You are on page 1of 19

Avdo Nikocevic

SKICA

ZA

PREGLED

BOŠNJAČKE

KNJIŽEVNOSTI

Kao i u primjeru drugih nacionalnih književnosti, bošnjačka književnost se
također odvija u dva glavna toka, koje čine usmena književnost, na jednoj i
pisana književnost, na drugoj strani. Uobičajeno je da se usmena književnost
razmatra izvan dijahronijske razdiobe, tj. žanrovski (lirska pjesma, balada,
epska pjesma, usmena predaja i sl.), dok je u primjeru pisane književnosti
uobičajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr. srednjovjekovno,
osmansko, austrougarsko, razdoblje između dva svjetska rata i sl.), a onda se
u okviru svakog izdvojenog razdoblja dalje vrši žanrovska podjela različitih
vrsta lirske pjesme, dramskih te proznih oblika (roman, pripovijest,
pripovijetka,
kratka
priča
i
sl.).
USMENA

KNJIŽEVNOST

Bošnjačka usmena književnost zabilježena je u raznolikim i razuđenim
oblicima, u rasponu od najkraćih (poslovica, zagonetka, pitalica i sl.) do
najdužih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova). Kao cjelina, bošnjačka
usmena književnost se može dalje dijeliti na onu koja je oblikovana stihom,
na jednoj, te onu u prozi, na drugoj strani. Prvu skupinu djela oblikovanih
stihom čine različite vrste lirske pjesme, drugu balade i romanse, a treću
bošnjačka epika. Bošnjačka usmena književnost u prozi može se podijeliti na:
priče o životinjama, bajke, novelističke, šaljive i druge priče sa izrazitim
crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke
prozne oblike u kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj
strani.

LIRSKA
na

PJESMA
pocetak

stranice

Među lirskim vrstama bošnjačke usmene književnosti posebno se izdvaja
ljubavna pjesma sevdalinka (prema turcizmu sevdah - ljubav, ljubavna
čežnja, zanos), nastala u sredinama većih i manjih gradskih sredina
oblikovanih pod istočnjačkim utjecajem, nakon propasti Bosanskog
kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast. U sevdalinci je
1

Đikić. uz svođenje mladenaca i sl. bez muzičke pratnje ili uz pratnju saza te u novije doba harmonike. koje su imale svoje vedre ili tužne sudionike. Pjesme uz rad pjevane su uz žetvu žita. uz krnanje mlade. svadbene. Čule su se na zajedničkim poslovima (mobama) kada je trebalo plodove ljeta pripremiti za jesen i zimu. usljed neostvarene ili neuzvraćene ljubavi. Ćatić. Posebnu odliku sevdalinke čine lokalna obilježja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim određene pojedince. Vedrim humorom odlikuju se neke šaljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradno prikazivanje supruga. epski deseterac. Najčešći oblici stiha u sevdalinci su epski (nesimetrični) deseterac. odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Šaljivim 2 . oblik pjevane strofe. uspavanke i šaljive. U muzičkom pogledu je to vidljivo u prožimanju starobosanskog poravnog napjeva sa raličitim melizmima i tzv. Od ostalih lirskih vrsta zavrjeđuju pažnju pjesme uz rad. Pjevana je u različitim prilikama. vjerolomstva i iznevjerenog očekivanja. snovite čežnje ili treperavog iščekivanja susreta sa voljenim bićem. Šaljive pjesme spadaju među one lirske vrste koje su slabije bilježene i općenito manje proučavane. duhana. prekomjernom sekundom. Humo i dr. Znatnu rasprostranjenost u bošnjačkoj sredini imale su pjesme u kojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladić u silnoj želji da se što prije nađe u blizini drage. Pjevane nad djetetom u bešici. Melostrofu.).). Svadbene pjesme pratile su različite dijelove svadbenih običaja. Jedan broj šaljivih pjesama zasnovan je na "događanju nemogućeg".došlo do plodotvornog spoja istočnjačkih elemenata sa zatečenom slavenskom tradicijom. djevojke i mladiće koji su ljepotom. Sevdalinka je na upečatljiv način izrazila osjećanje ljubavne radosti. u zamršenom toku koji je najčešće teško pratiti: junaci opjevanih zbivanja potiskivani su novim zgodama. izražavale su materinsku želju za sprječavanjem uroka i posvemašnjim zaštićavanjem čeda. simetrični i nesimetrični osmerac. trinaesterac te lirski (simetrični) deseterac. vinove loze. tj. uz traženje nevjeste.. jedanaesterac. ove su ličnosti započinjale svoj "novi život". Raznovrsnu skupinu bošnjačkih lirskih pjesama čine uspavanke. simetrični i nesimetrični osmerac. držanjem ili učešćem u zgodama oko ašikovanja privlačili pažnju usmenih lokalnih pjesnika. Na raznovrsnost uspavanki ukazuju već i različiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac. ali je ova pjesma vjerovatno nastala još ranije. uz rad oko kukuruza. Ušavši jednom u pjesmu. Zbivanje u nekim šaljivim pjesmama slikovito je preneseno u životinjski svijet. Najranija vijest o sevdalinci vezana je za drugu polovicu XVI st. u skladu sa islamskim životnim načelima i praksom (uz kretanje svatova. ali i ponor beznađa i ljubavnog očajanja te osjećanje bezizlaza. Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bošnjačkih pjesnika novijeg doba (Bašagić. maslina. obično u rasponu od 5 do 15 stihova.

Teme kao što su pogubljenje braće Morić ili na smrt 3 . najčešće bez pripjeva i melizama svojstvenih sevdalinci. bošnjačka balada može se podijeliti u šest skupina. o čemu svjedoči više desetina zabilježenih varijanata. Bošnjačka usmena balada oblikovana je najčešće stihom desetercem. a u novije doba harmonike. Brojnošću se izdvajaju također pjesme iz treće skupine. hroničara i očevidaca.u kojoj tragično zbivanje izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste . Mujo i Ajkuna. Zapravo su ove pjesme dio igre i za njihovo potpunije razumijevanje neophodan je opis koji objašnjava tok igre i mjesto pjesme u njenom toku BALADA na I ROMANSA pocetak stranice Balada i romansa prisutne su u bošnjačkoj usmenoj književnosti u raznolikim i razuđenim oblicima. U bošnjačkoj baladi plesu odgovara žensko kolo. balare . pa i violine.plesati) uz koji je u zapadnoevropskim književnostima pjevana.pjesmama pripadaju također one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja i zabave. smrznutoj nevjesti. te osmercem (mnogo češće simetričnim nego nesimetričnim). koje predstavljaju pjesničko uobličenje određenih mjesnih ili pokrajinskih zbivanja koja su privukla pažnju usmenih pjesnika.). o zlosretnoj nevjesti. u kojem je pjevana poravnim napjevom.jedna je od najomiljenijih tema u bošnjačkoj baladi. o tzv. Mehmed i Fata i sl. s mogućnošću daljnje podjele: o djevojci zle sreće. skupno i pojedinačno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). o različitim sukobima u porodici. lokalna obilježja čine jednu od glavnih odlika bošnjačke balade i predstavljaju njezinu osobenost: znatan dio ukupnog bošnjačkog baladičnog pjevanja vezan je za nekoliko pjesama sa lokalnim obilježjima. o smrću rastavljenim dragim. koji za nju bude koban. S obzirom na tematski raspon. kao predskazanje ledenog dočeka u mladoženjinoj kući. U muškom dijelu repertoara pjevana je obično uz pratnju saza. rijetko lirskim (simetričnim). kao i trinaestercem. Kao i u primjeru sevdalinke. Stradanje smrću rastavljenih dragih . uglavnom epskim (nesimetričnim). Termin balada čuva sjećanje na vezu ove pjesme sa plesom (prema tal. o nesretnim supružnicima. u kojima se smjenjuju imena dragih (Omer i Mejrema. U ženskom dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega. u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova. koja na putu u novi dom prolazi kroz oluju i susnježicu. o ojađenim roditeljima.

koji. Đerzelez Alija. ali vedrijim napjevom. o ljubavnom nadgovaranju. različitim strastima i osjećanjima ili izvanjskom silom . koja u neprekinutom usmenom prenošenju živi dulje od dva stoljeća. tačnije ljubavna igra. Ljubav. on se susreće i nadmeće sa najvećim brojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija. još za života svoga historijskog prednika. koja pjeva o nekoj davnašnjoj obiteljskoj tragediji u bošnjačkoj aginskoj porodici. o strasnom susretu. u manjem rasponu stihova od balade. o kojem upečatljivo svjedoči njegov savremenik. Epski Đerzelez ulazi tako. Epski životopis ovog junaka bogatiji je od svih drugih bošnjačkih junaka. Tu spada i jedan broj manje rasprostranjenih lokalnih pjesama. sedmercem i jedanaestercem. Romansa je pjevana na sličan kao i balada. a uobličena je najčešće epskim desetercem te trinaestercem. pjeva o ljubavi koja pobjeđuje.u usmenoj predaji "hafiza Kusture" . a o opjevanom događaju sačuvane su i usmene predaje. Tematski se može podijeliti u četiri skupine: o nestašnom i preduzimljivom momku (djevojci). turski hroničar Ibn Kemal. te pogibija Hifzi-bega Đumišića kod Bijeljine bile su toliko privlačne da su prenošene začuđujuće dugo te daleko od zavičaja pjesme. EPSKA na PJESMA pocetak stranice Najstariji poznati sloj bošnjačke epike vezan je za prostor srednje Bosne.u Sarajevu. i pjesnički zapis u obliku tariha na turskom jeziku. na kojem izrasta njezin središnji junak. o njemu. Na drukčiji način od balade. za čije junake nema izlaza ni izbavljenja. njegovoj snazi. na "velika vrata" u bošnjačku usmenu epiku. neodgodivo vodi raspletu. Doživljaj svijeta zato je u romansi općenito vedriji nego u baladi. često i sa humorom i raspusno. izazvanom tragičnom osjetljivošću. njegovom konju.Višestruko je zanimljiva za proučavanje bošnjačke balade pjesma o pogibiji sarajevskih janičarskih prvaka Morića. Romansa pjeva o ljubavi razdragano i poneseno. a sukob junaka u njezinoj osnovi tragičan je nesporazum među supružnicima. kolovođa bune iz sredine XVIII st. a ovoj skupini pripada svakako najznamenitija bošnjačka i južnoslavenska balada općenito Hasanaginica (1774)..osuđenog Ibrahim-bega (Kusture) . Hadži Mehmeda i Ibrahim-age. koja u žalobnom tonu pjeva o stradanju pojedinca. o ljubi u nevjeri. 4 . Vedrina je temeljna crta bošnjačke romanse.romansa vedro. u skokovitoj radnji tipičnoj za većinu balada. izričući na taj način i pohvalu životu. U oblikovanju epskog Đerzeleza značajno učestvuje historijski Gurz Ilyas. u romansi je shvaćena kao vrhunaravni smisao života. i svjedočenja ljetopisacasavremenika.

a nema ni okovanih pala. buntovni Krajišnik koji je poginuo kod Banje Luke 1637. Pjesnici bošnjačke epike su oblikovali . Nehajan prema sebi i svome i nesebičan do samozaborava.i na "turskoj" i na "kaurskoj" strani znadu da je Tale jedan i jedinstven. kako je primijetio Tordinac. Tale je neumorni veseljak i šaljivdžija "čauš naše narodne pjesme". biljezima koji svjedoče o njegovim epskim podvizima i slično kazuju brojne predaje. Istinski plemić milosrđa koji sve dijeli i sebi ne ostavlja ništa. od razdoblja s kraja XVI do vremena Mustaj-bega Hasumovića iz druge polovice XVII stoljeća (Đ. među šestericom Krajišnika čije je glave sultan tražio. nego ćurak od medvjeda. Kralj smijeha. već ličinom. Ličko i zapadnobosansko krajište također je pjesnički zavičaj mlađeg razvijenog sloja bošnjačke epike. čiji su naizrasliji junaci Mustaj-beg Lički i braća Hrnjice.u stoljetnom snu. nego trista praporaca.Nema Tale kadifli čakšira. I ništa neće biti neočekivano od ovog nepredvidivog junaka. Na kapi nema junačkih čelenaka. Neosporni zapovjednik bošnjačkog krajišničkog četovanja. kapa od dva vuka. Mustaj-beg Lički je u svom epskom liku objedinio osobine i sažeo ugled i vojničku slavu nekoliko bihaćkih kapetana. nego nosi čavlenu batinu. tj. Ne steže se mukademom pasom. Durić).samosvojni lik poznat kao Budalina Tale (Od Orašca Tale. što je uzrok njegovog dubokog urastanja u tlo pučkog kazivanja. Nastanak lika Budaline Tale s razlogom je doveden u vezu sa čaušem svatovskog veselja.Tordinac) Tale umije što drugi ne umiju. Najveći bekrija bošnjačke usmene epike.čiji se spasilački dolazak očekuje u odsudnom času za život njegova naroda. "naherenog delije" (R. Buturović). rukavi poderani. već kapa od jazavca ili kao što na jednom mjestu vele. da mu sablja ne okači pleća. Junak "bajatijeh leđa" (R. Ali nadasve. skriven u pećini u planini . Šeret do urnebesa i pogubno istinoljubiv u isti čas.kao suprotnost klasičnom epskom junaku . Tale smije što drugi ne smiju. Tale može što drugi ne mogu. Nepodmitljiv i nepotkupljiv. prije svega Mujo i Halil. Neponovljiv.. godine. koji se spominje u carskom fermanu upućenom Mehmed-paši Vuči. 5 . ni pozlaćene šipke. bez podsmijeha. čijem je izrastanju doprinio historijski Tale Ličanin. nema na njem zlatom vezenih ječerma. Ne nosi on toke i ilike.njegovom oružju. čiji je izgled dao usmenom pjesniku osnovu za građenje junaka iz kojeg je progovorio čovjek iz naroda sa obje noge na zemlji. jer svi .. koji može ponijeti i podnijeti što drugi ne mogu. nego čohane otrcane. povodom burnih događaja u Krajini 1637. u kojoj je do pet stotina i hiljada klinaca. On je jedini bošnjački epski junak ." (N. Ibrahim Tale).Durić). U oblikovanju epskog Muje Hrnjice važan udio je po svemu sudeći dao neki Mustafa Turčalović. pokretač i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajišničkog četovanja. koji je suprotstavljen uobičajenom sjaju klasičnog epskog junaka:". osim na vlastiti račun. ne pokriva njegovu glavu kapa zrdalija ili finofes... Smiješan i strašan istovremeno.

do A. od značaja za epiku. Lorda i Đ. opjevanog u velikom broju krajišničkih pjesama. krajišnicima. zajedno s tragovima njegova koplja. samosvojnosti.. naspram oskudnog životopisa historijskog pretka Muje Hrnjice. nepobjedivog konja. obznanjivanju junaštva. B. posebno one vojničke.ponijevši sjećanje na historijsku ličnost . da je učešće Bošnjaka u društvenom životu velike Osmanske carevine njegove sadržaje učinilo raznovrsnijim. pjesma je prekrilila zbilju. u kojima je često u društvu svoje braće i drugih krajiških epskih junaka. "živim Homerima".Schmausa. Mujo ima čudesnog. iz busije. Kao i drugi znameniti epski junaci. Brauna. pogibiji napadom iz potaje. utjecala je na dulji vijek bošnjačke epike i bitno djelovala na njen daljni razvoj. Činjenica da je najveći broj bošnjačkih epskih pjesama zabilježen u drugoj polovici XIX st. mejdana. epski je junak . tj. iznijela mišljenje da je dužina vrijednosna osobenost kojom se bošnjačka epika izdvaja na balkanskom prostoru. utemeljenosti na povijesnim zbivanjima te u njenom izražavanju u više tipova i oblika. neranjivosti olovnim metkom. A. Legendarno je premoćno odnijelo prevagu nad historijskim. Kraussa i L. zna se za njegovu kulu u Kladuši. na njegovo bolje čuvanje starobalkanskih tradicijskih obilježja. M. u vrijeme kada su se "Bošnjaci našli u bespuću i sigurno znali da nemaju zajednički put sa Osmanlijama". preko M.u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika proživio svoj "novi život". epike četovanja. stoji u narodnoj tradiciji. što je uvjetovalo mogućnost njene podjele (pjesme o junacima Krajine. Parrya. odgovor 6 . G. raskošna epska biografija ovog junaka. Marjanovića. Visok stupanj samosvojnosti bošnjačke epike." Ista autorica je. Zahvaljujući činjenici o bujnom životu bošnjačke epike u vrijeme kada je u drugim nacionalnim književnostima na balkanskom prostoru i šire bila sasvim na izmaku. bujna predaja. od F. a ne štura povijest roji asocijacije kada se spomene njegovo ime. Sačuvane su predaje o Hrnjičinu porijeklu. njegov bunar. dolasku u Krajinu. koja ustanovljava da su značajke bošnjačke epike u "njenom višestoljetnom trajanju. čiji se tragovi.Gesemanna. Murka. pokazuju s koljena na koljeno. što je doprinijelo "ratničkom obilježju najstarijih slojeva usmene epike Bošnjaka" i konačnom prevladavanju "tipa krajišničke epike. njegov grob u Petrovoj gori i slično.povjerovavši da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog sužnja prisvojili četrdeset hiljada groša. da je primanje islama bitno utjecalo na oblikovne tokove ovog pjesništva. Buturović. utvrdio je niz glasovitih istraživača u stoljetnom slijedu. u njenoj samoniklosti. okršaja". unđurske pjesme. bilo je moguće da istraživači potraže u radu sa pjevačima iz Novopazarskog sandžaka. Međutim. u usmenoj predaji. na tragu istraživanja koja joj prethode. pjesme crnogorsko-hercegovačkog tipa). kao važne etape u razvoju ukupne balkanske epike. M. sve to u znaku njegovih opjevanih pothvata.

na putovanjima. u bošnjačkim i drugim časopisima (posebno Novom beharu) objavljivana je raznolika građa bošnjačke proze. arapski i perzijski jezik. Sažimanje rezultata obimnih i dugotrajnih istraživanja pokazuje da bošnjačka epika na balkanskom prostoru predstavlja "složenu i slojevitu epsku cjelinu" (Đ.Buturović). čiji su prenosioci i tumači bili obrazovani pojedinci koji su učili turski. utjecaji su vidljivi i na razini likova. Nasrudin Hodžom. te upliva usmene književnosti islamskih naroda sa kojima su Bošnjaci dolazili u dodir: Turaka. Iranaca. pripremajući se za različite vjerske. V. s druge strane. nakon završetka Prvog svjetskog rata. ali i u ondašnjim časopisima (Bosanski prijatelj. bez obzira na njihovu nacionalnu nominaciju. a u to 7 . USMENA na PROZA pocetak stranice Usmena proza Bošnjaka može se podvesti pod uobičajenu književnoteorijsku podjelu na priče o životinjama. Tako je tridesetih godina ovoga stoljeća te nakon završetka Drugog svjetskog rata na području Novopazarskog sandžaka i drugdje zabilježena obimna epska građa koja je poslužila A.B. bajke.Vrčevića i drugih.. gdje je posebno upečatljiv primjer sa poznatim junakom turske šaljive priče. bošnjačka usmena proza odlikuje se nekim crtama koje su posljedica izravnog uticaja islama. čiji je sadržaj sakupljen u Bosni i Hercegovini sredinom XIX st.Blagajića. basne. Bošnjačka usmena proza općenito je nedovoljno istražena kao cjelina. poslovice. Ovaj je utjecaj ostvarivan u dva toka: izravnim doticajima . iz raznolike građe pričanja o Ćeli. Bosanska vila.. Arapa. Unitarističko shvaćanje o "nedjeljivosti korpusa" i nemogućnosti izdvajanja pojedinih nacionalnih tokova na području usmene književnosti najvećeg dijela južnoslavenskog prostora imalo je posebno zahvalno tlo kada je riječ o usmenoj prozi. s jedne. upravne i vojne službe u Bosni ili drugdje u Osmanskom carstvu. koji je urastao u bošnjačku usmenu prozu. predaje. na vojnim pohodima.na "homersko pitanje". U kasnijem razdoblju. šaljive priče. novele. U odnosu na ovu vrstu umjetnosti riječi drugih naroda na istom prostoru.Lordu za razradu "teorije formule" o životu epike u danas već svjetski znamenitoj knjizi The Singer of Tales (Pjevač priča). Behar). u trgovačkim poslovima. te posredstvom pisane književnosti. te kasnije u zbirkama N. poprimivši neka obilježja likova šaljive priče iz usmenog naslijeđa nove domovine.Tordinca. Ćosi i drugim šaljivim junacima bošnjačkog usmenog pripovijedanja. Osim pozajmica na motivsko-tematskom planu. Građa bošnjačke usmene proze nalazi se u znatnom obimu već u najstarijoj objavljenoj zbirci (bosanske redovničke mladeži). K.

Svestranija istraživanja drugih bošnjačkih usmenih vrsta u tom pogledu tek predstoje i treba zamijeniti nerijetko proizvoljne ocjene o tzv. pisane na crkvenoslavenskom jeziku bosanske recenzije. Crkvene knjige uglavnom sadrže prijevode Novoga zavjeta (evanđelja). "orijentalnom repertoaru" bošnjačke pripovijedne i novelističke proze PISANA KNJIŽEVNOST SREDNJEVJEKOVNO na RAZDOBLJE pocetak stranice Sačuvani spomenici pismenosti i književnosti. njihovih naziva i obilježja.Nametak).Nametak). zatim povelje. svjedoče o raznovrsnosti pisama i oblika. grebljima. s rijetkim elementima živog narodnog govora. što upućuje na zaključak da se glagoljica zadržala kroz cijelo bosansko srednjovjekovlje. Proučavanja koja je na građi usmene predaje o Sarajevu obavila E. također pisana narodnim jezikom.samo pokazuju šta je sve nastalo kao samosvojna odlika bošnjačke usmene predaje pod izravnim islamskim uplivom. novozavjetne 8 . Spomenici pisani bosančicom brojniji su i raznovrsniji. a obuhvaćaju crkveno-kanonske apokrifne spise. te epitafi i zapisi. posebno kada je riječ o usmenoj predaji. o vodovodima i česmama . u kojima gotovo potpuno prevladava narodni jezik. kao i lijepa književnost.Smailbegović potkrepljuje tvrdnju o samosvojnim crtama bošnjačke usmene proze. mada oskudni brojem. nastale novim bilježenjem na terenu. Brojne su i glagoljske glose na spomenicima pisanim bosančicom. o tekijama. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata sastavljaju se i nove zbirke bošnjačke usmene proze. grobovima i turbetima. koje izviru iz pripadnosti bošnjačkog naroda i njegove ukupne tradicije islamskom civilizacijskom okrilju. apostolska djela. darovnice. koje su bile u svakodnevnoj upotrebi.vrijeme pojavljuju se i prve zbirke sa bošnjačkom nominacijom (A. Rasprostranjenost grčkog i latiničkog pisma znatno je manja u odnosu na glagoljicu i bosančicu. Predaje o evlijama ili "dobrim" i vidovitim pojedincima te čitav niz motiva u predajama o nastanku džamija. za koju se može ustanoviti da predstavlja najistraženiju vrstu bošnjačke usmene proze. kao značajan izvor diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor. ali se vrše i istraživački uvidi u građu (također A. Najstariji glagoljski spomenici srednjovjekovne Bosne i Huma su Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak iz XII te Splitski odlomak s kraja XII ili s početka XIII stoljeća.

Najstariji primjer sačuvan je u Povelji Kulina bana iz 1189. dubokim doživljajem. Iz XIII st. Uz spomenike ove vrste nastale u vrijeme Stjepana II Kotromanića u XIV st. Ljubljansko bosansko (Kopitarevo) i Nikoljsko evanđelje. bilo da su pisani glagoljicom ili bosančicom. Kosača. Srećkovićevo. Mletački zbornik iz sredine XV st.. Bosanski srednjovjekovni književni spomenici. OSMANSKO na RAZDOBLJE pocetak stranice Prvi. godine. nabojem osjećanja i jezgrovitošću misli. a od druge polovice XIV st. Vlatka i Stjepana (kasnijeg velikog vezira Ahmeda Hercegovića). arapskom i perzijskom jeziku. Vrutoški rukopis. najčešće se nalaze na pergamentu. pisan 1404. Aprakos kneza Lovanova. pisma. Mada se u ovim natpisima često susreću rasprostranjene sentence.. Evanđelje krstjanina Tvrtka Pripkovića. te Odlomak petrogradskog apostola.. a mjestimice u njima probija živi narodni govor. Daničićevo i Čajničko evanđelje. pisan za krstjanina Gojsaka. U jeziku i pravopisu vide se tragovi iz kojih se može zaključiti da je riječ o prijepisima iz starih glagoljskih predložaka. "bosanski pjesnik je probijao oklop obrazaca. Rizvanbegović). veliki tok bošnjačke književnosti ovoga razdoblja obuhvaća književnost na turskom. a izazvanih tragičnim događajem. Iz XIV i XV st. darovnice i oporuke. Treće beogradsko evanđelje. Zbornik krstjanina Radosava iz druge polovice XV st. građevinama. vrijedne su pažnje i zanimljive povelje. koja se u znatno slabijem rukavcu 9 . i na papiru. kaznenim pločama. pa je ličnim odnosom. Vukčića te Hercega Stjepana i njegovih sinova: Vladislava.U korpusu bosanske srednjovjekovne književnosti od posebne su važnosti povelje. Mostarski listovi i Početije svijeta. Najstariji i najljepši spomenik ove vrste je Miroslavovo evanđelje iz druge polovice XII st. posebno Pavlovića.poslanice i apokalipsu. Najstariji su Hvalov zbornik. nastali na kraljevskom ili banskom dvoru i državnoj kancelariji te u kancelarijama bosanskih plemića i oblasnih gospodara. za Hrvoja Vukčića. pisano u Humu ili na dvoru bosanskog bana Kulina za humskog kneza Miroslava. sudačkim stolicama. uobličavao izuzetnu pjesničku poruku i dostizao prepoznatljiv iskaz prvorazredne umjetnine" (F. koji je gotovo istovjetan s Hvalovim. mauzolejima i sl. koja se najčešće nalazi na stećcima. sačuvani su još Mostarsko. Književnom vrijednošću se posebno odlikuje epigrafika. darovnice i pisma pojedinih plemića.. sačuvane su povelje humskih knezova i četiri povelje bosanskog kneza Ninoslava.

Velik broj pisaca (preko 300) okušavao se u različitim književnim vrstama. Sabit Užičanin (u. najčešće u stihu. Derviš-paša Bajezidagić (oko 1560-1603). znatno slabiji tok bošnjačke književnosti u osmanskom razdoblju predstavlja alhamijado književnost. Nerkesi (1592-1634). samosvojna pjesnička pojava. pjesnik rodnog Mostara i ljubavni lirik. mahzar (kolektivna molba. Mula Mustafa Bašeskija Ševki (1731-1809).oko 1715). koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o odlasku na hadž. Huremi (XVIII st. Hadži Jusuf Hlivnjak (kraj XVI . Arif Hikmet (1839-1903). nepoćudna osmanskom sistemu. 1631). mistični pjesnik. tj. u predgovoru rječniku kaže za sebe da je Bošnjak (Bosnevi). a dobrim dijelom pisana na arapskom pismu prilagođenom bosanskom jeziku.sredina XVIII st. pritužba). oblikovana uglavnom u tradiciji istočnjačkih literature. pjesnik mistične lirike. arzuhal (pritužba. a svoj jezik 10 . pjesnik prigodničarske lirike. a glavni su joj predstavnici Muhamed Hevai Uskufi (oko 1601.produžuje i u austrougarsko razdoblje. događaje i lokalitete u Bosni. koji je u istočnjačkim književnostima bio razvijeniji kao oblik izražavanja. pjesnikinja koja je u progonstvu u Turskoj sastavila jedan divan pjesama. ilahija (pjesma u slavu Boga).). liričar i epigrafičar. poslanica). 1712). divanski pjesnik čiji se stihovi u najvećoj odnose na ljude. pjesnik Bulbulistana na perzijskom jeziku. ljetopisi u kojima su bilježeni značajni događaji. pjesnik i ljetopisac Sarajeva. nastajala je najvećim dijelom na tlu Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika. Ova književnost traje od sredine XVII do kraja XIX stoljeća. putopisac. drugi po starini rječnik na južnoslavenskim prostorima općenito. književnost oblikovana na maternjem jeziku Bošnjaka. Talib (u. ali i u prozi. ljubavni lirik i pjesnik rodnog Sarajeva. Mejli (1713-1781). koji je prvi sastavio tursko-bosanski rječnik. Medžazi (u.). molba. 1747). legenda). moralno-poučna pjesma. Rešid (oko 1650 . divanski pjesnik. "posljednji turski klasik". buntovna pjesma. Drugi. vjerski i didaktički pjesnik. u stihovima (Magbuli arif ili Potur-šahidija. putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz koje su hodočasnici prolazili). plodni epigrafičar i pjesnik Sarajeva.poslije 1651). Habiba Stočević (1845-1890). pjesnik ljubavne lirike. Fadil-paša Šerifović (1802/3-1882). 1674). 1624). elegičnog ili vjerskog sadržaja). Fevzi Blagajac (u. Za rodno tlo njezinih spisatelja ovu književnost veže i vidljiv rodoljubiv i domovinski ton te ponegdje utjecaj usmene književnosti maternjeg jezičnog izraza. hikjaja ili hićaja (vjerska priča. ljubavna pjesma. epigrafičar. Sirri (1785-1847). pjesme o gradovima. peticija. Značajniji predstavnici: Nihadi (umro oko 1587). Književnost na orijentalnim jezicima. 1610). Glavne književne vrste alhamijado književnosti jesu: kasida (pjesma panegiričkog. Lamekani (u.

pjesnik i ljetopisac. u osmanskom razdoblju uobličena je na bosanskom jeziku vrsta epistolarne proze koja je naporedna sa bošnjačkom usmenom epikom. o prijateljstvu. trgovanju na obje strane. Sadržina ovih "knjiga". u kojima je . Abdurahman Sirri (u. moralno-poučni i satirični pjesnik. najčešće se odnosi na pogranične sporove.poslije 1827). Seid Vehab Ilhamija (u.kako je to ustanovio M. suparnička događajnost i junačka ćudorednost". Malo je u njima spomena o bojevima. godine. što djeluje književno neposredno i živo. mletačkim providurima. 1786). M. koji će se koristiti kao diplomatski i na osmanskom dvoru i upućivali ih preko tadašnje bosanske granice. kao u čuvenom pismu Mustaj-bega Ličkog uskočkom harambaši Petru Smiljaniću iz 1648. dubrovačkim vlastima te plemenskim glavarima u Crnoj Gori. pljački blaga i odvođenju roblja. u zaključku o ovoj pojavi kaže:"Mada se u nekima piše i o upadima. pjesnik sufijskog usmjerenja.)." AUSTROUGARSKO na RAZDOBLJE pocetak 11 stranice . buntovni i satirični pjesnik. hrvatskim časnicima u službi Austrije i Venecije. pjesnik ljubavne lirike. ironija pa i prijetnja. Konačno. Sačuvana je u obliku krajišničkih pisama. kako ih naziva narodna pjesma. 1680). Razi (u. Fejzo Softa (XIX st.Rizvić. Umihana Čuvidina (1795-1870). pjesnikinja "na narodnu". mejdanima i nasilju. zagrebačkim kanonicima. u njima se ponajviše govori o razmjeni i otkupu sužnjeva. ali ponekad izbije iz njih i nestrpljivost. 1821). Mehmed-aga Pruščanin (XVII/XVIII st. ali i o sažetim ljudskim sudbinama.). pjesnik satiričnog i buntovnog izraza. koji se nastoje izgladiti i tada su pisma uobličena uljudno.Rizvić . Bošnjački zapovjednici u osmanskoj službi pisali su ova pisma bosančicom na bosanskome jeziku. 1847). pobratimstvu i junačkom poštivanju" (Rizvić). a više "svjedočanstava o časti i zadanoj vjeri. Mustafa Firaki (1775 . uskočkim starješinama u mletačkoj službi. o ženidbama preko granice.prisutno "epsko raspoloženje. Hasan Kaimija (u. uzimanju pod zakup njiva.materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim (bosanca) i smatra ga izuzetnim među ostalim jezicima. s pozivanjem na dobrosusjedstvo. koji je zapravo i ustanovio krajišnička pisma kao književnohistorijsku temu. a izrazom predstavlja produžetak govornog jezika i pisma srednjovjekovne Bosne.

Bez svrhe. koji svojim zbornicima (Narodno blago.).). zahvatili su tematiku iz života Bošnjaka nakon austrougarske okupacije i poteškoće koje su proistekle iz neophodnosti evropeizacije načina života. od koje se odvaja vezom sa savremenom turskom poezijom i tematsko-motivskim pozajmicama iz bošnjačke usmene lirike. pitanje školovanja bošnjačke mladeži i prilagođavanja zahtjevima novoga doba (pripovijetke Na obali Bosne. Istočno blago. ali je pisao i budničke stihove sa historijskim sjećanjima i poeziju društvenokritičkog sadržaja (Trofanda iz hercegovačke dubrave. pjesnik i pripovjedač (pripovijest Razija. Đavo pod čergom.). koji je pjevao o ljubavi. izrazom pripada pravcu pjesničke Moderne u južnoslavenskim književnostima. pripovijetke Iz bosanske romantike). prijateljstvu i prolaznosti svijeta. Glavni predstavnici: Hamid Šahinović Ekrem (1879-l936). ugledajući se na istočnjačke pjesnike. javljaju se prvi pjesnici koji su objavili zbirke pjesama na bosanskom jeziku.Nakon Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (1839-1902). Dva načelnika i dr. opisao događaje vezane za Okupaciju (1878) i život različitih slojeva bošnjačkog društva. rodoljublju. a u nekih se očituju evropska pjesnička strujanja na prijelomu stoljeća. Avdo Karabegović Hasanbegov (1878-1900). Zmaj od Bosne. uglavnom su tematski usmjereni prema savremenim zbivanjima.Mirza Safvet (1870-1934). Pripovijetka i roman. Safvet-beg Bašagić. Nova vremena i dr. Anđelija. u kratkim prozama bavila se položajem bošnjačke žene u savremenim prilikama (Teme). Nafija Sarajlić (1893-1917). pripovijetke Na pragu novoga doba i dr. romani Zeleno busenje. kao posljedica ulaska ovog naroda u zapadnoevropski kulturni krug. I-II) predstavlja spoj prosvjetiteljstva i romantizma i nastavak književnih težnji iz osmanskog razdoblja. Bošnjačka drama se u austrougarskom razdoblju razvija u dva toka: (1) drama s povijesnom tematikom i (2) komedija s tematikom iz savremenog. njegovo pjesničko djelo označava upečatljivo usvajanje i uvođenje u bošnjačku književnost soneta kao evropske pjesničke forme. Musa Ćazim Ćatić (1878-1915). Šemsudin Sarajlić (1887-1960). odnos starog i novog. pri čemu su izložene kritici zastarjele društvene ustanove te iskazana prosvjetiteljsko-poučna nastojanja (romani Bez nade. Glavni predstavnici: Edhem Mulabdić (1862-1954). U većine je vidljiv utjecaj usmene lirike i istočnjačke poezije. Osman-Aziz. Osman Đikić (1879-1912) i dr. pisao drame s likovima iz nacionalne prošlosti i komedije s tematikom iz savremenog života (Hifzibeg. pisao rodoljubivo intonirane drame s povijesnom 12 . Glavni predstavnici: Safvet-beg Bašagić . koji se u ovom razdoblju prvi put javljaju u bošnjačkoj književnosti. Ostali pjesnici ovoga razdoblja: Riza-beg Kapetanović (1868-1931). mahom političkog života. 1896). Punica. književni tandem koji su sačinjavali Osman Nuri Hadžić (1869-1937) i Ivan Milićević (1868-1950).

1900). Ilijas Dobardžić (1902-1945). sa posebnom sklonošću za sonet (Lirski akvareli. ali je uočljiv i utjecaj evropskih pjesničkih strujanja. liričar impresionističke vokacije.tematikom (Abdullah-paša i Boj pod Ozijom ili Krvava nagrada). RAZDOBLJE na IZMEDJU DVA pocetak SVJETSKA RATA stranice U lirici je zamjetljiva prisutnost folklornih motiva i veza s usmenom ljubavnom pjesmom. u lirici nevezanog stiha. u početnoj fazi pod utjecajem ekspresionizma. Husein Đogo Dubravić (1880-1961). što se ogleda i u formalnom oslobađanju. a kasnije se vraća zavičajnim temama i oglašava kao ljubavni lirik hercegovačkog podneblja nadahnut sevdalinkom. a u jednom dijelu opusa hroničar društvenog raslojavanja bošnjačkog svijeta. Salih Kavazović (1873-1943). izravnije vezanim za savremena zbivanja. Hamid Dizdar (1907-1967). ekspresionizma. Zgrada na ruševinama. pretežno ljubavni liričar. Grad rima i ritmova). U ovo razdoblje pada i pokretanje prvog bošnjačkog književnog časopisa (Behar. Glavni predstavnici: Hamza Humo (1895-1970). Melika. Pripovjedačka proza u najzrelijih predstavnika odvaja se od folklornih usmjerenja i okreće savremenoj problematici i modernijem izrazu. Ljubav na periferiji. romani Grozdanin kikot. pratio duševne potrese i provale strasti kod svojih junaka u atmosferi južnjačkog hercegovačkog podneblja. Biser).. Hamza Humo. Ana Zolotti. Lirski dnevnik). koji uz "Muslimansku biblioteku" u Mostaru daju ovom razdoblju obilježje organiziranog književnog života. pripovjedač lirske vokacije. a zatim i drugih (Gajret. Društvena tematika okuplja pažnju jednog broja pjesnika usmjerenih prema političkoj ljevici. Glavni predstavnici: Abdurezak Hifzi Bjelevac (18861972). Zapisi u kamenu). s jasnim tragovima bogumilsko-islamske mitologije (Nutarnji život. u čijim se prozama. Ahmed Muradbegović (1897-1972). Salih Alić (1906-1982). npr. Zidanje srećnog doma i dr. u svojim romanima bavio se pitanjem iseljavanja Bošnjaka u Tursku i položajem muslimanske žene u novonastalim prilikama (Pod drugim suncem. Sa ploča istočnih. Adem Čabrić). Rene Logotetides. Minka. utkivajući i slavensko-bogumilske mitove u osnove svojih proza (pripovijetke Pod žrvnjem vremena. okrenut pejzažu. Književnom historijom u ovom razdoblju bavili su se Safvet-beg Bašagić (Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti) i Hamdija Kreševljaković (Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas).). zaokupljen hercegovačkim motivima (Arabeske. 13 . Hadžijin mač i dr.

također ljevičarski orijentirani . koji predstavlja izraz ljevičarski usmjerenih bošnjačkih književnika uoči Drugog svjetskog rata.). Za obraz). tematski raspon ovog razdoblja upotpunjuje časopis Putokaz. koji nastavlja komediografsku liniju bošnjačke književnosti iz austrougarskog razdoblja. u kojem se osjeća ton rezignacije i stišane lirske kontemplacije (poeme Stojanka majka Knežopoljka. u prozama sa socijalnom tematikom prikazao život radnika i seljaka izloženih ugnjetavanju i atmosferu zaostale bosanske kasabe. pripovjedač lirske vokacije u slikanju prošlog (roman Legenda o Alipaši). Majka. Svijet u opancima . koji su u dvadesetgodišnjem toku izlaženja objavili obimnu i vrijednu književnu građu. Mak Dizdar (1917-1971). s težištem na obradi povijesnih likova. koji u ovom razdoblju objavljuje pozorišne "komade s pjevanjem". Akif Šeremet (1899-1939) i Safet Krupić (1911-1942). Skender Kulenović (1910-1978). Uz časopise Gajret i Novi behar.osjeća uticaj ekspresionizma (pripovijetke Haremske novele. a poslije istančani liričar okrenut sonetu. Nojemova lađa). s posebnom sklonošću za sonet. SAVREMENO na RAZDOBLJE pocetak stranice Liriku karakterizira paralelizam tokova u kojima se očituju različita pjesnička iskustva raznih pjesničkih naraštaja. Hasan Kikić (1905-1942). Književnom kritikom bavili su se . čiji su glavni predstavnici Ahmed Muradbegović (Na Božijem putu. koji je u svojim pripovijetkama dao proživljenu sliku bošnjačke kasabe. u 14 . Zija Dizdarević (1916-1942). okrenut pejzažu. najprije pjesnik ratnih poema u kojima je došla do izražaja njegova vitalistička vizija svijeta i svojevrstan panteistički aktivizam.). Soneti I-II). U drami se u jednom toku nastavlja tematska orijentacija iz prethodnog razdoblja. Husein Đogo Dubravić (1880-1961). Glavni predstavnici: Salih Alić (19061982).Rizo Ramić (1907-1981). Enver Čolaković (1913-1976). pripovijetke Provincija u pozadini i dr. Rasim Filipović (1909-1983). Ševa. pripovjedač u čijim je nerijetko veristički intoniranim prozama sačuvana opora i dokumentarno upečatljiva slika bošnjačkog sela i bošnjačkog društva općenito (pripovijetke Dobri Bošnjani. Alija Nametak (1906l987). ali se javlja i mlađi naraštaj dramskih pisaca koji se okreću temama iz savremenog života. predstavlja ključnu tačku u razvoju bošnjačke međuratne proze u znaku "socijalno-klasnog preobražaja" (romani Ho-Ruk i Bukve. Bijesno pseto i dr. liričar impresionističke vokacije.

Zilhad Ključanin (1960). Abdulah Sidran (1944). koji u bošnjačkoj lirici nastavlja liniju "komunikativne razgovjetnosti" i koji u razuđenom slobodnom stihu. Mubera Pašić (1945). liričar koji se priklonio meditativnom toku bošnjačkog pjesništva. najuspjelije pjesme ostvaruje u primjerima gdje se stapaju "čulni misterij i ezoterijski odjek duše". a u najzrelijem dijelu opusa oblikovao je atmosferu srednjovjekovne patarenske Bosne i izrazio sav tragizam njezine povijesne sudbine. Kameni spavač i dr. pjesnik sa usmjerenošću na moderni izraz u znaku nadrealističkih odjeka. najprije pisac proza s ratnom i savremenom tematikom. nasuprot Sidranovoj komunikativnoj razgovjetnosti. a s protokom vremena sve je veću prevagu odnosio roman. kao izraziti predstavnik "antimimetičkog" postupka. a poslije romanopisac koji se posredstvom vraćanja u prošlost bavi zapravo zapitanostima savremenog čovjeka. Džemaludin Alić (1947).prvom razdoblju pjesnik u čijoj se lirici prepliću socijalni i ljubavni motivi. elegično intoniranim stihovima. Hadžem Hajdarević (1956). Glavni predstavnici: Meša Selimović (1910l982). Ferida Duraković (1957). oblikujući najuspjelije pjesme stišanim.). Munib Delalić (1950). Husein Tahmiščić (1931-1999). iskazuje se kao pjesnik "iracionalnog pejzaža duše i posvemašnje razdešenosti antropološke slike svijeta" (Duraković). koji se razvijao pod snažnim utjecajem ruskih pjesnika. Semezdin Mehmedinović (1960). koji je folklornu građu zavičajnih predanja preobrazio u poetsku sliku ljudskog sukoba sa silama historije i prirode. U srazmjerno mlađem te u najmlađem naraštaju bošnjačkih liričara samosvojan pjesnički glas stekli su Kemal Mahmutefendić (1942). U pripovijetki je uočljivo proširenje raspona i s obzirom na teme i s obzirom na književni postupak: od pripovjedaka s ratnom i poratnom tematikom u socrealističkoj maniri do moderno oblikovanih proza s tematikom iz savremenog života. Selim Arnaut (1962). pogodnom za govorenje. zbirke Vidovopoljska noć. osobito u složenom odnosu pobunjenog pojedinca prema instituciji vlasti i sl. Hamdija Demirović (1954). jezikom koji svoje polazište ima u srednjovjekovnim natpisima na stećcima (poema Plivačica. pjesnik sa naglašenom sklonošću za "kolokvijalnu liriku" nevezanog stiha. Džemaludin Latić (1957). Izet Sarajlić (1930). prijemčivom za slušaoca. koja se u prevladavajućem lirsko-ispovjednom pjesništvu oglasila otvorenošću nespojivom sa tradicionalnim shvaćanjem tzv. kao najreprezentativnija književna vrsta modernoga doba. Zijad Sarajlić (1962). Ibrahim Kajan (1944). Damir Uzunović (1965) i Mirsad Sijarić (1970). Noviju bošnjačku prozu karakterizira znatna žanrovska i tematska raznovrsnost te različite inovacije u oblikovanju djela. Husein Bašić (1938). Bisera Alikadić (1939). Magla i 15 . "ženskog pisma". Okrutnosti kruga. (zbirke priča Uvrijeđeni čovjek.

roman Ponornica). Tuturuza i Šeh Meco). romani Bihorci. koji je u razuđenom pripovjedačkom opusu nastavio predratnu liniju dokumentarnog prikaza narodnog života. pripovjedač koji je u pričama i romanima upečatljivo progovorio o dramatičnom položaju savremenog čovjeka. romani Tišine. pripovjedač i romanopisac sa sklonošću za fantastično u lirsko intoniranim prozama s temama iz bošnjačke prošlosti. Nakaza i vila i dr. Go čovjek na krečnjaku). Bisera Alikadić (1939). čije pripovijetke odlikuje dramatska linija fabuliranja. koji proširuje tematski raspon proze koja književno svjedoči o drami društvenog raslojavanja u bošnjačkoj narodnoj zajednici u austrougarskom te u razdoblju između dva svjetska rata (zbirka priča Divanhana. Jasmina Musabegović (1941). sa osobenim. izrazitije zaokupljen ženskim likovima (Glumica. Nedžad Ibrišimović (1940).). posebno zanimljivom u jezičkom sloju i živopisnoj lokalnoj boji. Žive muke). Skender Kulenović. Silicijum front. Muhamed Kondžić (1932-1996).mjesečina. koja u moderno intoniranim prozama književno svjedoči o razdoblju za vrijeme i nakon završetka Drugog svjetskog rata iz perspektive bošnjačke porodice (zbirka proze Snopis. okrenut u jednom dijelu opusa zavičajnim temama iz bošnjačkog sela u Sandžaku. Sead Fetahagić (1935). Ničija). pripovjedač i romanopisac koji je postupkom "toka svijesti" uspješno ponirao u zamršene slojeve bošnjačkog naslijeđa u sferi pojedinačnog i porodičnog (romani Ugursuz. Doviđenja smrti. Trava zaboravka. Derviš i smrt. čije proze sa tematikom iz savremenog života imaju nerijetko autobiografsku potku (romani Larva i Krug). Derviš Sušić (1925-1990). vraćajući se u okruženje osmanskog razdoblja prošlosti Bosne. Naša snaha i mi momci i dr. Ćamil Sijarić (1913-1989). zastupnik moderne egzistencijalističke proze u bošnjačkoj književnosti (zbirke priča Četvrtak poslije petka.). Alija Isaković (1932-l997).). pripovjedač u čijim je prozama zamjetljiv utjecaj usmenog pripovijedanja. reskim humorom (Ramazanske priče. Danilo. u romanima sa ratnom tematikom okrenut je humornom viđenju ljudi i prilika. romani Skretnice i Most). Uhode. Karabeg. 16 . Braća i veziri. Alija Nametak. a u romanima s tematikom iz osmanskog razdoblja bošnjačke povijesti zabavljen je položajem pojedinca u složenim historijskim okolnostima (zbirke priča Jabučani. Rasim Filipović. romani Sunce o desno rame. Kuću kućom čine lastavice. Pobuna materije). romani Ja. ali i dramatične sadašnjosti (zbirke proza Talhe ili Šedrvanski vrt. zbirke priča Kuća zatvorenih vrata. Pobune. prvi romanopisac među Bošnjakinjama.. HodžaStrah i dr. prozaist zaokupljen ispitivanjem svijesti savremenog čovjeka u složenom odnosu prema duhovnom naslijeđu (zbirke priča Semafor. pisac romana sa savremenom tematikom. a u drugom povijesnim temama (zbirke priča Ram-Bulja. Tvrđava i dr. Karta vremena. Konak i dr. Irfan Horozović (1947). Taj čovjek.). slično Selimoviću i Sušiću (romani Noć nema svjedoka.

Banja Luka 1983. Bajram Redžepagić (1939). Državni lopov. Antologija muslimanske književnosti. jasno izraženu i u austrougarskom i u razdoblju između dva svjetska rata. Đenana Buturović.. Banja Luka 1983. Melika Salihbeg Bosnawi (1945). Narodna predaja o Sarajevu. Bosanskomuslimanska usmena epika. Esma Smailbegović. Sarajevo 1969. Midhat Begić (191l-1983). Djelidba) i Alija Isaković (To. Iso Kalač (1939). Pjesme o Budalini Tali. Midhat Šamić (1907-1990). uz nastavak linije "drame u užem smislu" iz prethodnog razdoblja i komedije. 1884. Pozor. Tale budaline ili čauš u narodnoj pjesmi. Od zbilje do pjesme. Nijaz Alispahić (1940). Dževad Karahasan (1953). Ogledi o usmenom pjesništvu. Književnom historijom i književnom kritikom najintenzivnije su se bavili Salko Nazečić (1904-1970). Odabrao i priredio Alija 17 . najuvjerljivije slijedi Fadil Hadžić (1922). 20. Humorističko-satirički intoniranu prozu najuspješnije je u savremenom razdoblju njegovao Enver Enko Mehmedbašić (1935).).Prognani grad i dr. Lamija Hadžiosmanović (1931). dopunjeno izdanje. sa znatnim prodorom esejističke građe u pripovjedačko i romaneskno tkivo (zbirka priča Kraljevske legende. Husein Bašić (1938). pisac brojnih. Safeta Obhođaš (1951). 1. Berlinski nepoznati prolaznik i dr. Fatima Muminović (1956). Drugo. LITERATURA: na pocetak stranice Munib Maglajlić. Dramu u užem smislu najuspješnije nastavljaju Skender Kulenović (Svjetlo na drugom spratu. Priredio Rašid Durić. Generalijum.). Zlatko Topčić (1955). Muhsin Rizvić (1930-1994). Biserje. 21. romani Istočni diwan i Šahrijarov prsten). Sarajevo 1992. 1. Amir Ljubović (1945) i Enes Duraković (1947). Hasanaginica ). Nikola Tordinac. dok komediografsku liniju. Čovjek na položaju i dr. romani Kalfa. Mak Dizdar. Kasim Prohić (1937-1984). dobija nove podvrste: radiodramu i televizijsku dramu. Najreprezentativniji predstavnici putopisa u ovom razdoblju bošnjačke književnosti su Zuko Džumhur (1920-1989) i Alija Isaković. 22. Ostali predstavnici: Zaim Topčić (1920-1990). Murat Baltić (1952). 1. Đenana Buturović (1934). Hatidža Krnjević (1936). Sarajevo 1986. Stari bosanski tekstovi. zastupnik "akademske proze" u bošnjačkoj književnosti. Drama u ovom razdoblju. Hanifa Kapidžić-Osmanagić (1935). Fehim Nametak (1944). Sličan čovjek. društveno angažiranih komedija (Političko vjenčanje.

Sarajevo 1994. Safvet-beg Bašagić. setting them in the context of their time and place. Predgovor u knjizi Antologija bošnjačke pripovijetke XX vijeka. didactic and mystic compositions on the one hand. cultural and social circumstances in which these authors and their works emerged. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. and describing them. mathnawis. ABSTRACT na pocetak stranice In this paper Dr Munib Maglajlić offers a brief overview of Bošniak literature. documents testifying to gifts. both in oriental languages and alhamiado. including an overview of the names of their authors. Sarajevo 1995. Enes Duraković. ballads and romances and epics. in prose and verse. Sarajevo 1973. Opatija 1990. Bošniak literature from between the wars and the contemporary period also form part of this 18 . from the mediaeval period – with valuable letters. The paper also briefly presents the literature of well-known authors. about the structure of oral tales and their sub-forms. as well as providing facts about the heroes of these songs. Sarajevo 1996. beginning with oral literature in its various prose and verse forms. Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. individually defining and broadly describing lyric songs. Predgovor u knjizi Antologija bošnjačke poezije XX vijeka. The third segment of Bošniak literature presented by Maglajlić in this paper is the literature of the Austro-Hungarian period. philosophical and theological texts. tahmis. Sarajevo 1912. Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku. where in addition to the characteristics of literary accomplishments he gives the names of the authors and of their works. Sarajevo 1989. Muhsin Rizvić. historical chronicles and legal texts on the other hand.5-28. Enes Duraković. str. giving essential facts about the works and the trends to which they belong.Isaković.7-32. epitaphs. Muhsin Rizvić. and travel chronicles. Panorama bošnjačke književnosti. together with about the general. str. Fehim Nametak. with ghazals. and charters of Bosnian feudal lords – to the literature of the Ottoman period. qasidas.

trends and works of contemporary Bošniak literature and gives concise information about their basic character. 19 . where once again the author refers to the most important writers.account.