Dakle. µo je magnetska permetabilnost vakuma. d . Energija kruga sadržana je u električnom polju.Do potpune polarizacije će doći samo za jednu jedinu vrijednost kuta upada.

Svako polje daje I uzima jednako. Jednaki napon inducira se i ako vodič miruje. pritom ni jedna vrsta polja ne jača na račun drugog. Prijemna antena ima istu frekvenciju kao i antena odašiljač. rendgensko svjetlo. vidljiva svjetlost. a ono je okomito na magnetsko. a magnetsko polje se giba u suprotnom smjeru brzinom v. Zbog naizmjeničnog nestajanja i nastajanja. 𝑣=𝑐= 1 √𝜀0 𝜇0 [𝑚⁄𝑠] SPEKTAR ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA Hertzovim oscilatorima mogu se proizvoditi valovi čije se valne duljine nalaze u interval od nekoliko metara do nekoliko stotina metara. magnetska polja se ne troše nego ‘ostaju u životu’. prijenos električnih impulsa različite duljine trajanja. Putujuće magnetsko polje tako stalno ima pratitelja-električno polje. Valna duljina im je veća od one infracrvenog zračenja. Jakost električnog polja u vodiču jednaka je 𝐸 = 𝐵𝑣. infracrveno zračenje. okomito na smjer gibanja i smjer magnetskog polja. 164 . te je tako omogućen prijenos energije valova. Svjetlost je elektromagnetski val u intervalu valnih duljina od 400-800 nm. Amplitude visokofrekventnih neprigušenih titraja odašiljača mijenjale su se u ritmu zvučnih titraja (amplitudna modulacija).BRZINA ŠIRENJA VALOVA Prema Faradayevom zakonu slijedi da je napon koji se inducira u vodiču što se giba u magnetskom polju brzinom v okomito na silnice magnetskog polja jednak 𝑈 = 𝐵𝑙𝑣. Mogu se proizvesti protjecanjem izmjenične električne struje u napravi koja se zove antena. ultraljubičasto zračenje. Prijenos je moguće tek kada je val moduliran. Vrste valova: radiovalovi. Električno polje se može pojaviti čak I kad nema vodiča. gdje je l duljina vodiča. 𝛾-zračenje (𝛾 -zrake su visokoenergetski elektromagnetski valovi velike prodornosti) RADIOVALOVI Bežični prijenos informacija. mikrovalovi.

dio te energije se reflektira𝑊𝑅 . Spektroskop je uređaj koji nam pokazuje spektar različitih užarenih tijela Eksperimentalna je činjenica da dva tijela različitih temperatura nastoje izjednačiti temperaturu i u vakuumu. tj.ZRAČENJE CRNOG TIJELA ZRAČENJE UŽARENOG TIJELA Užareno tijelo isijava i zračenje je „sjajnije“ što je temperatura veća. Ove veličine su bez dimenzije i svaka može varirati od nule do jedan.898 ∙ 10−3 [𝐾𝑚]} 165 . kondukcijom ) ili zračenjem ( radijacijom ). osim vidljivog isijava i nevidljivo zračenje. Energija se izmjenjuje putem elektromagnetskih valova. Toplina se može prenositi neposrednim dodirom ( vođenjem. WIENOV ZAKON 𝜆𝑚𝑎𝑥 = 𝑏 𝑇 𝜆𝑚𝑎𝑥 − valna duljina na kojoj je maksimum zračenja je manja ako je temperatura tijela viša 𝑇 − apsolutna temperatura tijela 𝑏 − Wineova konstanta koja iznosi {𝑏 = 2. toplinsko zračenje). ono čija je frekvencija veća od ljubičaste (ultraljubičasto) ili čija je frekvencija manja od crvene (infracrveno. apsorbira 𝑊𝐴 te dio se transmitira ( propušta ) 𝑊𝑇 . Ako imamo energiju upadnog zračenja na neku površinu 𝑊𝑈 . Prema njihovim vrijednostima određena su odgovarajuća svojstva tijela. 𝑊𝑅 − 𝑘𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑟𝑒𝑓𝑙𝑒𝑘𝑠𝑖𝑗𝑒 𝑊𝑈 𝑊𝐴 𝛼= − 𝑘𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑎𝑝𝑠𝑜𝑟𝑝𝑐𝑖𝑗𝑒 𝑊𝑈 𝑊𝑇 𝜏= − 𝑘𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑡𝑟𝑎𝑛𝑠𝑚𝑖𝑠𝑖𝑗𝑒 𝑊𝑈 𝜌= Zbog zakona očuvanja energije vrijedi 𝜌 + 𝛼 + 𝜏 = 1 . tijelo zrači i kada je „hladno“.

Neko tijelo doživljavamo kao crno ako se od njega ne odbija svjetlost nekog izvora kojim je to tijelo obasjano. a proračun zakona izvodi se pomoću drugog zakona termodinamike. a ℎ prirodna Planckova konstanta koja iznosi. 𝜎 = 5. Planck je pretpostavio da tijelo zrači diskretno. Zavisnost je sugerirala emisiju ogromne količine energije u ultraljubičastom dijelu spektra. ℎ = 6. tj. što se u stvarnosti nije dešavalo. kvantima energije: Za najmanji iznos energije koju tijelo zrači Planck uzima iznos 𝐸 =ℎ∙𝜈 gdje je 𝜈 frekvencija zračenja. Ultraljubičasta katastrofa (katastrofičnost klasičnih rezultata).67 ∙ 10−8 [𝑊𝑚−2 𝐾 −4 ] 𝐼= 𝑃 = 𝜎 ∙ 𝑇4 𝑆 Na prikazanom grafu (kod Wienovog zakona) intenzitet predstavlja površinu ispod grafa. prema ultraljubičastom Ryleigh . 166 . PLANCKOVA HIPOTEZA KVANATA Zračenje nastaje titranjem električnog naboja u tijelu.Ovaj dijagram prikazuje ovisnost intenziteta zračenja o valnoj duljini. Neuspjeh klasične fizike bio je u pretpostavci da tijelo energiju zrači kontinuirano. Ta površina je veća (krivulja je uzdignutija) ako je veća temperatura tijela. Apsolutno crno tijelo bi bilo takvo tijelo koje ne odbija niti jedno zračenje koje padne na njega.prikazuje vezu između izražene snage i temperature tijela 𝑃 = 𝑆 ∙ 𝜎 ∙ 𝑇 4 [𝑊] 𝑇 − 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 𝑆 − 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑙𝑎 𝜎 − 𝑆𝑡𝑒𝑓𝑎𝑛 − 𝐵𝑜𝑙𝑡𝑧𝑚𝑎𝑛𝑛𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎. U kratkovalnom području. Vidljivi spektar svjetlosti je između 380 𝑛𝑚 do 750 𝑛𝑚. u malenim „paketićima“.625 ∙ 10−34 [𝐽 ∙ 𝑠] Energija koju emitira neki izvor zračenja cijeli je broj kvanata energije i iz tijela ne možemo „iscijediti“ manje energije od jednog kvanta.Jeansov zakon je davao zavisnost koja je sasvim odudarala od eksperimentalno dobivene. ono je crno za sve valne duljine elektromagnetskog zračenja. STEFAN-BOLTZMANNOV ZAKON .

svjetlošću. a ostatak je kinetička energija elektrona. termoemisijom. tj.rad potreban da se elektron izvede iz metala. 167 . Iznos energije iskazuje se u elektrovoltima (𝑒𝑉). elektron mora primiti energije ili jednako ili više od 𝜑. 𝐸 = 𝜑 + 𝐸𝐾 Elektrone iz metala možemo izgoniti: električnim poljem. fotovodljivost. površina metala bi postala pozitivna (+e) i pojavila bi se privlačna elektrostatska sila između pozitivnog metala i negativnog elektrona. Učinci fotoefekta jesu tri različite pojave – fotonapon. 1 𝑒𝑉 = 1.FOTOELEKTRIČNI EFEKT ŠTO JE FOTOELEKTRIČNI EFEKT? Fotoelektrični efekt je pojava izbacivanja elektrona iz metala (materijala uopće) pomoću svjetlosti (zračenja uopće). Da bi elektron napustio metal (oslobodio se) mora svladati tu silu. KAKO ELEKTRON U METALU KORISTI PRIMLJENU ENERGIJE? Da bi izišao iz metala. Primljenu energiju elektron „troši“ na izlazni rad 𝜑.6 ∙ 10−19 [𝐽]. tj. Energija vezanja elektrona u metalu (φ) najmanja je energija koja mi je potrebna za napuštanje metala i ona je jednaka izlaznom radu. fotoemisija. ANALIZA IZLAŽENJA ELEKTRON IZ METALA U slučaju da bi elektron pošao van iz metala. pojava da iz metala kojemu je obasjana površina izlijeću elektroni. mora vršiti izlazni rad 𝑾.

Lenard 1. Kad osvijetlimo katodu svjetlošću frekvencije krugom prolazi struja jakosti i koju mjerimo A. KARAKTERISTIKE 1. Fotoelektroni se emitiraju u vremenskom intervalu manjem od 109 s nakon osvjetljivanja katode 168 . Prema A cijev je spojena s izvorom napona. možemo metal obasjat s takvim intenzitetom spomenute svjetlosti da se rastopi –elektron neće opet izaći. To predstavlja novu teoriju svjetlosti-tzv.sve dok ne promijenimo frekvenciju svjetlosti OBJAŠNJAVANJE FOTOEFEKTA-EINSTEINOVA RELACIJA FOTOEFEKT U evakuiranoj staklenoj cijevi nalazi se metal koji ispitujemo i anoda.PROBLEM OBJAŠNJAVANJA FOTOEFEKTA Zakone fotoelektričnog efekta otkrio je P. FOTONSKA TEORIJA SVJETLOSTI Svaki kvant energije svjetlosti neke frekvencije 𝜈 imao bi energiju 𝐸 = ℎ ∙ 𝜈 A Einstein ga naziva foton. Otpornik R služi kao potenciometar kojim mijenjamo napon između katode i anode.znači ne primaju dovoljno energije. U izrazu za energiju h je Plackova konstanta koja iznosi 6.elektroni ne izlaze. Nudimo im više energije povećavajući intenzitet korištene svjetlosti .625 ∙ 10−34 𝐽𝑠. Ako povećamo intenzitet snopa svjetlosti. Štoviše. fotonsku teoriju svjetlosti. Ovakvim klasičnim načinom razmišljanja nje se uspjelo postići objašnjenje fotoefekta.a energija pojedinog fotona ostaje nepromjenjiva. Pomoću V mjerimo napon između anode i katode. U okviru dosadašnjih znanja prilično je nejasno zašto je tako. fotoelektrična struja je razmjernog intenziteta svjetlosti koja izaziva fotoefekt 2. maksimalna kinetička energija fotoelektrona razmjerna je frekvenciji svjetlosti korištenoj u fotoefektu TUMAČENJE FOTOEFEKTA Prema zakonima fotoefekta proizlazi da se povećanjem intenziteta svjetlosti povećava samo broj elektrona koji je emitiran fotoefektom. emitirane čestice s površine hladne ( ne zagrijane ) katode obasjane svjetlošću su e  2.obasjamo metal.elektroni opet ne izlaze . emisija fotoelektrona je praktički trenutna.a ne i njihovim kinetičkom energijom pri fotomisiji.odnosno ukupnu energiju povećavamo broj fotona. Od svih „alata“ za vađenje elektrona odlučimo se za svjetlost . Pomoću prekidača P možemo mjeriti polaritet priključenog napona.

3.Povećanjem intenziteta svjetlosti kojom obasjavamo katodu povećava se samo broj izbačenih e  koji doprinose jakosti struje i dok je njihova E K ostala ista. Kada je U=0. max E K izbačenih e  ne ovisi o intenzitetu svjetlosti. Prema zakonu o očuvanju energije i definiciji napona U UZ  E K max e W 1 2 . fotoelektrična struja postoji i kada je U  0 . Smanjenjem napona smanjuje se i struja. fotoelektrični efekt ( i ) javlja se samo ako je  svjetlosti kojom obasjavamo katodu veća od neke granične  g .(  g ) EINSTEINOVO OBJAŠNJENJE FOTOELEKTRIČNOG EFEKTA Albert Einstein 1905. jer pri  > g struja i=0 za jednu točno određenu vrijednost napona koji nazivamo naponom zaustavljanja U Z .možemo zaključiti da se max E K . a to je moguće samo ako izbačeni e  iz katode imaju neku E K 2. MJERENJA POKAZUJU . Iz monokromatskog izvora svjetlosti izlaze kvanti svjetlosti. Povećanjem napona povećava se struja sve dok se ne dosegne struja zasićenja tj. m  te je količina gibanja fotona p  mc  E h  c2 c2 h h h c c   . e  linearno povećava s frekvencijom E K max  konst. h  6. KARAKTERISTIKE: 1.  2 c   c 169 . i  0 što pokazuje da fotoelektroni imaju neku brzinu različitu od nula. godine potaknut Planckovom idejom o kvantima energije objašnjava fotoelektrični efekt. odnosno prekidač na uređaju je tako postavljen da je anoda negativna prema katodi. koja je karakteristična za materijal od kojeg je načinjena katoda. svaki foton ima energiju E  h  . kad svi izbačeni e  dospiju do anode. Napon U Z je negativan.626 1034 Js Fotone možemo smatrati česticama koje imaju masu mirovanja nula i koje se gibaju c. čestice koje on naziva fotoni. pri manjim  < g ampermetar pokazuje nulu. q  e  E K max  me v max  eU Z q 2 . za fotone vrijedi Einsteinova relacija E  m  c2 . jakost fotoelektrične struje i pri stalnoj frekvenciji  elektromagnetski valovi i pri stalnom naponu U između anode i katode proporcionalna je intenzitetu svjetlosti I 4.

a ostatak se pretvara u E K izbačenih e  h  Wi  1 2 me v max 2 To je Einsteinova jednadžba za fotoelektrični efekt. Koristeći se zaustavnim naponom. biva izbačen iz metala. jer e  ne može izaći iz metala.Fotoelektrični efekt je pojava izbacivanja elektrona iz metala pomoću fotona.8  10 Hz za crvenu svjetlost i  gr  1. jednadžbu fotoefekta možemo zapisati E K max  eU Z  h(  gr ) 170 .4  1015 Hz za ultraljubičastu svjetlost. tj. energiju i količinu gibanja. Granična frekvencija je određena izlaznim radom Wi  h gr   gr  Wi h 14 Rad izlaza ovisi o metalu. Ako svjetlost shvatimo kao roj fotona tada možemo objasniti sve pojave vezane uz fotoelektrični efekt. predaje mu svoju energiju h . dok e  koji je preuzeo dovoljno veliku energiju. Dio energije fotona troši se na oslobađanje elektrona iz metala ( izlazni rad Wi ). brzinu. iznosi od 2 eV do 6 eV što odgovara  gr  4. E K je najveća moguća energija koju može imati izbačeni e  . Mnogi e  izlaze s različitim energijama koje su manje od max jer na putu kroz metal gube dio svoje E K pa jednadžbu možemo zapisati 1 2 me v max  h  Wi 2 Ako je h  Wi tada nema fotoelektričnog efekta. Svaki foton ima masu. na savladavanje E P kojom je elektron vezan u metalu. Kad foton upada na površinu metala sudara se s e  . foton nestaje ( apsorbira se ).

elektroni u evakuiranoj katodnoj cijevi . interferencija) tj. pri objašnjenju zračenja crnog tijela .uveo izraz za kvantne energije koje zrači crno tijelo. industriji znanstvenim istraživanjima. PRIRODNA SVJETLOST Nova teorija je čestica.ubrzani anodnim naponom lete od katode i 171 . Broj fotoelektrona proporcionalan je broju fotona. u novije vrijeme ispitivanje strukture rendgenskim difrakcijom. To ga je zaintrigiralo. Revolucionarnost Planckova koraka je kvantizacija energije i sama hipoteza kvantizacije. Fotoelektrični efekt je dokaz o čestičnoj prirodi svjetlosti. bez vezivanja za prirodnu svjetlost. nečega čemu možemo pripisati čestična svojstva poput impulsa. M. X zračenje je valne prirode. svjetlost se tumači kao roj fotona. Te je zrake nazvao X zrake.Veći intenzitet znači i veći broj fotona. Preostaje nam zaključiti da he svjetlost i čestične (fotoefekt) i valne prirode ( ogib. poznatu pod nazivom rendgenska krisalografija odnosno. ali nije uspio. Ovaj konačni izraz za maksimalnu kinetičku energiju fotoelektrona uobičajeno je zvati Einsteinovom relacijom fotoefekta. Roenten je to zračenje otkrio 1895 godine. kao najmanje moguće iznose energiju koje crno tijelo može izračiti. Pri tome on nije imao namjeru pojmova izići iz okvira klasične fizike. tj. jer je cijev bila obložena crnim papirom.u to vrijeme među istraživačima popularnu pojavu-električno izbijanje u katodnoj cijevi napunjenoj razrijeđenim plinom. dio elektromagnetskog zračenja. Tijekom pokusa je prijetio da neki kristali koji su blizu svjetlucaju. jer su zračile kroz neprozirni papir. ZRAČENJE CRNOG TJELA Ogibom rendgenskog zračenja na kristalu Laue je stvorio metodu za ispitivanje strukture kristala. RENGENSKO ZRAČENJE Njemački fizičar W. Danas se rendgensko zračenje uobičajeno koristi u medicini. Proučavao je . a time i veći broj izbačenih e  . Tehnički.Planck je korektni zakon zračenja kojeg je dobio uvođenjem kvantizacije nastao kasnije dobiti klasičnim putem. ZRAČENJE CRNOG TIJELA Planck je. da je svjetlost dvojne-valne-čestične prirode.

RADIOVALOVI:  do 0. Time se iz anode javlja zračenje. Modeli predstavljaju teorijsku pretpostavku objektivne stvarnosti.3 m.pokazalo se da su α.i β. i time najmanju valnu duljinu od svih nastalih fotona 𝐸𝛾 = 𝐸𝑒 Ako iskoristimo poznate izraze za energiju fotona i kinetičke energije elektrona koju dobije ubrzanje naponom U dobijemo 𝜆 ℎ𝑐 𝑚𝑖𝑛 = 𝑒𝑈 Iz tog za minimalnu valnu duljinu rendgenskog zračenja dobivamo 𝜆𝑚𝑖𝑛 = ℎ𝑐 𝑒𝑈 . njihov su izvor elektronski uređaji ( titrajni krugovi ) 172 . SPEKTAR Cijeli raspon mogućih valnih duljina i frekvencija elektromagnetskih valova također nazivamo spektrom.zrake zapravo čestice i očigledno „izlaze“ iz atoma pa je misao o nedjeljivosti pretpostavljenog atoma postala upitna. Graf originalne Boškovićeve krivulje djelovanja sila među česticama α – zrake su: masivne pozitivne čestice β – zrake su: negativne čestice male mase MODELI . pojavljuje se zračenje.udaraju u masivnu anodu. Fotoni koji su nastali preuzimanjem cjelokupne energije elektrona imat će najveću energiju. RAZVOJ IDEJE ATOMA Ruđer Josip Bošković – počevši od načela da se u prirodi niša ne događa skokom tj. potreba za istraživanjem mikrosvijeta moguća je uz upotrebu modela. S modelima se pokušava objasniti postojeće stanje i predvidjeti buduće ponašanje sustava. Valna duljina nastalog zračenja je određena energijom upadnih elektrona. pretpostavljajući načelo neprekidnosti zaključuje da se na beskonačno malim udaljenostima među česticama pojavljuje beskonačno velika odbojna sila. a na velikim udaljenostima vrijedi Newtonova sila gravitacije.

prirodni broj veći od 2 THOMSONOV MODEL Prvi model atoma predložio je W. te se u oko javljaju kao neprekinuti niz duginih boja 2. Linijski – kad se uočavaju pojedinačne frekvencije (valne duljine) i oko ih registrira kao linije intenzivne boje 3. izvori su molekule plina i užarena tijela. izvori su atomi. VIDLJIVA SVJETLOST:  od 380 nm do 780 nm ULTRALJUBIČASTI VALOVI:  od 380 nm do 600 pm. J. INFRACRVENI VALOVI:  od 1 mm do 780 nm.3 m do 1 mm. snimka ruke Michelangelova kipa prikazuje da su prsti ruke povezani iglama. Koristi se i pri istraživanju starih znamenitosti. frekvencija tih valova bliska je frekvenciji titranja molekula u tvari. izvori su elektronski uređaji. 173 . primjena pri istraživanju molekulske strukture. Kontinuirani – kad se valne duljine valova vrlo malo razlikuju i ljudsko oko ih nije u stanju lučiti.F. izazivaju ionizaciju i disocijaciju molekula RENDGENSKO ZRAČENJE: ( x – zrake )  od 1 nm do 6 pm. koristi se u istraživanju kristalne građe tvari. je utvrdio vezu crta u spektru i zračenja atoma i na taj način otkrio metodu nedvosmislenog prepoznavanja atoma. izvori su atomi i molekule.576 𝑐𝑚−1 ( Rydbergova konstanta) n .MIKROVALOVI:  od 0. Atom je predstavljala kuglica homogeno raspoređenog pozitivnog naboja dimezija ≈ 10−10 m. Vrpčasti – kad se spektar sastoji od mnoštvo linije gusto grupiranih u obliku vrpcu iza određenih mjesta u spektru 1 1 𝜈 = 𝑐𝑅 ( 2 − 2 ) 2 𝑛 c – brzina svjetlosti 𝑅 = 109677. Frauenhofer otkrio crte u spektru Sunčeva zračenja (otkriven helij). Zraka koju emitira daljinski upravljač koji oko ne vidi. Spektar.u širem smislu predstavlja skup veličina klasificiran prema nekom svojstvu J. pa se upotrebljavaju pri proučavanju atomske i molekulske strukture tvari te za mijenjanje svojstva tvari. Osim u medicini ima primjenu i u industriji. 3 tipa spektra: 1. Thomson ( lord Kelvin).

k = 1 4πε0 ∙ e2 . Na njega. Zbog toga bi sustav elektron – atom emitirao elektromagnetske valove. a u pobuđenom stanju je udaljen r od središta kuglice – atoma.polumjer kuglice atoma F = −kx. elektron se nalazi u središtu kuglice. 𝐹= − 1 𝑄𝑒 ∙ 2 4𝜋𝜖0 𝑟 Q . To se upravo i dogodilo. prema Guussovom zakonu djeluje naboj Q unutar sfere polumjera r i ubrzava ga prema središtu kuglice. Kad je atom u osnovnom stanju.negativni naboj elektrona Q= r3 1 e2 ∙ e.ZRAČENJE ATOMA PREMA THOMSONOVU MODELU Elektromagnetsko zračenje nastaje kao posljedica akceliranja naboja. Ponašale su se kao da su naletjele na neko masivno. pozitivno 174 .čestice negativnog naboja prolaze kroz tanke listiće nekih tvari i na taj naćin izravno dovode u sumnju model atoma – kuglice razmazanog pozitivnog naboja Budući da su α – čestice masivne čestice pozitivnog naboja.pozitivni naboj unutar sfere polumjera r. R3 R ≈ 10−10 𝜆= 4𝜋𝑐𝑅 ∙ √𝑒0 𝜋𝑚𝑅 ≈ 120 nm 𝑒 RUTHERFORDOV MODEL 𝛽. odnosno F = − ∙ ∙r R3 4πϵ0 R3 R . međutim uočene su i neke α. E .čestice koje su dramatično odstupale od očekivanog smjera. njihov prolaz kroz listiće zlata definitivno bi odlučio o homogenosti atoma.

n je prirodan broj) dobio je potreban uvjet za detaljan proračun spektra zračenja kojim kvantizira stazu (i energiju). a energiju apsorbiraju pri prijelazu u višu. akceliran je i mora zračiti elektromagnetske valove. 𝜈 – frekvencija emitiranog(apsorbiranog) vala. Provjera atoma vodika . gubi energiju zračenjem.elektron kruži na udaljenosti r od masivne pozitivne jezgre čiji je naboj Po iznosu jednak naboju elektrona iznos sile kojom međudjeluju jezgra i elektron 1 e2 1 e2 me v 2 F= ∙ . BOHROV MODEL 1. n i m – prirodni brojevi ( ako je n>m atom zrači. Elektron treba upravo toliki iznos energije da se oslobodi utjecaja jezgre 𝐸= me v 2 1 e2 1 1 e2 − ∙ 2=− ∙ ∙ 2 2 4πε0 r 2 4πε0 r Zračenje atoma prema Rutherfordovom modelu: atom se giba pod utjecajem centralne sile. 175 . Postulat . važno je uočiti da je energija elektrona negativna. i vrijedi ∙ = 4πε0 r 2 4πε0 r 2 r elektron se giba brzinom v u električnom polju je njegova energija.nabijeno tijelo i odbile se. Paket energije određen je s hν = En − Em h = 6. ako je n<m atom apsorbira elektromagnetske valove). Postulat . brzinom v.elektroni se gibaju po točno određenim kružnim stazama oko pozitivne jezgre i pri tom ne zrače energiju 2.626 ∙ 10−34 . staza se naziva i – stacionarno stanje GLAVNI KVANTNI BROJ Kvantiziranjem kutne količine gibanja me vr = n ∙ h . Rezultati pokusa sugerirali su na postojanje velikog praznog prostora u atomu i masivnog centra pozitivnog naboja.tj. 2π (gdje je 𝑚𝑒 .Planckova konstanta. Zbog toga što elektron pri gibanju po stazi ne zrači energiju.masa elektrona koji kruži po stazi polumjera r. polumjer njegove putanje se smanjuje i pada u jezgru.elektroni (atom) emitiraju u paketima (kvanti energiju) pri prijelazu iz više staze u nižu. Na određenoj stazi elektron ima odgovarajuću energiju pa se često susreće i termin – energetsko stanje. To ima značenje „vezanog stanja“.

odnosno 𝐸𝑛 = 𝐸1 ∙ 1 n2 gdje je E1 .6.3. godine otkriva seriju linija također u infracrvenom području elektromagnetskog spektra (𝑚 = 5. … ) 2. 𝑛 = 2. tj. polumjera staze i energije. 1. nazvan je glavni kvantni broj. 𝑛 = 4. godine otkriva seriju linija u infracrvenom području (𝑚 = 3. 176 . kvantizira te veličine. Pfund 1924.rn = ε0 h2 ∙ n2 .5. … ) 3. međutim postoje samo određene-dozvoljene staze. Lyman 1916. Paschen 1908.29 ∙ 10−11 m me πe2 Kvantiziranjem energije prirodno slijedi kada izraz za kvantiziranje staza elektrona uvrstimo u izraz za energiju : 𝐸𝑛 = − 𝑚𝑒 𝑒 4 1 ∙ 8ℎ2 𝜀02 n2 . … ). tj. godine otkriva seriju linija u infracrvenom području (𝑚 = 4. godine otkriva seriju linija u ultraljubičastom području (𝑚 = 1.6.7. energije koje može imati elektron u atomu.6 eV 8h ε0 Rutherfordov proračun energije pokazao je da ona ovisi o udaljenosti elektrona od jezgre. 𝑛 = 5. … ) 4.iznos energije elektrona u osnovnom stanju ( n = 1 ) m e e4 E1 = = − 2 2 = −13. 𝑛 = 6.4. Brackett 1922. Ako u relaciju drugog Bohrovog postulata uvrstimo izraz za energiju dobivamo : 1 1 ℎ𝑣 = 𝐸𝑛 − 𝐸𝑚 = 𝐸1 (𝑛2 − 𝑚2 ) odnosno 1 v = cR th (m2 − 1 ) n2 gdje je R th = me e4 8h3 ε20 = 109737 cm−1 Prirodni broj n koji se javlja u opisu kutne veličine gibanja. odnosno rn = r1 ∙ n2 me πe2 r1 = ε0 h 2 = 5.

tj. može poprimiti samo strogo određene vrijednost i naziva se spin. spin – okretanje oko osi.. Pokazuje se prikladnim prilikom prikaza spina u u okviru kvantne mehanike uvesti bezdimenzionalnu veličinu "spinskog kvantnog broja" s. HEISENBERGOVO NAČELO I RELACIJE NEODREĐENOSTI Uzmimo da trebamo istovremeno izmjeriti položaj i količinu gibanja neke čestice.. Pouzdanost snimke položaja zavisi o valnoj duljini korištenog zračenja. koja može poprimiti vrijednost cijelih (s = 0..SPIN U okviru kvantne mehanike čestice posjeduju vlastiti (intrinsični) kutni impuls. 3/2. Zbog svojih osobitih svojstava...) ili polu-cijelih (s = 1/2.. odnosno neodređenost ∆x koja je razmjerna valnoj duljini. 177 . Obasjavamo česticu sa zračenjem valne duljine λ i potom snimamo zračenje odbijeno od čestice. Iznos kutnog impulsa može poprimiti samo vrijednosti zadane sa 𝐿2 = ђ2 𝑠(𝑠 + 1) {ђ − 𝑟𝑒𝑑𝑢𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑃𝑙𝑎𝑛𝑐𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎[ђ = 1 ∙ 10−34 𝐽⁄𝑠]} eng.) brojeva. tako da je pri određivanju položaja prisutna nepouzdanost. vrtnja . 2. Čestice sa cjelobrojnim spinskim brojem su bozoni. Ovaj kutni impuls je kvantiziran. 1. Položaj snimljene čestice smješta se unutar valne duljine. rotacijom čestice u okvirima klasične mehanike. a oni sa polu cijelim su fermioni. spin se nikako ne može jednostavno objasniti kružnim gibanjem tj.

Atom se može nalaziti u osnovnom energijskom stanju – stanju najniže energije E₁ ili u nekom od pobuđenih stanja – stanja više energije E2 . Tako i za energiju čestice vrijedi. Ako foton nalijeće na atom koji se nalazi u osnovnom energijskom stanju. sam od sebe prelazi na nižu energijsku razinu i pri tom emitira foton.ovo je relacija neodređenosti za energiju – vrijeme LASERI STIMULIRANA EMISIJA Stimulirana emisija predstavlja pojačavanje elektromagnetnog zračenja u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Promjena količine gibanja je sumjerljiva s količinom gibanja fotona. 1. energija kojega je jednaka razlici energija odgovarajućih energijskih razina. Kada se atom nađe u nekom od pobuđenih stanja. Načelo neodređenosti se odnosi i na druge veličine. zadržava se u njemu vrlo kratko ( oko 10 -8 s). ђ = 2𝜋 . E3 – E1 itd. E3 . Time nastaje sudar u kojem se čestici promjeni količina gibanja. pri prijelazu iz nekog pobuđenog u osnovno stanje. odnosno u mjerenju količine gibanja čestice javit će se neodređenost ∆p koja je razmjerna količini gibanja fotona. 2. 4. Nastaje tako spontana emisija fotona. Rezultat: atom će doći na višu energijsku razinu. 178 . odnosno u neko pobuđeno stanje. Pri istovremenom određivanju položaja i količine gibanja nužno se javlja neodređenost obiju veličina u iznosima određenima relacijom ∆𝑥∆𝑝 ≥ ђ . u pitanju su uvijek parovi veličina. da se mjerenje energije u nekom vremenskom trajanju ∆t javlja kao neodređeno u iznosu ∆E za koje vrijedi relacija ℎ ∆𝐸∆𝑡 ≥ ђ . Tako dobiveno zračenje je nekoherentno. To je zračenje bilo kojeg običnog izvora svjetlosti. ђ = ℎ 2𝜋 Upamtimo da se Heisenbergovo načelo neodređenosti odnosi na istovremeno određivanje veličina prisutnih u relaciji. itd. apsorbirati će taj foton samo ako je energija fotona jednaka razlici energija odgovarajućih energijskih razina E2 – E1 . Utoliko će količina gibnja čestice biti nepouzdano određena. može spontano emitirati samo foton kojemu je energija jednaka razlici energija odgovarajućih energijskih razina 3.Uz to pri snimanju česticu pogađa foton koji ima količinu gibanja h/λ. Atom.

2. istog smjera i iste faze kao i upadni foton. oba fotona imaju jednaku valnu duljinu. 179 . pobuđeno stanje mora trajati dovoljno dugo. Da bi vjerojatnost stimulirane emisije fotona bila veća. U aktivnom sredstvu atomi se moraju nalaziti u metastabilnom stanju. oba fotona imaju isti smjer širenja. pri čemu će se emitirati drugi foton iste energije. Karakteristike laserskog zračenja: foton emitiran stimuliranom emisijom identičan je upadnom fotonu. S druge strane. moguće je atom koji se već nalazi u nekom pobuđenom stanju prisiliti na emisiju fotona prije nego što bi on to učinio spontano. To je stanje kada se većina atoma nalazi u istom pobuđenom stanju. potrebno je postići stanje inverzne naseljenosti. atomi moraju biti u stanju inverzne naseljenosti. 3. Ovaj proces zove se stimulirana emisija fotona. Stimuliranom emisijom dobiju se dva fotona koja mogu u lančanom procesu stimulirati ostale atome na emitiranje fotona.Međutim. tj. Emitirani foton mora se u aktivnom sredstvu zadržati dovoljno dugo. oba imaju istu fazu – zračenje je koherentno NAČELO RADA LASERA Za dobivanje laserskog zračenja moraju biti ispunjena tri uvjeta: 1. Rezultat tog lančanog procesa je intenzivno koherentno elektromagnetno zračenje koje zovemo lasersko zračenje. Neka se atom već nalazi u jednom pobuđenom stanju i neka foton energije ℎ𝜈 = 𝐸2 − 𝐸1 naleti na njega. kako bi mogao stimulirati emisiju fotona drugih pobuđenih atoma. atomi se moraju dovoljno dugo zadržati u pobuđenom stanju ( oko 10-3 s ). tada će upadni foton uzrokovati vraćanje atoma u osnovno stanje. U aktivnom sredstvu mora biti više atoma koji mogu biti u pobuđenom stanju. Takvo stanje zovemo metastabilno stanje.

U koju grupu pripada neki materijal odredi se u odnosu na njegovu otpornost. poluvodiči imaju otpornost od 1 Ωm do 1000 Ωm. Primjena u industriji: precizna mjerenja udaljenosti. Električno polje – dobije se iz istosmjernog visokonaponskog izvora. meteorološka istraživanja. Primjena u znanosti: laserska fuzija. TIPOVI LASERA 1. Optičko pumpanje – energija koja se dovodi je elektromagnetno zračenje. izvor energije i zrcala.u svakodnevnoj primjeni: optički zapis informacija .. Primjena u medicini: kirurgija. zdravstvene iskaznice. 2. toplinska. FIZIKA ČVRSTOG STANJA Fizika čvrstog stanja bavi se proučavanjem čvrstog stanja tvari.Načini na koji se dovodi energija mogu biti: 1.. PRIMJENA LASERA Mnogobrojne su primjene lasera . light show u diskotekama. Proučava strukturu čvrstog stanja te mehanička. dijagnostika.. ELEKTRIČNA VODLJIVOST Prema električnoj vodljivosti. izolatori od 1010 Ωm do 1015 Ωm. poluvodiče i izolatore. 3. obrada materijala.CD. 2.... električna i magnetska svojstva čvrstog stanja. kreditne kartice.. Električna struja – koristi se kada je aktivna tvar poluvodič Tri bitna dijela za rad lasera su: aktivna tvar.. Vodiči imaju otpornost od 10-8 Ωm do 10-6 Ωm.. materijale svrstavamo u vodiče. 180 . Laseri sa čvrstom tvari kao aktivnim sredstvom (YAG laser) Plinski laseri – aktivno sredstvo je plin (Helij-Neon laser) Poluvodički laser – aktivno sredstvo je poluvodička dioda Posebni laseri a) FEL (Free Electron Laser) – može emitirati elektromagnetsko zračenje bilo koje valne duljine i velike snage b) X – laser – radi u području rendgenskog zračenja. odnosno otpornosti. 4. 3.

METALI
Električna struja u metalu je usmjereno gibanje slobodnih elektrona. Njihova je koncentracija relativno
velika, oko 1022 cm-3, pa se kaže da oni tvore elektronski plin.
Metalna veza - Metal nastaje udruživanjem istovrsnih atoma, čija je elektronska konfiguracija takva da ne
postoji udruživanje elektrona između dva atoma. Svaki atom otpusti po jedan ili više elektrona, time se
atomi metala ioniziraju, a otpušteni elektroni postaju ''slobodni'', tj. Nevezani za matični atom. Više se ne
može reći koji elektron pripada kojem atomu metala pa ih nazivamo kolektivnim (zajedničkim). Metal je
nakupina ioniziranih atoma koje na okupu drži plin kolektivnih slobodnih elektrona.

Prostor između iona napučen je slobodnim elektronima pa se javlja sila koja +ion vuče prema tom mjestu.
Ako se taj ion približi drugom ionu toliko blizu da ga uoči, javlja se odbijanje iona. Ion se smješta upravo na
mjestu na kojem su uravnotežene te privlačno-odbojne ion-elektron i ion-ion sile.
Ioni su u metalu složeni u kristalnu rešetku. Smješteni su u točkama presijecanja bridova rešetke. To su
čvorovi kristalne rešetke.
Slobodni elektroni su smješteni u prostoru (šupljini) kristalne rešetke. Ioni titraju oko svog ravnotežnog
položaja, a elektroni se nasumično gibaju kristalnom rešetkom.
VOĐENJE STRUJE U METALU
Srednju udaljenost koju elektroni, u prosjeku uspiju prijeći bez sudara zovemo srednji slobodni put
elektrona L. Taj put elektron uspije prijeći za neko vrijeme τ koje iznosi: 𝜏
= 𝐿 𝑣

gdje je v srednja brzina nesređenog gibanja elektrona.
Usmjereno gibanje elektrona možemo izazvati ako na slobodne elektrone u metalu djelujemo električnim
poljem, odnosno ako na metalu uspostavimo napon. Time će se u vodiču, duljine l na kojem je napon U,
javiti polje jakosti

181

𝑈 𝑙 𝐸

= , i na elektrone će početi djelovati sila 𝐹 = 𝑒 ∙ 𝐸
Sada će elektroni, uz nesređeno gibanje dobiti još jednu komponentu gibanja s aceleracijom: 𝑎
= 𝐹

𝑒 ∙𝐸
= 𝑚 𝑚

gdje je m masa elektrona, a e naboj elektrona.
Elektron se jednoliko ubrzava sve dok se ne desi sudar. To u prosjeku iznosi vrijeme τ. Tako će se elektroni,
u smjeru djelovanja sile pomicati prosječnom brzinom: 𝑣
=𝑎∙𝜏 =𝑎∙ 𝐿

𝑒∙𝐸 𝐿 𝑒∙𝑈 𝐿
=
∙ =
∙ 𝑣 𝑚

𝑣 𝑚∙𝑙 𝑣

Vrijednost te brzine je malena pa se kaže da se elektroni zanose tom brzinom. Često brzinu zanošenja v
zovemo driftna brzina. Tada tu brzinu označavamo s vd.
Putanja nesređenog gibanja elektrona lagano se zanosi u smjeru djelovanja sile. Netto pomak elektrona u
tom smjeru se, dakle ne postiže strujanjem već zanošenjem (driftom) slobodnih elektrona.

Električna struja u metalu posljedica je zanošenja elektronskog plina koje je izazvano dodatnim vanjskim
električnim poljem. Jakost struje koja se pri tome postiže iznosi: 𝐼
= 𝑄

𝑁𝑒 𝑛𝑉𝑒 𝑛𝑒𝑆𝑙 𝑛𝑒𝑆𝑣𝑡
=
=
=
=
= 𝑛𝑒𝑆𝑣 𝑡 𝑡 𝑡 𝑡 𝑡

što je poznato kao Ohmov zakon. Daljom razradom dobivenog izraza imamo: 𝐼
= 𝑛𝑒𝑆 𝑒𝑈 𝑛

𝜏 𝑒2 𝑆 𝜏
= 𝑈 𝑚𝑙 𝑚

𝑙 𝑈

Usporedimo li to s uobičajenim oblikom za Ohmov zakon 𝐼 = 𝑅 i za električni otpor metalnog vodiča 𝑙 𝑚 𝑅

= 𝜌 𝑆, za otpornost imamo 𝜌 = 𝑛 𝜏 𝑒 2 . Ovo je rezultat za električnu otpornost metala koju nam daje
klasična teorija vođenja struje u metalima. Prvi je ovakvu teoriju razvio Drude 1900. godine.

182

TEORIJA ENERGETSKIH VRPCI
Statička električna svojstva metala, termička svojstva metala uspješno su objašnjena modelom slobodnog
elektronskog plina. Po toj teoriji u potencijalnoj jami metala nalaze se kvazi slobodni elektroni (čija je
kinetička energija manja od energije potrebne za izlaz iz potencijalne jame). Međutim električna vodljivost
metala, poluvodiča i izolatora ne mogu se objasniti ovim modelom već modelom energetskih vrpci.
Energetska stanja izoliranog atoma su diskretna. Približavanjem atomskih centara dolazi do cijepanja
diskretnih stanja u niz bliskih stanja tako da od jednog diskretnog stanja nastaje čitava jedna vrpca s gotovo
kontinuiranom raspodjelom elektrona po energetskim razinama. Tako npr. od 2s elektronskog stanja kod
izoliranog atoma nastaje 2s energetska vrpca. S obzirom da svi elektroni ne mogu biti na istoj energetskoj
razini (Pauliev princip) jedno energetsko stanje se cijepa na niz bliskih stanja. Što je udaljenost između
atomskih centara manja to je raslojavanja jednog energetskog stanja veće, što je energetski nivo niže u jami
to je njegovo raslojavanje manje. Energetska stanja usamljenog atoma su diskretizirana. Elektroni iste
podljuske u atomu imaju istu energiju. S obzirom na broj elektrona koji pripadaju nekoj podljusci možemo
govoriti o tome je li podljuska popunjena ili ne. Energetska stanja u popunjenoj podljusci tvore tzv valentnu
vrpcu, dok energetska stanja u praznoj ili nepopunjenoj podljusci čine vodljivu vrpcu. Energetski prostor
između vodljive i valentne vrpce naziva se zabranjena vrpca. Taj prostor zovemo energetski procjep ili gep i
vrijednosti je Eg. Eg iskazujemo u eV.

Izolatori nemaju elektrona u vodljivoj vrpci. Oni su u valentnoj ljusci koja je od vodljive udaljena za veliki
energetski procjep, iznad 3 eV.
Neki kristali imaju procjep manje energetske vrijednosti, reda 1eV. U normalnom stanju, na niskim
temperaturama nemaju elektrona u vodljivoj vrpci i ne mogu voditi struju. Međutim, zbog malog
energetskog procjepa može se njihove elektrone iz valentne vrpce, u fizikalno realnim uvjetima prebaciti u
vodljivu vrpcu, čime kristal postaje vodljiv. Za njih kažemo da su poluvodiči.

183

Time šupljina prelazi na mjesto tog doseljenog elektrona. P-TIP POLUVODIČA Kada čisti poluvodič dotiramo s trovalentnim elementima te u kristalu nastaje slobodna akceptorska šupljina i nepokretni negativni ion. N-TIP POLUVODIČA Ugrađivanjem svakog peterovalentnog atoma u kristalnu rešetku on se veže kovalentnim vezama s četverovalentnim atomima. To prazno mjesto nazivamo šupljina. Trovalentni atomi ugrađeni u poluvodički kristal zovu se akceptori. i time stvorimo vodljive elektrone. U valentnoj vrpci elektroni i šupljine se pomiču u suprotnim smjerovima. Za njih kažemo da su dotirani primjesama. Šupljine se pomiču tako što na njihovo mjesto dolazi neki od valentnih elektrona.POLUVODIČI INTRINISIČNI POLUVODIČI Vodljivost poluvodiča objašnjiva je unutar teorije vrpci. odnosno intrinisične poluvodiče. 184 . samo što je pozitivan. To je točno za tzv. DOTIRANI POLUVODIČI Za vođenje struje poluvodičima nisu nam zanimljivi čisti. Broj šupljina i vodljivih elektrona je isti. naboj šupljine jednak je naboju elektrona. Koliko elektrona prebacimo iz valentne u vodljivu vrpcu. već onečišćeni poluvodiči. Prebacivanjem elektrona iz valentne u vodljivu vrpcu iza elektrona. u valentnoj vrpci ostaje prazno mjesto. Dakle. toliko u valentnoj vrpci za njima ostaje praznih mjesta. U vođenju električne struje kod poluvodiča i to prazno mjesto igra jednako važnu ulogu kao i vodljivi elektron. jednak je broj pozitivnih p i negativnih n nosilaca električne struje. čiste. dobiva se jedan donorski slobodni elektron i jedan nepokretan i pozitivan ion. šupljina.

bilo da istiskuje magnetsko polje struje koja njime teče. dakle. mjereći otpor žive na niskim temperaturama.P-N SPOJ Spajanjem P-poluvodiča i N-poluvodiča nastaje poluvodička dioda u kojoj se na plohi njihova dodira zvanoj zapornim slojem pojavi unutarnji električni napon-dodirni (kontaktni) napon. 185 . Slobodni elektron koji se giba kristalnom rešetkom međudjeluje s ionima izvlačeći ih iz njihovog ravnotežnog položaja i tako stvara porast pozitivnog naboja kojim se može privući drugi elektron. bilo da je supravodič stavljen u vanjsko magnetsko polje. SUPRAVODLJIVOST Supravodljivost je otkrio Kamerlingh-Onnes 1911. Idealna dijamagnetičnost znači da je permeabilnost supravodiča µ=0. Cooper i Schrieffer su dali cjeloviti teorijski opis ( tzv. može se između ova dva elektrona pojaviti privlačenje. obrnuto ne može biti zbog unutarnjeg el. Meissner i Ochsenfeld su otkrili da se iz supravodiča istiskuje magnetsko polje. TEORIJA SUPRAVODLJIVOSTI 1957. Tako nastaju Cooperovi parovi elektrona. a P-poluvodič na pozitivni pol izvora kažemo da PN-spoj uključen u strujni krug u propusnom smjeru. BCS teorija ). Otpor žive na temperaturi TC = 4.2 K naglo pada na nemjerljivo malu vrijednost. Time je supravodljivost kombinacija dviju istodobnih pojava-idealne vodljivosti i idealne dijamagnetičnosti. Jedno od osnovnih svojstava supravodiča je da im je otpornost jednaka nuli (idealni vodič). Ova je pojava poznata pod nazivom Meissnerov efekt. god. Magnetska je indukcija u supravodiču nula sve dok je vodič u supravodljivom stanju. Unatoč uobičajenom elektrostatskom odbijanju. Ako N-poluvodič priključimo na negativni. koji stvara električno polje usmjereno od N-poluvodiča do P-poluvodiča. godine Bardeen. Ako sila privlačenja nadilazi silu odbijanja elektroni će formirati par i njihova se energija smanji za energiju vezanja para. napona. prema kojem je supravodljivost posljedica stvaranja parova elektrona uz pomoć vibracija kristalne rešetke ( fonona ). Godine 1933. Supravodič je. Pojava supravodljivosti nađena je i u mnogim drugim materijalima (metalima). idealni dijamagnetik.

Time su ispunjeni uvjeti za supravodljivost. reda veličine MeV-a. a β – zrake elektroni. što je često preskupo. 186 .β i γ zračenja iz jezgre. Komponenta koju apsorbira nekoliko centimetara naziva se α – zračenja. U laboratoriju se koriste supravodljivi elektromagneti.zračenja u magnetskom polju Becquerelovo otkriće radioaktivnosti privuklo je pozornost Rutherforda. a suprotni.Količine gibanja elektrona koji se sparuju su jednaki. djelovanjem vanjskog električnog polja Cooperovi parovi se mogu gibati slobodno kroz materijal. ali par kao cjelina ima količinu gibanja nula. a druga prodornija komponenta β – zračenja. Radioaktivnost je emisija α. međutim gibala se pri prolazu kroz kristale. Svaki elektron u paru može imati i veliku količinu gibanja. Kako je pozitivni naboj induciran gibanjem samih elektrona. ATOMSKA JEZGRA Otklon α. PRIMJENA SUPRAVODLJIVOSTI Supravodljivost je zanimljiva u primjeni jer nema energetskih gubitaka vođenja struje supravodičem i iskorištavanja Meissnerova efekta. Slobodno znači bez sudara s kristalom. Nezgoda s primjenom supravodiča je u njihovoj jako niskoj temperaturi. Iz tog se zaključilo da se radilo o elektromagnetskim valovima (visokoenergetskim zračenjima).β i γ. tako da bi supravodič trebalo držati u tekućem heliju. Zračenjem α i β čestica mijenja se početna jezgra (raspada se) pa se često rabi termin – radioaktivni raspad. Treća komponenta nije reagirala pri prolazu kroz navedena polja. Istraživanja ovih zračenja u električnom i magnetskom polju pokazala su da su α – zrake zapravo jezgre atoma helija. Te Pierrea i Marie Curie. Treću komponentu je otkrio Villard – γ zračenja.Oni su uskoro utvrdili da postoje dvije komponente zračenja. Meissnerov se efekt koristi kod lebdećih vlakova.

Ako se događaj čiju vjerojatnost tražimo definira kao – raspad jezgre. tj. N u tom slučaju predstavlja broj mogućih načina realizacije tog događaja. tada Δ N predstavlja broj povoljnih ishoda događaja. Mjerenjem broja raspadnutih atoma utvrđeno je da je broj jezgri nekog elementa koji se raspadnu ( Δ N) u nekom kratkom vremenskom intervalu (Δ t) proporcionalan ukupnom broj jezgri tog elementa. to je vrijeme nakon kojeg se raspada pola raspoloživih radioaktivnih čestica i svojstveno je toj tvari. to su oni atomi koji se nisu raspali nakon vremena t. Svaki radioaktivni element ima vlastite karakteristike raspada sadržane u konstanti radioaktivnog raspada λ što je vodilo na ∆𝑁 = −𝜆𝑁∆𝑡 („-„ sugerira smjer procesa. To je veličina koja karakterizira radioaktivnu tvar. 187 . a N broj atoma koji je preostao tj. tj. gubitak čestica) Na temelju navedenih odnosa može se dobiti 𝑁 = 𝑁0 𝑒 −𝜆𝑡 .ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA Rutherford je prvi otkrio pravilnosti radioaktivnog raspada. Uvrštavanjem 𝑁 = 𝑁0 ⁄2 lako se utvrdi veza vremena poluraspada T i konstante radioaktivnosti λ 𝑇= ln 2 𝜆 KONSTANTA RADIOAKTIVNOSTI 𝜆= ( −𝛥 𝑁 ) 𝑁 𝛥𝑡 Iz čega se može vidjeti da je λ veličina koja sugerira vjerojatnost raspada jezgre u jedinici vremena i ta vrijednost je tipična za pojedine radioaktivne tvari. gdje je N0 broj radioaktivnih atoma registriran u trenutku kad je počelo mjerenje raspada (t=0). PERIOD POLURASPADA Ispitujući raspad uranove emanacije 𝑈𝑋1 Rutherford je izmjerio da nakon 51.5 sekundi broj čestica postane upola manji.

𝑒 Očito je τ = 1 λ AKTIVNOST Prva mjerenja radioaktivnost bila su upravo mjerenja broja raspadnutih čestica u nekom vremenu. Srednji život τ radioaktivne čestice je vrijeme u kojem se početni broj tih čestica smanjuje za faktor e. (1919. 𝐴 = −𝛥 𝑁 𝛥𝑡 =𝜆𝑁 Mjerne jedinice radioaktivnost: 1 curie (Ci) = 3. A – maseni broj Z – broj protona u jezgri.) obavlja generalno mjerenje masa stabilnih izotopa elemenata petriodnog sustava. Wilsonova komora. Heisenberg u jezgri povezuje neutron i proton. isos. tj. dakle kada 𝑁= 𝑁0 . Soddy. brzina radioaktivnih raspada nazvana je aktivnost .jednak. Aston (1919.emisijom α – čestice atom pomiče u periodnom sustavu za 2 mjesta ulijevo.SREDNJI ŽIVOT Zakon radioaktivnog raspada je statistički. atomi jednakog broja protona (Z = const) 188 . Ernest Rutherford – utvrđuje postojanje jezgre u atomu.) smišlja maseni spektograf.mjesto]. Izotopi . (1927. Možemo samo utvrditi (otprilike – ako je skup čestica dovoljno velik) koliko jezgara se raspadne u vremenu t.) identificira proton i ostvaruje transmutaciju dušika.oznaka za jezgru rednog broja Z i masenog broja A 𝑨𝟏 𝒁𝟏 𝒂+ 𝑨𝟐 𝒁𝟐 𝑨 𝑿 → 𝒁𝟑𝟑 𝒀 + 𝑨𝟒 𝒁𝟒 𝒃 ● nuklearna reakcija čestica X(a. Z ) – masa atoma 𝑨 𝒁 𝑿 . topos.[grč. tj. b)Y Z = const => Z1 + Z2 = Z3 + Z4 A = const => A1 + A2 = A3 + A4 Charles Thomson Rees Wilson – konstruira komoru za ispitivanje nabijenih čestica. Chadwick (1932. Russell – formuliraju zakon pomaka Ustanovili . Ta veličina. Emisijom ß – čestice atom pomiče u periodnom sustavu za 1 mjesto udesno. a masa mu se umanjuje za 4 atomske jedinice. redni broj elemnata N = A .) otkriva neutron. Frederick Soddy – otkriva postojanje izotopa.7 ∙ 1010 s-1 1 rutherford (rd) = 106 s-1 1 becquerel (Bq) = 1 s-1 (s-1 čitaj kao „jedan raspad u sekundi“) NUKLEARNE REAKCIJE Nuklearna reakcija je proces međudjelovanja čestica koje predstavljaju jezgre nekih elemenata. a masa se ne mijenja.Z – broj neutrona u jezgri M ( A. nismo u mogućnosti predvidjeti kad će pojedina jezgra doživjeti raspad. Fajans.

težina]. 1 𝑒𝑉 ≙ 1.jednak. tunel – efekt ) – valna funkcija generira vjerojatnost nalaženja čestice u određenom dijelu prostora. postoji vjerojatnost nalaženja čestice u tom dijelu prostora – kvantna fizika dozvoljava da α – čestica „iscuri“ iz jezgre BETA RADIOAKTIVNOST ß – čestice su elektroni i pozitroni.[grč. male mase.Izotoni . 𝐸 = 𝑢𝑐 2 [ J ] Uvažavanjem jedinice za energiju – elektronvolt [eV] .raspad je pojava emisije ß – čestica iz jezgre 𝐴 𝑍 𝑋 → 𝐴 𝑍 𝑋 → 𝐴 𝑍+1 𝑌+ 𝐴 𝑍−1 𝑌+ 0 −1 0 1 𝑒+ 𝑒+ 0 0 0 0 ⊽ v neutrino ( v ) – neutralna čestica. α – raspad je pojava emisije α – čestica iz jezgre 𝐴 𝑍 𝑋→ 𝐴−4 𝑍−2 4 2 𝑌+ 𝛼 α – čestica svojim jakim električnim poljem ionizira atome okoline i vrlo brzo gubi energiju te joj je na kraju brzina toliko mala pa je ionizacija u tom području intenzivnija. atomi jednakog broja neutrona (N = const) Izobari . γ – raspad je pojava γ.zbog prirode mjerenja koja se temelje na uspoređivanju masa u mikrosvijetu. atomi jednakog masenog broja (A = const) ATOMSKA JEDINICA MASE ..6022 ∙ 10−19 𝐽 1𝑢𝑐 2 = 931. 189 . zbog čega je izuzetno prodorna i neuhvatljiva pozitron ( −10 𝑒 ) – antičestica elektrona konverzijom neutrona nastaje antineutrino ( ⊽ ) 10 𝑛 → +11 𝑝 + −10 𝑒 + 00 ⊽ konverzijom protona nastaje pozitron i neutrino 11 𝑝 → 1 0 𝑛+ 0 +1 𝑒 + 0 0 v GAMA RADIOAKTIVNOST γ – zrake su visokoenergetski elektromagnetski valovi.mjera].6605655 ∙ 10−27 𝑘𝑔 Energetska vrijednost prema Einstenovoj jednadžbi. a utjecaj polja okolnih čestica dovodi to promjene smjera izlaženje α – čestica iz jezgre ( tzv. budući da.. rabi se mjerna jedinica kojom se uspostavljaju relativni odnosi masa mjerenih objekata 1 1u (atomska jedinica mase ili unificirana jedinica mase) = 2 𝑚 ( 126 𝐶 ) = 1. isos. spektar zračenja je linijski ( energija γ – kvanta ≈ 2 MeV ) kvant je najmanja količina energije koja se može emitirati određenom frekvencijom.[grč. Jezgra pobuđenog stanja prelazi u stabilnije emisijom γ – kvanta 𝐴∗ 𝑍 𝑋 → 𝐴 Z𝑋 + 0 0 γ gama je zračenje vrlo prodorno zračenje.5022 𝑀𝑒𝑉 ALFA RADIOAKTIVNOST α – čestice su jezgre helija 42 𝐻𝑒 .. baros. u ovisnosti „debljine“ barijere funkcija ima vrijednost i izvan barijere. isos..jednak. tonos.zraka iz jezgre. ß.

u jezgrama zvijezda) 1 1𝐻 + 11𝐻 → 21𝐻 + 2 1𝐻 3 2𝐻𝑒 0 +1𝑒 + 00v + 11𝐻 → 32𝐻𝑒 + 00𝛾 + 32𝐻𝑒 → 42𝐻𝑒 + 2 11𝐻 ELEMENTARNE ČESTICE Element [lat. beta-zračenje može zaustaviti aluminijski lim debeo nekoliko milimetara. elementum – jedno od četiriju počela svijeta (vatra. zrak )] – tvar koja se ne može rastaviti na još jednostavnije tvari 190 . koja nastaje kad se jezgra atoma nekog kemijskog elementa cijepa na dva fisijska produkta ili fisiona fragmenta sličnih masa.A. N.Alfa-zračenje može zaustaviti papir.) iznosi pretpostavku o cijepanju jezgre urana i s J. Wheelerom daje tumačenje procesa fisije 235 U + n0 → A + B + (2 – 3)n + Q Nuklearna fuzija proces u kome se spaja više atomskih jezgri pri čemu nastaje teža atomska jezgra. voda. uz emisiju jednog ili više neutrona. Takvi procesi zbivaju se pod izuzetnim uvjetima vrlo visokih temperatura (npr. Bohr (1939. te velike količine energije. a većinu gama-zračenja može zaustaviti desetak centimetara debela olovna ploča. FISIJA I FUZIJA Nuklearna fisija je vrsta nuklearne reakcije.

građeni su od kvarkova. stoljeća završava s atomom kao elementom. 191 . a drugu antičesticom (npr. elektronom i neutronom) uvažavana je do pojave zagonetke ß raspada – negdje nestaje energija. KVARKOVI. i još njih 200 – početna ideja o elementarnosti blijedi. LEPTONI 1960. Pauli tvrdeći da energiju sa sobom odnosi čestica.Povijesni pregled: Početne teorije (ideje) elemenata bile su materijalističke. Po Gell – Mannu elementi bi bili leptoni i kvarkovi. koja nastaje u raspadu – neutrino. zemlja i konačno eter. vatra.. dakle pozitron je antičestica elektrona) Načelno za svaku česticu postoji antičestica Kreacija je suprotna anihilaciji ( stvaranje i poništavanje ) – „prazan“ prostor shvaćamo kao skup parova čestica – antičestica (virtualni parovi) ↦ tako da se običava reći da je vakuum polariziran. kao one koje održavaju vezu među njima. uz kvante polja (bozone veze). kao elementi se uključuju najprije zrak. a time i pobija prijašnju teoriju → Teorija elemenata krajem 19.. a elektronom kao elementarnom česticom Početkom 20. elektron i pozitron anihiliraju. Demokrit je elementima smatrao atome – nedjeljive gradbene dijelove tvari tj.. Kvarkovi i leptoni su subatomske čestice te su temeljna građevna struktura materije. jednu od njih zovemo česticom. dakle napunjen elektron – pozitron parovima. stoljeća.. a da jezgra atoma uz pozitivan proton sadrži i neutralan neutron slične mase protona Teorija o elementarnosti sa 3 elementa (protonom. pretpostavlja se postojanje pozitivnog naboja u atomu – otkriven je proton. zatim se otkrivaju pioni. Potvrdom postojanja atoma elementarnost je od ideje postala realnost. kako bi se objasnilo izlijetanje negativno nabijenog elektrona iz atoma. zatim voda. nedostatak ove sheme proizlazi iz podatka da atomu nedostaje oko polovine mase zbrajajući mase čestica elektrona i protona – W. Heisenberg pomoću relacija neodređenosti pokazuje da se elektron nalazi van jezgre.. osnovne jedinice u građi svijeta.. gdje one iščezavaju a iza njih ostaje zračenje anihiliranjem se čestica i njezina „slika“ poništavaju. ČESTICE I ANTIČESTICE Anihiliranje – rezultat sudara čestice i antičestice. mioni. no zakon o očuvanju energije obranio je W. ubrzo se otkriva čestica sitnija i lakša od atoma. koja izlijeće iz njega – elektron – što dokazuje da atom nije nedjeljiv.. pokusima je utvrđeno da nukleoni imaju unutarnju strukturu – nukleoni nisu homogeni.