You are on page 1of 3

Dr Enver Imamović

ŽIVOT NA BOSANSKOM DVORU
Bosanske princeze postaju evropske kraljice a prinčevima nude svoje
princeze. Prve, neprežaljene ljubavi bosanskih vladara bile domaće djevojke, često
obične pučanke, pa i pastirke. Neprežaljena ljubav kralja Tomaš. Pokušaj Srba da
otmu bosansku princezu…
Bosanski dvor je kao većina onovremenih evropskih dvorova živio sa tajnama,
intrigama, radostima i žalostima. Prijestolni Bobovac je kroz 600-700 godina svog
postojanja bio svjedokom raznih dešavanja. O tome ponešto govori i narodno
predanja kao i izvorna građa.
Među brojnim članovima bosanske dinastije Kotromanića bilo ih je raznih
imena, zvanja i titula. Kroz 600-godišnje razdoblje, koliko se dokumentima mogu
pratiti, bio je veliki broj banova, kraljeva, kraljica, prinčeva, princeza i drugih
srodnika koji su dostojanstveno i ponosno isticali svoju pripadnost ovom slavnom
rodu.
Bosanski dvor je zapamtio i bio je svjedokom raznih događaja, onih lijepih
kao što su svadbe, zaruke, rođenje prvenca, dočeci i prijemi stranih vladara, pobjede
na bojnim poljima ili viteškim turnirima, ali i onih tužnih i tragičnih kao što su
dvorske urote, prevrati, napadi stranih vojski i sl.
Pouzdano se zna da su Kotromanići bili u srodstvu s mnogim evropskim
dvorovima. Bosanske princeze su se udavale diljem Evrope. Bilo ih je na na
austrijskom dvoru, njemaćkom, ugarskom, aragonskom i brojnim drugim. I bosanski
prinčevi su, međutim, ženili evropske princeze. Kotromanići su tako došli u srodstvo s
austrijskom dinastijom Habsburgovaca, s ugarskim Anžuvincima, srpskim
Nemanjićima, bugarskim Šišmanima, njemaćkim Helfensteinima, štajerskim
Hermanima itd. Kćerka bana Stjepana II Elizabeta postala je madžarska kraljica. I
njegove dvije unuke su sjedile na evropskim prijestoljima - Jagvida na poljskom a
Marija na ugarskom itd.
Lijepa Elizabeta
Izvorna građa za princezu Elizabetu (kćerka bana Stjepana II) kaže da je bila
takve ljepote da su se za nju otimali brojni evropski prinčevi. Od ponosnog oca
uporno ju je tražio i srpski car Dušan za svoga sina Uroša, ali ovaj je to odbio, mada
su urgirali i neki ondašnji evropski krugovi. Srpski car ju je želio za snahu i zbog
miraza jer je s njom mislio dobiti Hum (današnju Hercegovinu). Kad je vidjeo da ne
ide milom, odlučio je to postići silom. S vojskom od 50.000 ljudi došao je pod
prijestolni Bobovac kako bi lijepu princezu na silu doveo svome sinu. U zloj namjeri
ipak nije uspjeo. Bosanska prijestolnica je bila neosvojiva a banova vojska
nepobjediva pa su se poraženi Srbi morali vratiti bez lijepe bosanske princeze.
I u slučajevima kada se neka od bosanskih princeza udavala izvan Bosne,
očevi su im na to nerado pristajali. A i one su s tugom napuštale Bosnu. Princeza
Katarina, mlađa kćerka bana Stjepana II, koja se udala za Hermana I u Štajersku,
toliko je patila za očinskim domom i Bosnom da joj je otac morao poslati čitavu četu
zemljaka da joj budu dvorjanici i prave društvo, kako bi joj bilo vičnije u tuđoj zemlji.

To je bosansku princezu u toj dalekoj zemlji činilo ponositom. Upoznao ju je dok je u lovu tumarao po brdima oko Bobovca. Iako mu je majka imala puno kombinacija. Ostoja je oženio Kujavu. prinčevima i princezama. plemkinju. to je činjeno iz nužde jer su obićno bili u pitanju državni interesi.2 Među poslanim dvorjanicima bila je i dvorska straža. državni interesi su ga opredijelili za princezu Doroteju. A kad su se uvjerili u njihovo bojno umijeće i neustrašivost. drage i nezaboravne ljubavi. Svi su se željeli oroditi s Kotromanićima i da za zeta dobiju najuglednijeg vladara ovog dijela Evrope. Kako je papa i kršćanska Evropa progonila bosanske bogumile kao crnog vraga. zaprijetili su kralju ratom ako ne napusti vjeru svojih otaca. Među brojnim banovima. bila je pastirica. također Hercegovku. imali s domaćim djevojkama. Hercegovku iz roda Pavlovića. kraljicama. gospodara Huma itd. U onovremenom bosanskom bogumilskom društvu na to se nije puno gledalo. Mati im je uložila veliki trud da ih izmiri. kralj Tomaš je oženio Katarinu. kombinacije koja će se strana princeza dovesti na dvor ili u koju zemlju i za kojeg će princa ili kralja udati se naša princeza. bilo je ovakvih i onakvih. bila je i bogumilka. Vojaća. Ostoja i Tvrtko II godinama su vodili međusobne ratove boreći se za prijestolje itd. Zavoljeli su se i oženio ju je. Iako su bili skloni brzom potezanju oružja i gužvama. Skoro svi vladari koji su bili oženjeni strankinjama imali su prve i prave ljubavi u domaćoj sredini. mnogi tamošnji dvorovi su poželjeli imati gardu sastavljenu od Bosanaca. često s običnim pučankama. i to je trajalo dok se nije umiješala politika stranaca. i ako ne pusti ženu Vojaču koja. njihove tajne simpatije. kralj Dabiša Jelenu Grubu. što je posebno bolo u oči papu i evropske kršćanske dvorove. Prva. nije ih niko smatrao kavgađijama nego plemenitim. evropski dvorovi su se naprosto utrkivali da mu ponude svoje princeze. stoljeće) stasao za ženidbu. Trvtkova dva sina. pored što je bila niskog roda. Živili u sreći i ljubavi. Iz životopisa pojedinih kraljeva zna se da su mnogi ljubovali sa seljančicama pa su se i ženili njima. Bilo je i neslaganja. Tako je kralj Tvrtko u ranoj mladosti oženio neku Grubaču. Njena sjajna svadba održana u Milodražu kod Kiseljaka. Bogumilka Vojaća Kroz šest stotina godina. Vojača se vratila na selo a . koliko se dokumentima može pratiti vladavina dinastije Kotromanića bilo je svakojakih dešavanja. Zna se da je kralj Tvrtko imao problema s mlađim bratom Vukom koji je napustio dvor i otišao živjeti u Dubrovnik. Pod tim pritiskom teška srca morao je to učiniti. Pa kada je do toga i dolazilo. kćerku bugarskog cara Šišmana. njihovim teškim maćevima i dobroti. Mnogi od njih su se oženili takvim. neprežaljena ljubav kralja Tomaša. dobili dvoje djece. Kad je kralj Tvrtko I (14. ostala je u trajnom sjećanju pokoljenja. kćerku velikog vojvode bosanskog i hercega Stjepana Vukčića. ni oni se nisu rado ženili strankinjama. Dvor je ipak zapamtio mnogo više onog lijepog kao što su prve ljubavi mladih prinčeva i princeza. kraljevima. Posebnost domaće dinastije u tom pogledu bila je da su njeni muški članovi skoro po pravilu prve. pa i pastiricama. ali ubojitim vitezovima. Svi su se divili krupnom stasu bosanskih momaka. što je u ondašnjem feudalnom evropskom društvu smatrano uzvišenom vrlinom. Prve ljubavi Kako god bosanski banovi i kraljevi nisu rado davali svoje kćeri u tuđinu. Njihova pojava u toj dalekoj zemlji je izazvala neviđenu radoznalost. jer se i na taj način širio lijep glas o njenoj domovini i njenim zemljacima.

Umrla je u tuđini s najvećom tugom za domovinom i djecom koju je turski osvajač zarobio i odveo u Tursku. a onda prerana smrt muža joj kralja Tomaša. . i umjesto Vojače ona je postala bosanska kraljica. netrpeljivost pastorka (sina Vojače) prema njoj. dotuklo ju je. Iako su Katarinu resila sva plemenita svojstva udajom nije našla sreću kojoj se nadala. Nemila događanja u oćinskom joj domu. I u ovom slučaju pokazalo se izreka koja kaže da se ne pravi raća na tuđoj nesreći. Bila je to Katarina.3 on se ponovo oženio. kćerka hercega Stjepana Kosače iz Huma.