You are on page 1of 2

NARATOLOGIJA - bavi se strukturom pripovjednog teksta: kako je tekst sastavljen

odnosno kako postie svoj efekt - koristei se razliitim tipovima zapleta, pripovjedaa,
pripovjednim tehnikama itd.
- 3. razine analize pripovjednog teksta (R. Barthes Uvod u strukturalnu analizu
pripovjednih tekstova): 1. razina funkcija, 2. razina radnje, i 3. razina
pripovijedanja
- Ili, kod G. Genettea: 1. histoire tj. fabula 2. rcit tj. sie 3. narration tj.
pripovijedanje, diskurz (nain na koji je pria ispriana, fokalizirana itd.)
1. u svakoj pripovijesti mogu se razlikovati jedinice koje su bitne za razvoj radnje FUNKCIJE od onih koji se mogu umetati u tekst ili izostaviti, a da pri tome tok radnje
nije naruen (tzv. indicije: opisi prostora, situacija, likova itd.). Funkcije se opet dijele
na jezgre (osnovne f.) i katalizatore (sekundarni dogaaji), a indicije na prave indicije i
informante (inf. daju eksplicitne informacije npr. lociranje u prostoru, vremenu, a
indicije su implicitne, treba odgonetnuti neiji karakter, osjeaj, atmosferu itd.)
Funkcije su distribucijske, a indicije integrativne sastavnice.
- funkcije se povezuju u vee cjeline SEKVENCE
- elementi ZAPLETA (engl. plot) uvod, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet (razlike:
da li pria poinje in medias res ili)
2. ZAPLETOM se moe oznaavati i SIE raspored dogaaja u nekom odreenom
djelu vs. FABULA slijed dogaaja u ''zbiljskom'' tj. linearnom, kronolokom nizu
- kronologija vs. anakronija nesklad izmeu fabule i siea, naruavanje linearnog
tijeka, npr.: retrospekcija (flashback, analepsa) i anticipacija (flashforward,
prolepsa),
- elipsa (izostavljanje dogaaja), usporavanje, saimanje (''da skratim'')
- frekventnost (vie prikazivanja ''istog'' dogaaja (Rashomon) ili jedno prianje tj.
saimanje vie slinih epizoda)
- AKTANT (funkcija teksta, slino ulogama kod V. Proppa npr. junak) vs.
pojedinani LIK ili karakter (tipizirani tj. ploni likovi - manihejska podjela na
pozitivce i negativce vs. individualizirani likovi (karakterizacija govorom, opisom
psiholokih stanja, podrijetlom))
- Greimasov aktancijalni model 3 para binarnih opreka: subjekt/objekt (elja, potraga);
poiljatelj/primatelj (komunikacija), pomonik/protivnik (potpora ili obratno)
3. PRIPOVIJEDANJE:
- Mimeza vs. dijegeza pripovijedanje dogaaja vs. prikazivanje (Aristotel: ep vs.
drama)
- vrijeme pripovijedanja vs. ispripovijedano vrijeme vrijeme prianja pripovijesti
vs. vrijeme trajanja radnje
Pripovjeda (tko govori?) - ''lingvistiki subjekt, funkcija, a ne osoba, koja se
izraava u jeziku koji ini tekst'' (M. Bal)
Tipovi pripovjedaa:

- Pripovijedanje u 1. licu
- Pripovijedanje u 3. licu
+ Unutranji monolog praenje struje svijesti lika (W. Faulkner, V. Woolf, J. Joyce)
+ Slobodni neupravni govor pripovijedanje u 3. licu koje zadrava karakteristike
jezika/toka svijesti lika
+pouzdani vs. nepouzdani pripovjeda (tko govori s kojim autoritetom?)
+ distancirano pripovijedanje (instanca pripovjedaa je to nenametljivija) vs.
pripovjeda kao komentator
- podjela i na: homodijegetske (sudjeluje u prii), heterodijegetske (odsutan iz vlastite
pripovijesti) i autodijegetske pripovjedae (sudjeluje i to kao glavni lik u svojoj prii)
Pripovjeda vs. fokalizator (tko gleda?)
-

nulta fokalizacija sveznajui pripovjeda

unutranja fokalizacija - vidokrug pripovjedaa je suen na ono to vidi i zna


jedan lik, pripovijest je fokalizirana iz njegove perspektive
- fiksna iz vizure jednog lika
- promjenjiva mijenja perspektive vie likova
- mnogostruka isti dogaaj iz vie gledita

vanjska fokalizacija - prikazivanje se ograniava na vanjsko ponaanje lika bez


ulaenja u njegove misli