Professional Documents
Culture Documents
1.)
UVOD................................................................................................................................................2
4.) ZAKLJUČAK...................................................................................................................................9
5.) LITERATURA...............................................................................................................................10
1
1.)UVOD
Ocjenjivanje je postupak kojim se na ugovoreni način izražava uspjeh učenika ili ocjenjivanje
učenika je postupak kojim se na način utvrđen propisima prati njegov odgojno-obrazovni razvoj i
određuje razina koju je u tome postigao (Findak,1999.).
2
2.)Ocjenjivanje i svrha ocjenjivanja
Ciljevi i zadaci škole danas i u odgojnom i u obrazovnom pogledu su veoma složeni. To se odrazilo
i na promjenu odnosa prema učeniku, koji se sve više gleda kao subjekt a ne kao objekat u procesu
odgoja i obrazovanja.
Upoznavanje i praćenje razvoja učenika, njihovo ispitivanje i ocjenjivanje, te vrednovanje njihovog
uspjeha treba biti mnogostrano. Kritika tradicionalnog ocjenjivanja je upravo u njegovoj
jednostavnosti /ocjenjivalo se samo znanje/ te ga je potrebno proširiti i na druge komponente.
Redovno ocjenjivanje učeničkog napretka sastavni je dio poučavanja i učenja u školi – od gledanja
preko učenikovih ramena dok pišu u razredu pa do ispita. Golema je raznolikost aktivnosti kojima se
ocjenjuje učenički napredak, a svaka se sastoji od posebnih postupaka.
Ocjenjivanje učenika je zasigurno jedan od najtežih „moralnih“ zadataka svakog nastavnika. Praksa
pokazuje da se nastavnici pretežno drže ustaljenog šablona ocjenjivanja učenika. Učenik koji na
početku godine stekne dobar dojam kod nastavnika, takav ostane i do kraja školske godine. Veoma
se rijetko događa ili nikako da učenik koji je ispod prosjeka iako nauči određenu nastavnu građu ne
dobije veću ocjenu, nego onu koju mu je nastavnik navikao davati.
4
U okviru reforme obrazovanja potrebno je uvođenje učeničkog dosjea kako bi se njihov razvoj
i napredak zaista pratio. Dosje zahtjeva dugotrajan rad, uredno zapisivanje i najmanjih pojedinosti.
Jedan od važnijih faktora u rukovođenju, organizaciji, izvođenju i ocjenjivanju su nastavni principi.
Ako se nastavnik bude pridržavao nastavnih principa[1], znanje učenika će biti potpunije, gradivo
neće predstavljati poteškoće ni jednima ni drugima a usvojeni didaktički principi mogu kroz život i
praksu pomoći i onima koji se ne namjeravaju baviti odgojno-obrazovnom djelatnošću.“ (Šimleša,
pedagogija).
Često se čuju mišljenja da je problem provjeravanja i ispitivanja jedno od bitnih pitanja savremene
škole, jer zadire u osnove učenja. Potrebno je u skladu sa novijim intencijama, obrazovanje učenika
provoditi kroz poučavanje o učenju. Problem što češćeg provjeravanja i ocjenjivanja davno se
pojavio u pedagoškim razmatranjima, posebno u vezi sistematskog praćenja razvoja i napretka
svakog učenika. Treba prihvatiti shvatanje što neprekidnijeg provođenja ispitivanja, ocjenjivanja i
provjeravanja učenika. Da bi realizovali permanentnu naviku rada i učenja, pedagoško pravilo
govori da bi svaki učenik, svaki dan, trebao biti pitan, na jedan od načina iz bilo kojeg predmeta.
Osim što ispitivanje i ocjenjivanje utiče na povećanu aktivnost učenika, te razvija pozitivne radne
navike, ono uništava kampanjski oblik rada i omogućava nastavniku da redovnije obrađuje novu
građu.
Dosadašnja praksa većine nastavnika nije išla tome u prilog. Ako je učenik ispitan nekoliko
puta godišnje to jr premalo posebno ako govorimo o sistematskom i neprekidnom provjeravanju i
ocjenjivanju. Iako ne možemo govoriti o pravilima vremenskog rasporeda ocjenjivanja, trebalo bi
težiti da svaki učenik bude ispitan i ocijenjen bar jedanput mjesečno. Time bi učenici redovnije učili,
bolje utvrđivali pređeno gradivo i postojala bi mogućnost redovnijeg praćenja učenika i
produzimanje određenih pedagoških mjera. Učestalost provjeravanja zavisi od brojnosti učenika,
sedmičnoj satnici predmeta i drugim faktorima. S obzirom da pojedinačna usmena ispitivanja
iziskuku puno vremena, češće je ispitivanje i ocjenjivanje moguće uz pomoć metode pismenih ispita
znanja. Rijetko provedena ispitivanja mogu dovesti do inhibicije, te mogu djelovati veoma
negativno te na taj način potisnuti pozitivnu pojavu učenja.
Svjesni toga da jednom ocjenom izraženom brojkom ocjenjujemo ličnost, pri ocjenjivanju
moramo voditi računa o više komponenti:
3.Radne navike,
Svi ovi elementi uzimaju se u obzir, ne samo pri zaključivanju ocjena na kraju godine ili na kraju
polugodišta, nego i pri ocjenjivanju tokom čitave školske godine.
5
Trebalo bi istaći neke razloge koji
smanjuju ujednačenost i pravilnost kriterija ocjenjivanja. Prije svega postoji razlika u ocjenjivanju
na kraju prvog i na kraju drugog polugodišta, za što nema nikakvog opravdanja. Jedan od razloga za
strožije ocjenjivanje na kraju prvog polugodišta je taj što nastavnici smatraju da ocjenom prisiljavaju
učenike intenzivnije učenje. Na taj način ocjena postaje sredstvo pritiska a ne mjera znanja. Neki
nastavnici vladanje učenika (posebno slabijih) ukomponuju u ocjenu znaja svog predmeta. Velike
razlike postoje u ocjenjivanju učenika od prvog do četvrtog razreda i od petog do osmog. Ta razlika
vjerovatno nastaje usljed različitih kriterija.
U jedinstvenoj osnovnoj školi trebali bi postojati jedinstveni kriteriji koji će polaziti od samih
učenika i njihovih znanja, zalaganja, interesa i opštih prilika. Subjektivni faktori pri ocjenjivanju
koji zavise o ocjenjivaču su: opšti ocjenjivački stav nastavnika, trenutno raspoloženje nastavnika.
3.)Vrste ocjenjivanja
Ako se ocjena prihvata kao sud o učeniku koji je ovladao određenim znanjem, zna ga interpretirati,
zalaže se u radu i pokazuje interes za predmet, onda se od nastavnika zahtjeva da tom pitanju posveti
naročitu pažnju, da ga sam izučava, da usavršava svoje metode, da izbjegava bilo kakve šablone, da
zna sažeti sve elemente u jednu cjelinu, koju na kraju godine izražava brojčano. Ocjena osim
odgojne vrijednosti prati i podstiče rad učenika. Dogodi se da ocjena mnogim učenicima postane
cilj, čemu se treba suprostaviti i iste pojave otklanjati. Nastavna praksa pokazuje da treba voditi
računa ne samo o tome kako učenik odgovara već i kakav učenik odgovara. Znači da treba imati u
vidu njegove mogućnosti i sposobnosti, što vodi potpunijem poštovanju učenikove ličnosti.
6
Apsolutna ocjena odražava znanje na osnovu kriterijuma, bez obzira na mogućnosti učenika, a
relativna ocjena se daje na osnovu mogućnosti i individualnih sposobnosti učenika. Relativna ocjena
treba da pokrene na rad upravo one koji rade ispod svojih mogućnosti.
Negativna ocjena ne smije biti neka kaznena mjera, jer ona više destimuliše nego što pokreće
na rad. Svaka ocjena na početku školovanja treba imati stimulativan karakter upućivati učenika na
veću aktivnost. Potrebno je kod učenika razvijati ono što je pozitivno u ličnosti, a sprečavati osjećaj
niže vrijednosti.
Ocjenjivanje je veoma složen proces i zato zahtjeva različite metode i postupke, ne samo za
ocjenjivanje znanja učenika, već i za cjelokupnu njegovu ličnost praćenu u toku razvoja. Kada
govorimo o ocjenjivanju povezanim s praćenjem i napredovanjem učenika onda imamo u vidu
brojčano i opisno ocjenjivanje. Numerička ocjena kojom se vrednuje znanje učenika u našim
školama kreće se od jedan (1) do pet (5).
Ocjenom nedovoljan (1) ocjenit će se učenik koji nije savladao osnovni materijal nastavnog
predmeta. To je prije svega neučestvovanje u radu iz čega proističe i nepoznavanje činjenica, a zatim
reprodukovanje pogrešne građe. Ne učestvuje u radu u toku nastave.
Ocjenu dovoljan (2) dobit će učenik koji pokaže nejniži stupanj zadovoljavajućeg znanja, koji
izlaže bez reda, uz pomoć nastavnika.
Da bi učenik dobio i najnižu pozitivnu ocjenu potrebno je poznavanje cjelokupnog znanja. Međutim,
ocjenom će se ocjenjivati pored kvantiteta i kvalitet znanja.
7
S obzirom da je opisno ocjenjivanje predstavljalo probleme i odbojnost kod nastavnika ono se često
u praksi šablonizovalo.
Bitna karakteristika opisnog ocjenjivanja je njegova mnogostranost. Ovaj način ocjenjivanja je
pouzdaniji jer se nastavnik pri zaključivanju ocjena u manjoj mjeri može povesti za ocjenom drugih.
Iako se ovaj način ocjenjivanja u škole uvodio i izbacivao on bi trebao biti sastavni dio cijelog
sistema ocjenjivanja, što se i predviđa u praksi savremene škole.
Kao posljedica raznovrsnosti ocjenjivačkih aktivnosti koje se upotrebljavaju u školama, često se
*formativno ocjenjivanje
*sumativno ocjenjivanje
*normativno ocjenjivanje
*interno ocjenjivanje
*eksterno ocjenjivanje
*neformalno ocjenjivanje
*formalno ocjenjivanje
*trajno ocjenjivanje
8
4.)ZAKLJUČAK
Ocjenjivanje učenika je zasigurno jedan od najtežih moralnih zadataka svakog nastavnika. Praksa
pokazuje da se nastavnici pretežno drže ustaljenog šablona ocjenjivanja učenika.
Učenik koji na početku godine stekne dobar dojam kod nastavnika, takav ostane i do kraja školske
godine. Veoma se rijetko događa ili nikako da učenik koji je ispod prosjeka iako nauči određenu
nastavnu građu ne dobije veću ocjenu, nego onu koju mu je nastavnik navikao davati.
Način na koji se učenički rad ocjenjuje, bilježi i prezentira ima veliki utjecaj na kasniju učeničku
motivaciju i njegove strategije kojima će se učenik koristiti u kasnijem učenju. Od bitne važnosti su
i umijeća kojima nastavnici raspolažu na ovom području.
9
5.)LITERATURA
*ocjenjivanje učenika
*ocjenjivanje u nastavi
* ocjenjivanje općenito
10