You are on page 1of 32

SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU

ODJEL ZA KOMUNIKOLOGIJU
STUDIJ «MEDIJI I KULTURA DRUŠTVA»

AUTOR: IVA VUJEVIĆ

PROJEKT DRUGE GODINE

MEDIJI U JAVNOM KOMUNICIRANJU

DUBROVNIK 2006.

SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU
ODJEL ZA KOMUNIKOLOGIJU
STUDIJ «MEDIJI I KULTURA DRUŠTVA»

PROJEKT DRUGE GODINE

MEDIJI U JAVNOM KOMUNICIRANJU

Mentor: Docent dr. sc. Gordana Vilović
Asistent mentora: Đorđe Obradović
Student: Iva Vujević 185 –III /PSS

DUBROVNIK 2006.

2

SADRŽAJ
1. UVOD ......................................................................................4
2. RAZVOJ

MEDIJA ......................................................6

2.1. Razvoj tiska ...........................................................6
2.2. Razvoj radija .........................................................10
2.3. Razvoj televizije ...................................................12
3. MEDIJI

U JAVNOM KOMUNICIRANJU ..............14

3.1. Radio ......................................................................15
3.2. Televizija ................................................................16
3.3. Tisak .......................................................................16
3.4. Internet ....................................................................19
4. PREDNOSTI I NEDOSTACI MEDIJA U JAVNOM
KOMUNICIRANJU ..........................................................21
4.1. Prednosti i nedostaci tiska .........................................21
4.2. Prednosti i nedostaci radija ........................................23
4.3. Prednosti i nedostaci televizije ...................................25
4.4. Prednosti i nedostaci Interneta ....................................27
5. ZAKLJUČAK ..................................................................30
6. LITERATURA .................................................................32

3

1. UVOD
Javno komuniciranje je s vremenom postalo sastavni dio ljudskog života. U
svakodnevnom životu ljudi komuniciraju osobnim kontaktima i putem
komunikacijskih kanala.
Danas, možemo govoriti o pet komunikacijskih kanala u javnom komuniciranju:
1. Elektronički mediji (radio i televizija)
2. Tiskani mediji (dnevni i tjedni listovi, časopisi, magazini i dr.)
3. Internet
4. Izložbeni mediji
5. Interpersonalni komunikacijski kanali (osobni kontakti)
Četiri najvažnija i najutjecajnija komunikacijska kanala u današnjem svijetu su:
radio, televizija i novine kao suvremeni mediji, te Internet kao novi medij.
Svi mediji su prošli svoj razvojni put, i još se uvijek radi na njihovom razvijanju
i unapređenju. Internet je medij koji je imao najkraći razvojni put.
Pronalaskom tiskarskog stroja Johannes Gensfleisch Gutenberg dao je veliki
doprinos čovječanstvu, što je i uvjetovalo pojavu prvih novina. Nakon tiskanih
medija javljaju se i elektronički mediji: radio i televizija. Novine su najstariji
medij. Novine je ugrozila pojava radija, smatralo se da će ih uništiti, što se nije
dogodilo. Pojava televizije ugrozila je i novine i radio. Televizija je postala
najmoćniji medij, a novine i radio su se prilagodili novim prilikama. Najnoviji
medij Internet, obuhvatio je sve medije na specifičan način.1
U svom razvoju, očito je, da je svaki medij pronašao svoje mjesto u javnom
komuniciranju. Povijesno gledano, njihov značaj za razvoj društva jasno se
ispoljio u komunikacijskom procesu, koji se postepeno razvijao i usavršavao
zahvaljujući izumima velikih znanstvenika.
Javno komuniciranje može se podijeliti na dvije epohe.

1

Stjepan Malović, Osnove novinarstva, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 334

4

U prvoj epohi povijesnog razvoja ljudske komunikacije, dominirala je
interpersonalna izravna komunikacija. Ta poha trajala je od postanka civilizacije
do pronalaska tiskarstva, dakle oko 5.500 godina
Druga je epoha, epoha masovnih medija ili neizravne komunikacije, koja traje
od polovine 16. stoljeća i izuma tiska do danas.
Kao peti komunikacijski kanal javlja se Internet, za koji se kaže da je
najdemokratičniji medij, koji je pretvorio svijet u globalno selo.
Internet je najmlađi masovni medij, ali i najslobodniji medij jer se ne nadzire i
nije ograničen ni vremenom ni prostorom.
Svaki od ova četiri komunikacijska kanala sadržava svoje prednosti i nedostatke,
bilo da je riječ o troškovima, trajnosti poruke, brzini...
Uloga im je da prenose informacije, ali su u suštini četiri različita medija tj.
komunikacijska kanala.

5

2. RAZVOJ MEDIJA
Medij predstavlja važan pojam u teoriji novinarstva. To je materijalni supstrat
pomoću kojeg se informacije posreduju u komunikacijskom procesu. Medij
suvremenog novinarstva su: novine (to je grafizirani medij), radio (jednosmjerni
auditivni medij), televizija (dvodimenzionalni medij audiovizualnog prikaza) i
novi mediji. I medij ima svoju povijest, te u svakom vremenu prevladava ovaj ili
onaj medij kao sredstvo javnog komuniciranja.

2.1. Razvoj tiska
Johannes Gensfleisch Gutenberg dovršivši u lipnju 1445. godine, svoj tiskarski
stroj kojim su se umnožavale knjige, dao je neprocjenjiv doprinos kulturi
čovječanstva. Gutenberg je 1445. dovršio svoj prvi tipografski rad, tiskajući
glasovitu Bibliju na latinskom jeziku. Pojava tiskoslovlja uvodi novi pojam
standardizacije u proizvodnju novina, počevši od priređivanja tekstova, pa sve
do oblikovanja slova, rubrika kao i uređivanja novina. Svijet je toliko
izmijenjen pojavom masovnih, jeftinih i informativnih novina, da više svijet ne
može bez novina i novinara.
Razvoj tiska u Europi tijekom 17. i 18. stoljeća, unatoč strogoj vladinoj kontroli,
proširio je put nastajanja novina. Novine nastale u tom razdoblju učinile su da
vijesti postanu dostupne široj publici i nastojale su smanjiti iskrivljavanje
informacija. U Engleskoj 1640. godine za vrijeme Građanskog rata počeli su se
izdavati prvi oblici novina. Do 1793. godine trinaest novina je bilo tiskano u
Engleskoj Americi, te novine su iz Engleske transportirane u kolonije donoseći
im vijesti iz carstva kojima su kolonije pripadale i onemogućavali su
kolonistima da se informiraju o svjetskim događajima, što je utjecalo na njihov
ekonomski, društveni i politički život. Do sredine 1730. godine, Boston, velika
6

kolonijalna luka, bila je odmah iza Londona po izdavanju novina. Bostonska
luka, sa pristupom vijestima iz Londona, učinila je grad centrom razvoja novina.
Prvi dnevni list u Engleskoj bio je « The Corrant out of Italy, Germany, etc.»
koji je izdan u Amsterdamu 1620. godine. Prve uspješne američke novine bile
su «The Boston News Letter» koje je pokrenuo John Campbell u prvoj polovici
1700. godine. Nakon 19 godina u Americi izlaze i druge novine pod nazivom
«The Boston Gazette».2 Specifičnost američkog novinarstva bila je u širokom
usmjerenju i vidnoj ulozi gospodarskih vijesti.
U Europi novine se pojavljuju najvjerojatnije oko 1609. godine kada se u
Njemačkoj istodobno pojavljuju Avisa Relation oder Zeitung i Strassburger
Relation. Prema strukturi modernih novina Avisa i Relation imali su svoje
nazive, poseban image, znakovlje, kao i dovršenu standardizaciju vijesti.
Nakon izdanja prvih novina javljaju se i bitni problemi kao što su pitanje
slobode tiska, cenzura, pitanje odgovornosti, sudski procesi, a onda i problemi iz
novinske tehnologije: naslovi, struktura članka, isticanje bitnoga i kratkoga
sadržaja. Vlada je htjela kontrolirati izdavanje novina pa je uvela sustav
licenciranja te posebne odjele za provedbu cenzure i nadziranje novinara i
izdavača.
Osim razvoja tiskara, treba naglasiti posebno pojavu električne energije,
brzojava, telefona, parobroda, željeznice, jer oni omogućuju planetarizaciju
novinarstva. Širenjem vještine tiskarstva, proširili su se i krugovi novina po
cijelom svijetu.
U Francuskoj se javljaju prvi tjednici. U zlatno doba francuskog novinarstva u
razdoblju od 1871. do 1914. godine, u Parizu je izlazilo između 50 i 70 dnevnih
novina. Godine 1914. samo su četiri lista imala ukupnu nakladu više od četiri
milijuna.
Novine su se tiskale i u manje razvijenim zemljama. U Hrvatskoj, godine 1771.
izlazile su prve novine u Zagrebu na latinskom jeziku, a zvale su se
U Veneciji se novine prodaju po jednu gazetu. U romanskim jezicima se po tome novčiću kasnije i
stvara opća imenica za novine «gazeta».
2

7

«Emphemerides Zagrabienses» (Zagrebačke novine). Petnaest godina nakon
Zagrebačkih latinskih novina pojavile su se 1786. godine u Zagrebu novine pod
nazivom «Agranmer deutsche Zeitung». Prva novina na hrvatskom jeziku je
«Kraljski Dalmatin», koji je počeo izlaziti 1806. godine ,a pokrenuo ga je
Francuski režim. Hrvatski tekst je bio doslovan prijevod talijanskog dijela lista,
jer je novina bila složena dvostupačno, jedan je stupac (desni) bio na hrvatskom,
a drugi na talijanskom jeziku.
U XVIII. i XIX. stoljeću praktično su sve zemlje utemeljile svoje novine. Stoga
je XIX. stoljeće doba opće planetarizacije novinstva kada novinstvo koje je tada
reprezentiralo novinarstvo uopće dobiva zasluženi epitet sedma sila. Novine tada
postaju snažan faktor u stvaranju javnog mnijenja , pa se za njihovu regulaciju
počinju pojačano zanimati država, stranke i javnost.

PREGLED:
Prve značajnije tiskovine:
8

Njemačka
1588. Michael von Aitzing redovito objavljuje svoje povijesne relacije
«Messrelationen», prve dokazive periodične tiskovine, pored starijih kalendara,
1597. Najstarije mjesečne novine «Historische Relatio...» Samuela Dilbauma,
1609. «Relation...» i «Avisa...» su najstariji dokazivi tjednici,
1615. Prvi tjednik u Frankfurtu na Majni,
1660. U Leipzigu počinju izlaziti dnevne novine.
Francuska
1631. Prema naredbi kardinala Richelieusa Renaudot Osniva se prvi francuski
tjednik «La Gazette»,
1665. Denys de Sallo osniva u Parizu časopis «Journal des Scavantes».
Engleska
1620. «The Corrant out of Italy, Germany etc.» je prvi dokazivi list tiskan u
Engleskoj,
1702. Prve uspješne dnevne novine u Engleskoj «Daily Courant»,
1788. «The Times»,
1791. Osnovan «Observer» u Londonu, vodeći tjednik
Amerika
1700. «The Boston News Letter»
1719. «The Boston Gazette»
1784. «Pennsylvania Packet»

2.2. Razvoj radija

9

Tehnički razvoj radija od 1920. godine, nakon prvog uspješnog prijenosa
cjelovite zvučne slike, doživljava nagli uspon do svoje zrelosti oko 1926.
godine. Prva službena radiostanica na svijetu proradila je u Pittsburgu 2.
studenog 1920., pod nazivom KDKA i ona je počela emitirati emisije prema
programskoj shemi. Objavila je prvu radio reportažu s lica mjesta kada je
obavijestila slušateljstvo da je za predsjednika SAD-a izabran Warren Harding.
Hrvatska je među prvim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi koja je osnovala
radiopostaju. «Halo, halo! Ovdje radio Zagreb!» bile su prve riječi emitirane
uživo 15. svibnja 1926. godine, označivši početak radija u Hrvatskoj.3 Radio
Zagreb surađivao je i ostvarivao međunarodnu razmjenu radio programa s
ostalim radiopostajama, pa je reemitirao program iz SAD-a te prenosio gala
koncert Radio Beča. U travnju 1927. godine emitirana je prva Hrvatska radio
drama «Vatra», autora Ive Šrpela. U ljeto iste godine su emitirane prve
nogometne utakmice uživo, a zatim i drugi sportski događaji.
Najvažniji izumi u prvom razdoblju razvoja radija bile su diode i triode. Njih
prati proizvodnja prvih radijskih prijemnika koji osvajaju svijet. Eksplozija
ovoga izuma je bila tolika da već u prvoj etapi gotovo sve razvijene zemlje
usvajaju sustav bežičnog prijenosa zvuka i glasa. Radija u Europi počinju svoje
eksperimentalno emitiranje, a iz mjeseca u mjesec otvaraju se nove radijske
postaje.
Osnovna je karakteristika druge etape u razvoju radijskog hardvera podizanje
dometa i ostvarivanje kvalitete u prijenosu zvučnog signala. Taj proces traje od
1926. do 1950. godine.
Drugi svjetski rat je usporio dalja tehnička usavršavanja radija, ali je zato
pridonio masovnom otvaranju radijskih postaja, jer su sve zemlje ubrzo shvatile
koliko je značenje radija. Marshall McLuhan je s tim u vezi primijetio,
metaforično, kako je radio stvorio i samog Hitlera. Ako i nije on glavni
čimbenik njegovog naglog uspona na političkoj sceni u Njemačkoj, radio je
3

http://HRTaktualnostifiles\HRTaktualnosti.htm, 26.04.2006.

10

svakako postao najmoćnije sredstvo za stvaranje nacionalnih i političkih
identiteta stranaka, kao i politizacije najširih slojeva naroda.
Treća etapa u razvoju radija računa se od 1950. do 1970. godine. Naime, 1952.
godine otkriven je tranzistor koji je posve revolucionirao staru radijsku
tehnologiju do te mjere da je sve pojeftinilo u radijskoj tehnologiji. Radio se
demokratizira, jer radio-prijemnik postaje jeftin i tako posve dostupan i najširim
slojevima stanovništva.
Godine 1960. radio usvaja i sustav stereo snimanja i prijema, što je podiglo
kvalitetu zvučne snimke do perfekcije. Magnetsko snimanje prodire od studija
do kuće, te tako dolazi do izuma kazetofonskog čuvanja snimljenog zvuka, što
omogućuje emitiranje željene glazbe po želji građana. Najveći je izum toga doba
usavršavanje magnetskog snimanja zvuka, što je omogućilo da se po prvi put
čuju govori već umrlih ljudi.
U razdoblju od 1970. do 1980. godine radio ostvaruje dalje tehničke napretke
koji su ga doveli u fazu pune zrelosti i perfekcije, jer su tada ostvareni gotovo
svi dosad poznati specifični radiofonski žanrovi. U berlinskom institutu, U.
Gerhardt je projektirao umjetnu glavu koja je omogućila snimanje specifičnih
umjetničkih emisija s primjenom brojnih inovacija i ekspresivnim
mogućnostima, te otad radio ulazi i u fazu posebne umjetnosti radiofonije.4
Glavna karakteristika najnovije etape, od 1980. godine, u razvoju radija je
ostvarivanje sustava dvosmjernog komuniciranja. Time je radio prvi otkrio
mogućnosti novog sustava javnog komuniciranja kao tribine, dijaloga i poliloga,
u kojima građani nisu više samo objekti, primatelji, recipijenti, nego i aktivni
komunikatori, što dovodi i do podizanja kulture življenja na višu razinu.

2.3. Razvoj televizije

Zahvaljujući tim dodatnim osvajanjima novih izražajnih mogućnosti, radio se uspješno nosi i s
pojavom televizije kao novog sintetskog medija koji je doveo u krizu sve ostale ondašnje medije, ističe
Marko Sapunar.(Novi mediji i novi sustav komuniciranja, Zagreb, 1998.)
4

11

Nakon radija javlja se i televizija kao dvodimenzionalni medij koji istovremeno
emitira glas i sliku, a u posljednje vrijeme hologramom ostvaruje i treću
dimenziju.
Kao što je za radio bio problem kako ljudski glas transformirati u
elektromagnetske valove i putem prijemnika ponovno ih sintetizirati u ljudske
glasove, isto tako je za teoretičare televizije bio prvi problem kako pretvoriti
svjetlosne efekte u elektromagnetske valove, tj. kako rastaviti slike u elemente i
ponovno ih na ekranima prijemnika sintetizirati u svjetlosne slike. Televizija je
nastala kao rezultat niza otkrića. A. Bain je 1873. godine, naime, otkrio načelo
koje se zadržalo u televizijskoj tehnologiji do danas, a sastoji se u analiziranju
slike, liniju po liniju, i sinkronizacije rotiranjem bubnja na kojem se
elektrokemijskim putem na kemijski prepariranom papiru stvarala prenesena
slika.
Godine 1884. sa svojim izumima javlja se Paul Nipkow.5 Bila je to ploča sa
spiralno poredanim rupicama. Ta Nipkowljeva ploča je punih pedeset godina
pratila razvoj televizije, sve dok je nisu istisnula nova elektronska sredstva.
Thomas Alva Edison javlja se 1892. godine s izumom električne teleskopije, a
1897. godine Karl Ferdinand Braun uz mehaničko utipkavanje, odnosno
komponiranje slike, uvodi elektronski zapis pomoću katodne oscilografske
Braunove cijevi. U Londonu je 1925. godine John Loggie Baird prikazao rad
svoga «televizora» pred četrdeset članova Royal Instituta u Londonu.6 U
Washingtonu kompanija Bell prenosi za kolektivne prijemnike, preko žice,
pokretne slike za New York. Federalna komisija za komunikacije (FFC) daje C.
F. Jenkinsu prvu dozvolu za TV emitiranje, a on je emitirao slike sa 48 linija i 58
slika u sekundi.
Međutim, tek je Bairdu kojemu je 1926. godine odobrena licenca za emitiranje
televizije u Londonu, pripala slava što je prvi emitirao slike koje su sadržavale
P. Nipkowa Nijemci su nazivali ocem «ocem televizije»
Poslije ovog izuma događaji oko razvoja televizije se ubrzano odvijaju, jer je sazrio tehnički trenutak
da se novi medij i komercijalno pojavi.
5
6

12

svjetlo, sjene i gibanje. On 1928. godine taj svoj izum nudi BBC-u, koji ga ne
prihvaća. Baird odlazi u Njemačku i ondje doživljava potpuni uspjeh. U London
se vraća 1930. godine i u Brookmans parku postavlja dva odašiljača i emitira
program, a nakon toga 14. srpnja 1930. godine prenosi se iz kazališta i
Pirandellov komad «Čovjek s cvijetom u ustima».
Otada se usavršavaju detalji i televizija ubrzano osvaja svijet. U Berlinu se
emitira pokretna slika već 1929., a 1938. godine konačno je zamijenjen
mehanički sustav elektroničkim sustavom, i to je bio početak uspješne
komercijalizacije novog medija.
15. svibnja na dan obilježavanja 30. godišnjice Radio Zagreba, počinje s radom
prvi Hrvatski televizijski odašiljač, koji je reemitirao programe talijanske
postaje RAI 1. Deset godina nakon prvog emitiranja, 1966. godine, počelo je
eksperimentalno emitiranje Drugog programa televizije Zagreb s povremenim
emitiranjem u boji.
Kada je televizija postala novo čudo u svijetu i kada je ugrozila sve ostale
medije, znanstvenici nastavljaju svoju dalju borbu za osvajanje televizije u boji.
Ta je «borba» uspješno dovršena 1966. godine kada je Europa mogla emitirati
slike u boji.
Nakon toga u sustav televizije se ugrađuje i satelitski odašiljački i transmisijski
sustav, zahvaljujući kojemu je televizija pobijedila nepogodne planine za
prijenos čistog signala, a i postigla maksimum kvalitete slike i tona.
Danas je «stara dama» vodeći medij u svijetu i igra dominantnu ulogu u
oblikovanju javnog mišljenja.

3. MEDIJI U JAVNOM KOMUNICIRANJU

13

Poznati sociolog Marshall McLuhan naglasio je ulogu kanala u sustavu javnog
komuniciranja. On je otkrio jedno važno područje evaluacijskog istraživanja,
budući da se pokazalo da uspjeh javnog komuniciranja ovisi o strukturi i
kvaliteti kanala kojim se informacija prenosi.7 Druga i još veća McLuhanova
zasluga, je činjenica što je pokazao kako se svakim kanalom ne mogu slati sve
informacije. Time je otkrivena specifična komunikacijska moć kanala. Kad su se
javili radio i televizija došlo je do velike krize u novinarstvu. Međutim, tek
nakon uspješnog izučavanja komparativnih prednosti kanala bilo je moguće
riješiti taj veliki povijesni problem.
Naime, pošto je uočeno da se auditivnim kanalom (tj. radijem) ne mogu
uspješno prenositi vizualne poruke niti prezentirati slikarska odnosno kiparska
djela kao što se ni novinskim vizualnim kanalom ne može posredovati glazbena
poruka, kriza je bila riješena na bazi poštivanja komparativnih prednosti svakog
medija (kanala). Radijski program su se tako zbog prednosti auditivnog kanala
uglavnom ograničili na posredovanje vijesti, glazbe i dijaloških formi. U tom
području je auditivni kanal u prednosti. Televizija i film su se ograničili na
prikazivanje domaćih i svjetskih spektakala. Oni su tako u suvremenom svijetu
postali opće planetarno kazalište kome do sada u povijesti nema premca.
S obzirom na svoje komparativne prednosti novine su postale dnevni zapis
događaja u zemlji i svijetu. One zato opširnije informiraju i u stanju su da
donesu precizne tablice, grafikone, slike kojima se i kvantitativnim tehnikama
prikazuju kvalitete posredovanih informacija. Riječ je uglavnom o četiri
komunikacijska kanala: elektronički mediji, tiskani mediji, izložbeni mediji i
interpersonalna komunikacija, kojima treba dodati i peti kanal- Internet.
Kao glavni komunikacijski kanali navode se i: telefon i telekomunikacija,
prezentacija, odgovori na pitanja, dopisi i izvještaji, interne publikacije,
elektronička pošta, web-stranice, plakati, znakovi, oglasne ploče i emitiranje.

7

Mario Plenković, Teorija i praksa javnog komuniciranja, Zagreb, 1983., str. 183.

14

3.1. Radio
Radio je prvi uređaj za elektroničko komuniciranje koji je uspješno prenio na
daljinu artikulirani ljudski glas. Iako se smatra da je televizija potisnula radio,
veliku ulogu koju je imao između dva svjetska rata, činjenica je da je radio
promijenio sadržaj svog programa. Prepustio je televiziji emisije koje su joj više
primjerene, a zadržao i dalje tehnički usavršavao auditivne emisije i poruke.
Ključna prednost radija kao medija je u činjenici postojanja disperzije
pozornosti. Svoj glazbeni duh pretvorio je u ovisnost pojedinim zanimanjima,
kao što su vozači, ugostitelji, domaćice, radnici općenito. Radio se može slušati
na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme. Kod izbora radio postaje posebno
značenje ima program koji radio postaja emitira i obuhvatnost publike koju taj
program privlači. Zbog većeg broja radio postaja i uže specijalnosti njihova
programa, radio daje veću mogućnost izbora ciljane publike koju se želi doseći
porukom.
Primjerice, radio postaja Hrvatski Katolički radio, koja je svojim programom
vjerskog karaktera dosegla slušanost na širim prostorima. Kao komunikacijski
kanal vjernicima prenosi poruke duhovnog i vjerskog karaktera, a oni
dvosmjernu komunikaciju ostvaruju kontaktima putem telefona. Tako radio
postaje intiman medij, na način da ostavlja tragove u svijesti slušatelja.

3.2. Televizija
Tehničkim usavršavanjem, djelujući slikom, riječju i glazbom, televizija je
postala dominantni medij u javnom komuniciranju. Televizija je jedan od izuma
15

koji je najviše utjecao na ponašanje ljudi u temeljnoj ljudskoj zajednici- obitelji.
TV ekran doveo je svijet u svaku kuću, približio društvenu stvarnost javnosti, ali
i razvio načine kreiranja doživljaja te stvarnosti. Televizija ima veliki utjecaj na
gledatelje, kompozicijom slike, zvuka i pokreta, osvaja pažnju i pozornost.
Veliki doprinos dala je razvoju glazbe, filma i umjetnosti, zabilježila događaje
koji su obilježili povijest čovječanstva. Televizija nas vodi na lice mjesta,
podsjeća na sliku prošlosti, upozorava na posljedice koje bi se mogle odraziti u
budućnosti. Potisnuvši sve druge medije, uživa veliki ugled u svijetu tehnologije
javnog komuniciranja.
Brojne svjetske studije upozoravale su na štetno djelovanje televizije, ne samo
zbog prekomjernog sjedenja pred TV ekranom, nego i štetnih i zabranjenih
poruka, koje uokvirene dojmom slike, negativno utječu na moralni stav
gledatelja, osobito djece.
Europska unija je s tim u vezi u svojoj Direktivi «Televizija bez granica» 1993.
godine donijela opća pravila koja su prihvatile sve članice. Ono što televiziji
daje ozbiljan karakter, jest informativni program, koji na ljestvicama gledanosti
zauzima prvo mjesto. Od elementarnih TV žanrova na televiziji najvažnije su
reportaže, izravna javljanja novinara s mjesta događaja.

3.3. Tisak
U zemljama gdje su skoro svi odrasli pismeni, gotovo svaki čovjek čita poneki
dnevni list ili bar jedan njegov dio. Teško je zamisliti jedan suvremeni grad ili
državu bez novina. Novine ne stvaraju jednu društvenu zajednicu, ali znatno
doprinose određivanju njenih granica i očuvanju njenog jedinstva. One zastupaju
opće interese i stavove, naročito tamo gdje se iste novine pojavljuju svakoga

16

jutra.8 Slično tome, jedan lokalni list pomaže nekom gradu ili regiji da očuva
svoje osjećanje identiteta.
Ideja o nabavljanju vijesti, prodaje radi, potiče iz doba renesanse. Kako su
gradovi rasli, a trgovina se širila po Europi, ljudi su sve više uviđali da je
potrebno znati što se događa u dalekim mjestima. Tiskari su se morali oslanjati
na vijesti koje bi čuli od slučajnih namjernika, pa su svojim kupcima davali
neredovne «pamflete novosti», izdavane s vremena na vrijeme.
Godine 1622. dvanaestak tiskara iz Europe, Nizozemske i nekih gradova u
dolini Rajne dogovorili su se da redovno razmjenjuju pisma , te su tako bili u
mogućnosti da izdaju tjedne novine. Oni su u početku objavljivali samo vijesti iz
inozemstva, ali su , malo- pomalo, došli do toga da najveći prostor posvećuju
domaćoj politici, koja je postala odviše složena da bi je običan građanin pratio
na osnovu usmenog priopćenja.
Osamnaesto stoljeće donijelo je poboljšanje u tiskarstvu, što je doprinijelo
boljem sakupljanju vijesti i porastu novinskih tiraža. Novine postaju sastavni dio
života zapadne Europe i Amerike.
Kraljevi i vlade poprijeko su gledali na novine koje su izražavale samostalna
mišljenja ili objavljivale činjenice koje su vlasti htjele prikriti. U većini zemalja,
nijedan se list nije mogao ni pojaviti bez službenog odobrenja. Čak su i
netiranske vlade smatrale da se samo mali broj obrazovanih treba baviti javnim
poslovima, pa su ponekad tiražu ograničavale (naročito u Engleskoj)
nametanjem visokog poreza na svaki primjerak novina. Godina 1815. npr.
londonski Times, s tada jedinstvenom tiražom u svijetu, prodavao se samo u
5000 primjeraka dnevno.
Polovinom 19. stoljeća došlo je do velikih promjena. Politička sloboda postala je
više pravilo, negoli izuzetak. Visoko oporezivanje tiska se ukida. Novosti su
telegrafom, a kasnije telefonom, brzo dospijevale u redakcije. Posao tiskanja
Kako ističe Stjepan Malović čitanje je najosobniji oblik komunikacije: čitamo sami u tišini i u bjelini
papira pronalazimo tuđe misli. Ali prokletstvo i privilegija novina su vidljive greške, iako čitatelj
dobiva stručnost, znanje, analitičnost... (Novine, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2003. str. 40.)
8

17

obavljao se neusporedivo brže, a željeznicom su novine brzo dolazile u udaljene
gradove i sela.
Veliko iskorištavanje kanadskih šuma i upotreba poboljšane tehnike u
tvornicama papira pojeftinile su papir u Engleskoj i Americi, a oglašavanje je
počelo značajno doprinositi prihodima tiska. Zbog svih tih razloga, novine su se
mogle proizvoditi u većem broju i puno jeftinije nego ranije. Većina listova
snizila je cijene na svotu koja je bila pristupačna činovniku ili zanatliji- mada još
ne i radniku.
Tisak se razvija i dolazi vrijeme visokih tiraža. U Britaniji se dva najveća
dnevna lista prodaju u tiražama od preko četiri milijuna primjeraka. U
industrijski naprednim zemljama uobičajeno je da ljudi svih društvenih slojeva
čitaju poneki list.
Tehnike povećanja tiraža uključuju senzacionalno izlaganje novosti. Tisak
postaje sve važniji društveni i politički činitelj.
Bez novina teško je zamisliti suvremeni život i koliko god nas pritiskale
besparica, neimaština i druge teškoće s kojima se suočavamo, i premda nas
magnetski privlače radio i televizija, novine su neizbježni dio naše
svakodnevnice.9

3.4. Internet

9

Stjepan Malović, Novine, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2003., str. 7.

18

Internet je kratica engleske riječi INTERnational + NET, što znači
međunarodna mreža.10
Internet, za koga se često kaže da je najdemokratičniji medij zaista je pretvorio
svijet u globalno selo. Internet je 1969. godine pokrenula agencija za napredna
istraživanja Ministarstva obrane SAD-a ARPANET, na kalifornijskom
sveučilištu u Los Angeles. Cilj Interneta bio je omogućiti znanstvenicima
različitih sveučilišta razmjenjivanje rezultata istraživanja dobivenih na različitim
lokacijama. Prvobitni je cilj ARPANET bio razviti mrežu dovoljno sigurnu,
odnosno takvu koja će izdržati nuklearni napad.
TCP/IP, protokol koji se koristi n Internetu, razvijen je 1974. godine. On
podržava skup usluga poput elektroničke pošte, prijenosa datoteka i pristupa na
udaljena računala. Godine 1984., kako je sve više gradova bilo povezano s
ARPANET- om, počinje se koristiti pojam Interneta. ARPANET je ugašen 1984.
godine, ali Internet se održao. Područje primjene Interneta postupno se širilo.
Pojava World Wide Web-a 1989. godine i Internet pretraživača 1993. godina u
potpunosti su promijenili Internet.11 Prva važnija inovacija, koja je pristup
Internetu omogućila i onima koji nisu tehnološka elita, bio je razvoj e-maila
1972. godine. The World Wide Web nije predstavljen sve do 1991. godine, jer
on nije imao potencijal postati masovnim komunikacijskim medijem sve dok
nije omogućena široka dostupnost informacija. Zbog toga, druga važna
inovacija, koja je omogućila Internetu da postane masovni medij, jest razvoj
Mosaica browsera u 1993. godine i Netscape browsera u 1994. godini koji su
omogućavali podatke i prikaze na korisniku blizak način.
Osnovana značajka Interneta, odnosno multimedija i novih medija uopće, što
mogu posredovati veću količinu informacija, na primjereniji način za svakog
primatelja (riječju, slikom, grafikom i pokretom). Internet je postao vizualni
likovni i grafički bogat svijet informacija dostupan svima, a bogatstvo živih
slika, zvuka i videa postala je daleko samo za klik mišem.
10
11

http://www.net.com, 21.03.2006.
Marko Sapunar, Novi mediji i novi sustav komuniciranja, Zagreb, 1998., str. 3.

19

4. PREDNOSTI I NEDOSTACI MEDIJA U JAVNOM
KOMUNICIRANJU
Glavni zadatak komunikacijskih kanala u javnom komuniciranju je da svakome
pojedincu pruža sva znanja svijeta i svih generacija ljudi, te ga ujedno
osposobljava za korištenje tim znanjima, uz stupanj kreativnosti svakog

20

pojedinca. Komunikacijski kanali, unatoč suvremenim tehnologijama imaju
svoje određene prednosti i nedostatke u javnom komuniciranju, koji su s
obzirom na pojedine medije, više ili manje izraženi.

4.1. Prednosti i nedostaci tiska
Kod tiskanih medija, danas su najvažnije dnevne i tjedne novine, časopisi,
specijalizirani listovi i dr. Jedno od obilježja dnevnih novina je u tome da im je
životni vijek kratak (jedan dan). Iako dopiru do širokog tržišta, prosječno
vrijeme čitanja poruka je manje od 30 sekundi.
Fleksibilnost novina predstavlja značajnu prednost. Osim vremenske
fleksibilnosti, novine se mogu prilagođavati i zemljopisnom području. To znači
da se poruka može slati samo u određenim regionalnim novinama ili opširniju
poruku pozicionirati na ciljane skupina.
U skladu s navedenim, može se govoriti o prednostima novina kao
promidžbenog medija:
 Novine obuhvaćaju tržište u cijelosti. Parafrazirajući poznatu novinarsku
uzrečicu, to se može izraziti i ovako:»Gotovo svaki čovjek čita neke
novine».
 Novine obuhvaćaju svakog člana obitelji.
 Učestalost (frekvencija) je važna za svaki vid promidžbe. Novinsko
oglašavanje osigurava maksimalnu, svakodnevnu frekvenciju.
 Novosti ( vijesti) kao pozadina oglasa.
 Masovna kupovina i čitanje novina je, također, prednost.
 Fleksibilnost je najveća prednost novina. Poruka se može prilagoditi
specifičnim skupinama.

21

 Prednost je i mogućnost prezentiranja opširnije poruke radi pružanja
cjelovitih informacija.
 Novine su jeftiniji medij u odnosu na televiziju.
 S obzirom na zemljopisnu selektivnost, novine se mogu koristiti za
isticanje interesantnih lokalnih apela.
 Prilagodljive su raspoloživom vremenu i interesu čitatelja.
Pored ovih prednosti, nedostaci novina kao promidžbenog medija su:
 Osnovni problem predstavlja prenatrpanost oglasima. Mnoštvo oglasa
u novinama povećava mogućnost nezapažanja «željenog» oglasa.
 Nedovoljna selektivnost novina također se može smatrati nedostatkom
(uz izuzetak specijaliziranih novina).
 Kvaliteta novinskog prostora najčešće na osigurava kvalitetu
neophodnu za uspostavljanje komunikacijske veze s primateljem.
 Novine se čitaju na brzinu, pa je zapamćenost i zadržavanje poruke
kratkoročno..
Problem tiska i njegovih nedostataka je što je važniji postao marketing tj. profit
od oglašavanja, od pružanja vjerodostojnih i točnih informacija čitateljima.
Vijest u novinama je postala zabava, takvu prilagodbu kritičari nazivaju
tabloidizacija, infotainment ili zatupljivanje vijesti. Novinari svoju iskonsku
ulogu čuvara demokracije, u očima javnosti, zamjenjuju ulogom «psa čuvara»,
jer više nisu nepristrani nego su preuzeli zadaću promocije političara i političkih
stranaka. Time ruše i etičke vrijednosti novinarstva.
U odnosu na dnevne i tjedne novine i časopisi imaju svoje određene prednosti
kao što su selektivnost čitateljstva, ujednačenost pokrivanja čitave zemlje,

22

temeljitost čitanja časopisa, uvjerljivost prikazivanja proizvoda i potpunost
prezentiranja.
Svaki časopis, bez obzira nastoji li doprijeti do poslovnih ljudi, kućanica,
studenata, sportaša ili nekih užih segmenata usmjerenih na vrlo usko područje
interesa, može, ako je to ekonomski opravdano, biti profiliran i usmjeren upravo
tom segmentu publike.
Prednost časopisa je i korištenje kvalitetnijeg papira, što omogućuje postizanje
visokokvalitetnih boja u oglasima, čime se skreće pozornost čitatelja.
S prethodnim efektima izravno je povezan i duži životni vijek, odnosno
vremensko razdoblje čitanja časopisa.
Časopisi imaju i određene nedostatke. To su: vremenska neprilagodljivost,
nepokrivanje cjelokupnog nacionalnog tržišta, pogrešna procjena o segmentu ili
nakladi časopisa.

4.2. Prednosti i nedostaci radija
S promidžbenog i komunikacijskog aspekta interes za korištenje radija kao
medija prije svega je izražen kroz mogućnost širenja i emitiranja promidžbenih
poruka. Promidžba je zainteresirana za korištenje radija na konkretnom području
kao što su broj radiopostaja, širina mreže, broj radioprijemnika, specifičnost
radio programa, brojnost slušatelja, troškovi propagiranja putem radija itd.
Broj radiopostaja postaje sve veći, osobito lokalnih i privatnih.
Mjerenje broja slušatelja vrši se slično kao i kod televizije, tj. utvrđivanjem
postotaka publike koja u određeno vrijeme sluša radio u odnosu na druge
postaje. Neka istraživanja pokazuju da u Americi 96 posto stanovnika

23

svakodnevno sluša radio. Prosječan Amerikanac provodi oko tri sata dnevno
slušajući različite radiopostaje.
Prednost radija kao promidžbenog programa:
 Radio je selektivni medij. Variranjem vremena i dana emitiranja radio
može postići željenu pokrivenost tržišta.
 Radio prodire u sve slojeve društva. Postoji mišljenje da je publika radija
veća od publike svih časopisa ili novina zajedno.
 Radio se oslanja isključivo na riječ tj. na audioefekt.
 Mogućnost vještog korištenja zvučnih efekata i glazbe.
 Radio ne zahtijeva toliku koncentraciju kao drugi mediji.
 Kao posljedica mogućnosti slušanja radija bez pune koncentracije, smatra
se da puno veći broj slušatelja čuje promidžbenu poruku nego putem
televizije.
 Dopušta slušateljima razvijanje vlastite predodžbe o događaju i uvjetima
događanja te uključivanje u situaciju na željeni način.
 Radio posjeduje fleksibilnost glede izbora vremena i ponavljanja.
 Radijski spotovi znatno su jeftiniji od TV spotova, a lakše ih je i
pripremiti.
Pored prednosti koje su vezane za radio kao medij, može se govoriti i o
određenim nedostacima ovog medija. Uglavnom su to sljedeći nedostaci:
 Poruke poslane putem radija su jednokratne i iščezavaju nakon emitiranja.
Ako nismo nazočni kad je poruka emitirana, ona je izgubljena.
 Budući da se radio sluša uz ostale aktivnosti, promidžbene poruke ne
osiguravaju punu pozornost slušatelja. To znači da će samo dio slušatelja
pozorno slušati i percipirati poruku.

24

Kako radiopostaje imaju statističke podatke slušanosti svojih emisija, potrebno
je izabrati najbolje vrijeme za plasiranje radio reklama.
Radio oglasi trebaju sadržavati jednostavnu poruku koja se ponavlja. Svaka se
reklama treba usredotočiti na jednu ideju, bez složenih objašnjavanja i
problematike.

4.3. Prednosti i nedostaci televizije
Iako televizija danas, predstavlja najmoćniji masovni medij suvremenog svijeta,
može se govoriti o prednostima, kao i o nedostacima televizije kao medija.
Dakle, svaki medij ima niz prednosti i nedostataka, kvantitativnih (specifičnost,
gledanost, čitanost, troškovi i sl.) i kvalitativnih (mogućnost pružanja ugode,
osjećaja zadovoljstva i sl.).
Prednosti televizije kao medija su:
 Najznačajnija pojedinačna prednost televizije kao medija jest veliki
utjecaj na gledatelje.
 U pridobivanju publike sudjeluju oblik, pokret i zvuk.
 Velika je prednost i mogućnost korištenja pokreta jer omogućuje
demonstriranje proizvoda u stvarnim uvjetima.
 Dok se jedan proizvod-ideja propagira na televiziji, ne postoji mogućnost
preklapanja druge poruke, kao što je to slučaj s novinama.
 Sljedeća je prednost u činjenici da sve veći broj kućanstava posjeduje TV
prijemnik. U razvijenim zemljama taj se pokazatelj kreće između 97-100
posto.
 Prednost televizije ogleda se u njezinoj selektivnosti i fleksibilnosti.
Odabiranjem kanala i programa oglašivač ujedno bira i publiku kojoj se

25

obraća. Izbor vremena tijekom dana također određuje publiku kojoj se
obraćamo.
 Televizija također posjeduje «unutarnju vrijednost» koju ne posjeduje
nijedan drugi medij. To znači da televizijske promidžbene poruke
privlače pozornost čak i kad gledatelj nema namjeru ili potrebu pratiti
promidžbeni blok.
 Televizija je najautoritativniji medij. Nielsenov TV indeks pokazao je da
57 posto gledatelja daje prednost televiziji, 20 posto novinama, 11 posto
časopisima, a 9 posto smatra da radio predstavlja medij s najviše
autoriteta u procesu utjecaja na publiku. Također, 81 posto anketiranih
smatra televiziju najutjecajnijim medijem, a 76 posto najuzbudljivijim.12
Pored navedenih prednosti televizije postoje i određeni nedostaci:
 Izloženost publike promidžbenim porukama je relativno kratka. Ako
primatelj nije čuo ni vidio poruku, poruka je izgubljena.
 Danas postoji mnoštvo televizijskih kanala, što otežava pokušaj izgradnje
važne vidljivosti kandidata.
 Troškovi promidžbe putem dobrih TV postaja izuzetno su visoki.
Činjenica je da ti troškovi neprestano rastu, pa će si uskoro samo velike
političke stranke moći priuštiti promidžbu putem nacionalne TV mreže u
primarnom vremenu.
 Problemi se također javljaju i zbog opadanja televizijskih gledatelja.
Video-kasete, DVD, video-rekorderi, kablovska televizija i ostali oblici
zabavnih aktivnosti utječu na smanjenje gledanosti televizijskog
programa.
 Zakonodavstva pojedinih zemalja zabranjuju plaćeno oglašavanje na
televiziji tijekom izbornog razdoblja.
12

Tanja Kesić, Marketinška komunikacija, Mate, Zagreb, 1997., str. 226.

26

4.4. Prednosti i nedostaci Interneta
Tijekom zadnjeg desetljeća 20. stoljeća nove tehnologije su imale značajan
utjecaj na medije, no njihov daljnji razvoj neće samo dovoditi do novih oblika
komunikacije, već će utjecati i na naš doživljaj demokracije. Događa se da su
usluge poput elektroničke pošte, za koje korisnik treba samo telefon, osobno
računalo i malo odgovarajućeg softwarea, dostupne svima.
Internat kao korisna informacijska usluga organiziran je tako da se međusobno
pomoću poštanske i kompjutorske veze poveže što više znanstvenih središta.
Elektronička pošta postala je primarno sredstvo komuniciranja od čovjeka do
čovjeka. Uključenjem u zajedničku mrežu omogućena je dostupnost informacija
i podataka sa svih strana svijeta i dimenzija ljudskog djelovanja. Pojava
Interneta povećala je ne samo izvor informacija, nego i doseg znatiželje.
Novi mediji izmijenili su način ljudskog komuniciranja. Jedna od najvećih
prednosti Interneta je demokratizacija. Svaki pretplaćeni građanin u Mreži ima
svoju oglasnu ploču na kojoj ističe svoje informacije i prijedloge koji postaju
dostupni milijunskom auditoriju. No, istraživanja su pokazala potrebu za
uvođenjem cenzure na objavljivanje vijesti u Mreži, jer ima dosta netočnih
vijesti, smeća koje treba ukloniti. Osim informacija korisnog sadržaja, Internet
je s vremenom postao skladište pornografije i vrijeđanja. Komunikacija virusima
koji ruše sustave i korisničke arhive, aktualan su problem Mreže.

27

Elektroničkom poštom sklapaju se brojna prijateljstva, ali i neprijateljstva. Dok
jedni stvaraju korisne poslovne kontakte, drugi objavljuju ratove i terorističke
napade.
Ocjenjujući u cjelini pozitivne i negativne strane Interneta u odnosu na
komunikacijski proces, P. Novosel (1997.) zaključuje: «Možemo reći da su
posljedice uvođenja Interneta, gledane sa stajališta korisnika kad se nalazi u
ulozi primatelja informacija, prilično značajne. Tu je u prvom redu raspoloživost
velikog broja informacija koje su se sve donedavno morale tražiti u fizičkim
depozitorijima. Tu je izraz pokretna biblioteka doista na mjestu, s tim da bi mu
trebalo dodati još i vlastita. Opažaju se također pomaci u samom stilu, odnosno
oblikovanju obavijesti koje postaju kraće i izdiferencirane, dakle lakše ih je
shvaćati. Na drugoj strani, velik broj pisaca informacija i njihova puna sloboda i
nekontroliranost od strane bilo kakvog autoriteta, uvjetuje nepouzdanost i
pristranost informacija, što je, gledano iz kuta primatelja veoma nepovoljna
situacija...»13
Nove komunikacijske/informacijske tehnologije svojim su urbaniziranim
razvojem, te prodorom u sve sfere života neupitno inficirale i sferu kulture i
društvenog djelovanja. Godine 1994., 3 milijuna ljudi koristilo se Internetom.
Sredinom 1999. godine, blizu 200 milijuna korisnika širom svijeta služi se
Internetom. Procjenjuje se da je do danas na globalnu svjetsku mrežu uključeno
milijardu ljudi. No, medalja ima i drugu stranu.
Samo jedan od dvadeset ljudi na svijetu je umrežen, a gotovo 60 posto korisnika
Interneta i dalje živi na području Sjeverne Amerike, iako to područje obuhvaća
tek 5 posto svjetske populacije.
Globalno gledano, tu je i problem uporabe engleskog jezika kao svojevrsnog
cenzusa.14

13
14

Marko Sapunar, Novi mediji i novi sustav komuniciranja, Zagreb, 1998., str. 263.
http://www.net.com, 21.03.2006.

28

5. ZAKLJUČAK
Mediji su u javnom komuniciranju važni kao prijenosnici, posrednici u
komunikaciji od čovjeka do čovjeka.

29

Novine su postale sastavni dio života svakog čovjeka. Njihov utjecaj potisnula je
pojava radija, kao prvog elektroničkog medija. Radio je odigrao bitnu ulogu za
vrijeme Drugog svjetskog rata, sve do pojave televizije, koja se smatra najvećim
izumom u povijesti medijskog komuniciranja. Ta «stara dama», kako je mnogi
nazivaju, potisnula je sve nedostatke i svojim savršenstvom zvuka i slike,
ostvarila veliku ulogu u društvu. Koliko su važni i utjecajni elektronički mediji,
pokazuje i 2006. godina u kojoj HRT slavi 80 godina Hrvatskog radija i 50
godina Hrvatske televizije. Iste ove godine, američka organizacija za promicanje
demokracije koja je provela istraživanja o slobodi medija, ocijenila je da
Hrvatska ima djelomično slobodne medije, a po medijskim slobodama je na 85.
mjestu u svijetu, između 194. zemlje. Mediji u Hrvatskoj su još uvijek
povremeno pod utjecajem različitih političkih i ekonomskih interesa.15
Internet je ,uistinu, od svijeta napravio pravo globalno selo, on je danas, kako
ga naziva Stjepan Malović u svojoj knjizi Osnove novinarstva, pravo čudo od
djeteta.
Internet predstavlja budućnost, posebice novinarima koji tragaju za
informacijama i šire svoje vidike. Pored niza prednosti, nedostatak Interneta je
negativan imidž pojedinih informacija, koje negativno utječu na našu svijest.
Budući da svaki medij, ima prednosti i nedostatke, tijekom prve polovice 20.
stoljeća uspostavljena je ravnoteža među njima.
Istraživanje tih prednosti i nedostataka pokazala su tako da je:
a) s obzirom na brzinu
 Radio na prvom mjestu
 Televizija na drugom mjestu
 Novine na trećem mjestu
b) s obzirom na impresivnost
15

http://www.večernji-list_hr_files\www.večernji-list_hr.htm, 26.04.2006.

30

 Televizija na prvom mjestu
 Radio na drugom mjestu
 Novine na trećem mjestu
c) s obzirom na trajnost poruke
 Novine na prvom mjestu
 Televizija na drugom mjestu
 Radio na trećem mjestu
d) s obzirom na troškove
 Radio je najjeftiniji
 Novine su na drugom mjestu po skupoći
 Televizija je najskuplja
Internet kao novi medij svojim prednostima nadmašuje ostale komunikacijske
kanale u javnom komuniciranju, predstavlja čudo suvremene tehnologije.
«Masovni mediji služe kao središnji živčani sustav društva, presudan
informacijski kanal koji treperi bez stanke i omogućuje neprekidnu
socijalizaciju. Šire informacije, vrijednosti i mišljenja. Vladajući oni
kojima vladaju, mislioci i tvorci javnog mnijenja i građanstvo u cjelini
obavještavaju jedni druge koristeći masovnu komunikaciju.»16

6. LITERATURA
- KESIĆ, T.: Marketinška komunikacija, Mate, Zagreb, 1997.
Stjepan Malović, Osnove novinarstva, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 53.
(Mass media VI: an introduction to modern communication)
16

31

- MALOVIĆ, S.: Osnove novinarstva, Golden marketing-Tehnička knjiga,
Zagreb, 2005.
- MALOVIĆ, S.: Novine, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2003.
- PLENKOVIĆ, M.: Teorija i praksa javnog komuniciranja, Zagreb, 1983.
-SAPUNAR, M.: Novi mediji i novi sustav komuniciranja, Zagreb, 1998.
- http://www.večernji-list.hr
- http://www.HRTaktualnosti.hr
- http://www.net.com

32