You are on page 1of 123

Umjetnost na tlu Jugoslavije

Rani srednji

, -v&\ vijek

K.

- / r .''

.f

RANI
SREDNJI VIJEK
Zdenko Vinski
Tomislav Marasovi
Ivo Petricioli
Duan Jelovina
Irena Sivec
Vojislav J.uri
Mirjana Ljubinkovi
Vojislav Jovanovi
Krum Tomovski

Prosveta / Beograd
Spektar / Zagreb
Prva knjievna komuna / Mostar

Urednik
Nataa Tanasijevi-Popovi
Recenzent
drJovan Kovaevi
Likovno i grafiko oblikovanje
Dobrilo Nikoli
Alfred Pal
Fotografije
J. Anderli, M. Babi, B. Drnkov, B. Dui, J. Gal,
M. Grevi, S. Habi, E. Hreljanovi, D. Kaleni,
D. Klasiek, M. Lovri, J. Miku, M. Pavi,
I. Pervan, J. Poganik, S. Puenjak, B. Rubinjoni,
B. Strugar, K. Tadi, N. Vrani, V. Zuber, M. Vujovi
Crtei
Dragan Todorovi
Tehniki urednik
Milan Miloevi
Korektor
Vera Dikli
Zajedniko izdanje
1986. IRO Prosveta
OOUR Izdavaka delatnost
Beograd. Dobraina 30
1986. Spektar
Zagreb, Zorkovaka 6
Prva knjievna komuna

Mostar, Trg 14. februara 3


Tisak i uvez
GP Delo
Ljubljana. Titova cesta 35
Naklada
Pet tisua primjeraka

Stv ar al ak i i g r a d i te l js k i zanos to je o d uv ij ek bio m o a n i iv na tlu na kojem se prua


dananja Ju gos la vij a o t j e lo t v o r i o je, to k o m vjekova, j e d n u slo je v it u k u lt u r u i c i v ili z ac ij u
rije tke ljepote, sjajne ra zn ov rs n o sti i n e iz m je r n o g bogatstva .. . Djela koja su stvorena stoj e i
danas kao velianstven s p o m e n i k ponosa, vizija h r a br o st i i nade kako pojedin ac a, zn a ni h i
neznanih, tako i ita vih nacija; kao snana, n e p o k o le b lj iv a pro tiv te a m r a n o m licu istorije
to ga je, takoe, ovo p o d n e b lj e up oz n a lo u d u g i m r a z d ob lji m a razaranja, p a tn ji i robovanja.
Serija o d esnaest knjig a p o d nazivom U m je tn o s t na tlu J u g o s la v ije ima upravo za c ilj da na
p r i m j e r u velikih d o s ti g n u a u m je t n o s ti a fi rm ira taj istrajni, pr kosni, g r a d i te l js k i duh naroda
to danas ine j u g o s l o v e n s k u z a j e d n i c u . . . Jer, tek su se u nae doba stekli svi za taj
p o d u h v a t n e o p h o d n i uslovi. Stoga nai n a j i s ta k n u ti ji s tr u n j a c i - istoriari, arheolozi,
etn og rafi, i s to ri a ri u m jet nos ti, lik o v n i kr itiari, u m je t n i k i f o t o g r a fi - imaju sada pr vi p u t
m o g u n o s t da u i n t e g r a l n o m vidu, o b r a a j u i se i r o j k u l t u r n o j javnosti, izloe tu raskonu
p a n o r a m u vjekova, p r i d r u u j u i tako svoj n a p o r z a je d n i k o m na sto ja n ju da se izvorna
ku lt u r n a batina ovog p o d n e b lj a predstavi u p e rs pe kt iv i savremenog, n a u n o g iskustva.
Me utim, sa pr v ih esnaest kn jig a ne i s c r p l j u j e se sve to je, to k o m vjekova, sn ago m volje i
u m je t n i k o g dara u g r a e n o u nau k u lt u r n u b a t i n u . . . Stoga serija U m je tn o st na tlu
J u g o s la v ije i jeste serija iji p r o s t o r i tok nisu om e e n i: sa da njim kn jig a m a p r id r u i e se
novi tom ov i u ko jim a e nove teme biti uobliavane, ili ve ob ra en e - dalje r a z v i j a n e . . .
Tako e sve u m je t n i k o bogatstvo, ro en o na ovom tlu i nastalo iz stvara lake sa mosvijesti
svakog od ju g o s l o v e n s k i h naroda, biti p r e d s ta v lj e no u n aj ir oj perspektivi, u i s to r ij s k o m
k o n t i n u i t e t u to nas pov ezu je sa pro lo u, i u skl ad u sa p o g l e d o m na svet s koji m d o e k u
j e m o b u du no st.
Izdavai
i

ki

> *

<

"nm

13

-S***
. -.-- .*'-
*

.**

* 4,/4-Ti.

* -- *

7* *

.'

-.

"

i? ;
' l "r

'
/ :
.V-:" V-A

/
v '" '
,
.
i-*v ,

P
. '* '

'
* ,S ?

- / /* '
-

*: -

> .'&**
.

/
.;'
x ..* >'

'

..

" . ' r '. -...


,r- . - v
... - ^
... - ;..o -jrrrn
.-.
-,u, >,

* v*

*' K
*

' ' * *
. U

..
v

sa

- :

'

t-

.i*-

>

-5?P

i#

t
'..^W

-C -:

f<-,U

*< *

* *.ViA
-

.
-*

+Z.
V *
*

T * **:?
-V '
KT.

... A-

' | I k>-i' -.***_


.* * ' '

t ( t -s/ T\ V
19

A
*%''

'

'

.*- - ^'3T* *' . .N* '


Ip J

*2
M

. '

- A

*;fc

. **

->rr-

:
,

? /'5*'

v V

Rani srednji vijek

Epoha seobe naroda


Zdenko Vinski

Povijesne sile pokretnice u praskozorju srednjeg vijeka odrazuju se zacijelo u sloenosti


stvaralatva i u arolikom ukrtavanju esto raznorodnih radionikih utjecaja, koji se razabiru
u arheolokoj ostavtini epohe seobe naroda. Ona obuhvaa u jugoistonoj Evropi vremenski
raspon od zavretka IV do poetka IX stoljea. Na podruju Jugoslavije ostavila je epoha
seobe naroda znatne elemente materijalne kulture, koji nisu jo u dovoljnoj mjeri istraeni i u
cijelosti sagledani. Valja imati na umu osobit geografski poloaj teritorija Jugoslavije, od
jugoistonih Alpa do sredinjeg Balkanskog poluotoka, povezanog s jedne strane na junoj
periferiji Karpatske kotline sa srednjim Podunavljem i s druge strane na istonoj obali
Jadranskog mora sa svijetom Sredozemlja.
Provala nomadskih ratnika iz Azije pod dominacijom Huna pokrenula je 375. godine bujicu
barbarskih etnikih skupina, prvenstveno germanske, ali i sarmatske pripadnosti, na Crnom
moru, te u Karpatskoj kotlini, prodrijevi u Rimsko Carstvo, kojemu je u provinciji Panoniji i u
provinciji Meziji bila utvrena granica, tj. limes, na desnoj obali Dunava (dijelom takoer na
teritoriju Jugoslavije). Ti su doljaci na mahove prodirali preko limesa. Hunska prevlast u
Podunavlju ubrzo nestaje smru Atile (453. godine), a tada se, pogotovo nakon prestanka
postojanja Zapadnorimskog Carstva 476. godine, pojavljuju na povijesnoj pozornici u jugo
istonoj Evropi Ostrogoti, Gepidi i Langobardi, koji su ostavili arheoloki vidno odredivu
batinu svog boravka u kasnom V i VI stoljeu. Ostrogoti polaze iz Panonije (471. godine) na
donji Dunav, a odanle (488-489. godine) kroz Posavinu i Italiju, odakle vladaju neto manje od
pola stoljea itavom dalmatinskom i junom panonskom provincijom (najkasnije do 537.
odnosno 539-540. godine). Gepidi iz sjevernog Potisja dre Banat i uz prijekide Srijem do 567.
godine. Panonski Langobardi, doavi iz sadanjeg sjevernog austrijskog i moravskog pro
stora u danas maarski Dunantul, zauzimaju 546-548. godine Sloveniju i sjeverozapadni rub
Hrvatske, te odlaze 568. godine, slomivi prethodno gepidsku vlast, u Italiju, zadravi iz svog
vojvodstva u edadu (Cividale del Friuli) do 600. godine svoju posadu u Kranju. Ti narodi
nastoje s vie ili manje uspjeha oko stvaranja dravnih organizacija s prolaznim i kraim
uspjehom u Podunavlju i (izuzevi Gepide) trajnijim u Italiji; sve to u latentnom odmjeravanju
snaga i povremenom sukobljavanju s Istonorimskim Carstvom, monim napose u vrijeme
justinijanske vlasti, koja je u VI stoljeu dala svoj peat prvenstveno rubnom podruju
cjelokupnog Sredozemlja.
U jugoistinu Evropu nadolaze iz Azije ve u drugoj polovici VI stoljea dotad nepoznate
plemenske skupine konjanikih nomada-ratnika u nekoliko navrata pod prevlau Avara,
podjarmivi 567. godine banatske i srijemske Gepide, ratujui ofenzivno do u VII stoljee s
Istonorimskim Carstvom, odnosno s Bizantom. Tada su Avari u savezu s Kutrigurima,
Protobugarima i Slavenima, za tzv. prvoga avarskog kaganata, unitili niz znaajnih kasnoan
tikih urbanih sredita (takoer na teritoriju Jugoslavije, npr. Sirmium 582. i Salona 614.
godine). Ovo ekspanzivno ratovanje Avara prestaje na balkanskom podruju u treem
desetljeu VII stoljea, nakon bezuspjene opsade Carigrada, kada je avarska mo primorala
posljednji put Slavene na zajedniki vojni pothvat. Za cvata prvoga avarskog kaganata
sprovodila se zapravo seoba Slavena u Panonsku nizinu i na Balkanski poluotok, to je
povijesno povezano s duom ili kraom avarskom prisutnou. Ustankom Samova zapadnoslavenskog plemenskog saveza, u kojemu su vrlo aktivni bili alpski Slaveni (623. godine) uz
spomenutu avarsku katastrofu pred Carigradom (626. godine), te smjetavanjem plemena
Hrvata na dalmatinskom tlu, kao i pobunom kutrigursko-protobugarskih skupina u Panoniji
(630. godine) nastaje kriza u avarskom vodstvu pa se Avari povlae s balkanskog i predalpskog tla u sredinje predjele Karpatske kotline. Veliki avarski savez naputaju Kutriguri i
panonski Protobugari, a nakon kraeg prijelaznog razdoblja poslije 670. godine nastaje

20

prilivom novopridolih avarskih plemena - navodno s rijeke Kame - tzv. drugi avarski kaganat
s teitem na cijelom VIII stoljeu, i to prvenstveno u Alfoldu i Dunantulu, iako dosee
Slovaku, Moravsku, Donju Austriju i meurijeje Drave, Dunava i Save. Na istonom dijelu
Balkanskog poluotoka isprijeili su se Avarima nasuprot Bizantu ve u kasnijem VII stoljeu
Protobugari, nadoli navodno s Volge putem donjeg Dunava, koji su se nametnuli Slavenima
na istonobalkanskom podruju. Dominacija Avara prestaje u srednjem Podunavlju frana
kim vojnim pohodima Karla Velikog oko 800. godine. Tada su se osnivale prve dravne
organizacije Slavena, izrazitije u kasnom VIII i ranom IX stoljeu na periferiji, odnosno izvan
dotadanjeg podruja avarske premoi. Dodue, na zapadu je postojala ve negdje od VII
stoljea u jugoistonim Alpama kneevina Karantanija, koja je sredinom VIII stoljea dola
pod ovisnost Bajuvara i s njima je pripojena oko 800. godine franakoj dravi Karla Velikog.
Na sjeveru Panonske nizine poela se tada razvijati snana Velikomoravska drava, a istovre
meno na jugu kneevine Dalmatinska Hrvatska. Na tlu Panonije bilo je tijekom IX stoljea
takvih pokuaja u panonskih Slavena (Sisak, Blatograd), ali s manjim mogunostima razvoja.
Sve su te mlade ranofeudalne drave Slavena poprimile u to vrijeme kranstvo, dijelom
posredno iz Bizantskog carstva, a dijelom od Bizantu tada neprijateljske franake drave
Karla Velikog preko Italije.
Pored netom skiciranog povijesnog zbivanja, priblino od 400. do 800. godine, potrebno je
upozoriti na nekoliko osnovnih imbenika: svi barbarski doljaci, poevi od provale Huna i
Germana do seobe junih Slavena, naili su na starosjedilako stanovnitvo, vie ili manje
romanizirano, pogotovo na tlu rimskih provincija, koje su obuhvaale sav dananji teritorij
Jugoslavije, izuzevi Baku, naseljenu tada sarmatskim Jazigima. Veinom su nadoli narodi,
ostavivi, samo dijelom tragove materijalne kulture svoje prisutnosti, nestali s tog teritorija,
jedino su ga Slaveni uspjeli trajno kolonizirati i nametnuti se barem jezino kao superstrat
starosjedilakom, dijelom etniki heterogenom, stanovnitvu, koje predstavlja zapravo
etniki supstrat. Ove samo nabaene smjernice valja imati na umu kao osnovni okvir
arheolokom fundusu karakteristinom za navedenu epohu, prije i neposredno poslije dola
ska junih Slavena.
Antiki svijet od V do VII stoljea bio je u previranju jer se njegova drutvena i kulturna
struktura mijenjala. Kasnoantika civilizacija doivjela je svoje opadanje, osobito u podunav
skim krajevima na rimskoj granici, dok se u primorskom jadranskom pojasu (Salona, Narona i
dr.) i u veim urbanim sreditima na Savi (Sirmium, Siscia) uspjela odrati u neto cjelovitijem
obliku do najezde Avara. Barbarski doljaci zatekli su na tlu rimskih provincija tekovine
rimske gradske civilizacije: urbane i ruralne cjeline, razvijeno graevinarstvo u kamenu i
opeci s mnotvom arhitektonskih oblika, ceste, mostove, akvedukte, grobnu arhitekturu,
latinsko i grko pismo itd. Arhitektonski spomenici epohe seobe naroda na tlu Jugoslavije
imaju veinom izrazito kasnoantiko obiljeje, napose u urbanim naseljima, kao to su npr.
Salona, Narona, Doclea, Pola, Emona, Celeia, Poetovio, Siscia, Mursa, Cibalae, Sirmium,
Viminacium, Gamzigrad (latinski toponim nije sauvan) i dr., odnosno i ranobizantske
znaajke, kao npr. Singidunum, Naissus, Prima Justiniana, Ulpiana, Stobi, Heraclea Lyncestis
i dr. ivot je u tim gradovima trajao dugo u VI i dijelom u poetak VII stoljea, kada su ih
razorili Avari zdrueni u savezu s drugim nomadskim ratnicima i Slavenima. U rimskoj
provinciji Dalmaciji - naroito na podruju Bosne, Hercegovine i Dalmatinske zagore postoji niz skromno graenih starokranskih sakralnih spomenika, i to bazilika VI stoljea
npr. Zenica, Breza, Dabravina, Klobuk, Duvno, Dikovaa, Otok kod Sinja i dr., koje sadre
linearno tretiranu kamenu skulpturu sa spljoteno raenim reljefima i si. Ta je rustificirana
umjetnost odraz periferije i starosjedilakog ilirskog, donekle romaniziranog stanovnitva,

21

koje je dolo do izraaja u VI stoljeu, tj. u vrijeme raspadanja rimske moi. Domai se
znanstvenici dodue razilaze djelomino u datiranju tih spomenika, pa se itav taj zanimljiv,
ali gdjekad sporan kompleks spomenika skulpture u bazilikama ovdje izostavlja. Isto vrijedi za
mnogobrojne arhitektonske spomenike, osobito u urbanim anglomeracijama, jer oni nisu
izraziti i specifini za epohu seobe naroda, ve pripadaju okvirno tematici o kasnoantikoj,
odnosno ranobizantskoj umjetnosti. Takoer se ovdje mimoilazi npr. Eufrazijeva bazilika u
Poreu (Parentium) iz VI stoljea, sakralni spomenik osobite vrijednosti, glasovit po svojim
mozaicima srodnim ravenatskom krugu. Tema ove rasprave usredotoena je prvenstveno
na izbor karakteristinih nalaza grobne ostavtine u uvodno naznaenom vremenskom
rasponu.
Za umjetnost seobe naroda signifikantni su proizvodi sitne umjetnosti (,,les arts mineurs ), tj.
umjetnikog obrta, koji se ponajvie manifestiraju u prilozima to potjeu iz grobova ili pak iz
ostava (blago u zemlji i u sakralnoj riznici). Preteno su to kovinske izraevine razliitih
osebujnih ukrasnih oblika, odnosno nakita, s odreenom primjenom na tadanjoj nonji, na
oruju itd., a ponekad su takve dragocjenosti kultnog znaaja. Inozemna literatura razlikuje
za navedene specifine artefakte nekoliko stilskih faza, koje kratko rekapituliramo: filigranski
stil primjenjuju barbarski narodi u prvom dodiru s antikom civilizacijom ve u rimsko carsko
doba (IIIV stoljee), ukraavanjem plemenite kovine granulama i icom, primijenivi uz to u
IV i V stoljeu iskucavanje srebrnog lima, a kasnije i utiskivanje matricom na lim. Tada se
poeo razvijati tzv. polihromni stil i tzv. rovaeni ukras (350-550). Za polihromiju su znaajni
bljetavi efekti postignuti ulaganjem poludragog kamenja, ponajvie crvene boje (almandin)
ili staklene paste na zlatnu podlogu. Taj je stil udomaen na Crnom moru (odanle su ga
prenijeli u Evropu Huni, Alani i Goti) ali i na istonom Sredozemlju (Sirija, odatle je dosegao u
Italiju). Rovaeni ukras (motivi vitiasto-spiralni i uglato-geometrijski) je zapadnorimska
provincijalna tehnika IV stoljea, koja se od V stoljea poela primjenjivati na proizvodima
barbarizirano-kasnoantikog.i barbarskog.nakita. Kasnije stilske kombinacije filigrana, polihromije i rovaenja mogu se pratiti u VI i VII stoljeu u Italiji za vladanja Ostrogota i
Langobarda, na Pirenejskom poluotoku za vladanja Vizigota, nadalje u VII stoljeu na
evropskom Zapadu, i to na merovinkim i anglosaskim tvorevinama. ivotinjski stilovi i
ornament pletenice (550-800): podrijetlo ivotinjske ornamentike je u Aziji, iako su na
germansku ornamentiku seobe naroda neposredno utjecali i kasnorimski barbarizirani motivi
zvijeri, esto pratioci rovaenog ukrasa. Takozvani zvjerinji stil I znaajan je po apstraktno-kaotiki oblikovanim glavama i dijelovima tijela zvjeradi, a proirio se u VI stoljeu sa
skandinavsko-anglosaskog prostora po srednjoj Evropi i u langobardskoj Italiji, gdje mu se
pridruio junoevropki motiv pletenice, a taj je istisnuo raniji motiv spiralne vitice. Od te
mjeavine nastao je tzv. zvjerinji stil II, obiljeen motivima tijela bez nogu isprepletenih u vidu
pletenice u nekoliko varijanata, primijenjen na kovinama u razliitim tehnikama. U Skandina
viji se razvija kasni vrlo apstraktno komponirani preplet ivotinjskog ornamenta, tzv. zvjerinji
stil III (VIII stoljee), koji je djelovao samo na umjetnost Vikinga, ali nije utjecao u VIII i IX
stoljeu na stilsko stvaralatvo karolinkog kruga, uvjetovano preteno inzularnim (anglosa
skim i irskim) kao i sredozemnim impulsima.
Spomenute stilske faze odraavaju se djelomino i na grobnoj ostavtini seobe naroda s
teritorija Jugoslavije, ovisnoj o njegovom geografskom poloaju i o djelovanju povijesnih
imbenika na tom tlu. Filigranski stil manifestira se ee, dakako, ve na carsko-rimskim i na
kasnoantiko-ranobizantskim izraevinama s antikih nalazita, gdjekad u kombinaciji s
oblicima barbarskog ukusa, a traje dalje kroz vjekove, bizantskim djelovanjem u masovnoj
primjeni na slavenskom nakitu.

22

Polihromija je zastupljena s oba njoj svojstvena stilska smjera ukraavanja zlatarskih izrae
vina, prvi s vidljivom zlatnom podlogom, jer su elije, svaka s uloenim almandinom (bilo
konveksno bilo plono bruenim), smjetene u odstojanjima, te drugi s gusto nanizanim
elijama za (veinom plono bruene) almandine, to pokrivaju svu podlogu - nazvan takoer
orfevrerie cloisonnee. Prvim smjerom obiljeene su ponekad i kasnoantike tvorevine po
ukusu barbarizirane antike ve u IV stoljeu. Reprezentativan primjerak u tom smislu pred
stavlja jedan od raskono raenih, paradnih, kasnocarskih ljemova s nalazita Berkasovo u
Srijemu, ukraen raznobojnim ulocima staklene paste. Kao izrazita pojava mode Atilina
vremena, upotreba polihromije znaajna je, pored Huna, za Gote i druge germanske narode, a
gotskim je posredstvom preuzelo taj crnomorski i istonosredozemni stil u zlatarstvu i
merovinko stvaralatvo, i to iz Karpatske kotline ve u drugoj polovici V stoljea, te iz Italije
tijekom VI stoljea.
Arheoloki nalazi obiljeeni polihromnim stilom, rasuti irom Jugoslavije, mogu se kronoloki
i radioniki opredijeliti. Najraniji je nalaz par ukrasnih okova od korica maa, po stilu moda
jo iz crnomorskih radionica, iz vremena hunske dominacije, tj. prije sredine V stoljea, a
potjee s utvrde na rimskom limesu u Zmajevcu (Baranja). Iz V stoljea postoji jo nekolicina
polihromnih nalaza u srednjem Podunavlju i jedan u Pomoravlju, koji su zacijelo ostavtina
Ostrogota prije njihova pohoda u Italiju. Ostali su nalazi s polihromijom iz VI stoljea,
uglavnom importirani iz Italije, gdje su se kasnorimske radionice, za vladanja Teodorika
Velikog, podesile potrebama i ukusu ostrogotskog vladajueg sloja. Odanle je oigledno
importiran u gepidsko Potisje preko tad ostrogotskog Srijema (tj. prije 535. godine) raskono
raen prsten s nalazita Srpski Krstur; iz istih radionica potjee i polihromni nakit u pojedinim
ostrogotskim grobovima unutar provincije Dalmacije. Istie se par fibula oblikovanih poput
ptica grabilica (sokol) na rijetkom pektoralu (zlato i almandini) iz ostrogotskog enskog groba
u kasnoantikom sarkofagu s nalazita Han Potoci kod Mostara. Skromnije su izradbe, u
relaciji na one iz Han Potoka, tipoloki sline sokolske fibule merovinkog stvaralatva u
langobardskim grobovima VI stoljea iz nekropole u Kranju. Polihromija je utjecala na
razliite oblike enskog nakita, npr. na raskone primjerke naunica s poliedrom (zlato i
almandin) kasnoantikog podrijetla, raene od kasnorimskih provincijalnih zlatara ad usum
barbarorum ve u V stoljeu, npr. u ostrogotskom enskom grobu s nalazita ukarica na
Savi, kod Beograda. Nekolicina nalaza almandinima ukraenog nakita V-VI stoljea ne bi se
smjela uvijek povezati s germanskom prisutnou, jer to su krievi, bilo na prstenju (npr. iz
episkopalne crkve u Stobima), bilo kao privjesci (npr. iz istonorimskog groba VI stoljea u
Gornjem Turbetu kod Travnika), a ti su istonosredozemnog radionikog obiljeja. Italski
romanski zlatari izraivali su i nakon prestanka ostrogotske drave raskoan polihromijom
kloazonirani skupocjeni nakit, to se manifestira u Jugoslaviji npr. na ploastim fibulama i
ukrasnoj igli iz nekropole u Kranju kasnog VI stoljea u langobardskoj upotrebi.
Veoma znaajna komponenta u umjetnikom stvaralatvu seobe naroda je oblikovanje i
ukraavanje fibula, tog karakteristinog nakita ponajvie na enskoj nonji. Meu tzv. lunim
fibulama najstariji su oblici raeni od iskucanog srebrnog lima, a razvili su se od jo ranijih
fibula s povijenom nogom, preteno u crnomorskim i transilvanskim krajevima. U Podunavlju
se susree znatan broj limenih lunih fibula razliite veliine, a posebice se istiu doista veliki
primjerci na panonskom tlu u drugoj polovici V stoljea, obino u parovima u ostrogotskim
grobovima. Pod utjecajem zapadnorimskog rovaenog stila primjenjivali su se ee rovaeni
ukrasi na srebrnim limenim fibulama. Na rimskom provincijalnom tlu postojala je jaka
kasnocarska tradicija znalakog umijea tehnike rovaenja kovina, preteno s motivima
spirale, trokuta i rombova. Te su radionice u nerazorenim urbanim sreditima, kao to su u

23

Jugoslaviji npr. Salona, Sirmium, Siscia, Poetovio, Emona itd., nastavile s proizvodnjom
tvorevina ukraenih rovaenjem u V stoljeu, ali u obliku podeenom zahtjevima barbarskih
doljaka-naruitelja. Spiralno-vitiasti ornamenti rovaenja na uresnim tvorevinama od
kovine djelovali su stilski zapravo s panonskog tla na crnomorske radionice, pa su onamonji
odgovarajui primjerci neto mlai; geometrijsko-uglati ornamenti rovaenja su kao zaje
dnika tradicija kasnoantike radionike batine priblino istovremeni u V stoljeu, kako u
Podunavlju, tako i na Crnom moru. Navedeni motivi rovaenja esti su na ukrasnim oblicima
druge polovice V stoljea u panonskom Podunavlju, s arheoloki znaajnim nalazima u
Jugoslaviji. Par lunih fibula iz ostrogotskog groba u Zemunu (Taurunum), od pozlaenog
srebra, rijedak je primjer sjedinjavanja oblika fibula od srebrnog lima, odnosno njegovog
oponaanja, izraenih tehnikom lijevanja, te geometrijsko-uglatog stila rovaenja. Njihov
trokutasto rovaeni ornament zapaa se takoer na vie pojasnih kopa u panonskom
Podunavlju, poput onih iz Bakog Monotora, Dravlja kod Ljubljane i na drugim primjercima
u srednjoj Evropi i u Italiji. Spiralno-vitiasti gusto smjeteni ornamenti razabiru se na paru
kvalitetnih lunih fibula iz Sremske Mitrovice (Sirmium), na primjerku iz Sremskih Karlovaca-Rovina, kao i na onome iz Siska (Siscia) itd., navedeni su nalazi bilo ostrogotske bilo gepidske
pripadnosti. Par lunih fibula iz ve spominjanog groba s posavskog nalazita Beograd-ukarica, obiljeen naglaenim spiralnim kukama na glavi i trostrukim V-motivima na nozi,
znaajan je prototip za oblikovanje ostrogotskih lunih fibula u Italiji ranog VI stoljea, odakle
su srodni nalazi dospjeli i na dalmatinsko tlo. U VI stoljeu izraivale su panonske zlatarske
radionice kvalitetno rovaenje takoer na veem broju langobardskih lukih fibula, to nam
dokazuje npr. nalaz iz Siska, kao i onaj u osamljenom germanskom enskom grobu s
nalazita Ulpiana (Lipljan kod Graanice).
U umjetnosti seobe naroda osobito su znaajni prikazi ivotinja, izvedeni u razliitim stilskim
oblicima i tehnikama. Lune fibule zavravaju se esto glavama ivotinja, koje su tako
stilizirane da predstavljaju jedva odrediv zoomorfni oblik. U kompleksu hunsko-germanskog
umjetniko-obrtnog stvaralatva osebujan je motiv kukca-cvrka (cikade), primjenjen na
nakitu crnomorskog i podunavskog podrijetla, zastupljenog ponajvie na antikim lokalite
tima u Jugoslaviji s priblino dvadesetak primjeraka. Spomenuta ornamentika tzv. zvjerinjeg
stila I i II javlja se na podruju Jugoslavije tek periferno, i to ponekad na langobardskim
ukrasima u Kranjskoj.
Ptica grabilica, naprotiv, vrlo je omiljen motiv, to ga primjenjuju pripadnici razliitih etnikih
skupina u duem vremenskom trajanju. Sam motiv je iskonski azijskog podrijetla, preuzet je
na Balkanskom poluotoku, kako posredstvom antikog svijeta, tako odrazom nomadskih
strujanja Atilinog vremena s Crnoga mora. Smisao mu je magina simbolika, povezana sa
amanistikim vjerovanjima. Najimpresivniji je nain prikaza orla, a taj se manifestira na
velikim masivnim kopama enskog pojasa, ukraenim tehnikom rovaenja i ulaganjem
almandina ili stakla. Radioniko ishodite im je Pantikapaeum (Ker) na Crnom moru, u VI
stoljeu dosegle su tzv. orlovske kope Karpatsku kotlinu kao ukrasni oblici Gepida, pojedi
nano one dopiru dalje u Evropu. esta je pojava, uz ve navedene fibule oblikovane poput
ptica grabilica (npr. Han Potoci, nekropola Kranj), primjena motiva manjih glava ptica
grabilica na istonogermanskim kopama za pojas (npr. nekropola Kranj itd.) i na pojedinim
lunim fibulama (npr. enski grob s nalazita Subotica), nadalje u antitetinom poloaju i
stiliziranoj izvedbi na zapadnogermanskim tzv. fibulama u obliku slova S, raenim u razliitim
tehnikama, na mahove s ukrasima almandina, a te su tzv. S-fibule u Jugoslaviji ponajvie
vezane uz prisustvo Langobarda VI stoljea (nekropola Kranj, groblje Rifnik kod Celja i dr.).
Pokatkad se u nekropoli u Kranju primjeuju i fibule oblika prljena, obrubljene nizom glavica

24

ptica grabilica, ali to su izuzetne inaice i vjerojatno su objanjive kao merovinka refleksna
pojava kod panonskih Langobarda, prije njihova odlaska u Italiju.
Motiv ptice grabilice, pa i nekih drugih ivotinja, primjenjivao se u smislu umjetnikog dekora
takoer i na oruju. Karakteristian je ukras na bakrenim pozlaenim punciranim trakama
ljemova seobe naroda, luksuzno izraenih, i to esto u kombinaciji s motivom ribe koju ptica
kljuje. Ovakvi dragocjeni ljemovi - nazvani ljemovi tipa Baldenheim - rasuti irom Evrope za
vladanja Ostrogota u Italiji, zastupani su s vie primjeraka u prvoj polovici VI stoljea na
jadranskom pojasu Jugoslavije (npr. Narona, Salona), a jedan, naen kod Batajnice u
jugoistonom Srijemu, pripadao je kneevskom grobu istaknutog gepidskog ratnika-konjanika, zakopanog po svoj prilici u vrijeme sloma gepidske drave 567. godine. ljemovi tzv. tipa
Baldenheim proizvedeni su tijekom VI stoljea, prema opem dosadanjem miljenju, u
ostrogotskoj Italiji (Ravenna), nesumnjivo u romanskim radionicama s izrazitom sredozemnom
tradicijom umjetnikog izraavanja, ali preteno za upotrebu germanskog vladajueg sloja,
priblino do dolaska Langobarda u Italiju 568. godine. Imamo li u vidu najnovije takve nalaze
na dalmatinskom tlu (npr. neobjavljeni jednostavniji eljezni ljem s nalazita Sinj, kao i
ulomke dragocjenog ljema iz Makedonije, tj. Heraclea Lyncestis), mogua je pretpostavka da
su se ljemovi tog tipa izraivali takoer izvan Italije u antikim znaajnim sreditima, kao to
je velegrad Salona, gdje je salonitanski nalaz ljema popraen justinijanskim novcem. Meu
svima prednjai antiki grad Narona, jer su ondje pronaena ak tri ljema, od kojih je trei
nedavni nalaz, dodue, od eljeza.
Znatan udjel u stvaralatvu kulturnih tekovina vremena seobe naroda imalo je vie ili manje
romanizirano, etniki heterogeno, starosjedilako stanovnitvo, koje se kao iskonski auto
htoni ivalj uspjelo odrati u tom nemirnom zbivanju i poslije dolaska Avara i Slavena u
poodmaklom VI i u ranom VII stoljeu. Ono je kako to razabiremo po novijim znanstvenim
istraivanjima, bilo nosilac stanovitog kulturnog kontinuiteta, tj. odredivih elemenata materi
jalne kulture, iskonski dijelom prethistorijske dijelom kasnoantiko-provincijalne i ranobizantske kulturne batine; ti su starosjedioci morali ui u kakvu-takvu simbiozu sa slavenskim
doljacima i nuno doprinijeti formiranju slavenskih kulturnih dobara u srednjem vijeku.
Novija su arheoloka istraivanja pokazala da mnoga manja i nekoliko veih predslavenskih
groblja VI i VII stoljea sa svojim kulturnim inventarom na alpskom i predalpskom tlu, naroito
u Istri, u rimskim provincijama Dalmatia, Pannonia, Moesia itd., de facto pripadaju starosjedi
lakom stanovnitvu, uz mjestiminu prisutnost barbarskih doljaka. U velikim predslavenskim nekropolama na redove, to seu kroz svo VI stoljee, i to s nalazita Knin (neobjavljena)
i Kranj, prvenstveno je sahranjeno kristijanizirano starosjedilako stanovnitvo (esto sa
skromnim grobnim prilozima), a u relativno manjoj mjeri germanski doljaci. Zanimljiv je
primjer kotani ealj iz nekropole Kranj, ukraen likovnom scenom, na kojoj je prikaz
ivotinja stilski srodan nainu tretiranja ivotinja s pojedinih kasnoantikih fibula, to je
daleko arhainiji sirvival umjetnikog izraza poput plono raene plastike trako-kimerijskog korijena ak VIII stoljea prije nae ere (npr. aplika ivotinje zlatnog nalaza iz Dalja na
Dunavu). Prikazi ivotinja, tj. zoomorfni oblici, nisu dakle nastali iskljuivo u ranom srednjem
vijeku, podrijetlo im je gdjekad doista daleko starije, ali su ba oni u vrijeme seobe naroda vrlo
omiljeni.
Meu kasnoantiko-ranobizantskim zoomorfnim fibulama uoljive su npr. one makolikog
oblika, posebice takve iz salonitanskih radionica VI i ranog VII stoljea, to predstavljaju
prilino realistiki lavice, a osim toga u stiliziranom vidu jelene (Salona, Aquileia) itd. Od
brojnijih fibula sa starokranskom simbolikom valja, pored onih primjeraka krstolikog
oblika, ukazati na fibule oblikovane poput goluba, a naroito poput pauna, otkrivene u

25

grobovima starosjedilakog stanovnitva u nekropolama Knin i Bled-Pristava. Nadalje su u VI


i VII stoljeu brojne razliite ranobizantske kope, izuzetno je znaajan salonitanski nalaz
srebrne kope i pripadnog jezica s monogramom (LICINIUS), a tipini su primjerci kopa tzv.
sredozemne forme, takoer u barbarskoj upotrebi, posebice u nekropoli Kranj. Ovom prili
kom se ne smije mimoii ni kvalitetan zlatni nakit s nalazita Golubi kod Knina, importiran u
Dalmatinsku zagoru s ranobizantskog Sredozemlja, posredstvom tada bizantskih istonojadranskih gradova, neposredno prije najezde Avara poetkom VII stoljea. Starosjedilako
stanovnitvo ee je oponaalo u VI i VII stoljeu ranobizantski nakit, dijelom u lokalnoj
izradbi, meu kojim se, uz ostalo, istiu karakteristine naunice^ koaricom u nizu varija
nata oblika, vrlo esto npr. u nekropoli Bled-Pristava.
Nekoliko se komponenata sloenog umjetnikog stvaralatva u vrijeme seobe naroda oituje
u osobitostima kovinskih ukrasnih izraevina, povezanih sa seobom junih Slavena u Podu
navlje i na Balkanski poluotok, kao i u brojnim sauvanim tipinim kovinskim garniturama
opsene dvijestogodinje ostavtine avarsko-slavenske materijalne kulture u povijesnom
okviru prvoga i drugoga avarskog kaganata. Lune fibule sa zavretkom noge u obliku
antropomorfne, odnosno ponegdje i zoomorfne obrazine, noene pojedinano, povezuju se
sa Slavenima VI i VII stoljea kao njihovim nosiocima, a tumai ih se u smislu crnomorskog
oblika enskog nakita, nastalog u onamonjim radionicama pod utjecajima barbarizirane
periferno-kasnoantike obradbe kovina. Rasprostranjene su od Dnjepra preko Podunavlja do
u Pomoravlje; u Jugoslaviji brojimo priblino trinaest primjeraka razliite veliine i kakvoe,
navodimo dva znaajna nalaza s Cariinog grada (Prima Justiniana) i reprezentativan velik
primjerak iz Velesnice kod Kladova u Srbiji. Ove se fibule povezuju s pojavom tzv. martinovskog nakitnog stila, obiljeenog ponajvie srebrnim kvalitetnim tvorevinama takoer iz
radionica u Ukrajini (blago Martinovka i dr.), utjecanog ranobizantskim zlatarstvom uz
primjese nomadskih elemenata. Bogati nalazi ove nakitne skupine - njezini su nosioci
nomadski doljaci pod avarskom dominacijom - rasprostranjeni su preko Dnjestra i Karpat
ske kotline do u Podravinu, gdje je u oteenom dvojnom (enskom i mukom) kneevskom
grobu, kod sela aavica, otkrivena jedna od najmarkantnijih raskonih garnitura takva
srebrnog nakita i uresnih artefakata ranog VII stoljea. Ukrasni oblici martinovskog stila gube
se kasnije u VIII stoljeu, jedino se odrao iskonski bizantski tip naunica sa zvjezdolikim
privjeskom, dodue u skromnijoj lijevanoj izradbi, u slavenskim grobovima sve do u XI
stoljee.
Za prvoga avarskog kaganata kasnog VI i VII stoljea karakteristini su, u sklopu tog starijeg
horizonta, kako ukrasi nomadskog pojasa i konjske orme, u obliku jeziaca, okova i si;
ponajvie od lima otiskivanog matricom s jakim stilskim utjecajem ranobizantskog stvarala
tva, tako i importi zlatnog novca i zlatnog nakita iz Bizanta, koji je davao mnoge kontribucije
Avarima u vremenu od cara Mauricija Tiberija do cara Konstantina IV Pogonata. U Jugoslaviji
su ovakvi nalazi uoljivi u Banatu, npr. onaj iz Novog Kneevca, u Bakoj (Selena i dr.) i u
Baranji (Zmajevac). Ponegdje se na limenim ukrasima VII stoljea opaa jo i varirani
ornament zvjerinjeg stila II, mogue kao utjecaj zaostalih Gepida pod avarskom vlau. Valja
spomenuti takoer grob ranoavarskog ratnika s nalazita Manelos kod Sremske Mitrovice, a
taj je zakopan prilikom avarske opsade antikog velegrada Sirmium, izmeu 580. i 582.
godine, zatim i osebujnu ostavu putujueg nomadskog zlatara s nalazita Biskupija-Pliskovo
kod Knina, koja je dola u zemlju vjerojatno za prodiranja Avara na dalmatinsko tlo u ranom
VII stoljeu, kada je razoren 614. godine antiki velegrad Salona. Nakon krize u VII stoljeu
mijenja se u okviru drugoga avarskog kaganata, s trajanjem tijekom zavretka VII i itavog VIII
stoljea, nain izradbe umjetnikog obrta, tipinog za kasnije Avare, npr. jeziaca i okova

26

pojasa; primjenjuje se tehnika lijevanja, a oblici i ukrasi su vie pod utjecajima srednjoazijskih
nomadskih i crnomorskih sarmatsko-helenistikih motiva, dok priliv bizantskih importa
nedostaje. Treba upozoriti na tvorevine mlaeg horizonta VIII stoljea, i to na lijevane
preteno bronane garniture pojasa avarskih ratnika, tj. s jezicima i okovima, ukraenim
ornamentima vinove loze ili krugolike vitice, te motivima borbe ivotinja centralnoazijskog
podrijetla, zatim s poluplastino izvedenim grifonima na saponima. Rijetki su osebujno
oblikovani prikazi antropomorfnih scena, kao to se to razabire na zanimljivom jezicu s
nalazita Panevo. Avarsko-slavenski mlai horizont VIII stoljea brojno je zastupan u panon
skim krajevima, naroito u Bakoj. U grobovima istaknutih ratnika za prvoga i drugoga
avarskog kaganata sahranjivan je ee konj uz pokojnika, a vidna je jo, pored nomadskog
oruja, pojava eljeznih stremena, jer je taj znaajan jahai rekvizit Evropa preuzela neposre
dno od Avara.
Nakon sloma avarske dominacije u srednjem Podunavlju oko 800. godine, u ratovima s
Karlom Velikim, odnosno i s njegovim sinom italskim vladarom Pipinom, gubi se tijekom prve
polovice IX stoljea sav horizont izraevina, to se povezuju s Avarima kao tvoriocima i
nosiocima, obiljeenih spomenutom ornamentikom i oblicima svojstvenim mlaem horizontu
(garniture pojasa i remena, oprema ratnika i konja). Posljednja razvojna faza u tom horizontu
zastupana je na nekoliko lokaliteta u sjevernoj Jugoslaviji (npr. nalazite Zemun-Polje),
obiljeena je osebujno variranim vegetabilnim ornamentom, uz ostalo i tzv. stilom Blatnica,
koji je s moravsko-slovakog prostora utjecao sve do na junopanonsko tlo. Kao protutea
Bizantskom carstvu djeluje tada mona franaka drava Karlovia, sa sreditem na evrop
skom Zapadu, i to ne samo politiki, nego i kulturno, putem cvatue karolinke umjetnosti,
to se infiltrira na ona podruja koja su dola pod veu ili manju franaku ovisnost u kasnom
VIII i pogotovo tijekom IX stoljea. Na teritoriju Jugoslavije oituju se karolinki kulturni
utjecaji ponajvie u jadranskom pojasu i u njegovom zaleu, gdje se ukrtavaju s djelovanjem
tamonje tzv. jadransko-bizantske umjetnosti u primorskim gradovima (i izvan njih), tada u
sklopu dalmatinskog themata. Kao daleko najreprezentativniji arhitektonski spomenik istie
se poznata crkva ranog IX stoljea Sv. Donat u Zadru, iji se tlocrt priblino podudara s
tlocrtom karolinke rotunde u Aachenu, iako im je dodue zajedniki prototip tlocrt justinijanske crkve VI stoljea San Vitale u Ravenni. Jedinstveni primjerak rane karolinke sitne
umjetnosti je kadionica s vrela rijeke Cetine iz Stare Vrlike (na poloaju crkve Sv. Spasa, selo
Cetina), nota bene jedina sauvana u Evropi ranokarolinkog stilskog obiljeja iz druge
polovice VIII stoljea; dospjela je u Dalmatinsku Hrvatsku poetkom IX stoljea kao import, tj.
djelovanjem franake misije preko sjeverne Italije (Aquileia i Forum lulii, tj. Cividale del Friuli),
kao posljedica procesa kristijanizacije Hrvata za vladanja Karla Velikog, lako ta kadionica ima
u kompoziciji i primjeni specifinog izbora kovina izrazitu srodnost sa znamenitim Tasilovim
kaleom, datiranim oko 777. godine (taj calix ministerialis uva benediktinska opatija
Kremsmunster, Gornja Austrija), ipak je ona za razliku od njega - koji je obiljeen takoer
raskonim utjecajem zoomorfnih stilskih stremljenja inzularne umjetnosti - proizvedena
prema starim uzorima kasnoantike stilske tradicije, kako tehnike rovaenja, tako i uglato-geometrijskih motiva, to iskonski potjeu od zapadnorimskih kasnocarskih pojasnih garni
tura.
Kao odraz netom spominjane franake misije valja jo istaknuti doista rijedak ranokarolinki
raskono raen dugi jeziac s pojasa, takoer dijelom stilski usporediv s Tasilovim kaleom,
koji je obiljeen osebujnim natpisom votivnog znaenja i imenom franakog majstora TETGIS. Jeziac je naen na vrelu rijeke Sane, u polurazorenom justinijanskom katelu, na
nalazitu Gornji Vrbljani. Pored njemu donekle srodne ranokarolinke kope s pripadnim

27

jezicem s nalazita Mogorjelo (u upotrebi slavenskih Neretljana), valja upozoriti na novi


nalaz ranokarolinkog jezica, zdruenog u vjerojatno slavenskom grobu sa skupocjenim
tauiranim maem, proizvodom franakih oruarskih radionica s Rajne, druge polovice VIII
stoljea, i to s nalazita Medvedika kod urevca u Podravini; grob je dospio u zemlju
neposredno prije ili oko 800. godine, prilikom jednog od franakih vojnih pohoda, u kojima je
sudjelovao i slavenski knez Vojnomir protiv Avara na panonskom tlu.
Karolinko umjetniko stvaralatvo nesumnjivo je djelovalo na slavensku materijalnu kulturu
kasnog VIII i IX stoljea, to se oituje prvenstveno u Dalmatinskoj Hrvatskoj prilinom
koliinom preuzetih oblika i ukrasa manje ili vie dragocjene opreme ratnika i oruja (franaki
maevi i brojne ostruge karolinkog tipa u grobovima dalmatinsko-hrvatskih ratnika s nala
zita Biskupija kod Knina, Koljane, Nin-drijac, eevica Donja i dr.), pored importiranih
dijelom sakralnih artefakata franake misije (npr. karolinki srebrni relikvijar naen i uvan u
Ninu). Nekolicina grobova tih istaknutih dalmatinsko-hrvatskih ratnika popraena je tada
njim bizantskim zlatnim novcem, premda u grobnoj opremi pretee meu prilozima franaki
utjecaj. Meutim, s druge strane, juni Slaveni su, napose na istonoj obali Jadrana, od
Kotora do otoka Krka, imali pred sobom ivu kasnoantiko-bizantsku civilizaciju romanizira
nog domaeg stanovnitva, koja je do danas ostavila uoljive tragove na nizu spomenika VII i
pogotovo VIII stoljea (npr. kameni spomenici: ciborij i krstionica u Kotoru, sarkofag Ivana
Ravenjanina u Splitu, ukrasni luk u Suurcu kod Splita, reljef kria u crkvi Sv. Eufemiji u Rabu,
na istoimenom otoku, kapiteli u Koljunu, na otoku Krku i dr.). Slina zapaanja vrijede
donekle za zlatarstvo (npr. srebrni relikvijar s otoka Lopuda, bizantski zlatni nakit iz dalmatinsko-hrvatskog enskog groba kasnog VIII stoljea u Trilju kod Sinja i dr.). Iz sjeverne Italije
prodire u kasnom VIII stoljeu, kao sastavni dio sakralne arhitekture, kamena pleterna
plastika, koja poevi od zaetka IX stoljea (npr. poznata kamena krstionica iz Nina oko 800.
godine) dalje, u domaim klesarskim radionicama na dalmatinskom i istarskom tlu, afirmira
tamonju regionalnu predromaniku umjetnost na mnogobrojnim sauvanim spomenicima
(meu njima su i takvi s uklesanim imenima hrvatskih vladara).
Juni Slaveni su od preostalog barbariziranog antikog svijeta, tj. kakvog su zatekli u osvit
srednjeg vijeka, nakon simbioze s donekle romaniziranim starosjediocima i s moguim
zaostacima etnikih primjesa za efemernog boravka barbarskih zavojevaa, preuzeli stano
vite tekovine obrtnike proizvodnje, a time i niz oblika barbarizirane kasnoantike materijalne
kulturne ostavtine, ukljuivi istone bizantske i zapadne karolinke znatne kulturne utje
caje; sve ovo je, uz opeslavensku kulturnu batinu, u manje ili vie transformiranim oblicima
sainjavalo podlogu razvoja kasnijih regionalno odredivih slavenskih kulturnih skupina na
dananjem teritoriju Jugoslavije, priblino od 800. godine dalje. To je vrijeme nastajanja
dravnih organizacija slavenskih naroda, obiljeenih pojavom ranog feudalizma, odnosno
predromanike umjetnosti, ali ta umjetnost prelazi vremenski i sadrajno okvire umjetnosti
seobe naroda.

Graditeljstvo na tlu Hrvatske u ranom srednjem vijeku


Tomislav Marasovi

Rani srednji vijek je prvo razdoblje kulturne i umjetnike afirmacije Hrvata, a graditeljstvo je
onaj vid umjetnikog i tehnikog stvaralatva, u kome je ta afirmacija dola najvie do
izraaja.
U Hrvatskoj je rani srednji vijek jasno omeen povijesnim i umjetniko-stilskim odrednicama.
Donju granicu ini pad znaajnijih antikih gradova u Dalmaciji u avarsko-slavenskom naletu
poetkom VII stoljea i prestanak njihove uloge upravnih, privrednih, kulturnih i vjerskih
sredita. S njihovim ruenjem gasi se na tom podruju kasnoantika umjetnost, kojoj je
starokranska faza (zahvaljujui prvenstveno velikom ugledu Salone) veoma znaajna,
naroito po doprinosu tipologiji crkvenih graevina.
Poslije avarsko-slavenskog upada u ove krajeve istona jadranska obala nala se na razdjel
nici utjecajnih sfera dviju velikih drava toga vremena, iz kojih su zraili i kulturni poticaji Franake na zapadu i Bizanta na istoku. Dalmatinski gradovi bili su u najveem dijelu ranoga
srednjeg vijeka pod vlau Bizanta, ali se u njihovom neposrednom zaleu razvijala od IX do
XI stoljea drava hrvatskih vladara, koja se priklanjala vrhovnoj vlasti odnosno politikom
utjecaju sada jedne, a sada druge mone sile tog vremena. Od X stoljea na njenom elu
spominju se kraljevi, iji e ugled ojaati u XI, naroito Petra Kreimira IV i Zvonimira, kojeg
papin legat kruni 1075. g. u solinskoj crkvi Sv. Petra i Mojsija. U posjedu hrvatskih kraljeva
nalaze se u XI stoljeu i dalmatinski gradovi.
U to su se vrijeme na podruju june jadranske obale i u njenom zaleu, izmeu Neretve i
Bojane, razvijale samostalne oblasti Zahumlja, Travunije i Duklje odnosno Zete, koje e
uskoro ui u sferu srpske srednjovjekovne drave.
Pad drave hrvatskih vladara na samom kraju XI stoljea i stvaranje ugarsko-hrvatske
kraljevine pod ugarskom dinastijom Arpadovia oznaava gornju granicu ranosrednjovjekovnog razdoblja na ovom podruju. Poetkom XII stoljea ugarski kraljevi priznali su dalmatin
skim gradovima status autonomnih komuna, to e uvjetovati njihov daljnji prosperitet. To je
ve razdoblje razvijenog feudalizma, kada romanika sasvim istiskuje ranosrednjovjekovnu,
predromaniku umetnost.
Nekoliko starih gradova u kojima je ranosrednjovjekovno razdoblje ostavilo svoje tragove,
poneki ostaci ili tragovi stambenih kua i naroito brojne crkve tog vremena, pokazuju da je
to prvo razdoblje graditeljstva kod Hrvata ujedno i najzanimljivije u evropskim razmjerima, jer
na samom poetku razvitka srednjovjekovne umjetnosti prua neke dragocjene primjere
oblika i naina izgradnje.
Najznaajniji i najbrojniji primjeri izgradnje tog vremena nalaze se u Dalmaciji (u povijesnom
smislu tog pojma od Kotora do sjevernojadranskih otoka, ukljuujui i one spomenike koji su
nastali izvan starohrvatskog11teritorija), i u Istri, dok je podruje sjeverne i istone Hrvatske
znatno oskudnije graevinama ranog srednjeg vijeka.

Ranosrednjovjekovni gradovi
lako su starohrvatska naselja, ponikla na ovom podruju izmeu VII i XI stoljea bila znatno
brojnija od gradova, smjetenih uglavnom na obali i na otocima, ipak su gradovi jedine vie ili
manje sauvane cjeline, koje pruaju makar i skromne podatke o urbanizmu tog vremena.
Ranosrednjovjekovni gradovi mogu se po svom nastanku svrstati u dvije kategorije: prvu ine
stari antiki gradovi, koji su kontinuirali u ranom srednjem vijeku; drugoj pripadaju novi
gradovi, podignuti bez ranije urbane tradicije upravo u ranom srednjem vijeku.
Prva kategorija daleko je znaajnija, jer sadri mnogo vie ostataka, koji omoguavaju
odreene zakljuke o izgradnji i ureenju grada tog vremena.

Split u ranom srednjem


vijeku, s oznaenim
predromanikim graevinar
i prostorima

29

Split je zanimljiv primjer transformacije kasnoantike palae u pravi ranosrednjovjekovni


grad, koji je preuzeo dio stanovnitva i neke funkcije velike antike metropole Salone, nakon
to je ona bila sasvim poruena u velikom avarsko-slavenskom naletu u prvoj polovini VII
stoljea. Dioklecijanova palaa, u kojoj se ivot nastavio i nakon careve smrti, pruila je
stanovnicima poruenog grada vrlo sigurne obrambene zidove s kulama i gradskim vratima, a
u njenim okvirima na mjestu izvornih komunikacija nastale su - u znatno reduciranim
irinama - i ulice ranosrednjovjekovnog Splita. U prvoj fazi ivota tog razdoblja adaptiraju se
antike graevine za nove namjene. Kule u junom dijelu Palae pretvorili su svjetovni i
crkveni dostojanstvenici u svoje rezidencije, Dioklecijanov mauzolej adaptiran je u katedralu,
Jupitrov hram u krstionicu, a uski straarski prostori nad Sjevernim i Zapadnim vratima
preureeni su u crkvice, koje i danas pokazuju sve osobine starohrvatske arhitekture. Nalaz
turnjanice za proizvodnju ulja i vina u jednoj od dvorana substrukcija Dioklecijanova stana
pokazuje da su i neki prostori privrednih aktivnosti u ranom srednjem vijeku nastali pregradnjama antike arhitekture.
Ostaci ili tragovi predromanikih stambenih kua, sagraenih na razliitim mjestima unutar
Dioklecijanove palae, pokazuju da je ve u tom razdoblju dolo do potpunog preobraaja
carske rezidencije u pravo gradsko tkivo, koje i danas karakteriziraju uske i mjestimino
krivudave ulice, nastale suavanjem antikih komunikacija.
Transformacija antikog Zadra (Jader) u ranosrednjovjekovni grad u mnogo emu se odvijala
u drukijim uvjetima. Za razliku od promjene osnovne funkcije u sluaju Splita, Zadar je
nastavio ivot rimskog grada, modificirajui postepeno svoju formu i strukturu.
Izgled ranosrednjovjekovnog Zadra djelomino pokazuju sauvane predromanike graevine
ili arheoloki nalazi. Na pojedinim mjestima sauvani su ostaci ranosrednjovjekovnih
bedema, na temelju kojih se moe pretpostaviti i potpuni opseg perimetralnih zidova. Brojne
predromanike crkve unutar grada svojim poloajem otkrivaju ulinu mreu tog razdoblja,
koja je slijedila ulice antikog grada, ali u znatno reduciranim irinama.
Kranski kultni centar, sagraen uz rimski forum ve u kasnoantiko doba, upotpunjen je u
ranom srednjem vijeku gradnjom crkve Sv. Donata. Na drugom kraju grada, u blizini kopnenih

30

vrata, formirat e se uz crkvu Sv. Lovre drugo municipalno gradsko sredite, koje moda vue
svoje porijeklo jo iz ranosrednjovjekovnog razdoblja.
Trogir i Nin, sjevernojadranski otoni grad Osor i istarski gradovi Pula i Pore takoer pruaju
svojim graevinama iz ranog srednjeg vijeka zanimljive podatke o urbanom kontinuitetu, koji
ponegdje prati preobraaj izvorne strukture, a ponegdje i degradacija ivota.
Meu gradovima, koji se bez ranije tradicije grade, odnosno postepeno ire u ranom
srednjem vijeku, najzanimljiviji je svakako Dubrovnik. Taj je grad svojevrsni fenomen plan
skog razvitka, ostvarenog u veoma tekim geolokim uvjetima nasipanja zaljeva, to prven
stveno dokumentiraju povijesni podaci, a posredno i dananje sauvano tkivo iz kasnijeg
vremena, uz pojedine izvorne graevine tog razdoblja kao to je stara crkva Sv. Petra ili
nedavno pronaeni ostaci predromanike crkve ispod dananje katedrale.

Stambena arhitektura
Ranosrednjovjekovna gradska kua, sauvana u veim ili manjim ostacima ili tragovima u
Splitu pripada tipu jednoelijske uske viekatnice, graene rustinom tehnikom priklesnih
lomljenica s karakteristinim rasporedom trgovakih, obrtnih ili skladinjih prostora u pri
zemlju, stambenih prostora u prvom i drugom katu, te kuhinje u potkrovlju. Stambeni
prostori na katovima, kojima se katkada prilazilo i vanjskim stubitem, arhitektonski su
naglaeni biforama ili otvorima dvostrukih okvira karakteristinih za arhitekturu Ravenne ili
pojedinih langobardskih i karolinkih graevina. Tip jednoelijske gradske viekatnice inae
je vrlo rasprostranjen u romanikom i gotikom graditeljstvu Dalmacije i Istre, pa njegova
pojava na nekim predromanikim graevinama pokazuje da je nastao ve u ranom srednjem
vijeku. Povijesni izvori, inae, ukazuju na to da su veinu stambenih kua tog vremena unutar
grada inile jednoetane graevine.
Ranosrednjovjekovni stambeni kompleksi izvan gradova poput onoga u Bijaima, poznati su
po povijesnim podacima i ponekim epigrafskim ulomcima. Starohrvatska seoska arhitektura
jo je uvijek nepoznata i jedan od osnovnih zadataka arheologije jest istraivanje kamene ili
drvene kue tog vremena.
Ranosrednjovjekovni samostani vie su poznati po povijesnim podacima nego po arheolo
kim ostacima. Ipak, neki kompleksi, otkriveni u posljednje vrijeme, poput benediktinskog
samostana na Sustipanu u Splitu, samostana Crkvine u Biskupiji, na Mijovilovcu u Pridrazi i
na ,,Mastirinama u Kaiu, pokazuju da se uobiajeni srednjovjekovni tip samostana sa
stambenim prostorima uz ili naokolo sredinje smjetenog dvorita (klaustra) javlja ve u
starohrvatskoj arhitekturi.

Crkvena arhitektura
Periodizacija i kronologija
Tri osnovna razdoblja ranosrednjovjekovne arhitekture u zapadnoj Evropi mogu se, sa
stanovitim kronolokim odstupanjima uvjetovanim posebnim drutveno-politikim prilikama,
pratiti i u crkvenoj arhitekturi Hrvatske.
Prvo, postantiko razdoblje, koje u zapadnoj Evropi karakterizira predkarolinka umjetnost u
razliitim regionima, zahvaa u Dalmaciji period od ruenja antikih gradova poetkom VII
stoljea do pojave drave hrvatskih knezova u IX. Iz tog razdoblja poznat je veoma mali broj
graevina, uglavnom adaptacija, koje se tek priblino mogu datirati na temelju dekorativnih
karakteristika ili ponekog ne sasvim preciznog povijesnog izvora.

31

Karolinkom i ranijem otonskom razdoblju IX i X stoljea odgovara znatan broj crkava,


podignut u dalmatinskim i istarskim gradovima, ili u njihovom zaleu. Uz neke za kronologiju
kljune objekte vezane uz imena hrvatskih vladara, u ovu grupu moe se svrstati znatan broj
graevina, kojima dekorativne karakteristike oltarne pregrade odreuju gornju granicu (terminus ante quem) u to razdoblje.
Predromanike graevine XI stoljea takoer su veoma brojne, premda su i one, uz rijetke
datirane objekte, odreene na temelju morfolokih ili dekorativnih karakteristika. Treba pri
tome imati u vidu da graevine ovog razdoblja u nekim primjerima retardiranih oblika dostiu
i XII stoljee, dok u nekim sluajevima, kao npr. u crkvi Sv. Petra i Mojsije u Solinu, datiranoj
najkasnije 1076. g. arhitektura pokazuje ve izrazite karakteristike ranoromanikog razdoblja.
Tipovi i oblici

< 3elegrin, Dugi otok

5. Marija, (,,Stomorica)
Zadar

Sv. Trojica, Split

Predromaniko crkveno graditeljstvo karakteriziraju brojni tipovi, koji se uklapaju u dvije


osnovne tipske grupe centralnih i longitudinalnih graevina, a javljaju se i oblici u kojima
dolaze do izraaja obje spomenute koncepcije, tj. longitudinalni prostor i centralni naglasak
izraen kupolom.
Izvan tih osnovnih skupina su graevine, koje nisu graene kao ranosrednjovjekovne crkve,
ve predstavljaju adaptacije antikih prostora razliitih sadraja u kojima je kreativnost
predromanikih majstora i vjetina prilagoavanja postojeoj arhitekturi takoer dola do
punog izraaja. Ve smo spomenuli adaptacije staarskih hodnika Dioklecijanove palae u
Splitu u ranosrednjovjekovne crkve Sv. Martina i Sv. Teodora (Gospe od Zvonika).
Nekoliko starohrvatskih crkava u Dalmaciji nastalo je pregradnjom antikih objekata druge,
razliite izvorne namjene. Tako je eksedra antike gospodarske zgrade kraj Segeta pre
graena u predromaniku crkvu Sv. Danijela (Sudanel) i tako ostvaren osebujni centralni
prostor s kupolom i s trompama u dva ugla. Antika cisterna na Puntamiki kraj Zadra
adaptirana je u dvokatnu crkvu Sv. Stoije, koja ima oblik jednobrodne longitudinalne
baziliice.
Tipologiju ranosrednjovjekovnih centralnih graevina u Hrvatskoj karakteriziraju brojni
tipovi, koje moemo pratiti od najjednostavnijih krunih ili etvrtastih tlocrta do crkava
esterolisnog i osmerolisnog tlocrta ili pak sloenog oblika dvokatne rotonde s visokim
centralnim dijelom.
Najjednostavniji tlocrt krunice s apsidom pokazuje crkva Sv. Marije u Malom Iu. Analogna
etvrtasta varijanta istog tipa zastupljena je kod crkava Sv. Pelegrina i Sv. Viktora na Dugom
otoku. I kod te varijante itav prostor prekriven je kupolom, ali je zbog etvrtastog tlocrta
prijelaz na krunicu postignut trompama u uglovima. Istom tipu pripada i crkva Sv.Jurja u
Ravanjskoj, kojoj je pravokutni prostor takoer pomou trompi u uglovima presvoen
kupolom elipsastog tlocrta.
Trolisni i etverolisni tip neto je brojniji. Tlocrt trolista s pravokutnim ulaznim prostorom i s
kupolom nad sredinjim dijelom javlja se kod crkava Sv. Nikole kraj Nina i Sv. Krevana na
Krku. Obje crkve nastale su na izmaku starohrvatskog razdoblja, moda tek poetkom XII
stoljea. Posebnu varijantu ovog tipa ini crkva Sv. Donata na Krku s kupolom nad kvadrat
nom osnovom iz koje izlaze pravokutni ulazni i apsidni prostor i dvije bone polukrune
konhe. Najsloenija varijanta ovog tipa je kombinacija krinog, etverokonhnog i troapsidnog
tlocrta, koji imaju crkve Sv. Kria u Ninu i poruena crkva Sv. Vida u Zadru. Samo su apside
kod ove varijante polukrunog tlocrta, koji izravno prelazi u polukalotni svod, dok su svi ostali
prostori, ukljuujui i sredinju osnovu, pravokutni, pa je prijelaz na kalote i sredinju kupolu
izveden pomou trompi.

32

Najbrojniji tip centralnih predromanikih crkava u Dalmaciji karakterizira esterokonhni


tlocrt, koji ima osam ranosrednjovjekovnih crkava u Dalmaciji. Dvije od tih crkava, Sv. Marija
kod vrata Stomorica u Zadru i porueni Sv. Krevan u Kolovarama, imale su pravokutni ulazni
prostor, dok su sve ostale graevine pravog esterolisnog tlocrta. Najbolje sauvana meu
njima je ckrva Sv. Trojice u Splitu, kojoj je nedavno obnovljena samo kupola. Trogirska crkva
Sv. Marije bila je do sredine prolog stoljea sauvana sve do krova, ali je tada sasvim
poruena a tek nedavno iskopani i djelomino obnovljeni njeni ostaci. Dvije esterokonhne
crkve kod Novigrada, Sv. Mihovil kraj Pridrage i crkve u Kaiu, nalazili su se u samostanskim
sklopovima. Od crkve Sv. Mihovila u Brnazama kraj Sinja pronaeni su samo temeljni ostaci, a
nedavno su u kabrnji kraj Zadra otkriveni ostaci jo jedne graevine esterokonhnog
tlocrta.
Ovom tipu veoma je srodan osmerokonhni tip, koji se sauvao kod crkve u selu Olju. Sa
zapadne strane osmerokonhne graevine pridodan je pravokutni narteks nad kojim se
nalazio zvonik. Osmerolisni tlocrt imala je vjerojatno i crkva Sv. Ivana, nedavno otkrivena u
Bribiru.
Uz ovu tipsku skupinu centralnih graevina, kod koje se oko sredinjeg prostora radijalno
niu konhe, poznat je u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Hrvatske i sloeniji oblik, koji
pokazuje crkva Sv. Donata u Zadru. Njen kruni prostor, podijeljen je pilonima i stupovima u
dva osnovna prostorna dijela: sredinji, koji zaprema itavu visinu zgrade i vanjski prsten, koji
je horizontalno podijeljen na prizemlje i gornji kat. Iz krune osnove izlaze na istonoj strani
tri radijalno postavljene apside, a na zapadnoj strani narteks. U ranom srednjem vijeku
postojala su na toj crkvi i dva bona dodatka, koja su velikim biforama u gornjem katu
komunicirala s krunim prostorom.
Po tim svojim osobinama zadarski Sv. Donat vana je karika u tipolokom lancu evropskih
centralnih graevina, koji moemo pratiti od starokranskih jednokatnih prototipova (S.Costanza u Rimu) preko dvokatnih poligonalnih crkava Justinijanova doba (S. Vitale u Ravenni)
do karolinkih rotondi, (dvorska kapela u Aachenu) ukljuujui u tom nizu i one oblike, koji uz
krunu osnovu imaju i vanjske krine krakove kao to je sluaj s crkvom S. Stefano rotondo u
Rimu i S. Angelo u Perugi. U tome i jest opi znaaj te monumentalne i najvee starohrvatske
graevine centralnog tipa.
Crkve uzdune tipske skupine iz ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj veoma su brojne i
raznolike. Zastupljene su u svim trima osnovnim grupama: u jednobrodnim crkvama koje
nalazimo u mnogim tipovima i varijantama, u rijetkim dvobrodnim primjerima, te u trobrodnim bazilikama, koje takoer karakteriziraju mnoge morfoloke specifinosti i varijante.
Najjednostavniji oblik jednobrodne graevine je crkva pravokutnog tlocrta, neralanjenih
zidova presvoena bavastim svodom i polukrunom apsidom kakvu pokazuje crkva Sv.Jurja
na rtu Marjana u Splitu, Sv. Martina na Pamanu, Sv. Kuzme i Damjana na Ugljanu i pojedini
primjeri iz june Dalmacije.
Istarska crkva Sv. Ilije u Balu primjer je varijante ovog tipa s upisanim apsidama. Velikom
broju jednobrodnih graevina svojstvena je unutranja ralanjenost lezenama i plitkim
niama. Graevine veoma malih dimenzija, poput Sv. Ciprijana na Lastovu ili Sv. Izidora na
Suidru u Splitu imaju samo jedan par lezena, odnosno jednu pojasnicu po sredini svoda.
Najbrojnija je varijanta s dva para lezena i odgovarajuim pojasnicama, koje dijele bavasti
svod u tri polja. Ovoj tipskoj grupi pripadaju meu ostalim Sv. Andrija na Vrgadi, koji se istie
dubokim lezenama, Sv. Petar kraj Kamena u Splitu, brojne predromanike crkvice na Brau
poput sv. Martina kraj Bobovia, Sv. Ilije kraj Donjeg Humca, Sv. Klimenta kraj Pranica, i
grupa crkvica na Peljecu.

Sv. Juraj, Split

Sv. Ilija, Bale

Sv. Andrija, Vrgada

33

S>

" Katel Stari

a> 5:as vrelo Cetine

: i Eufemija, Saline

S Petar Stari, Zadar

Klala Gospa, Bale

Sv. Platon, Osor

Crkva Sv. Nikole kraj Povijane na Pagu i Sv. Petra na Lopudu imaju tri para lezena odnosno
pojasnica, koje ralanjuju svodovna i zidna polja u etiri dijela.
S rasporedom lezena obino je vezana i kompozicija plitkih nia na bonim zidovima, koje
arhitektonski ralanjuju zidne plohe.
Daljnji stupanj arhitektonske ralanjenosti kod ovog tipa crkava ini pojava plitkih nia i na
vanjskim zidnim plohama. Toj grupi takoer pripada veliki broj graevina u Dalmaciji od kojih
su mnoge, poput crkve Sv.Jurja u Katelima, Sv. Luke na Lastovu, Sv. Kuzme i Damjana na
Koruli i Sv.Jurja kraj Nereia na Brau, sauvane sve do krova.
U nekim crkvama jednobrodnog tipa u Dalmatinskoj zagori, na primjer u tzv. etvrtoj crkvi u
Biskupiji, vanjsko ralanjenje tvore masivni, zaobljeni kontrafori. Oni dolaze do izraaja i u
nekim trobrodnim graevinama tog vremena, a takoer i u jednoj posebnoj varijanti jednobrodnih troapsidnih crkava, koju najbolje predstavlja Sv. Spas na Vrelu Cetine. Tlocrt te crkve
karakterizira produeni trolist, koji je inae poznat u starokranskoj arhitekturi Dalmacije
(Pridraga, Bilice), a u ovom sluaju javlja se s vanjskim kontraforima. Od posebnog je
znaenja u crkvi Sv. Spasa pojava zvonika pred narteksom, najstarijeg sauvanog primjera u
starohrvatskoj arhitekturi. Istom tipu pripadala je i crkva na Lopukoj glavici u Biskupiji.
Troapsidno rjeenje prezbiterija kod jednobrodnog tipa, ostvareno pojavom tranzepta, poka
zuje u Dalmaciji crkva u Begovai kod Kaia. Analogni primjeri u Istri su Sv. Toma kraj
Rovinja i Sv. imun u Guranu kraj Vodnjana, te u neto manje izraenoj varijanti Sv. Eufemija
u Salinama u Limskom kanalu.
U tipologiji crkvene arhitekture dvobrodne i dvoapsidne graevine openito su rijetka pojava.
U ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije taj je tip zastupljen s izvrsno sauvanom
crkvom Sv. Petra starog u Zadru. Pravokutni prostor podijeljen je stupovima u dva broda, a
prezbiterij u dvije apside, koje stoga izvana nisu izraene. S obzirom na pravokutni tlocrt,
apside pomou trompi prelaze u polukalotne svodove.
Istog je tipa i Mala Gospa u Balu u Istri, kojoj su apside, upisane u vanjsku pravokutnu masu,
presvoene krinim svodovima. Za razliku od tih dvaju primjera, u crkvi Sv. Platona kraj
Osora, sauvanoj samo u donjim redovima zida, dvije polukrune apside izlaze izvan pravo
kutnog okvira.
Skupinu ranosrednjovjekovnih trobrodnih crkava u Hrvatskoj ine jednoapsidne i froapsidne
bazilike. Jednoapsidne trobrodne crkve u pravilu su ranije, vezane na tradiciju starokranske
arhitekture. Benediktinska crkva Sv. Stjepana ,,pod borovima" na Sustipanu u Splitu u osnovi
se oslanja na velike starokranske graevine oblinje Salone, s narteksom na zapadnoj
strani i polukrunom apsidom na istonoj strani. U istoj tradiciji sagraene su i starokran
ske crkve u aviu i Koljanima. Crkva Sv. Marte u Bijaima izravno je sagraena nad jednom
poruenom starokranskom bazilikom, ali pravokutnim oblikom apside ve se udaljuje od
neposrednih starokranskih uzora.
Za troapsidne bazilike karakteristine su dvije varijante oblikovanja prezbiterija: polukrunim
apsidama to stre izvan istonog zida, ili pak pravokutnim apsidama, upisanim u pravokutnu
masu.
Za prvu varijantu karakteristini je primjer bazilika Sv. Cecilije (tzv. Stupovi") u Biskupiji kod
Knina, s pilonima koji ukazuju na podijeljenost svodovnih traveja i polukrunim kontraforima
na vanjskim bonim zidovima. Vrlo slinog oblika bila je i katedrala u Biogradu na moru, koja
je bez narteksa i sa stupovima to se javljaju uz pilone. U oba sluaja nalazio se zvonik u osi
crkve, organski vezan sa zapadnim proeljem.
Specifinost crkve Sv. Marije u Ninu je poligonalni oblik sredinje apside, to je vjerojatno
rezultat koritenja jedne ranije faze u razvitku crkve.

34

Primjer druge varijante je bazilika u Biskupiji, s pilonima i trima pravokutnim apsidama,


upisanim u tlocrtni pravokutnik. Neto razvijeni primjer istog tipa s polukrunim bonim
apsidama je crkva Sv. Petra i Mojsija u Solinu, u kojoj je okrunjen hrvatski kralj Zvonimir, lako
je ukras na kamenom namjetaju te crkve jo uvijek ranosrednjovjekovna pleterna plastika,
arhitektura ipak odaje pojavu rane romanike, koja se oituje u podudaranju vanjskih i
unutarnjih lezena na bonim zidovima.
Upisani prezbiterij karakteristian je i za predromanike trobrodne crkve Istre, kao to to
pokazuje crkva Sv. Josipa i naroito Sv. Foke u Peroju, koje karakterizira pravokutno unu
tranje rjeenje apsida, te crkva Sv. Sofije u Dvigradu, koja u okviru ravnog istonog zida
pokazuje tri polukruene apside.
Uz spomenute dvije osnovne tipske skupine longitudinalnih i centralnih graevina, veliki broj
ranosrednjovjekovnih crkava u Dalmaciji pokazuje osobine obih tendencija, tj. uzduni
prostor uz istovremeno prisustvo kupole kao sredinjeg naglaska. Pojavu kupole nalazimo na
jednobrodnim i trobrodnim graevinama, isto kao i na tipu kome je svojstven tlocrt upisanog
kria.
Jednobrodne crkve s kupolom najizrazitiji su morfoloki fenomen dalmatinske predromanike,
razvijen iskljuivo na obali Jadrana od Kotora do Omia, a najvie zastupljen brojnim
primjerima na elafitskim otocima Lopudu, ipanu i Koloepu.
Crkve ovog tipa redovito su veoma malih dimenzija, a karakterizira ih pravokutni tlocrt s
apsidom koja je izvana uglata a iznutra obino polukruna (rjee pravokutna). Lezene,
meusobno spojene pojasnicama, podupiru bavaste (ili rjee krine) svodove i dijele ih u tri
polja. Nad srednjim poljem die se kupola u obliku kalote, uokvirena izvana etverostranim
kubusom i pokrivena etverostrenim krovom.
Stanoviti broj crkava ovog tipa, poput Sv. Nikole kraj Selaca na Brau, Sv. Ilije na Lopudu i
Sv. Sra na Koloepu, neralanjenih je vanjskih zidnih povrina. Velika veina, meutim, ima
ralanjene zidove plitkim niama, koje ispunjaju bone fasade, strane apside pa i samu
kupolu, dok je na zapadnom proelju obino iroki plitki luk. Crkva Sv. Petra u Priku u Omiu
najbolje je sauvani primjer ovog tipa, koji, meu ostalim karakteriziraju i etiri zabata na
vanjskim stranama kupole. Crkvi Sv. Mihajla u Stonu kupola nije sauvana, ali njeno izvorno
postojanje dokazuje ne samo karakteristini sistem konstrukcije nego i sauvana freska, na
kojoj zetski kralj Mihajlo dri model crkve s kupolom. Crkve Sv. Mihajla u Pakljeni na ipanu i
Sv. Ivana na Lopudu takoer su sauvale u cjelini svoje izvorne kupole.
Pojava ovog tipa na junodalmatinskom prostoru moe se objasniti krianjem dvaju suprotnih
utjecaja u arhitekturi ranog srednjeg vijeka: starokranske tradicije longitudinalnog pro
stora i bizantinske komponente, koja je u kupoli, kao sredinjem naglasku itave graevine,
dola najvie do izraaja.
Bizantinski utjecaj jo je prisutniji kod crkava s upisanim transeptom, nad kojim se na sjecitu
uzdunog i poprenog broda izdie kupola. Najbolje sauvani primjer ovog tipa je crkva
Sv. Mikule u Velom Varou u Splitu, kojoj je vjerojatno u romanikom razdoblju izvorna
kupola zamijenjena konstrukcijom to vie slii zvoniku. U crkvi Sv. Petra u Dubrovniku
raspored lezena jasno odaje tip upisanog transepta, ali kupola nije sauvana. Ostala je
meutim kripta takoer s tlocrtom upisanog kria. Od crkve Sv. Benedikta (kasnije nazvana
Sv. Eufemija) u Splitu ostali su samo donji zidovi, koji pokazuju troapsidnu baziliku s
rasporedom lezena, svojstvenom tipu upisanog transepta. Sauvani su meutim arhitekton
ski snimci i crtei te crkve prije njenog ruenja u poaru; oni pokazuju da se nad krianjem
uzdunog i poprenog broda nalazila kupola uokvirena valjkastim tamburom.
Ponegdje je kupola gotovo samo simbolika, kao npr. kod trobrodnih crkava, kojima je

Katedrala u Biogradu na
moru

Crkvine, Biskupija

Sv. Foka, Peroj

35

B i f t a r Omi

longitudinalni prostor dominantan, a kupola samo tenja da i centralna komponenta bude


prisutna makar i u podreenoj ulozi. Tom tipu pripadala je crkva Sv. Stjepana na solinskom
Otoku, koja se zbog nalaza sarkofaga kraljice Jelene u narteksu obino naziva mauzolejom
hrvatskih kraljeva. Premda je ta graevina ostala sauvana samo u najdonjim redovima zida,
ipak raspored pilona i lezena u unutranjosti nesumnjivo pokazuje poloaj kupole.
I kod poruene crkve Sv. Nedjeljice (izvorno Sv. Ivan) u Zadru, od koje su ipak ostali crtei
prije ruenja, moe se pretpostaviti da je nad sredinjom kvadratnom osnovom izvorno bila
kupola.
Trogirska crkva Sv. Barbare (izvorno Sv. Martina), sauvana sve do svoda, pokazuje izraziti
trobrodni raspored s unakrsnim bavastim svodovima. Samo je jedno polje srednjeg broda
bez svoda i ono nam otkriva poloaj kupole, koju spominju povijesni izvori. Kupola je nestala i
sa zadarske crkve Sv. Lovre, ali je i tamo konstruktivna osnova s etiri stupa oiti dokaz
njenog izvornog postojanja. Na temelju povijesnih izvora moe se zakljuiti da je i poruena
crkva Sv. Stjepana u Trogiru pripadala istom tipu.
Dok je prisustvo kupole na predromanikim crkvama u Dalmaciji rezultat snanog bizantin
skog utjecaja, dotle je oblikovanje zapadnog proelja ukljuujui i zvonik na nekim crkvama
tog vremena nastao pod utjecajem karolinkog ,,westwerka .
Jedna, naime, od karakteristika starohrvatske predromanike arhitekture jest pojava zvonika
u osi crkve na zapadnom proelju, organski spojenog s crkvom odnosno narteksom. lako je u
ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Hrvatske zvonik ostao sauvan samo na crkvi Sv. Spasa na
Vrelu Cetine i u neto kasnijim primjerima na splitskoj Gospi od zvonika (Sv. Teodoru) nad
zapadnim vratima Dioklecijanove palae, i na ranoromanikoj crkvi Sv. Vida na Krku, ipak
itav niz starohrvatskih crkava sauvanih u donjim dijelovima zida (Sv. Marija u Zadru, Olje,
Lopuka Glavica, avi,,,Stupovi" i Crkvina u Biskupiji, katedrala u Biogradu na moru i dr.)
pokazuje karakteristino rjeenje ,,westwerka u kojem se - uvijek u osi crkve-javlja zvonik.
Materijali i konstrukcija

5- Stjepan, Solin

Ranosrednjovjekovne crkve u Istri i Dalmaciji graene su kamenom, preteno vapnencem


lokalnog porijekla. Na podu su obino klesane kamene ploe, esto naknadno upotrijeb
ljene od dijelova ranijih antikih graevina. Konstruktivni zidovi su od grubo priklesanog
kamena, postavljenog u nepravilnim redovima i vezanog obilnim malterom. I meu graom
zidova katkada se nau antiki ulomci. Temelji crkve Sv. Donata u Zadru graeni su koma
dima stupova, baza i drugih dekorativnih dijelova s antikog foruma.
Svodovi su takoer graeni vapnencem ili pak sedrom koja je vrsta i lagana. Krovni pokrov
ine tanke kamene ploe uglavnom lokalnog porijekla.
Rustini dojam priklesanog zida bio je u starohrvatskim crkvama donekle ublaen bukom,
koja je u veini sluajeva prekrivala unutranje zidne plohe, a esto i eksterijere.
U zidovima ranosrednjovjekovnih crkava ponegdje se nalaze ugraene keramike posude. U
crkvi Sv. Ivana na Lopudu posude su postavljene u odreenom ritmu koji prati svodovne
traveje, pa se u ovom sluaju vjerojatno radi i o dekorativnoj ulozi te grae.
Konstrukciji ranosrednjovjekovnih svodova daju peat raznovrsni tipovi svodova. Osim rijet
kih veih bazilika tog vremena (npr. Sv. Stjepana u Splitu) starohrvatske crkve su u pravilu
presvoene svodovima, koji su prekrivali inae male raspone crkvenih brodova i apsida.
Svodovi su veinom bavastog tipa, ali se susreu i drugi, krini tipovi, ili ak krino-kupolni,
kao to je sluaj u crkvi Sv. Teodora u Splitu. U nekim primjerima, npr. nad bonim brodovima
crkve Sv. Benedikta u Splitu prostori su presvoeni kombinacijom bavastog i krinog tipa.
Bavaste svodove gotovo redovito podupiru pojasnice, koje se uz unutranje plohe bonih

36

zidova pruaju do poda u vidu lezena. Samo ponegdje, npr. u crkvi Sv. Ilije na Lopudu, one
prate samo svod, oslanjajui se na konzolama.
Na vanjskim zidnim plohama stanovitog broja starohrvatskih crkava nalaze se potpornjaci
(kontrafori), koji pojaavaju zidove zbog pritiska bavastih svodova. Oni su redovito zaobljeni
i postavljeni u odreenom ritmu, pa su uz osnovnu konstruktivnu ulogu imali i dekorativni
znaaj ralanjenja zidnih ploha (kako se crkve s kontraforima nalaze iskljuivo u okvirima
drave hrvatskih vladara, oko njenih sredita najvie u Dalmatinskoj zagori, to se te gra
evine svrstavaju u tzv. vladarski" tip predromanikog graditeljstva).
Prostori kupola presvoeni su kalotama, a apside polukalotama. Prijelaz iz etvrtaste na
krunu osnovu kupole obino ine trompe, a veoma rijetko pandantivi (npr. u crkvi Sv. Petra u
Omiu). Katkada se javljaju i neuobiajene uglovne ispune, koje ne pripadaju ni jednom ni
drugom rjeenju u konstrukciji kupole (Sv. Benedikt u Splitu) ili u izvedbi polukalotnog svoda
apside (Sv. Petar na ipanu).
Arhitektonski ukrasni elementi

Dekorativni naglasak starohrvatskih crkava davala je plitkoreljefna pleterna plastika na


kamenom namjetaju enterijera, najvie na oltarnim pregradama. Ranosrednjovjekovne pre
grade pripadaju uglavnom visokom tipu, koji osim pregradnih ploa (pluteja) karakterizira
trabeacija s gredama i zabatom, poduprtim stupiima. Ukrasne povrine nalaze se na oltarnim
ciborijima, ambonima, nadvratnicima, te na kapitelima i impostima stupova. Plitkoreljefna
plastika na tim elementima ini veinu grae ranosrednjovjekovne skulpture u Hrvatskoj.
Takvom skulptoralnom ukrasu, kao i slikarskoj dekoraciji na freskama, djelomino sauvanim
u samo nekim enterijerima, pridruuje se i izrazito arhitektonski ukras na vanjskim i unutra
njim zidnim plohama ranosrednjovjekovnih crkava.
Plitke nie na eksterijeru graevina tog razdoblja treba smatrati izrazitim ukrasnim elemen
tima, koji se javljaju iz tenje za ralanjenjem golih zidnih ploha. Dekorativnu prirodu plitkih
nia, koje bismo mogli usporediti s analognom pojavom u pleternoj skulpturi, gdje se javlja
tzv. strah od praznine (horror vacui), nesumnjivo dokazuju oni primjeri, kod kojih se nie
prema potrebi proiruju, da bi ispunile itavu povrinu fasade (npr. na crkvi Sv. Ivana na
Lopudu), ili se pak javljaju u dva vertikalna reda (Sv. Mihajlo u Stonu). Plitke nie ili lezene
eksterijera u pravilu se ne podudaraju s ralanjenjem unutranjosti, i to je jedna od razlika
izmeu ranosrednjovjekovne i romanike crkve.
Nie u unutranjosti ranosrednjovjekovnih crkava redovito prate arhitektonski ritam enteri
jera i sasvim su u skladu s konstruktivnim sistemom itave graevine. Uz iroke plitke nie u
unutranjosti se javljaju katkada i ue, polukrune nie, koje pojaavaju ralanjenost
prostora, ali im porijeklo treba traiti u liturgikoj funkciji polukrunih nia u starokranskim
i ranobizantskim graevinama.
Ukrasu ranosrednjovjekovnog crkvenog enterijera pridonose i arhitektonski elementi na
svodu, sauvani npr. u crkvama Sv. Donata u Zadru, Sv.Trojice u Splitu, Sv. Martina u Tro
giru, koji su mogli imati i odreene funkcije vezane uz crkveni obred i osvjetljenje unutra
njosti.

Naruioci i donatori
S preko stopedeset vie ili manje sauvanih crkvenih graevina u Dalmaciji i Istri, ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Hrvatskoj predstavlja jednu od najveih regionalnih koncentracija
crkvene arhitekture ranoga srednjeg vijeka.

37

Pojava tako velikog broja graevina, preteno sagraenih u razdoblju od IX do XI stoljea


namee pitanje tko su bili naruioci odnosno donatori tih crkava.
Odgovor na to pitanje daju brojni natpisi na samim graevinama, ili pak povijesni podaci, koji
pokazuju da su naruioci vladari, svjetovni i crkveni dostojanstvenici, ugledni graani, koji
podiu crkve kao svoje zadubine, kao zavjetne graevine ili kao oratorije u okviru samostan
skih sklopova. Tako se u natpisima spominju imena hrvatskih knezova i kraljeva Trpimira,
Branimira, Muncimira, Drislava, upana Gastike, sveenika Gumpertusa i brojnih drugih
dostojanstvenika. Na freski u stonskoj crkvi. Sv. Mihajla nalazi se lik zetskog kralja u ulozi
ktitora s modelom crkve u ruci.
Veoma skromne dimenzije velikog broja tih graevina objanjavaju se u prvom redu skro
mnim materijalnim mogunostima njihovih naruilaca. Povijesni izvori navode da su ak i
hrvatski knezovi pozajmljivali novac od splitske crkve da bi opremili svoje graevine. Treba,
meutim, imati u vidu da male dimenzije upravo odgovaraju karakteru i funkciji tih crkava
obzirom na njihov poloaj esto na udaljenim mjestima na uzvisinama, usamljenim otocima,
rtovima i uvalama daleko od naselja. Ne treba zaboraviti da je - za razliku od starokranskog
i paleobizantinskog perioda, kojemu su svojstvene vee zborne crkve - u ranosrednjovjekovnoj Evropi, na zapadu kao i na istoku, tipina pojava veeg broja crkava manjih dimenzija, do
koje dolazi i zbog sve izrazitijeg privatnog karaktera crkvene izgradnje tog vremena, nasuprot
velikim javnim crkvama zbornog tipa iz prethodnog razdoblja.

Stvaralake komponente ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Hrvatskoj


Pojava starohrvatskog" graditeljstva i njegovo mjesto u ranosrednjovjekovnom graditeljstvu
Evrope na razliite naine su protumaeni u historiografiji umjetnosti.
Prve teorije domaih istraivaa iz vremena romantizma o posebnom hrvatsko-bizantinskom
slogu" (F. Radi) javile su se sredinom prve polovine ovog stoljea. S razvitkom arheoloke
znanosti i historiografije umjetnosti dolazi u prvoj polovini XX stoljea do istraivanja
razliitih komponenti, kojima se graditeljstvo ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj vezuje uz
odreene tokove razvitka evropske i ire umjetnosti tog vremena. Dok je u tom smislu
E. Dyggve upozorio na predominantnu ulogu lokalne antike, odnosno starokranske ba
tine u formiranju starohrvatske arhitekture, dotle je J. Strzygowski tragao za udaljenim
uzorima i analogijama i nasluivao ih na veoma irokom prostoru od vikinkog sjevera i
slavenske drevne arhitekture do Bliskog istoka i posebno Armenije, zadravi se, u skladu sa
svojim konanim pogledima na evropsku umjetnost, na utjecaje s istoka. Tim je pogledima
Lj.Karaman suprotstavio svoju tezu o razvoju slobodnih oblika, to ih domai graditelji
stvaraju bez jaih vanjskih uzora, a u uvjetima, koje prua periferna sredina.
U posljednje je vrijeme M. Prelog dao novi prilog teoriji o odlunoj ulozi antike batine u
umjetnosti tog vremena, ustvrdivi da je.u ranosrednjovjekovnom graditeljstvu negacija
antike samo pasivnog karaktera.
Nedavno je A. Mohorovii iznio osnovne determinante starohrvatske umjetnosti i kulture
uope, prikazavi itav slijed kulturnih faza koje su utjecale na formiranje ranosrednjovjekov
nog umjetnikog izraza kod Hrvata, valorizirajui time i slavensku komponentu.
Stvaralake komponente ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Hrvatskoj ini se, dakle, da su
ipak viesmjerne. Osnovu za razvoj ini, bez sumnje, lokalno graditeljsko nasljee brojnih
urbanih centara, manjih naselja i pojedinanih graevina du dalmatinske i istarske obale,
koje je crkvenoj arhitekturi pruilo izravne uzore za formiranje gotovo svih longitudinalnih i
nekih centralnih tipova. Na to se nasljee nadovezuju razliite komponente ranosrednjovje-

38

kovne umjetnosti istoka i zapada. Bizantinski utjecaj oit je u mnogim tipovima graevina,
centralnim i kombiniranim, naroito kod jednobrodnih crkava s kupolom i kod kupolnog tipa
s upisanim tranzeptom.
Karolinki utjecaj takoer je prisutan kod pojedinih tipova i oblika, u prvom redu kod
oblikovanja zapadnog proelja, gdje se u organski vezanom zvoniku starohrvatskih crkava
moe prepoznati karakteristini zapadnoevropski ,,westwerk".
Kao rezultat krianja tih tradicionalnih lokalnih i novih vanjskih utjecaja, koji na prostoru, to
ga sve vie zaprema novi slavenski etniki element s vlastitim umjetnikim nasljeem, dolaze
istovremeno s politikim i kulturnim utjecajima dviju velikih susjednih drava (franake i
bizantinske), razvija se ranosrednjovjekovno graditeljstvo prvenstveno na podruju Dalmacije
i Istre. Prihvaajui razliite utjecaje to je graditeljstvo stvorilo neke osebujne arhitektonske
tipove, koji nemaju izravnih prototipova u drugim podrujima.
Tipske karakteristike ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Dalmaciji i Istri iskljuuju, meu
tim, spontanu pojavu tzv. slobodnih oblika starohrvatskog graditeljstva. Pojedini arhitekton
ski tipovi imaju i izrazita regionalna obiljeja, pa ukazuju unutar pojedine regije na pojavu
prenoenja oblika, ili - u nekim sluajevima - moda ak i na rad istih majstora na odreenom
podruju.
Formiranjem pojedinih tipova i oblika, koje su prvenstveno uvjetovale nove zamisli o kon
strukciji, ranosrednjovjekovna arhitektura u Hrvatskoj isto kao i u drugim evropskim regijama
dala je svoj znatni kreativni doprinos oblikovanju crkvenog prostora. Najvie zato ranosred
njovjekovno graditeljstvo ima tako znaajnu ulogu u razvitku arhitektonskog prostora izmeu
starokranskog i romanikog razdoblja.

Plastika kod Hrvata u ranom srednjem vijeku


Ivo Petricioli

Istona je obala Jadrana ve od najstarijih perioda ljudske civilizacije bila zbog svog
geografskog poloaja vano stjecite raznih kulturnih utjecaja, koji su se esto stapali u neto
to je u odreenom vremenu i prilikama znailo znatan doprinos kulturi mnogo ireg areala.
Bilo je tako i u ranom srednjem vijeku, kad je nekadanji politiki i kulturni centar mediteran
skog svijeta, Rim, ustupio svoje mjesto novim sreditima. Tada e ona odigrati znaajnu
ulogu sluei kao most izmeu Bizanta i srednjoevropskog emporija-Venecije. Bogata potka
antike i ranobizantske umjetnike tradicije u primorskim gradovima koji su odoljeli Velikoj
seobi i pogodne ekonomske i politike prilike omoguit e vanu graevinsku i umjetniku
djelatnost, koja e se izmeu slinih povijesno-umjetnikih pojava u zapadnom svijetu toga
vremena isticati svojom osebujnou.
Slavenska plemena doselivi se na istonu obalu Jadrana nala su se u centru tih zbivanja i
postepeno se ukljuila u umjetniku aktivnost. Razvoj prve srednjovjekovne umjetnosti
preromanike", kako se naziva, prati prvo socijalno raslojavanje novonaseljenih Slavena i
formiranje hrvatske kneevine i drugih ,,Sklavinija u zaleu dalmatinskih gradova. Ve u IX
stoljeu djeluju i na teritoriju hrvatske kneevine pored graditelja i klesarske radionice. Imena
hrvatskih knezova i upana tog vremena uklesana u elemente crkvenog namjetaja ukrae
nog tipinim ornamentom preromanike veoma su znaajna. Nijedan vladar nekog drugog
slavenskog naroda iz tako ranog razdoblja nije ostavio spomena u kamenu.
Od Istre do Ulcinja rasprostiru se ostaci te karakteristine skulpture, a pronaeni su pojedini
primjeri u zaleu, Sloveniji, Bosni i jedan ak preko Save. U odnosu na arhitekturu, ona nije u
tolikoj mjeri originalna ni osebujna, ali po repertoriju ornamenta, po gustoi rasprostiranja,
po intenzitetu proizvodnje i broju utvrenih radionica zauzima vano mjesto u irem arealu.
Njihovo kulturno-povijesno znaenje u osvitu nae kulturne afirmacije u Evropi suvino je
isticati.
Sve ranosrednjovjekovne sakralne graevine bile su proviene razliitim ukrasima isklesanim
u kamenu. Ukraavali su se portali, prozorski okviri, kamene prozorske reetke (tranzene),
vijenci i stupovi. Isto tako izraivao se ukraen crkveni namjetaj: oltari, ciboriji nad oltarima,
oltarne ograde (septumi, pergule) i drugo.
Skulptura se oituje u vrlo plitkom reljefu. Prevladavaju motivi sastavljeni od raznolikih
prepleta troprute vrpce tako da se ona popularno naziva pleternom skulpturom. U Italiji se
takvi spomenici nazivaju esto langobardskim, a u zadnje vrijeme kod zapadnoevropskih
pisaca prevladava naziv karolinki, jer se ona upravo u doba karolinke vlasti irila u srednjoj
Evropi. Kod nas se o toj skulpturi dosta pisalo. Nakon pisaca XIX stoljea, koji su te reljefe
ubrajali meu proizvode bizantske umjetnosti i Frana Radia koji ih je nazvao hrvatsko-bizantskim , rairilo se pod utjecajem njemake kole, a posredstvom povjesniara umjetno
sti Strzygowskog miljenje o orijentalnom i nordijskom porijeklu tih ornamentalnih kompozi
cija koje su, navodno, donijeli Hrvati iz svoje pradomovine doselivi se u Dalmaciju. Lj. Karamanu je bilo potrebno dosta truda da ukae na identinost naih i sjevernotalijanskih reljefa.
Moe se danas govoriti o odreenoj alpsko-jadranskoj skulpturi ranog srednjeg vijeka koja je
nastala na periferiji bizantske umjetnosti, kao odraz ukusa ljudi onog vremena a na vrlo
slabim tradicijama i gotovo nikakvom kontinuitetu u gajenju klesarskog zanata iz vremena
kasne antike. Njena se kolijevka obino trai u sjevernoj Italiji, gdje se poeci mogu registri
rati u prvim decenijima VIII stoljea. Ornamenti su u toj fazi razvoja dosta primitivno
izraivani, kompozicije su nespretne, ali se tada ve oituje odreeni repertorij koji e se
upotrebljavati za cijelog trajanja. U IX stoljeu i nain klesanja i razliite bogate kompozicije
ornamenata pokazuju vii kvalitet i odreena pravila po kojima su izraivani. Jo nismo
dovoljno duboko zali u otkrivanje znaenja i simbolike razliitih motiva. Znamo sigurno da

40

nisu izraivani kao puke improvizacije i hirovi klesara, nego da su bili podreeni pravilima
simetrije, proporcijama i numerikim odnosima. U to vrijeme (IX stoljee) ire se granice
rasprostiranja pleterne skulpture. One zahvaaju Rim i djelomino june pokrajine Italije gdje
e se sresti s bizantskom skulpturom. Registrirani su takvi spomenici u junoj Francuskoj,
posebno u Provansi, u junoj Njemakoj, vicarskoj i zapadnoj Austriji.
Izmeu Italije i naih obala umjetnika strujanja su uvijek bila znaajna tako da smo rano doli
u kontakt i s tom umjetnikom pojavom. Klesarska aktivnost poela se razvijati paralelno s
talijanskom i u istarskim i dalmatinskim gradovima. U istarskom Novigradu su vrijedni
primjerci rane skulpture; posebno treba istai ulomke ciborija na kome je uklesano ime
biskupa Mauricija, poznatog iz povijesnih izvora u VIII stoljeu. Iz istog vremena su vrlo
vrijedni ulomci crkvenog namjetaja iz Dvograda. U Splitu se mogu prepoznati takvi primjerci,
a takoe i u Zadru.
Glavni impuls u proizvodnji nastao je nakon jaeg kontakta s karolinkom kulturom u IX
stoljeu, kad je, kako je reeno, takva skulptura dosegla vei razvojni stupanj. Tada se taj
nain ukraavanja crkvenog namjetaja razvio na naem primorju u velikoj mjeri, tako da se
sve do potkraj XI stoljea moe pratiti aktivnost klesara koliko u gradovima toliko i na
podruju rane hrvatske drave. Jasno je da su spomenici u gradovima kvalitetniji, a moe se
primjetiti i import dijelova ukraenog crkvenog namjetaja iz gradova u zalee.
Najvie ornamentalnih motiva, komponiranih na razliite naine, pruaju nam ostaci oltarnih
ograda. Ograde koje svoje porijeklo vuku iz starokranske arhitekture bile su postavljene
izmeu prostora odreenog za sveenike (prezbiterija) i vjernika. One su se redovito nalazile
na stepenici, jer je prostor za sveenike s oltarom bio povien. Sastojala se od pluteja,
kamenih ploa i od stupia u koje su te ploe bile usaene. Stupii su u donjem dijelu, u visini
pluteja, prizmatini i imaju sa strana ljebove u koje su se ploe uticale. U gornjem su dijelu
okrugli s kapitelom. Na kapitele stupia naslanjao se kameni arhitrav. Ograda je u sreditu,
nasuprot oltaru, imala vrata, pa se arhitrav nad njima produuje u luk, nad kojim se skoro
redovito die trokutasti zabat. Pluteji su karakteristinog oblika. Imaju na gornjem dijelu
zadebljanje, koje se nalazi u istoj ravnini s donjim prizmatinim dijelom stupia, tako da na
pregradi donja ploha pluteja ostaje neto uvuena. Ornamentalni motivi su rasporeeni po
odreenoj shemi s vie ili manje varijanata. Glavna ploha pluteja moe imati ornamentalni
,,tepih" pleternih ,,mrea" raznih vrsti ili kompozicije biljnih i pleternih elemenata (,,dno
koare", i dr.) ili arhitektonski motiv - lukove na stupiima koji uokviruju krieve flankirane
dvjema palmetama ili stablima ivota". U oima" mreastih motiva i pokraj drugih pleternih
kompozicija isklesane su rozete, ivotinjski likovi, preteno ptice, a ponegdje se javlja i ljudski
lik. Na posebnim primjercima, o kojima e jo biti rijei, isklesane su i figuralne kompozicije.
Na gornjem zadebljanom rubu pluteja susreemo pored razliitih pleternih motiva i male
lukove, razliito obraene ili raznolike biljne vitice. Isti motivi javljaju se vertikalno komponi
rani i na donjim dijelovima stupia. Kapiteli na stupiima su tvrdo modelirani derivati
klasinih korintskih i kompozitnih kapitela. esto su matovito ukraeni i drugim motivima. I
na arhitravima upotrebljava se odreen repertorij ornamenata. Obavezno gornji rub sainja
vaju nizovi kuka" (voluta) koji predstavljaju znatno izmjenjen klasini motiv pasjeg skoka".
Kuke mogu biti meusobno povezane to ih vie pribliava ishodinom klasinom motivu ili
su jedna od druge odvojene. Donji dio arhitrava moe biti razliito obraen, pa susreemo
povezane pleterne lukove, tzv. perece", plastino obraen friz listia, pletenicu, niz malih
prepletenih lukova i si. Vrlo esto se na arhitravu nalaze uklesani natpisi na latinskom jeziku.
Po sadraju mogu biti sakralnog karaktera, ali su vrlo esto posvetni, u kojima se navodi
naruilac a katkada i dragocjeni podatak o vremenu gradnje. Motivi arhitrava se na sredi-

41

njem luku zabata razdvajaju, pa se kuke penju po njegovom rubu prema vrhu, dok natpis, ako
postoji, i donji motiv teku lukom. Trokutasta povrina koja ostaje izmeu luka i gornjeg ruba
ispunjena je najee kriem, esto obraenim poput ukrtene pletenice. Sa strana kria
najee su prikazane dvije simetrine ptice, vrlo stilizirane. Obino su to golubovi, rjee
paunovi. Na kasnijima javljaju se i svetaki likovi.
Postojale su i niske ograde, bez stupia i arhitrava. U tom sluaju upotrebljavaju se veoma
iroki pluteji, a na njima se kleu vertikalni ornamenti, koji imitiraju stupie, ili se pokrivaju
opisanim motivom lukova i krieva.
Oltari su jednostavni kameni stolovi. Stupac koji nosi oltarnu plou ukraen je takoer
pleternim motivom, a ukras se susree i na rubu same ploe. U veim crkvama nad oltarom se
dizao ciborij na etiri stupa. Sastojao se od etiri strane, u donjem redu obraene luno, a u
gornjem pravokutno, te od krova, koji je mogao biti u obliku etverostrane ili osmerostrane
piramide. Strane ciborija bile su takoer ukraene reljefom. Luk redovito prati pojas bogatije
komponirane pletenice ili biljna vitica, katkada uokvirena astragalom. Gornji rub strane
istaknut je vijencem isklesanim na samoj ploi ili dodanim. Na njemu su obino isklesane
opisane ,,kuke , kao na arhitravima oltarnih ograda. Ugaoni prostori strana, izmeu lukova i
rubova, ispunjeni su raznim ukrasima ili simbolinim likovima i kompozicijama.
Pleternim motivima bili su ukraeni i drugi dijelovi crkve. Okviri portala imaju reljefne
pletenice ili biljne vitice. Nadvratnici su ukraeni kriem, a na jednom primjerku nalazi se i
figuralna kompozicija. Prozori su bili zatvoreni kamenim reetkama, tranzenama. One su
razliito ukraene: ili je to jednostavna kamena mrea obrubljena pletenicom, ili se sama
reetka sastoji od ornamentalnih kompozicija pleterne troprute vrpce, slinih onima na
reljefima pluteja. U gradnji veih crkava, trobrodnih, i one jedine dvobrodne u Zadru,
upotrebljavali su se stupovi preuzeti zajedno s bazama i kapitelima od starijih graevina iz
rimskog vremena. No ima primjera da se kleu novi stupovi i kapiteli. Ti veliki kapiteli imaju
sve karakteristike kao i oni mali na stupiima oltarnih ograda, s tvrdo modeliranim akantusovim liem i volutama. Ukraeni reljefnim pletenicama i viticama bili su i razni vijenci i imposti.
U apsidama i svodovima nalazili su se ugraeni nosai svjetiljki u obliku prevrnutih zdjela, o
koje su bile zakaene visee svjetiljke. Te zdjele bile su esto perforirane i ukraene pleternim
motivima i ak ptijim likovima.
esto se zaboravlja da su te ukraene kamene ploe bile bojadisane. areni reljefi morali su
biti zamjena za mramornu inkrustaciju i mozaike, koji su u to doba bili na najveoj cijeni, a za
naruioce u naim krajevima nedostini. Na nekoliko primjeraka u Zadru sauvali su se
tragovi originalnih boja, crvene i tamnomodre koje su se komponirale u kontrastu, a sigurno
se upotrebljavala i pozlata.
Uzore za ornamentalne motive pleternih reljefa treba prvenstveno traiti u antikim i staro
kranskim podnim mozaicima koji su bili pristupani. U drugom planu su uzori iz reljefnih
arhitektonskih ukrasa Antike (klasina kimacija, astragal, akantusova vitica, kantaros) iz
dekoracije sitne plastike (zlatarstva i obrade slonovae), te motivi iz orijentalnih tekstila. Vrlo
sloena geneza te skulpture ne mora nas zbunjivati, jer se i u drugim granama primjenjenih
umjetnosti takve struje zapaaju, a ujedinjuju se u opem pogledu na likovno izraavanje i
opem ukusu koji je koliko u uem evropskom toliko i u irem mediteranskom (kranskom i
islamskom) arealu bio u to vrijeme uglavnom jednak.
Kad je rije o toj skulpturi u naim crkvama pisci esto izbjegavaju tonije datiranje. Susreu
se obino iroka datiranja izmeu IX i XI stoljea'1, rani srednji vijek" i si. No kako se na
pojedinim dijelovima crkvenog namjetaja nalaze natpisi koji ga svojim sadrajem datiraju,
bilo da donose godinu ili ime linosti iji se ivot, odnosno funkcija mogu vremenski

42

determinirati po drugim povijesnim izvorima, mogu se nai vra uporita i za datiranje


pojedinih ornamentalnih motiva koji su identini po kompoziciji i po tehnici klesanja onima
isklesanim uz natpis. Oni koji donose imena hrvatskih knezova Trpimira, Branimira, Muncimira i kralja Drislava mogu zato najbolje posluiti. To su ulomak zabata s imenom kneza
Trpimira (oko 845-864) pronaen u Riinicama kod Klisa, etiri skupine ulomaka arhitrava i
zabata s imenom kneza Branimira (879-892) pronaeni u Muu, Ninu, opotu i drapnju,
jedan ak tono datiran u 888. godinu (Mu), ulomci arhitrava i zabata s natpisom kneza
Muncimira pronaeni u Uzdolju kod Knina i oni takoer datirani-(895) i na kraju dva manja
pluteja s natpisom, gdje se spominje dux magnus Drislav, pronaeni u Kapitulu kod Knina.
Hrvatski kralj Drislav spominje se oko 970. godine.
Sa zabatom iz Riinica moe se usporediti ulomak zabata iz ruevina crkve na Lopukoj
glavici kod Knina identine klesarske obrade i ornamenta i tako preko njega datirati u vrijeme
Trpimirova vladanja i samu crkvu koja je, kako je poznato, originalnog oblika. Na isti nain
mogu se usporediti arhitravi oltarne ograde s natpisom upana Gastike iz crkve Sv. Spasa na
Vrelu Cetine (Staroj Vrlici) s namjetajem iz opota i drapnja, na kojima se nalazi Branimirovo ime. Arhitravi imaju istu kompoziciju ornamenata: natpisno polje, nad njim jae istaknut
vijenac, sastavljen od niza plastino obraenih listova i nad njim ,,kuke dvostrukih razdvoje
nih peteljki" i istaknutog zavoja. Slova natpisa, takoer, imaju velikih slinosti, pogotovu
zbog upotrebe semiuncijalnih slova. Arhitravi slinih osobina pronaeni su u Koljanima, u
ostacima crkve kod Bukorovia u selu Biskupiji kod Knina i drugdje. Ulomci arhitrava iz Nina i
Mua s Branimirovim imenom imaju neto razliit ukras, ali je kompozicija slina: natpisno
polje, niz povezanih pereca" koji nose izboeni vijenac, a nad njim niz kuka" slinih onima
iz prethodne grupe. Identine obrade su dijelovi ograde iz trobrodne crkve na Stupovima u
Biskupiji. Na zabatima sauvali su se ptiji likovi karakteristine obrade: na reljefu se ne
osjea tenja za oblikovanjem volumena, detalji likova obraeni su grafiki, a i definiranje lika
je vrlo primitivno. Takva obrada ptijih likova vidljiva je i na veem broju drugih objekata, ne
* samo zabata nego i pluteja. Lijepi su primjerci iz Koljana, Pridrage (Sv. Mihovil) i Dubrovnika
(Sv. Nikola). Slina obrada na trima zabatima i ciboriju iz crkve Sv. Marte u Bijaima potvruje
datiranje te crkve u IX stoljee to se inae izvodi iz povijesnih podataka. Pluteji iz Kapitula
uprkos imenu velikog vojvode Drislava ne pomau nam mnogo u datiranju, jer su ukraeni
standardnim pleternim mreama, bez drugih elemenata i likova koji bi u tome pomogli.
Navode nas tek na pretpostavku da su se karakteristike modelacije reljefa i komponiranja
motiva, definirane u IX protegle duboko i u X stoljee.
Skulptura XI stoljea poprima nova obiljeja u razvojnom putu prema romanici. Za datiranje
vee grupe tih skulptura glavni oslonac nam prua veliki ciborij, koji je u ulomcima pronaen
u Zadru 1891. god. Na njemu je uklesano ime zadarskog prokonzula Grgura koji je vladao
tridesetih godina XI stoljea. Na tom ciboriju isklesani su ornamentalni motivi pletenica na
nain koji se znatno razlikuje od uobiajenog, a figuralne kompozicije koje predstavljaju
lavove i grifone kako dave jagnjad, pokazuju specifinu modelaciju. Iste karakteristike
susreemo na plutejima i ostalim ornamentalnim reljefima koji potjeu iz poruene crkve
Sv. Nediljice u Zadru. Srodnosti su tako velike da se moe govoriti o jednoj te istoj radionici
koja ih je izradila. Pluteji iz crkve Sv. Nediljice mjesto uobiajenih apstraktnih ornamentalnih
kompozicija nose niz arkada unutar kojih su isklesane kompozicije iz Kristova djetinjstva i
mladosti. Jedan plutej prikazuje Navjetenje pod dvjema arkadama, zatim Vizitaciju gdje su
likovi Marije i Elizabete zbijeni pod jednu arkadu, Kristovo roenje pod dvjema arkadama, te
Poklonstvo mudraca pod trima arkadama. Na drugom pluteju etiri arkade uokviruju prizor
Pokolja djece, za koji je posuena" ikonografija Salamunova suda, tako da se pojedinani

43

likovi aktera: Heroda, krvnika i dviju majki nalaze svaki u svojoj arkadi. Slijedee tri arkade
zauzima kompozicija Bijega u Egipat, a posljednja arkada uokviruje lik Ivana Krstitelja koji
pripada danas nepotpunoj kompoziciji Kristova krtenja, budui da je plutej naknadno
skraen. Likovi razliitih linosti, koje su tu prikazane imaju jednake stilizirane fizionomije,
koje se ne razlikuju od modelacije glava dvaju lavova na Grgurevu ciboriju. Lica su nepravil
nog krunog oblika, glatke povrine, malo zaobljene na krajevima. Oi su bademaste, nos
ravan, usta su oznaena tankim ravnim ljebom, gotovo uparana u kamen, ljudska su kraa,
lavlja dua. Ui su isklesane izvan povrine lica, a ispred kose, ljudske su polukrune, lavlje
iljaste, ali su jednake modelacije i u odnosu na glave premale. Ruke su velike u odnosu na
tijelo, nabori su stilizirani u paralelnim ljebovima ali se modelacija razlikuje od obrade na
starijim objektima iz IX i X stoljea. Primjeuje se izvjesna tenja prema modeliranju volu
mena. Kretnje likova su ive i uprkos primitivizmu izraajne. Jednako se moe rei i za
oblikovanje raznih ivotinjskih likova na gornjem rubu pluteja i na Grgurevu ciboriju. Koliko
god su svi ti likovi nespretno" modelirani, oni oituju definirani likovni jezik i stil. Nedavno je
u Zadru u starokranskoj crkvi Sv. Tome pronaen jo jedan ciborij u mnoini ulomaka, tako
da su se mogle rekonstruirati tri strane. On je identinih kiparskih osobina kao i pluteji iz
Sv. Nediljice i opisani ciborij. ak je i finije klesarske obrade.

Rekonstrukcija pluteja iz
crkve Sv. Lovre u Zadru

44

Kad se te zadarske skulpture usporede s plutejima koji u sekundarnoj funkciji oblikuju krsni
zdenac u splitskom baptisteriju, za koje se opravdano smatra da potjeu iz trobrodne solinske
crkve Sv. Petra i Mojsija, te sa fragmentima pluteja i zabata iz te crkve pokazuju neobinu
slinost. Razni ivotinjski likovi, ljudska lica i nabori odjee na poznatoj kompoziciji s kraljem
na prijestolju, kao i ornamentalni detalji, identino su modelirani. Ta je crkva takoer imala
ciborij istih karakteristika kao to su dva zadarska. Moemo dakle govoriti o jednoj odreenoj
stilskoj grupi skulptura koja nas dovodi do zakljuka da su nastale ne samo u isto vrijeme
nego i u istoj radionici. Po svojim osobinama one predstavljaju vrlo vrijedne primjerke
plastike kojih vanost prelazi granice nae nacionalne i regionalne povijesti umjetnosti i imaju
svoje mjesto u razvoju evropske skulpture uope.
Iz zadarske crkve Sv. Lovre potjeu ulomci dvaju pluteja, od kojih se jedan mogao u veem
dijelu rekonstruirati. On je takoer ukraen figuralnim kompozicijama iz Kristova djetinjstva.
Za razliku od pluteja iz Sv. Nediljice ovdje su kompozicije poredane u dva reda. Figure su
prema tome daleko manjih dimenzija. Prva kompozicija u gornjem redu predstavljala je
Navjetenje, od kojega se sauvao samo lik anela. Druga je Vizitacija sa simetrino komponi
ranim likovima Marije i Elizabete uokvirenim arhitekturom. Trea po redu predstavlja Kristovo
roenje komponirano s mnotvom figura. Ispod nje prikazana su tri mudraca na konjima.
Lijevo od te kompozicije, a ispod Vizitacije nalazila se vjerojatno kompozicija Posjet mudraca
Herodu, jer se na njenom fragmentu prepoznaje dio prijestolja i jedan vojnik u oklopu sa
titom. esta kompozicija tog pluteja, koja se nalazila ispod Navjetenja, nije se sauvala.
Vjerojatno je tu bilo prikazano Poklonstvo mudraca Kristu. Na gornjem zadebljanom rubu
nalazi se ornamentalni friz s pleternim motivima i ptijim likovima pod malim lukovima kao na
prvom pluteju iz crkve Sv. Nediljice, ali drukijih skulptorskih kvaliteta. Od drugog pluteja
sauvao se dio gornjeg zadebljanog ruba, koji ponavlja motiv s ruba drugog pluteja iz crkve
Sv. Nediljice, i ulomak jedne figuralne kompozicije (za koji se pogreno smatralo da je iz
Nina). Vrlo vjerojatno potjee iz iste crkve Sv. Lovre zabat s dvjema simetrinim pticama bez
karakteristinih ,,kuka na rubovima. Modelacija ljudskih likova i njihove proporcije razlikuju
se od onih na plutejima iz Sv. Nediljice. To su male figure, velikih glava, odjevene u zvonolike
haljine. Imaju kratke ruke i velike ake. Iste takve karakteristike modelacije imaju likovi na
tranzeni koja je u ulomcima pronaena u ruevinama tzv. crkvine" u selu Biskupiji kod
Knina. Kompozicija se sastojala u gornjem dijelu tranzene od osovljenog romba (to nas
podsjea na neke otonske minijature) u sreditu kojega je sjedila Bogorodica s malim Kristom
u krilu. Sa strana romba u gornjem lijevom uglu nalazio se simbol evaneliste Ivana - orao, u
desnom gornjem simbol Mateja - aneo, u lijevom donjem simbol Luke - krilati bik, a u
desnom donjem simbol Marka - krilati lav, koji se na alost nije sauvao. U donjem dijelu
tranzene bila je kompozicija nepoznatog sadraja od koje potjee glava jednog sveca i lik
ratnika s maem karolinkog tipa s ukrasima na odjei koja se opravdano moe smatrati
nonjom starih Hrvata. Pojedinani likovi su obraeni s obiju strana, ali ne kao puna plastika,
nego se ponavlja njihova prednja strana, tako da se na poleini tranzene javlja zrcalno ista
figuralna kompozicija. Od druge tranzene u biskupijskoj crkvini" sauvali su se manji
ulomci. Panje je vrijedan ulomak s likom orla, koji ima iste odlike drugih ptijih likova na
zadarskim plutejima i zabatu i Ivanova simbola na opisanoj tranzeni. Ti ptiji likovi, koji su u
usporedbi s onima na Grgurevu ciboriju i drugim njemu srodnim reljefima mnogo manji,
razlikuju se od njih i po jae izraenoj obradi volumena i mekoj modelaciji.
Kad se te skulpture usporede sa portalom zadarske crkve Sv. Lovre (koji se vie puta u
literaturi neopravdano datirao u VIII stoljee) on pokazuje takoer odreene slinosti, tako da
ga se mora smatrati suvremenim toj grupi skulptura, tim vie to se nalazio na istom

Rekonstrukcija tranzene iz
Biskupije kod Knina

45

graevnom objektu iz kojeg potjeu pluteji s figuralnim kompozicijama. Na tom portalu je na


arhitravu (nadvratniku) prikazan Krist na prijestolju izmeu dva anela, te dva stabla ivota" i
dva grifona, a na dovratnicima izmeu biljnih vitica dva lika koji vjerojatno predstavljaju
Navjetenje. Oni su primitivnije izmodelirani, ali pokazuju iste skulptorske kvalitete kao i
figure na plutejima iz iste crkve i tranzene iz Biskupije. Ovim reljefima znatno slie dva ulomka
pronaena u Majdanu kod Solina, od kojih jedan pripada zabatu bez ,,kuka" na rubu. Sve to
svjedoi o postojanju radionica koje su djelovale u istom vremenu (XI stoljee), a njihovi
proizvodi pokazuju meusobne slinosti.
Posebnu grupu sainjavaju spomenici iz junog Primorja, sa teritorija izvan stare hrvatske
drave, vezanih uz gradove Dalmatiae superior. To su dio ciborija i etvrtasta kamenica u
Kotoru, plutej, ulomci ciborija i drugog namjetaja u Prevlaci u Boki Kotorskoj, ulomak
ciborija u Komolcu u Rijeci Dubrovakoj i luk ciborija iz Ulcinja. Ukras na tim objektima
izraen je u plitkom reljefu. Uz bogati repertorij pleternog i biljnog ukrasa susreu se likovi
lavova koji su na potpuno isti nain izraeni na svim objektima. Datiranje nije vrsto. Dok neki
autori smatraju da su nastali u XI stoljeu, drugi ih datiraju u IX. Argumenti za XI stoljee su
ikonografska slinost sa ciborijem prokonzula Grgura i slova natpisa na ciboriju u Kotoru.
Argumenti za IX stoljee su plitki reljef i upotreba astragala za rub pletenice na luku ciborija.
U prilog ovog drugog datiranja posluilo je ime Nikiforius" uklesano na kotorskom ciboriju.
Smatralo se da je tu spomenut bizantski, car Nikifor iz poetka IX stoljea. Meutim, ime
Nikifor je bilo dosta raireno meu stanovnicima dalmatinskih gradova i po svoj prilici odnosi
se na donatora toga ciborija. Drugi argument jest natpis na danas izgubljenom ulomku koji je
pripadao ciboriju u Ulcinju. Na njemu se spominju bizantski carevi suvladari Konstantin i
Leon, pa se smatra da su tu navedeni carevi iz poetka IX stoljea. No i car Konstantin
Porfirogenet imao je suvladara Leona u prvoj polovini X stoljea. Na fragmentu u Komolcu
prikazan je uz lava i ljudski lik duge kose (vjerojatno kompozicija Samson ubija lava), koji je
mnogo primitivnije izraen nego to su ljudski likovi na spomenutim skulpturama dviju
opisanih grupa.
Uz neke junodalmatinske preromanike graevine vezana je dekorativna skulptura, koja se
po nekim svojim osobinama, naroito po strogoj pravilnosti i razliitom ornamentalnom
repertoriju, pomalo odvaja od onih u sjevernim podrujima. Po izvjesnim elementima bliska je
bizantskoj skulpturi.
No izvjesni utjecaji bizantske skulpture vidljivi su i na nekim primjercima iz sjevernih krajeva.
Posebno se istie lik Bogorodice na zabatu oltarne ograde iz crkvine" u Biskupiji. Bogoro
dica je prikazana u poprsju, isklesana je u plitkom reljefu poput jedne reljefne bizantske
ikone. Bizantski utjecaj se vidi takoer na prikazu Krista na prijestolju meu anelima na
zabatu iz Sustjepana u Splitu, zatim na jednom pluteju u Biskupiji, gdje je prikazan orijentalni
motiv sokola to se oborio na zeca, te na nekim apstraktnim pleternim motivima, gdje je
prepletena vrpca blia bizantskim slinim ornamentima nego onim uobiajenim preromanikim na Zapadu.
U XI ili najkasnije u sam poetak XII stoljea, zbog ranoromanikih osobina treba datirati
nekoliko spomenika koji su pronaeni ili u istarskim i dalmatinskim gradovima ili na teritoriju
hrvatske odnosno dukljanske drave. Taj romaniki karakter oituje se u izraenom volumenu
koliko ornamenta toliko i likova koji su na njima izraeni. Meu njima treba istaknuti
spomenuti sustjepanski zabat, pa zabat iz Koloepa s reljefnim poprsjem arhanela te
izuzetno vrijedan plutej iz Kuta u Boki Kotorskoj s prikazom pleternog kria izmeu dvaju
arhanela.
Osim na elementima arhitektonske dekoracije preromanika pleterna skulptura upotreblja

46

vala se na krstionicama, jedinstven primjer je ona s natpisom gdje se spominje knez Vieslav,
posudama za posveenu vodu i na sarkofazima. U Splitu se uvaju dva sarkofaga ranijeg
vremena postanka s motivom dijagonalno postavljenog ornamenta stiliziranih ljiljana (VIII
stoljee?) i jedan kasniji s motivom lukova i krieva koji je pripadao nadbiskupu Ivanu
Tvrdakovu. U Zadru dva i ostaci treega sarkofaga imaju takoer taj motiv, poznat inae na
plutejima. Sarkofazi u Splitu koji su pripadali: nadbiskupu Martinu iz X stoljea i nadbiskupu
Lovri iz XI, kao i onaj plemia Petra Crnog iz XI stoljea nemaju ornamenata.
Ukrasi koji se susreu u obradi kamena upotrebljavali su se i na drvetu i to u tehnici rovaenja.
Lijep su primjer ukraene grede'koje su nedavno pronaene u zadarskoj crkvi Sv. Donata. Na
njima su se sauvali razni motivi: pletenice, biljne vitice i ispresjecane krunice. ljebovi
kojima je ukras nacrtan bili su obojeni crvenom bojom (olovnim minijem).
Iz ranijih stoljea srednjeg vijeka potjee i nekoliko primjeraka sitne plastike u metalu. To su
primjerci crkvenog posua i relikvijari. Razliitog su karaktera i po tome i razliitog porijekla.
Najzanimljiviji predmet, vrijednosti umjetnikog unikata, jest srebrna kadionica pronaena u
Staroj Vrlici, ukraena duboko rovaenim pojasima i lukovima, biljnim motivima u niellu i
pozlatom. Datira se u sredinu VIII stoljea i smatra se da je nastala u nekoj radionici u
podruju Rajne i da su je donijeli franaki sveenici.
U slinoj zlatarskoj tehnici izraen je i mali relikvijar pronaen u Lopudu, u oltaru crkve
Sv. Ivana. U riznicama dalmatinskih crkva sauvali su se i krievi-relikvijari izraeni poput
kutijica od lijevane bronce. Poznat je najvie jedan u samostanu Sv. Marije u Zadru koji
potjee iz neke radionice u Palestini ili Egiptu, a datira se u VIII stoljee. U riznici splitske
katedrale uvaju se dva razliitog oblika ali bez sumnje istog porijekla.
U Ninu, u riznici nekadanje katedrale, sauvala su se dva relikvijara koji se mogu datirati u
karolinko vrijeme (kraj Vili ili poetak IX stoljea). Jedan ima oblik krinjice s poklopcem
poput krova, a ukraen je iskucanim rozetama primitivne izrade. Drugi je mnogo vredniji. Ima
oblik torbice (burse) a na prednjoj strani izraeni su iskucavanjem svetaki likovi, Krist na
prijestolju i tri sveca pod arkadama.
U Zadru i Ninu sauvana su tri relikvijara ranoromanikih osobina koji se na osnovu natpisa
koji su na njima mogu datirati potkraj XI i poetkom XII stoljea. Prvi je relikvijar to ga je dao
izraditi Sergije, sin Majov, a unuk Zalin (Sergius filius Mai, nepos Zallae). Na alost nije se
sauvao u originalnom obliku, jer je u XVI stoljeu prepravljen. Na njemu su iskucavanjem
izraeni svetaki likovi pod arkadama. Oni su strogo frontalno postavljeni, odjeveni u
bizantsku nonju, po emu se na njemu opravdano prepoznaje utjecaj bizantskih radionica.
Vrlo vjerojatno se Sergije, spomenut u natpisu, moe poistovjetiti s tribunom Sergijem koji se
javlja u zadarskim dokumentima iz 1067. i 1072. god. i po tome datirati relikvijar. Tom
relikvijaru neobino slii relikvijar u obliku izduene krinjice u Ninu. Na njemu su iskucava
njem u okruglim medaljonima prikazana svetaka poprsja identine modelacije kao na
Sergijevu relikvijaru, pa se i on datira u isto vrijeme. Neto noviji ali grublje obrade jest
relikvijar u Zadru, u obliku niskog valjka s poklopcem u obliku polukugle s iskucanim
reljefnim likovima svetaca pod arkadama, na kojem je ugraviran posvetni natpis Bone, koja
ga je dala izraditi za duu svog mua Kae (Chaseus). Taj se Kao vjerojatno moe poistovjetiti
sa sucem i priorom tog imena koji se spominje 1096. godine, pa se relikvijar tako i datira.

Srednjovjekovni nakit s podruja Dalmatinske Hrvatske


Duan Jelovina

Nakon doseljenja junih Slavena u novu postojbinu poetkom VII stoljea, nastaje takoreku
dvostoljetno nijemo" razdoblje, koje se obino oznaava kao vrijeme prilagoavanja. Iz toga
vremena, tj. VII i VIII stoljea, s podruja naseljenog Hrvatima, uzdu istone Jadranske obale
i njenog zalea, potjee nekoliko veoma znaajnih proizvoda sitne umjetnosti, koji se kao
grobni prilozi uglavnom manifestiraju u kovinskim izraevinama nakita. Istaknuto mjesto
zauzimaju pojedini zasebni skupocjeni nalazi nakita, bogato ukraenog filigranom i granulacijom, koji nesumnjivo pripadaju bizantskom kulturnom krugu.
Od toga nakita u prvom redu istiemo zlatnu garnituru mediteransko-bizantskog obiljeja
poetka VII stoljea, sluajno pronaenu u grobu u Golubiu kod Knina. Svu ljepotu i rasko
zlatarskog umijea naroito pokazuje par zvjezdolikih naunica, koje se prema stilu i tehnici
izradbe ,,na proboj", u pravom filigranu i granulaciji, svrstava meu izvanredna zlatarska
dostignua. Nita manje panje ne zasluuje i bogato ukraena zlatna garnitura iskonski
bizantskog nakita iz slavenskog enskog groba otkrivenog u Trilju kod Sinja. Po svojoj
kvalitetnoj raskonoj izradbi ova garnitura spada meu najljepe primjerke nakita ove vrste,
ne samo u Hrvatskoj, ve i inae u jugoistonoj Evropi. Na osnovi zlatnog solidusa bizantskog
cara Konstantina V Kopronima (741-775), naenog u istom grobu (vjerojatno u ustima
pokojnice kao obolus prema paganskim obiajima), pretpostavlja se da je zlatna garnitura
najvjerojatnije dospjela u zemlju koncem VIII ili poetkom IX stoljea, i da je pripadala
istaknutoj linosti, vjerojatno eni nekog hrvatskog dostojanstvenika.
Pored ovih skupocjenih nalaza nakita bizantskog porijekla, na irem prostoru omeenom
rijekama Zrmanjom i Cetinom, potjee jo itav niz grobnih i pojedinanih nalaza, koji se
mogu pripisati bizantskom importu. To su uglavnom naunice sa zvjezdolikim privjeskom,
a pogotovo naunice takozvanog grozdolikog tipa - poput onih iz Trilja - izraene kvali
tetnom zlatarskom tehnikom od plemenita metala, koje potjeu iz VIII i prve polovice
IX stoljea.
Bitna prekretnica u razvoju umjetnikog obrta na tlu Dalmatinske Hrvatske nastaje na
prijelazu iz VIII u IX stoljee, kad dolazi do opih drutvenih i kulturnih promjena izazvanih
ekspanzijom franake moi Karla Velikoga s jedne strane, a s druge oiglednim prisustvom
stalne bizantske prevlasti u dalmatinskim gradovima. Oko 800. godine dolazi do formiranja
prve organizirane hrvatske dravne zajednice. U isto vrijeme, posredstvom franakih misio
nara iz sjeverne Italije, otpoima i pokrtavanje Hrvata. Nema sumnje da je ova znaajna
politika i drutvena promjena imala dosta jakih utjecaja na slavensku materijalnu kulturu
poetkom IX stoljea. Osim tada nastale izgradnje sakralnih zdanja i prodora pleterne
kamene plastike iz sjeverne Italije, to se prvenstveno ogleda u preuzimanju niza elemenata
karolinke obrtnike umjetnosti, koja se, pored pojedinih primjeraka umjetnikih izraevina
sakralnog obiljeja, oituje i u dijelovima raskone ratniko-konjanike opreme iz prve
polovice IX stoljea, kao to su to npr. karolinki maevi i brojne ostruge s poznatog nalazita
Crkvina u Biskupiji kod Knina.
Na teritoriju ranofeudalne hrvatske drave od IX do XII stoljea, arheolokim istraivanjima
nekropola, otkriven je ogroman fundus ranoslavenskog nakita. Pored mnogobrojnih nau
nica, nakit sainjava jo raznovrsno prstenje, te raznolike aplike, erdani, dijademi, privjesci i
si. Glavno obiljeje ovoj skupini nakita svakako daju naunice, koje se javljaju u nekoliko
razliitih tipova i u vrlo mnogo varijanata. Izraene su od bakra, bronce, srebra, pozlaena
srebra i zlata. Najjednostavnije su obine kariice, koje se, dodavanjem raznih aplikacija,
transformiraju u naunice s koljencima i one naroskane, a zatim i u naunice s jednom, dvije,
tri i etiri okrugle ili bikonine jagode. Osim obinih kariica i njima bliih varijanata sve su
naunice manje-vie izraene kvalitetnom zlatarskom tehnikom filigrana i granulacije, ili u

48

njihovoj imitaciji. Poneki primjerci naroskanih naunica po svojoj kienosti i finoj izradbi u
filigranu i granulaciji ili u kombinaciji obiju tehnika, kao i po skupocjenoj kovini od koje su
izraene, mogu se oznaiti kao najljepi primjerci nakita Dalmatinske Hrvatske. Nita manje i
bogatije nisu ukraene i naunice veeg formata s jednom krupnom jagodom, a one su se
obino nosile objeene o vrpcu ili dijadem obavijen oko glave, ili pak su se upletale u
pletenice kose, zbog ega se i nazivaju ukosnicama ili sljepooniarkama.
Najraireniji tip naunica na hrvatskom povijesnom tlu, nesumnjivo su naunice s tri jednako
velike jagode. Njihov osnovni tip uglavnom je svugdje isti - kariica s tri uplje jagode jednake
veliine, ukraene filigranom i granulacijom, koji varira od jednostavnog do vrlo kienog.
Raene su razliitim tehnikama: ,,na proboj" (a jour) ili pak tehnikom lijevanja pri emu se
imitiralo filigran i granulaciju. Upravo injenica da su raene razliitim tehnikama omoguila
je mati da se ukomponiraju brojni ukrasni motivi, iz ega su proizale mnoge varijante tog
tipa naunica. I dok naunice drugih tipova tijekom XI i XII stoljea polako nestaju, dotle
pojedine varijante trojagodnih naunica traju dugo u kasnom srednjem vijeku, takoreku sve
do u XV stoljee. Da su trojagodne naunice doista bile izuzetno omiljen oblik nakita, pored
upadljivo velikog broja nalaza (vie tisua primjeraka), najzornije nam pokazuje i potvruje
jo i njihov razvojni put koji se, u dugotrajnom kontinuitetu, odraava u veoma variranom
repertoaru ornamenata.
Sasvim je izvjesno da su naunice iz grobova s teritorija Dalmatinske Hrvatske, koje se
datiraju prije IX stoljea, proizvodi bizantskih zlatarskih radionica. Meutim, to se ne moe
rei za one naunice koje se na mnogim bogatim nalazitima od IX do XII stoljea (npr.
Biskupija-Crkvina, Koljane-Crkvina, Biljane Donje-Begovaa, Kai-Mastirine, Smrdelje, Mravince-Glaviine i dr.) toliko brojno javljaju. Za njih se, na osnovi rezultata istraivanja, moe
sigurno tvrditi da su proizvodi domaih zlatarskih radionica, koje prema bizantskim uzorima
slobodno oponaaju, prerauju i dalje stvaraju mnoge vlastite varijante. Upravo ove lokalne
osobitosti naunica doputaju mogunost da ih se vremenski i prostorno moe svrstati u
jednu odreenu i jedinstvenu skupinu nakita, a nju u znanosti obino i nazivamo dalmatinsko-hrvatskom nakitnom (kulturnom) skupinom, preteno IXXII stoljea.
Postojanje domaih zlatarskih radionikih sredita na matinom tlu ranofeudalne hrvatske
drave IXXII stoljea, pored veoma brojnih nalaza naunica i njihovih pojedinih specifinosti
u pojedinostima izradbe, nesumnjivo nam potvruju jo i nalazi kamenih kalupa za lijevanje
naunica, kao i nekoliko primjeraka neuspjelo lijevanih naunica (Biskupija-Crkvina, okolica
Knina), koje su kao takve bile nedovrene i odbaene. Isto tako je utvreno da zlatarski obrt u
Hrvatskoj nije prestao zavretkom XI stoljea, ve da je trajao i dalje sve do u kasni srednji
vijek. To se, dodue, kako smo ve rekli, ne odnosi na sav nakit, pogotovo ne na sve naunice,
ve uglavnom samo na onaj najomiljeniji tip trojagodnih naunica.
Poslije naunica najbrojniju i najvrijedniju skupinu grobnih nalaza nakita na podruju
Dalmatinske Hrvatske predstavlja prstenje. Prema nainu obradbe, oblicima i ukrasu, prstenje
se moe svrstati u nekoliko glavnih tipova, unutar kojih se, na osnovi oblika i pojedinih
inaica u ukrasu, opet moe izdiferencirati vie varijanata. Najbrojniju skupinu predstavlja
jednostavno ili manje ukraeno prstenje, raeno od tankog lima ili je lijevano, polukrunog ili
trokutastog presjeka. Obino su izraeni od manje vrijednih kovina, uglavnom od bronce,
bakra, mijeane legure i si. Ovakvo se jednostavno prstenje uvrtava u standardni nakitni
materijal, a javlja se gotovo u svim srednjovjekovnim nekropolama razliitih kulturnih sku
pina. Pored spomenutih u starohrvatskim grobljima IXXII stoljea, naen je znatan broj
prstenja finije i luksuznije izradbe. Takvo prstenje izraeno je najee od srebra i srebra s
pozlatom, a rijee od zlata, u razliitim tehnikama i s raznolikim ukrasima. Obino su prsteni

49

na prednjoj strani ukraeni rozetama, ee s umetnutim raznobojnim staklom ili kamenom.


Ima i takvih kojima je umjesto rozete plosnata ploica, etverokutasta, okruglog ili elipsastog
oblika, a na njoj je urezan monogram ili neka druga figurativna oznaka. Meu najraskonije
spadaju oni primjerci (Trilj, Biskupija-Crkvina, Biljane Donje-Begovaa, Knin-Spas) koji na
prednjoj strani imaju auriranu krunu ukraenu poludragim kamenjem ili umecima od stakla
ili staklene paste.
O porijeklu ovog prstenja, pogotovo kada je rije o raskonijim izraevinama, jo uvijek nije
mogue donositi bilo kakav sud. Ipak valja pomiljati na to da poneki oblici raskonije izradbe
vuku svoje porijeklo od zlatarskih proizvoda iz kasnoantikih i bizantskih radionikih sredita,
ili pak da su takvi oblici njihova imitacija. Pojedini primjerci sasvim sigurno pripadaju
bjelobrdskom i ketlakom, odnosno opeslavenskom, kulturnom krugu jugoistone Evrope,
dok veinu prstenja, kao i brojne naunice, valja uvrstiti u proizvode domaih zlatarskih
radionica, pa kao takvi ine sastavni dio dalmatinsko-hrvatskog nakitnog kruga IXXII
stoljea.
Gotovo jednako su znaajan i dragocjen dio nakita na podruju Dalmatinske Hrvatske IXXII
stoljea dijelovi ukrasnih aplika i privjesaka. Najee su to aplike od pozlaena srebra,
pozlaene bronce, ili pak od bronanog i bakrenog tankog lima. Raene su u tehnici
tijetenja, iskucavanja ili lijevanja, a predstavljaju uglavnom dijelove dijadema ili ukras koji je
sainjavao dio narodne nonje. Dijademi su ukrasne eone trake, sastavljene od niza kovin
skih ploica razliitog oblika i ukrasa. Sline ploice, kao i privjesci, mogle su sluiti i kao
ukras na pojasu, ili su se priivale na razna mjesta na odjei, lako takve ploice nisu rijedak
nalaz u starohrvatskim grobovima, ipak se po broju nalaza i kvalitetnoj tehnikoj i dekorativ
noj izradbi s podruja Dalmacije, najvie istiu aplike iz Biskupije-Crkvine.
Meu rijei nakitni inventar s ovoga podruja spadaju erdani (ogrlice). Prema oblicima i
materijalu od kojeg su erdani izraeni mogu se svrstati u dvije grupe: na nizove od kovina i
nizove od perla (tj. ukrasnih zrnaca).
Nizovi od kovine su naroito malobrojni. Osobitu panju zasluuje zlatna ogrlica bizantskog
obiljeja poodmaklog VIII stoljea iz ve spomenutog Trilja, koju sainjavaju dvadeset i etiri
bikonina zrna ukraena filigranom. Drugi erdan, iji su privjesci od kovine, potjee iz
Glaviina u Mravincima kod Solina; sastoji se od niza polujajolikih privjesaka od pozlaena
srebra ukraenih filigranom i granulacijom, a potjee iz IX-X stoljea.
Drugu neto brojniju skupinu erdana ine nizovi od perla izraenih uglavnom od stakla i
staklene paste. Perlice su preteno nepravilno-krunog, a takoer valjkastog i kuglastog
oblika. Boja tih zrnaca je raznolika, ali prevladava bijela, plava, uta i siva. Najdui do sada na
podruju Dalmatinske Hrvatske pronaeni erdan od niza perlica potjee s lokaliteta Crkvina
u Biskupiji. Sastoji se od preko tisuu raznobojnih perlica i kovinskog privjeska. Ovakav je
nakit teko etniki i vremenski opredijeliti, jer su isti ili slini oblici i materijal bili dugo u
upotrebi kod mnogih naroda. Najvjerojatnija je ipak pretpostavka da je to ukrasno zrnje
dospijelo na dalmatinsko tlo kao import iz bizantskih i antikih radionica. Meutim, biskupij
ski erdan se vjerojatno pripisuje neposrednom importu iz panonskih krajeva, tj. s podruja
susjedne bjelobrdske kulturne skupine, a datira ga se, na osnovi drugih nalaza u istom grobu
(etverojagodnih naunica i zlatnog prstenja), u vrijeme druge polovice X ili na poetak XI
stoljea.
Sav ovaj nakit od poodmaklog IX do XII stoljea, pa i onaj kasniji, osim pojedinanih
izuzetaka, kao to je to onaj raniji iz Trilja, nije bio nakit uskog kruga vladajuih slojeva, nego
je, po svemu sudei, bio u pravom smislu puki nakit. Na ovakve zakljuke upuuje nas u
prvom redu velika rasprostranjenost i mnoina tih nalaza na podruju Dalmatinske Hrvatske.

50

Te kulturno-umjetnike izraevine, proistekle iz ruku domaih majstora zlatara u ranom


srednjem vijeku, imaju specifian peat vlastite individualnosti. Ta osobitost i suverenost u
vjetini zlatarskog obrta najbolje se ogleda u umjetnikoj i tehnikoj obradbi nakita. Ona je
toliko originalna i karakteristina po oblicima, motivima i stilu za dalmatinsko-hrvatsko
podruje da ga nije mogue poistovijetiti s istovremenim umjetnikim ostvarenjima zlatarstva
u bilo kojoj drugoj zemlji.

Karantansko-ketlaki kulturni krug


Irena Sivec

Karantansko-ketlakim kulturnim krugom nazivamo poznavanje materijalne kulture, ekonom


skog stanja i duhovnog i kulturnog nivoa alpskih Slovena od VII do XI veka, koje se temelji na
arheolokim nalazima. Sve to vreme nije podjednako dobro arheoloki dokazano. Pored
arheolokih od pomoi su nam i pisani, dodue skromni ali ipak dovoljno reiti, izvori.
Prouavanje i jednih i drugih izvora ipak daje sliku ne samo razdoblja naseljavanja i
samostalne dravnosti u okviru kneevine Karantanije, ve i sliku postupnog gubljenja
samostalnosti to je sve povezano s vie-manje nametnutim pokrtavanjem i konanim
ukljuenjem u nemaki feudalni sistem.
Karantansko-ketlaki kulturni krug zauzima prostor u koji ulazi skoro itava dananja repu
blika Slovenija, austrijska Koruka i tajerska, delimino Gornja i Donja Austrija i deo
italijanske Furlanije. Pojedini elementi koji nose karakteristike ovog kulturnog kruga mogu se
nai i na mnogo irem prostoru. U ovom kulturnom krugu ne moemo govoriti o posebnim
predmetima koji su bili polagani u grob prilikom pokopa, kao to je to esta pojava za vreme
seoba naroda, kod Avara ili u istovremenoj velikomoravskoj ili starohrvatskoj kulturi. O tome
govori i podatak to su, osim noeva, tragovi polaganja oruja vrlo, vrlo retki. Retki su takoe i
predmeti od keramike. Prema P. Koroec, a tu podelu prihvataju vie-manje i ostali istraivai,
vremenski i stilski karantansko-ketlaki krug se deli na grupu s keramikom, karantansku i
ketlaku fazu. Vremensko i kulturno opredeljivanje odreuju prvenstveno razliiti nakitni
predmeti i delovi nonje. Groblja pojedinih grupa su ponegde odvojena, a jo ee, na
osnovu priloga u grobu i uz pomo vertikalne i horizontalne stratigrafije, izluujemo pojedine
kulturne grupe na istoj nekropoli. Kompleksniju sliku o karantansko-ketlakom krugu
dobiemo kad budu istraeni i ostaci naseobina. Prvi koraci u tom pravcu ve su uinjeni
(iskopavanja na Tinju kod usma u tajerskoj, Bled-Pristavi i bledskom ostrvu), mada upravo
tu dolazi do potekoa jer dobar deo teritorije na kojoj se javlja ovaj kulturni krug nije vie u
sklopu dananje politike teritorije Slovenaca (tadanja politika i upravna jezgra nalazila se
na Gosposvetskom polju u austrijskoj Korukoj).
Deo Slovena, predaka dananjih Slovenaca, pri kraju VI veka, pod pritiskom a i uz podrku
Avara, naselio se u dva talasa, na zapadu sve do istonog ruba Furlanske nizije, izvora reke
Drave i Mure i poreja Anie (Ennsa) i Traune, na severu do Dunava, na jugu do Kupe i
Jadranskog mora, a do Blatnog jezera na istoku. Na zapadu su im susedi bili Langobardi, na
severozapadu Franci i Bajuvari, na severu Moravljani, a na istoku Avari. Meu tim narodima i
na teritoriji koju su naselili Sloveni, iveli su ostaci romaniziranih starosedelaca. lako je odnos
Slovena prema veini tih suseda bio prvenstveno borba za odranje naseljenog prostora i
ouvanje nezavisnosti, ne smeju se zanemariti dodiri sa starosedeocima od kojih su novodoavi preuzeli mnoge tekovine antike kulture i civilizacije i koji su im pomagali, posredno
ili neposredno, da grade svoju vlastitu. Arheoloki, ovo je razdoblje najslabije poznato. U
potpunosti nedostaju arheoloki nalazi neposredno nakon naseljenja, odnosno bilo kakvi
elementi koje su Sloveni doneli iz pradomovine. Meutim, u drugoj polovini VII i poetkom
VIII veka pojavljuje se grupa s keramikom. Otkria koja su uinjena poslednjih godina govore
o tome da ta grupa nije bila rasprostranjena samo na prostoru karantanskog kruga, ve i na
iroj teritoriji to najbolje svedoe nova groblja ili grobne celine do ijeg je otkria dolo na
prostoru Slovake, eke, Slavonije, Dalmacije i Istre. Na naoj teritoriji grupa s keramikom
pojavljuje se na veim grobljima u skupini grobnih celina (npr. pored empetrske crkve u
Ljubljani, u Kranju uz upsku crkvu, na Bled-Brdu, na Ptujskom gradu) ili na odvojenom
manjem groblju (Bled-vila Bled, Srednje Bitnje kod Kranja i mnoga groblja u donjoj Austriji). U
takvim su grobovima, pored keramikog lonca, poloeni i no i kresivo, a ponekad i ilo.
Nakitni predmeti su retki. Mogu se nai samo kariice s petljom i kukicom kao i naunice u

52

obliku polumeseca, ispletene od tanke bronzane ice. Nakit se, verovatno ba zbog svoje
krhkosti, nije ouvao u veoj meri. Budui da se grupa s keramikom pojavljuje na tako
irokom podruju, kao i to da nije prolo ba tako dugo vremena Otkako se ona uopte poela
prouavati, pitanje njenog izvora i razvoja jo nije nauno reeno. Njena pojava na podruju
karantansko-ketlakog kruga, i to neposredno pre nego to e se on formirati, zasigurno je u
vezi s konanim naseljenjem Slovena na ovom prostoru.
Odmaknut i brdovit predalpski kraj izvan neposrednog pritiska Avara s istoka, s jedne strane,
i, premda ne u bogzna kako prijateljskim odnosima s germanskim susedima na zapadu, s
druge, te neposredan dodir sa starosedeocima, s tree, omoguavao je naseljenim Slovenima
relativno brz i samostalan drutveni i ekonomski razvoj. Do sredine VII veka, kad su se u
okviru Samovog plemenskog saveza uspeli otresti avarskog jarma, od pokrajine Slovena"
nastala je Karantanija sa seditem na Krnskom gradu (civitas Karantana-Karnburg), u nepo
srednoj blizini antikog Virunuma na Gosposvetskom polju. Kao najstarija dosad poznata
slovenska drava (prema izvorima) Karantanija je ostala samostalna skoro elo stolee.
Meutim, taj nagli razvoj ubrzavao je drutveno raslojavanje meu Karantancima i jaao vlast
kneza koji se oslanjao na plemstvo - koseze" (primores). No iako je kneeva vlast uskoro
postala nasledna, sve do duboko u srednji vek ouvao se svojstven obred predaje vlasti knezu
po volji naroda, kao spomen na nekadanji slobodan izbor.
Zbog ugroavanja koje im je pretilo od strane Avara, Karantanci su se povezali s Bavarcima, a
zbog neuspelih obraunavanja Bavaraca s Francima, i sami Karantanci morali su se podvri
franakoj vrhovnoj vlasti (oko 745. godine), i to kao unutranje samostalna poluvazalna
kneevina. Uz podrku domaih knezova i plemstva poelo se iriti hrianstvo koje je
istovremeno znailo i prodiranje tue vlasti, a time i feudalnog poretka, pa je zato esto
nailazilo na otpor. irenje hrianstva i pokrtavanje Slovena olakavala je misionarska
metoda salzburke biskupije (preuzeta prema Ircima), koja je pri tome vodila rauna i o starim
obiajima i o narodnom jeziku. Kad su krajem VIII veka Franci unitili Avare, potinili su
potpuno Slovene u Posavlju, Panoniji i uz Dunav. Reorganizovali su i unutranju samostalnu
kneevinu Karantaniju i gornju Panoniju. U crkvenom pogledu Drava je 811. godine postala
granica izmeu salzburke biskupije i Oglejske patrijarije. To dodue nije sudbonosno
uticalo na dalji, prilino jedinstven kulturni razvoj, ali je spreilo nastajanje nekog vanijeg
crkvenog, a time, u ono vreme, i kulturnog sredita na naoj teritoriji. Posle vojno-upravne
reforme 828. godine, kao represalija zbog sudelovanja Karantanaca i Kranjaca" u ustanku
donjopanonskih Slovena, slovenske su kneevine reorganizovane u granine grofovije pod
vlau nemakih grofova. To je ukratko vremenski i istorijski okvir u kojem se formirala
karantanska faza karantansko-ketlakog kulturnog kruga. Za nju su karakteristini nakitni
predmeti izraeni od tuenog bronzanog lima; okrugle pljosnate fibule, jednakokrake lune
fibule, tanko kovane polumeseaste naunice, raznovrsni oblici naunica od bronzane ice,
zatim razne bronzane i srebrne kariice i prstenovi.
Pljosnate fibule u ovom se razdoblju pojavljuju na vrlo irokom prostoru. Iz antikog sveta
poznajemo fibule izraene od razliitih metala i ukraene razliitim tehnikama ukraavanja.
One su popularne i u razdoblju seobe naroda i u ranom srednjem veku. Tako ih nalazimo u
starosedelakim kulturama Kalaje Dalmaces (albansko-makedonska teritorija i Crnogorsko
primorje), Kestheljskom (okolina Blatnog jezera i Peuja), kao i u germanskom kulturnom
krugu. Karantanske pljosnate fibule izraene su od tankog bronzanog lima. Neke za podlogu
imaju vru eleznu jezgru preko koje je prevuen bronzani lim. Po obliku su okrugle, samo
je nekoliko primeraka etvorouglastih. Ukraene su uglavnom tehnikom kucanja, s tim to
rub fibule u vezi s centralnim motivom daje utisak granulacije. Motivi su obino stilizovani

53

biljni, ponekad sa slikom krsta, jaganjca (agnus Dei) ili orla, a ponekad imitiraju pleternu
ornamentiku i si. Ornamentika tako nosi poruku antikih duhovnih predstava prilagoenih
tadanjem vremenu (kentaur, ptice na drvetu ivota), hrianstva (jagnje, orao, krst) ili
imitiranja ornamentike drvenih ili kamenih arhitektonskih delova (pleter).
Dosta est inventar jesu jednakokrake fibule iji su okrugli krakovi ukraeni motivom ljiljana
koji ponekad ve poinje da gubi prvobitni likovni oblik. Tanki ukraeni bronzani lim ima
ponekad deblju eleznu podlogu. Jednakokrake fibule, koje su se razvile od lunih fibula,
nalazimo u starosedelakom horizontu VI i VII veka u istarsko-venecijanskom i gornjeadikom
prostoru, a pojedine primerke i na mnogo irem arealu, kao npr. u merovinko-karolinkom i
vikinkom kulturnom krugu, sve do XII veka. Karantanski oblici ovih fibula mogli su dobiti
idejne uzore iz starosedelakog kruga, iako se vremenski ni po obliku ne veu neposredno na
njega.
Tanko kovane polumeseaste naunice, obino bronzane, a ponekad i srebrne, ukraene su
urezanim vegetabilnim ili geometrijskim ornamentima. Samo retki primerci imaju neki drugi
ornament (lik ivotinje, urezane kruiem, palmete). Naunice u obliku polumeseca nalazimo
ve u antiko doba. Izraene su od zlata, a neke imaju na lunuli apliciran filigranski ornament.
U vizantijskom kulturnom krugu VI i VII veka od osnovnog polumeseastog oblika razvilo se
vie varijanti ovih naunica. Nalaze se i u starosedelakom arheolokom horizontu, obino su
bronzane, ukraene punciranim kruiima, a masovnu upotrebu i popularnost stekle su
upravo u karantansko-ketlakom kulturnom krugu.
Najvie varijanti razlikujemo kod naunica od tanke bronzane ice koje imaju razliito
oblikovan donji deo. Najjednostavnije imaju samo jedan zavoj s donje strane, dok su one
neto bogatije izraene s tri ili vie petlji iz kojih vise tanki lanii. Sledeu varijantu
predstavljaju naunice s horizontalno ili vertikalno udenutom jednom ili tri jagode od stakla ili
kovine. U istovremenim kulturama sline oblike ne poznajemo, dok u starosedelakim
kulturama moemo pratiti idejne uzore za ovakav tip. Prstene, i one izraene od tankog
bronzanog lima i one ljebasto kovane, moemo s koliko-toliko sigurnosti pripisati karantanskoj grupi. U karantansku grupu nekropola spadaju groblja Bled-Brdo, delimino Bled-Pristava, Kranj-upska crkva, Ptuj grad, groblja Hohenberg i Krungl u Austriji, te pojedini
grobovi iz manjih groblja. Na neke predmete iz ove grupe nailazimo i na mnogo irem
prostoru. Karantanska kulturna grupa traje od sredine VIII do sredine IX veka i paralelna je s
kasnim razdobljem avarske dominacije i sa stilskim krugom Blatnice.
Posle 828. godine sve se vie uvruje nemaki feudalni poredak. Nakon prodora Maara u
Donju Panoniju, slovenske kneevine su ukinute i organizovane kao granine grofovije pod
nemakim grofovima pa su do poetka XI veka zdruene u okviru vojvodstva Karantanije koja
se postupno delila na istorijske zemlje. Nemaki je feudalni sistem postupno apsorbovao
zaetke domaeg plemstva, ali je i slovenski kmet irenjem zemljine reorganizacije postajao
sve podloniji. Stoleima vaila je 811. godine formirana crkvena razdeoba. Ve u to doba
konano se formirao feudalni drutveni poredak. U okviru tih istorijskih zbivanja formirala se i
ketlaka faza karantansko-ketlake kulture. Najtipiniji vesnik novog razdoblja u oblikovanju i
tehnologiji izrade nakitnih oblika jeste upotreba emajla. U karolinko-otonsko vreme pod
uticajem insularnog kulturnog kruga (Irska, Britanija), upotrebno posue, relikvijariji, delovi
crkvene opreme, nakitni predmeti i inicijali u knjigama se ukrauju dragim ili poludragim
kamenjem i staklenom pastom, ali je primenjivan, zbog veeg efekta u boji, vrlo esto i emajl,
koji je uz to jeftiniji i dostupniji. U to vreme vrlo su aktivne porajnske umetniko-zanatske
radionice koje izrauju predmete u tehnici jamiastog emajla kakav se upotrebljava i na
ketlakim nakitnim predmetima, a kao takav izlazi iz tipa vizantijskog umetnikog ukraavanja

54

predmeta. Brojano se repertoar predmeta ni u ketlakoj fazi ne poveava; pre bismo rekli da
se smanjuje. Neki nakitni oblici ouvali su se jo iz karantanske grupe. Vodei nakitni oblici livene naunice u obliku polumeseca i okrugle pljosnate fibule, imaju u tehnici jamiastog
emajla izvedene stilizovane biljne ili geometrijske ornamente, kao i likove pantera, orla,
jagnjeta ili krsta. Istovremeno su jo uvek prisutne i gravirane polumeseaste naunice, ali i
vee kariice sa petljom u obliku slova S i kukicom, i kariice s zadebljanim krajevima. Tu su,
takoe, i prstenovi okruglog ili polukrunog preseka. U pojedinim elementima vidi se i
velikomoravski kulturni uticaj koji moemo vezati s verskom misijom brae irila i Metodija. U
samo zamiranje ketlake faze, tj. pred kraj XI veka, pojavljuju se i belobrdski uticaji (grozdaste
naunice, dvodelne ogrlice). Vea groblja ketlake faze su: Bohinjska Srednja vas, Bled-Pristava, Kranj-upna crkva, Menge, Beljak-Judovska vas (Villach, Judendorf), eponimsko
nalazite Kottlach (Kotlje) u Donjoj Austriji i jo neka manja.

Poeci umetnosti kod Srba


Vojislav J.uri

Primanje hrianstva, stvaranje odreenih oblika dravnosti i vii stepen drutvenog razvitka
postali su bitni uslovi za pojavu crkvene umetnosti u IX veku kod svih Junih Slovena. Srpska
plemena na Jadranskom moru ili u neposrednom zaleu preuzela su je, kao i Hrvati, iz
primorskih gradova, od romanskog stanovnitva koje se na tom prostoru odavno naselilo ili je
izbeglo pred slovenskom najezdom. Srpski itelji iz dublje unutranjosti Balkanskog poluostrva, slino Bugarima ili Makedonskim Slovenima, prihvatali su umetnost od Vizantinaca:
upoznavali su dela iz njihovih umetnikih metropola ili su gledali njihove crkve u svojoj
sredini. Ma koliko bio prirodan, taj protok umetnosti iz kulturno uzdignutije sredine starosedelaca ka slovenskim pridolicama jo uvek je teko pratiti. Istoriari s mukom utvruju
granice Vizantijskog Carstva prema slovenskim dravama na obalama istonog Jadrana i u
unutranjosti Balkana, a arheolozima izmiu mogunosti tanog odreivanja starine spome
nika i porekla ktitora veine crkava. Nema sumnje, meutim, da je umetnost jednog dela
grkog stanovnitva, romanskih itelja i srpskih i hrvatskih plemena, u vremenu od IX do XI
veka bila istovetna, posebno na podruju koje je u pogledu kulture zavisilo od vizantijskih
jadranskih gradova. Srpsku umetnost tog vremena za sada je teko sasvim izluiti iz celine
kojoj je pripadala. Mnoga dela na podruju koje su tada trajno ili povremeno naseljavali Srbi
mogla su nastati njihovom zaslugom, ali isto tako i romanskih ili vizantijskih poruilaca i
majstora. Najcelishodnije je, stoga, celokupno umetniko stvaralatvo u zemljama izmeu
reka Bojane na istoku i Cetine na zapadu, koje su veinom bile naseljene Srbima, posmatrati
kao nerazluivu celinu. Meutim, neto je lake odvojiti srpske spomenike od vizantijskih u
unutranjosti Balkana.
Dok ne budu iskopani srednjovekovni utvreni gradovi i dvorovi vladara i vlastele i u njima
pronaeni ostaci zdanja iz vremena od IX do XI veka, crkvena arhitektura ostae najpouzda
niji vodi u rasvetljavanju znanja, vetine i shvatanja ktitora, graditelja i majstora. Za sada je
ona i jedno od izrazitih svedoanstava o umetnikim uticajima na novohristijanizovanu
srpsku sredinu. Istorija arhitekture, meutim, ne moe se jo u potpunosti vaspostaviti.
Delimino je samo osvetljavaju retki sauvani natpisi ktitora, legende o nastanku ili nameni
crkava iz srednjovekovnih letopisa, renesansnih anala i istorija, kao i nejednaki ostaci
nekoliko desetina zdanja, ouvanih u prvobitnom obliku ili arheoloki otkrivenih s oteenim
zidovima. Sve to nije dovoljno da se utvrdi potpuni redosled u podizanju hramova, te se stoga
sreivanje celokupne grae prema arhitektonskim planovima i oblicima jo uvek pokazuje
kao pouzdaniji postupak. Tako se, bar, otkrivaju vladajue umetnike ideje meu Srbima, ono
to ih ini slinim ili razliitim od shvatanja okolnih naroda, a samim tim i stepen kulturnog
razvitka Srba u tom dobu.
Najjednostavnija i opteprihvaena je podela crkvenih graevina na dve skupine: na crkve s
centralnim i one s podunim osnovama. Obe skupine sadre zdanja raznovrsnih planova: u
prvoj su okrugle crkve ili rotonde, osmolisti, estolisti i trolisti, a u drugoj su jednobrodni i
trobrodni hramovi, ali i graevine s osnovama u obliku izduenog slobodnog krsta.
Najstarija poznata crkva centralnoga plana podignuta je u Kotoru 809. godine, kada je u grad
preneseno telo njegovog budueg patrona sv. Tripuna. U XII veku na njenom mestu izgraena
je nova katedrala. Za stariju crkvu znao je vizantijski car Konstantin Porfirogenit, koji je
zabeleio da je bila okrugla. Ktitor je bio kotorski vlastelin Andreaci s porodicom. Istih godina
je i Zadar dobio sloenu rotondu Svete Trojice, docnije posveenu sv. Donatu, koja se ouvala
i prema kojoj bi se mogao zamisliti izgled starog Svetog Tripuna. Zadarski hram poiva na
reenjima koja su bila poznata i u Italiji u VII veku (Sveta Marija in Pertica u Paviji, krstionica
na Torelu kod Venecije, itd.), ali je graditelj u plan i prostorno reenje uneo znaajne izmene.

56

Koliko su kotorska i zadarska crkva bile sline, pokazae tek budua arheoloka istraivanja.
Centralni plan ima i hram Svetog Petra u Rasu (kod dananjeg Novog Pazara); sagraen je u
IX ili X veku, verovatno odmah kao sedite rakih episkopa. Predanje zabeleeno u Letopisu
popa Dukljanina, u XII veku, kazuje da su ga sagradili Rimljani, pristalice kralja Bela Pavlimira,
posle pobede nad rakim upanom Ljutomirom. Na bregu iznad crkve kralj je podigao
utvreni grad koji je nazvao svojim imenom. U jezgru zdanja je rotonda s upisanim etvorolistom, svojevrsnog nacrta, sa otrim uglovima u osnovi, ali sa svodovima u vidu polukalota.
Nad sredinjim prostorom uzdie se iznutra okrugla, spolja osmostrana kupola nejednakih
strana. Prelazi ka svodovima i kupoli izvreni su pomou trompi. Sredinji deo je saseverne,
zapadne i june strane obuhvaen niskim, krunim hodnikom, iznad kojeg se nalazi galerija
mestimino otvorena prema unutranjosti hrama. Graditelj Svetog Petra reavao je svoj
sloeni zadatak koristei se uzorima iz starijeg graditeljstva, koje je preinaavao i dopunja
vao, tako da je graevinu uinio jedinstvenom. U Jermeniji i Gruziji, izmeu VII i XI veka
nastao je znatan broj crkava s etvorolisnim planom upisanim u rotondu. Verovatno ih je bilo i
u zemljama koje su blie Srbiji.
Posebnu podgrupu meu crkvama centralnoga plana ine osmolisti i estolisti, ije su konhe
zrakasto rasporeene oko krunog prostora nad kojim se die kupola. Osmolistu u Olju
zidovi su ouvani skoro do visine polukalota nad konhama, dok su estolistu u Rogaiima,
kod Sarajeva, otkopani samo temelji. Nepoznato je vreme njihovog podizanja; ostaci isklesa
nog ukrasa svedoe da su sazidani izmeu IX i XI veka. Olje, kao grad Zahumljana, pominje
Konstantin Porfirogenit sredinom X veka, a ostaci utvrenja jo se naziru na bi;du iznad crkve.
Hram u Olju je na zapadnoj strani imao jedno pravougaono zdanje, kako izgleda, sa
zvonikom i stepenitima koja su vodila u prostoriju na spratu, moda posebnu lou za
velikodostojnike. Osmolist u Olju je po svojoj oktokonhalnosti usamljena pojava na istonoj
obali Jadrana, dok je estolist u Rogaiima slian nizu crkvenih graevina u srednjoj
Dalmaciji, na nekadanjem podruju romanskih gradova ili hrvatske drave (Stomorica u
Zadru, Sveti Krevan sa Kolovara kod Zadra, ostaci u Pridrazi i Kaiu u zadarskom zaleu,
Sveta Trojica na Poljudu u Splitu, crkva u Brnazima, kod Sinja, i Sveta Marija u Trogiru).
Odavno se traga za poreklom tipa hrama u kojem se oko krune osnove obrazuje venac od
est, osam ili dvanaest radijalno rasporeenih apsida, kakav se izmeu VI i XIII veka gradio u
Vizantiji, Jermeniji, Gruziji, Bugarskoj i na istonom Jadranu. Najuverljivije je miljenje da je
on stvoren po uzoru na sveane dvorane kasnoantikih i ranovizantijskih palata. Sam
Carigrad prua dokaze o pretvaranju dvorana za prijeme u crkve: estolisti triklinijum u palati
prepozita Antioha (V vek), na Hipodromu, postao je crkva Svete Jefimije, a u hrisotrikliniju
carske palate, Vasilije I je u IX veku izgradio osmolisnu crkvu Svetog Ilije. Hram Svetog Vitalija
u Raveni, iz Justinijanovog doba, sadri osmolisno jezgro obuhvaeno oltarskim proirenjem
i sedmostranim hodnikom. Taj tip hrama je iz riznice znanja vizantijskih graditelja dopro i do
istonog Jadrana krajem IX ili u X veku.
I trolisni planovi crkava pripadaju centralnim graevinama, iako se one na zapadnoj strani
obino produavaju manjim ili veim pravougaonim prostorom. Nema ih iz tog vremena
mnogo, a nisu uvek ni dobro ouvane. Jedan mali trikonhosni hram ostao je ispod utvrenoga
grada Drivasta, u blizini Skadra, dok je drugi, neto vei, Sveti Jovan u Zatonu, na reci Limu,
arheoloki otkriven. Oni imaju tri zdruene konhe oko centralnog kvadratnog prostora, nad
kojim je nekada mogla biti i kupola ili lepa kalota. Takve su i dve starohrvatske crkvice sa
samog kraja XI veka, Sveti Nikola kod Nina i Sveti Krevan na Krku, nad ijim se sredinjim
kvadratom uzdizala lepa kalota ojaana ukrtenim lukovima. Ulazni pravougaoni krak u
Svetom Nikoli bio je zasvoen polukalotom, kao i tri konhe, tako da je crkva iznutra bila

57

konstruisana kao etvorolist. Moguno je da su i crkve u srpskom podruju imale slino


reenje. Tek pokrteni Makedonski Sloveni upotrebljavali su ga, meutim, od poetka Xveka;
takve su zadubine Klimenta, Nauma i njihovih saradnika u Ohridu i njegovoj okolini. Tip je
nasleen iz starohrianske arhitekture.
Poseban spoj trikonhosa sa blago iskoenim kvadratom centralnog dela osnove obeleje je
crkve Svetog Tome na Pranju u Boki Kotorskoj. etiri stuba koja su nosila kube delila su
hram na devet traveja. Poto su konhe bile upisane u pravougaone mase zidova, a izlazile
upolje, izvan osnovnog kockastog zdanja, crkva je spolja izgledala kao da je zidana u obliku
slobodnog krsta. Nema sumnje da je plan Svetog Tome jednak s planovima crkve iz istog
vremena u erminji de Preu, kod Orleana u Francuskoj, i Svetog Satira u Milanu. Meutim,
bone konhe su u francuskoj crkvi izgraene moda ak posle podizanja Svetog Tome. Sa
potonjim dodacima, erminji de Pre je stekao izgled etvorolista povezanog sa kvadratom od
devet traveja, to je navelo istraivae da tu crkvu uporede sa starijim jermenskim crkvama
srodnih planova. Meutim, na Jadranu, u Ninu i Zadru, sa crkvama Svetog Kria i Svetog Vita,
pojavila se u ranom XI veku graevina s osnovom slobodnog krsta i kupolama. U osnovi su
njihovi krakovi krsta pravougaoni, ali imaju polukalotaste svodove okrenute ka sredinjem
kvadratu nad kojim se die kupola, te se moe smatrati da je u pitanju spoj krstolikog plana i
etvorolisne kompozicije prostora. Odnos ovih ninsko-zadarskih i pranjsko-dubrovakih
hramova ispoljava se, zapravo, kao odnos saetog tipa prema razvijenom tipu istorodnih
zdanja.
Prvoj polovini XII veka trebalo bi da pripada hram Svetog Pavla, kod sela ieva, u blizini
Trebinja. Graditelj je na pravougaonik s apsidom dodao uz severni i juni zid i dve konhe koje
su spolja trostrane, i na taj nain spojio trikonhos s podunim planom. Sa zapadne strane je
priprata s glavnim ulazom na junom zidu. Sve te crkve koje spolja imaju izgled slobodnog
krsta a u ijoj je unutranjosti na razliite naine primenjena prostorna kompozicija trikon
hosa ili tetrakonhosa srednjovekovni su izvod mnogo sloenijih ranovizantijskih apostoliona,
kakve su bile velike crkve Svetog Jovana u Efesu i Svetih Apostola u Carigradu, pod ijim su
se uticajem kasnije na Zapadu pojavili slino izvedeni hramovi (Sveti Marko u Veneciji, Sveti
Front u Perigeu, itd.). Uz izmene, pojednostavljenja i saimanja, namesto kupola nad krako
vima krsta, koje su bile obeleje vizantijskih i zapadnih apostoliona, graene su konhe ili
polukalote. Prelaz ka naem tipu predstavlja atinska crkva Svetih Apostola na Agori,
izgraena u XI veku. I nae crkve su svojevrsni apostolioni: veina je posveena nekome od
apostola.
Druga velika skupina spomenika, ona s podunim osnovama, zastupljena je na srpskom
podruju i u susednim romanskim gradovima ili u njihovoj neposrednoj okolini u daleko
veem broju nego crkve centralnoga plana. Gruba podela odvaja meu njima jednobrodne
hramove od trobrodnih bazilika. Meutim, i u okviru tih osnovnih tipova pojavljuju se znatnije
razlike u razuenosti plana, ralanjenosti zidova i prostornom sklopu.
Jednobrodne, jednostavne crkvice s neralanjenim zidovima, s poluobliastim svodom i
jednom apsidom mogu imati polukrunu ili pravougaonu apsidu ili, pak, polukrunu iznutra, a
pravougaonu spolja. Neki jednobrodni hramovi imaju iznutra, uz podune zidove, duboke
prislonjene lukove koji poivaju na pilastrima; to je bio nain da se suzi raspon svoda i olaka
njegovo iziivanje. Ponegde je brod podeljen na tri ili vie traveja pomou pilastara i iz njih
izraslih ojaavajuih lukova svoda. Vertikalno ralanjavanje fasada lezenama koje su pove
zane lukovima est je sluaj ne samo na ovom tipu graevina. Ovakav tip crkve podjednako je
rasprostranjen u primorju nekadanje Zete, po bivim romanskim gradovima i ostrvima
Dalmacije, kao i u oblastima stare hrvatske drave.

58

S veim umetnikim tenjama podizane su jednobrodne crkve s kupolama, i to iskljuivo u


oblasti izmeu Cetine i Bojane. Najvie ih je u Dubrovniku (Sveti Nikola na Prijekom i
Preobraenje) i na okolnim elafitskim ostrvima (na Koloepu: Sveti Antun Padovanski, Sveti
Sr i Sveti Nikola; na Lopudu: Sveti Ilija, Sveti Nikola i Sveti Ivan; na ipanu: Sveti Mihailo
Peinski; u Pakljeni i Sveti Petar, blizu ipanske Luke). Najizrazitlji i najlepi su meu njima
Sveti Mihailo u Stonu (kome je bio slian Sveti Toma u Kutima kod Herceg-Novog, u Boki
Kotorskoj, iji su samo temelji ouvani) i Sveti Petar na Prikom, kod Omia; najdalje na jugu je
Sveti ore, u staroj Podgorici (Titograd). Veinom su to crkve s tri traveja nad ijim se
sredinjim poljem uzdie lepa kupola pomou trompi, a ponekad i posredstvom pandantifa.
Kube im je, sa spoljanje strane, kockasto i ima etvoroslivni krov. Zidovi su i spolja i iznutra
najee ralanjeni lezenama ili pilastrima, koji su spojeni lukovima. Nije retka pojava dae
na spoljnim stranama kubeta nalaze plitke nie. Veom razuenou osnove i ivljom
razigranou unutranjih povrina odlikuju se one crkve u ijim su zidovima, umesto nia
izmeu lezena, izvedene plitke konhe (zaetak ove pojave nalazi se u Priku kod Omia, a
potpuno razraena reenja sreu se u Svetom Mihailu u Stonu, Svetom Tomi u Kutima i
Svetom Petru na ipanu). Zbog svoje graditeljske posebnosti i ogranienog rasprostiranja
dobile su naziv junodalmatinski tip ili zetsko-zahumska skupina.
Vreme nastanka jednobrodnih kupolnih crkava jeste XI vek. Veinu za to doba vezuje sistem
ralanjavanja fasada pomou lezena povezanih jednostavnim ili dvodelnim lukovima, to se
smatra ranoromanikom osobenou. Samo jedna crkva, Sveti Mihailo u Stonu, tanije je
datovana, u osmu deceniju XI veka, i to zahvaljujui ktitorskom portretu i natpisu. Re je o
zetskoj vladarskoj zadubini koju je podigao i ivopisao kralj Mihailo. Nastanak druge crkve,
Svetog Nikole na Prijekom u Dubrovniku, vezuje se, takoe, za poslednje dve decenije XI
veka. Prema legendi zabeleenoj u doba renesanse, nju su Dubrovani podigli iz zahvalnosti,
posle neuspeha zetske opsade grada, na mestu na kojem se nalazila kula kralja Bodina. Bez
obzira na izvesne nepouzdanosti u odreivanju starine ove vrste spomenika, injenica je da
njihov geografski raspored ukazuje na Dubrovnik i gradske naseobine Neretljana, ZahumIjana i Dukljana (Omi, Ston, Duklja) kao sredita koja su ih prihvatila a potom razraivala i
irila njihove oblike.
U traganju za poreklom jednobrodne crkve s kupolom - iji je tip imao odjeka i u graditeljstvu
XII i XIII veka - dolo se do zakljuka da je njena pojava na istonom Jadranu posledica ranije
rairenosti jednostavnih jednobrodnih hramova, kao i uticaja vizantijskog hrama s planom
saetog upisanog krsta s kupolom. Nema sumnje da je neto starije, pa i istovremeno
vizantijsko graditeljstvo tom, jadranskom obliku crkve presudno odredilo izgled. Zavisnost od
vizantijskih hramova tipa upisanog krsta moe se posebno pratiti na crkvama koje imaju
konhe na podunim zidovima. Zdanja razvijenog tipa s ovakvom osnovom sauvala su se u
Dubrovniku (kripta u Svetom Petru Starom), Zadru (Sveti Lovro) i Splitu (Sveti Mikula u Velom
Varou). U Zadru i Splitu kupolu su nosila etiri sredinja stuba, a u sva tri razvijena
spomenika boni traveji su zasvoeni polukalotama okrenutim ka glavnom brodu. To reenje
se prema jednobrodnoj kupolnoj crkvi s konhama na podunim zidovima (Sveti Mihailo u
Stonu, Sveti Toma u Kutima i Sveti Petar na ipanu), predstavlja kao razvijeno prema
saetom. Time se otkriva i vizantijska sutina sklopa ovakvih zdanja.
Po svojoj veliini meu svim crkvama isticale su se trobrodne bazilike. Nije ih se sauvao
veliki broj, a sve su, uglavnom, pronaene u temeljima i datuju se u XI vek. Brodovi katedralne
crkve Svetog Teodora, u zetskoj prestonici Baru, odeljeni su sa tri para stubaca; benediktin
ska crkva svetog Petra na uranju u Kotoru, sa glavnom apsidom iznutra polukrunom, spolja
pravougaonom, i s bonim polukrunim apsidama, kao daje imala bone brodove izdvojene

Sv. Jovan, Zaton

Sv. Petar in Campo, ievo


kod Trebinja

Sv. Toma, Pranj

59

Sv Petar na uranju, Kotor

Klartinii

zidovima; unutranjost hrama u Martiniima, nedaleko od Danilovgrada, s tri polukrune


apside i pripratom, bila je slino reena kao i Sveti Petar na uranju. Benediktinska opatija
Svetog Mihaila na Prevlaci, iji su ktitori bili graani Kotora, imala je trobrodnu crkvu s tri
apside: srednju polukrunu, bone iznutra polukrune, a spolja pravougaone. Bila je ozidana
crvenim kockastim kamenom. Koliko god da su benediktinci zasluni za irenje trobrodnog
plana crkve tokom XI veka na itavom podruju istonog Jadrana, i graani su se - kao u
Martiniima - ne samo zalagali da se, u manjim razmerama, oponaaju vee bazilike iz
ranovizantijskog doba nego da se primene i izvesna urbanistika reenja preuzeta iz ranovizantijskih gradova.
Naporedo sa istim jednobrodnim ili trobrodnim crkvama graeni su u isto doba hramovi
podunih osnova s neto drukijim planovima i prostornim sklopom. Sveta Marija u Duklji,
koja je, kako se pretpostavlja izgraena u IX veku - a za koju pop Dukljanin tvrdi da je bila
krunidbena crkva dukljanskih kraljeva - bila je jednobrodno zdanje s pripratom i apsidom
iznutra polukrunom, spolja pravougaonom. Meutim, ona je sa severne i june strane
proirena dvema pravougaonim prostorijama, moda transeptima, tako da u osnovi deluje
krstoobrazno. Ako su krovni pokrivai nad bonim ispustima nekada bili jednoslivni, spolja je
mogla izgledati i kao trobrodna bazilika. Znatno sloeniji plan imala je crkva benediktinskog
manastira Svetog Petra in Campo kod Trebinja, podignuta u drugoj polovini XI veka, poznata
od prvih dana svog postojanja kao grobnica nekih zetskih vladara i rakih upana. Bila je
velikih razmera. Njen izdueni glavni brod, s polukrunom apsidom, ukrtao se s transeptom,
dok su se u uglovima, izmeu krakova krsta, nalazile etiri kapele. Na zapadnoj strani bila je
priprata. Nekada se, svakako, nad krovnim pokrivaima razliite visine isticao krst osnovnog
tela graevine. Ako su joj bone prostorije bile natkrivene jednoslivnim krovovima, spolja je
morala imati oblik trobrodne bazilike s transeptom, kao vizantijske bazilike podignute izmeu
IX i XI veka (kripu, Sveta Sofija u Ohridu, itd.) u kojima se oseao odjek starohrianskog ili
ranovizantijskog graditeljstva. Sveti Petar je po unutranjem rasporedu prostorija bio slian
crkvama upisanog krsta u kojima su zidovima izdvojene bone kapele (Sveti Petar i Marko u
Carigradu, Nerezi i dr.), gde se takoe oseao uticaj starijeg vizantijskog naslea (Sveti David
u Latomskom manastiru u Solunu). Ali, ni u planu ni u rasporedu prostorija crkve u Trebinju
nisu primenjena svodna i kupolna reenja koja odlikuju vizantijske hramove. Tanki njeni
zidovi nosili su drvenu konstrukciju pokrivaa.
Mada je razvoj graditeljskih shvatanja kod Srba i Romana u gradovima na junom Jadranu,
izmeu IX i sredine XII veka, u pojedinostima jo uvek nemoguno predstaviti, ipak postoje
razlozi - istorijski i arheoloki - za tvrenje da su crkve centralnoga plana bile vie zastup
ljene u graditeljstvu starijeg razdoblja (IX-X vek), dok su se one s podunom osnovom vie
gradile kasnije (XXII vek). Jednobrodne crkvice su graene neprekidno, ali izgleda da su
zdanja s razuenijim planovima i s kupolama nastajala krajem navedene epohe.
Bez obzira na promene tokom vremena, crkvena zdanja su se oslanjala, u celini ili u
pojedinostima - kad su u pitanju plan, raspored prostora, nain zasvoavanja, konstrukcija i
kompozicija masa - na graditeljsko predanje starohrianske, ranovizantijske, pa i istodobne
ili neto starije arhitekture u Carigradu, Grkoj, Jermeniji, Gruziji, Italiji i zapadnoj Evropi.
Neki od tipova crkava slinih onima koje su graene od IX do sredine XII veka iveli su i na
istonom Jadranu od V do poetka VII veka. U traganju za poreklom arhitekture crkava
nastalih izmeu IX i XII veka zastupani su esto opreni stavovi: od miljenja o samoniklom
nastanku i neprekinutom graenju izmeu V i XII veka na istonom Jadranu do tvrenja da je
posle prekida izmeu VII i IX veka dolo do povratka starim tipovima sa istog tla. Postepeno se

60

Sv. Marija, Duklja

uvrivalo stanovite da su istonojadranski graditelji bili nadahnuti primerima iz umetnikih metropola susednih zemalja, ali da su ih stvaralaki preraivali, shodno svojim znanjima,
zanatskom obrazovanju i potrebama, unosei izvesne novine i posebnosti.
Dolazak Slovena na Balkansko poluostrvo i njihovo prodiranje prema Jadranu zaista su
razorno delovali na umetniko stvaranje starog stanovnitva. Prekid u graenju u VII i VIII
veku, sve do poetka pokrtavanja Slovena, bio je neminovna posledica duboko izmenjenih
prilika. Pokrtavanje je pribliilo Slovene romanskom i grkom stanovnitvu i njihovoj
zapoetoj graditeljskoj obnovi. Pop Dukljanin i kasniji dubrovaki analisti kazuju da su, posle
pokrtavanja Slovena, ljudi latinskog jezika, vrativi se iz svojih skrovita, pregli da obnove
stare gradove i poruene crkve i izgrade nove. I te njihove crkve po gradovima, podignute u
prvim decenijama IX veka, ponekad i na temeljima velikih ranovizantijskih zdanja, starije su
od prvih slovenskih hrianskih hramova. Oevidno, romansko stanovnitvo nalo se na elu
umetnike obnove, dok su njihovi gradovi postali sredita graditeljskih radionica i rasadnici
novih tipova hramova. Sloveni su postepeno usvajali iste oblike graevina, da bi njihovi
velikodostojnici, zajedno s vizantijskim, postali kasnije najpoznatiji ktitori crkava.
Posle dugog prekida u graenju, nije se moglo nastaviti tamo gde se poetkom VII veka stalo.
Graditeljstvo u razvijenim i manje uzdrmanim sredinama-Vizantiji, Zakavkazju, Italiji - prolo
je, nadovezujui se na epohu Justinijana, kroz dalje etape razvoja. U IX i X veku, u vreme

61

renesanse11 makedonske dinastije u Vizantiji a karolinke na Zapadu, pristupilo se svojevr


snoj obnovi ranovizantijske umetnosti. Tada su nikle mnoge graevine koje su po mnogo
emu podseale na staru i slavnu epohu Carstva. Ba u to vreme osposobljeni za umetniko
stvaralatvo, Romani i Sloveni na istonoj obali Jadrana ukljuili su se u graditeljske
poduhvate koji su bili plod opteg i novog poleta. Za njih Carigrad nije bio samo politika
prestonica nego i umetnika metropola, kao to je to bio i za italske narode Apeninskog
poluostrva. Tek kada su savladali savremeni umetniki jezik, mogli su i na svom tlu birati
uzore iz zateenog antikog ili vizantijskog graditeljstva i, slino razvijenijim sredinama,
oponaati ih u skladu sa sposobnostima kojima su raspolagali.
Da je Vizantija bila rasadnik graevinskih tipova, pa i onih koji su se pojavljivali na istonom
Jadranu, znali su savremenici, ali se uspomena o tome sauvala i kod humanista, pa i u
narodnom predanju. Zadarska katedrala Svete Anastasije, u obliku u kojem je bila u X veku,
liila je vizantijskom caru Konstantinu Porfirogenitu na carigradsku crkvu Bogorodice Halkopratijske. Dubrovaki kancelar Filip de Diversis zabeleio je da je crkva Svetog Petra u gradu
.....bila sagraena sa svodovima i u obliku krsta, kao to je obiaj kod starih grkih vernika".
Jednobrodne crkvice s kupolom sluile su u doba renesanse kao uzor prilikom izgradnje
kapela u dubrovakim dvorcima, oevidno zbog toga to su smatrane za staro grko naslee;
njihov tip su krajem XV i u XVI veku rairili po staroj Hercegovini dubrovaki graditelji,
verovatno na zahtev pravoslavnih ktitora da im crkve budu podignute more greco . Neke od
hramova izgraenih izmeu IX i XII veka narod i danas naziva grkim.
Zanatske i stilske odlike graevina bile su u znatnom raskoraku sa razuenim planom i
sloenim prostornim sklopom. One su crple podsticaje sa drugih istonika; njihova matica je
preromaniko graditeljstvo Apeninskog poluostrva. Sve crkve su graene lomljenim ili tek
pritesanim kamenom, povezanim lepom, a poredanim esto u nepravilne redove. Samo
izuzetno, i to uglavnom pred kraj razdoblja, zidalo se paljivije, kamen klesao briljivije, a
slaganje u redove obavljano je doslednije. Dobar broj graevina ima samo zidove vertikalno
ralanjene lezenama ili pilastrima, povezanim na gornjoj strani lukovima; izmeu njih su
plitke nie, a ponegde konhice. to se vie pribliavao kraj ove epohe, sve izrazitije je bivala
tenja ka ralanjavanju. Sve te graevine su bile premalterisane, tako da se izvesni zidarski
nedostaci nisu mogli uoiti.
Zasvoavanje razliitim vrstama svodova - poluobliastkn, krstastim, kupolastim ili polukalotnim - na visini je optih zanatskih znanja manjih majstora. Pouke velikih graditelja oni su
znali da slede samo kroz prilagoavanje i pojednostavljivanje sloenih konstruktivnih eleme
nata. Po tehnikom obrazovanju, zidarskim znanjima i stilskom shvatanju, bili su pravi
predstavnici tzv. preromanike, i to u onoj varijanti koja se, samo nekoliko decenija ranije ili u
isto vreme, ostvarivala na Apeninskom poluostrvu. Istina, apeninska preromanika ostavila je
znatan broj graditeljskih dela koja su po razmerama vea od istonojadranskih graevina,
mada im je stil istovetan. Kad je re o zanatu i stilu, preuzimanja su se vrila tako to je italska
preromanika, preko crkvenih institucija, zraila i delovala na istonojadransku. Ponekad je
Apeninsko poluostrvo davalo i gotova reenja do kojih se ranije dolo preradom vizantijskog
plana i sklopa crkava.
Istonojadranska sredina je, preko svojih ktitora i ustanova, nalazei u Vizantiji ili u Italiji
uzore za svoje crkve, izvesnim tipovima poklanjala veu panju; preraivala je preuzeto u
skladu s lokalnim zanatstvom i na taj nain dala regionalni peat svojoj crkvenoj arhitekturi,
lako je svaki junoslovenski narod imao u to doba poneto drukiju istorijsku sudbinu, ipak
su u njihovom graditeljstvu vidljive i neke zajednike crte. Srbi i Hrvati zastupali su, u osnovi,
ista shvatanja; imali su, upravo, jedinstvenu, nedeljivu umetnost. Udeonici u njoj su bili i

62

Romani i Grci iz istonojadranskih gradova. Kod Makedonskih Slovena i Bugara javljali su se,
na vizantijskom nasleu zasnovani, izvesni tipovi hramova kakvi su se gradili i na Jadranu,
iako je meu njima najrasprostranjeniji bio oblik graevine reprezentativnije prirode i srodniji
vizantijskim prestonikim obrascima. Oni su imali i monije drave koje su omoguavale vee
graditeljske poduhvate.
Izvan ovog sloja spomenika, s ijom su se arhitekturom Srbi prisno srodili, u sredinjim
oblastima Balkana, koje su oni preteno ili delimino nastanjivali, javljalo se graditeljstvo koje
je bilo izraz drukijih shvatanja; uglavnom je ostvarivano zaslugom grkih ktitora i vizantijskih
ustanova. U pitanju su graevine mnogo vee od onih koje su Sloveni gradili, a i tehnika
njihovog zidanja bila je znatno savrenija. To su, pre svega, trobrodne bazilike - iji su tragovi
i vei ostaci sauvani u Prizrenu (bazilika pod Bogorodicom Ljevikom), u Prokuplju (Sveti

Bogorodica Ljevika,
Prizren

Prokopije), u Niu (Sveti Pantelejmon), u Starom Nagoriinu (crkva vizantijskog cara Romana
Diogena, koju je kralj Milutin obnovio), i neke druge - iji nastavak pada u vreme izmeu IX i
XI veka. Iste takve bazilike Vizantinci su gradili dublje na jugu (Ohrid, Ser, Servija, itd.);
prihvatili su ih i prvi bugarski carevi i Samuilo. Mnogo vie nego u onim na istonom Jadranu,
njihovi graditelji su se povodili za starohrianskim i ranovizantijskim uzorima. Pored bazi
lika, Vizantinci su u istim oblastima i u isto doba podizali i hramove manjih razmera i drukijih
planova, koji su .seali na starija i znamenitija svetilita u njihovim politikim i crkvenim
sreditima (Stara Pavlica - saeti upisani krst s kubetom obuhvaen sa tri strane hodnikom;
Gornji Matejevci kod Nia i Kacapun kod Vranja - jednobrodne crkve s kupolom; unis i
Markovo Kale kod Vranja - slobodan krst, itd.). U doba kada su izgraeni, nisu bili prihvaeni
u srpskoj sredini; ostali su izdvojeni i strani. Tek znatno kasnije, od kraja XII do poetka XIV
veka, srpski vladari su im poeli poklanjati panju: obnavljali su njihove ruevine, u njihovo

63

tkivo uklapali svoja zdanja ili na njihovim temeljima, kao na mestima starog kulta, podizali
nove crkve. Uavi, tako, u vidokrug slovenskih ktitora, uslovili su poneku pojedinanu pojavu
u staroj srpskoj arhitekturi.
Verna pratilja preromanikog graditeljstva bila je dekorativna, plitkoreljefna plastika. Njome
su, na prvom mestu, prekrivani kameni ikonostasi jednostavnog oblika: njihove pregradne
ploe (parapeti), etiri stubia s kapitelima, gornja greda (epistilion) i trougaoni ili polukruni
zabati nad carskim dverima. Isklesavana je na gredama koje su uokviravale prozore i portale,
kamenim reetkama otvora (tranzenama) ili kapitelima stubova u naosu. Ponegde je ukraa
vala asnu trpezu, i kivorije, ukoliko su postojali: kapitele njihova etiri stuba, elo arkada u
gornjem delu i akroteriju u vrhu. Mogla se nai i na drugim kamenim crkvenim predmetima i
nametaju: posudama za osveenu vodu, krstionicama, prestolima, sarkofazima.
Najistaknutiji i najosobeniji njen motiv bio je preplet s najrazliitijim nacrtom, sainjen od
trolanih traka iji su lanovi bili jednake irine, a samo ponegde su trake bile dvolane ili
vielane. Koristila se, katkad, antikim nasleem upotrebljavajui ornament astragala ili
kime; uvodila je, izgleda uporedo sa razvitkom, biljne motive: lozice s listovima u pregibima,
palmete, srcolike i grozdolike plodove, cvetove sa zrakasto rasporeenim laticama, stilizovano rastinje. U isti mah su i najrazliitije ivotinje postajale predmet njene obrade: ptice,
najee paunovi, ali i one fantastinih oblika, kao i zveri, lavovi, psi, zeevi, antilope. Perje,
grive ili repovi bivali su podvrgavani ornamentalnoj stilizaciji; ivotinje su esto simetrino
rasporeivane po povrini, eono sueljene ili leima okrenute jedne prema drugima. Ljud
ska figura javljala se rede, na kraju ovog razdoblja, u vidu povrinski obraenog lika nekog
svetitelja ili anela.
Reljef je klesan na taj nain to je u ravnoj povrini kamena, prema nanesenom crteu, plitko
dubljena pozadina, da bi potom lakim usecanjem po gornjoj ravni plastike izvoeni ornamenti
ili pojedinosti na trakama, biljkama, ljudskim ili ivotinjskim figurama. Na taj nain su
dobijane dve povrine, jedna iznad druge, od kojih je donja predstavljala pozadinu gornje,
one obraene. Tek u drugoj polovini XI ili u prvim decenijama XII veka briljivije su se
zaobljavale ivice reljefnih predstava, volumen je poeo da narasta, a uvedeni su i neki novi
motivi. Plastika preromanike je tako prerastala u novi romaniki stil.
Skoro da nema nijedne crkve u kojoj je sauvan sav plastini ukras. Kako su izlazile iz kulta ili
se pretvarale u ruevine, tako su njihovi reljefi prenoeni u nove crkve, a mnogi su se i
pogubili. Sabiranje odlomaka u zbirke i muzeje ilo je uporedo sa novijim razvitkom istorijske
ili arheoloke nauke. Sa podruja izmeu Cetine i Bojane najvie ih ima u muzejima i
zbirkama Stona, Lopuda, Koloepa, Dubrovnika, Herceg-Novog, Tivta, Kotora, Bara i Ulcinja,
a onih iz zalea - u Trebinju, Danilovgradu i Sarajevu. Nekada se esto sretala u primorskom
pojasu, a proreivala se to se ilo dublje u unutranjost zemlje. Okolnost to se ne znaju
nalazita mnogih ukrasa i to jo uvek nije moguno ustanoviti tano vreme nastanka svakog
od njih, ometa sagledanje istorijskog i umetnikog razvoja kroz koji je plastika prola u
razdoblju od IX do ranog XII veka. Jedino se pouzdanije mogu raspoznati primerci koji nose
oznake romanikog stila, odnosno oni to su nastali na kraju navedenog razdoblja.
Izmeu vie stotina kamenih delova nekadanjih celina izdvaja se, izrazitou i lepotom,
nekoliko desetina primeraka crkvenog nametaja i arhitektonskog ukrasa. Do sada su, na
primer, pronaeni delovi etiri kivorija: u Kotoru, Ulcinju, Rogaiima i Martiniima. Od
kotorskog i ulcinjskog kivorija ostala je po jedna arkada (u Svetom Tripunu u Kotoru i u
Narodnom muzeju u Beogradu). Oni su vrlo slini po svom ukrasu; na oboma, pored trolanih
prepleta, astragala i kimationa, nalaze se u uglovima simetrino postavljeni lavovi koji gone

64

manje zveri. U oteenim natpisima pominju se i istorijske linosti iz vremena njihovog


nastanka (na kotorskom kivoriju sauvalo se ime nekog Nikifora, a na ulcinjskom vizantijskih
careva Lava i Konstantina). Sva je prilika da je re o delima iz IX veka. Tee je odrediti starinu
skulptura kad na njima nema natpisa, to je najee sluaj. Martiniki kivorij svakako je
mlai, dok delovi triju arkada iz Rogaia, s prepletima u vizantijskom duhu, koji su uokvireni
uvrtenim uetom, ve ispoljavaju osobine plastike ranog XII veka.
U kotorskom lapidariju uva se jedna velika kamenica, s predstavama koje svojim stilskim
osobinama i motivima pokazuju velike srodnosti s kivorijima iz grada sv.Tripuna i Ulcinja.
Ukraena je samo s dve strane jer se nekada nalazila u uglu neke crkve. Na iroj strani su dva
pauna dekorativnih repova, koji piju iz ukraene posude. Na uoj strani su lav i ptica, izmeu
kojih je drvo s granama i srcolikim plodovima. Oevidna je njihova evharistika simbolika.
Misli se da je u pitanju krstionica, ali mogla bi biti i kamenica za obredno ulje.
Po brojnosti i vrednosti istaknuto mesto zauzimaju delovi ikonostasa. Pored onih s ornamentalnim i biljnim ukrasom - kao to su dobro ouvani i paljivo isklesani parapeti iz Stona i
Kotora - ima ih i sa ivotinjskim predstavama: u Zavali s pticama, na Prevlaci s lavom, u
Suepanu s grifonima. Dela koja odlikuje veliko majstorstvo i izuzetna lepota ine ostaci
ikonostasa iz Svetog Tome u Kutima i iz Donjeg ela na ostrvu Koloepu. Na koloepskom
ikonostasu jedna od parapetnih ploa bila je ukraena grifonom, psom koji goni zver i
dvojicom nagih deaka to trube. Oni su upisani u polja kruga, izmeu ornamenata sainjenih
od trolanih traka. Istom ikonostasu pripadao je, verovatno, i zabat s reljefnim poprsjem
arhanela, inae jednim od najistaknutijih dela epohe. Poetak modelovanja volumena ve je
sasvim uoljiv. Dalji stepen razvitka plastinosti vidljiv je na ikonostasu u Kutima. Gornji deo
parapetne ploe sadri, u trolanoj izuvijanoj lozi, prikaze ptica i zmajeva, a na glavnom polju
temu Oboavanja krsta. Tu su dva stojea anela u molitvenom stavu okrenuta ka krstu,
ukraenom trolanom trakom, dok su ispod krakova dva orla rairenih krila. U Kutima se
ornament povlai pred prikazom ivotinja i figura; povrinsku obradu zamenjuje zaobljenost
reljefa. U prvim decenijama XII veka, kada su ovi ikonostasi isklesani, u prezrelom preromanikom stilu pojavila su se obeleja sledeeg stila - romanike.
Preromanika nije bila usamljena pojava, vezana samo za skulpturu Srba i njihovih romanskih
suseda. Isti tok razvoja imala je i plastika okolnih naroda. Bogate plodove dala je na podruju
hrvatske drave i u vizantijskim jadranskim gradovima, irila se kroz Istru, a njena dela
nalazila su odjeka, istina mestimino, u severnoj Hrvatskoj, Sremu i meu Slovencima. Njene
matine oblasti nalazile su se na Apeninskom poluostrvu, a sredita su joj bila u Rimu, po
Venetu i Lombardiji, gde je ostavila istorodna, ali neto starija, pa i reprezentativnija dela.
Otud se irila ne samo prema istonom Jadranu nego i po nemakim oblastima, junoj
Francuskoj, pa i paniji. Pokazivala je odreene slinosti s vizantijskom skulpturom istog
vremena, koja je, takoe, poznavala upotrebu trolanog prepleta, palmeta pod lukovima,
motive s pticama, grifonima, lavovima i svetakim figurama. Istina, vizantijski klesari vladali
su dletom manje kruto, tananije su iscrtavali svoje teme i istije oblikovali; sklop celine bio im
je znatno drukiji. U podlozi i jednog i drugog shvatanja leala je umetnost iz vremena cara
Justinijana i njegovih neposrednih naslednika. Dva velika podruja Sredozemlja, Vizantija i
Apeninsko poluostrvo, pola su, u VII veku, svojim putevima, da bi poetkom IX dospeli i do
svoga izraza. I onda kada je u Italiji stvoren novi stil u skulpturi, ipak se osealo da s
vizantijskim ima zajedniki koren. Preromanika skulptura i graditeljstvo, u ijem je okrilju
ivela, imali su istovetno poreklo i sudbinu.
Izvesno je da su u svoje doba preromaniki hramovi bili ukraeni zidnim slikarstvom i
ikonama. Nijedna od ikona nije ouvana, a vrlo je mali broj crkava ije su freske, makar i

65

delimino, ostale na svojim mestima. Arheoloka iskopavanja su pokazala da je slikanje na


zidu iroko primenjivano, ali je meu pronaenim odlomcima veoma malo onih koji su reitiji.
Uprkos slaboj ouvanosti, ipak se mogu sagledati vladajua shvatanja u slikarstvu srpskih
ktitora i njihovih neposrednih romanskih suseda.
Najstariji e, svakako, biti ivopis prvog sloja u crkvi Svetog Petra u Rasu, kod dananjeg
Novog Pazara. Nastao je, nema sumnje, ubrzo posle izgradnje crkve; prekriva tambur i gornje
povrine potkupolnog prostora. Neuobiajeno je to je u tambur smeteno pet scena iz
Hristova ivota: Blagovesti, Susret Marije i Jelisavete, Roenje Hristovo, Poklonjenje mudraca
i Sretenje. Istina, bilo je to vreme kada se u vizantijskom svetu jo nije ustalio obiaj, vaei od
XI veka, da se u kubetu slikaju proroci. Ostaci figura iz pojedinih kompozicija samo su
delimino ouvani u niim pojasevima ispod kupole. Raspoznaju se jedino Krtenje Hristovo i
Izdajstvo Judino u dvema trompama, kao i manji delovi Raspea na zapadnom zidu potkupol
nog prostora. Slikar je raspored scena prilagodio veoma ralanjenim zidovima i svodovima
crkve, paljivo uokviravajui kompozicije crvenim trakama i utim linijama. Na dvopojasnoj
pozadini - beloj i utoj - uravnoteeno je razmestio figure, koje su klasinih razmera i veto
nacrtane tankim linijama. Toplim bojama popunjavao je povrine, ne naglaavajui svetio i
tamno, tako da figure nemaju volumena. Do istih ishoda u povrinskoj obradi, upotrebi boje i
izgledu pozadine doli su i neki grki slikari iz provincije ija se dela datuju u X vek (Sveti
Stefan u Kosturu, crkva Preobraenja u Koropi na Atici).
Najvie je fresaka ostalo u crkvici Svetog Mihaila u Stonu, iji je ktitor bio jedan od zetskih
vladara, najverovatnije kralj Mihailo. Nastale su, sva je prilika, oko godine 1080. Natpisi na
njima su latinski. U apsidi je sauvana scena Prvog greha, u svodu oltara Hristos u slavi, u
polukalotama etiri bone nie jevanelisti, na gornjim povrinama zidova poneki lik svetiteljki, a u donjem pojasu nekoliko stojeih figura: Jovan Pretea, arhiakon Stefan, sv.ore.
U zapadnoj nii na severnom zidu naslikan je kralj-ktitor, u sveanom odelu, s krunom na
glavi, s modelom hrama u rukama. On je svoj dar prinosio Hristu, nekada naslikanom u sceni
Stranog suda na zapadnom zidu. inio je to verovatno uz posredstvo arhanela Mihaila,
svog imenjaka, jednog od vanih uesnika u zbivanjima na sudnji dan. Greh i iskupljenje,
obeleeni glavnim scenama na istonom i zapadnom kraju crkve, bili su osnovna ideja
celokupnog ivopisa. Slikar ju je saoptio jezikom ranoromanikog stila: jakim crteom
uokvirio je figure i izveo pojedinosti na licima ili nabore na draperijama. Riokosi svetitelji
utog lica imaju velike, izraajne oi podvuene zelenim dubokim senkama i zelene krune
povrine na obrazima umesto rumenila. Osvetljena mesta naglaena su belim takama ili
nizom uporednih crtica. Izduen, tanak vrat nalik je na oprugu: na utoj osnovi, zelene
uporedne linije senki idu s jedne strane vrata i proimaju se u belim linijama koje polaze s
druge, osvetljene strane. Veina svetitelja, kao i kralj-ktitor, naslikana je u odei ukraenoj
raznobojnim ornamentima sainjenim od rombova i ukrtenih linija. Kad nema ukras, odea
je prekrivena gustim crteom, u kojem tamne i bele linije na irokoj povrini draperije
obeleavaju osvetljena i osenena mesta nabora. U toj stilizaciji figura ima neega od naina
koji su upotrebljavali preromaniki vajari na svojim ploama; plitki oblici dati su u dve
povrine. Prenaglaenost izvesnih delova tela - nekih oiju, prsta, vrata - uvek je u slubi
posebne ideje. Svetle figure na tamnoj pozadini deluju ekspresivno svojim pokretima i
sugestivnim, najee izoblienim izrazom lica. Bio je to nain oblikovanja do kojeg je doao
domai umetnik koji je poznavao znatno vrednija dela. Zapravo, freske u Svetom Mihailu su
nastale uproavanjem onih ranoromanikih slikarskih reenja koja su se, u to doba ili neto
ranije, javljala u Rimu i njegovoj okolini.
Kraju XI veka pripada ivopis u maloj crkvi Jovana Pretee na ostrvu ipanu. Za razliku od

66

fresaka u Stonu, koje sadre ranoromaniki program i raspored tema, ipanske slede
vizantijski sistem ukraavanja crkava. U polukaloti apside je Deisis, ispod njega su medaljoni
s poprsjima, a u najniem pojasu etvorica eono okrenutih arhijereja. Na stranama svoda
oltara ouvao se jedan od dvojice frontalno postavljenih arhanela koji su pripadali kompozi
ciji Deisisa. Na junom zidu ostao je, u nii uokvirenoj polukrunom dugom, apostol Pavle koji
sedi i blagosilja. Prenaglaena izoblienost i prostosrdanost stonskih fresaka nisu ponov
ljene na ipanu. ipanski slikar je iskusniji i odmereniji; njegovo likovno obrazovanje
oevidno je bilo temeljnije. Crte mu je paljivo izveden, opisan, kolorit uzdran, uglavnom
topao, senke na licima i draperijama neto ire nego u Stonu, a pokuaji da se oblikuju obline
figura su oevidniji. Svetitelji su riokosi kao u Stonu, a oi, iako manje nego u Stonu, istiu
se svojom izraajnou. Celina je ranoromanika, ali su izvesni oblici svetiteljske odee
pozajmljeni iz vizantijskog slikarstva, kao to i neki tipovi lica izdaleka seaju na likove u
vizantijskim crkvama. Natpisi su latinski, a pozadina plava. Izvor ovog slikarstva nalazi se u
grkom ivopisu u crkvicama i peinama june Italije.
Dve crkve u dubrovakom podruju, s neto ostataka fresaka iz vremena oko 1100. godineSveti Ilija na Lopudu i Sveti Nikola na Prijekom u Dubrovniku - obeleavaju novu pojavu u
slikarstvu koja e se kasnije ukoreniti na dalmatinskom i srpskom podruju. Re je o
romaniko-vizantijskom stilskom proimanju ije osobenosti ukazuju na junoitalske uzore.
U Svetom Iliji je u trompi apside sauvan lik jednog arhijereja iz niza arhijereja koji je tu
postojao, kakav je onaj na ipanu, a u Svetom Nikoli na Prijekom su prilikom arheolokih
iskopavanja naene nekolike svetiteljske glavice koje su vrlo slino uraene. Vizantijski tip
svetitelja tu je izveden jakim romanikim crteom, ali je plastinost lica - inae znatno
zastupljenija nego na prethodnim spomenicima - ostvarena u vizantijskom duhu.
Arheolozi su pronali glavice svetitelja i u ruevinama crkvice u Paniku kod Trebinja i u
Svetom Tomi u Kutima. Mada majstori fresaka u ova dva spomenika poseduju izvesne
osobenosti, ipak one pripadaju onom rodu kojem i dubrovake. Reljef svetiteljskih lica u
Paniku znatno je plii nego na dubrovakim primercima, ali je crte tananiji i lik jo vie
vizantijski. Freske su nekada imale grke natpise. U Kutima je u ranom XII veku radio svakako
najbolji slikar ele skupine. On je oblikovao formu s najveom vetinom, tako da je ona
najizrazitija u tom razdoblju. S umeem je pravio meke prelaze izmeu osvetljenih i osenenih delova lica, ali je oi ipak isticao dubokim senkama, a jakim crteom naglaavao
pojedinosti na glavama. Boja mu je jedra, zvonka. Slikar je u Kute doao iz Dubrovnika.
Prilikom arheolokih iskopavanja stare dubrovake katedrale, tamo su naeni odlomci
slikanih svetiteljskih glava koje su istovetno izraene kao one u Kutima. Dubrovake su,
meutim, vee po razmerama jer su bile na zidovima daleko vee i znaajnije graevine. I kao
to reljefi ikonostasa u Kutima pripadaju kraju preromanike skulpture, tako ivopis iz iste
crkve oznaava da je jedno razdoblje u slikarstvu bilo okonano.
Dugo se Srbi nisu opredelili za jedinstven slikarski jezik, niti su se ugledali samo na jednu od
velikih metropola: oni u sredinjim oblastima Balkana bili su, prirodno, vie upueni na
vizantijske uzore, a oni u Primorju na zapadnjake. Tek u decenijama na prelazu iz XI u XII vek
stvoren je poseban stilski izraz spojem vizantijskog i romanikog shvatanja. Uporedo s takvim
tokom, naputana je povrinska obrada figura, a oblici su se postepeno zaobljavali. Poreenja dela iz susednih oblasti i zemalja i dela sa istone obale Jadrana pokazala su da ona nisu
neposredno slina, to je znak da su postojale domae slikarske radionice, po svoj prilici, u
primorskim gradovima Dubrovniku i Kotoru. One su na tadanjim umetnikim shvatanjima
susednih zemalja izgradile sopstveni jezik. Dogodilo se isto to i u graditeljstvu i vajarstvu:
domai majstori su se na svojevrstan nain uklopili u evropsku umetnost svoga vremena.

Ranosrednjovekovna materijalna kultura i umetnost


na tlu Srbije
Mirjana Ljubinkovi
Istoriju kulture i umetnosti jednoga naroda u principu treba izuavati od trenutka kada se on,
kao zaseban individualitet, izdvoji iz starije celine. Po tom pravilu trebalo bi istoriju kulture i
umetnosti kod Srba poeti od trenutka kada se oni pojavljuju pod posebnim imenom u
ogromnoj masi slovenskih plemena. Poto su stigli na Balkan, kao i Hrvati, sa ve ustaljenim
imenom, kao ve formirane etnike grupe, trebalo bi prvo izdvojiti njihovu materijalnu kulturu
i umetnost koju su doneli na Balkan, a zatim - pratiti kroz vekove izmene nastale na novoj
teritoriji, pod neposrednim uticajima izuzetno razvijenog drutva kasne antike, Vizantije i
mediteranskih zemalja uopte. Meutim, po dananjem stanju nauke, mi nismo u mogunosti
da to uinimo. Pojedinani, sasvim izolovani poznati elementi tih zbivanja dozvoljavaju samo
pretpostavke. Jedno je ipak i danas sigurno, ne samo Srbi i Hrvati ve i slovenska plemena
uopte, i dok su boravili u zajednikoj prapostojbini, pre velikih pomeranja, nisu bili, kako se
dugo pretpostavljalo, na nivou naroda neolitske kulture - samo primitivni zemljoradnici. To
dokazuje ve sami bogati zajedniki leksiki fond slovenskih jezika, a razvijanje drutva
odslikava se u bogaenju renika svakog jezika. U slovenskim jezicima nisu zajedniki samo
osnovni pojmovi vezani za zemljoradnju, ve i nazivi za glavne metale i dobijanje ruda (to
ukazuje na razvijeno korienje metala). Zajedniki je naziv i za grad, a postojanje gradova,
bez obzira na njihovu veliinu, vezano je za odreeni odmakli stadijum razvijenog drutva.
Problem je, meutim, to mi nemamo pisanih izvora, a pogotovu arheolokih podataka koji bi
nam omoguili da identifikujemo slovensko stvaranje tih vremena, a jo manje, da unutar
njega izdvojimo srpsko stvaralatvo. Iz injenice da se vekovima posle velikih raseljavanja
Slovena i podele na Istone, Zapadne i June javljaju kod svih, pa i kod Srba, zajedniki
elementi u keramici, pogotovo u nakitu (koji je jedan od nosilaca specifinosti pojedinih
materijalnih kultura) moe se pretpostaviti da su oni zasnovani na prastaroj tradiciji koja se
snano odrava. Isto tako i zajedniki pojmovi za predstave idola (bolvan, balvan, soha),
ukazuju na zajednike nekadanje (i tadanje) predstave boanstva, oigledno oblikovane u
jedva obraenom deblu.
Treba naglasiti da je istorija materijalne kulture jedna kategorija, a unutar nje, kao izdvojen
problem, je pojava umetnikih tvorevina: kreativno oblikovanje predmeta svakidanjice i
kultnih objekata.
Da je bar jedan deo Slovena pri dolasku na Balkan imao materijalnu kulturu sa specifinim
karakteristikama, dokaz je opis opsade Soluna (oko 677. godine). Suvremenik tvrdi da su tada
Sloveni upotrebili oruje koje ranije nije bilo vieno, kome Solunjani nisu znali ni imena. A
pojava novog, nepoznatog oruja uvek je karakteristina za pojavu novog etnosa, i za
izdvojenu, novu materijalnu kulturu. 0 tome oruju ne znamo nita. Moda je bilo samo isto
funkcionalno, a moglo je imati, bar povremeno, i elemente umetnikog oblikovanja. Te
elemente nalazimo ve na istovremenim primercima nakita, na tzv. fibulama sa maskom i na
minuama sa zvezdolikim priveskom, koji se pripisuje Slovenima iz vremena njihovog
dolaska na Balkan. Upotreba fibula preuzeta je iz kasnoantikog stvaranja. Odatle je preuzet i
ovaj oblik fibule. Neto ranije prihvatili su ga i Germani. Od brojnih primeraka kasnoantikih i
germanskih njena slovenska varijanta razlikuje se specifinom obradom ornamentike central
nog dela, gde se povremeno oseaju uticaji rada u drvetu, i naroito pojavom reljefne
predstave glave na zavretku fibule. Najlepi primerak na teritoriji Jugoslavije naen je u
Velesnici kod Kladova. Na osnovu dosadanjih nalaza ove fibule su bile deo nonje donete na
Balkan. Odmah potom one se gube, dok se u dnjeprovskoj oblasti i dalje izrauju, a predstave
glava su ee jo karakteristinije vezane za duborez. A minue sa zvezdolikim priveskom
nastavljaju da ive. Sve do kraja VITI i poetka IX veka one su karakteristian deo luksuznog

68

nakita. U ostavi iz Boljetina nalaze se samo minue ovog tipa. Od jedanaest primeraka pet
srebrnih su deo izrazito luksuznog umetniki oblikovanog ukrasa. Kasnije (u X a moda i
poetkom XI veka) nalazimo ih u slovenskom pa i srpskom narodnom nakitu ali su tada
svedene na skromne bronzane objekte malih dimenzija.
Praktino ne znamo nita za ela dva veka (druga polovina VII - druga polovina IX) o etapama
prilagoavanja novoj, tipino urbanoj kulturi, pogotovo kada se radi o umetnosti. Iz injenice
da su Juni Sloveni (i Srbi), naroito u okolini starih gradova, veoma rano (svakako ve u VIII
veku) prihvatili razvijeniju i razvijenu tehniku izrade grnarije (sporo i brzo grnarsko kolo),
moemo i moramo pretpostaviti da su istovremeno poeli da koriste i druga tehnika
dostignua starosedelaca u obradi i drugih materijala. Drugo je pitanje da li su, kada su i kako
su preuzimali i nove oblike ili novu dekoraciju, ili oboje, ukratko da li su samo delimino ili
povremeno i u celini preli na novo oblikovanje umetnikih predmeta.
Kada imamo vie podataka, od kraja IX veka dalje jasno je da su ve zavreni evolutivni
procesi u savlaivanju novih tehnika, bar kada je u pitanju grnarstvo i izrada nakita u metalu.
Nedostaju nam svi podaci o predmetima od neotpornih materijala: u drvetu, tkanini, a delom i
kosti. A znamo da su i oni esto pripadali i umetnikim zanatima, pa i umetnikom stvara
latvu.
U grnarstvu pojavljuju se pored starih i novi oblici (preuzeti i sa kasnoantikih metalnih
posuda). I ornamenti na tim ranim posudama prihvatani su iz repertoara kasnoantikog
stvaranja. Zanimljivo je da ih je vie na starim primercima, a da se selektivniji izbor javlja
kasnije, kao definitivni deo narodnog stvaralatva. Znatno kasnije, ali jo uvek u okvirima
stvaranja prednemanjike Srbije, prihvatie se i glazirana keramika, uglavnom vizantijskog
stila.
U obradi metala, sudei po nakitu, koriste se, sa punim znanjem nove tehnike: auriranje,
filigran i granulacija. Stari oblici nekad ivotare (minue sa zvezdolikim priveskom), dok
drugi dobijaju razvijeniju razradu i bogatije ornamente (stare jednostavne minue sa jednim
loptastim priveskom - ,,jagodom - razrauju se u minue sa dve ili etiri jagode", sa tri
jednake ili nejednake jagode", matovito ukraene novim ornamentima. S druge strane
preuzimaju se iz kasnoantike batine itavi delovi linog ukrasa: upotreba prstenja, naruk
vica, ogrlica od bobaca, staklene paste ili stakla, u koju su ubaeni ukrasi od metala. Pri tome
se obilno koriste i preuzeti oblici i ornamenti, naroito za prstenje i trakaste otvorene grivne.
Iz suvremene Vizantije dole su tzv. grozdolike minue. iroko su koriene i u luksuznom i
u narodnom nakitu X i XI veka, pri emu je dolo i do vrlo karakteristinih dopuna i izmena,
naroito u narodnom nakitu. Ima se utisak svesnog odabiranja starih i novih elemenata.
Takvo stanje, slutimo da je trajalo i vekovima kasnije. Jo krajem XIII veka, u pokladu princa
Dese Nemanjia, sina kralja Vladislava, pojavljuje se, meu ostalim nabrojanim predmetima i
jedna slovenska krinja (u to vreme u dubrovakim dokumentima pojmu slovenski bio je
ekvivalent - srpski). krinje su u to vreme, kao izuzetno praktine u elom mediteranskom
stvaranju bile veoma vaan elemenat kunog nametaja. Imale su razliite funkcije - sluile
su, ne samo za deponovanje dragocenosti, hrane i stvari, ve i kao stolice, pa i kreveti. Po
obliku one su bile u biti iste - pravougaonici na nogama ili bez njih. Stilski pak razlikovale su
se po dekoraciji: romanike, gotike, vizantijske i islamske. I u pokladu princa Dese pominju
se i druge krinje, bez preciznije oznake kome stilu pripadaju, ali se one sve izdvajaju od
slovenske, to znai, da su ak i u najviim slojevima drutva, bar sve do kraja XIII veka bili u
upotrebi i objekti oblikovani po starim tradicijama. Ova karakteristina meavina starih

69

iskustava i prihvatanja novih tendencija, bie da je bila odlika ne samo srpskog, ve


slovenskog stvaralatva uopte. Razlike su postojale najvie u vezi sa kreativnom snagom
podruja na kome su se, i uz koje su se, razvijale njihova kultura i umetnost.
Veliku prekretnicu u razvoju kulture i umetnosti Srba predstavlja masovno prihvatanje
hrianstva u drugoj polovini IX veka. To nije bilo samo prihvatanje nove religije ve i
definitivno ukljuivanje u tokove suvremenog drutva, pa i kulture i umetnosti. Hrianstvo je
uslovilo i stvaranje objekata trajnog karaktera: solidno zidane crkve postojae vekovima, a sa
njima i dekoracija njihove unutranjosti, bar delimino. Ponajbolje je ouvana (zahvaljujui
materijalu), dekorativna plastika u kamenu, a fragmentalno i zidno slikarstvo. Potpuno su
nestali predmeti od drveta, tekstila i skupocene crkvene sasudi.
Jedino je sauvan izvestan broj bronzanih krstova-relikvijara, sa ugraviranim ili reljefnim
predstavama Raspea, Bogorodice i svetitelja. Neujednaenog su umetnikog kvaliteta.
Palestinskog su porekla i prenosili su ih najee hodoasnici ve od njihovog nastanka (VI
vek). Vezani za masovno prihvatanje hrianstva oni se kod nas pojavljuju u brojnim primercima, od kraja IX veka. Ima indicija da su kasnije, bar povremeno, izraivani i kod nas.
Pojedinano su sauvane stare slovenske crkvene knjige, prvi vesnici slovenskog hrianskog ivota, na novim slovenskim azbukama- glagoljici i irilici.
Do ove velike promene, kapitalnog zaokreta u srpskoj kulturi i umetnosti dolo je u vreme
kada u elom mediteranskom svetu postoji u osnovi jedan prilaz oblikovanju umetnikih dela:
ona su aplastina. Dominiraju (oslonjeni na jedan deo kasnoantikih tradicija VI veka)
dvodimenzionalna reenja, ornamentalnog karaktera, bilo da se radi o umetnosti hrianskoj
ili islamskoj. Postoje razlike u izboru motiva, specifinijim elementima stilizacije, tehnikom
znanju, ali u osnovi, prilaz umetnikom delu u biti je isti. Dominiraju ornamenti koji pokrivaju
ele povrine. Ornamenti imaju toliko primarnu vanost da se prenose sa jednog materijala u
drugi bez obzira na svojstva odreenih materija. Tako e se nai, preneti u plastiku u kamenu
tipino stilizovani ornamenti u tekstilu. Razumljivo je onda da omiljene motive'nalazimo
primenjene u raznim materijalima koji nisu bili tako karakteristino nespojivi. Tako emo u
srpskoj umetnosti nai gotovo istovremenu jednostavnu pletenicu i kao zastavicu u glagolj
skom tzv. marijanskom (Bogorodiinom) jevanelju iz poetka XI veka (gde se prvi put
pojavljuju elementi srpskog jezika), i na opekama i fragmentima dekorativne plastike u
kamenu uzidanom u crkvu svetog Petra kod Novog Pazara, najstarijoj u celini ouvanoj crkvi
na teritoriji Rake (kraj X veka). Isti motiv povijene lozice sa trolisnim cvetom u prevoju nalazi
se na pozlaenom jeziku za pojas (oznaci klasnog poloaja), naenom u oteenom grobu u
Petrovoj crkvi kod Novog Pazara, i na jednom kamenom reljefu iz okoline Stona.
Prihvatanje i korienje u biti istih motiva javlja se i na daleko irem podruju, kao na primer u
dekoraciji slovenskih (pa i srpskih) irilskih rukopisa. Svakako iz potovanja prema najstari
jim slovenskim irilskim knjigama, prihvaeni su, i vekovima ponavljani, delimino razraeni,
njihovi prvobitni ukrasi. Zastavice su ostale uglavnom na bazi prepleta, a kod inicijala se, uz
jednostavna, vea, crvena poetna slova, pojavljuju i oni, vrlo karakteristini, tzv. teratolokog
karaktera, gde je preplet kombinovan sa predstavama fantastinih ivotinja. Glavni motivi i
stilska reenja nalaze se u vizantijskoj provincijskoj umetnosti druge polovine IX veka, ali ih
ima i u srednjovekovnoj ornamentici nastaloj pod uticajima irsko-kotskih skriptorija (prisut
nih u Moravskoj). Da li je u naglaenom prihvatanju predstava zmijolikih fantastinih ivotinja
bio od uticaja i slovenski izbor motiva drugo je pitanje.

70

Sa prihvatanjem hrianstva prihvaeni su i arhitektonski tipovi crkava i suvremena oprema


njihovih unutranjosti.
U Petrovoj crkvi kod Novog Pazara pojavljuju se u malteru oblikovane plitke rezane trake sa
jednostavnim, skromnim floralnim motivima na geometrijskoj podlozi. Nalaze se oko lukova
nad pilasterima i oko plitkih nia iznad ishodita lukova, dok je venac tambura ukraen nizom
vezanih palmeta u tukaturi. Dekorisanje akcentovanih zidnih povrina ornamentima u tuku
deo je optih suvremenih prihvaenih reenja kada se radilo o umetnikoj razradi unutranjeg
prostora. Koristi se i u karolinkoj i u otonskoj umetnosti, i u Vizantiji i na islamskim
spomenicima. U tom kontekstu i skromna dekoracija unutranjosti Petrove crkve uklapa se u
suvremena zbivanja. Ornamenti izvedeni u malteru, izuzetno retka pojava, u stvari su samo
jeftinija i jednostavnija zamena dekoracije u tuku. Podvucimo da se ona nalazi samo u niim
partijama crkve. Dekoracija u tukaturi, neto plastinije oblikovana, nalazi se samo u gornjim
zonama. A obe zajedno vizuelno deluju ujednaujue u prostoru. Bez obzira na skromnost
dekoracije u donjim zonama, utisak celine predstavlja jedno umetniko reenje prostora. U
optem duhu suvremenog stvaralatva.
Za tadanju suvremenu umetnost karakteristino je izdano korienje dekorativne plastike u
kamenu, bilo da se radilo o hrianskom svetu Istoka ili Zapada ili o islamskim oblastima.
Koristi se i u arhitekturi i za dekoraciju unutranjosti. U arhitekturi ona je nerazluni deo
razrade fasadnih zidova (naroito za naglaavanje vrata i prozora) - i kao takva pripada i
istoriji arhitekture. Pri obradi unutranjih prostora crkve - visoka oltarska pregrada nesum
njivo ima i arhitektonsko znaenje. Manje ih imaju ciborijum nad asnom trpezom, krstionice
i episkopske stolice. Tu su jai elementi tzv. primenjene umetnosti - kako je danas shvaena,
to nema apsolutno nikakve veze sa shvatanjem umetnikog stvaralatva u srednjem veku.
Naime, na istovetan nain se obrauje dekorativna plastika u kamenu, ne samo po tehnici
obrade ve i po shvatanju dekoracije i po izboru ornamenata i sadraja, i kada se koristi pri
razradi fasada - u sklopu arhitekture, i kada se primenjuje na tzv. crkvenom nametaju.
Srednjovekovni umetnici i majstori prihvataju se izrade pojedinih dela u duhu suvremenih
umetnikih shvatanja pri emu nije bitna funkcija dela ili predmeta koji oblikuju. Nije to
karakteristino samo za dekorativnu plastiku u kamenu toga vremena. Klasiniji je primer
izrade ikonica svetitelja u emajlu. Oni se pojavljuju kao delovi isto slikarskih celina (Pala d
Oro u Veneciji), ali njima se ukraavaju i korice knjiga (Hilandar) pa i luksuzne ogrlice
(kijevska Rusija) ili prstenje. Ni po sadraju ni po likovnim kvalitetima one se ne razlikuju.
Izraivali su ih svakako isti, najverovatnije carigradski majstori.
S obzirom na ovakav stav suvremenih stvaralaca logino je da se danas dekorativna plastika u
kamenu, na crkvama toga vremena, tretira kao jedinstvena tvorevina i ona na fasadama kao i
ona na svim prateim delovima crkvenog nametaja. Ovo tim pre to se ne radi o izolovanoj
pojavi. Gotovo sve suvremene crkve du istone obale Jadranskog mora prate sline osnovne
koncepcije celine. Te osnovne zajednike osobine moemo pratiti i na najstarijim ouvanim
crkvama, iju su dekoraciju stvarali najpre majstori starosedeoci iz dalmatinskih gradova, koji
su, relativno dugo ostali u okvirima vizantijske teme Dalmacije kao i na delima domaih
majstora kojih ima ve u X a svakako u XI veku.
U srpskim krajevima u zaleu udaljenom od Primorja dekorativna plastika u kamenu retko se
pojavljuje, pa je prihvatljiva i prihvaena hipoteza da su retku dekorativnu plastiku, kada se
pojavi, stvarali majstori iz primorskih krajeva. ak krajem XII veka to dokazuje srodnost
jednog sauvanog dela dekorativne plastike u Petrovoj crkvi u Bijelom Polju, zadubini
humskog kneza Miroslava, Nemanjinog brata sa onom iz okoline Stona (njegovog sredita), a

71

Temniki irilski natpis, X vek,


Narodni muzej, Beograd

naroito sa onom iz crkve Svetog Jurja u Janjini, na Peljecu. To je injenica, kada je u pitanju
dekorativna plastika u kamenu. Pitanje je da li se ona moe tako jednostavno prihvatiti i kada
je u pitanju neto iri pojam: obrada kamena i umetnika obrada kamena kao umea.
Problem postavlja, zasad istina sasvim usamljeni, irilski temniki natpis iz sasvim ranog XI
veka. Oseanje prostora i vrsno oblikovanje slova unutar njega, ukazuje na majstora koji ne
samo to je potpuno vladao klesarskim zanatom, ve je uz to imao i savladano umetniko
oseanje i za iskoriavanje mogunosti raspoloivog prostora i dekorativnih vrednosti slova.

72

To ne moe biti poetna faza razvoja klesarskog zanata. Gde treba traiti njegovo poreklo?
irilica svakako u to vreme nije bila prihvaena u Primorju, pa i u Makedoniji i u Bugarskoj
sudei po ouvanim spomenicima teko je tada nai klesara ovakvog znanja. Moda se najpre
radi o klesarskim tradicijama u nekom od preostalih ili bivih vizantijskih gradova u zaleu.
Na tu mogunost upuuje i neto stariji (IX-X vek) vrlo lepo klesan fragmentovan grki natpis
sa crkve u selu Padeu u okolini Prijepolja, koja se tada nalazila u sklopu sadanje Srbije"
Konstantina Porfirogenita. Na mogunost postojanja starosedelakih tradicija u ovom sluaju
ukazuju i ostaci graevina iz kasnoantikih vremena, na istom lokalitetu.
Rani XII vek je vreme kada se uglavnom zavrava razvojna faza starije srpske umetnosti.
Zaokret je jasan. Kao i u IX veku nove tendencije su vidno prisutne. Novi impulsi pristiu i iz
Vizantije i sa Zapada, i oigledni su na nizu predmeta koje proizvode majstori umetnikih
zanata, i koji pripadaju tzv. primenjenoj umetnosti, a pogotovu na isto umetnikim spomeni
cima. Pojavljuju se novi oblici prstenja (daleko masivniji, sa novom dekoracijom), novi tipovi
minua (tzv. naroskane, one sa kupastim priveskom ili sa jednom ovoidnom jagodom),
sasvim novi ukrasi za pojas (koji ne vise o pojasu ve se naivaju na sam pojas) i dr.
Gleosana keramika sve je ee u upotrebi i na njoj se pojavljuju novi ukrasni elementi
(kruni, na prvom mestu). Staklo je sve vie u upotrebi. Osim za izradu narukvica (retko i
prstenja) koristi se bojeno staklo i na prozorima, a belei se postojanje posuda od stakla tzv.
staklenice. S druge strane gube se iz upotrebe itavi delovi nakita. Nestaju na prvom mestu
nekad tako omiljene grozdolike minue u svim varijantama, ukljuujui i tzv. volinjski (ili
branievski) tip, zatim trakaste otvorene grivne, grivne od pletene ice, prstenje sa ufasovanim kamenom ili staklenom pastom, skromno prstenje sa urezanim hrianskim simbolima,
ogrlice od bobaca sa metalnim privescima, lunulasti privesci i dr. Nestaje i izvestan broj
karakteristino ornamentisanih posuda od keramike. Gube se i peati sa dna keramikih
posuda.

Gradac, poetak druge


polovine XII veka, delovi
dekorativne plastike sa
ikonostasa, Narodni muzej,
Beograd

Za srpsku srednjovekovnu umetnost, tipino nemanjikog perioda, poetni kamen mea je


nesumnjivo Studenica, a u smanjenom znaaju i evangelistar humskog kneza Miroslava,
Nemanjinog brata. U oba sluaja se na specifian, kreativni nain spajaju uticaji Vizantije i
Zapada, stvarajui vrstu bazu za nova dalja stvaranja.
Ali, treba naglasiti, sve ovo novo, kreativno i snano nije unitilo umetniko stvaranje na
starim tradicijama. injenica jeste da poneki elementi starog stvaralatva jo samo vegetiraju,
ali drugi produavaju vie ili manje intenzivno da ive, pa i da traju vekovima. Povremeno
retardirajue tendencije postoje ve i u ranijem XII veku na izvesnom broju dekorativne
plastike. Tipian primer je, inae veoma impresivna, kamena dekorativna plastika iz Zavale.
Jo manje prate suvremene tokove klesari koji su na samom kraju XII veka stvarali dekora

73

tivnu plastiku u Bijelom Polju, ili onu za Bogorodiinu crkvu u Gradcu (aak), koja je raena
za drugog Nemanjinog brata - Stracimira.
U dekoraciji knjige stare tradicije su jo upornije. Hilandarski tipik, koji je pisao poetkom XIII
veka sveti Sava, ima zastavicu - jednostavnu pletenicu. A inicijali teratolokog stila jo su
prisutni, ivi i matoviti sve do iza polovine XIII veka (hilandarski Parimejnik, br. 313,
Pouenije Teodora Studita, hil. br. 387, Zlatostruj, hil. br. 386).
Spomenuli smo da delovi starog kunog nametaja traju bar do kraja XIII veka. U delu nakita
stare tradicije su najupornije. Minue i naunice sa jagodama, omiljeni, iroko rasprostra
njeni slovenski nakit, preiveo je - ne samo u Srbiji, ve i u Hrvatskoj, Moravskoj, u Rusiji i u
Bugarskoj - period predominacije dvodimenzionalne ornamentike (IXXI vek), i ako je izrazito
plastinog karaktera. U Srbiji do XII veka izgubie se samo varijanta sa etiri jagode i deo onih
sa jednom jagodom; ostale dve varijante sa jednom jagodom, kao i one sa tri jednake ili
nejednake jagode ostae deo luksuznog nakita sve do propasti srpske srednjovekovne
drave, a varijanta sa tri jednake jagode preivela je i taj prelomni trenutak i bie deo
narodnog nakita sve do punog XVIII veka.

Umetnost ranog srednjeg veka u Bosni i Hercegovini


Vojislav Jovanovi

Zahvaljujui svom geopolitikom poloaju na Balkanskom poluostrvu, teritorija Bosne i


Hercegovine oduvek je bila izloena raznolikim kulturnim strujanjima koja su podsticala
umetniko stvaranje na ovom tlu. Tom prostranom oblau, koja obuhvata delove nekada
njih rimskih provincija Dalmacije i Panonije, u osvit srednjeg veka gospodarila su tek
naseljena slovenska plemena. Nedostatak pisanih istorijskih izvora i brojnijeg arheolokog
materijala uskrauje nam detaljniji uvid u tokove njihovog duhovnog i materijalnog ivota u
prva dva veka po doseljenju. Izvesno je, meutim, da se Sloveni na ovom prostoru, kao ni u
drugim osvojenim krajevima, nisu zadravali u opustoenim gradovima starosedelaca, ve su
osnivali nove naseobine izvan njih i nastavljali da ive u tradicionalnim okvirima svojih
primitivnih zemljoradnikih i stoarskih zajednica. Bie potrebno da prou puna dva veka
prilagoavanja i sazrevanja, pa da Sloveni stignu do vieg stupnja drutveno-ekonomskog
razvoja. Tek u IX stoleu oni prihvataju hrianstvo, a sa njim i vie forme duhovne i
materijalne kulture i tako se ukljuuju u evropsku mediteransku civilizaciju.
Premda su arheoloka istraivanja ranosrednjovekovnih spomenika i nalazita u Bosni i
Hercegovini zapoeta tek pre tri i po decenije, do sada je prikupljena bogata i raznovrsna
graa i ostvareni su znaajni nauni rezultati. U oceni velike veine spomenika i drugih
arheolokih i umetnikih pojava naunici se uglavnom slau. Izuzetak je skulpturalna dekora
cija tzv. bosansko-hercegovakih bazilika (Dabravine, Zenica, Zaloje, Prijedjel, Dikovaa,
Lepenica i druge), u ijem se datovanju strunjaci razilaze. Miljenja su oprena do te mere
da je ova skulptura datovana u razliite stilske periode u okviru irokog vremenskog raspona
od V do XII veka, tj. od hrianske kasne antike do romanike. U diskusijama koje jo traju,
vano pitanje odnosa svake pojedine skulpturalne celine prema graevini koju je ukraavala
takoe nije reeno, a osim toga, ceo problem oteava nedostatak pisanih istorijskih izvora iz
pomenutog razdoblja. S obzirom na takvu situaciju i na okolnost da ogranien prostor ovom
prilikom ne doputa polemika razmatranja, prinueni smo da u naem izlaganju izostavimo
ovaj veoma znaajan ali jo uvek nedovoljno razjanjen deo kulturnog naslea na tlu Bosne i
Hercegovine.

Osnova crkve u Rogaiima


kod Sarajeva, IX-X vek

Osnova crkve Sv. Petra u


Zavali, u Popovom Polju, prva
polovina XII veka

Arhitektura
Dugi minuli vekovi ispunjeni estim ratnim sukobima i raznim oblicima pustoenja i razaranja
nisu dozvolili da se na ovom tlu sauva ni jedna srednjovekovna crkva. Sve su odavno u
ruevinama i osim nekoliko crkava iji su ostaci arheoloki istraeni, ostale graevine-lee
zatrpane pod zemljom. Pojedini delovi ukraenog crkvenog kamenog nametaja prikupljeni
sa raznih lokaliteta potvruju postojanje ostataka jo nekoliko hramova iji poloaj tek treba
utvrditi. U tri sluaja o podizanju crkve saznajemo iz kamenih natpisa. Dva natpisa su latinika
- jedan iz Rapovina kod Livna, drugi iz Livna, oba datovana u IX vek, dok je trei, iriliki
natpis iz Humca kod Ljubukog, datovan u X-XI vek. U natpisima iz Rapovina i Humca
pominju se sv. Petar odnosno sv. Mihajlo kao patroni pomenutih hramova, a samo su u
natpisu iz Humca zabeleena imena ktitora - Krsmira i Pavice, osnivaa crkve Sv. Mihajla.
Nema sumnje, ukupan broj ranosrednjovekovnih crkvenih arhitektonskih spomenika na
podruju Bosne i Hercegovine je znatno vei nego to se to obino misli. Meutim, potrebno
je istai da su ostaci arheoloki istraenih graevina u gotovo svim sluajevima svedeni na
najnie prizemne zone, ime je smanjena mogunost njihove preciznije tipoloke klasifikacije
i tanijeg hronolokog odreenja.
Meu otkopanim graevinama samo je jedna bila vieapsidalna. Re je o estoapsidalnoj ili
estolisnoj crkvi u Rogaiima kod Blauja. Ona bi svoje najblie paralele imala u dalmatin-

Osnova crkve u Paniku kod


Bilee, sredina XII veka

75

sko-hrvatskim preromanikim crkvama potpuno istog plana, na podruju izmeu Sinja i Nina
kao to su: Sv.Trojica u Splitu, Sv. Mihovil u Brnazima kod Sinja, Sv. Mihovil u Pridrazi kod
Novigrada, zatim crkva u oblinjem Kaiu i druge takve graevine sve okvirno datovane u
IX-X vek.
Tri crkve imale su izduenu, longitudinalnu pravougaonu osnovu koja se na istonoj strani
zavravala apsidom pravougaonom i sa spoljnje i s unutranje strane. To su Sv. tetan u
Vrutcima, kod vrela Bosne, Sv. Petar u Zavali, u Popovom Polju, i crkva u Paniku, kod Bilee.
Prve dve graevine bile su jednobrodne, sa ravnim podunim zidovima, dok je ona u Paniku
imala naos i pripratu, sa podunim zidovima ralanjenim lezenama. Crkva u Vrutcima zidana
je manjim komadima lomljenog i pritesanog kamena, a crkve u Zavali i Paniku manjim
blokovima grublje klesanog kamena koji je slagan u redove; pri graenju sve tri crkve kamen
je obilno zalivan krenim malterom. Mala debljina zidova ovih graevina ne prua pouzdan
odgovor na pitanje da li su one bile zasvoene ili pokrivene drvenim krovom. Analizom
prostornog reenja kao i konstruktivnih i dekorativnih elemenata primenjenih u izgradnji
spomenutih crkava moe se zakljuiti da su one veoma bliske preromanikim, a osobito
ranoromanikim longitudinalnim crkvama manjih razmera koje su se u prilino velikom broju
sauvale na junom Primorju. Pri tom prvenstveno mislimo na crkvice sa identino reenom
apsidom, sa fasadama koje su gotovo redovno ralanjene lezenama i sa unutranjim
prostorom koji je takoe skoro u svim sluajevima bio podeljen sa dva para pilastara na tri
traveja. One su sve bile zasvoene, najee poluobliastim svodom, i u veem broju primera
imale su jednu kupolu, to sve zajedno ukazuje na jake uticaje vizantijske arhitekture. To su
crkvice Sv. Ilija na Lopudu, Sv. Nikola kod Selaca na Brau, Sv. Petar na ipanu, Sv. Juraj na
Prijebi na Lastovu, i druge, sve datovane u kasni XI ili u XII vek. Ovo razdoblje odgovaralo bi i
vremenu postanka crkava u Zavali i Paniku dok bi crkva u Vrutcima bila starija, sudei po
ornamentici njenog preostalog kamenog nametaja klesanom ve u IX veku. Crkva u Zavali
moe se odreenije datovati zahvaljujui sauvanim veim delovima njene oltarne pregrade
koja je, po svoj prilici, klesana u prvoj polovini XII veka, dok crkvu u Paniku datuju ostaci
njene fresko-dekoracije, slikane sredinom XII veka.
Drugaija reenja primenjena su na crkvama benediktinskog manastira Sv. Petra ,,de
Campo , na Divaru kod Trebinja. Starija crkva, iz sredine XI veka, posveena sv. Petru, ima
daleko sloeniji plan i veih je razmera. Njen izdueni glavni brod, zavren polukrunom
apsidom, ocrtavao je prostor u obliku krsta upisanog u pravougaonik, pri emu se u uglovima
krsta nalaze etiri kapele. Na zapadnoj strani bila je uska priprata. Tanki zidovi graeni
grublje klesanim kvaderima slaganim u redove i vezanim krenim malterom, nosili su drvenu
krovnu konstrukciju koja je spolja imala oblik trobrodne bazilike sa transeptom. Susedna
crkva Sv. Pavla, podignuta u prvoj polovini XII veka, upotrebom istog graevinskog materijala
je trikonhalna graevina ije su konhe iznutra polukrune a spolja trapezaste. Konhe su bile
zasvoene a ostali prostor pokriven drvenim dvoslivnim krovom. Pri koncipiranju plana i
jedne i druge manastirske crkve protomajstori su se inspirisali poznatim obrascima vizantijskog graditeljstva.
Nekoliko spomenika, veinom poruenih gotovo do temelja, nedovoljno je za sticanje celovitije slike o razvoju arhitekture u jednoj prostranoj oblasti u jednom odreenom periodu, pa to
ne moemo oekivati ni od est arheoloki istraenih ranosrednjovekovnih crkava u Bosni i
Hercegovini. I pored toga, analizom raspoloivih podataka osobito uporeenjem osnova
spomenutih graevina, dobija se dodue nepotpun ali ipak instruktivan i svakako vredan
panje presek kroz sauvanu istorijsko-kulturnu ostavtinu ove vrste. Pokazalo se, naime, da
su se na tlu o kojem je ovde re, u razdoblju od IX do XII veka podizale crkve razliite tipoloke

76

strukture, sa klesanom ili slikanom dekoracijom, a svakako i razliite namene. Pored usamlje
nog estolista u Rogaiima koji pripada krugu preromanikih vieapsidalnih centralnih
spomenika i tri longitudinalne graevine - u Vrutcima, Zavali i Paniku, koje ubrajamo u
posebnu varijantu preromanikih, odnosno ranoromanikih crkvica, imamo i dve vee crkve
krstoobraznog plana kod Trebinja, od kojih je hram Sv. Petra bio reen u obliku upisanog, a
Sv. Pavla u obliku slobodnog krsta. Dve poslednje crkve bile su podignute u sklopu manastira
pri emu je trikonhos Sv. Pavla, po svemu sudei, imao funkciju mauzoleja. Ostale crkve bile
su parohijalne ili zadubine bilo svetovnih bilo duhovnih dostojanstvenika.

Skulptura
Meu sauvanim spomenicima preromanike dekorativne skulpture jedan od najstarijih
svakako je arhitrav sa oltarne pregrade jo neidentifikovane crkve, naen u selu Rapovine kod
Livna. Na njegovom gornjem delu, iznad latinskog natpisa u kojem se spominje apostol Petar,
isklesan je u plitkom reljefu niz dvolanih spirala, tzv. kuka. Na osnovu ovog ornamenta, inae
iroko rasprostranjenog u preromanikoj plastici, naina klesanja, i prema epigrafskim
odlikama natpisa, arhitrav je datovan u IX vek. Istom vremenu pripadaju ulomak arhitrava iz
Livna, ukraen tzv. kukama, sa delom latinikog natpisa u kojem se spominje osnivanje crkve,
i manji deo arhitrava ukraen istim motivom, iz Vrbe kod Glamoa. Njima se mogu pridruiti i
fragmenti kamenog nametaja iz crkve sv. Stefana u Vrutcima od kojih je jedan takoe
ukraen tzv. kukama dok je drugi lepo sauvan krst sa motivom pletenice.

Osnova dela kompleksa


benediktinskog manastira Sv.
Petra ,,de Campo" na
Divaru, kod Trebinja:
a. crkva Sv. Petra, sredina XI
veka: b. crkva Sv. Pavla, prva
polovina XII veka

Ploa iz crkve Sv. Petra u


Zavali, u Popovom Polju,
ukraena geometrijskim
prepletnim motivima, IX-X
vek, Zaviajni muzej, Trebinje

77

U oblinjem selu Radaslije naena je vea prelomljena ploa klesana bez sumnje za oltarnu
pregradu. Njen irok ivini okvir ukraen je nizom trolanih krugova izmeu kojih se provlae
iste trake koje formiraju rombove zaobljenih uglova, dok je centralno polje ispunjeno lozom
sa grozdovima i rozetama. Ploa predstavlja uravnoteeno komponovanu dekorativnu celinu
u kojoj je majstor osim visokog tehnikog znanja ispoljio i umetniko oseanje pri rasporei
vanju ornamentike. U pogledu motiva malo je neobino da se u okviru jedne kompozicije
pojave tipino preromanika geometrijska ornamentika i u ovoj umetnosti retko korieni
biljni motivi, kakvi su loza i grozdovi, inae dobro poznati iz kasnoantikog i ranohrianskog
dekorativno-simbolikog repertoara. Ploa je okvirno datovana od IX do XI veka, s tim to je
blia IX stoleu. Po korienim motivima moe se uporediti sa ciborijumom sv. Elevkadija u
crkvi San Apollinare in Classe u Raveni, koji je datovan u kraj IX veka. Jedna ploa iji su ivini
delovi ukraeni istom ornamentikom naena je u Carevcu, na Glamokom Polju. I ona je
opredeljena u doba IXXI veka. Kasnije je iskoriena za izradu nadgrobnog spomenika. Iz
Radaslija potie, po svemu sudei, jo jedna ploa takoe upotrebljena kao spolium. Njena
povrina podeljena je na etiri kvadratna polja ispunjena koncentrinim kvadratima od
dvolanih traka koje ornamentalni vorovi povezuju u vrstu celinu. Po odabranom motivu i
simetrinosti kompozicije ploa odaje veu zavisnost od vizantijskih uzora i kao takva ostaje
usamljena meu preromanikim spomenicima; datovana je u X-XI vek.
U selu Dolac, na Glamokom polju, naena je oteena ploa koja se po izuzetno plitko
klesanoj ornamentici vidno razlikuje od svih ostalih reljefa na ovom tlu. Sredinji ornament je
kruno polje sa upisanim krstom kombinovanim sa radijalno postavljenim kiparisima. Bone
povrine ploe ukraene su gustom mreom koncentrinih rombova, odnosno polukrugo
vima i krugovima. Raznolikost i simbolika motiva, tenja da se ela povrina ploe prekrije
ornamentikom, plitko i rustino rezanom, odlike su ovog spomenika koji je datovan u X-XI
vek. Vizantijski uticaj i ovde je primetan kako u detaljima tako i u kompoziciji celine. Plitka,
tvrda obrada asocira na domaeg klesara koji je iskonsko narodno duborezako iskustvo
preneo na kamen.
Meu ostacima kamenog nametaja estoapsidalne crkve u Rogaiima kod Sarajeva, naj
markantniji su delovi baldahina ciborija. Ukraeni su gusto prepletenom trolanom trakom
koja je s obe strane opervaena tordiranim uetom. Ugaone povrine baldahina prekrivene su
mreom koso rezanih trouglova, rombova i trolanih voluta, ornamentikom koja ovaj u
zanatskom pogledu korektno izveden klesarski rad izdvaja od ostalih preromanikih ciborija i
pribliava ga vizantijskoj skulpturi. Zreli oblici prepleta na lukovima kao i tordirano ue u isto
vreme nagovetavaju blizinu romanike. Po tipologiji svoga plana, estoapsidalna crkva u
Rogaiima pripadala bi ranijoj fazi preromanike arhitekture, dakle IX-X veku, dok njena
plastina dekoracija ispoljava karakteristike kasne etape razvoja umetnosti ovog perioda
obeleene jaim vizantijskim uticajima, te bi je, prema tome, valjalo datovati u XI ili ak u XII
vek. Nepodudarnost u datovanju hrama i njegovog ciborija pre bi se objasnila pretpostavkom
da crkva prvobitno nije imala ciborij, barem ne ovaj o kome je re, i da ga je dobila tek u XIX11
veku, nego mogunou da je njen polikonhalni plan bio realizovan u navedenom kasnom
periodu kada je vladajui tip u crkvenoj arhitekturi na ovom i na susednom mediteranskom
prostoru bila longitudinalna graevina.
Na ploama i drugim kamenim blokovima prikupljenim prilikom iskopavanja crkve Sv. Petra u
Zavali, a koji su veinom pripadali njenom kamenom nametaju, zastupljeni su geometrijski i
floralni motivi i figuralne predstave. Jedna ploa ukraena je krugom od trolane trake u
kojem su dijagonalno upleteni listoliki trakasti vorovi dok je preostalo polje ispunjeno
pletenicom. Na povrini druge ploe isklesana je mrea od trolane trake koju ine krugovi i

78

polukrugovi vezani vorovima i rombovi. Ove dve, i druge zavalske ploe slinog ukrasa
spadaju u tipinu prepletnu preromaniku plastiku iz ranije faze njenog razvoja, tj. iz IX-X
veka, i starije su od crkve Sv. Petra koja je sagraena u XI ili u ranom XII veku. Prema tome, za
kameni nametaj crkve one su mogle biti upotrebljene samo kao spolia. Ploe sa figuralnim
predstavama, meutim, stilski odgovaraju vremenu podizanja crkve i svakako su klesane za
njen kameni nametaj, odnosno za oltarnu pregradu. To su tri ploe sa predstavama ptica
koje privlae posebnu panju. Dve ploe ilustruju evharistiju, staru hriansku ikonografsku
temu poznatu i u naoj preromanikoj skulpturi. Na prvoj ploi, klesar je u suenom prostoru
prikazao dve afrontirane simetrine ptice, dva pauna koji kandama pridravaju putir. Ove
pojednostavljene, grafiki shvaene i izrazito ornamentalno stilizovane ptice klesane dosta
grubo, deluju rustino, ali im se ne moe odrei neposrednost i snaga izraza. Velike volute u
pozadini scene pokazuju da je potreba za popunjavanjem praznog prostora (tzv. horror
vacui), bila prisutna i u svesti klesara koji su radili u Zavali u XI ili u ranom XII veku. Na drugoj
ploi iste sadrine, rustinost i dekorativnost su jae podvuene; putir bez oslonca lebdi,
noge ptica su jedva naznaene, dok repovi zavreni volutom pokazuju punu zavisnost figure
od ornamentike. Na treoj ploi, ikonografski najinteresantnijoj, prikazane su dve ptice u
pokretu. Tu je crte neto meki nego na prethodnim ploama, modelovanje oblika briljivije,
ali i ova kompozicija u celini deluje rustino. Slobodan prostor u donjem uglu scene klesar
ispunjava nizom voluta koje izbijaju iz repa vee ptice i koje su potpuno dekorativnog
karaktera, a u gornjem uglu ptici dodaje jo jedna krila. Posebno zanimljiv ikonografski detalj
je prstenast nimb oko ptije glave. Ptica sa nimbom veoma retko se javlja u srednjovekovnoj
umetnosti a u naoj preromanikoj skulpturi zavalska ploa nema ni jednu svoju paralelu.
Takve ptice, meutim, ee su prikazivane na ranohrianskim mozaicima i na sasanidskim i
koptskim tkaninama. U literaturi je zapaeno, pored ostalog, da ptice sa pomenute zavalske

Ploa iz crkve Sv. Petra u


Zavali, u Popovom Polju, sa
pticama i putirom - predstava
evharistije, XI ili rani XII vek,
Zaviajni muzej, Trebinje

79

ploe nalikuju na rustino klesane ptice na kamenim krunitima venecijanskih bunara iz IX


veka na kojima sreemo i slino oblikovane volute i druge motive zastupljene u Zavali.
Izvesno je da ploe iz Zavale, po svojim stilskim i ikonografskim oznakama zauzimaju
posebno mesto u naoj ranosrednjovekovnoj skulpturi.
U ruevinama srednjovekovnog grada Sokola na Plivi naen je doprozornik iji su ivini
delovi ukraeni dvolanim prepletnim trakama a meuprostor jednom palmetom. Nain
klesanja, stilizacija i sama pojava palmete opredeljuju ovaj spomenik u krug vizantijske
skulpture XIXII veka, moda ak i ranog XIII veka. Paralele su mu naene na irokom
prostoru: u Rakovcu, Banotoru, Preslavu i igu na Atosu. Doprozornik je pripadao nekoj
crkvi smetenoj u gradu ili u blizini, ali od nje nije sauvan nikakav drugi trag.
Svojom rustinou izdvaja se i deo polomljenog reljefa izvaen iz ruevina crkve u Vidotaku
kod Stoca. Re je o liku Bogorodice sa malim Hristom klesanim grubim potezima bez
oseanja za oblikovanje anatomskih detalja. Ova tipino vizantijska tema, bezbroj puta
ponavljana u slikarstvu odnosno u ikonopisu, retko se javlja u skulpturi ranog srednjeg veka
te je njena pojava najednom hercegovakom reljefu, datovanom u XI vek utoliko zanimljivija.

Slikarstvo
Od spomenika slikarstva ove epohe preostali su samo brojni, uglavnom sitni fragmenti freskomaltera iz crkve u Paniku, kod Bilee, naeni u utu prilikom arheolokog iskopavanja.
Izgleda da su freske u naosu raene na tamnoplavom, a u priprati na utom pozau, pri emu
su iznad donje, ornamentalne zone, slikane stojee figure i kompozicije. Sudei po veim
ulomcima fresko-maltera na kojima su se sauvali delovi lica svetitelja, vidi se da je u Paniku
radio iskusan majstor iji se stil odlikuje naglaenim linearizmom karakteristinim za vizantijsko slikarstvo iz vremena renesanse pod dinastijom Komnina, i to za njegovu junoitalijansku
varijantu. Na takav zakljuak upuuje velika slinost ovog ivopisa sa freskama XII veka u
kripti Sv. Stefana u mestu Vaste u Apuliji. Panikim freskama, jednako kao i apulskim, veoma
su bliski ostaci ivopisa crkve Sv. Tome u Kutima, kod Herceg-Novog. Sva tri ansambla
slikana su u isto vreme, najverovatnije sredinom XII veka.
Zlatna naunica iz Kablia
Malog kod Livna, VII vek.
Zemaljski muzej, Sarajevo

Zlatarstvo
Nakit je zastupljen sa bogatim i raznovrsnim oblicima i uprkos neravnomernoj rasprostranje
nosti nalazita ipak je ve danas mogue izvesti preliminarno tipoloko-teritorijalno grupisanje i hronoloko odreenje postojeeg materijala. Presudnu ulogu u razvoju zlatarstva u
vremenu o kojem je re imali su uticaji Vizantije koji su prodirali preko najbliih primorskih
gradova, i sa drugih strana. Uticaji franakog karolinkog kruga stizali su, poevi od kraja
VIII veka, sa zapada preko dalmatinsko-hrvatskog podruja ispoljavajui se prvenstveno kroz
ukraavanje delova opreme ratnika. Iz oblasti jugoistonih Alpa, u periodu od IX do XI veka
dopirali su specifini oblici nakita ketlake kulture, a iz Karpatske kotline u toku X i XI veka,
uticaji bjelobrdske kulture u ijem su nakitu zastupljeni i elementi staromaarske primenjene
umetnosti.
Kada je re o vizantijskom zlatarstvu, najstariji primerak nakita ove epohe mogla bi biti zlatna
naunica sa priveskom u obliku obrnute piramide naena kod Velike Kladue u dolini Gline.
To je luksuzan predmet, izraen tehnikom otiskivanja matricom u zlatnom limu, najverovat
nije poetkom VII veka. Vei broj ovakvih naunica naen je u Podunavlju gde su ih vizantijski
putujui majstori izraivali za vie slojeve varvarskog drutva u vreme prvog avarskog

80

kaganata. Nalaz kod Velike Kladue istorijski se moe dovesti u vezu sa pohodom Avara i
Slovena na Salonu oko 614. godine.
Iz ranog VII veka potie, po svoj prilici, i zlatna naunica iz Kablia Malog, kod Livna, luksuzni
proizvod jedne od primorskih romanskih gradskih radionica koje su bile pod jakim vizantijskim uticajima. Ona bi se mogla svrstati meu najstarije varijante naunica sa tzv. grozdolikim
priveskom i uporediti sa u osnovi slinim ali znatno bogatije ukraenim zlatnim naunicama iz
Golubia kod Knina, takoe iz VII veka.
Na nepoznatom lokalitetu u Duvanjskom polju naen je oteeni jeziak pojasa avarskog
ratnika, liven od bronze sa prolamanjem, ukraen stilizovanom vreom, i pozlaen. Pripada
zlatarstvu drugog avarskog kaganata i moe se datovati u kraj VIII veka. Jedini je avarski
arheoloki nalaz iz ovog razdoblja na tlu Bosne i Hercegovine.
Prilikom arheolokog iskopavanja ostataka kasnoantikog utvrenja na poloaju Grad, u selu
Gornji Vrbljani kod Kljua, naen je ranokarolinki jeziak pojasa koji po svojoj dekorativnoj
obradi i sauvanim natpisima zasluuje izuzetnu panju. Jeziak je izraen od livenog bakra
ili bronze i pozlaen. I lice i nalije ukraeni su stilizovanim zoomorfnim, geometrijskim i
floralnim motivima izvedenim rovaenjem. Pored toga, na licu jezika ukovane su srebrne
ploice sa krstovima i slovima, a na naliju ploice sa natpisima. Slova su najpre gravirana a
zatim tauirana srebrnom icom. Slova na licu: cs, cs, scs, dn, b, su skraenice liturgijske
formule sanctus, sanctus, sanctus, dominus, sabaoth, uzete iz Sv. Pisma, koja ovde ima apotropejsko znaenje. Na naliju jezika je potpis majstora, franakog kovaa Tetgisa: tetgis faber me
fecit. Moe se rei da jeziak iz Gornjih Vrbljana predstavlja izuzetan istorijski i epigrafski
spomenik. Kao zlatarski proizvod on ima sve odlike ranokarolinkog insularnog stila, a
izraen je u drugoj polovini VIII veka u jednoj od zlatarskih radionica u oblasti Rajne. Njegova
zoomorfna ornamentika moe se najpre uporediti sa onom na poznatom Tasilovom putiru.
Jeziak je mogao pripadati nekom od lanova grupe franakih misionara koji su u osvit IX
veka vrili hristijanizaciju Slovena u dolini Sane.
Iz istog vremena potie jo jedan ranokarolinki nalaz. To je pojasna garnitura koja se sastoji
od preice sa okovom i jezika, a otkrivena je prilikom iskopavanja rimskog utvrenja
Mogorjelo kod apljine, na Neretvi. Oba predmeta izraena su od livene bronze i pozlaena;
ukraena su zoomorfnim motivima u insularnom stilu. Garnitura spada meu najlepe
proizvode svoje vrste. Izraena je u drugoj polovini VIII veka, u jednoj od radionica severno od
Alpa a u nae krajeva importovana je verovatno posle franakog osvajanja Istre krajem VIII
veka. U Mogorjelu je naen i jedan karolinki bronzani pozlaeni jeziak pojasa ukraen
floralnim motivima. Sudei po geometrijskoj stilizaciji ukrasa izraen je prema karolinkim
uzorima, u IX veku, verovatno u Dalmaciji ili Italiji. I garnitura i jeziak svedoe o visokom
drutvenom rangu njihovih nosilaca. Izneta je hipoteza da su pomenuti luksuzni predmeti
pripadali lanovima stare kneevske porodice Vievia koji su vladali Zahumljem u duem
periodu. Knez Mihajlo, sin Vietin, spominje se prvi put 912. godine.
U karolinki import ubraja se i par mamuza sa delovima garniture za vezivanje, sluajno
naenih u Sultanoviima kod Bugojna. Mamuze su livene od bronze i pozlaene. Na kraje
vima krakova i na sredini lukova ukraene su spiralnim ornamentom izvedenim rovaenjem.
Istim motivom i istim tehnikim postupkom ukraeni su delovi garniture: preice, jezici i
jedna sauvana ploica gajke. Mamuze su bile deo opreme ratnika-konjanika, pripadnika
tadanjeg vladajueg drutvenog sloja. Datovane su u IX-X vek. Svoje bliske paralele imaju
meu veim brojem mamuza sa podruja dalmatinske Hrvatske, osobito onim iz Biskupije
kod Knina.
Iz Viia kod apljine potie par zlatnih naunica sa etiri jagode, uz devet zlatnih jagoda koje

Avarski pojasni jeziak od


livene pozlaene bronze iz
Duvanjskog Polja, kraj Vili
veka, Zemaljski muzej,
Sarajevo

i
Zlatna naunica sa
F
izduenom jagodom iz
n
Mogorjela kod apljine,
IX-X vek, Zemaljski muzej,
Sarajevo

C
li

k
Z

81

Bronzana naunica sa tri


jagode iz Gomjenice kod
Prijedora, X-Xt vek, Zemaljski
muzej, Sarajevo

Ovodelni srcoliki privezak od


livene bronze iz Gomjenice
<od Prijedora, X-XI vek,
Zemaljski muzej, Sarajevo

su pripadale ogrlici. Svi delovi ove luksuzne garniture ukraeni su filigranom i granulacijom.
Njihova umetnika vrednost ogleda se kako u izboru i rasporedu ukrasa tako i u nainu
izrade. Majstor tako istananog ukusa mogao je poticati samo iz neke zlatarske radionice
jednog od oblinjih primorskih romanskih gradova. Luksuzne naunice ovog tipa, pa prema
tome i primerci iz Viia, posebno su znaajne zbog toga to su kao uzorci sluile irokom
krugu domaih slovenskih majstora koji su ih oponaali u skromnijem materijalu i jednostav
nijoj tehnici, najee u livenoj bronzi, omoguujui na taj nain da nakit dopre do irih
slojeva tadanjeg stanovnitva. Svoje moda najblie paralele naunice iz Viia imaju u
usamljenim nalazima zlatnih naunica iz Nina i sa Ptujskog grada. Sva tri para naunica
datovana su u IX-X vek. Ogrlica od zlatnih jagoda je mnogo redi nakit. Ukoliko joj traimo
suvremenu paralelu moemo je uporediti samo sa ogrlicom od jednostavnih srebrnih malih
jagoda iz Grboreza, dok su druge luksuzne ogrlice sa nae teritorije starije - primerak iz
Golubia je iz VII, a onaj iz Trilja, kod Sinja, iz VIII stolea.
Za primorske gradske romanske radionice mogu se vezati i drugi vie ili manje srodni
primerci zlatnog nakita na primer, naunica sa jednom izduenom jagodom iz Mogorjela, iz
IXX veka, tri male naunice sa grozdolikim priveskom iz Grboreza, iz istog vremena, zatim
naunica sa jednom jagodom iz Bugojna, iz IX-X veka, i par naunica sa po tri okrugle,
krupne jagode bogato ukraene granulacijom i filigranom, iz Bugojna, datovan u XII vek.
Naunice sa tri jagode bie u toku naredna dva stolea oponaane od, strane brojnih
slovenskih zlatara koji e ih izraivati od srebra ili bronze u razliitim varijantama, osobito
tehnikom auriranja. Njihova rasprostranjenost obuhvatie prostrane oblasti od istonojadranske obale do kijevske Rusije.
Meu naunicama izraenim od srebra, mnogi veoma kvalitetni primerci esto su pozlaeni.
Takav je par naunica iz Bugojna, sa jednom krupnom ovoidnom jagodom ukraenom
motivom palmete u tehnici filigrana i granulacije, datiran u IX-X vek. Naunice ovog tipa
poznajemo i sa drugih bosansko-hercegovakih nalazita kao to su: Mogorjelo, Klanica kod
Banjaluke, Gomjenica kod Prijedora i Makljenovac kod Doboja. Svoje brojne analogije imaju
na tlu dalmatinske Hrvatske, na primer u Mravincima i Majdanu, kod Splita, Biskupiji,
Koljanima kod Vrlike i na drugim lokalitetima.
Par srebrnih pozlaenih naunica iz Bugojna, sa bogatim filigranskim i granuliranim ukra
som, reprezentuje jedan poseban tip tzv. naroskanih naunica. Osim u dalmatinskoj Hrvat
skoj, njihove brojne paralele zabeleene su i u Srbiji. Bile su u upotrebi od X do XII veka.
Tipoloku sliku naunica upotpunjuju ketlaki oblici evidentirani u veem broju u severozapadnoj Bosni, u Gomjenici i Mahovljanima kod Banjaluke. Stanovnitvo koje se sahranjivalo u
Gomjenici u X-XI veku, etniki svakako slovensko, upotrebljavalo je raznovrstan nakit triju
suvremenih kulturnih grupa u okviru junoslovenske materijalne kulture: dalmatinsko-hrvatske, ketlake i bjelobrdske, to u smislu kulturne koegzistencije predstavlja jedinstven primer
na naim srednjovekovnim nalazitima.
U ovom razdoblju prstenje je takoe bilo omiljen nakit i javlja se u raznolikim oblicima to je u
skladu sa ukusom jedne sredine izloene uticajima sa vie strana. Iz Mihaljevia kod Sarajeva
i Gomjenice, potiu srebrni i bronzani prsten sa kupastom odnosno kalotastom glavom
ukraeni filigranom i granulacijom. Oni odraavaju vizantijski uticaj koji je dopirao preko
Makedonije i Srbije, gde su prsteni ovog tipa naeni u znatno veem broju. Jednu od njegovih
razvijenih luksuznih varijanti predstavlja srebrni pozlaen prsten iz Bugojna na ijoj izuzetno
naglaenoj glavi, u centru krstolikog ukrasa dominira kalota. Prsten o.d livene bronze iz
Mogorjela, sa heraldiki shvaenim likom orla urezanim u krunom polju, jedan je od veoma
retkih nalaza prstenja ovog tipa u ovom delu Jugoslavije, gde je svakako dospeo kao

82

importovana roba, verovatno iz Podunavlja. U importovani nakit spadaju i dva bronzana


livena prstena iz Bugojna sa ploasto proirenom glavom na kojoj su urezane linearno
stilizovane figure sv. ratnika. Oba nalaza svedoe o vezama Bosne sa Srbijom i Makedonijom
gde je ovakvo prstenje dobro poznato iz veeg broja nalazita kao to su Mirijevo, Kurjae
kod Poarevca, Korbovo kod Kladova, Demir Kapija, Ohrid i druga. Datovano je u XII vek.
O bogatstvu oblika svedoe i dvojni srcoliki privesci liveni od bronze, naeni u Gomjenici,
Mahovljanima, Koievu kod Bosanske Gradike i na drugim lokalitetima. Noeni su sa
ogrlicama i pripadaju nakitu bjelobrdske kulture koja je u X-XI veku bila rasprostranjena u
Karpatskoj kotlini. Poreklo im je u staromaarskom zlatarstvu.
Primenjenoj umetnosti priblino istog vremena pripadaju i dva naprsna krsta - relikvijara,
naena u Jabuci kod Foe, odnosno u Haljiniima kod Kaknja. Oba su livena od bronze i
ukraena reljefnim antropomorfnim predstavama. Krstove su najverovatnije doneli hodoa
snici iz Palestine. Predstavljaju jedine kultne predmete ove vrste naene na tlu Bosne i
Hercegovine, a svoje najblie brojne paralele imaju u Podunavlju, Srbiji i Bugarskoj.
Razvojni luk umetnikog stvaranja na tlu Bosne i Hercegovine u periodu od VII do sredine XII
veka ostavio je raznovrsne spomenike monumentalne sakralne arhitekture, skulpture, slikar
stva i primenjene umetnosti, osobito zlatarstva. Postojei uvid u vrste tadanjeg umetni
kog izraavanja, meutim, nije potpun jer se zbog trone prirode materijala nisu sauvali
brojni predmeti od drveta, tekstila, keramike i stakla. Meu sauvanim delima, jedna skro
mno, druga na impresivniji nain svedoe o svom vremenu, pre svega o znanju i vetini
majstora, o ukusu, drutvenom poloaju i verovanjima naruilaca, ali isto tako i o irim
drutvenim kretanjima, politikim uticajima, sudbonosnim istorijskim dogaajima. Od pitanja
koja su danas zamagljena ili nereena, neka e bez sumnje biti bolje osvetljena ili razjanjena
u toku arheolokih istraivanja na ovom tlu u godinama koje slede.

Prsten od livene bronze sa


predstavom orla iz Mogorjela
kod apljine, XI vek,
Zemaljski muzej, Sarajevo

Umetnost u Makedoniji od VIIXI veka


Krum Tomovski

Naseljavanjem i stabilizacijom Slovena na teritoriji Makedonije tokom VI i delom u VII veku i


njihovim meanjem sa domaim stanovnitvom, u novonastalim drutvenim i kulturnim
uslovima, stvara se i postepeno razvija jedna nova makedonsko-slovenska kultura i, naravno,
umetnost koje pratimo tokom srednjeg veka. Ova umetnost razvijala se na teritoriji koju
obuhvata dananja Makedonija u okvirima Jugoslavije, ali i na teritoriji Jegejske i Pirinske
Makedonije, kao jedinstvene istorijske i kulturne celine toga vremena.
U poetku Sloveni priznaju, donekle, vrhovnu vlast vizantijskih careva, pa je tako ouvan
integritet dravnog organizma i stvorena mogunost za svestraniji razvoj umetnosti. Sloveni,
meutim, nisu sa sobom doneli neke ustaljene poglede niti izgraeno iskustvo u umetnikom
stvaranju. Oni, meutim, nailaze u novoj sredini na jaku umetniku i graditeljsku tradiciju, na
visoko urbanizovane gradove kao to su, na primer, Stobi, Herakleja, Lihnidos i drugi, koji su
morali da deluju fascinirajue na Slovene, pa je sasvim razumljivo da je bilo potrebno izvesno
vreme za njihovo prilagoavanje novim prilikama i uslovima ivota. Ovom prilagoavanju
pogodovala je i crkvena organizacija koja je bila orijentisana prema Istoku.
ivlja umetnika aktivnost razvija se posle primanja hrianstva u toku druge polovine IX
veka, a naroito za vreme episkopa Klimenta i Nauma, neposrednih uenika irila i Metodija,
ija delatnost ima veliki znaaj za prosvetno i kulturno uzdizanje Makedonskih Slovena.
Jedan takav znaajan period za razvoj umetnosti zbio se i kasnije, od kraja X odnosno
poetka XI veka, za vreme Samuilove Makedonske drave. Intenzivnija arhitektonska delat
nost razvija se naroito u prespanskoj i ohridskoj oblasti izgradnjom sakralnih objekata.
Razumljivo je da su navedeni preduslovi uputili arhitekturu na uticaje Vizantije i Istoka. Tako
ona predstavlja kombinaciju istonjakih i vizantijskih uticaja i domaih tradicija u primeni
arhitektonskih, konstruktivnih i stilsko-estetskih koncepcija to se manifestuje u reavanju
osnova (polikonhalne, bazilikalne i u obliku krsta), u primeni svodnih konstrukcija (polulopta
- kalota - i poluobliasti svod) i u dekoraciji. Ovo je uslovljeno i samim poloajem Makedonije
na Balkanu, odnosno neposrednom blizinom izvorne vizantijske umetnosti. Iz centra carstva
prenoeni su umetniki pogledi i shvatanja na teritoriju Makedonije koja je bila najblia i prva
u sferi uticaja vizantijske civilizacije. Stoga nije udno to se makedonska kola javlja kao
najranija manifestacija crkvene umetnosti na naem tlu.
U ovom periodu, koji se svrstava pod pojam ranog srednjeg veka, u Makedoniji je izgraeno
vie crkava i manastira. Podizali su ih predstavnici crkvene organizacije i moni feudalci,
esto na temeljima starijih kultnih graevina, to ukazuje na tenju za uspostavljanjem veze
sa ranije postojeim kultnim objektima (Sv. Pantelejmon i Sv. Sofija u Ohridu, Vodoa).
Graevine su podizane, pre svega, za potrebe crkvene organizacije, ali su istovremeno bile i
arite prosvetne i knjievne delatnosti toga doba pa su njihov znaaj i uloga bili viestrani.
Tako pred kraj IX veka Kliment podie u Ohridu manastirsku crkvu Sv. Pantelejmon u obliku
trikonhosa iji su ostaci otkopani ispod temelja Imaret damije. Arheolokim ispitivanjem
utvreno je da je Kliment ovu svoju crkvu podigao na ostacima jednog starijeg poruenog
trikonhosa koji je opet bio izgraen na ostacima izgorele ranohrianske bazilike. Neto
kasnije, ali jo za ivota Klimenta, sa zapadne strane crkve dozidan je narteks osnove u obliku
krsta sa kupolom, u ijem je jugoistonom zidu bio postavljen Klimentov grob. Dalja ispitiva
nja su pokazala, sudei po tragovima fresaka, da su oba dela crkve nadograivani u XIIIXIV
veku. Klimentova crkva Sv. Pantelejmona imala je dominirajui poloaj nad gradom i jezerom,
pa je stoga ohridski arhiepiskop Teofilakt opisuje da je manja od saborne, ali prijatnija zbog
svog krunog oblika11.
Krajem IX ili poetkom X veka Naum podie na junoj obali Ohridskog jezera crkvu Sv. Arhanela. I ova crkva, iji su temeljni zidovi otkopani ispod temelja dananje crkve Sv. Nauma,

84

imala je trikonhalnu osnovu, skoro identinu sa Klimentovom crkvom. Na zapadni krak


trikonhosa nastavljao se narteks pravougaone osnove u ijem je junom zidu bio postavljen
Naumov grob. Dananji izgled crkve manastira Sv. Nauma, podignute na temeljima Naumove
crkve, nastao je mnogo kasnije - ona je graena u nekoliko faza u turskom periodu.
Ovom vremenu pripada jo nekoliko manjih crkava u okolini Ohrida izgraenih takoe u
obliku trikonhosa, to govori o znaaju i uticaju koji je imala Klimentova crkva, iji je oblik,
dakle, u ovom kraju podraavan. Tako su i na poluostrvu Gorici, nedaleko od Ohrida, postojali
ostaci trikonhalne crkve manjih dimenzija, danas potpuno unitene. Zatim trikonhos kraj sela
Zlesti i trikonhos kraj sela Izdeglavje.
Makedonski Sloveni su u X-XI veku ostvarili svoje lokalne autonomije, a u vreme cara Samuila
(976-1014) izvojevali su i samostalnost. Samuilova vladavina oznaavala je emancipovanje
makedonske crkve sa arhiepiskopijom u Ohridu. Tada je izgleda izgraena bazilika Sv. Ahilija
(oko 983) na ostrvu Ailu, na Maloj Prespi (danas na teritoriji Grke), koja nije sauvana nego
su od nje ostale samo ruevine. Ova graevina imala je iznad bonih brodova tribine i bila je
pokrivena drvenom krovnom konstrukcijom, to ukazuje na helenistike uticaje. Ovom
najstarijem periodu pripada i crkva Sv. Sofije u Ohridu. I ona je podignuta na temeljima neke
starohrianske bazilike i predstavlja spoj kasnoantikog-ranovizantijskog perioda, Samuilovog doba i, naravno, kasnije sa srednjovekovnom arhitekturom XIIXIV veka. Otuda je njen
znaaj izuzetan. Sv. Sofija je trobrodna orijentalna bazilika sa transeptom i kupolom od koje
su sauvani samo delovi istonih pandatifa. Ima dvospratni narteks i verovatno je imala kulu zvonaru na zapadnoj strani. Ovako koncipirana, crkva Sv. Sofije predstavlja za teritoriju
Makedonije potpuno jedinstveno reenje. Meutim, ne postoje pouzdani podaci kada je ova
graevina podignuta, da li jo za vreme bugarskog kneza Borisa ili kasnije, za vreme Samuila,
ili moda, za vreme arhiepiskopa Leona (1037-1056) kada je mogla biti i obnovljena. Njen
prvobitan oblik docnije je pretrpeo dosta promena, a pod Turcima crkva je bila pretvorena u
damiju. Zbog svog izuzetnog znaaja koji ima za istoriju umetnosti, posle rata su izvreni
obimni konzervatorsko-restauratorski radovi na arhitekturi i ivopisu.
U grupu bazilika spada i crkva u selu Vranitu kod Struge. Za nju se prema ostacima
obruenih zidova od kamena moe zakljuiti da je imala orijentalni oblik trobrodne bazilike.
Od hramova krstoobraznih reenja izgraenih u ovq vreme naveemo crkvu Sv. Germana u
istoimenom selu na Maloj Prespi (na teritoriji Grke) koja je reena u obliku jednostavnog
upisanog krsta sa kupolom sa krunim temburom, a ivopisana prvi put 1006. godine. Zatim,
crkvu Sv. Bogorodice u Drenovu kod Kavadara u obliku saetog upisanog krsta opkoljenog sa
tri strane prostranim brodom. Ovde spada i zapadna krstoobrazna crkva Sv. Leontija mana
stira Vodoe, nedaleko od Strumice, sa delimino sauvanim zidovima i svodovima, no bez
kupole koja je postojala nad presekom krsta. Arheolokim iskopavanjima otkriveni su ostaci
temeljnih zidova apside, oltara, proskomidije i akonikona, koji su bili porueni zbog spajanja
sa neto kasnije izgraenom crkvom, ozidane tako da formira sa njom jedinstveni prostor.
Graevine ovog razdoblja se i nadalje oslanjaju na opte postavke istonjake i vizantijske
koncepcije, ali u nekim detaljima i u sekundarnim reenjima pokazuju izvesna nova dostig
nua i to pre svega slobodnijim odnosom i neubiajenom grubom monumentalnou, to
ukazuje na mogunost da su te graevine mogle biti delo domaih graditelja koji nisu tako
usko vezani za strogost vizantijskih koncepcija. Sve ove graevine raene su od opeke i
kamena u dosta slobodnoj kombinaciji, s tim da redovi opeka nisu uvek potpuno kontinualni.
Plastina dekoracija u crkvama ovoga doba je malo sauvana. Nailazimo na fragmente
pokrivene plitkoreljefnom dekoracijom biljnog i geometrijskog karaktera.
Od profanih, civilnih i vojnih graevina ranog srednjeg veka skoro nita nije sauvano. O

85

njihovom izgledu saznajemo iz arheolokih ostataka, iz pisanih izvora i opisa putopisaca.


Tako doznajemo da su Makedonski Sloveni iveli u kuama izgraenim od drveta, to belei i
arapski putnik pisac Ibrahim Ibn Jakub 965. godine. Nedavna arheoloka otkria na lokalitetu
Imaret u Ohridu i, naroito, u selu Varo i na lokalitetu Markove kule kod Prilepa upuuju na
zakljuak da su kue i drugi javni objekti bili graeni od drveta - u drvenoj konstrukciji sa
zidovima izvedenim od prua. Ostaci otkriveni na podovima ranohrianske bazilike na
lokalitetu Imaret u Ohridu ukazuju na to da su zgrade, verovatno kolibe od kojih su otkrivena
ognjita, bile izgraene sa naseljavanjem Slovena na ruevinama Lihnidosa jo u VI veku, a
one kod Prilepa pripadaju periodu koji se protee od druge polovine IX pa do polovine XII
veka. Na osnovu ovoga se pretpostavlja da je graenje u drvetu kao materijalu bilo prisutno
prilino dugo i u novoj sredini.
Osim kua graenih u drvetu, za feudalce su bile graene i zgrade od kamena. Tako, iz
vizantijskih izvora saznajemo da je Samuilo imao dvorac na Prespi koji je bio sauvan sve do
1071. godine kada su ga vizantijski plaenici razruili.
Vojna arhitektura je u ranom srednjem veku u Makedoniji bila takoe razvijena. Pojedine
varoi bile su jo u V i VI veku opasane zidinama i kulama (Stobi, Lihnidos). Kasnije je i Ohrid
bio utvren grad. Ne moemo sa sigurnou tvrditi kada je tvrava bila podignuta. Verovatno
potie iz vremena Samuilove vladavine, a sagraena je na breuljku koji strateki dominira
gradom. Istovremeno postojanje citadele, kao tvrave vojnog karaktera, i posebnog gradskog
zida koji obuhyata naselje, ukazuje na unutranje suprotnosti u feudalnoj drutvenoj strukturi
srednjovekovnog Ohrida. Utvreni su bili i drugi gradovi: grad Prilep, u kome je Samuilo umro
1014. godine posle poraza na Belasici, zatim tvrava Skoplja, kao i Proek iznad klisure
Demir-kapije na Vardaru, koja se spominje 1018. godine.
Sve ove tvrave graene su na teko pristupanim mestima a zidovi od kamena pratili su
uglavnom konfiguraciju terena iz kojeg su izrastali. Kasnije je, tokom srednjeg veka, ivot
nastavljen u njima, ali se danas sve te tvrave nalaze u ruevinama. I u podizanju ovih
graevina koje su sluile kao utvrenja prisutan je uticaj Vizantije i domae tradicije.
Umetnost ranog srednjeg veka u Makedoniji bitno je uticala na dalji razvoj umetnosti tokom
srednjeg veka, pre svega u samoj Makedoniji. Njeni osnovni nosioci su domai majstori
ponikli iz slovenske makedonske sredine koji su svoju stvaralaku sposobnost izrazili u
izgradnji znaajnih spomenika nae kulture.

Opis ilustracija

Epoha seobe naroda


1 Zmajevac, Baranja, okovice korica maa (poveane), zlato i almandini. Hunsko-germanski ukras
Atilinog vremena. Oko sredine V stoljea. Arheoloki muzej, Zagreb
2 Potoci kod Mostara, pektoral s ptijim fibulama, zlato, almandini i zelena staklena pasta.
Ostrogotski enski grob u kasnoantikom sarkofagu, vrijeme Teoderika Velikog. Ranije VI
stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
3 Ilok, fibula (poleina, inae par), srebro, tehnika obrade lima. Ostrogotski enski nakit. Poslije
sredine V stoljea. Arheoloki muzej, Zagreb
4 Zemun, fibule (par), srebro s pozlatom i rovaeni ornamenti, lijevanje. Ostrogotski enski grob.
Druga polovica V stoljea. Arheoloki muzej, Zagreb
5 Sremski Karlovci-Rovine, fibula (krimsko-donjodunavski oblik), slabo srebro s pozlatom, ostaci
niela, almandini, lijevanje s rovaenom ornamentikom. Gepidski enski nakit. Poodmaklo V
stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
6 Sisak, preica, bronca tauirana srebrom. Ostrogotski nalaz. V stoljee. Arheoloki muzej,
Zagreb
7 Sisak, krstolika fibula, srebro i kasnoantiki ornament. Starosjedilaki proizvod justinijanskog
vremena. VI stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
8 Detalj ljema iz Batajnice
9 Batajnica, ljem tipa Narona-Baldenheim, bakar s pozlatom i eljezo, bogato ukraen.
Iskonski iransko-istonorimskog, ovdje ravenatsko-salonitanskog radionikog porijekla
VI stoljea. Naen u gepidskom kneevskom grobu iz vremena oko 567. godine. Arheoloki
muzej, Zagreb
10 Kranj, kopa za pojas, bronca s pozlatom, rovaenje, nielo i almandini, na okovu antitetian par
ptijih glava. Ostrogotski enski ures italskog porijekla. Iz nekropole. Ranije VI stoljee.
Narodni muzej, Ljubljana
11 Kranj, fibula na bronanoj podlozi zlatna rozeta od niza elija sa arenim ulocima (veina njih
nedostaje). Italski proizvod za ensku langobardsku upotrebu. Iz nekropole. Zavretak VI
stoljea. Narodni muzej, Ljubljana
12 Kranj, fibula, srebro s' pozlatom, rovaena ornamentika, nielo. Panonsko-langobardski enski
nakit, ali s merovinkim utjecajem. Iz nekropole. Druga polovica VI stoljea. Narodni muzej,
Ljubljana
13 Lipljan (Ulpiana) kod Graanice, fibula, srebro s pozlatom, rovaenje, nielo. Panonsko-langobardski proizvod, iz germanskog enskog pojedinanog groba s bogatim prilozima,
propraen solidusom cara Justinijana I (carigradska kovnica). Sredina VI stoljea. Muzej
Kosova, Pritina
14 Lipljan (Ulpiana) kod Graanice, fibule (par), srebro s pozlatom, rovaenje, nielo, almandini.
Sjevernogermanski oblik, anglosaski proizvod, moda posredstvom iz Tiringije. Germanski
enski grob. Muzej Kosova, Pritina
15 Sisak, fibula, slabo srebro, tragovi pozlate, rovaenje, almandini u dva leita nedostaju.
Ostrogotski enski nakit. Poodmaklo V stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
16 Subotica, fibula, bronca s pozlatom, rovaenje, zavretak noge u obliku ptije glave, almandini.
Gepidski enski grob. Ranije VI stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
17 Sisak, fibula, srebro s pozlatom, rovaenje, nielo. Panonsko-langobardski enski nakit. Neto
prije ili oko sredine VI stoljea. Arheoloki muzej, Zagreb
18 Sisak, naunica (poveana) s privjeskom u obliku proupljene koarice, zlato i uloak od bijele
staklene paste. Ranobizantsko utjecan enski nakit panonsko-starosjedilake proizvodnje.
Druga polovica VI stoljea. Arheoloki muzej, Zagreb
19 Sisak, jeziac mukog pojasa (povean), slabo srebro i uloci crvenog stakla. Barbariziran
ranobizantski utjecan proizvod vremena prvog avarskog kaganata. Kasno Vl-rano VII stoljee.
Arheoloki muzej, Zagreb
20 aavica u Podravini, kod Podravske Slatine, narukvica s ulocima od ljubiaste staklene paste
i s pseudogranulacijom; naunica sa zvjezdolikim privjeskom s granulacijom; kopa i limeni
jeziac (remena) sa simboliki stiliziranim ornamentom, sve od srebra, tzv. stil kruga
Martinovka. Crnogorski import, dio nalaza iz bogatog dvojnog (enskog i mukog) groba,
moda kutrigurskog ili protobugarskog. Vrijeme prvog avarskog kaganata, zavretak VI ili rano
VII stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
21 Bijelo Brdo na Dravi kod Osijeka, naunice (par), grozdolikog tipa, slabo srebro s pozlatom i

88

22
23
24,

26

27

28
29

30

31

tamnomodra staklena pasta. Avarsko-slavenski enski grob u nekropoli srednje faze avarske
dominacije. Poodmaklo VII stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
Osijek, jeziac s pojasa, bronca s pozlatom, lijevan i s obje strane rovaen ukras tzv. zupastog
prepleta, po rubovima tauiran srebrom. Dio garniture, iz avarskog konjanikog groba (srednje
faze avarske dominacije). Poodmaklo VII stoljee. Arheoloki muzej, Zagreb
Zagreb-Kruge, jeziac s pojasa, posrebrena bronca, lijevan, ukraen s obje strane krugolikom
lozicom. Avarski konjaniki grob. Vrijeme drugog avarskog kaganata VIII stoljea (ovdje kasno
VIII stoljee). Arheoloki muzej, Zagreb
25 Medvedika u Podravini, kod urevca, jeziac remena za korice maa, prikazan s obje
strane (ima srebrne zakovice), pozlaena bakrena legura, ukraen rovaenim ivotinjskim
prepletom inzularnog (britansko-irskog) porijekla, ali jeziac je ranokarolinki radioniki
proizvod. Pripada uz ma (vidi si. 26), iz slavenskog groba ratnika. Druga polovica VIII stoljea.
Arheoloki muzej, Zagreb
Medvedika u Podravini, kod urevca, ma, dvosjean (spata), eljezo, na balaku su jabuica
i nakrsnica tauirane gusto ukovanom pozlaenom bronanom icom, sjeivo je damascirano.
Kvalitetan ranokarolinki proizvod druge polovice VIII stoljea iz franakih radionica na srednjoj
Rajni. Slavenski grob ratnika. Prije ili oko 800. godine. Arheoloki muzej, Zagreb
Cetina, Stara Vrlika, kod Knina, kadionica, lijevano srebro, dijelom pozlata s rovaenjem i
nieliranjem; ona (iznutra bakrena konkula) visi na tri lanca od isprepletene srebrne ice spojene
u vor s tri kraka koji zavravaju stiliziranim ivotinjskim glavama. Jedinstveni primjerak
proizveden u ranokarolinkim radionicama druge polovice VIII stoljea, donesen od franakih
misionara na dalmatinsko tlo nakon 800. godine. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Biskupija-Pliskovo, kod Knina, matrice za otiskivanje, lijevana bronca s rovaenjem, zlatarski
pribor, dio skupnog nalaza putujueg zlatara. Vrijeme prvog avarskog kaganata. Rano VII
stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Golubi kod Knina, zlatni nakit: naunice (dva para), ogrlica, ukraene granulacijom i
filigranom, prsten (kasnoantiki). Kvalitetni zlatarski proizvodi ranobizantskih radionica na
Mediteranu. Romaniziran starosjedilaki enski grob. Poetak VII stoljea. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split
Biskupija-Crkvina, kod Knina, ostruga karolinkog tipa s garniturom (postoji par), pozlaena
bronca i rovaenje, bogata karolinka ornamentika IX stoljea (karolinki import). Dalmatinskohrvatski grob mukarca (dostojanstvenika) u kasnorimskom sekundarno upotrebljenom
sarkofagu unutar predromanike crkve Sv. Marije. Popraen solidusom careva Konstantina V
Kopronima i Leona IV (sicilijansko-sirakuka kovnica). Prema tipologiji ostruga druga polovica
IX stoljea. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Biskupija-Crkvina, kod Knina, ostruge karolinkog tipa (par) s garniturama, mjed platirana
srebrom, pozlaena, cizeliranje i dijelom nieliranje, raskona karolinka ornamentika IX stoljea
(karolinki import). Dalmatinsko-hrvatski grob djeaka (dostojanstvenika) u ozidanoj grobnici
unutar predromanike crkve Sv. Marije. Prema tipologiji ostruga druga polovica IX stoljea.
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split

Graditeljstvo na tlu Hrvatske u ranom srednjem vijeku


32 Ranosrednjovjekovna kua istono od Vestibula u Splitu. IX-X stoljee
33 Predromanika crkva Sv. Martina, adaptirana u rimskom straarskom hodniku iznad Sjevernih
vrata Dioklecijanove palae. IX-X stoljee
34 Zvonik Gospe od zvonika (izvorno Sv. Teodor) nad unutranjim ulazom Zapadnih vrata
Dioklecijanove palae u Splitu
35 Ranosrednjovjekovna crkva Sv. Kria u Ninu, primjernog osebujnog etverolisno-krinog
troapsidnog tipa. IX-X stoljee
36 Ruevina crkve Sv. Marije kod Vrata Stomorice u Zadru, poznate i pod nazivom ,,Sv. Ursule .
Oko IX stoljea
37 Crkva Sv. Trojice u Splitu, najbolje sauvani primjer estorokonhnog tipa. VIIIIX stoljee
38 Vanjtina crkve Sv. Donata u Zadru, velike rotunde karolinkog vremena. Oko 800. godine
39 Unutranjost crkve Sv. Donata u Zadru
40 Sv. Foka kraj Peroja (Istra), primjer predromanike trobrodne bazilike s upisanim apsidama
41, 42 Unutranjost crkve Sv. Petra Starog u Zadru, jedine sauvane dvobrodne predromanike
crkve u Dalmaciji. IXXI stoljee

89

43 Unutranjost crkve Sv. Lovre u Zadru, trobrodne crkve s kupolom (koja se nije sauvala). XI
stoljee
44 Ruevine starohrvatske crkve Sv. Marte u Bijaima u Katelanskom polju. Oko IX stoljea
45 Crkva Sv. Nikole kraj Selaca na otoku Brau, primjer jednobrodnog kupolnog tipa golih zidnih
povrina. Oko XI stoljea
46 Crkva Sv. Petra u Priku u Omiu, najbolje sauvana graevina jednobrodnog kupolnog tipa
ralanjenih zidnih ploha. XI stoljee
47 Sv. Juraj u Katel Starom, kraj Splita, primjer jednobrodne predromanike crkve ralanjenih
vanjskih zidova. Oko XI stoljea
48 Crkva Sv. Mikule u elom Varou u Splitu, predromanika graevina, IXXI stoljee s
romanikim pregradnjama u XII stoljeu
49 Sv. Spas, Vrelo Cetine kraj Vrlike, primjer jednobrodne predromanike crkve sa sauvanim
zvonikom. Oko IX stoljea
50 Unutranjost crkve Sv. Barbare u Trogiru, primjer trobrodne bazilike s kupolom (koja se nije
sauvala). VIIIX stoljee

Plastika kod Hrvata u ranom srednjem vijeku


51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72

Ulomak ciborija. VIII stoljee. Lapidarij, Novigrad istarski


Relikvijar. Rano IX stoljee. Riznica upne crkve, Nin
Plutej iz Splita. Rano IX stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Plutej iz Koljana. IX stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Krstionica s imenom kneza Vieslava. IX stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Plutej iz Koljana. IX stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Plutej iz crkve Sv. Lovre u Zadru. XI stoljee. Arheoloki muzej, Zadar
Relikvijar sv. Aroncija. Kasno XI stoljee. Stalna izloba crkvene umjetnosti, Zadar
Plutej iz katedrale. IX ili X stoljee. Arheoloki muzej, Zadar
Ulomak arhitrava oltarne ograde s imenom kneza Branimira (879-892) iz opota. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika, Split
Plutej s imenom velikog vojvode Drislava. Druga polovina X stoljea. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split
Dva zabata oltarne ograde iz crkve Sv. Marte u Bijaima. IX stoljee. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split
Zabat oltarne ograde iz Uzdolja s imenom kneza Muncimira (895). Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split
Plutej iz crkve Sv. Nediljice. Oko polovine XI stoljea. Arheoloki muzej, Zadar
Plutej iz crkve Sv. Nediljice. Oko polovine XI stoljea. Arheoloki muzej, Zadar
Plutej s kompozicijom kralja na prijestolju. Oko polovine XI stoljea. Baptisterij katedrale, Split
Zabat oltarne ograde iz Biskupije. Potkraj XI stoljea. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
Split
Ciboriji iz Biskupije. U prvom planu iz XI, u pozadini iz IX stoljea. Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split
Nadvratnik portala iz crkve Sv. Lovre u Zadru. XI stoljee. Arheoloki muzej, Zadar
Plutej iz crkve Sv. Lovre u Zadru, Vizitacija. XI stoljee. Arheoloki muzej, Zadar
Ulomak tranzene iz Biskupije s likom ratnika. XI stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split
Relikvijar Sv. Jakova. Kraj XI ili poetak XII stoljea. Stalna izloba crkvene umjetnosti, Zadar

Srednjovjekovni nakit s podruja Dalmatinske Hrvatske


73 Trilj, kod Sinja, garnitura nakita, zlato, ukraena filigranom i granulacijom. Iskonski bizantskog
radionikog porijekla. Naena u starohrvatskom enskom grobu. Poodmaklo VIII stoljee.
Arheoloki muzej, Split
74 Spas kod Knina, naunica tipa s tri koljenca, srebro, filigran i granulacija. enski grob. X-XI
stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
75 Koljane kod Vrlike, naunica-sljepooniarka (ili ukosnica), par, srebro s pozlatom, filigran i
granulacija. enski grob. IX-X stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
76 Koljane kod Vrlike, naunica-sljepooniarka (ili ukosnica), par, srebro s pozlatom, filigran i
granulacija. enski grob. IX-X stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split

90

77 Koljane kod Vrlike, naunica-sljepooniarka (ili ukosnica), par, srebro s pozlatom, filigran i
granulacija. enski grob. IX-X stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
78 Majdan kod Solina, naunice-sljepooniarke (ili ukosnice), zlato, filigran i granulacija. enski
grobovi. IX-X stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
79 Cetina, Sv. Spas kod Vrlike, naunice tipa s tri jagode, srebro s pozlatom, filigran i granulacija.
enski grob. X-XI stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
80 Vrlika, naunice s tri jagode, zlato, filigran i granulacija. XXII stoljee. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split
81 Smrdelji kod Skradina, naunica s tri jagode i umetnutim kolutiima, par, srebro, filigran i
granulacija. XI-XIV stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
82 Cetina, Sv. Spas kod Vrlike, trojagodne naunice s piramidalnim izduetkom, srebro s
pozlatom, filigran i granulacija. XIIXIV stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
83 Nin, naunica tipa s etiri jagode, zlato, filigran i granulacija. IX-X stoljee. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split
84 Djevrske kod Skradina, naunica-sljepooniarka (ili ukosnica), s etiri jagode, unutranja
jagoda zamjenjena lunulom, bronca. X-XI stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
Split
85 Biskupije kod Knina, prsten, zlato, filigran i granulacija. X-XI stoljee. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split
86 Majdan kod Solina, prsten, bronca s pozlatom. IX stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split
87 Biskupija kod Knina, prsten, srebro, ukraen ugraviranim kosim crtama. IXXII stoljee. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika, Split
88 Spas kod Knina, prsten, srebro i staklena pasta. X-XI stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split
89 Majdan kod Solina, dijelovi ogrlice (erdana), srebro s pozlatom, filigran i granulacija. IX-X
stoljee. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
90 Biskupija kod Knina, erdan, zrnca od staklene paste razliite boje i oblika. X-XI stoljee.
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split
91 Biskupija kod Knina, dijadem, bronca s pozlatom, tijetenje i iskucavanje. IXXI stoljee. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika, Split

Karantansko-ketlaki kulturni krug


92 Bled-Brdo, naunica od ispletene bronzane ice sa staklenim biserima. Bez ouvane grobne
celine.
93 Bled-Brdo, fibula s predstavom kentaura. Bez ouvane grobne celine.
94 Bled-Pristava, fibula s pleternom ornamentikom. Grob 22
95 Ptuj-grad, naunice od bronzane ice sa laniima. Grob 294
96 Kranj-Kriie, bronzane slepooarke i emajlirana fibula. Grob 34
97 Bled-Pristava, emajlirana okrugla fibula. Grob 83
98 Bled-Brdo, bronzana ploasta fibula. Bez ouvane grobne celine.
99 Bohinjska Srednja Vas, ale, gravirana polumeseasta naunica. Grob 4; Menge, emajlirana
polumeseasta naunica s likom pantera. Bez ouvane grobne celine.
100 Ptuj-grad, emajlirane polumeseaste naunice. Grob 145; emajlirana ploasta fibula s likom
orla. Grob 100

Poeci umetnosti kod Srba


101
102
103
104
105
106
107
108
109
110

Sv. Petar u Rasu, kod Novog Pazara. IX-X vek


Olje, ruevine crkve s osmolisnim planom. IXXI vek
Sv. Mihailo u Stonu. Kraj XI veka
Sv. ore u staroj Podgorici (Titograd). Kraj XI-poetak XII veka
Vizantijska crkva u Gornjim Matejevcima kod Nia. XII vek (?)
Ulcinjski ciborijum. IX vek. Narodni muzej, Beograd
Kamenica u katedrali u Kotoru. IXXI vek
Ciborijum iz Rogaia. XIXII vek. Zemaljski muzej, Sarajevo
Ploa iz Zavele. XIXII vek. Zaviajni muzej, Trebinje
Preromanika ploa s Prevlake kod Tivta. XI vek

91

111
112
113
114
115
116
117
118
119

Parapetna ploa s Koloepa. XI vek


Parapetna ploa iz crkve u Suepanu iznad Herceg-Novog. XI vek
Detalj ploe iz crkve Sv. Tome u Kutima. XIXII vek. Zaviajni muzej, Herceg-Novi
Sv. Petar u Rasu kod Novog Pazara. Freska iz tambura. X ili poetak XI veka
Sv. Mihailo kod Stona. Kralj-ktitor, freska. Kraj XI veka
Koloep kod Dubrovnika, reljef arhanela s oltarske pregrade. XI-poetak XII veka
Sipan kod Dubrovnika, crkva Sv. Ivana, Deisis, XI vek
ipan, crkva Sv. Ivana. Apostol Pavle na prestolu, freska. XI vek
Crkva na Paniku kod Bilee. Glava svetitelja, freska. Poetak XII veka. Zemaljski muzej,
Sarajevo

Ranosrednjovekovna materijalna kultura i umetnost na tlu Srbije


120 Velesnica kod Kladova (severoistona Srbija), fibula s maskom, bronza. Sluajan nalaz. VII vek.
Narodni muzej, Beograd
121 Boljetin (severoistona Srbija), lunulasta minua sa priveskom, bronza prevuena kalajom.
Ostava. VIIIIX vek
122 Crkva Svetog Petra kod Novog Pazara, jeziak za pojas, pozlaena bronza. Zidani, ovalni grob,
rasturen. Narodni muzej, Beograd
123 Matiani (Kosovo), prsten, srebro. Grob 16. X-XI vek. Muzej Kosova, Pritina
124 Matiani (Kosovo), minua s etiri jagode, srebro. Grob 31. X-XI vek. Muzej Kosova, Pritina
125 Prahovo, naunica s tri nejednake jagode, srebro, izrazito stariji tip, odgovara onim iz tokajske
ostave XXI veka. Ostava XIIIXIV veka. Muzej Krajine, Negotin

Umetnost ranog srednjeg veka u Bosni i Hercegovini


126 Rapovine kod Livna, deo arhitrava sa latinskim natpisom. IX vek. Zemaljski muzej, Sarajevo
127 Radaslije kod Glamoa, delovi ploe ukraeni prepletom, lozom i grozdovima. IX-X vek.
Zemaljski muzej, Sarajevo
128 Dolac na Glamokom Polju, ploa ukraena geometrijskim i floralnim motivima. X-XI vek.
Zemaljski muzej, Sarajevo.
129 Sokol na Plivi, doprozornik ukraen prepletom, palmetom i listovima. XIXII vek. Zemaljski
muzej, Sarajevo
130 Panik kod Bilee, deo glave svetitelja, freska. Sredina XII veka. Zemaljski muzej, Sarajevo
131 Gornji Vrbljani kod Kljua, ranokarolinki pojasni jeziak od livenog bakra ili bronze, sa
pozlatom (gore). Druga polovina VIII veka; Mogorjelo kod apljine, ranokarolinka pojasna
garnitura od livene bronze, pozlaena (levo i desno). Druga polovina VIII veka; karolinki
pojasni jeziak od livene bronze, pozlaen, (u sredini) IX vek. Zemaljski muzej, Sarajevo
132 Viii kod apljine, par naunica s etiri jagode i ogrlica, zlatna garnitura. IX-X vek. Zemaljski
muzej, Sarajevo
133 ipulji kod Bugojna, par srebrnih pozlaenih naunica tzv. naroskanog tipa (gore). XIXII vek;
par zlatnih naunica s tri jagode (dole). XII vek. Zemaljski muzej, Sarajevo
134 ipulji kod Bugojna, par srebrnih pozlaenih naunica sa jednom jagodom. IX-X vek.
Zemaljski muzej, Sarajevo
135 Mihaljevii kod Sarajeva, srebrni prsten s kupastom glavom (levo). X-XI vek; ipulji kod
Bugojna, srebrni pozlaeni prsten s velikom glavom ukraenom krstolikim motivom i kalotom.
(desno). XII vek. Zemaljski muzej, Sarajevo

Umetnost u Makedoniji od VIIXI veka


136 Ostaci crkve Klimentovog manastira Sv. Pantelejmona, otkriveni u Imaret damiji u Ohridu
137 Izgled manastirske crkve Sv. Nauma u ijim se temeljima nalaze ostaci crkve Sv. Arhanela sa
poetka X veka
138 Izgled eksonarteksa crkve Sv. Sofije sa poetka XIV veka
139 Crkva manastira Vodoe u blizini Strumice, posle restauracije
140 Kapija tvrave u Ohridu

93

96

35

97

36

98

37

101

102

44

104

105

47

106

107

108

50

109

110

111

113

Cc rc-.r -

116

117

118

z m

u ra n im

*L&$i
65

119

120

67

121

68

122

123

126

127

128

92

Sadraj
Epoha seobe naroda
Zdenko Vinski

19

Graditeljstvo na tlu Hrvatske u ranom srednjem vijeku


Tomislav Marasovi

28

Plastika kod Hrvata u ranom srednjem vijeku


Ivo Petricioli

39

Srednjovijekovni nakit s podruja Dalmatinske Hrvatske


Duan Jelovina

47

Karantansko-ketlaki kulturni krug


Irena Sivec

51

Poeci umetnosti kod Srba


Vojislav J. uri

55

Ranosrednjovekovna materijalna kultura i umetnost na tlu Srbije


Mirjana Ljubinkovi

67

Umetnost ranog srednjeg veka u Bosni i Hercegovini


Vojislav Jovanovi

74

Umetnost u Makedoniji od VIIXI veka


Krum Tomovski

83

Opis ilustracija

87

You might also like