You are on page 1of 16

Univerzitet u Sarajevu

Stomatološki fakultet
Katedra za preventivnu i dječiju stomatologiju
Školska 2014/2015

PLANIRANJE TRETMANA U DJEČIJOJ
STOMATOLOGIJI
-Seminarski rad-

Mentor:

Student:

Mediha Selimović- Dragaš

Irma Delić, X semestar, grupa A
Sarajevo, april 2015

0

”). da bi se sprovele preventivne mjere kako rizik osnovnog zdravstvenog problema (zaslađeni lijekovi i slično) ne bi negativno uticao na oralno zdravlje. somatskom razvitku i trenutnom emotivnom stanju djeteta) i ne smije da bude vođen zahtjevima roditelja za parcijalno rješavanje trenutno postojećih simptoma kod djeteta. jer se na taj način postupno oslobađa neosnovanog straha i privikava na rad 1 . dječija stomatologija je cjelokupna stomatologija primjenjena na djeci (prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije-WHO: „Stomatologija je nauka i vještina prevencije. Primarna prevencija. kako bi se prevenirala pojava oboljenja ili nepravilnosti.rana dijagnostika i terapija prisutnih oralnih oboljenja.rehabilitacija oboljelog organa za žvakanje. dijagnoze i liječenja bolesti. vilica i usta. tj.preventivni i profilaktički plan. povreda i nepravilnosti zuba. Stomatolog svakog pacijenta treba da planira i prilagođava individualno (prema uzrastu. 3.1 Stomatološki rad sa djecom se mora raditi prema prethodno definisanom i detaljno pripremljenom planu. Sekundarna prevencija.UVOD: Dječija stomatologija je integralni dio stomatologije koji se bavi proučavanjem fizioloških i patoloških zbivanja u ustima djeteta ili jednostavnije rečeno. oko šestog mjeseca života) kako bi stomatolog mogao da procijeni stanje oralnog zdravlja djeteta. 1 Optimalno bi bilo da dijete na prvi pregled dođe kada nema akutnih niti bolnih stanja u usnoj duplji. budući da kod djece postoji dinamičan rast i razvoj oralnih struktura.4 Prva posjeta stomatologu bi trebala da bude u toku prvih 12 mjeseci djetetovog života (optimalno nakon nicanja prvog mliječnog zuba. sa izrazitim anatomo-histološkim karakteristikama koje se mijenjaju u zavisnosti od uzrasta djeteta. 2. 1 Djeca koja se rano suoče sa problemima zdravstvene prirode moraju što ranije prvi put da posjete stomatologa. da ukaže na eventualne prisutne faktore rizika i da pravovremeno educira roditelje o pravilnom održavanju oralne higijene.3 Plan treba da objedini tri programa: 1. Tercijarna prevencija.2 Planiranje tretmana se donekle razlikuje u zavisnosti da li se radi o pacijentu koji dolazi na lični zahtjev ili kao dio organizovane grupe neke sistemske akcije ili programa.

kako bi se omogućilo otkrivanje ranih simptoma.2 Stomatološki pregled je neophodno uraditi svakom djetetu iz dva razloga:  Prvi. DISKUSIJA: 2 .u stomatološkoj ordinaciji. Bilo bi poželjno stomatološki pregled obavljati dva puta godišnje. da bi se postavila dijagnoza i poduzela adekvatna terapija. Stomatolog ne treba žuriti za vrijeme pregleda.1 U zavisnosti od karijes-rizika. mora da odaje sigurnost i da stvori ugodnu atmosferu za dijete. pregledi će biti ponovljeni u kraćim ili dužim intervalima. na osnovu anamneze i kliničkih parametara se ustanovi u kojoj mjeri je dijete izloženo riziku od nastanka karijesa i parodontopatije.  Drugi. te brzo i bezbolno isti otklonili u početnim fazama razvoja.

1 U radu sa djecom stomatolog mora nastojati da sugestijom izazove takvo raspoloženje da dijete samo poželi da mu se uradi potrebni stomatološki tretman. obilježe se kao ponovne posjete. Međutim. bez povisivanja tona. svi kariozni zubi se registruju jednom godišnje i sljedeće posjete u kojima se karijes sanira. a kako bi se cijeli dječiji organizam mogao hraniti i razvijati. herpetičnog stomatitisa. Stomatolog treba da bude korektan prema djetetu. Obavlja se u različitim intervalima.1 Malu djecu ne bi trebalo odvajati od roditelja.1 Vrste stomatoloških pregleda kod djece: Sistematski pregled je postupak kojim se u određenim grupama stanovništva. naročito za vrijeme prve posjete. Znači da u jednoj kalendarskoj godini stomatolog može da ima onoliko prvih pregleda koliko je puta dijagnosticirao novo stomatološko oboljenje kod istog pacijenta. objektivnog kliničkog pregleda i drugih pomoćnih dijagnostičkih metoda. čak i ako stomatolog u toj godini utvrdi nove kariozne lezije.2 Kontrolni pregled je postupak kojim se provjerava zdravstveno stanje usta i zuba u cilju provjere ishoda liječenja ili prevencje. kako bi se omogućilo rano otkrivanje svih poremećaja i oboljenja. kao i pravovremeno preuzimanje preventivnih ili terapijskih tretmana. jer bi fenomen separacijske anksioznosti mogao dovesti do povećanja nivoa stresa kod djeteta. kako bi time pomogao u savladavanju straha od tretmana. Vrši se periodično. ispituje i ocjenjuje zdravlje usta i zuba. te negativno uticati na uspostavljanje komunikacije. da pokaže interesovanje i poštovanje za pacijentovu ličnost. Npr.Zdrava usna šupljina djeteta je uslov za pravilno žvakanje hrane. npr. ako pacijent dodje zbog druge bolesti. a ovisi od pružene stomatološke usluge. Ljekar će povjerenje i simpatije djece dobiti ukoliko ima veliko strpljenje za njih u svakom trenutku i ukoliko stomatološki tretman primjeni brzo i efikasno. pregled se vodi kao prvi pregled. a time i cjelokupan razvitak djeteta. koji imaju 3 . na osnovu anamneze. jer kod oboljelih zuba žvakanje će biti nepotpuno. Zbog toga je veoma važno da stomatolog poznaje psihološke tipove djece kako bi znao kako pristupiti malom pacijentu.2 Kod djece sa zdravim ustima i zubima. kako bi pridobio njegovo povjerenje. 4 Stomatolog treba da bude vedar i da smireno razgovara s djetetom.2 Prvi pregled: Stomatološki pregled se najčešće definiše kao prva posjeta ili “prvi susret”. treba raditi na prevenciji bolesti.

CAMBRA i PreViser također funkcioniraju kao multifaktorijani modeli. pol. Pri tome se koristi određenim metodološkim principima. Počinje sa prikupljanjem informacija o pacijentu (anamneza). pored preciznije procjene njegovog opšteg stanja. kako bi se provjerilo zdravlje i remotivisala djeca i njihovi roditelji.3 Ciljani pregled se još definiše kao “ponovni susret” sa pacijentom kod kojeg je stomatološkim ili sistematskim pregledom utvrđen visok rizik za pojavu određenih oboljenja. prezime. potom se vrši pregled glave i vrata (ekstraoralni pregled).2 Da bi ljekar dobio jasnu sliku o trenutnom stanju oralnog zdravlja od izuzetne važnosti je opšta procjena zdravlja pacijenta. 2 Danas se za procjenu karijes-rizika koriste multifaktorijalni modeli koji predstavljaju aktuelno sredstvo za određivanje šanse za nastanak oboljenja ili ispitivanje oboljenja. kao i registrovanje prikupljenih podataka u pacijentov karton (dokumntacija). Stomatološki pregled djeteta: Da bi stomatolog sproveo adekvatnu terapiju treba da postavi pravilnu dijagnozu. dobije potrebne informacije o djetetu. pokretljivost (držanje) i sposobnost govora. dovodi i do opuštanja pacijenta. Anamneza treba da sadrži:  Generalije: Anamnezu počinjemo uzimanjem opštih podataka o pacijentu.pozitivne navike i brinu o svom oralnom zdravlju. Procjena opšteg stanja pacijenta započinje od trenutka kada se dijete pojavi u ordinaciji. djece sa visokim karijes rizikom i slično. Ljekar posmatra cjelokupnu pojavu sa osvrtom na tjelesnu strukturu (stas). Cariogram je jedan od takvih modela. a modeli CAT. prelazi na uzimanje anamneze.2 Kratak razgovor s pacijentom prije smještanja u stolicu. radi sprovođenja prevencije ili terapijskih mjera. Ciljani pregledi se rade kod trudnica.3 Nakon što ljekar dobije prvi utisak o stanju pacijenta. datum i mjesto rođenja. što će cjelokupni tretman učiniti mnogo prijatnijim. adresa trenutnog prebivališta i broj telefona. Ime. 4 . najčešće u razgovoru sa pratnjom (heteroanamneza). a završava se uzimanjem anamnestičkih podataka. planiraju se kontrolni pregledi do dva puta godišnje. klinički pregled usne duplje (intraoralni pregled).

roditelj ili pratioc često ne sadrži dovoljno informacija koje bi pomogle da se dođe do prave dijagnoze.. Zbog straha od stomatološke intervencije. jer neki stomatološki tretmani zahtjevaju pripremu pacijenta. Dijabetes melitus. Potrebno je utvrditi početak. Na prvoj strani stomatološkog kartona u posebnu rubriku se upisuju riziko-faktori (npr. Priprema pacijenta za stomatološki tretman može podrazumijevati prilagodbu terapije koju pacijent ima za osnovnu bolest.3 Naročitu pažnju obratiti na hronična sistemska oboljenja. srčane smjetnje. naročito o bolestima infektivne.2  Lična anamneza (opšte zdravstveno stanje): Za postavljanje pravilne dijagnoze i adekvatnog plana terapije je izuzetno važno upoznavanje sa opštim zdravstvenim stanjem pacijenta. Ako dijete boli donji lijevi prvi mliječni molar. posebnu pripremu i prilagodbu stomatološkog zahvata. stomatološki tretman treba odložiti dok dijete potpuno ne ozdravi. djeca često pokazuju na zub koji je najudaljeniji (npr. trajanje i težinu bolesti. potrebno je uzeti i opšte podatke o roditeljima ili starateljima uz naznaku o njihovoj stručnoj spremi i trenutnom zanimanju. on će pokazati da ga boli gornji desni drugi mliječni molar). hormonalne i nutritivne prirode. Stomatološki tretman treba 5 . 2 Ukoliko dijete boluje od neke akutne infektivne bolesti. ukoliko postoje.1  Sadašnja bolest (postojeća bolest): Opis glavnih tegoba koje pacijent opisuje svojim riječima.. te izbor lijekova koji se koriste u stomatološkoj terapiji. Važno je da stomatolog strpljivo i sa punim poštovanjem sasluša opis osnovnih tegoba pacijenta. produženo krvarenje. od rođenja pa do pojave prvih simptoma sadašnje bolesti. Hemofilija. Kod male djece često je veoma teško odrediti koji je zub uzročnik bola. Neophodno je saznati sve o preležanim bolestima. razvojne. urođene anomalije.S obzirom da su pacijenti djeca. kao i da li je dijete trenutno pod nekom medikamentoznom terapijom. kao i da li se pacijent već nekom javljao i da li mu je ukazivana pomoć.).  Glavne tegobe: Predstavljaju razlog zbog kojeg je pacijent došao stomatologu. alergijske manifestacije na lijekove i druge alergene.zbog toga je potrebno prikupiti što više informacija i činjenica o sadašnjoj bolesti.2 Kod takvih pacijenata su potrebne konsultacije i dobra saradnja sa doktorom specijalistom koji liječi osnovno oboljenje.

Kako bi se odredio rizik za pacijenta u sprovođenju stomatološkog tretmana. Npr. ali se poslije prilagođava individualnim mogućnostima i zdravstvenom stanju pacijenta. ektodermalna displazija. Anxiety. Preliminarni plan ne razlikuje se za zdrave i medicinski kompromitovane pacijente. asimetrije kao i prisustva bolnih grimasa na licu pacijenta. procjene rizika prema sistemima ASA i ABC. o ASA II . rascjepi usana i palatuma. jer omogućuje mnogo više specifičnih informacija o izvođenju planiranog tretmana. dijabetes.2 Nakon anamneze. ali ne onemogućuje pacijentove svakodnevne aktivnosti.pacijent s umjerenom ili ozbiljnom sistemskom bolešću koja ograničava. osteogenezis imperfekta. Drugs.pacijent s blagom sistemskom bolešu. 6 . ljekar se fokusira na ekstraoralni pregled glave i vrata i usmjeri pažnju na eventualno prisustvo vidljivih promjena.planirati prema prirodi i toku određene bolesti. Allergy B. opalescencija dentina. otoka. pristupa se stomatološkom tretmanu.U svakodnevnoj upotrebi koristan je i sistem ABC. Devices E. Nakon detaljne anamneze.5 Sistem ABC: A. Amelogenezis imperfekta. te kliničkog pregleda.zdravi pacijenti. tuberkuloza i druga. dentinogenezis imperfekta.5 Modificirani klasifikacijski sistem ASA za procjenjivanje rizičnih pacijenata: o ASA I . Emergencies5  Porodična anamneza: Postoje mnoga oboljenja usne šupljine koja se nasljeđuju. zatim oboljenja kao što su hemofilija. Stoga je od izuzetne važnosti upoznati se sa porodičnom historijom bolesti. Bleeding C. Antibiotics. o ASA IV - pacijent s teškom sistemskom bolešću koja ograničava svakodnevne aktivnosti i stalna je prijetnja životu. o ASA III . najčešće se koristi modificirani klasifikacioni sistem Američkog anestezionog društva (ASA I-IV). Anesthesia. Equipment. Chair position D. ožiljaka. sifilis.

internista. pod usne duplje) i tvrdih tkiva (zubi i koštane strukture vilica).od distalnog kraja desne strane gornje vilice do distalnog kraja lijeve strane. Pri pregledu. jezik. pedijatar. ortodontu. gingiva. izrada studijskih modela. Opšti plan stomatološkog tretmana sačinjava stomatolog na primarnom nivou. oralni hirurg itd. planiranje zavisi i od stanja opreme i snabdjevenosti određenim medikamentima i materijalima. određujući koje terapijske zahvate može da izvrši njegov tim. Na uputnici se naznačava radna dijagnoza i šta je preduzeto u smislu dijagnostike i terapije. prije nego je pacijent upućen specijalisti. potom se prelazi na distalni kraj lijeve strane donje vilice i pregled se završi na distalnom kraju desne strane donje vilice. kao i upotreba raznih diferencijalno-dijagnostičkih metoda. kao što su radiografska snimanja. Pored stručne osposobljenosti stomatološkog tima. na stomatologu je da postavi dijagnozu. ispitivanja vitaliteta zuba. laboratorijske i druge metode ispitivanja.Nakon ekstraoralnog pregleda. 6 U nekim slučajevima je neophodna multidisciplinarna saradnja pri procjeni oralnog zdravlja i različitih stanja kod djecem gdje učestvuju pedodont. ukoliko su prisutne. zubi treba da budu čisti i suhi. Nakon detaljnog pregleda.).2 PLAN TERAPIJE: Ishod liječenja ovisi od pravilno postavljene dijagnoze i detaljno isplanirane terapije. koriste se i radiografske. Stomatolog je dužan dati dijagnozu za sve patološke promjene na zubima i njihovom potpornom organu. ortodont. ljekar intraoralnim pregledom ispituje stanje svih oralnih struktura. bukalna sluznica. 1 Pri tome se trebaju uočiti sve nepravilnosti. Pregled se vrši određenim redom. perkusije i palpacije. 7 . mekih (usne. nepce. tj. Detaljni pregled se vrši uz pomoć stomatološkog ogledala i sonde. pojedine laboratorijske analize. kao i za nepravilnosti u okluzalnom odnosu zuba i skeletu vilica. a za koji dio će pacijenta uputiti specijalisti (pedodontu. infektolog. Za utvrđivanje definitivne dijagnoze najčešće se koriste i dodatna ispitivanja. oralnom hirurgu itd. Pored inspekcije.6 Važno je da se planom predvidi kompletna sanacija i da se ona u potpunosti realizuje.

priprema djeteta za stomatološko zbrinjavanje ( U dogovoru s roditeljima odredi se termin prve posjete.2 Kada u ordinaciju dođe dijete za zuboboljom. Kod nekih pacijenata se stomatološki tretman mora završiti u jednoj posjeti (ako se radi pod opštom anestezijom) ili u kratkom vremenskom intervalu. Prijedlog plana stomatološkog tretmana daje se u pisanom obliku sa jasno definisanim fazama koje treba odraditi u određenim vremenskim intervalima ili određenom periodu. kao što su uklanjanje naslaga sa zuba. tako da se plan sanacije tome prilagodi. Plan terapije se sastoji od liječenja neposrednog urgentnog stanja.3 Planiranje stomatološkog zbrinjavanja djece se radi u tri faze: 1. utvrđivanje potreba za stomatološkim zbrinjavanjem djeteta (Osnov za donošenje plana stomatološkog zbrinjavanja je utvrđivanje faktora rizika. 2. stanje opšteg i oralnog zdravlja uz dijagnostikovanje i registrovanje prisutnih oboljenja u datom momentu. eventualno ga korigovati u skladu sa njihovim zahtjevima i mogućnostima. a roditelj ili staratelj treba da potpiše. otok. Na osnovu dobijenih podataka utvrđuju se potrebe pacijenta i nivo na kojem se zbrinjavanje može obaviti.). jer je to njegova pisana saglasnost da se predložene intervencije mogu izvesti kod djeteta. sastoji se od obaveznog ukazivanja prve pomoći. izrade individualnog preventivnog plana i planskog sistematskog liječenja otkrivene patologije. izrada prijedloga plana. Plan stomatološkog tretmana se upisuje u stomatološku dokumentaciju. obuka pravilnom održavanju oralne higijene i slično.). Stomatolog je dužan detaljno upoznati dijete i roditelje sa svojim planom i po potrebi prodiskutovati o njemu. U ovoj fazi se može započeti sa ostvarivanjem nekih aktivnosti koje su sastavni dio plana stomatološkog zbrinjavanja. a danas je to ujedno najčešći razlog prvog dolaska djeteta kod stomatologa. trauma i slično.1 Liječenje neposrednog urgentnog stanja kao što su bol. a zatim se u sljedećim posjetama planira sanacija postojećeg stanja. posebno navika i ponašanja u odnosu na opšte i oralno zdravlje. 3. stomatolog je dužan da prvo utvrdi koji je zub uzročnik 8 .Stomatolog treba voditi računa o mogućnosti pacijenta da dolazi na stomatološko zbrinjavanje. Primarni cilj je steći povjerenje djeteta i da se dijete oslobodi straha.

pri čemu se stanje u ustima jako brzo mijenja. Budući da dijete veoma brzo prolazi kroz različite periode psihofizičkog razvoja (od dojenčeta do adolescenta). kojom se infekcija širi kada je u pitanju mliječni zub. principi planiranja su sljedeći: 9 . Testovi vitaliteta zuba kod male djece su također nepouzdani. Ako je uzročnik bola dentogena infekcija. Rendgenografski snimak (kod manje djece to može biti i retrokoronarni snimak. po uspostavljanju dobre higijene planirati dalju sanaciju.bola i odluči da li je potrebno uraditi rendgensko snimanje u cilju potvrde dijagnoze. opšte stanje djeteta. U planu sanacije treba dati prioritet onim oboljenjima kod kojih se očekuje dobar i dugotrajan rezultat. pa tek onda.1 Sistematsko liječenje se sastoji od pažljivo planiranih prioriteta koje treba sanirati. veoma teško je dobiti bilo kakav relevantni podatak. limfadenitis. obuka i motivacija za pravilno i redovno održavanje oralne higijene).1 Kod djece sa “zapuštenim ustima”. na snimku se jasno uočava rasvjetljenje u furkaciji. stomatološki tretman treba započeti sa uspostavljanjem dobre oralne higijene (profesionalno uklanjanje čvrstih i mekih naslaga sa zuba. U ovisnosti od prisutne denticije kod djeteta.3 (jer ukoliko takve zube ne ekstrahiramo oni mogu djelovati kao potencijalno žarište za širenje infekcije). potom korigovati loše navike u ishrani i preporučiti redovnu primjenu fluorida. Perkusija nije sigurna kada su u pitanju mala djeca i treba biti pažljiv pri njenom izvođenju da se ne bi zadala bol pacijentu. Kliničkim pregledom se utvrđuje da li u regionu iz kojeg potiče bol postoji zub za dubljom karioznom kavitacijom. Kliničkim pregledom treba ispitati da li se neki zub patološki luksira. pri čemu treba da sazna što više relevantnih podataka o bolu. kao što su: uzrast i psihološki tip djeteta. tehničke mogućnosti itd. jer takvo dijete često ili negira da bol postoji ili pretjeruje u njegovom opisivanju. da li postoji otok. Ukoliko se radi o anksioznom djetetu. a zube sa komplikacijama karijesa koji zahtijevaju dugotrajan tretman sa neizvjesnim ishodom predvidjeti za ekstrakciju. naročito električni. jer je prijatniji od retroalveolarnog) jasno pokazuje granice karijesa i njegovu udaljenost od pulpne komore.2 Plan stomatološkog tretmana ovisi od brojnih faktora. apsces itd. sistematsko liječenje stomatolog mora da uskladi sa uzrastom pacijenta. Stomatolog uzima anamnezu od djeteta ili roditelja.

Time će se zaustaviti progresija karijesa.3 Bilo kakva hirurška intervencija predstavlja dramatičnu situaciju za dijete. 2 Mliječne zube sa 10 .3 Npr. Gangrenozne mliječne zube u principu treba ekstrahirati. medikamentozna priprema i primjena anksiolitika. instrukcija i motivacija za oralnu higijenu. Za to vrijeme dijete će prevazići strah i steći povjerenje u svog stomatologa. a mogu zaustaviti progresiju bolesti ( npr. međutim. tj. rad u opštoj anesteziji). uklanjanje naslaga i poliranje zuba. u slučaju da ponašanje djeteta stomatolog nije stavio pod kontrolu. prvo se saniraju kaviteti na aproksimalnim površinama (zbog neposredne blizine pulpe. očnjaci. a potom prvi mliječni molari. Prvo je važno sanirati zube koji su najugroženiji (caries profunda).2 Ovo je moguće kod djeteta koje je steklo povjerenje u stomatologa. smanjujući njegovu strah od nepoznatog.1 Kod pacijenata nepogodnih za saradnju u planu tretmana treba insistirati na sprovođenju mjera koje nisu neprijatne.6 Terapija pulpitičnih mliječnih zuba predviđa se samo ako je saradnja sa pacijentom dobra i ako je mali broj pulpitičnih zuba. a potom se pristupi sanaciji mliječnih zuba. superficijalni karijes. bolje je uraditi neki “lakši” zub. pa tek onda kavitacije na okluzalnim površinama. dok dijete ne bude spremno za veće zahvate. slijedeći pomenute principe. Ukoliko dijete nije pogodno za saradnju. primjena flurida) da bi se spriječile komplikacije i obezbijedilo očuvanje zdravlja na postojećem nivou dok se ne uspostavi dobra komunikacija i saradnja ili se obezbijedi potpuna sanacija na drugi način (npr. a potom punjenje cink-oksid-eugenolom. ali će se i psihološki djelovati na dijete. koliko je to moguće. a prisutne su velike kariozne lezije. preporučuje se ručno uklanjanje karijesa (ekskavatorom). korekcija loših navika u ishrani. a ukoliko ima više zuba sa istim intenzitetom oboljenja.to su zubi potporne zone). U mliječnoj denticiji prioritet imaju zubi koji najduže ostaju u vilici (drugi mliječni molari. ali i da bi se onemogućilo migriranje agonista i prevenirala sekundarna uskost).6  Kod mješovite denticije se prvo saniraju svi stalni zubi. Zbog toga je poželjno da se ekstrakcije planiraju nakon završene konzervativne terapije.

kod ovih pacijenata bi bilo najbolje uraditi vitalnu amputaciju sa definitivnim ispunom.3 Ako je u jednom kvadrantu jedan mliječni molar u potpunosti razoren karioznom lezijom. upotreba fluorida i slično) i nakon sanacije dubokih karioznih lezija koje su prošle bez komplikacija. a isto tako svaki gubitak prednjeg zuba iz estetskih razloga zahtjeva protetsku nadoknadu. on će biti osuđen na ekstrakciju. time raste strateška važnost preostalih mliječnih zuba.3 Kod stalnih zuba sa različitim intenzitetom oboljenja. zbog njihove funkcionalne važnosti. Npr. treba ekstrahirati. ukoliko se dijagnosticira komplikovani duboki karijes.1 11 . tek kad pacijet počne primjenjivati preventivne mjere (oralna higijena.3 Endodontski tretman kod djece se sprovodi.2 Plan terapije zavisi i od mogućnosti pacijenta da dolazi na tretmane. poslije ukazane pomoći. koji će poslužiti za prihvatanje čuvara prostora. a estetika je tek na drugom mjestu prioriteta. veći je uspjeh endodontskog liječenja. prioritet imaju zubi sa caries profunda u cilju sprečavanja progresije karijesa. jer se ispuni češće mijenjaju. koji bi se kod zdrave djece tretirao direktnim prekrivanjem i ponovnom intervencijom poslije nekoliko mjeseci (step-wise tehnika). postoje različita mišljenja o redoslijedu sanacije. bol). Komplikacije karijesa se zbrinjavaju odloženo. a do definitivnog zbrinjavanja preduzimaju se profilaktičke mjere i sanacija superficijalnog karijesa. izuzev u urgentnoj stomatologiji (traume/frakture.komplikacijama karijesa ili sa nesaniranim karijesom do godinu dana prije fiziološke smjene. kod medicinski kompromitovane djece. Drugi autori smatraju da bi se prvo trebali sanirati bočni zubi. Endodontski tretman je kontraindiciran u “prljavim ustima” pacijenata! Endodontski tretman mliječnih zuba i višekorijenih zuba je kontraindiciran kod djece koja imaju kardiovaskularna oboljenja. iako su pacijenti manje motivisani za saniranje bočnih zuba.6  Kod stalne denticije.6 Ali najbitnije je da se planom predvidi kompletna sanacija i da se ona u potpunosti realizuje. ukoliko su prisutni zubi za podjednakim intenzitetom oboljenja. Neki autori smatraju da prioritet treba dati zubima u frontu.2 Glavni cilj stomatološkog tretmana jeste vraćanje funkcije zuba.

stanju gingive i ostale oralne sluznice. U karton se evidentira stanje oralnog zdravlja svakog pacijenta. na osnovu legende skraćenica označenih na kartonu.4 Karton u dječijoj stomatologiji je dizajniran tako da se mogu unositi podaci stanja mliječne i stalne denticije za višegodišnji vremenski period. te bilješke o učinjenim zahvatima. Nađeno stanje se označava skraćenicama. Potrebno je zabilježiti bilješke o nalazima prikupljenim tokom pregleda djeteta. što omogućava praćenje i poređenje stanja za duži vremenski period. na kraju svakog pregleda statusa zuba postoje informativna pitanja o oralnoj higijeni. prisustvu ortodontskih anomalija i obaveznoj šifriranoj dijagnozi stanja oralnog zdravlja po MKBu. čije je značenje lako za korištenje. koristeći jednu od raspoloživih skala za procjenu reakcije na stomatološki zahvat.2 U dječijoj stomatološkoj praksi reakcija djeteta i roditelja je izuzetno važan podatak za planiranje budućeg stomatološkog tretmana.Dokumentacija: Stomatološki karton čini osnov cjelokupne stomatološke dokumentacije. Takve informacije trebaju biti zabilježene u standardnom obliku.3 Da bi sistematski pregled bio upotpunjen.4 ZAKLJUČAK: 12 . Karton sadrži i mjesto za upisivanje izvršenih radova kao i prostor za značajna oboljenja i stanja kod pacijenata. uključujući i dijagnoze.

jer sve to može da poveća anksioznost i strah pacijenta.  Veoma važno je upoznati dijete i roditelje ili staratelje o planiranim intervencijama i prilagoditi ga njihovim zahtjevima i mogućnostima ukoliko je to moguće.  Stomatološki pregled djeteta treba da se vrši najmanje 2 puta godišnje.  U prijedlogu plana voditi računa o stručnoj osposobljenosti stomatološkog tima.  Rad sa djecom ne smije dugo trajati.  Plan ovisi i o prisutnoj denticiji. bolest može zahtjevati odlaganje liječenja ili posebnu pripremu za planiranu stomatološku intervenciju.  Stomatolog treba da bude vedar i nasmijan i da odaje sigurnost i mir djetetu. tretman treba da bude efikasan i bezbolan. 13 . Osnovni cilj stomatološkog tima jeste da svojim djelovanjem učine da dijete postane dobar pacijent.  Voditi računa o stanju opšteg zdravlja.  Plan stomatološkog tretmana treba da potpiše roditelj ili staratelj. jer je to njegova pisana saglasnost da se planirane intervencije mogu raditi kod djeteta.  Prva posjeta stomatologu bi trebala da bude u toku prvih 12 mjeseci djetetovog života. o stanju opreme i snabdjevenosti određenim medikamentima ili materijalima.  Voditi računa o mogućnostima pacijenta da se odaziva na terapijske ili kontrolne preglede. da dijete prihvati preventivni i terapijski tretman i na taj način obezbjedi oralno zdravlje.  Izbjegavati bučne instrumente ili upotrebu materijala sa jakim mirisom pri prvim posjetama. jer ukoliko dijete boluje od neke akutne ili hronične bolesti.  Ishod liječenja ovisi od pravilno postavljene dijagnoze i detaljno isplanirane terapije.  Važno je da se planom predvidi kompletna sanacija i da se ona u potpunosti realizuje. Stomatolog ne smije da bude vođen zahtjevima roditelja za parcijalno rješavanje trenutno postojećih simptoma kod djeteta.

 Uspjeh stomatološkog tretmana ovisi od psihološkog tipa djeteta. 14 . od ranijeg iskustva djeteta sa stomatologom i stomatološkim tretmanima. ali isto tako ovisi i od sposobnosti stomatologa da utiče na ponašanje djeteta i pridobije njegovo povjerenje  Uspjeh tretmana ovisi o motiviranosti roditelja ili staratelja da sarađuje u realizaciji plana i održavanja rezultata.

Georg Thieme Verlag Stuttgart. Zagreb: Naklada slap. 6 Hubertus J. Ivanović M. Beloica D. Stevanović R. Poulsen S. Paul W. Lalić M. Gajić M. 2011. et al.LITERATURA: 1 2 Gajić M. Ivanović M. van Waes. Zagreb: Hrvatska komora dentalne medicine. 4 5 Koch G. Pančevo: Stomatološki fakultet.: Dečja stomatologija.: Dečja stomatologija: praktikum. 2004. Zukanović A. 2006.M. Beograd: Elit Medica. Pedodoncija : klinički pristup. Beograd: Stomatološki fakultet. Vulović M.: Dečja stomatologija. 15 . Vulićević Z. Stockli: Kinderzahnmedizin. Carević M. et al. Gržić R: Stomatološko liječenje medicinski kompromitiranih pacijenta. 2012. 3 Beloica D. Carević M. Stevanović R. 2001. Vulović M. 2000.