You are on page 1of 49

S:me BATOVIĆ

ISTRAŽIVANJE ILIRSKOG NASELJA U RADOVINU

Prije iskapanja naselja u Radovinu u Dalmaciji nije istraženo
nijedno ilirsko naselje, niti se koje sistematski istraživalo. Ilirska
kultura bila je poznata jedino po grobnim prilozima te po slučaj­
nim i površinskim nalazima. To je bilo nedovoljno da cjelovitije
osvijetli razvoj kulture i način života naših prastanovnika. Zato
nije bilo moguće dati ni skicu razvoja i svojstva najstarije p ovi­
jesti ovog dijela naše zem lje.1 Zato je Arheološki muzej u Zadru
planirao da se petogodišnjim planom istraživanja u sjevernoj Dal­
maciji od 1961. do 1966. istraži jedno ilirsko naselje i pomoću
njega, uz neke manje zahvate na drugim nalazištima utvrde osnov­
na svojstva ilirske kulture, posebno odrede svojstva kulture ple­
mena Liburna koje je nastavalo ovo područje. Potreba se pogotovu
nametala, što se po dosad poznatim ostacima materijalne kulture
moglo zaključiti da Liburni u pojedinim vidovima predstavljaju
posebnu kulturnu grupu u odnosu na druga ilirska plemena.
Položaj gradine i tok istraživanja

Iako je u sjevernoj Dalmaciji danas poznat vrlo velik broj
liburnskih naselja, odreda gradinskog tipa, izabrana je gradina u
Radovinu, jer je ona već na prvi pogled pružala najbolje uvjete.
1
Posljednjih godina istraživale su se gradine Bribirska glavica u Bri­
biru (ilirska Varvaria) i Gradina u Danilu, ali rezultati nisu objelodanjeni
ni poznati. Jedino je J. KOROŽEC objavio manju količinu materijala s
Gradine u Danilu, ali bez stratigrafskih podataka, pa se ni materijal ne
može u potpunosti koristiti: Prethistorijski željeznodobni keramički nalazi
na Gradini u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 63, Zagreb 1959, str.
214— 225. Usp. bilješke o iskapanjima u Bribiru u: D. VRSALOVIĆ, četve­
rogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheo­
loških spomenika u Splitu, Starohrvat. prosvjeta 8— 9, Zagreb 1963, str. 271;
isti. Bribir, Arheološki pregled 7, Beograd 1965, str. 164; J. KOROŠEC,
Danilo in danilska kultura, Ljubljana 1964, str. 58; S. BATOVIČ, Rad Arheo­
loškog muzeja u Zadru od 1960. do 1964, Diadora 3, Zadar 1965, str. 287;
isti, Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966, str. 90, pa prilog o Bribiru u
ovom broju Diadore.

53

Scanned by Cam Scanner

Scanned by Cam Scanner

Naime, rekognosciranjem, mnogo prije iskapanja, uočavali su se
po površini gradine značajni kulturni ostaci pokretnog materijala,
kao i bedema gradine. Gradina je sadržavala znatne kulturne slo­
jeve, što se moglo zaključiti po opažanjima, a što se rijetko nalazi
na gradinama u Dalmaciji. Obično su s njih slojevi otplavljeni, jer
se nalaze na vrhovima uzvisina i izloženi su jakom djelovanju
atmosferilija. Ali, ova je gradina na dosta zaravnjenom platou, sa
kojeg nije otplavljivalo. Zbog toga je ona pružala najbolje uvjete
za istraživanje od svih dotad poznatih ilirskih gradinskih naselja,
te se i pristupilo njenom istraživanju.
Gradina se naziva B e r e t i n o v a g r a d i n a , po zaseoku
Beretini, smještenom podno gradine na jugoistočnom kraju sela
Radovina, dvadesetak kilometara sjeverno od Zadra. Selo je smje­
šteno između sela Posedarja, Ražanca i Ljupča, na kosi koja se
pruža od Ljupča do Posedarja, a sastavljena je od pjeskulje, crljenice, nešto vapnenca i mnogo valutaka kremena. Zbog toga se po
kosi nailazi na dosta ostataka iz starijeg kamenog doba, osobito iz
srednjeg paleolita. To su i prvi paleolitski nalazi uočeni u sjever­
noj Dalmaciji. Prilikom iskapanja na ovoj gradini sakupljena je
velika količina po površini okolnog područja. Po površini ima i
nešto ostataka iz mlađeg kamenog i kameno-bakrenog doba. (T.
XIX). Gradina je smještena na toj kosi na jednom stožastom bre­
žuljku nadmorske visine 165 m odvojenom od kose poprečnim ko­
ritima (T. III, IV). Vrh mu je zaravnjen u nepravilno kružni plato
veličine oko 185 x 205 m koji obuhvaća gradina (T. VI). To je naj­
istaknutiji položaj u dosta prostranoj okolici (T, V). I na padini
toga brežuljka našlo se paleolitskih predmeta.2
Beretinova gradina vizuelno je odlično povezana s nizom gra­
dina u okolini, osobito na istoku i jugoistoku, na području sela
Jovića, Slivnice, Posedarja i Podgradine. Gradine se nalaze na
istaknutim i izoliranim brežuljcima, od kojih je najviša Lergova
gradina u Slivnici, visoka 250 m. Te su gradine udaljene od Beretinove od oko 4 do 10 km. Položaj i blizina omogućavali su stalnu
međusobnu vezu u slučaju opasnosti i si. Tako su bile povezane
i sve druge liburnske gradine.
Međutim, drukčija je situacija sa sjeverozapadne strane Beretinove gradine. Najbliža je gradina iznad zaljeva Bokulja, sjeverno
od Jovića i oko 4 km sjeverno od Radovina, ali je ona smještena
na jezičastom izbočenju padine koja se spušta prema zaljevu pa
nije vidljiva s Beretinove gradine. Na istoj kosi, na kojoj leži Be­
retinova gradina, prema sjeverozapadu nalaze se još dvije gradine,
jedna istočno, a druga sjeverno od Ljupča, udaljene oko 4 do 7 km
zračne linije ali ni one nisu vidljive, jer su smještene na jezičastim izbočenjima padine te kose. Dalje su na zapad gradine na
2
S. BATOVIĆ, Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji, Diadora
3, 1965, str. 205— 209.

54

sfcanned by Cam Scanner

području Vrsi, zatim Nin i dr., ali su one, iako donekle vidljive,
udaljenije. Jedino prema jugozapadu, sve do Zadra, nisu dosad
poznata liburnska gradinska naselja, iako se nalaze brojni grobni
humci, kao na području Visočana, Poličnika itd. (T. I).
Beretinova gradina istraživala se u godinama 1963, 1964, 1965.
i 1966.
O istraživanjima dosad nije objavljen cjelovit izvještaj, ni re­
zultati. Objavljeni su samo sumarni izvještaji o pojedinim godi­
šnjim kampanjama istraživanja.3 Međutim, pojedini problemi ovog
naselja na temelju rezultata istraživanja, a u vezi s općim pro­
blemima liburnske i ilirske kulture dotaknuti su u nekim drugim
objavljenim radovima.4
Istraživanje gradine počelo je 1963. godine. Tada je izvršeno
temeljito sondiranje cijele gradine. Istraženo je ukupno 18 sondi:
17 sondi vel. 4 x 4 i jedna sonda vel. 3x 3 , u ukupnoj površini od
281 m2. To je trebalo dati prethodne podatke s kojima bi se mogla
usmjeriti dalja istraživanja-iskapanja, kao i utvrditi da li gradina
ima uvjete za dalje istraživanje. Sondiranje je pokazalo da je po­
trebno izvesti dalja iskapanja. Uz to je utvrđeno da najbolje uvjete
za istraživanje pruža periferni pojas s istočne, južne i jugozapadne
strane, gdje se našla odlično sačuvana stratigrafija, veoma debeli
kulturni slojevi i mnogo kulturnog materijala koji omogućuju
pouzdano i detaljno praćenje razvoja ilirske kulture. Uz to se po­
kazalo da su sačuvane faze izgradnje i razvoja obrambenih bede­
ma i utvrđenja naselja, koje je također moguće dobro istražiti i
osvijetliti. Od 1964. do 1966. provedena su na temelju toga siste­
matska iskapanja s jugoistočne strane na širem povezanom podru­
čju. Godine 1964. istraženo je 17 blokova vel. 4 x 4 m, ili ukupno
površina od 272 m2 (T. XII). Godine 1965. istraženo je 13 blokova,
vel. 4 x 4 m ili ukupno 208 m2, a godine 1966. istraženo je novih
15 blokova, vel. 4 x 4 ili ukupno 240 m2.
Ukupno je dosad istražen 1001 m2 površine gradine. Izrađen
je detaljan geodetski plan cijele gradine s presjecima (T. VI).
Podno gradine, sa sjeverozapadne strane, gdje su se nedavno slu-r
čajno otkrili ilirski grobovi, iskopano je nekoliko sondi, da bi se
locirala nekropola. Međutim, sondiranjem nije otkriven^ nijedan
grob Zemljište je uništeno pretežno vododerinama, pa je mogla
stradati i nekropola, iako to još nije sigurno jer nisu provedena
g BATOVIĆ Beretinova gradina — Radovin, Arheološki pregled 5.,
1963 str 42__45* 6 1964, str. 32— 35; 8, 1966, str. 49 53.
M O V I Ć Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji, Diadora
3 1963 str 205__209* isti, Prapovijesna brončana koplja u Arheološkom
muzeju u Zadru, “ adora 3, i k , str. 56, 63 64; isti, Rad A r h « d o ^
muzeia u Zadru od 1960. do 1964, Diadora 3, 1965, str. 289, 291, isti, Die
Eisenzeit auf dem Gebiet des illyrischen Stammes der Liburnen, Archaeo1965, str. 5 5 -7 0 . Sumaran pregled donosi:
3

Pregled naučnih radova I, Zagreb 1968, str. 106

55

Scanned by Cam Scanner

.

temeljita sondiranja. Više grobova, osobito iz antičkog doba, našli
su seljaci obrađujući zemlju južno od gradine. Ni tu nisu vršena
istraživanja. Bez sumnje ti grobovi predstavljaju nekropolu era
dine.
6
Na istoj kosi na kojoj se nalazi gradina, 2— 4 km sjeveroza­
padno, našlo se rekognosciranjem više ilirskih kamenih grobnih
humaka (T. II). Nije pouzdano da li ti grobovi pripadaju stanov­
nicima ove gradine; ali je vjerojatno, jer je ona najbliže ilirsko
naselje. Takvi grobni humci nalaze se na paralelnim kosama s
ovom na kojoj je gradina, a razdvajaju ih krške depresije-polja,
s jugozapadne i sjeveroistočne strane na području sela Jovići, gdje
ih ima vrlo mnogo i na velikoj dužini (T. V). Međutim, nije mo­
guće zasad utvrditi da li bi se i oni mogli povezati s Beretinovom
gradinom. Humcima s jugozapadne i sjeverozapadne strane sva­
kako je najbliže liburnsko naselje na Beretinovoj gradini. Među­
tim, na susjednoj kosi sa sjeveroistočne strane, na području Jovića,
dio humaka bliži je jednoj gradini iznad zaljeva Bokulja sjevero­
istočno od Jovića, pa je moguće da su s njom vezani. Od humaka
na području Jovića, samo je jedan istražen, ali ih je nažalost ne­
koliko uništeno.
Prema svemu se čini da su stanovnici gradine pokapali pokoj­
nike podno gradine u skupno groblje na ravnome zemljištu, a sa­
svim vjerojatno i u obližnje humke. Ali, nije poznato u koje vri­
jeme su pokapani, zatim koji društveni slojevi, čime je bilo
uvjetovano takvo pokapanje, da li su to bili obiteljski ili pojedi­
načni grobovi i si. To će se moći razjasniti istraživanjem humaka.
Stratigrafija
Kulturni sloj na gradini počinje od današnje površine. Nje­
gova debljina varira i povećava se od središta prema periferiji,
zbog zaobljenosti prirodnog brežuljka na kojem se gradina nalazi.
Po sredini gradine živac negdje izvire na površinu, a kulturni sloj
ima najveću debljinu 40 60 cm. Prema periferiji kulturni sloj se
povećava i dostiže na rubu gradine najveću debljinu od 380 cm.
(T 6 VII^°IX) kultUmi Sl0* na p a d in i ima debljinu od 0 do 380 cm
Veća debljina kulturnog sloja nalazi se redovno u širini oko
30 do 40 m po periferiji gradine. Neporemećeni slijed i podjela
kulturnih slojeva odlično su sačuvani upravo na tom pojasu po
periferiji gradine s istočne, južne i jugozapadne strane. Na ostalim
dijelovima našao se ispremiješan kulturni sloj bez stratigrafskog
slijeda, zbog male debljine kulturnog sloja ili naknadnog miješa­
nj a> gradnji i si. Središnji dijelovi gradine u pojedinim fazama
nisu bili naseljeni.
Na pojedinim dijelovima utvrđen je različit broj kulturnih
slojeva, ukupno od jedan do sedam, ili do šest građevinskih faza,
56

Scanned by Cam Scanner

odnosno do šest nivoa podova kuća od pečene zemlje (T. VIII, IX).
Po geološkom sastavu i kulturnom materijalu, cjelokupan kulturni
sloj dijelio se u šest faza. Pojedini slojevi ili građevinski nivoi ne
odgovaraju uvijek fazama u razvoju kulture. Više slojeva može pri­
padati istoj fazi. Pojedinačni slojevi našli su se u sredini ili bliže
središtu gradine, dok se po nekoliko slojeva ili sve faze nalaze po
periferiji, gdje je kulturni sloj u cjelini deblji.
Površinski sloj pripada vremenu rimske vladavine, niži slojevi
predrimskom vremenu ili razdoblju ilirske samostalnosti. Prema
tome, jedna je faza iz rimskog doba, a pet pripada dobu ilirske
samostalnosti, što odgovara stanju i razvoju kulture utvrđenom u
liburnskim nekropolama. Sloj iz rimskog vremena ima debljinu
40— 50 cm. Mjestimično se nailazi na sloj iz rimskog doba u većoj
debljini ili na većoj dubini, do zdravice. Do toga je došlo naknadnim
kopanjem temelja, podruma, jama i si.
Kulturni sloj i materijal iz rimskog doba nalazi se po cijeloj
gradini. Pređrimski slojevi javljaju se samo na perifernom pojasu
u širini oko 40 m ili u obliku prstena oko gradine. U središtu nema
predrimskih slojeva. Po tome se može zaključiti da je u predrimsko
doba bila naseljena samo periferija gradine.
Predrimske faze zahvaćaju vrijeme od IX do I st. prije n. e.,
odnosno od II faze u razvoju liburnske kulture do rimske vladavine.
Prema stanju kulturnih slojeva i ostacima materijalne kulture, na
gradini je utvrđen puni kontinuitet razvoja ovoga naselja od IX st.
prije n. e. do VI st. n. e. ili željezno i rimsko doba.
Tipološki razvoj liburnske materijalne kulture može se najbolje
pratiti po keramičkim ostacima. Ostali materijal dosta je oskudan,
osobito metalni predmeti, pa ne pruža potpuniju evoluciju. Metalni
su predmeti bolje poznati u nekropolama, posebno iz Nina. Pomoću
njih se i ovi s gradine u Radovinu mogu dobro upotrijebiti, i uz
keramiku umnogome omogućuju sigurniju cjelovitu klasifikaciju,
stratigrafsku podjelu i dataciju kulturnih ostataka. Važnost metal­
nih predmeta ovdje je velika, jer dosad nismo imali utvrđenu kla­
sifikaciju ni evoluciju liburnske keramike. Takva evolucija slabo je
poznata i na ostalom liburnskom području. Postoje i značajne raz­
like, a i samostalan razvoj liburnske kulture u odnosu na druge kul­
turne grupe.
Prije nego se završi istraživanje gradine i prije konačne siste­
matizacije materijala i rezultata iz Radovina nije moguće dati pot­
punu sliku razvoja kulture na tom nalazištu. Ipak se već može uka­
zati na neke opće pojave u cjelini ili u fazama. Pri tome pojave
koje traju kroz cijelo vrijeme života ovog naselja, svojstvene i dru­
gim nalazištima i kulturama (ručni žrvnjevi, ognjišta, podovi i si.)
ne pružaju mogućnosti kulturnog ni vremenskog opredjeljivanja.
Ima i niz posebnih, pojedinačnih pojava za koje se prije širih istra­
živanja teško može reći: obilježavaju li uže vrijeme, ili pak pred­
stavljaju širu pojavu, a slučajno se ovdje nisu sačuvali ni našli; ili
57

Scanned by Cam Scanner

su to lokalne pojave prihvaćene u ograničenom obimu i u određe­
nom trenutku? Zato ću bez upuštanja u zaključke spomenuti neke,
jer imaju svakako relativnu vrijednost.
Osim spomenutih, još neki elementi obilježavaju sve prapovi­
jesne faze u Radovinu. To posebno vrijedi za keramiku. Od intere­
santnijih elemenata, kroz sve faze traju polukuglaste zdjele s uvu­
čenim rubom (T. X X IV , 1; XXV I, 1), ovalne posude s razvraćenim
rubom, zatim ravno dno posuda, potkovaste, sedlaste i jezičaste ru­
čice, ukrašavanje brazdanjem (kanelurama) i to okomite uporedne
kanelure ili snopovi kanelura, zatim ukras otiskom prsta ili nekim
predmetom po rubu otvora posude te potkovastim ručicama i pla­
stičnim obručima. Opće su pojave također plastični obruči na posu­
dama, bradavičasta izbočenja i dr.
Međutim, neke pojave obilježavaju samo pojedine faze. Tako
se npr. u pojedinim fazama nalaze:
I f a z a (II f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i IX st.)
kameni kalup za lijevanje sjekira (T. XX I, 1),
brončana vrpčasta narukvica,
brončana ukrasna igla s topuzastom glavom (T. X X , 5),
brončano koplje (T. X X , 3),
na posudama: snopovi urezanih crta omeđenih ubodima.
II f a z a (III f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i VIII i VII s t.)
loptaste čaše s jednom prstenastom ručicom,
loptaste posude s cilindričnim vratom,
konične zdjele s razvraćenim rubom,
loptaste čaše s prstenastim vratom i jednom okomitom ručicom,
ukrašavanje posuda brončanim dugmetima (T. X X V II, 1), pa
ukras otiskom konopca (Schnur) (?) (T. X X V II, 2; XXIII, 9),
venetske poluloptaste crno glačane zdjele s koničnom šupljom
nogom ili s ravnim dnom,
apulska keramika s geometrijskim slikanim ukrasom,
bikonične posude villanova tipa (T. X X V III, 1).
III f a z a (IV f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i VI st.)
grčka keramika s crnim figurama.
IV f a z a (V f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i V st.)
poluloptasta posuda s razvraćenim rubom (T. X X V I, 2),
grčka keramika s crvenim figurama (T. X X IX ; X X X ),
ranolatenske fibule (T. X X , 7).
V f a z a (VI f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i IV— I s t.)
konične posude (T. X X V III, 2),
ukrašavanje keramike plastičnom valovnicom (T. X X V III, 2),
58

~

~ J

apulska keramika gnathia tipa,
helenistička keramika,
atieka ili kampanska keramika s pečatiranim ukrasom (T. X X X , 3),
bijela mkrustacija,

kasne zmijolike fibule, itd.
Nastambe i naselje
iT

SU otkriveni značajni ostaci građevina iz raznih faza
Sve su kuće zidane u kamenu i pravokutnog su obli­
ka. Javljaju se najranije od drugog kulturnog sloja, pa dalje u svim
s ojevima. U predrimsko doba kuće su na ovoj gradini sazidane u
suho od amfornog vapnenca (T. X—XV; IX). Ponekad su jedino
zidove vezivali i popunjavali mekom žutom pjeskuljom. Podovi i
ognjišta radili su se od nabijene zemlje, a krov je vjerojatno bio
od slame ili granja.
U rimsko doba primjenjivale su se dalje stare tehnike gradnje,
ali su se češće gradili uži zidovi, prema rimskim pravilima. Kame­
nje se donekle klesalo u obliku kvadera, kojim se zidalo u pravilnim
nizovima, pa su zidovi pravilniji nego u predrimsko doba (T. XIV__
XVIII; IX, 2). Ponekad su se zidovi vezivali žbukom, bojali i osli­
kavali, a krovovi pokrivali tegulama i imbreksima, što je do tada
bilo nepoznato. Podovi su sada ponekad od cementuma ili od mozai­
ka. To su uglavnom i jedini utjecaji rimskog graditeljstva. Blizu
središta gradine našao se i mali hipokaust iz rimskog doba
(T. XVI, 1).
Prema otkrivenim elementima, oblici građevina ostajali su jed­
naki kroz predrimsko i rimsko doba. Građevine su se obnavljale i
dozida vale u doba Rimljana na istim temeljima, bez promjene obli­
ka i tlocrta, ili su ponekad nanovo zidane, ali uvijek imaju iste
oblike i potpuno se uklapaju u stari predrimski sistem naselja. To "
je neobično značajno, jer se vidi da Rimljani nisu nimalo utjecali
na promjenu komunalnog sistema ilirskih nastambi i naselja na ovoj
gradini. To svakako odgovara etničkom sastavu: stanovništvo je u
doba rimske vladavine ostalo ilirsko, bez rimskih ili romaniziranih
elemenata. Značajna je promjena u doba Rimljana naseljavanje
cijele površine gradine.
Sve dosad otkrivene kuće su jednoprostorijske i uvijek istog,
pravokutnog oblika, veličine oko 5 x 8 m.
Najstarije građevine bile su po dužini pravilno poredane jedna
uz drugu u jednom nizu do bedema ili po periferiji gradine s ulazom
na užoj strani okrenute prema središtu gradine, koje je bilo nena­
seljeno. U tom nizu dosad je poznato šest cjelovitih građevina, pa
više zidova u sondama uokolo gradine, ali te građevine nisu cjelo­
vitije otkrivene (T. X).
59

Scanned by Cam Scanner

Nije još jasno je li takav prstenast oblik najranijeg naselja bio
uvjetovan kulturnom, strateškom, kultnom ili kakvom drugom na­
mjenom, ili možda klimatskim uvjetima središnjeg uzdignutog dije­
la gradine.
Pred prstenastim nizom zgrada unutar gradinskog prostora iz
mlađeg predrimskog razdoblja otkriven je kompleks od Četiri cijele
i dijela pete građevine jednakih dimenzija kao prethodne, raspore­
đen u obliku pravokutnika. Ograđivao ih je niski i uski suhozid,
vjerojatno ogradni zid dvorišta. Čitav kompleks nije, međutim, još
u potpunosti istražen, pa se ne zna koliki je prostor zahvaćao ni
koliko je prostorija sadržavao. Nije istraženo ni da li je bilo više
takvih kompleksa na gradini.
U slojevima se našlo više ognjišta i vatrišta, te podova kuća,
na kojima se mogu vidjeti građevinske promjene i faze, kao i način
života. Podovi, ognjišta i vatrišta su od nabijene zemlje. Ponekad
ognjišta imaju podlogu od kamenih valutaka iznad kojih je sloj pe­
čene gline (vidi presjek na T. VIII, 2).
Pokretni ostaci materijalne kulture
Ostataka materijalne kulture našlo se mnogo. Iz doba ilirske
samostalnosti ima najviše keramike, ali i predmeta od metala, ka­
mena i kosti.
Keramika je dosta jednolična i mnoga njena svojstva traju kroz
cijelo predrimsko razdoblje (T. X X II— XXVIII). Tehnika obrade uvi­
jek je gotovo identična. Dosta slabo pročišćena zemlja miješala se
s usitnjenim kristalnim vapnencem. Posude su rađene bez lončarskog kola, rukom. Oblici su pretežno varijante polukuglastih, ku­
glastih i koničnih zdjela ili većih posuda bez naglašenog vrata, te
s cilindričnim ili koničnim vratom. Na posudama se često nađe razvraćen rub otvora. Uz to se javljaju bikonične posude, plitice ili
tanjuri i si. Poseban je oblik tepsija velikog promjera, ravne osnove
i niskih stijenki (T. X X V , 3). Sve posude imaju ravnu osnovu. Na
posudama se vrlo često javljaju ručice raznih oblika, najčešće prste­
naste, zatim potkovaste ili polumjesečaste i jezičaste ili sedlaste. Uz
to se javljaju bradavičaste, đugmetaste, zatim dvostruke, pa ručice
s roščićima, rašljaste, rebraste, facetirane itd. Više posuda ima jezičasta izbočenja ispod ruba otvora posuda s unutrašnje strane, koja
su bez sumnje služila za držanje poklopaca, vjerojatno drvenih. Isto
tako, nađena su i konična izbočenja s unutrašnje strane na dnu
posuda, i to redovno po tri, trokutasto raspoređena.
U postotku, malo je posuda ukrašeno. Najčešće se javlja ukras
izveden otiskom prsta, i to po rubu otvora, po ručicama i plastičnim
obručima, koji mogu biti ukrašeni i narezivanjem. često je i ukra­
šavanje na brazde (kanelure) koje se javljaju redovno po ramenu
posuda okomito, koso u obliku cak-cak, polukrugova, krugova i si60

Scanned by Cam Scanner

a ponekad prekrivaju ručice i druge dijelove posuda. Katkad se
ukras izvodio urezivanjem, udubljivanjem i žigosanjem u obliku
ravnih ili cik-cak crta, trokuta, uboda, koncentričnih krugova itd.
Javlja se i ukras plastičnih obruča, rebara ili valovnica. Pojedine
su posude ukrašene otiskom konopca. Posebno se ističu velike oval­
ne ili kuglaste posude od čiste gline i, za razliku od ostalih, neznatno
pečene ili nepečene, po veličini slične antičkim pithosima. Izgleda
po svemu da su se radile ad hoc na tačno određenom mjestu u
prostoriji i tu stajale nepomično kao spremišta za hranu.
Osim posuda, od keramike našli su se pršljenovi za otezanje
vretena, kalemovi za namatanje konca, perle za ukras, kuglice, po­
kretna ognjišta ili peći, stožasti pećnjaci, veliki prstenasti koluti uz.
ognjište, peke, cijednjaci (T. XXII, XXIII).
.
Otkriveni brončani predmeti predstavljaju razne oblike fibula
ukrasne igle, privjeske, prstenja, mačeve, koplja, dugmeta, udice,
nož i dr. (T. XX).
Među kamenim predmetima dolaze žrvnjevi, kugle, brusovi,
kalupi za lijevanje metalnih predmeta itd. (T. XXI). Posebno su
interesantni i važni kalupi za lijevanje metalnih predmeta, koji su
jedini u Dalmaciji. U prvom se redu ističe kalup za lijevanje sjekira-keltova koji po tipu potječe iz vremena halštatske B2 ili po­
četka Ha C faze, odnosno iz IX ili početka VIII st. prije n. e. Isto
je tako vrlo vrijedan kameni kalup za lijevanje poznatih ilirskih
aplika u obliku dugmeta (T. XXI, 1, 2). Oni su nam dragocjen i
jedinstven dokaz za proučavanje autohtone ilirske privrede i tehno­
logije na ovom području. Već samo po tim kalupima zajedno s na­
đenom željeznom zgurom, može se zaključiti da se ovdje nalazilo
jedno od ilirskih metalurških središta i da je ova gradina imala vrlo
veliko privredno značenje na području Liburna.
Nađeno je i više oblika željeznog oruđa i oružja, kao koplje,
noževi, sjekire, strelice, zgura i drugo (T. XX).
Izrađevine od kosti sastoje se od šila, šiljaka, cijevi, dlijeta^
gladilica, probušenog zuba vepra i si.
S ilirskim materijalom našle su se značajne količine grčke importirane keramike, kao posude iz Apulije s geometrijskim ukra­
som, atičke posude s crnim i crvenim figuralnim ukrasom, heleni­
stička keramika, pa posude gnathia tipa iz južne Italije koje se sve
mogu datirati od VIII/VII do I st. prije n. e. (T. X X IX — X X X ). Uz;
to je nađeno više grčkih pithosa za spremanje hrane in situ u ku­
ćama (krugovi na T. X — T. XII). Među njima je jedan veoma inte­
resantan jer je još sadržavao tragove paljenja kuće i pougljenjeno
žito (T. XII, 2). Ovo nalazište, kao i nalazi na drugim naseljima, po­
kazuje da se grčka uvozna roba upotrebljavala ne samo u većim
naseljima i liburnskim središtima već i po cijelom liburnskom pod­
ručju. Uz to nam grčka roba pruža mogućnost za sigurno datiranje
ilirskih slojeva i materijala.
61

canned by Cam Scanner

P° s.e bn° Je interesantna uvezena venetska keramika, nađena u
manjo] količini. To su pretežno fino rađene crnoglačane poluloptaste
zdjele s uvučenim rubom i s visokom šupljom koničnom nogom, ili
s ravnim dnom kakve su tipične u II fazi venetske kulture (VII— VI
st.). Takva J e keramika na području Liburna, a i u Dalmaciji uopće
poznata jos jedino iz Zadra. U Radovinu se našla uz to jedna tipično
venetska trbušasta čaša s prstenastim vratom ukrašena apliciranim
brončanim dugmetima, što je dosad jedini poznat primjerak s po­
dručja Liburna i najjužniji primjerak na našoj obali (T. XXVII, 1).
Takve su posude također tipične za venetsku kulturu u II fazi
(VII— VI st.).
Pokretni kulturni materijal dopunjuju, uz to, veće količine živo­
tinjskih kostiju, koje će pokazati i pružiti brojne podatke o privredi
i prehrani tadašnjeg stanovništva. Jednako su veoma važni pouglje­
njeni ostaci žitarica i sjemenja kao žito, žir itd., koji su se našli u
slojevima ili u paljevini.
Potrebno je još spomenuti i nalaz jedne ljudske donje čeljusti
s polomljenim zubima. Ona kao jedini nalaz ljudskih kostiju u kul­
turnim slojevima gradine vjerojatno govori o kultu lubanje, opće­
nito poznatom kultu u prahistoriji.
Iz rimskog doba nalaze se velike količine kulturnog materijala,
i to pretežno keramike, najviše krovnih opeka (tegula). Ima zatim
mnogo imbreksa, ulomaka pithosa i amfora, ali i druge keramike —
posuda, svjetiljaka (lucerni), pećnjaka itd. Nalaze se zatim metalni
predmeti (oruđe i oružje, nakit, noževi, fibule, novci i dr.), stakleni
(posude, perle), koštani i kameni predmeti (žrvnjevi, jedan stolić,
kugle, brusovi i si.). Dio materijala ima tradicionalna svojstva do­
maće kulture, dok je dio importiran iz rimskih centara (T. XXXI).
Bedemi

.

|

Bedemi su tek mjestimično vidljivi po rubu gradine. Prekriveni
su zemljom i kulturnim materijalom, pa se i po tome ova gradina
razlikuje od drugih u Dalmaciji, gdje su obično bedemi vidljivi i
na površini, u obliku porušenog nasipa kamenja. Ovdje su bedemi
sačuvani ispod nasipa zemlje i kulturnog sloja, koji je osobito visok
s jugoistočne, prilazne strane gdje je dublji i od četiri metra. S
južne strane jasno se opaža ulaz u gradinu. Izvan gradine s jugo­
istočne strane opažaju se jasno dvije stepenaste terase polukružna
oblika, po rubu ograđene isto tako nasipom s ulazima po središtu
kroz koja vodi put na gradinu. Međutim, bedemi se dosad nisu šire
ni sistematski istraživali. Oni su samo presječeni na dva mjesta
sondama. Utvrđeno je da bedemi imaju više faza, od toga dvije
predrimske sa širokim zidovima zidanim usuho (T. X V II; XVIII).
Predrimski bedemi posljednji put su porušeni u vrijem e rimskog
62

Scanned by Cam Scanner

osvajanja ovih krajeva. Nakon toga, u doba Rimljana, podignuti su
novi bedemi, dosta uži i zidani sa žbukom. Oni se mjestimično vide
na površini.
*
Dosadašnja iskapanja nisu naišla na tragove monumentalnih
građevina, kultnih objekata, umjetničkih proizvoda ni natpisa (osim
žigova tvornica na keramici) vezanih uz romanizaciju i rimske utjeOpćenito sve ukazuje na činjenicu da su ovdje u doba antike
živjeli i dalje jedino Iliri, koji su s promjenom političkih i privred­
nih odnosa poprimili neke pojave rimske kulture, ali je liburnski
živalj nastavio autohtoni život. Iliri su ovdje prihvatili neke prak­
tične proizvode i dostignuća rimske kulture, ali su zadržali svoju
duhovnu kulturu. To je najbolji dokaz da ovo naselje uopće nije
bilo romanizirano. Beretinova gradina posebno je interesantan pri­
mjer kontinuiranog razvoja ilirske kulture u doba samostalnosti i
pod rimskom vladavinom, za razliku od urbanih romaniziranih cen­
tara, u kojima su domaći elementi potisnuti, romanizirani ili su
nestali.
Odnos prema drugim nalazištima i susjednim kulturama
Gradina u Radovinu u potpunosti ulazi u liburnsku kulturnu
grupu. Nisu uočene značajnije razlike u odnosu na ostala liburnska
naselja. Ipak izgleda da ima nekih lokalnih posebnosti.
Malobrojni metalni nalazi zastupljeni su potpuno u ostalim
liburnskim nalazištima. Jedino se igla s topuzastom glavom nije do­
sad našla među grobnim prilozima. Ona je na području Liburna
dosad poznata jedino iz Radovina i iz Bribira, odnosno iz tih dviju
naseobina. Vjerojatno je slučajnost što se nije našla u grobovima.
Ipak, o tome treba voditi računa. Interesantno je još što se takve
igle nisu našle u Ninu gdje je istražen velik broj grobova i gdje se
javlja puni kontinuitet razvoja kulture od IX stoljeća. Po tome bi
se s pravom moglo pomišljati da su to starije pojave. Međutim, takve
se igle nisu dosad našle u prethodnoj ili I fazi liburnske kulture,
premda se one vezuju uz tu fazu i ukrasnim motivima. Međutim,
po stratigrafskom položaju te se igle ne mogu pouzdano datirati u
I, već najbolje u II fazu liburnske kulture.
Radovin se razlikuje od istovremenih nalazišta (Nin, Zadar, Bri­
bir) po nalazu jedne vrpčaste narukvice tipične za I liburnsku fazu,
koja predstavlja površinski nalaz, a nije nađena iz kasnijih faza.
Možda je slučajno donesena na gradinu, ili je vrijeme njene upotre­
be duže trajalo. Jedinstvena je pojava u Radovinu i kod Liburna
ukras brončanim pucama na jednoj keramičkoj posudi. Takav se
ukras nije našao ni na nalazištima koja su dala velike količine kera­
mike, kao u Zadru i Bribiru. Isto tako, jedinstven su nalaz na pod­
ručju Liburna kameni kalupi za lijevanje brončanih sjekira-keltova
i aplika.
63

Scanned by Cam Scanner

S obzirom na domaću keramiku, Radovin nema značajnijih raz­
lika u odnosu na druga liburnska nalazišta. Keramika u Radovinu
gotovo je u potpunosti identična s istovremenom keramikom s osta­
lih nalazišta iz sjeverne i uglavnom cijele Dalmacije. Mnogim
pojavama povezuje se sa sjeverozapadnim Balkanom, dok se brojne
paralele nalaze dalje kroz srednju Evropu, osobito u kulturi groblja
s urnama do lužičke kulture u Poljskoj. Postoje dosta jasne veze
između ovog područja i Italije od IX st. prije n. e. nadalje.
Zasada izgleda da se među liburnskim nalazištima od Radovina
najviše odvaja Bribir. On je dao naj dekorativni ju keramiku i dosta
dekorativniju nego Radovin, a i druga liburnska nalazišta. U Bribiru
su česti motivi izvedeni otiskom uža (Schnur) kao i motivi u kom­
binaciji tehnike kanelura i uboda. U Radovinu su takve tehnike
dosta rijetke. Bribir se razlikuje i po malom broju poluloptaštih
zdjela s uvučenim rubom koje su u drugim liburnskim nalazištima
mnogo češće. U Bribiru su vrlo česti keramički koluti za otezanje
vretena, a rijetki su pršljenovi, dok je u Radovinu obratno. U Ra­
dovinu su česti ostaci pokretnih peći i velikih keramičkih koluta
uz ognjišta, kakvih nema u drugim nalazištima. Međutim, u Rado­
vinu nema nepokretnih peći kakve su se našle u Bribiru. Ostale su
pojave uglavnom jednake.
Izvjesne razlike postoje i u odnosu na importiranu keramiku.
Apulska keramika s geometrijskim ukrasom u Radovinu se nalazi
u dosta manjoj količini nego u Bribiru, a pogotovo manje nego u
Zadru. Venetska importirana keramika nalazi se u Radovinu kao
i u Zadru, a nema je u Bribiru kao ni u drugim liburnskim nala­
zištima. Međutim, jedino u Zadru su se našle venetske slikane ke­
ramičke situle.
Vrlo jake veze i brojne sličnosti s Radovinom nalaze se na cije­
lom jadranskom pojasu, osobito na području srednje Dalmacije (Da­
nilo)5 te na području Veneta i Picenuma. Mnoge veze datiraju ranije
od dolaska nosilaca kulture groblja s urnama u sjeveroistočnu Ita­
liju, tj. ranije od Este-kulture, kao što su potkovaste ručice, jezičaste i tordirane ručice, sedlaste ručice, kanelirani ukras, rebrasti
ukras, čest ukras keramike otiskom prsta, veliki koluti itd. V jero­
jatno su mnoge takve analogije plod uskih veza obiju jadranskih
obala prije balkansko-panonske seobe. Međutim, zbog nepoznavanja
brončanog doba u Dalmaciji, ne mogu se te veze vremenski pratiti.
Posebno su, opet, jake analogije ovog područja s cijelim sred­
njim i sjevernim Jadranom u protovillanova-fazi ili neposredno na­
kon seobe kulture groblja s urnama. Tada su cijelom tom području
(Liburni, Histri, Veneti, Piceni) zajednički mnogi oblici posuda, kao
i tipični motivi i tehnike ukrašavanja kao V-m otivi ili cik-cak, kru­
žne kanelure, snopovi urezanih crta ili kanelure omeđene ubodima,
5 J. KOROŠEC, Prethistorijski željeznođobni keramički nalazi na Gra­
dini u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 63, 1959, str. 214— 225.

64

~

J

DIADORA 4, 19G3.

T. I

T. I Ilirske gradine u Sjevernoj Dalmaciji. Na karti su označena sačuvana
ilirska imena pojedinih naselja: 1. Sv. Juraj — Vir, 2. Kremenjača
Zaton,
3. AENONA, Nin, 4. Gradina — Vrsi, 5. Venac — Ljubač, 6. Sibenička
glavica — Ražanac, 7. Beretinova gradina — Radovin, 8. Miolovića gradina
__ Slivnica, 9. Gradina od Bokulje — Slivnica, 10. Lergova gradina — Slivnica, 11. Gradina — Soline, 12. Prizida — Posedarje, 13. Gradina — Podgradina, 14. Gradina — Novigrad, 15. Bojnik — Kruševo, 16. C LA M B E TA E ,
Cvijina gradina — Kruševo, 17. Stari Obrovac, 18. Gradina — Karin, 19.
CORINIVM, Gradina Miodrag — Karin, 20. H AD RA, Medviđe, 21. Pilj'ma
kosa — Bjelina, 22. Kruna — Božava, 23. Gračina — Božava, 24. Gračinica
__ Sestrunj, 25. Gračina — Sestrunj, 26. Čeljank — Muline, 27. IADER,
Zadar, 28. Vrčevo — Gorica, 29. NED1NVM, Nadin, 30. ASSERIA, Podgrađe,
31. A L V E R IA (?), Jaruv — Dobropoljci, 32. Musića gradina — Lišane, 33.
Gradina — Zažvić, 34. V A R V A R IA , Bribirska glavica — Bribir, 35. SC A R DONA, Skradin, 36. Veli Opaćac — Iž Veli, 37. Gračina — Zman, 38. K ozinjak ~ Sali, 39. Omiš — Sali, 40. Binjak — Neviđane, 41. Trojan — Stabanj,
42. Kostelj — Pakoštane, 43. Skolj veliki — Pakoštane, 44. Čelinka — Drage,
45. COLENTVM, Gradina — Murter.
Plate I Illyric hill-fort in Northern Dalmatia (Illyric names for some places
are retained on the map).

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. II, 1. Kam eni grobni humak zvan Jokića vardija na području Radovina;
2. Grob od kamenih ploča iz humka zvanog Miočića vardija na području

Radovina.
Plate II
2. G rave

1. Stone tumulus called Jokića vardija from the Radovin area;
of stone slabs of a tumulus called Miočića vardija from t-he

Radovin area.

scannea oy uam scanner

T. III

%-■, riz

DIADORA 4, 1968.

Pogled na Berelinovu gradinu u Radovinu: 1. sa sjeveroistoka, iz
sela Jovića; 2. sa sjevera.
Plate III A survev oj the Beretin hill-fort at Radovin: 1. from the northeastern side, i. e. from the village of Jovići; 2. from the northern side.

T. III

Scanned by Cam Scanner

PIADORA 4, 1968.

T. VII

T. v ii Presjeci kulturnih slojeva na Beretinovoj gradini u Radovinu: 1.
_
sjeveroistočna strana bloka 37; 2. sjeveroistočna strana bloka 23
Plate VII Cross-sections of the cultural layers of the Beretin hill-fort at
Radovin: 1. the north-eastern side of block 37; 2. the north-eastern side
of block 23.

Scanne

DIADORA 4, 1968.

T. VIII

i
«*> i
T. VIII 1. Presjek jugoistočne strane bloka 15 na Beretinovoj gradini: 1
tamnosmcđa zemlja, 2 sivosmeđa zemlja s mnogo pepela, 3 žućkasto-smeđa
zemlja, 4 tamnosmeđa humozna zemlja. Crna boja označava paljevinu; 2.
jugoistočna strana bloka 21: 1 pjeskulja — zdravica, 2 tamnosmeđa zemlja,
3, 4 i 5 sivo-sm eđa zemlja s mnogo pepela, 6 žućkasto-smeđa zemlja, 7 tamno­
smeđa humozna zemlja. Između drugog i sedmog sloja nalazi se niz zemljanih
podova kuća. Crna boja označava paljevinu.
Plate VIII 1. A cross-section of the south-eastern side of block 15 of Beretin
hill-fort: 1. dark-brown soil, 2. grey-broum soil with much ashes, 3. yellowishbrown soil, 4. dark-brown humus. The black colour indicates b u m ; 2. the
south-eastern side of block 21: 1. sands, 2. dark-broum soil, 3, 4, 5. grcybrown soil with much ashes, 6. yellow ish-brow n soil, 7. dark-brown humus.
B etw een the second and the seventh layers there is a number of housegrounds. The black colour denotes b u m .

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. IX

T. I X Presjek sjeverozapadne strane bloka 37 na Beretinovoj gradini: 1 iz­
nad pjeskulje — zdravice nalazi se tamnosmeđa zemlja, 2 sivosmeđa zemlja
s mnogo pepela, 3 tamnosmeđa humozna zemlja. Crna boja označuje palje­
vinu. Na lijevoj strani je presjek suhozida. 2 Presjek sjeveroistočne strane
bloka 53: 1 tamnosmeđa zemlja, 2 sivosmeđa zemlja s mnogo pepela, 3 žućkasto-smeđa zemlja, 4 tamnosmeđa humozna zemlja. Po sredini je presjek
suhozida: u donjem dijelu šira predrimska faza, a u gornjem dijelu uža
rimska faza. Na lijevoj strani je ogradni suhozid.
Plate I X A cross-section of the north-voestern side of block 37 at Beretin
hill-fort: 1. above sands there is dark-brown soil, 2. grey-brow n soil with
much ashes, 3. dark-broivn humus. The black colour denotes bum . On the
left side there is a cross-section of a dry-walling. 2. A cross-section of the
north-eastern side of block 53: 1. dark-broion soil, 2. grey-brow n soil with
much ashes, 3. yellow ish-brown soil, 4. dark-brown humus. The crosssection of the dry-walling is in the middle: in the nether part there is a
wider pre-Roman phase, vohile in the upper part there is a narrower Roman
phase. On the left side there is a dry-walling fence.

Scanned by Uam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. X

T. X Tlocrt otkrivenih građevina na Beretinovoj gradini. Krugovi označavaju
Plate X

The

Scanned by Cam Scanner

pithose.
groundplan of the discovered buildings at Beretin hill-fort.
The circles denote pithoi.

DIADORA 4, 1968,

T. X I

T. X I Beretinova gradina: pogled na istražene dijelove sa zidovima građevina.
Plate X I

Beretin hill-fort: a survey of the explored parts with the walls
of the buildings.

Scanned by (JamScanner

DIADORA 4, 1968.

T.

X IV

Beretinova

Plate X IV

Scanned by Uam Scanner

T. XIV

gradina: zidovi zgrada u bloku 36 i 39, pogled sa
sjeveroistoka i sjevera.
Beretin hill-fort: the walls of the buildings in blocks 36 and 39
— a survep from the North-East and the North,

LiiAUUKA 4, 1968.

T. XV

T. X V Beretinova gradina: 1. Zidovi zgrada u bloku 70 do 53, pogled sa
sjevera ; 2. Zid u bloku 53: u donjem dijelu širi predrimski a u gornjem uz i
zid iz rimskog doba, pogled s južne strane.
Plate X V Beretin hill-fort: 1. the ivalls of the buildings in b locks 70__ 53,
a surveg from the North; 2. A wall in blocic 53: in the nether part a broader,
pre-R om an wall, while in the upper part is a narroiver one from the Roman
time — a surveg from the Southern side.
m

j

w

l

T. X V I

DIAD O R A 4, 1968.

\ X V I Beretinova gradina: 1. Ostaci hipokausta lzHJ ^ s ^ ° ? lo^ a76U pogled
, pogled sa zapada; 2 . Struktura zida iz rimskog doba u bloku 76, pog
s jugoistoka.
Hate X V I Beretin hiU -fort: 1 Remains of a ^ o c a u s t f r o m the
ge in block 5 — a su rvey from the W estf 2. The struc™ re J
E (
Roman age in block 76 —

Scanned by Cam Scanner

a su rvey from the South East.

DIADORA 4, 1968.

T. XV II

T. X V II Beretinova gradina: 1. Zidovi iz rimskog doba u bloku 68, pogled
s jušne strane; 2. Suhozidni bedem iz predrimskog doba u bloku 18 s istoka.
Plate X V II Beretin hill-fort: 1. Walls from the Roman age in block 68 —
a surveg from the Southern side; 2. A dry-walling bulwark from the preRoman age in block 18 — a survey from the East.

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. XVIII

T XVIII Beretinova gradina, zidovi u bloku 9 i 18: 1. 5 lijeve strane je
vredrim ski bedem , a desno se mde zidom iz rimskog doba, pogled s juga;
2 Zidovi u bloku <9 i 18: u prvom planu zidovi iz rimskog doba, a u drugom
planu predrimski bedem, pogled s jugoistoka,
vintr XVIII Beretin hill-fort: Walls in blocks 9 and 18: 1. There is a preRoman bulivark on the left side, ivhile on the right side walls from the
Roman age can be seen (a survey from the South); 2. Walls tn blocks 9 and
1 0 . in the foreground there are walls from the Roman age, lohile in the
back-ground there is a pre-Roman bulivark (a survey from the South-East).

Scanned by Cam Scanner

DIADOKA 4, 1968.

T. X I X

T. X IX

Površinski kremeni nalazi sakupljeni na području Radovina: dati­
raju od srednjeg paleolita do eneolita.
Plate X I X Surface flint jinds collected in the area of Radovin. (They are
dated from the middle paleolithic to the eneolithic).

Scanned by Cam Scanner

DIAD O EA 4, 1968.

T. X X Brončani i željezni predmeti sakupljeni u željeznodobnim kulturnim
slojevim a na B eretin ovoj gradini (nož. ukrsne igle, strelica, koplje, fibula
i ogrlica).
Plate X X Bronze and iron objects collecled in the cultural lagers of the
Iron A g e at Beretin hill-fort (such as knife, pins, arroio, spear, fibula and
necklace).

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. X X I

Kameni predmeti s Beretinove gradine u Radovinu: 1.
lijevanje keltova; 2. kalup za lijevanje metalnih puca — aplika;
žrvanj; 4. i 5. kremene kugle.
Plate X X I Stone objects from the Beretin hill-fort at Radovin: 1.
jor casting celts; 2. a mould for casting metal buttons (applicae);
stone; 4, 5. flint bališ.

Scanned by Cam Scanner

T. X X I

kalup za
3. ručni
a mould
3. grind-

T. X X I I

Keramički predmeti iz željeznodobnih slojeva s Beretinove gradine:
1. kolut; 2. piramidalni pećnjak; 3. stožasti pećnjak.
Plate X X I I Potterp from the Iron Age layers from Beretin hill-fort: 1. hoop;
2. trapezoid loom iveight; 3. cone-shaped loom weight.

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. X X I I I

T. X X III

Keramički predmeti iz željeznođobnih slojeva s Beretinove gra­
dine: kalemovi, pršljenovi i koluti.
Plate X X I I I Potterg from the Iron A ge layers from Beretin hill-fort: spools,
spindles whorls and hoops.

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. X X IV

T. X X I V Keramičke posude iz željeznodobnih slojeva s Beretinove gradine:
1. posuda iz bloka 24, dub. 45— 55; 2. posuda iz bloka 30, dub. 40— 55; 3.
posuda s rašljastom ručicom iz bloka 12, dub . 120— 180.
Plate X X I V Ceramic dishes from the Iron A ge layers from Beretin hill-fort:
1. dish from block 24, depth 45— 55; 2. dish from block 30, depth 40— 55; 3.
dish ivith a forked handle from block 12, depth 120— 180.

Scanned by Cam Scanner

T. X X V

Keramika iz željeznog doba s Beretinove gradine: 1. i 2. blok 17,
dub. 70— 100; 3. blok 15, dub. 60— 70; 4. blok 15, dub. 80— 90.
Plate X X V The Iron A ge potterg from Beretin hill-fort: 1, 2. biock 17,
depth 70— 100; 3. block 15, deplh 60— 70; 4. block 15, depth 80— 90.

Scanned by Cam Scanner

DIADORA 4, 1968.

T. X X V I

Keramika iz željeznog doba s
40— 60, 2. blok 3, dub. 40— 70,
Plate X X V I The Iron A ge potterg from
40— 60; 2. block 3, depth 40— 70;

Scannedt)y Cam Scanner

T. X X V I

B eretinove gradine: 1. blok 15,

3. blok 12, dub. 120— 180.
Beretin hill-fort: 1. block lb, aep
3. block 12, depth 120— 180.

DIADORA 4, 1968

T. X X V II

T X X V II Keramika iz željeznog doba s Beretinove gradine: 1. blok 12 dub
160— 180 (posuda je ukrašena metalnim pucama); 2. blok 38, dub. 50— 80 *
3. blok 24, dub. 70— 90.
Plate X X V II The Iron Age potterg from Beretin hill-fort: 1. block 12
depth 160— 180 (the dish is decorated with metal buttons); 2. block 38, depth
50— 80; 3. block 24, depth 70— 90.

Scanneđ by (JamScanner

DIADORA 4, 1968

T

blok 15,
Keram ika iz željeznog doba s B eretinove gradine: 1
dub. 105— 125; 2. blok 15, dub. 30— 60.
block 15,
X X V I I I The Iron A g e potterg from Beretin hill-fort: 1.
depth 105— 125; 2. block 15, depth 30— 60.

X X V III

Plate

T. XXV III

Scanned by Cam Scanner

»IADORA 4, 1968.

X X IX

T. X X I X

Grčka keramika iz željeznodobnih slojeva s Beretinove gradine
u Radovinu.
late X X I X Greek ceramics from the Iron Age lagers (the Beretin hill-fort
at Radovin).

Scanned by Cam Scanner

T. X X X
DIADORA 4, 1968.

T. X X X

Grčka

Plate X X X

Scanned by Cam Scanner

keramika iz željeznodobnih slojeva s Beretinove gradine
u Radovlnu.
.
Greek ceramics from the Iron A ge layers (the Beretin hill-jor
at Radovin).

DIADORA 4, 1968.

T, X X X I

T. X X X I

Nalazi iz rimskog doba: 1. Antefiksa od keramike, 2. i 3. prednja
i stražnja strana kamenog stolića (?).
Plate X X X I Finds from the Roman age from the Beretin hill-fort: 1. a
ceramic antejix, 2, 3. the front and back parts of a small stone table (?).

Scanned by Cam Scanner

dvostruke ručice, tordirane ručice, veliki koluti, ručice s bradavi­
cama na kraju, ukras otiskom konopca (Schnur), tepsije, polukuglaste zdjele itd.6

Prema tome uz tradicije brončanog doba nameće se činjenica
o uskim dodirima Liburna sa sjevernim Jadranom i jakom utjecaju
kulture groblja s urnama na liburnsku kulturu, iako njihovi nosioci
nisu naselili liburnsko tlo.
Liburni su i kasnije zadržali vrlo jake veze sa sjevernim
Jadranom, jedino su te veze s Histrima, nakon prve faze željeznog
doba u Istri, dosta slabe. Međutim, veze s venetskim a i osobito
picenskim područjem vrlo su intenzivne, bilo u metalnim predme­
tima ili u keramici sve do VI st., kao: ukras otiskom konopca,
kanelure, ukras brončanim pucama, polukuglaste zdjele, konične
zdjele, kalemovi, rašljaste ručice, plastična valovnica, tepsije, po­
kretna ognjišta-peći, bikonične posude villanova-tipa, potkovaste
ručice, facetirani rubovi itd.7
Preko identičnih venetskih utjecaja, Radovin se kao i Liburni
vezuju i sa zapadnom i srednjom Slovenijom u vrijeme Ha C faze.*'
Interesantno je zapaziti da je nasuprot cijelom području sje­
vernog Jadrana, keramika iz Rado vina, kao i liburnska keramika
uopće tokom željeznog doba živjela i razvijala se u stalnim i jakim
tradicijama kulture groblja s urnama, što se na ostalom području
mnogo manje opaža.
Keramika iz Rado vina ima mnoga zajednička svojstva, iako
ne tako brojna kao s jadranskim pojasom, s Japodima, zapadnom
Bosnom i Hercegovinom.
6 D. LOLLINI, L’abitato preistorico e protostorico di Ancona, Buli. pal.
italiana N. S. X , 65, Roma 1956, str. 237 i đ., si. 5, 7; ista, Appenninici,
Protovillanoviani e Piceni nella realta culturale delle Marche, I Piceni e la
civilta etrusco-italica, suppl. a Studi etruschi X X V I, 1959, str. 45 i đ., si. 1,
br. 1, 3, 5, 6; si. 5, br. 1, 3, 7, 9, 10 i dr.; H. MtTLLER-KARPE, Beitrage
zur Chronologie der Urnenfelderzeit nordlich unđ suđlich der Alpen, Berlin
1959, T. 53, br. 2, 3, 8, 10, 16; T. 54, br. 11; T. 87, A, 12; T. 85, T>, 21, 22;
T. 84, br., 3, 12; T. 96, br. 5, 7, 9, 10; T. 99, B, 22 i dr.
7 D. LOLLINI, L’abitato preistorico e protostorico di Ancona, Buli. pal.
italiana N. S. X , 65, 1956, str. 250 i d., si. 8 i d.; ista, Appenninici, Protovil­
lanoviani e Piceni nella realta culturale delle Marche, I Piceni e la civiltš.
etrusco-italica, suppl. a Studi etruschi X X V I, 1959, str. 54 i đ., si. 6 i d.;
G. FOGOLARI —• O. H. FREY, Considerazioni tipologiche e cronologiche nel
II e ii III periodo atestino, Studi etruschi X X X , 1965, si. 1, br. 12, 14; si. 2,
br. 12, 13; si. 13, br. 5; si. 16, br. 14 i dr.; G. FOGOLARI, II Museo nazionale
atestino in Este, Roma 1957, str 7 i d.; G. ANNIBALDI, Grottazzolina, Not,
degli scavi XIV, 1960, str. 366 i d., si. 12, br. 39; si. 20, br. 7; si. 23, br. 14;
i
MITRESCU, L’eta del ferro nel Piceno, Bucarest 1929, stv. 77 i đ.,
si. 10; 11.
,
10,
VI
i
d.,

* ?• GABROVEC, Kamniško ozemlje v prazgodovini, Kamniški zbornik
1965, str. 95 i d., 108 i d., T. 1, 2; isti, Ha’ štatska kultura v Sloveniji,
Kongres arheologa Jugoslavije, Ljubljana 1963, II, Beograd 1965, str.
i cl*; isti, Zur Hallstattzeit in Slowenien, Germania 44, 1968, 1, str. i i
si. 3.

65

uy

O ČU lIO U ČIM M tM


;:

Postoje mnoge analogije i u ostalim dijelovima Italije, osobito
u južnoj Italiji, s kojom su Liburni bili vezani importom i široko
razvijenom trgovinom i razmjenom. Utjecaji iz Grčke ograničavali
■su se na uvezenu keramiku.
Jednako područje veza i dodira pružaju uglavnom i liburnski
metalni predmeti, samo su oni u Radovinu oskudni, pa se ne može
dobiti potpunija slika kulturnih veza i utjecaja.
Upravo po mnogobrojnim analogijama i izravnim vežama sa
susjedima i obalnim pojasom cijelog Jadrana može se sasvim si­
gurno datirati gradina u Radovinu od IX st. ili od seobe nosilaca
kulture groblja s urnama ili protovillanova-faze.
Položaj liburnske kulture željeznog doba, kako je ovdje su­
marno ocrtan, uvjetovan je ne samo zemljopisnim položajem nego
i privrednom i kulturnom stabilizacijom, jakim brodarstvom, nadmocu Liburna u trgovini na Jadranu tokom starijeg željeznog
doba, kao i etničkom i kulturnom infiltracijom Liburna na zapadnu
jadransku obalu.9
Datiranje
4

>


'

Jhajanje naselja može se po svim elementima sigurno odre­
diti. U cjelini ono se razvilo kroz željezno doba i nastavilo u doba
rimskog carstva ih od IX st. prije n. e. (Ha B2 po sistemu Reineckea,
+ ° d n J a»Z,e ^humske kulture) do kraja rimskog carstva, do VI
• n; e- JNasil su sa površinski tragovi brončanih predmeta iz nešto
ranijeg vremena, iz X st. (Ha BI ili prve faze liburnske kulture).
Ipak jos nije sasvim jasno jesu li to oskudne starije tradicije ili
•su takvi predmeti naknadno slučajno doneseni s drugog nalazišta
(tako se npr. našla jedna kamena, bez sumnje, neolitska sjekira
u sloju iz rimskog doba). Prema tome, u nalazištu je zastupljeno
pet liburnskih faza iz predrimskog i jedna iz rimskog doba. Naselje
se razvijalo u punom kontinuitetu u trajanju od oko 1500 godina
Porušeno je u vrijeme propasti rimskog carstva i nije kasnije obnov­
ljeno. Kad su se doselili Hrvati, osnovali su današnje naselje ali ne
na gradini, već podno gradine i na jugozapadnoj padini kose na
koJoj je gradina. * Vrijeme osnutka naselja u Radovinu pada u isto doba s osnivf nl ^ mza ^humskih naselja (Nina, Zadra i dr.), nakon nemira
etničkih pomicanja i promjena koje su se desile na Balkanu na
prijelazu- iz X u IX st. prije n. e., kad su stradala brojna naselja.
Po nalazu ukrasne igle s topuzastom glavom i po vrpčastoj
narukvici moglo bi se pomišljati da naselje u Radovinu datira
nešto ranije n ego. Nm ili Zadar i druga istovremena liburnska
»Potpuniju sliku usp u:' g BATOVIC, Die Eisenzeit auf dem Gebiet
•des illynschen Stammes der Liburnen, Archaeologia iugoslavica VI, 1965,
str. 55 i d.
*

66

Scanned by Cam Scanner

b f s e R a d i v i n 'v ^ l ^
tipa predmeta a “ R ™ nisu našla. Po tome
se datira J XI f T F \ ? T J aZU liburnske kulturne grupe koja
sigurniji nalaz u R a S • ^ eđutun» spomenuta narukvica ‘j edini je
vfca našla s f U ^ adoy.mu veza* tipološki uz I fazu, a i ta narukUkrasna iela <= povraJm naselja, pa njena datacija nije sigurna,
ovoj gradini i
Puzastom glavom također je jedinstven nalaz na
ona <1 ™
la SG U y esi§um o opredijeljenim slojevima. Ni
kao ni 1-plrt ,Z^ Slguf niJe datirati u vrijeme I faze kod Liburna,
kaa F \ lh Z lgv - naaena, u Bribiru. Moguće je da su ti predmeti,
nodnirHn
Za ^ avan-le keltova pojedinačno duže trajali na ovom
području te se zadržavali i tokom II liburnske faze ili I faze u
id em S n U’ prt mda se ta i ° š ne može dokazati. Sjetimo se da su
^nr.^ 1 % VrpCvSte narukvice dosta česte u Istri u vrijeme II liIstr
faZS lh nak° n doseli enJa nosilaca kulture žarnih polja u

F

Is azalost, iskopane površine morale su še ponovo zatrpati, a
time su i prekriveni nađeni objekti. To je učinjeno najprije zbog
toga sto je površina gradine podijeljena na niz privatnih parcela,
a vlasnici su zahtijevali da se zemljište dovede u prvotno stanje.
Gradina osim toga služi za ispašu. Podno gradine nalazi se zaselak,
pa je ostavljanje rupa moglo biti opasno za djecu. Međutim, naj­
veću poteškoću da se istraženi objekti ostave vidljivi bila je nemo­
gućnost da se konzerviraju. Građevine su pretežno zidane usuho.
Zidovi iz rimskog doba, vezani žbukom, pretežno su slabo sačuvani,
pa ih je obavezno trebalo konzervirati, a za to nije bilo ni tehničkih
m financijskih sredstava. Smatramo da je u ovakvoj situaciji naj­
bolje rješenje da se istražne površine, nakon što se svestrano do­
kumentiraju, zatrpaju, pa ako se kasnije nađu neke mogućnosti
da se gradina prezentira u razne svrhe, uvijek za to postoje mo­
gućnosti.
Dosadašnjim iskapanjem gradina je tek malim dijelom istra­
žena, i nije u potpunosti naučno eksploatirana niti su osvijetljeni
svi problemi za koje ona pruža mogućnosti. Osim toga, neki pro­
blemi uopće nisu šire osvijetljeni ni proučeni. Jedan od takvih
važnih zadataka ostaje ispitivanje faza i svojstava utvrđenja i
obrambenih bedema gradine, jer se oni dosad nisu sistematski
istraživali. Potrebno je proširiti dosadašnje iskapanje na još neke
dijelove gradine radi boljeg upoznavanja arhitekture i problema
vezanih uz nju. Uz to bi bilo poželjno istražiti veće dijelove gra­
dine, u prvom redu da bi se dobili cjeloviti podaci o građevinskoj
djelatnosti i razvoju i svojstvima naselja. Gradina je rijedak pri­
mjer gdje je to moguće na ovom području. Ti problemi nisu još
uopće poznati u našoj prahistoriji, osobito iz doba Ilira na našoj
obali. Zato bi bilo nužno ulagati veća sredstva nego dosad.
6?

iDcanned by Cam bcanner

Na kraju je potrebno istaći neke važnije rezultate do kojih
se došlo istraživanjem Beretinove gradine u Rado vinu.
1. Ova je gradina prvo ilirsko naselje koje se sistematski
istraživalo u sjevernoj Dalmaciji.
2. Na gradini je prvi put utvrđen stratigrafski slijed razvoja
ilirske kulture kroz cijelo željezno doba i razdoblje antike, na
području Liburna i na cijeloj našoj obali.
3. Prvi put sakupljeni su potpuniji podaci o ilirskim nastam­
bama i naseljima. Jasno se uočava da su Liburni podizali isklju­
čivo jednoprostorne suhozidne pravokutne građevine. (To su pot­
vrdila i istraživanja u Zadru.) Okrugle kamene kuće (bunje), kakve
se često susreću na našoj obali, nisu se mogle ustanoviti na ovoj
gradini, niti se dosad mogu sa sigurnošću vezati uz Liburne željez­
nog doba. Isto su tako neobično interesantna i zapažanja i rezul­
tati proučavanja cijelog naselja koje je prvotno imalo prstenast
oblik. Jedino, na temelju ovog naselja još nije moguće utvrditi da
li su to i opće pojave i svojstva liburnske kulture i kao i kultura
drugih ilirskih plemena. Svakako će tipološka i komunalna svojstva
ovog naselja veoma korisno poslužiti u daljem istraživanju ilirskih
naselja.
4. Na temelju sakupljene dokumentacije i materijala s ove
gradine moguće je prvi put utvrditi razvoj i svojstva liburnske
keramike. Po dosadašnjim rijetkim grobnim nalazima keramike
nije to bilo moguće. Po gradinama se, nasuprot, dosad nailazilo
na vrlo mnogo keramike, ali su to pretežno površinski nalazi ili
pak bez stratigrafskih podataka.
5. Posebnu vrijednost predstavljaju kalupi za lijevanje me­
talnih predmeta, prvi takvi nalazi iz prahistorije na našoj obali.
Time je omogućeno rasvjetljavanje liburnske tehnologije u ovom
naselju. Oni su prvi direktan dokaz da su se pojedini metalni pred­
meti proizvodili na ovom području. Mijenjaju se pogledi na kul­
turne veze, utjecaje, trgovinu, i kulturna kretanja uopće između
ovog i obalnog područja na Jadranu, pa i susjednih ilirskih ple­
mena.
6. Tek sada je utvrđena skica kulturnog i kronološkog razvoja
liburnske kulture; cjelovito se osvjetljuje kultura željeznog doba,
a dobrim dijelom i antičkog razdoblja na ovom području, kao i
na cijelom području Liburna. Uz dosad poznat materijal iz nekro­
pola, omogućen je konačan zaključak da su Liburni imali u poje­
dinim vidovima specifičnu kulturu i razlikovali se od ostalih Ilira
i da njihova kultura predstavlja zasebnu kulturnu grupu. Kera­
mika ima više općih svojstava zajedničkih širim ilirskim područ­
jima nego metalni predmeti, ali i ona ima kod Liburna određene
specifičnosti.

68

Scanned by Cam Scanner

7.
Nalazima uvezene robe, osobito apulske i grčke keramike,
dosta brojne, dobili smo dokaze da strana roba nije ograničena
samo na veće urbane centre ili samo na primorska mjesta, već da
su je upotrebljavali Liburni općenito i u manjim naseljima, kao
i dalje od obale. To potvrđuju i nalazi po nekim drugim gradinama.
Najčešće se javlja apulska keramika s geometrijskim ukrasom,
kao i kasniji tipovi apulske keramike, pa grčka keramika od VI st.
nadalje. Ovdje su posebno interesantni nalazi venetske importirane keramike, iako su nađeni u manjoj količini, jer se, osim u
Zadru, prvi puta keramika javlja na području Liburna. Našla se i
jedna posuda venetskog tipa ukrašena brončanim dugmetima, jedini
poanat primjerak s područja Liburna i najjužniji primjer takve
keramike na našoj obali.
8.
Ovdje je omogućeno osvjetljavanje odnosa domaćeg ilirskog
življa u manjim seoskim naseljima prema rimskim okupatorima
i njihovoj kulturi, što je dosad bilo nepoznato, za razliku od većih
urbaniziranih i romaniziranih centara. Osobito je interesantan stu­
panj tih odnosa i utjecaja, koji se ograničio uglavnom isključivo
na dio materijalne kulture, dok je duhovna kultura domaćeg življa
ostala netaknuta.

69

Scanned by Cam Scanner

INVESTIGATION OF THE ILLYRIAN SETTLEMENT
AT RADOVIN
S u m m ary

Prior to the investigation of the Illyrian settlement at Radovin,
not a single Illyrian settlement in Dalmatia had been excavated systematically. In recent years, the settlements of the hill-fort type at Danilo
and Bribir (The Illyrian Rider and Varvaria resp.) were excavated,
but the results have not been published except for a shorter article
by J. Korošec and the contribution in the present issue of Diadora.1
Location of the hill-fort and the course of the investigation

The hill-fort is named Beretinova gradina, after the hamlet Beretini, situated at the foot of the hill. The hamlet is part of the village
of Radovin, some 20 km. northeast of Zadar. The hill-fort is situated at
the top of a conical hill, 165 m. above the sea-level. The fort is about
185 by 205 m. (T. III—VI). The soil is a mixture of sand and terra rossa
with ample quantities of quartz pebbles so that numerous flint artifacts
were found on the surface as well at the foot of the hill, mostly Mousterian but also from as late as the eneolithic (T. XIX).2 The hill-fort has
g°°d visual connection with a number of similar hill-forts in the area
(T. I). Excavations were conducted from 1963 to 1966.3, 4 This is the
first synthetic preliminary report. An area of 1000 sq. m. has been
investigated. Soundings were taken at the foot of the hill because of
earlier accidental finds of Illyrian graves from the Iron and Roman
ages. In the environs of the hill-fort there are several sepulchral
mounds made of stones, but they were not investigated (T. II). The
\vhole area of the hill-fort was sounded, but systematic excavations
were made at the southeast side.
Stratigraphy
The cultural level at the hill-fort is from 0 to 380 cm. thick. The
layer is thickest at the periphery of the hill-fort, 30 to 40 m. wide,’ with
undistuibed layers. Up to seven cultural levels were established, or up
to six building stages, i. e. six levels of floors. The \vhole stratigraphy
can be divided into six phases. The uppermost level which is 40 to 50
cm. thick is from the period of Roman domination, while the five lower
levels are from the period of Illyrian independence in the Iron Age,
from IX to I centuries B. C., from Liburnian Phase II to Phase VI.
Accordingly we posit a continuous development of the hill-fort from IX
century B. C. to VI century our era. Pre-Roman levels appear along the
perimeter, whereas the Roman level is attested over the whole area of
the fort. T. VII—IX.
70

Scanned by Cam Scanner

phases of the Iron Age such el
, f° Und T
at Radovin aPPear through ali
pots, ring-shaped honf cl
ements as bowls, oval pots, flat-bottomeđ
nipple-shapcd bulaes ^ T ^ t0ngUC'shaPed- saddle-shaped handles,
rations, etc.
'
na lzed and ^uted patterns, fingerprint decoements appear individually in some stages only, such as: -

ce,ets:Pr

pottery ^ " T

bra-

c T

e ^ V

T-

*>' “

b™ 1S' »

P h a s e III (VI century): Greek pottery with black figures;
h a l e IV <Y century): bowls with turned necks, Greek pottery
lth red figures (T. XXIX; X X X ), early La Tene fibule (T. XX, 7);
1 centuries) ; conical Pots, fluted decorations in
rener ( i. XXVIII, 2) white mcrustation, Hellenistic pottery, Attic or
Lampaman pottery \vith stamped designs (T. XXX, 3), etc.
The Buildings and the Settlement

Ten buildings were found, ali consisting of one room, of rectangular
shape, about 5 by 8 metres (T. IX—XVIII). In pre-Roman period they
were ali built of amorphous limestone without mortar, with clay floors
and roofs covered \vith boughs or thatched. The earliest houses formed a ring along the perimeter of the hill-fort; in the late Iron Age
they were built outside the perimeter, and over the whole area of the
fort in the period of Roman domination. The original method of building was continued in the Roman period with occasional use of the
Roman method employing dressed stone and mortar, \vith cement or
mosaic floors, imbricated and tegular roofs — ali with the preservation
of pre-Roman shape of houses and the same communal system, which
proves that the fort was populated by the same Illyrian inhabitants
until the fali of the Roman Empire;
Movable artifacts

Plenty of materials were found, mostly ceramics and some quantities of artifacts made of metal, stone, and bone. Pre-Roman pottery is
monotonous, made without the wheel, of rough texture, i. e. dirt and
calcite. Mane properties are attested throughout ali Iron Age phases:
The prevalent shapes are spheres, bowls, cones, double cones, ovals,
plates, etc. Turned edges and cylindrical necks are frequent. Handles
are of various shapes, mostly rings, hoofs, tongues, and saddles. Deco­
rations are infrequent. Where found, they consist of fingerprints^pđcanalized patterns, less frequent are incised, stamped, and pricked

7.1

patteins, rupe Imprints (Schnur), ribbcd pattcrns, hoops, and vvavc
dtstgns. 'I hc motifs found are circlcs, half-circlcs, triangles, zig-zags,
ctc. Besides, of pottery \verc found funncls, hoops, overis, movable
ovens or hcarths, beads, spindlcs, rcels. T. X X II— XXVIM,
Of metal \vere found: bronze pins, pendants, rings, a sword, a
spcar, buttons, a fish-hook, a knife, ctc., iron spcar, axe, arrows, ctc,
(T. X X ). 01 bone were found spikes, points, tubes, chisels, smoothers
a perforaled tooth, ctc.
Stone artifacts comprisc grindstones, bališ, \vhet-stones, molds
for casting metal objeets, such as axcs and appliques. The axc casting
mold can be dated to Ha B2 or the early Ha C. These are the onlv
molds from the Iron Age found in the territory of Đalmatia. T. XXI.
Considerable number of Apulian potsherds with geometric design
of Gnathia type, from III to I centuries, \vere found during excavations,
then Greek pottery \vith black or red figures, and Hellenistic potterv.
T. X X IX ; XXX.
Several Greek pithoi \vere found in the houses (T. X ; X II). Less
frequent are imported Venetian ceramics, such as bo\vls \vith ho!low
conical leg. A cup with ring-shaped neck, decorated with bronze applique buttons, identical \vith cups of Venetian culture of the Second
period (VII and VI centuries) \vas also found (T. XXVII, 1).
Levels Irom the Roman period revealed plenty of potsherds, especially tegulae and imbrices, also some objeets of stone, bone, glass,
and metal. Part of the materials show traditional properties of the
native cutlure, \vhile part of them \vere imported from Roman centres
(T. X X X I).
The Ramparts
The ramparts were not investigated complctclv, but the soundings
diseovered Uvo pre-Roman phases built with amorphous stone \vithout
mortar, and one Roman phase \vith mortar (T. XVII; X V III). In some
places the lamparts appear above ground, and the outline is preserved
along the vvhole perimeter, especially on the southeastcm side of approach. From the south are visible trnces of a gate, and from the
southeast are preserved two semicircuiar terraces with the entrance
in the middle.
No remains o f monumental arehiteeture \vere found, nor cult
objeets, ari produets or inscriptions from the Roman period linked
vvith R om an ist ion and Roman influences. It seems that the Illvrian
natives preserved on the hiU-fort their spiritual culture, \vhile adopting
only some practical produets of Roman culture,
The Kelntluns to other Sltes and Nelghbouring Culture*
Cultuni! remains from Radovin are an integral part of the U*
buminn cultural group, with the exception that pots \vith bronze
appHques and metal casting molds \vere not found at other sites. The

72

Scanned by Cam Scanner

pottery corresponds to that found in other parts of Dalmatia and the
north-western part of the Balkan peninsula, while numerous analogies
are found in the Urnfield culture as far as Poland, and in Italy from
IX century onwards, especially in Picenum and the Venetian territory.
Many links with Italy, such as those with the area of the Este
culture, are earlier than the said culture and the arrival of the Urnfield
people. Strong analogies are found with the whole of the Adriatic belt during the Villanovan phase (Liburnians, Histrians, Venetians, Picenians),6
which is, along with Bronze Age traditions, linked with Urnfield in­
fluence in the whole area, although the Urnfield peoples did not populate the Liburnian territory. The Liburnians maintained close connections with the North Adriatic area in later ages, especially with
Picenum, as late as VI century.7-8 Links were weaker with the Histrians
only. Many analogies are found in the whole Adriatic area, primarily
in Apulia.
Contrary to the rest of the North Adriatic area, Liburnian pottery,
as well as the pottery from Radovin, throughout the whole Iron Age
continued in the Urnfield tradition.
Dating

Everything points to the deduction that the settlement at the hillfort at Radovin existed through the Iron Age and the period of Roman
domination, viz. from IX century B. C. (Ha B2 in Reinecke’s system)
until the fali of the Roman administration in VI century. It \vas not
populated later. Some remains were found from an earlier period, i. e.
from X century or Ha BI, which is probably an earlier tradition. Accordingly, Liburnian phases II to VI and the Roman phase are represented at Radovin. The settlement was founded, along with some others
(Zadar, Nin) in the transition from X to IX centuries, after the BalkanPannonian migration when many settlements were destroyeđ.
Conclusion

This is the first hill-fort in Dalmatia that \vas excavated in a
systematic way.
The stratigraphic sequence through the the whole Iron Age and
the period of Classical Antiquity was established for the first time on
the East Adriatic coast. Almost complete data on Illyrian housing and
types of settlement were gathered for the first time. Houses were of
one room, built of Stone without the use of mortar. Round stone
buildings with false cupola, othervvise preserved ovet the whole Mediterranean area, were not found at the hill-fort, nor can they be linked
with the Liburnians of the Iron Age. The settlement was originally
built in the shape of a ring, while the interior was free.
It was only here that the development and the properties of
Liburnian pottery could be ascertained, as the pottery \vas poorly
preserved in graves.
73

Scanned by Cam Scanner

Of special value are the metal casting molđs, since these are the
only specimens discovered on the East Adriatic coast and are the direct
proof that metal objects were manufactured in this area.
It was possible to establish the definite chronology of Liburnian
culture, a culture which is by some elements linked with the neigh'
bouring areas, but also has many specific traits of its own.
Imported objects, especially the ones from Apulia, are fairly numerous. Most frequent is Apulian pottery with geometric designs, but
there is also pottery of a later, Gnathia type, as well as Greek pottery
from VI and V centuries and the Hellenistic pottery. Imported Venetian pottery in the Liburnian area was found at this hill-fort and at
Zadar only, and these are the most southerly sites on the East Adriatic
coast.
The relations of the native population to the Roman rulers and
their culture can now be clarified, which wa not possible so far.
Roman influence. was limited to part of material culture, while the
spiritual culture of the population remained, on the whole, untouched.

74

Scanned by Cam Scanner