You are on page 1of 27

Porijeklo i značenje riječi martolos

Porijeklo riječi traženo je u više jezika: grčkom, latinskom, italijanskom,
mađarskom, njemačkom i perzijskom. Većina naučnika opredjeljivala se za
tezu o grčkom porijeklu te riječi. U pitanju su dvije riječi amartolos i
armatolos, formalno slične ali po značenju različite. Prva je u leksikonima
predstavljena kao lažov i grešnik, a druga kao oružanik, naoružan čovjek,
čuvar, milicionar. Ozbiljniju pažnju zaslužuje mišljenje po kome je naziv
martolos nastao od grčke riječi armatolos. neki momenti, koji su uočeni
pregledajući izvore i literaturu, utvrđuju nas u uvjerenju da je to mišljenje
ispravno. Ti momenti su sljedeći:
1) Prema jednoj bilješci, koju je obajavio Satas, naziv armatolos je bio
poznat još u Justinianovo doba.
2) Nosilac jedne određene službe u bizantijskoj državi zvao se armatolos.
3) U grčkim zemljama pod osmanskom vlašću opet se nazivao tim
imenom. Ali samo u grčkom jeziku. Grčki armatolosi su za turke martolosi,
kao i nosioci iste službe u drugim balkanskim državama za vrijeme
osmanske vladavine. Za ovo imaju nepobitni dokazi. Turski dokumenti koji
se odnose na grčke armatolose redovno ih nazivaju martolosima. Ti isti
turski dokumenti u grčkom prevodu zadržavaju isti naziv.
Porijeklo ustanove martolosa
Neki historičari kao što su poljski turkolog Jan Gžegoževski i njemački Leo
Barbar, bili su mišljenja da su martolosi nastali na turko-ugarskom
prostoru, u Dubrovniku i Dalmaciji. Halil Inaldžik ističe pretpostavku po
kojoj početak martolosa treba tražiti u organizaciji srpsko-ugarske granice.
U literaturi se češće susreće mišljenje po kome je institucija martolosa
bizantijskog porijekla. Prema K. Kadlecu već i sam naziv martolosi upućuje
da se tu radi o staroj bizantijskoj instituciji, koju su Turci preuzeli. U
bugarskim zemljama se ta milicja prema njemu, nazivala vojnuci. Branislav
Đurđev se složio sa bizantskim porijeklom ove institucije ali je odbacio to
da su martolosi i vojnuci jedno te isto. Na najboljem putu bili su oni koji su
porijekolo ustanove tražili u Bizantiji. Do njene pojave u Osmanskoj državi
došlo je putem oživljavanja ranije ustanove armatola. Znanje o bizantskim
armatolimaje veoma oskudno. Iz prvorazrednih turskih dokumenata se vidi
da je unutrašnja struktura armatola i martolosa ista, a i ekonomska osnova
i društvena pozicija je ista i svrha postojanja je ista. U tim je dokumentima
i naziv isti.
Vrijeme primanja ustanove martolosa u osmanski sistem

U nauci još nije utvrđeno vrijeme kada je ustanova martolosa preuzeta u
osmanski sistem. Većina istoričara se zadovoljila konstatacijom da se
martolosi javljaju rano u turskoj službi. Prvi neposredni podaci o
martolosima potiču iz vremena vladavine sultana Murata II (1421-1451).
Ima ih nekoliko. Prvi se odnose na 1438. godinu, i od tada se podaci o
martolosima javljaju redovno u turskim i nekim drugim dokumentima. Ti
podaci ostat će još dugi niz godina malobrojniji, oskudniji i zbog toga
nedovoljni za sticanje potpunijeg uvida u početni period istorije ustanove
martolosa. Ako bi se prihvatila činjenica da je ustanovu martolosa formirao
Murat II, što je najvjerovatnije, vremenske okvire Uspostavljanja
organizacije martolosa u turskoj službi činile bi 1421. i 1438. godina.
Pojava povlaštenog hrišćanskog stanovništva u službi osmanske
vlasti
Interesi osmanske države u razvitku nalagali su da se zateknute ustanove
u novoosvojenim krajevima preuzmu, s tim da u njenom sistemu nastave
da obavljaju funkcije radi kojih su nastale. Stalnim širenjem osmanska
država je prerasla u vjerski i etnički konglumerat, u kome se turska vlast
nije mogla isključivo oslanjati na sopstveni etnički i muslimanski element.
Niz službi povjeren je ljudima iz redova stanovništva osvojenih zemalja.
Pojava martolosa u južnoslavenskim
kontinuiteta njihove službe

zemljama

i

pitanje

Prvi podaci o ratlolosima u južnoslavenskim državama potiču iz četvrte i
pete decenije 15. st. mnogo brojniji su podaci omartolosima što potiču iz
druge polovine ovog stoljeća. Podaci su dosta neposredni i tačni o
martolosima iz popisnih deftera ovog vremena. U njima se vidi da se
martolosi javljaju u približno isto vrijeme u svim turskim evropskim
pokrajinama. prema popisima iz vremena Murata II martolosa je bilo u
okolini Vidina. Godine 1467- 1468. popisani su oni u subašiluku Braničevo,
a deset godina kasnije još i u sjeverozapadnoj Srbiji i okolini Zvornika. Još
starije podatke o martolosima u nekim krajevima sjeverozapadne Srbije
ostavio je turski hroničar Dursun beg koji je učestvovao u posljednjim
pohodima protiv Despotovine i Bosne. Njih na tom prosotu početkom
druge polovine 15. st pronalazi i Kemal-paša Zade. Iz pisma Isa-bega
Dubrovčanima 1454. g. vidi se da je martolosa bilo i u području
Hercegovine. Krajem 15. sr. zabilježenaje pojava martolosa u okolini
Ulcinja, Bara i Skadra, a oko 1500. g. još i u sjevernoj Dalmaciji. Uloga
martolosa u ovo vrije u unutrašnjosti Carstva bila je znatno manja i tamo
su bilo dosta malobrojniji u odnosu na pogranična područja, zato podaci o
njima u unutrašnjosti kaskaju zaonima iz graničnih područja. Posebnu
pažnju zaslućžuje Dursun-begovo saopštenje po kome su >Turci susreli
martolose u unutrašnjosti despotovine i koristili se njihovim uslugama

Pripadnici ostalih dvaju redova martolosa ostajali su kod svojih kuća u selima. Deset godina kasnije upisani su martolosi iste grupe u defter sandžaka Smederevo. organizovana na principu desetinskog sistema i stacioniranja na jednom jestu. sredinom vijeka kulminiraju u . godine. Jedna je takva bilješka uz popis grupe martolosa u braničevskom defteru iz 1467. g. U prvoj bilješci izričito stoji da je dio martolosa ove grupe spahijskog porijekla. Martolosi u vojnoj službi pokrajihskih oblasti osmanske države u Evropi Propast potreba osmanske države za vojnom snagom u 16. Iz bilješke o trećoj grupi saznajemo da je dio njenih pripadnika spahijskog roda i da svi njezini članovi vrše službu kao i ostale spahije nemuslimani. pozitivno se odrazio na razvitak vojnog reda martolosa. Bili su potencijalna vojna organizacija. st. Oni su uživali široke ekonomske povlastice ali platu nisu primali. a po potrebi su obavljali izvjesne poslove za osmansku korist. Kasnije se martolosi prema popisnim defterima na ovom području pojavljuju se do u 17. kao i u nekim drugim dokumentima. koja je bila obavezna da na poziv vlasti učestvuje u vojnom pohodu. Ilustrovat ćemo ih konkretnim materijalom. Neni pripadnici su bili stalni aktivni vojnici pa su uskladu s tim dobivali platu u novcu. njihovoj unutrašnjoj organizacionoj strukturi. Društveno porijeklo i društveno-ekonomski status martolosa Podaci o ovome se susreću u nekoliko kratkih bilježaka uz poimenične popise martolosa u citiranim defterima subašluka Braničevo. Ovaj vojni red je u prvoj polovini toga stoljeća doživio nagli uspon. sandžaka Smederevo i Vidin. vrstama službi koje su one obavljale i ekonomskim osnovama na kojima su te službe počivale. Tamo su se oni bavili seoskim poslovima. Na osnovu podataka drugih dokumenata. koje je jednim dijelom u okvirima martoloske organizacije nastavilo da obavlja svoj raniji posao u korist nove vlasti i time sačuva svoje ranije stečene i od Turaka priznate društvene i ekonomske pozicije. Diferenciranje unutar martoloske organizacije i pojava posebnih grupa Ove razlike unutar martolosa se ogledaju u društvenom porijeklu pripadnika pojedinih grupa martolosa. Prvu grupu su sačinjavala 43 plaćena martolosa. naročito iz kasnijeg vremena. Bila je to čisto vojna formacija. st. da se zaključiti da se pod martolosima spahijskog porijekla podrazumijeva staro sitno baštiničko plemstvo. U defteru subašluka Braničevo registrovane su tri zasebne grupe martolosa.prilikom jedne provale. Kod istog izvora pronalazimo podatak da su martolosi u ovo vrijeme pristali pomoći turskim snagama u prelaženju rijeke Sava za šta im je bila obećana nagrada u vidu dobivanja timara.

U vezi sa pojavom martolosa u gradovima Srema i lavonije ne zapaža se znatnije smanivanje martoloskih posada u tvrđavama na Dunavu i Savi.turskog rata (1606. Promjene turske granice i teritorijalno širenje martoloske organizacije U gradove i druga značajna mjestanovozauzetih mjesta u zemljama koje su pod tursku pale za vrijeme osvajanja sultana Sulejmana. na sjeveru je taj prostor dosezao gotovo do Slovačke. ipak. st. preživljavala je vojna organizacija martolosa u turskim pograničnim oblastima znatnu krizu. Stalno snaženje martolosa do u drugu polovinu 16. zasnivalo se na proširavanju i jačanju njihove stare društvene osnove. U Sremu i Slavoniji snage martolosa bile su dosta velike prema ostalim turskim posadnim trupama. naročito podaci o platnim spiskovima turskih vojnih posada u raznim gradovima. one su bile naročito jake u Osijeku i Brodu. i 16. U defterima iz 15. Poslije završetka višegodišnjeg austro. Blatnog jezera i suženog pojasa hrvatskih zemalja na zapadu. st ima dosta bilježaka koje pokazuju da su lica i grupe lica na koje se te bilješke odnose došli s protivničke strane Turcima i služili im. U beogradu je postojala snažna baza turske riječne flote sastavljena od martolosa. vojna organizacija martolosa rasprostrla se cijelim novozauzetim prostorom. čije je dejstvo bilo kratkotrajno. kao martolosi. počeo je polako da opada. g. a zatim poslije kraćeg perioda stagnacije. Podaci . st. Mali broj je onih pisaca koji govore o martolosima konjanicima a još manji je onih koji ih nalaze u šajkaškoj službi. Ima dosta podataka iz kojih se vidi da su martolosi sačinjavali znatan dio posade u turskoj riječnoj floti na Dunavu i nekim njegovim pritokama. Dio tih posada pogotovo redovno su sačinjavali martolosi.) dobila je ona nov razvojni impuls. Do 1541. Martolozi u turskoj vojsci služili su stvarno najvećim dijelom kao pješaci. Proširivanje i jačanje postojeće martološke organizacije ostvarivano je i uključivanjem u nju jegnog dijela pripadnika drugih povlaštenih slojeva i grupa hrišćanskog stanovništva. Ovakve martolose spominje prvi put konstantin Mihailović iz Ostrovice. koji se protezao od Erdelja na istoku do Komorana. ali i na pojačanom prilivu ljudstva iz neprijateljskog susjedstva. Postojale su. Vidovi službe martolosa vojnika U literaturi se susreće da su martolosi predstavljali samo vid pješadije u tursokoj vojsci.razvitku. To pokazuju podaci brojnih dokumenata. Stari pogranični gradovi u sjevernoj Srbiji gubili su raniji vojnički značaj pa je dio posada iz njih prebačen u gradove novozauzetih oblasti. Turci su slali svoje posade. sastavljene od raznih rodova vojske. st. Za martolose u Vidinu rečeno je izričito u jednom dokumentu da vrše službu na lađama. i posebne konjaničke jedinice sastavljene od martolosa. Krajem 16. i početkom 17. Do početka druge polovine 16. Tamo su prebačeni samo manji dijelovi ranijih posada iz Beograda i Smedereva.

Vojvoda kao zapovjednik martologa je odgovarao rangu age. gotovo redovno bile nepotpune. Za nazive martoloskih jedinica upotrebljavana je turska vojna terminologija. Broj martolosa u jednom džematu kretao se od nekoliko ljudi pa do nekoliko stotina. Zvanje aga susreće se kod martologa od 16. Za skupinu martolosa u jednom mjestu upotrebljavan je naziv džemat. U njemu se uz agu obavezno pojavljuje njegov zamjenik. Po svojoj brojnosti martolosi u floti daleko su zaostajali za martolosima koji služili u turskoj vojsci kao pješadija. bajraktar. MARTOLOZI 119-213 NAZIVI STARJEŠINSKOG KADRA Kao sastavni dio osmanskih oružanih snaga u jednom sandžaku marolozi su se nalazili pod vrhovnim zapovjedništvom sandžakbega datog sandžaka. i 17. Aga martologa bio je zapovjednik jednog džemata martologa. harambaša. glavar. međutim. ili turskom yuz. Martoloske satnije su. Kao samostalni red imali su svoj komandi kadar. Vojno ustrojstvo i nazivi martoloskih vojnih redova Unutrašnje ustrojstvo vojne organizacije martolosa počivalo je na desetinskom sistemu kao i u drugim rodovima turske vojske. Barjaktar bio je zastavnik jednog džemata. najmanja jedinica se nazivala oda. ili buljuk. stoljeću i kasnije javlja se na čelu svakog džemata martologa štab. Odgovarao je stepenu age. Ta jedinica je u punom sastavu imala 100 vojnika.nekih dokumenata pokazuju da je martolosa bilo i u turskoj mornarici na Jadranskom moru. stoljeću. Martolosbaša veoma je čest naziv za višeg starješinu martologa. U vojnom ustrojstvu organizacije martolosa nisu vršene vidljivije promjene za cijelo vrijeme njenog postojanja. Na čelu svake jedinice stajao je starješina odgovarajućeg ranga (baša. Harambaša poznati naziv za hajdučkog starješinu. Čauš je izgleda imao ulogu oficira. ćehaja. Više desetina (oda ili buljuka) sačinjavalo je satniju. U ratnim vremenima taj broj se ponekad kretao i do 15 ljudi. označavanu arapskom riječju mie. Naziv je preuzet iz vojne terminologije južnoslovenskih naroda. . aga. Svi ti izrazi imaju isto značenje: glava. u 17. Kod martologa se susreće u 16. koja je u punom sastavu imala dest vojnika. stoljeća. Ćehaja. upotrebljavan je ponekad i kao naziv zapovjednika jednog džemata martologa. ser ili reis). ćehaja. sastavljen od 3 ili više lica. starješina. Posebni su nazivi martoloskih starješina: vojvoda.

pa i martologa. koja su ponekad. TIMARI U RUKAMA MARTOLOSA Redovne plate u novcu nisu bile jedini oblik nagrađivanja martologa u vojnoj službi. AKTIVNOST MARTOLOSA NA GRANICI I UČEŠĆE U OSMANSKIM RATNIM POHODIMA . Za uspješno izvedene akcije martolozi su dobivali posebne nagrade. POred redovnih nagrada. Jedinice martologa su imale i svoje posebne zastave (što pokazuje naziv bajraktara). Razni njeni redovi su nosili različitu uniformu. izraženih u novcu ili timarima. Oni su upadali u susjedne oblasti i uzimali koliko su mogli sa sobom ponijeti. naročito u periodu osvajanja. Pojava timara u rukama običnih vojnika (za razliku od starješina) predstavlja rijetkost. te puška postaje sastavni i glavni dio opreme svakog borca. Oni su kao i pripadnici drugih redova osmanske vojske uživali i timare. bila veća od redovnih. Taj pljačkaški plijen bi dijelili između sebe. Oskudni su podaci pa ne znamo kako su te zastave izgledale. Sa napretkom u izgranji oružja vršene su promjene u naoružanju raznih rodova vojske. TRAJANJE AKTIVNE SLUŽBE MARTOLOSA VOJNIKA Služba matologa nije bila vremenski ograničena. značajno mjesto činila su česta vanredna primanja. Ona je mogla da traje neprekidno često do deset. pa i po dvadeset godina. isto tako ne znamo puno o njihovom naoružanju.OPREMA MARTOLOGA NAORUŽANJE) U VOJNOJ SLUŽBI (UNIFORMA I Osmanska plaćenička vojska bila je obavezno uniformisana. U skladu sa svojim sposobnostima i potrebama države oni su mogli da služe kao vojnici dokle su htjeli i dok je ta služba odgovarala njihovim interesima. I kod njih se pored hladnog javlja i vatreno oružje. petnaest. Vojnici su nosili crna odijela i nikakve promjene u tom pogledu nisu bile dopuštene.

i početkom 16. koje su oni izvodili ili samostalno ili u zajednici s drugim rodovima osmanske vojske. st. 16 i 17. Lapcu. Bara. Veći dio je uklopljen u martoloske jedinice. koja je također nosila naziv martolosi. Motivi takvih upada su najčešće bili pljačkanje i robljenje stanovništva protivničke teritorije. naročito izvještaji sa granice iz 15.. preuzeli akcije većih razmjera kojima je cilj bio da dezorganizuju protivničku odbranu i zastraše pristalice borbe protiv Osmanlija u Kninu.Većina martoloskih vojnik jedinica bila je koncentrisana u osmanskim pograničnim gradovima. javljeno iz Zadra da su martolosi u Osmanlije prodrli na njegove posjede. Ove provale su imale tako štetne posljedice. Osmanlije su u Cetini 1513. izražavajući spremnost da preuzme obavezu da čuva njene dalmatinske posjede od upada Osmanlija i martolosa. Hotuči. Dokumenti iz ovog vremena pokazuju da je između O. rodom iz Šibenika. međutim on je bio samo mrtvo slovo na papiru. Splita. Izvjesni ugovor o prekidu pljačkaških pohoda bio je sklopljen 1503.. Ovim upadima s osmanske strane Mlečani već tada suprotstavljaju. kao i da učestvuju u pripremama i izvođenju osmanskih vojnih podguhvata protiv susjednih kršćanskih zemalja. neredovnu vojsku. Krbavi i Bužanima. To je rezultovala samo odmazdom sa osmanske strane. koja je snosila velik dio tereta u odbrani i širenu granica osmanske države u našim zemljama i Ugarskoj. Mletačka vlast je prezimala korake kod Osmanskih vlasti u . naročito poslije pada Beograda 1521. Kroz prvu polovinu toga vijeka. Stpga se djelatnost martolosa na granici nije izražavala samo u stražarenju i obezbjeđivanju teritorija osmanske države već i u uhođenju na naprijateljskom zemljištu i čestim upadima. pa čak i Jajca. Njihov organizator je bio Murat-beg Tardić. Šibenika. Zadatak im je bio da obezbjeđuju te gradove i granicu u cjelini. Ulcinja. Unca. U tom ratu je bilo masovno angažovano stanovništvo iz pograničnih krajeva s obje strane. opljačkali cijelu Liku i Krbavu. pored redovnih trupa. uvrstili u svoju vojsku dvije trećine sjedilačkog stanovništva sposobnog za oružje. POsljednjih godina 15. Odorju. s proljeća 1514.-a i njegovih susjeda u Evropi vođen permanentni rat. god. akcije martolosa se mogu pratiti iz godine u godinu. martolosi su predstavljali snažnu vojnu organizaciju. da je izgledalo da narod više pati nego kad je bio otvoreni ratni sukob. Cetine i Krke. Lici. Izvještaji s osmansko-mletačke granice iz toga vremena pokazuju da je mletačka teritorija bila ugrožena na cijeloj graničnoj liniji od Moreje do sjeverne Dalmacije. određena za čuvanje granice i četovanje u susjednim protivničkim oblastima. god. Osmanlije su. st. Srbu. Pošto su učvrstili svoju vlast u krajevima oko Sane. Zapadni izvori. kada je osmanska država bila na vrhuncu svoje moći. čak i onda kad je između njih postojao formalno ugovorni mir. često govore o provalama Osmanlija i martolosa. gdje je oktobra mjeseca 1514. st. Najiše ovakvih saopštenja potiče iz 16. Aktivnost martolosa zabilježena je na teritorijama istočnojadranskih gradova: Trogira. Grof Ivan Krbavski je ponudio Veneciji da pređe u njenu službu..C.

Aktivnost martolosa na granici nastavljena je i kasnije. učestvovali sa Sulejmanovom vojskom u napadu na Beč. koji su bili obnovljeni i na području jadranske obale. Austrijski izvještaji su prethodno nagovještavali ovu seobu. pljačkanje i robljenje i unošenje panike u stanovništvo pograničnih protivničkih krajeva i time slabljenje njegove odbrane. Zagorje i Varaždinsku župu. seoba stanovništva je zahvatila Liku. prestaju upadi martolosa u krajeve između Une i Mora. Sredinom aprila 1525. kako je ranije spomenuto. vođene su užurbane priprema za rat. Gacku. Za vrijeme priprema drugog osmanskog pohoda protiv Beča. odred od 200 martolosa opljačkao je okolinu Senja i ramo uništio jedno jače odjeljenje ugarsko-hrvatske konjice. Tada su teško stradali posjedi Bernardina Frankopana u Modruši. Kada je 1520. Međutim. Oni su tada dobili zadatak da uzmu učešća u pohodu osmanske vojske protiv Ugarske. Sve je to rezultovalo još većom aktivnišću akindžija i martolosa. Vrinje i Brežnik. Cilj te akcije je bio izviđanje. gdje su naoali. a drugim u okolinu Zagraba. navodeći kao uzrok opšti strah od osmanskih martolosa. Posavinu. U skladu s opštim pripremama za osvajanje Beograda i Ugarske pojačali su svoje akcije bosanski i hercegovački sandžakbezi u sjevernoj Dalmaciji i Hrvatskoj. Već početkom maja 1520. zajedno s akindžijama. porobili i spalili grad Linc. upućivane su manje grupe martolosa na neprijateljsku teritoriju. U ovom novom valu napada. S tim u vezi. bosanski paša je naredio Radiću. Uspjesi Osmanliej u ratu protiv Ugarske poslužili su kao nov impuls novom zamahu vojničkih akcija na cijeloj graničnoj liniji. Krbavu.. Još u ljeto 1522. poslao providur uz Trogira u Veneciju. naročito je bio ugrožen Senj. Posebnu ulogu su tom prikikom odigrali martolosi dunavske šajkaške flote. Također je zabilježen upad odreda od 3000 martolsoa i Osmanlija u Istru. dok su drugi njihovi odredi. preko Hrvatske i Sloveniju u Austriju. U isto vrijeme vođene su borbe između martolosa i mletačkih stratiota kod Trogira. Iz ovih izvještaja se vidi da se je stanovništvo s unsko-velebitskog područja naselili jednim dijelom u Kranjsku. Bužane. Krčki providur je posao da poslovi u ovom gradu vrlo slabo napreduju i svakim danom idu iz zla u gore. U ljeto 1529.susjedstvu i na Porti sa željom da se spriječe upadi i pljačke martolosa. na osmansko prijestolje došao Sulejman Zakonodavac. Martolosi iz Srbije i Srijema su tada. preuzeo je sultan Sulejman novi pohod na Ugarsku i Beč. koji je bio vojvoda martolosa u Uskoplju. prvenstveno u Evropi. provaljivali duboko u Austriju. Dio martolosa iz BOsne je pustošio Hrvatsku i Kranjsku. nema dokaza da je to dalo bilo kakve pozitivne rezultate. Prilikom povlačenja ispod Beča nanijeli su ovi martolosi znatnu štetu slovačkom gradu Presburgu (Bratislavi). Prema jednom izvještaju koji je 22. jula 1532. da pokupi što više martolosa i s njima . radi izviđanja i prikupljanja podataka o stanju odbrane i raspoloženja stanovništva. osmanska vojska iz Bosne napravila je diverziju. Pojačavana je u vrijeme osmanskih priprema za veće vojne poduhvate.

u skladu s odredbama ugovora.napravi diverziju u Istru i prema Ljubljani. kao i u zaustavljanju osmanske ekspanzije. U jednom takvom izvještaju iz 1543. zasnovani na mirnovnim ugovorima. Austrija nije nespremno dočekala ove osmanske akcije. Tokom 1546. U takvim slučajevima samoinicijativne akcije martolosa preko granice nanosili su direktnu štetu ugledu osmanske države. Kranjsku i Korušku. Time su stvarane ozbiljne poteškoće za realizaciju ugovora o miru. a učestvovali su i u borbama protiv Mlečana kod Herceg-Novog. Naredne godine su se martolosi nalazili pred Kotorom. Zabilježeno je da su u ovo vrijeme uskoci i hajduci vršili upade u osmansku teritoriju. GOdine 1538. Njihovi su upadi u 17. koji vode preko teritorije do mora do Gvozda. MEĐUDRŽAVNI SPOROVI IZAZVANI DJELATNOŠĆU MARTOLOSA Upadi martolosa u susjedne zemlje nisu uvijek izvođeni sa znanjem i odobrenjem osmanskih vlasti. Nakon pada Budima. Obje strane su preduzimale mjere da. st. U drugoj polovini 16. Varaždinu i Ptuju. gdje je trebalo da se pridruži glavnoj osmanskoj vojsci. uputio je istovremeno u Srijem. nije zabilježen nijedan ozbiljniji incident na austro-osmanskoj granici. dostižu puni zamah. svaka sa svoje strane teritorije spriječi upade. sada inicijativu pruzimaju uskoci i hajduci. Prije su martolosi predstavljali pravu napast za osmansko susjedstno. pa je aktivnost martolosa gotovo prestala. u kojoj se spominje Sijam-beg Kopčić sa 300 konjanika. Međutim. i 1543. Ovakvi upadi su zabilježeni 1542. Vršeni su oni ponekad i u vrijeme kad su između Osmanske imperije i njenih evropskih susjeda postojali normalni odnosi. te da postoji opasnost da će Osmanlije zauzeti Štajersku. Ovo važi za sve slučajeve kad se govori o tako snažnim koncentracijama martolosa na jednom mjestu i u jednom poduhvatu. posebno u mijenjanju položaja naših naroda pod osmanskom vlašću. Ovdje se očigledno ne radi samo o martolosima u stalnoj vojnoj službi nego i o ljudima koji su privremeno mobilisani kao martolosi. martolosi su nastavili s pljačkaškim upadima u preostale dijelove Slavonije i Hrvatske. koji je sklopljen između Porte i Ferdinanda Habsburškog. U jednom od ovih izvještaja spominje se odred od 3000 martolosa kojim zapovijeda neki Stepersav. Ove mjere su zaista dale pozitivne rzultate. i 1538. uzroci tome leže u mijenjanju prilika u osmanskoj državi. vojna aktivnost martolosa na granici u stalnom je opadanju. ne govore o upadima i pljačkama martolosa. st.. VOjsku bosanskih spahija. Austrijski izvještaji sa granice koji su pisani u vremenu između 1534. porobili su oni Štajersku. Akcije martolosa su počele ponovo poslije četverogodišnjeg relativnog zatišja. Vlade zemalja čije su granice trpjele od martoloskih akcija tražile su od Porte da se obaveže posebnom klauzulom . stoji da su martolosi okupirali sav prostor prema Zagrebu. Posebno su prreduzete mjere da se obezbijede putvei. i spriječe upadi martolosa na taj prostor.

u ovom vremenskom periodu od 3 stoljeća. U sandžaku Smederevo je poslije pomjerana granice dalje na sjever i prebacivanja većeg dijela vojske iz gradova u sjevernoj Srbiji u Ugarske. st. st. Martolosi koji su obavljali razne službe u unutrašnjosti rano se javljaju u Vidinskom. uskoka i martolosa. kad su o njemu vođeni pregovori. u skladu s komplikovanjem međunarodnog položaja OSmanske imperije i naglim pogoršavanjem unutrašnjih prilika u posljednjim decenijama 17. do 18. da će spriječiti eventualne pokušaje martolosa da poremete red i mir na granici. na prostoru kadiluka Šabac. da osmanske vlasti nisu bile uvijek u mogućnosti da ispune preuzete obaveze u pogledu obezbjeđivanja granica od povreda s njene teritorije. U nekim sandžacima martoloska služba je bila teritorijalno ograničena. Takvih martolosa bilo i u subašiluku Braničevo. opšte prilike u zemlji su bile normalnije. ponovo su iskrsle teškoće zbog aktivnost hajduka. u nekim krajevima čak do u 19.u ugovoru o miru. policijska služba martolosa doživjela je puni procvat. U svojstvu policije oni se tu javljaju od 15. Prilikom sklapanja ugovora o miru između sultana Sulejmana i Ferdinanda Habsburškog 1545. Prema podacima deftera iz druge polovine 15 st. U nekim oblastima martolosi su tada predstavljali glavnu policijsku snagu. ali ne i jedini vid djelatnosti martolosa u unutrašnjosti. Međutim. Pada u oči . ona je postojala samo u nahijama istočno od Drine. Policijska služva martolosa je najvažniji. U sandžaku Zvornik. drugi te službe uopšte nemaju. Snagom svog opšteg razvitka država je tada bila više okrenuta prema napolju nego prema unutra. u Vidinskom sandžaku bilo je 150 martolosa muselema. Smederevskom i nekim drugim sandžacima. produbiti do te mjere da će dovesti do zvaničnog ukidanja ustanove martolosa. Činjenica da je prilikom pregovora između država često potezano pitanje martolosa govori. Dok je u nekim kadilucima bila veoma razvijena. pa i martolosa kao organizacije u sistemu tih službi. koja će se u prvim decenijama 18. policijska organizacija martolosa je zapala u krizu.. st. Međutim. U periodu širnja i jačanja carstva.. st. S pojavom krize u osmanskom društvu i državi i njenim produbljivanjem rastao je značaj službi unutrašnje bezbjednosti.. Vršili su oni i niz drugih poslova važnih za osmansku vlast. MJESTO MARTOLOSA U SISTEMU BEZBJEDNOSTI I TERITORIJALNA MARTOLOSKE ORGANIZACIJE SLUŽBI UNUTRAŠNJE RASPROSTANJENOST Martolosi su zauzimali istaknuto mjesto u sistemu službi lokalne bezbjednosti u zemljama evropskog dijela osmanskog carstva. policijska služba martolosa nije bila uvijek i svuda jednako razvijena. U 17. a u unutrašnja sigurnost veća od one koju su donosila kasnije vremena. porasla je uloga martolosa u sistemu unutrašnjih službi u tom sandžaku. optuživanih za razbojništva i pljačku.. st.

grčke i bugarske oblasti. struktura stanovništva krajeva zapadno od Drine u vjerskom pogledu znatno razlikovala od strukture stanovništva u krajevima istočno od te rijeke. Banatu i u susjednim mađarskim i rumunskim zemljama. Drugi izvori pokazuju da je bilo martolosa i u nekim krajevima zapadne Bosne. Uzrok tome leži u činjenici da se još sredinom 16. Sistem martoloske službe postojao je i u nekim nahijama u Sandžaku Klis. dok su krajevi istočno od Drine ostali gotovo van domašaja toga procesa. U ovom sandžaku uz imena martolosa se redovno susreću riječi kara i siyah. Sidžili bitoljskih kadija sadrže bogate podatke o rasprostranjenosti martolosa u Makedoniji u njezinom susjedstvu. dok u manjoj mjeri na martolosima iz mađarske i rumunske etničke sredine. iako u manjoj mjeri. Dokumenti koji se odnose na Temišvarski. st. i 17. Muslimansko stanovništvo u bosanskom dijelu toga sandžaka predstavljalo je samo po sebi dovoljno snažan oslonac osmanskoj vlasti u činilo nepotrebnim stvaranje posebnih organa službe unutrašnje bezbjednosti kakvi su bili martolosi. I tamo je ona počivala dobrim dijelom na doseljenom jugoslavenskom elementu. st. U dokumentima iz nešto kasnijeg vremena zabilježena je služba martolosa oko Sanskog Mosta i Kamengrada. PRIMANJE LICA U MARTOLOSKU SANKCIONISANJE TOGA AKTA SLUŽBU I PRAVNO . st. Solnočki. Vučitrnski i Niški sandžak nismo našli podataka o martolosima. U pregledanim popisnim defterima za Herceggovački. Srijemski sandžak je imao razvijenu marolosku službu u 16. st. u nahijama Lašva i Brod. Martoloska služba karakteristična za unutrašnjost osmanske države postojala je. OStrogonski i druge sandžake u Ugarskoj.odsustvo martoloske službe u bosanskom dijelu Zvorničkog sandžaka. Procesom islamizacije već do tada je bio snažno zahvaćen bosanski dio sandžaka Zvornik. i na početku 18. sadrže podatke o martolosima samo u nekim selima oko travnika i Zenice. U 17. Defteri ovog sandžaka uz 16. Putopisac Kuripešić ih nalazi u krajevima oko Ključa. kao i susjedne albanske. U cijelom Zvorničkom sandžaku je postojao razvijen sistem derbendžijske službe. Bez organizovane martoloske službe tamo nije bilo nijedne administrativnoteritorijalne jedinice. Crnogorski. st. i 17. U krajevima sjeverno od Save i Dunava martolosi se javljaju neposredno poslije zavođenja osmanske vlasti. Hatvanski. Baranji. u Slavoniji. Bačkoj. Kruševački. Čini se da su ti martolosi vršili u ratnim vremenima šajkašku službu na Dunavu i nekim njegovim pritokama. Nazivi kara martolos i martolos-i siyah (crni martolosi) susreću se još jedino u sandžaku Temišvar. kazuje kako je veći daio prostora između rijeka Sane i Une nazivan Martolosijom. Dubrovnik i Uskoplje. Podatak jednog dokumenta iz 16. pokazuju da je služba martolosa bila rasprostranjena do same državne granice u tim stranama. Bosanski sandžak nije bio u cjelini pokriven mrežom martoloske službe. najrazvijeniju martolosku službu imala je Makedonija. zatim u nahijama Rama. st.

st. Taj izbor je padao na lica iz redova povlaštenih društevnih slojeva. Nadležni organi i za njihovo imenovanje bili su centralna vlast ili beglerbeg. sve to nije nikad implementirano do kraja. S posebnim ovlaštenjem ovih organa kasnije je taj posao mogao obavljati i kadija. Takvo pravo obično je davano kadijam prvog ranga. Lice primljeno u martolosku službu dobivalo je od nadležnih organa lokalne vlsti teskeru na osnovu koje je upisivano u defter kao martolos. Prema saopštenjima dokumenata iz kasnijeg vremena. nisu opravdali dato im povjerenje. a priložena preporuka odgovornih faktora predstavljala je neku vrstu garanciju da će to tako biti. a ne iz redova raje. kadije i sandžakbezi. češće beglerbeg i veoma rijetko sandžakbeg. a naročito stav prema osmanskoj vlasti. Kao davaoci preporuka javljaju se emini. Isto ili slično stoji u svim dokumentima kao uslov za izbor i primanje pojedinih lica u martolosku službu. i 18. Druga teskera je izdavana takvom licu u svrhu pribavljanja berata kojim je ono definitivno utvrđivano u službi. Međutim. sultan Ahmed III je jula 1712. U molbi je izražena želja i spremnost za uredno obavljanje određenih službi pod određenim uslovima. NASLJEĐIVANJE MARTOLOSKE SLUŽBE . koje u Osmanlije uključili u razne službe. U defterima se navodi da se ovdje radi o potomcima ranijeg sitnog baštiničkog plemstva. Odlučujući momenti su bili društveni položaj i ugled. subaše. beglerbeg je bio glavni nadležni organ za postavljanje martolosa. briga oko potvrđivanja primanja lica u martolosku službu sve češće je povjeravana organima vlasti u kadilucima. Izbor lica za martolosku službu zasnivao se na izvjesnom kriterijumu. Često su centralna vlast i rumelijski valija sami direktno postavljali pojedina lica za martolosbaše i upućivali ih s tom dužnošću u ovaj ili onaj kadiluk. U 17. Kandidat je na početku podnosio molbu za postavljanje.Poslije donošenja odluke o uspostavljanju martoloske službe u jednom kraju ili oblasti. nadležnom organu vlasti. naročito oni koji su upućivani sa strane. izdao ferman u kojem naređuje da se za martolosbaše biraju domaći ljudi. bili neposredno potčinjeni kadijama. te su kadije bili dužni da određuju. Berate su izdavali centralna vlast. jednim dijelom i u martolosku. nadježni organi lokalne vlasti pristupali su izboru lica. Budući da neki od martolosbaša koje je postavila centralna vlast. Ali je i za ostale martolose rečeno da nisu ničija raja. Posebnu pažnju osmanska vlast je poklanjala izboru martoloskih starješina. stvaranju i izgrađivanju orgazniacije i prenoštenju na nju određenih funkcija. vojvode. usklađuju i kontrolišu njihov rad. Martolosbaše su u kadilucima. bez obzira ko ih je postavljao. Postavljanja na položaj martolosbaše koja je vršila centralna vlast zasnivala su se na molbama zainteresovanih lica i njihovim ranijim zaslugama. izražen u ranijoj djelatnosti lica zainteresovanog za službu. Procedura oko izbora i postavljanja tekla je određeniam redom.

da blagovremenom akcijom suzbiju pokušaje njegovog remećenja i onemoguće svaki akt usmjeren protiv interesa vlasti i postojećeg poretka. Uz njihovu asistenciju vršeni su popisi stanovništva. na bližeg rođaka. u defter je upisivan njegov nasljednik. kao i pripadnika niza drugih ustanova.Sve službe povlaštenih društvenih slojeva i grup u Osmanskoj imperiji imale su nasljedni karakter. prelazio je po pravu sa oca na sina. Položaji vojvode. O tome je obavještavan nadležni organ osmanske vlasti: sandžakbeg ili subaša. vojnuka. O toj službi govori niz dokumenata iz druge polovine 15. ćupridžije. primićura. Bili su obavezni da vode brigu za naseljavanje i oživljavanje zapuštenih zemljišta i da spriječavaju raju u evenutualnim pokušajima da napusti ili zapusti obradive površine. muselema. Većina tih dokumenata odnosi se na martolose u centralnim oblastima Balkanskog poluostrva. Pravo nasljeđivanja je realizovano u skladu s interesima osmanske države i postojećim zakonskim odredbama koje su po potrebi mogle biti naručivane ili mijenjane. ili bliži rođak. martolsoa. ako je martolos bio u njegovoj službi. šahindžije. Prilikom novog popisa. dogandžije. rjeđe emin carskog hasa. kao dodatni vrstu sigurnosti. umjesto ranijeg lica. U tom svojstvu bili su dužni da paze na javni re. Nadležne vlasti su uveli. na osnovi koji su tu lsužbu vršili njihovi prethodnici. martolosi se najčešće javljaju kao policija u službi administrativno-teritorijalnih i sudskih vlasti. do početka 18. i iskaze vjerodostojnih svjedoka koji bi potvrdili identitet kandidata. Kandidati su bili dužni da svoje nasljedno pravo na službu dokažu beratima. st. Također ima i onih dokumenata koji govore o martolosima kao organizovanoj policijskoj snazi u službi upravnih i sudskih vlasti u . koje je sad brisano sa evidencije. očevi ili braća. VRSTE SLUŽBI KOJE SU OBAVLJALI MARTOLOSI Martolosi u unutrašnjosti vršili su čitav niz službi. ranijeg nosioca martoloske službe stupao na mjesto svog prethodnika odmah poslije njegove smrti. Defteri kazuju da je redovno sin ili brat. Međutim. kneza. MARTOLOSI U SLUŽBI UNUTRAŠNJE BEZBJEDNOSTI Martolosi su zauzimali značajno mjesto u sistemu službi unutrašnje bezbjednosti u zemljama evropskog dijela carstva. U svojim selima oni su obavljali izvjesne poslove poput knezova i primićura. njegovo srodstvo s vlasnikom berata na koji se on poziva i pravovaljanost dokumenta. ako ovoga nije bilo. ili rođaci. čakrdžije. ili. ili kadija. ubiranje poreza i drugi važni poslovi vezani za teren.

tamo gdje je postojala mogućnost da hajduk umakne ili pruži otpor. Martolosi su predstavljali glavno sredstvo koji mse vlasti stalno služila u pokušajima da riješi problem hajdučije. funkcionera stranih zemalja u diplomatskoj i drugim službama. do 18. izvodili pred sud i protiv njih podizali optužbe. međutim osiguravanje komunikacija je bilo dosta teže. samo su u izuzetnim slučajevima. hvatali ih. pogotovo ako su one prolazile kroz planinske i šumske predjele. osmanska vlast je osiguravala službom kurudžija i ćupridžija. Gradove je bilo relativno lako braniiti. bila je nametnuta potreba da se stvori efikasan sistem za zaštitu ljudskih života i imovine. O akcijama martolosa protiv hajduka još više se govori u dokumentima koji se odnose na Makedoniju i njeno susjedstvo. Iz nekih od njih vidi se da su starješine martolosa višeg ranga bile odgovorne za bezbjednost na širem području. koji su osuđeni na smrt i predati subaši kadiluka radi izvršenja kazni.pojedinim kadilucima i sandžacima. Primarni cilj martolosa je bio da hajduke hvataju žive. OBEZBJEĐIVANJE PUTEVA Budući da je osmanska vlast u svim svojim zemljama bila suočena s pojavom hajdučije i odmetništva. Iz dokumenata se vidi da se martolosi javljaju i kao pratioci državnih činovnika. One dijelove puteva koji su bilo udaljeni od naselja. Najčešće je imala lokalni karakter. gdje je ovim zadnjim pripadala istaknuta uloga u obezbjeđivanju komunikacija. st. martolosi imali pravo ubiti ga. uhvatili i izveli pred sud više hajduka. Svi ugovori sklopljeni između pojedinih martolosbaša i kadilučkih vlasti sadržajno su gotovo isti. Martolosi se često javljaju kao jemci za red i sigurnost u kraju koji im je bio povjeren na čuvanje. kontrolisala ih i ako je bilo potrebno. prisiljavala na poslušnost. Marotolosi Verije (Vera) su samo u toku 1627. Neposredna odgovornost za realizaciju tih pokušaja padala je na njihove starješine. Jataci hajdučki također su morali krivično odgovarati. To je pravo davano fetvom koju su . serdare i martolosbaše. O ovom angažovanju martolosa govore razni osmanski dokumenti od 16. kadilucima i nahijama. kao sprovoditelji transporta. Posredstvom martolosa osmanska vlast je s uspjehom sprovodila u život određenu politiku prema podanicima. SUZBIJANJE HAJDUČIJE Borba za iskorjenjivanje ove pojave vođena je različitim sredstvima i na razne načine. te su odgovornost za suzbijanje imali svi organi lokalne vlasti u sandžacima. raznih zarobljenika itd. Tamo su martolosi u službi kadiluka često preduzimali potjere za hajducima. Sistemom derbendžijskih službi taj je zadatak bio obavljen samo djelimično. vojnog provijanta. a naročito službom martolosa. održavala javni red u sigurnost na određenom području.

Martolosima je također. U bilješkama . Pni su bili dužni da se za vrijeme rata u potrebnom broju. Od tih malobrojnih svakako treba istaći Kratovo. i prvih decenija 19. Dakle. Ova činjenica postojanja martolosa u Kratovskom kraju skoro stoljeće nakon ukidanja njihove službe upućuje na to da su oni tu obavljali veoma važan posao. U defteru iz 1572/73. Jednim dokumentom iz istog vremena zatraženo je se u poslovima oko izrade đuladi upotrijebe knezovi. također martolosi i rudari tih krajeva. Zanimljivo je da martolosi u Kratovu i Krivoj Reci nisu bili ukinuti ni 1721. U fermanu koji je pisan 1704. MARTOLOSI U SLUŽBI RUDNIKA Služba ovih martolosa svodila se uglavnom na čuvanje rudnika.. dvoru i visokim funkcionerima. Potvrđivani su beratima kao i martolosi u drugim službama.imali u svojim rukama i kojom su uvijek mogli opravdati takav akt. Najstariji dekument se odnosi na 1567/68. prema potrebi i po nasljednom pravu. st. i pružanje zaštite neposrednim proizvođačima. koji je pisan 1559/60. Džemat je sačinjavalo 29 martolosa. Nekoliko godina kasnije primićuri su tu sasvim zamijenjeni martolosima. Eksploatacija je vršena i u susjednm krivorečkom području. st. rudnička služba martolosa uglavnom je vezana za rudnik Bah. odazovu pozivu na vojni pohod. obezbjeđivanje prozvodnje i proizvoda.. VOJNE OBAVEZE MARTOLOSA IZ UNUTRAŠNJOSTI Neke su martoloske službe bile čisto vojne prirode. iz 29 sela u Rudničkoj. a pokazuje da su martolosi i primićuri bili od starine angažovani u službi ovog rudnika. kada je ukinuta martoloska služba u Rumeliji. Martolosi se u oba ova kraja često spominju. stoji da su Kratovo i Kriva Reka imali 64 martolosa. Riječ je o rudnika željeza koji je imao topionicu s livnicom topovske đuladi. bilo povjereno čuvanje nekih krupnijih feudalnih dobara koja su pripadala državi. Oni se tamo susreću u nesmanjenom broju tokom cijelg 18. što je po svemu sudeći bilo obezbjeđivanje rudarske proizvodnje. Prema dokumentima martolosi se nigdje ne javljaju kao izvršioci kazne nad osuđenim hajducima. Martolose je postavljao najčešće kadija na prijedlog emina. Krajem 17. Za martolose pojedinih sandžaka bi je određen i pravac učešća. učestvovali su u Karpoševom ustanku. Kolubarskoj i Valjevskoj nahiji. malo je podataka koji govore o službi u drugim rudnicima. Najstariji podaci o rudničkim martolosima nalazimo u opširnom defteru Smederevskog sandžaka. Raspolaže se s većim brojem svjedočanstava o martolosima u službi rudnika Bah u Smederevskom sandžaku. nalazi se popis cijelog džemata martolosa rudnika Bah s podatkom da se taj lokalitet nalazi u nahiji Rdunik. u kome je vršena eksploatacija rude za cijelo vrijeme osmanske vladavine. pored ostalog stanovništva. a odnosi se na rudnik Čemerna. primićuri i martolosi.

Veliki dio starosjedilačkog stanovništva je odavde je odveden. Ima podataka i o ratnom angažmanu martolosa iz Makedonije. pa su i martolosi u njemu gotovo svi odreda bili baštinici. Smederevski sandžak je. rumelijski valija pozvao martolosbašu Hibetullaha da se sa pet do šest stotina svojih ljudi pridruži vojsci određenoj za pohod protiv Rusije. Sredinom 17. One nisu bile samo ekonomske. Stanje u Zvorničkom sandžaku toga vremena izgledalo je sasvim drukčije. Popisi pokazuju da su nahije istočno od Drine imale vrlo malo baštiničkog stanovništva. nego i fizičke prirode. Tako je 1710. martolosi iz Hercegovine i Crne Gore učestvovatli su u borbama protiv Mlečana kod Kotora. bilo je u tom pogledu drukčije. Tu su eventualno vršili neke pomoćne vojne službe: prikupljanje namirnica i opreme za front. O njima govori jedan dokument iz 1581. potreban broj njih vlast je i dalje zadržavala radi obezbjeđivanja unutrašnjeg reda i mira. a proces naseljavanja novog. Međutim. martolosi su upisani s baštinama ili bez njih. . KAŽNJAVANJE MARTOLOSA ZA NEIZVRŠAVANJE DUŽNOSTI Neizvršavanje i izbjegavanje službe povlačilo je za sobom i stroge kazne. imao većinu baštiničkog stanovništva. u drugima slučajnost. U jednim krajevima su martolosi baštinici predstavljali pojavu. Odsustvo zemljišta baštiničkog karaktera na ovom prostoru je rezultat smjene stanovništva. a pozvani su u rat i 1717. koji se odnosi na kažnjavanje nekih martolosa u sandžaku Kruševac (Aladža Hisar). martolosi su učestvovali u borbi protiv Mlečana kod Navpakta. koja je izvršena u vezi s ratovima između Osmanliija i Mađara. dok su ponegdje bile opterećene izvjesnim davanjem. pa tako i martolosa s baštinama. gdje se kao kazna navodi slanje na službu veslača na galijama. Razlike te vrste. obezbjeđivanje komore i sl. npr. 1714. st. Negdje su martoloske baštine bile stvarno slobodne. Ekonomske kazne uglavnom su se sastojale u oduzimanje svih ekonomsko-društvenih privilegija i svođenju povlaštenih na položaj raje. UŽIVANJE "SLOBODNIH" BAŠTINA Domaćinstva martolosa su uživala različite povlastice i one su uglavnom bile poreske prirode. Prihodi od kažnjavanja i globljenja martolosa su išli sandžakbegu. Albanije i Grčke. bio je još u toku.. koje su sačinjavale uglavnom vlaško-stočarske mase s juga. svi martolosi jednog kadiluka nisu učestvovali u određenom pohodu. Stanje među martolosima u Bosni. U osmanskim popisnim deferima. U tom pogledu često se da uočiti pravila omjer u broju martolosa baštinika i drugog baštiničkog stanovništva.koje se susreću defterima za Sremski i Segedinski sandžak izričito su naglašene ratne dužnosti martolosa.

ali su iz godine u godinu morali plaćati eminu rudnika. upravo stoga što se oni javljaju kao potencijalni martolosi. davali resmi čeft u iznosu od 22 akče po domaćinstvu. Sinovi i braća martolosa uživali su sve navedene privilegije. Oni su naime bili oslobođeni. rudnički martolosi su imali poseban položaj. pored plaćenih martolosa i martolosa mueselema. st. koja je ovdje za martolose hrišćane iznosila 25 akči. po svoj prilici. registrovana je i treća grupa. Sremskom i Segedinskom sandžaku. PORESKE POVLASTICE Martolosi su bili potpuno ili djelimično oslobođeni davanja raznih poreza. martoloska rezerva. davanja harača. kao nasljednici aktivnih martolosa. Vezivanjem povlastica aza život u zajedničkom domaćinstvu stimulisani su razvitak i jačanje patrijarhalne zadruge u našem narodu. Takvi martolosi se susreću u Smederevskom.registrovane u osmanskim dokumentima. Tu one. ispendže. a ostatak se daje carskoj blagajni. Dio martolosa koji nisu imali svojih baština obrađivao je spahijsku zemlju. Oni su umjesto ispendže. bilo dosta martolosa muslimana. Te razlike su bile u skladu sa sistemom nejednakih poreskih obaveza kojim je bilo obuhvaćeno i ostalo stanovništvo u osmanskoj državi. desetine od žita. U pogledu ovih povlastica. Defteri za Zvornički i Bosanski sandžak sadrže poimenične popise martolosa na hasovima. kao i za raju. kako misli Halil Inaldžik. npr. Odredbe iz kasnijih godina ukazuju na stalno smanjivanje povlastica ovih martolosa i povećanje filurije. U dokumentima iz kasnijih godina govori se još o novim povlasticama. Martolosi s muafijetom i martolosi muselemi uživali su baštine oslobođene svih davanja. dakle. dodato je oslobođenje od divanskih nameta. Martolosi pješaci su plaćali poreze po derbendžijskom običaju. pod uslovom da žive u zajedničkom domaćinstvu sa stvarnim u pravnim nosiocem martoloske službe. ali to još uvijek nisu pravi rajinksi čiftluci. U Bosni je već u prvim decenijama 16. Ovi podaci odbacuju tvrdnju po kojoj su sinovi. ispendžu i rajinske takse. zevaid. s kuće na kuću po 150 akči. U kasnijem periodu martoloske povlastice su bile sistematski smanjivane. Postoji jako mnogo osmanskih dokumenata u kojima se izričito tvrdi da sinovi i braća martolosa. Ovaj novac se troši na izdatke rudnika. U najstarijem dokumentu (defteru subašiluka Braničevo) iz 1467/68. braća i bratići martolosi tretirani kao ostala raja. spadaju u kategoriju zemljišta bliskog rajinskim čiftlucima. ovčarine. uživaju široka prava i privilegije vezane za takva domaćinstva. rezultat su razlika u historijskoj prirodi naslijeđenih baština. Međutim baštine martolosa u Bosanskom i Zvorničkm sandžaku bile su opterećene izvjesnim davanjima. zeametima i timarima pojedinih feudalnih gospodara. On se sastojao u tome da su imali filuridžijske obaveze koje se kod drugih ne spominju. Martolosi su plaćali i porez na . kao što je već napisano. čiji pripadnici ne daju harač.

obično na pola godine. pored ostalog. Od te obaveze bilo je izuzeto samo ono stanovništvo koje je obavljalo razne službe u korist osmanske vlasti. uvijek je određivan samo globalan iznos. koje su se odvijale u krilu društvene sredine iz koje su martolosi poticali i stanovništva određene oblasti u cjelini. kršćanske kuće su plaćale po 42 akče toga poreza. ETNIČKI I VJERSKI SASTAV MARTOLOSKE PROMJENE KOJE SU U TOM POGLEDU VRŠENE ORGANIZACIJE I Historiju organizacije martolosa karakteriše. proces mijenjanja etničke i vjerske strukture te organizacije. dogandžije. Bili su izostavljeni iz procesa devširme. bez obzira na konfesionalnu pripadnost. Kasnije je taj iznos znatno povećan. derbendžijsko stanovništvo nije plaćalo ovaj porez. On je u slakdu sa specifinčnostima u historijskom razvitku dvakog kraja. Nekim zapovjednicima martolosa sa službom u unutrašnjosti dodjeljivani su umjesto plate spahiluci. martolosi u policijskoj službi su dobivali i platu u novcu. Te zloupotrebe su dio opštih negativnih pojava karakterističnih za osmansku državu u periodu njenog slabljenja. uglavnom za muslimane i jevreje u jednom mjestu. Iz tog iznosa pripadnici grupe na koju se ugovor odnosio dobivali su dnevnu platu (ulufe). i usklađen s tim . Zaduženja pojedinih sela dijeljena su unutar njih na kuće poreskih obveznika. sklapao martolosbaša s nadležnim organom vlasti. Martolosbaše su često zloupotrebljavale dato im pravo da sami ubiru novac određen za njih i pripadnike njihove družine. što je registrovano u posebnom defteru. svadbarinu. Ukupan iznos novca za službu određenog broja martolosa u jednom kadiluku fiksiran je ugovorom. davao u raznim vremenima različite rezultate. PLATE MARTOLOSA U POLICIJSKOJ SLUŽBI Pored već navedenih privilegija. Godine 1670. mahindžije i pripadnici drugih sličnih skupina. Prema jednom dokumentu iz 1662. uključujući i muslimane. Sredstva za isplatu plata ubirana su od područnog stanovništva u vidu poreza pod nazivom martoloska akča (martolos akçesi). Ovaj porez je plaćalo stavništvo sela i gradova. čija se visina kretala u skladu s potrebama službe. Ugovoreni iznos novca za plaćanje određenog broja martolosa za njihovu službu u predviđenom vremenu nadležni organi kadilučke vlasti razrezivali su na područna sela. koji je bio manji od poreza te vrste uzimanog od ostalih građana.. Za izvjesne grupe stanovništva. Martolosi su uživali još niz drugih važnih povlastica. Također su od ovog poreza bili oslobođeni čakrdžije. Ovaj proces je bio uvijek uslovljen promjenama.vjenčanje. Opterećenja poreskih domaćinstava martolosninom bila su u raznim vremenima različita. koji je na određeno vrijeme. teretom službe i vrijednošću akče.

U ovom 15. dodatno su zakomplikovali zatečeno stanje procesom islamizacije. centralna vlast je izdala nekoliko dekreta o zabrani primanja kršćana u martolosku službu. pa i martolosku. 17. Radilo se tu često o pripadnicima novih etničkih grupa i vjerskih zajednica koji su djelimično uklapani u razne organizacije u osmanskoj službi. Ove su promjene u Srbiji i Sremu bile neznatne. st. među martolosima bilo i Hrvata. još i protestanti) i u sve većem broju muslimani. od raje do martolosa. veći dio teritorije imao je izmješano stanovništvo. nije bilo zahvaćeno procesom islamizacije. Pored pripadnika južnoslovenskih i drugih balkanskih naroda. vjerovatno. st. Masovna islamizacija je u 16. katolika. Time je organizacija pretvorena u čisto muslimansku. Tada su martolosi muslimani predstavljali slučajnost. naročito u Bosni. prema Bosni. naročito u graničnim oblastima. Budući da su osmanlije ovdje zatekle pripadnike pravoslavne i katoličke konfesije. izvršene su izvjesne promjene u etničkom i vjerskom sastavu organizacije martolosa. pored Grka. Najstariji podaci osmanskih hronika spominju martolose kršćane. S tim u vezi će i organizacija martolosa. I promjene u tom pogledu pokazivale su potpuni sklad. st. Podaci se odnose na grčki prostor i govore o njihovoj grčkoj etničkoj pripadnosti. st. javljaju se pripadnici južnoslovenskih naroda. Martolosi su ovdje bili sastavljeni od mješovitog domaćeg. već od 15. Karakterističan primjer za to predstavljalo je stanje u Bosni i Hercegovini. dok su u Bosni i nekim drugim krajevima. Na ovom dijelu osmanlije su zatekli južnoslavenski element raznorodne etničke i vjerske pripadnosti. Iako su u pojedinim krajevima živjele kompaktne ili dominantne srpske ili hrvatske mase. naročito u vjerskom pogledu. Taj proces se osjetio ovdje jedino u uskom pojasu zemljišta uz rijeku Drinu. . pošto se skoro u svim slučajevima radilo kršćanskom stanovništvu. Još početkom 16. unoseći time nov elemenat u njihovu staru strukturu. U krajevima čije je stanovništvo bilo heterogenog sastava i martolosi su bili heterogenog sastava. u početku isključivo kršćanskog elementa. i proces islamizacije djelovao je na promjenu vjerskog sastava martoloske organizacije. upadljivo velike. je donijelo izrazitije tendencije potiskivanja kršćana iz osmanskih službi i forsirana muslimanskog elementa mjesto njih. S druge strane. st. Nije se tu toliko radilo o islamizaciji aktivnih nosilaca martoloske službe.promjenama. ili izrazito muslimanski karakter. Krajem 17.katolici (u Mađarskoj. nije bilo vidnijih promjena u vjerskoj strukturi organizacije martolosa. st. i početkom 18. st. u njoj se sada javljaju Mađari i Rumuni. Izgleda da je već u drugoj polovini 15. U organizaciji martolosa. Seoske stanovništvo u Srbiji uzeto u cjelini. muslimanska imena među njima predstavljala su slučajnost. a sasvim sigurno i pripadnike Crkve bosanske. st. pored pravoslavnih . koliko o isplamizaciji društvene osnove na kojoj je ta organizacija počivala. U toku 16. nastaviti da lagano gubi kršćanski. i sve više poprima mješoviti. Sve se ovo moralo odraziti i na martoloski službu.

Otud su njeni nosioci u Ugarskoj. Rijetko gdje je tada. Etnički i vjerski sastav organizacije martolosa na teritoriji sandžaka Temišvar bio je gotovo isti kao i u Srbiji.. u Temišvaru su svi martolosi bili Srbi. bilo još 30 kuća Mađara kalvinista. daje vrlo izmijenjenu sliku vjerskog sastava martoloskih jedinica na tom prostoru. kako je već istaknuto. Tako se može konstatovati da je islamizacija ravnomjerno obuhvatila povlaštene i nepovlaštene društvene slojeve. vojnuci i martolosi. u Hrvatskoj i u Dalmaciji bile su u skladu s procesima koji su se u tom pogledu odvijali među stanovništvom u Bosni. prema martolosima muslimanima. U mađarskim selima susreću se martolosi Mađari. One potpuno odgovaraju stanju u Srbiji. koji su uživali određene povlastice za svoju službu. Martoloska služba iz Srbije i Bosne proširena je na susjedne zemlje na sjeveru i zapadu. ali uzet u cjelini. U najvećem dijelu Mađarske. u tim oblastima. Prema popisu iz 1566/67. ali je muslimanski element u njoj bio dominantan. iz sredine 17. Promjene te vrste kod martolosa u nekim mjestima zapadne Mađarske. st. Sremu i Banatu. akindžije. Interesantno je da se u popisima toga sandžaka ne susreće nijedan martolos s mađarskim imenom. Npr. Martolosi Segedinskog sandžaka (Bačka) bili su iste etničke i vjerske pripadnosti kao i martolosi u Srbiji i Sremu. promene u vjerskom sastavu martoloskih džemata su neznatne. Prema jednom tajnom izvještaju Srbi su sačinjavali odred od 400 martolosa u Iloku. Organizacija je tu još imala mješovit sastav. procenat martolosa kršćana dostizao 50% u odnosu. stanje među mertolosima u Sremu cijelo vrijeme ostalo je isto kao i među martolosima u Srbiji. Uzrok te pojave. Kršćani su uglavnom bili Srbi. pored Osmanlija i Srba plaćenih od sultana. To je karakteristično za sve krajeve gdje se odvijao proces islamizacije. Intenzitet proces islamizacije među martolosima u Mađarskoj je bio različit. Hrvatskoj i Dalmaciji bili najvećim dijelom iste etničke i vjerske pripadnosti kao i oni u zaleđu. Atanasije Georgijević navodi da je 1626. Jedan registar vojnih posada u gradovima na osmanskoaustrijskoj granici u Hrvatskoj i osmansko-mletačkoj grannici u Dalmaciji. ali se u . Međutim martolosi u Mađarskoj su ogromnom većinom bili iz južnoslovenskih zemalja. katoličke ili protestantske vjeroispovijesti. Promjene u vjerskom sastavu martoloskih jedinica registrovane su i u drugim mjestima Ugarske. leži u nejednakim promjenama te vrste koje su se odvijale u krajevima odakle su martolosi poticali. od Erdelja do Komorana. U svima se zapaža lagan porast broja muslimana idući od Erdelja prema granici u zapadnoj Ugarskoj. u Fedvaru na Dunavu. uglavnom Srbi. Nešto jači je bio u gradovima zapadnog dijela Mađarske u koje su dobrim dijelom dovođeni martolosi iz Bosne. veoma slab. U sandžacima na području današnje Mađarske martolosi su imali mješovit etnički i vjerski sastav. U jednakoj mjeri prelazili su tu na islam: raja.zahvatila sela u nahijama Lašva i Brod. gdje su martolosi bili pretežno iz Srbije i oblasti koje su iz nje naseljene.

etnički sastav martolosa je bio mješovit. Neki od njih su i dalje zauzimali komandne pozicije u martoloskoj organizaciji. Tu se oni najčešće pojavljuju u mješovitim martoloskim službama. st. koja se više susreću kod Hrvata. ETNIČKA I MARTOLOSA VJERSKA PRIPADNOST STARJEŠINSKOG KADRA U nauci postoji mišljenje da su viši starješinski kadar kršćanskih vojničkih redova u osmanskoj službi sačinjavali redovno muslimani. i dalje se govori o martolosima kršćanima. U dokumentima s početka 18. Grcima i Bugarima. U anarhičnim prilikama. Kasnije je uslijedio novi dekret o zabrani primanja kršćana u martolosku službu. naređeno da budu isključeni iz službe i da se na njihova mjesta postave muslimani. Ima dosta podataka koji govore da je bilo Slavena u martoloskoj službi u okolini Soluna u nizu nahija današnje sjeverne Grčke u kojima su oni živjeli izmiješani s Grcima. Poslije ovih događaja osjetio se znatan priliv Arbanasa u martolosku službu.registrima javljau i imena kao Juraj. Za vrijeme velikog rata koje je krajem 17. Takva tvrdnja protivriječi podacima koje je ovaj historičar sam objavio. u zapadnom dijelu Makedonije i sjeverozapadnoj Grčkoj. osim u Arbaniji. Osmanska vlast. pa je 1704. U perifernim krajevima. a kad ni takva nije odgovorila svojoj svrsi . koje su vladale u balkanskim zemljama krajem 17. pa je početkom juna 1692.. Ona važi samo za periferne krajeve Makedonije. Martolosi grčke etničke pripadnosti bili su brojniji u okolini Bera. U Makedoniji su martolosi bili sastavljeni od domaćeg slovenskog življa. umjesto da čuvaju. u pogledu vjerske pripadnosti svojih članova. Arbanasi se susreću u martoloskoj službi. došlo je do širokog oslobodilačkog pokreta kršćana na Balkanskom poluostrvu. gdje je živjelo mješovito grčko i slovensko stanovništvo. ipak. Matija i sl. i početkom 18. nije potpuno sprovela u djelo zabranu primanja kršćana u Arbanasa u martolosku službu. dobila čisto muslimanski karakter. izdat dekret o njihovom otpuštanju i zabrani daljeg primanja u martolosku službu. ugrožavali javnu bezjbednost. Martin. Ovi podaci diskredituju tvrdnju grčkog historičara Basdrabelesa po kojoj su martolosi u Makedoniji bili Grci. ima . martolosi Arbanasi su i sami. U sidžilima bitoljskih kadija i publikovanoj građi iz arhiva u Beru i Solunu ima dosta podataka koji pokazuju kakve su bili etničke i vjerske pripadnosti martolosi u Makedoniji i njenom susjedstvu. gdje je makedonsko stanovništvo bilo izmiješano s Arbanasima.ukinuta je. Organizacija je time. st. Međutim. vođen između Osmanske Imperije i susjednih kršćanskih država. Ti podaci su slični onima koje sadrže osmanski popisni defteri za martolose sjevernijih oblasti u ranijem vremenu. st. Ivan. Tada su i martolosi kršćani zauzeli neprijateljski stav prema osmanskoj vlasti. zajedno s Grcima i Makedoncima.

kad je vrijednost osmanske akče bila veća i stabilnija. ali u prvom redu leže u narušavanju od strane vlasti ranijih ekonomskih pozicija društvene sredine. Sastav starješinskog kadra kod martolosa u gradovima osmanskih pograničnih krajeva u Slavoniji. st. pojava aga kršćana u prvim decenijama 17. javljaju se na čelu većine martoloskih džemata age. god. plate martolosa vojnika su stabilne. što je u skladu s porastom broja martolosa muslimana. st. Oni su većinom bili muslimani. Krajem prve polovine 16. može se dovesti u vezu s izvjesnim smirivanjem i ponovnom stabilizacijom prilika koje je rat bio poremetio. Vrhovno zapovjedništvo nad svim martolosima u jednom sandžaku je inače. Hrvatskoj i Dalmaciji prošao je kroz promjene okarakterisane porastom broja starješina muslimana. koaj je davala martolose za vojnu službu. pripadalo. SLABLJENJE I NESTANAK MARTOLOSKE VOJNE ORGANIZACIJE Na osnovu izvora može se utvrditi da je vojna organizacija martolosa bila naročito rasprostranjena i snažna u pograničnim oblastima osmanske države u Evropi. Ukoliko je bilo promjena te vrste. i da je u periodu uspona te države odigrala značajnu ulogu u širenju i obezbjeđivanju njenih granica. kada je vrijednost novca konstantno opadala. u Smederevu su sve više starješine martolosa bili kršćani. st. kako je već istaknuto. s tendencijama porasta. kao i u drugim rodovima osmanske vojske. ali su sredinom 17. Uzroci slabljenja i propadanja martoloskog vojnog reda su različiti. . sandžakbegu datog sandžaka. one su u jednakoj mjeri zahvatile i borački i starješinski kadar. položaj age držali isključivo muslimani.dosta podataka koji pokazuju da je etnički i vjerski sastav starješinskog kadra raznih kršćanskih vojničkih i poluvojničkih redova bio uglavnom isti kao i boračke mase. st. U vrijeme uspona osmanske države. I tu se u drugoj polovini 16. Ta pojava je u skladu s pokušajem osmanske vlasti da ponovo ojača vojnu organizaciju martolosa na bazi forsiranja srpskog kršćanskog elementa i da joj tako povrati raniji značaj. a što je opet povezano s promjenama među stanovništvom u Bosni. Pojeftinjenje martoloske službe ubjedljivo ilustruju podaci platnih spiskova iz raznih vremena. U Beogradu je prvih godina poslije pada pod Osmanlije glavni zapovjednik martolosa bio poznati vojvoda Petar Občarević. Slabljenje i nestanak ove organizacije u tim oblastima poklapa se vremenski s periodom krize osmanskog društvenog i državnog sistema. a samo četvorica od 36 buljukbaša muslimani. st. i početkom 18. Za vrijeme pojave i produbljivanja krize. Neposredne starješine martoloskih jedinica u početku su bili isključivo kršćani iste etničke pripadnosti kao i ostali martolosi. i smanjivanju ličnih redovnih prinadležnosti nosilaca te službe. Pozitivni rezultati tok pokusašaja imali su kratkotrajni karakter. Međutim. Prema defteru iz 1516. odakle je poticala većina martolosa koji su služili u ovim krajevima. susreće pokoji aga kršćanin.

vojne moći osmanske države. st. oni sami. Taj plan su oni realizovali 1594. koje su im ranije redovno donosile plijen. Od početka 17. kao i ostalo stavništvo osmanskog pograničnog područja u Evropi. na jednoj. s tendencijama smanjivanja. i iz prve polovine 17. st. naročito u tvrđavama u Hrvatskoj i Dalmaciji. dobrim dijelom bile sastavljene od muslimanskog elementa. na drugoj strani. Po podacima koje je iznio Evlija Čelebija hajduka je bilo u velikoj mjeri. Otud besperspektivnost dalje službe u osmanskoj carevini i privlačnost prema Austriji i Mletačkoj republici. Značajnije podatke o samoj organizaciji hajdučija daju nam turski . Vojnički registri s kraja 16. Porast hajdučija u balkanskim zemljama Najpoznatiji vid otpora seljačkog stanovništva protiv feudalnih nameta bile su u vidu hajdučija. Ova promjena prilika na granici bila je odraz zaostajanja u razvitku ekonomske. i jačanja susjednih kršćanskih zemalja. st. Unutar kršćanskih posada nekih osmanskih gradova na granici stvarane su zavjere i ti gradovi u pogodnim prilikama predavani su u ruke susjednih kršćanskih država. S vremenom su kršćanski vojnici sve više postajali nesigurni čuvari osmanskih granica. u nekoliko mahova pokušavali da se domognu tvrđave Klis putem tajnih pregovora s predstavnicima martoloske posade.. Vlasi-stočari iz osmanskih pograničnih krajeva masovnije prelaze u susjedne zemlje i pod povoljnijim okolnostima stupaju u njihovu vojnu služu. god. Lako je zapaziti i to da je nihov broj srazmjerno veći u onim mjestima čija je šira okolina naseljena muslimanskim stanovništvom. pa se u pojedinim područima njihova cifra kretala oko par stotina ljudi. bili su izloženi svim posljedicama sve češćih upada sa susjedne protivničke teritorije. čiji se procenat stalno povećavao. martoloske posade su već krajem 16. pokazuju da se broj martolosa u pograničnim tvrđavama nalazio u stalnom opadanju. te su početkom druge polovine 17. Mlečani su npr. Kasnije će se taj broj još više i brže mijenjati u korist muslimana u martolosi kršćani će biti konačno sasvim potisnuti iz martoloskih vojnih jedinica. bili dvaput brojniji od martolosa kršćana. Materijalni interesi martolosa bili su oštećeni i prestankom ofanzivnih akcija protiv susjednih zemalja. Podaci jednog vojničkog deftera iz sredine 17. st. koji je pogodio martolose u policijskoj i drugim službama. pokazuju da su i tad martolosi koji su sačinjavali znatan dio posada u graničnim tvrđavama Bosanskog ejaleta bili muslimani. Na zapadnoj osmanskoj granici. kad su uspostavili vezu sa zapovjednikom martolosa u Klisu.plate martolosa bile su kolebljive. one su tokom cijelog osmanskog vladanja predstavljale organizaciju koja je vremenom rasla sa par stagnacija u određenim periodima. Satorovićem. Osmanska centralna vlast je izdala dekret o raspuštanju martoloske organizacije 1721. Sužavanje i oduzimanje ranijih privilegija martoloskoj orgazniaciji naišlo je ba otpor njenih pripadnika. st.

Martolosi su sva svoja sredstva usmjeravala na sukobe sa hajducima. zapisivanja kadija i sl. neposlužnost. Glavni svjedoci tokom suđenja hajducima bili su upravo martolosi na osnovu čih bi se iskaza donosile presude koje su bile u dosta slučajeva u obliku smrtne kazne. 1705 godine u jednom dokumentu spominje se da je na području bitoljske regije ovih slučajeva bilo najviše. Počeci krize u policijskoj organizaciji Martolosa . Zbog ovakvog stanja dolazi do dolaska Mahzura koji su imali zadatak da sve optužene seljake u miru pozovu na sud kako bi se suočili sa djelima za koja im se sudi. ipak to nije previše značilo martolosima koji su svoje akcije protiv hajduka i u ovom periodu nastavili istim žarom. te naručito na razvoj trgovine. godine u jednoj potjeri martolsi su uhapsili odmetnika Prodomose. I u kasnijim godinama dešavalo se da amnestirani hajduci dolaze u službu martolosa. Također. službenika i ostalih građana u Osmanskoj imperiji. tako imamo u dosta sudskih spisa dokaz da su potjere za hajducima bile veoma uspješne. te su sa još više uspjeha provodili potjere za hajducima. Što su više hajduci napredovali to su martolsi bili odlučniji u borbi protiv njih. Djelovanje hajdučija remetio je mir feudalaca. Angažovanje Martolosa u održavanju javnog reda protvi hajdučija Martolosi su po nalogu osmanske vlasti koristila sredstva prinude protiv stanovništva koje je remetilo red i mir. trgovaca.dokumenti berati i fermani. Početkom osamnaestog vijeka najviše je bilo prisutno slučajeva gdje se amnestirani hajduci postavljaju na mjesto martolosbaše. dok su sa druge strane martolosi imali ulogu da u slučaju oglušivanja na mahuzare na silu sprovedu okrivljenje pred sud. neki su čak na to mjesto dolazili i silom. Godine martolsi su reagovali u smirivanju sukoba između seljaka hrišćana na nekim poljoprivrednim dobrima. Hapsili su stanovništvo i izvodili ga na sud. Oni su predstavljali najpodesnije oružije u borbi protiv organizovanih hajdučija. Najviše potjera uspješnih za hajducima bile su u okviru Bitoljskog kadiluka. jatakovanje i odmetništvo. Pripreme Osmanlija za rat sa Austrijom davale su hajducima šansu za djelovanje jer su vlasti bile zaokupirane pripremom rata. mnoge su vrbovali u martolosku službu. Pojava hajdučija se posebno negativno odražavala na privredni razvoj zemlje. 1626. Optužbe su se odnosile na remećenje javnog reda i mira. Vrbovanje amnestiranih Hajduka u Martolosku službu Znajući da najbolji hajduci mogu imati dosta informacija o ostalim hajdučkim službama. te ga optužili za krađe i obistva koje je počinio tokom svog djelovanja. U jednom Bitoljskom (Makedonije) selu 1645.

Ugroženo stanovništvo slalo je žalbe porti i objašnjavalo je situaciju u kojoj se nalazi. Mnoge stvari su činjene da bi ovaj problem nakon niza godina bio riješen.Uslijed krize u svim institucijama osmanke države koja se najviše manifestovala na teritoriji evropskog carstva odrazila se i na službu martolosa. Oni više nisu bili zadovoljni redovnim primanjima koja su dobijali od strane vlasti. nego su počeli i sa iznuđivanjem sredstava od stanovništva. Ovakvo stanje je dovodilo uprkos pokušaju vlasti da ga stavi pod kontrolu ka gašenju ove grupacije. Potpuna otvorena pobuna martolosa došla je početkom osamnaestog stoljeća pri dolasku osmanske vlasti da popišu hrišćansku djecu i pripoji ih u redove . ali žalbe nisu urodile plodom jer su se takve stvari ponavljale sve češće. Ugrožavali su sigurnost i ličnu imovinu građava sve ozbiljnije. Stvari se nisu popravljale ni tokom narednih godina. ne tako rijetko dešavala su se i ubistva koja su oni činili nad stanovništvom koje bi im pružalo bilo kakav i minimalan otpor. Tako imamo slučaj da je sultan 1699. Radikalni potezi ogledali su se u tome da je valija Hasan-paša otpuštao sve ljude iz martoloske službe koji su bili skloni anarhiji. a dokaz tome su nam dokumenti koji jasno govore o čak grupisanju martolosa i neovisnom radu protiv običnog stanovništva. Dokumenti sa kraja sedamnaestog i početka osamnaestog stoljeća govore nam o konkretnoj zloupotrebi ovlasti martolosa. a takođe je i trgovina slabila u znatnoj mjeri. Ipak kasnije je shvaćeno da se ovom problemu pristupilo veoma pogrešno što se moglo zaključiti po postignutim rezultatima u ovom polju. Uzroci anarhije koji su imali dublje i kompleksnije korijene djelovali su i dalje. Sukobi Martolosa sa Osmanskom vlasti S vremena na vrijeme dolazilo je do otvorenih sukoba između martolosa i osmanske vlasti. Na startu je pogrešno pristupljeno problemu i nije se sa dovoljno obazrivosti prišlo temeljima krize pa tako sve mjere koje su provođene protiv martolosa ostale su bez trajnih pozitivnih rezultata. Ova dešavanju su bila sve češća jer se ugnjetavanje prema mirnom stanovništvo od strane martolosa nije smirivalo. Pokušaji sređivanja stvari sa Martolosima Interesi osmanske države nalagali su da se sredi unutrašnja organizacija martolosa. zbog ovoga privreda je gubila velika sredstva. godine naredio rumelijskom valiji Hasan-paši da primjeni radikalne mjere u cilju saniranja problema u sistemu službe bezbjednosti. Sa narednim godinama njihova dejstva su se povećavala na veći nivo. Kriza u redovima martolosa nastajala je uslijed ne izvršavanja određenih zadataka koji su bili pred njima kao i zloupotrebljavanje svojih službenih položaja preko kojeg su često znali da ugnjetavaju mirno stanovništvo. Ove stvari koje su činili martolosi u velikoj mjeri opisuju tadašnje stanje osmanske države.

Zbog ovog događaja Ahmed III je poslao ferman rumelijskom valiji gdje je obrazložijo svoju odluku. godine dolazi do raspuštanja organizacije martolsa.jenjičara. Muslimani su u ovu službu uključivani bez izbora na odabir pa su tako opet nailazili na određene probleme koji su karakterisali i ranije službu martolosa. Martolose su nazivali u ovom vremenu razbojnicima. Osmanska vlast ove pobune ugasila je na najgori mogući način sa dosta prolivene krvi. takođe. a čak su martolosi izvodili pobune i protiv muslimanskog stanovništva. Ovo nam potvrđuju dokumenti iz ovog vremena. Promjene u službi bezbjednosti donijele su veoma dobre rezultate kakvi nisu mogli biti postignuti za vrijeme dejstvovanja martolosa. u dokumentima se jasno vidi da ova organizacija nije samo zahvatila evropsku teritoriju carstva. Raspuštanje služebe Martolosa u Rumeliji U jesen 1721. Martolosi su takođe bili i u službi Mletačke republike. Pobune su se proširile na razne druge krajeve. Ubijali su martolose i tako gušili pobune u pojedinim mjestima. Pripreme za uspostavljanje nove organizacije bezbjednosti otpočela je još i prije samog donošenja odluke o ukidanju martoloske organizacije. Ugarske i Austrije što nam još jednom ukazuje na njihovu važnost. Vlast nije imala drugog izbora nego da te otpore guši oružijem tj silom. ali dosta slabijim intenzitetom. Zadatke u ovim državama martolosi su dobijali radi veoma dobrog poznavanja prilika u osmanskoj vlasi pa su tako ovim zemljama bili od velike pomoći u ostvarivanju njihovih ciljeva. te je u ovu službu forsirala sve više muslimane. Pojava martolosa poslije zvaničnog ukidanja Martolosi su doživjeli početak tanzimata što nam tačno govori da ih je bilo i poslije zvaničnog ukidanja po odluci centralne vlasti. a sukobi su trajali sve do potpunog raspuštanje organizacije martolosa. Ovo doba se smatra da je bilo i zvanični kraj martolosa. Poslije pobuna i predhodnih dešavanja vlast je odlučila da zabrani dovođene hrišćana u martolosku službu. Oni koji nisu dobrovoljno odstupali sa svojih pozicija hapšeni su i ubijani. ali u nedostaku izvora na ovu temu ne može se sa tačnosti tvrditi. već i ostale njene dijelove. Raspuštajući ovu organizaciju vlast je pristupila uspostavljanju novog sistema službi unutrašnje bezbjednosti. Mlečani su Martolosima davali poseban značaj u odbrani teritorija na jadranskoj obali. gdje su oni . Nezadovoljnim odlukom vlasti da regrutiše djecu u jenjičare domaći martolosi pobili su sve izaslanike koji su došli da urade popis djece. Pobune martolosa su ipak nastavljene. Raspuštanje martoloske organizacije naišlo je na žestok otpor njenih pristalica. Ovo je odlučeno po naređenju centralne vlasti koja je zabranila takođe i rad pandura.

te sebi donosili prihode od zloupotrebe svog položaja. Ipak. neki su se odredi i razlikovali pa tako i njihovi zadaci potvrda ovoj konstantaciji laži u činjenicama da su Ugarski martolosi poput njihovih predhodnika u ranijim godinama upadali na neprijateljske teritorij.imali glavne zadatke u očuvanju granica Crnogorskog primorija i djelova Dalmacije. Zadaci martolosa ni u službo Ugarske niti Austrije nisu se u velikoj mjeri razlikovali od zadataka koje su imali u službi Mlečana. pa tako imamo slučajeve gdje u pljačkaške napda Ugarski martolosi vršili na teritoriji mlečana. Kao i ranije i u ovo doba neke grupe martolosa djelovale su na svoju ruku. U Austrijskoj vojsci martolosi su imali vojno ustrojstvo kao i ostali vojni službenici. .