You are on page 1of 52

Razvoj: katka povijest uporabe termina

Sjedinjene Američke Države nakon drugo svjetskog rata su postale vodeća
država svijeta, u smislu ekonomske, vojne i političke moći. Sve institucije
oformljene u to vrijeme uvažavale su ovu činjenicu. Čak je i Povelja
Ujedinjenih naroda kreirana kao eho Ustava SAD-a. Međutim, Sjedinjene
Američke Države su željele više od toga. Plan je bio konsolidirati i učvrstiti
svoju novo stečenu poziciju u svijetu, te obzdaniti je cijelom svijetu. U tu
svrhu kreirali su političku kampanju na globalnoj razini koja je jasno nosila
njihov pečat. Ova kampanja je pažljivo isplanirana i javno otpočela 20.
siječnja 1949. godine, prilikom inauguracije Američkog predsjednika
Trumana. Termin razvoj od tada ima novo značanje:
„ Više od pola ljudi na svijetu živi u mizernim uvjetima. Ishrana im je
neadekvatna i pate od zaraza. Njihova ekonomska aktivnost je primitivna i
stagnira. Njihovo siromaštvo je hendikep i prijetnja ne samo njima nego i
prosperitetnijim područjima. Po prvi puta u povijesti ljudski rod posjeduje
znanje i vještine da otkloni patnje ovih ljudi. .... Vjerujem da trebamo
omogućiti svim miroljubivim ljudima korist od našeg tehnološkog znanja
kako bi im pomogli realizirati svoje aspiracije za boljim životom. Mi
moramo preuzeti jedan novi program koji će koristiti naša naučna
dostignuća i tehnološki progres u svrhu poboljšanja i rasta podrazvijenog
svijeta. Ono što mi predviđamo je program razvoja temeljen na konceptu
demokratskog poštenog poslovanja. Za stari imperijalizam – eksplotaciju
stranog profita – nema mjesta u našim planovima.“(Truman 1994)1

Koristeći termin razvoj u ovom kontekstu, Truman je ovoj riječi dao novo
značenje. Od tada kreiran je amblem, eufemizam, koji se od tada koristi
za diskretno aludiranje na eru Američke hegemonije. Razvoj, kao politička
i filozofska propozicija Marksa, sada upakovana na američki način u službi
borbe protiv komunizma te hegemonijskog programa Sjedinjenih država,
uspijeva u osvajanju popularne i intelektualne elite u ostatku svijeta.
1 Citat preuzet iz Escobar (1995:3)
1

Analogno i podrazvijenost je dakle počela 20. siječnja 1949. godine. Taj
dan dva bilijona stanovnika zemlje postaju podrazvijeni. Od tada, ova
velika većina stanovnika zemlje, inače iznimno heterogena, prestaju biti
ono što jesu i bivaju poslani na dno reda za čekanje u svijetskoj hijerarhiji.
U svakodnevnom govoru razvoj označava proces koji oslobađa potencijale
dok se ne dosegne puni prirodni oblik ili zrazvojni potencijal. Riječ razvoj
implicira pozitivnu promjenu, korak od jednostavnog ka složenom, od
inferiornog ka superiornom, ukratko od lošeg ka boljem. U kolokvijalnom
jeziku, ovaj izraz poprima kolonizirajuću moć kada se koristi od stane
političara. U kontekstu razvojnih znanosti koje se razviju od pedesetih
godina prošloga stoljeća, model industrijske proizvodnje i potrošačko
društvo, koji predstavljaju samo jedan od mnogih oblika društenog života,
postaje definicije krajnje faze socijalne revolucije. To je interpretacija
svjetske ekonomske povjesti na zapadnjački način. Stoga, metafora
razvoja je označila globalnu hegemoniju čisto Zapadne geneologije
povijesti, obespravljujuci ljude iz ostalih kultura da definiraju sopstvene
forme društvenog života.
U trećoj dekadi dvadesetog stoljeća, asocijacija između razvoja i
kolonijalizma stvorena nekih sto godina ranije, poprima drugo značenje.
Kada je Britanska Vlada izmjenila Zakon o razvoju kolonija u Zakon o
razvoju i blagostanju kolonija u 1939. godini, ovo je bio odraz dubokih
ekonomskih i političkih promjena koje su se desile deceniju ranije. Naime,
kako bi filozofiji kolonijalnog protekcionizma dali pozitivno značenje,
Britanci su počeli sa argumentacijom da je stanovništvu u kolonijama
potrebno

osigurati

osnovnu

razinu

ishrane,

zdravstene

usluge

i

obrazovanje. Ovaj „dvojni mandat“ kolonijalne sile počinje se nazirati:
osvajač treba biti u mogućnosti ekonomski razvijati osvojeni teritorij i u
isto

vrijeme

prihvatiti

odgovornost

za

blagostanje

domorodačkog

stanovništva. Upravo ovaj dvojni mandat nakon Drugog svijetskog rata
prerasta u mandat razvoja.
U grandiozno dizajniranom Trumanovom govoru nije bilo mjesta za
tehničku ili teorijsku preciznost. Uzimajući u obzir svjetski politički
2

kontekst ovog vremena, Trumanov koncept razvoja definirat će se kroz
programe

dajući

naglasak

na

evoluciju,

kao

antidote

revoluciji

socijalističkog odnosno komunističkog bloka.
Od tada je uzeto zdravo za gotovo da nerazvijenost postoji i da je stvarna.
Počeli

su

radovi

na

objašnjenjima

nerazvijenosti

te

potraga

za

materijalnim i povijesnim uzrocima ovog stanja. Pragmatična pozornost je
data unutarnjim i vanjskim faktorima koji su se činili kao uzroci
nerazvijenosti u to vrijeme: uvijeti trgovine, neravnopravna razmjena,
ovisnost, protekcionizam, nefukcioniraje tržišta, korupcija, nedostatak
demokracije ili poduzetništva itd.
U Latinskoj Americi, nevladine organizacije kao što su the Peace Corps, the
Point Four Program, the War on Poverty i the Allance for Progress
aktualiziraju probleme nerazvijenosti i doprinose širenju ovih pojmova u
svakodnevnom govoru i popularnoj percepciji.
Za teoretičare ovisnosti kao i mnoge druge Truman je samo zamjenio
izraze zaostalosti i siromaštva sa novim izrazom nerazvijenost. Prema ovoj
školi razmišljanja, zaostalost i siromaštvo su karakteristični za ove zemlje
iz razloga što su u prošlosti bili predmet pljačke u procesu kolonizacije i
kontinuiranog

obespravljivanja

putem

kapitalističke

eksplotacije

na

nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stoga nerazvijenost je kreacija
razvijenosti. Usvajajući na nekritički način pogled prema kojim su trebali
imati suprostavljen stav, ovi teoretičari su osnažili kolonizacijski karakter
ideje razvoja.
Prvi promotori razvoja svode razvoj isklučivo na ekonomski rast i razvoj.
Za njih razvoj je činio prvenstveno rast BDP po glavi stanovnika. Paul
Baran,

najutjecajniji

ekonomist

razvoja

od

svih

lijevo

orijentiranih

teoretičara, 1957. piše o političkoj ekonomiji rasta, gdije rast ili razvoj
definira kao rast materijalne proizvodnje po glavi stanovnika.
The First Report on the World Social Situation iz 1952. godine pobudio je
dosta zanimanja od strane instititucija Ujedinjenih naroda kao i izvan njih.
Ovo izvješće je dalo pregled postojećih socijalnih uvijeta i zanimljivo je da
3

se samo u jednom dijelu spomenulo programa za poboljšanje ovih uvijeta.
Međutim, stručnjaci koji su radili na ovim programima u Izvješću su našli
inspiraciju i podlogu za razvijanje novih razvojnih programa. U suštini,
radilo se na uspostavljanju osnovnih socijalnih usluga u zemljama u
razvoju prema modelima kakvi su već postojali u razvijenim državama
svijeta.
Izvještaji UN koji su pripremani periodično polako su u izvještaje uveli i
izraz socijalni razvoj, bez davanja jasne definicije ovog izraza. Socijalni
razvoj se koristi uz izraz ekonomski razvoj kao zamjena za statični izraz
socijalna situacija. Socijalno i ekonomsko se vide kao dva razaličita pojma.
Ideja o izbalaniranosti ova dva aspekta razvoja prvo postaje želja a kasnije
predmet

sistematičnih

istraživanja.

Ekonomsko

i

socijalno

vijeće

Ujedinjenih nacija (Ecosoc) u 1962. godini preporučuje integraciju oba
aspekta razvoja. Iste godine Proposals for Action Prve UN razvojne dekade
(1960 – 1970) navodi da problem razvoja ne predstavlja samo ekonomski
rast.... Razvoj je ekonomski rast plus promjene. Ove promjene trebaju biti
ekonomske i kvalitativne i trebaju dobrinjeti većoj razini kvalitete života.
Formiranje United Nnations Research Institute for Social Development
(Unrisd) 1963., je ilustracija težnji iz tog vremena. Ecosoc u jednoj drugoj
rezoluciji iz 1966 prepoznaje međuovisnost ekonomskih i socijalnih faktora
i potrebe harmoniziranja ekonomskog i socijalnog planiranja.
Unatoč ovim postupmnim promjenama, tijekom prve razvojne dekade
Ujedinjenih nacija, razvoj je prvenstveno promatran kao definirani put
ekonomskog rasta kroz različite stadije, a „integracija“ je bila ključna riječ
koja je povezivala ekonomske i socijalne aspekte razvoja. Kao što je Unrisd
potvrdiio kasnije, 1960ih godina, socijalni razvoj je viđen kao djelomični
preduvjet za ekonomski rast i jednim dijelom kao moralno opravdanje
ekonomskog rasta i žrtvovanja koje se podrazumjevalo. Na kraju ove
dekade

mnogi

faktori

su

utjecali

da

oslabi

optimizam

vezan

za

ekonomskog rasta. Uzrok su bile manjkavosti politika i procesa koji su se
na kraju pokazali više štetni nego korisni. Postalo je jasno da rapidni
ekonomski rast prati rast nejednakosti.
4

Kao rezultat, javlja se opći revolt prema uniformiranim i ograničenim
ekonomskim definicijama razvoja, koji razvojne ciljeve reduciraju na
irelevantne kvantitativne indikatore. Monogi naglašavaju da visoke stope
ekonomskog rasta nisu donijele zadovoljavajući progres u prvoj razvojnoj
dekadi. Međutim, detroniranje BDPa nije otišlo daleko, jer do sada nije bilo
moguće uspostaviti međunarodni niti akademski koncenzus o korištenju
boljih, odnosno primjerenijiih indikatora.
Kako se tjekom prve dekade na socijalne i ekonomske aspekte gledalo
odvojeno u drugoj dekadi dolazi do spajanja ova dva aspekta. Stoga
potrebno je bilo formulirati novu paradigmu s naglaskom na integraciju i
interakciju fizičkih resursa, tehnološkog progresa, ekonomski aspekata i
socijalnih promjena. International Development Strategy, proklamirana 24.
listopada 1970. pozivala je na globalnu strategiju temeljenu na zajedničkoj
i koncentriranoj akciji u svim sferama ekonomskog i društvenog života.
Međutim, prekretnica se nije desila ovim dokumentom nego u UN ovoj
Rezoluciji donesenoj gotovo u isto vrijeme kojom je utemeljen projekt za
idenfitikaciju unificiranog pristupa razvoju i planiranju, koji će u potpunosti
integrirati ekonomske i socijalne komponenete u formuliranju politika i
programa. Rezolucija 2681 (XXV) je podržavala stavove stručnjaka o
potrebi uključivanja sljedećih komponenti:
a) Da se ne ostavi sektor stanovništva izvan utjecaja promjene i
razvoja
b) Da se utječe na strukturne promjene, koje favoriziraju nacionalni
razvoj i aktiviraju sve sektore stanovništva za sudjelovanjem u
razvojnom procesu.
c) Težiti socijanoj ravnopravnosti, uključujući nastojanja ravnomjerne
distribucije dohotka i bogatstva u društvu;
d) Dati prioritet razvoju ljudskih potencijala, uključujući tradno i
tehničko osposobljavanje, osiguravanje radnih mjesta i skrb o
potrebama djece.
Potraga za unificiranim pristupom analize razvoja i planiranja je počela
simultano traženjem i artikulirajući se kroz inter sektorski, prostorni,
regionalni, integrativni i participativni razvoj. Kao UN pothvat, ovaj projekt
5

Nova pitanja i debate postaju aktualne i ne samo kao replika na radove ova dva autora. Rostow i Frank su napisali svoje najznačajnije radove 60ih godina prošloga stoljeća. UN-vi birokrati vode svakodnevnu prepirku o prioritetima. Problemi okoliša. koncentrirajući pažnju institucija i javnosti. Međutim. rasta stanovništva.je bio frustrirajući i kratkog vijeka. To su W. kao jedan od začetnika modernizacijke teorije i A. treba imati na umu da ovaj pristup ima svoje nedostatke i ograničenja. ulazimo u opasnost da naša analiza bude zastarjela. što je u suštini borba između birokratskih institucija za opstanak i alokaciju resursa. Svaki od ovih problema imao je svoju neovisnu karijeru. I danas oni koji zagovaraju unifikaciju u stalnom su sukobu oko starih kontroverzi o prioritetima. koja su pomogla u zasnivanju ovih teorija. nedvojbeno je da su Rostow i Frank najpoznatiji i najutjecajniji predstavnici paradigmi modernizacije i teorije ovisnosti. Kasnije. Međutim. svijet se mijenja pa tako i društvene nauke. Druga dekada. Stoga potrebno je da se upoznamo sa temom njihovih glavnih radova.G. Ipak. evolvirala je u svoju suprotnost – disperziju. fokusiranjem na samo dva autora. koji naglašavaju različite aspekte i čimbenike razvoja. U ovom dijelu izložit ćemo glavne odlike njihovih radova i ukazati na osnovne razlike. Frank. 6 . obe škole razmišljanja imaju dosta različitih sljedbenika. kao predvodnik teorije ovisnosti. gladi. Osnovne teorije razvoja Kako bi objasnili vodeće teorije razvoja. koja je počela sa željom za unificiranim pristupom. Rezultati su bili kontroverzni i razočaravajući. te glavnim kritikama koje su njihovi radovi izazvali i inspirirali. složenost odnosa svakog od problema sa ostalim problemima počinje da se demonstrira i kreiraju se unificirani pristupi za svaki od problema u centru odgovarajućeg procesa.W Rostow. krenut ćemo od prvih teoretičara teorije modernizacije i teorije ovisnosti (dependency theory). zapošljavanje i ostalo preuzimaju vodstvo. Naime. Također.

on je tvorac ideje uzleta (eng. on je eksplicitno i neskromno svoju teoriju o stadijima ekonomskog rasta postavio kao alternativnu Marksovom djelu. što nas ovdije primarno zanima. Njegova politička uloga jednim dijelom objašnjava zašto je njegov rad izazvao dosta kontroverzi posebno od Marksista. Rostow u svom radu navodi da sva društva trebaju proći pet stadija razvoja.društva iz vremena kamenog doba do na primijer Francuske u vrijeme pred revoluciju. „take off“) u samoodrživ ekonomski rast kao jedan od ključnih stadija razvojnog procesa. rigidna askriptivna socijalna struktura temeljena uglavnom na rodbinskim odnosima. i početaka industrije (posebno ekstraktivne industrije kao što je rudarstvo). U svojoj knjizi „Stadiji ekonomskog rasta: nekomunistički manifesto“ iz 1960. on postaje poznat iz drugih razloga. kao što podnaslov knjige ukazuje. Važno je navesti da je Rostow u vrijeme Vijetnamskog rata bio savjetnik kod predsjednika Lyndon Johnsona i zaradio epitet jastreba. Promjene zahvataju cijeli niz institucija. seljačko društvo. a to je pred Newtonska nauka i tehnologija. Prvi stadij on naziva tradicijonalnim. što znači da su prema Rostowu ušla u drugi stadij. što po njemu uključuje raznolika društva.Walt Whitman Rostow Walt Whitman Rostow je Američki ekonomski povjesničar. Općenito ekonomija postaje sve manje samodostatna i lokalna trgovina i unaprijeđene ceste i putovi omogućuju rast nacionalnih i međunarodnih ekonomija. Što se tiče ekonomije. u „preduvijet za uzlet“ (eng. Najčešće ovaj impuls dolazi izvana (argument koji Rostow nikada do kraja nije sistematično razvio). su bila tradicionalna. odnosno sve do nazad nekih dvijesto godina. Kao akademik. Međutim u nekim je došlo da pojave novih socijalnih oblika i snaga. usluga. „precondition for take off“). Rostow smatra da je njihova zajednička odlika najvažnija. ogromna većina država. Ovi društveni procesi stvaraju 7 . dolazi do rasta poljoprivrede uslijed povećanja trgovine. godine. čija je uža specijalizacija bila Britanska ekonomska povijest. Posmatrajući na ovaj način. Međutim.

Moderna nauka i tehnologija su zastupljeni u većini ako ne u svim granama ekonomije. Japan (1878 – 1900). Naime. Jedan ili više manifakturnih sektora preuzima vodeću ulogu. Jedna od glavnih preduvjeta društvenog i ekonomskog progresa je dakle idea da je napredak moguć. Investicije kao proporcija nacionalnog dohotka rastu na najmanje 10%. jer svako društvo koje dosegne jedan od ova dva stadija više nije nerazvijeno. Stopa investicija i u ovom stadiju ostaje visoka. Rusija (1890 – 1914). ali kao takvo nije jasno razlučeno od stadija sazrijevanja. ili korišteno za izgradnju globalne moći i utjecaja. Rostow karakterizira ovaj stadij u kako kvalitativnom tako i kvantitativnom smislu. Ovim dolazimo do ključnog trećeg stadija. kao što je slučaj u Sjedinjenim Državama. The drive to maturity. i Indija i Kina ( od 1950.). koje su u mogućnosti ponovno investirati svoje akumulirano bogatstvo prije nego spiskati ga. što zahtjeva daljnje konsolidiranje i napretke. odnosno sazrijevanje je četvrti stadij i predstavlja razdoblje konsolidacije. odnosno zadovoljavajući jednadžbu da rast vrijednosti proizvodnje per capita nadmašuje stopu rasta stanovništva. ili kanalirano u državu blagostanja kao što je slučaj u Zapadnoj Europi. 8 . 10 – 20% nacionalnog dohotka. bogatstvo može biti koncentrirano u individualnoj potrošnji. Zadnja dva stadija ne pripadaju socijologiji Trećeg svijeta. što je prema Rostowu slučaj u Sovjetskom Savezu. Političke i društvene institucije se adaptiraju novim zahtjevima proizvodnje. U ovim društvima nacionalne naučne ideje igraju ključnu ulogu: priroda se više ne uzima zdravo za gotovo. Produktivna moć društva u ovom stadiju je toliko izražena tako da su moguća tri izbora strategije. nakon čega slijede Sjedinjene Američke Države (1843 – 1860). Ovaj proces uglavnom traje oko 20 godina i Rostow čak definira vremensko razdoblje kada je uzlet nastupio u određenim državama: 1783 . I na kraju dolazimo do stadija masovne potrošnje. što stoji kao antipod fatalističkom prihvatanju prirodnog i društvenog status quo-a.1803 u Britaniji. kao prvoj državi industrijske revolucije. Političke reforme se nastavljaju i ekonomije ovih država utvrđuju svoju međunarodnu poziciju.nove elite.

Rostowova teorija je pokrenula žučne debate i bila žestoko kritizirana sa različitih stajališta. I na kraju.Ovo su glavne odlike Rostowove teorije. i efektivnost politike (na temelju čega možemo postaviti pitanja: odgovara li činjenicama?. Ne postoje prečice. ima li smisla?. Termin take off / uzlet ušao je u svakodnevnu upotrebu. 9 . pogledajmo prvo osnovne karakteristike Rostowog teorijskog modela. što obuhvaća sve do sada rečeno. U ovom smislu Rostow se jedim dijelom može čak složiti sa Marxom. - Rostowova teorija je evolucijska iz razloga što pretpostalja da do - socio ekonomskih promjena dolazi postupno kroz određene stadije. iako je njegova verzija teorije donekle ekstremnija. Prije nego pređemo na kritiku ove teorije. koja je svojedobno bila dosta utjecajna. Jedan od glavnih kritičara Rostowa i modernizacijske teorije je Andre G. - preskoci ili neke alternativne rute. koji je rekao da nerazvijene zemlje u razvijenim zemljama mogu vidjeti odraz svoje budućnosti. ona je rakapitulacionistička. Frank (1969b) sugerira tri kriterija za preispitivanje svake teorije u društvenim naukama: empirijsku validnost. Frank. Pored nekih naznaka da vanjski utjecaji igraju ulogu. Rostow uzima dato društvo kao jedinicu analize i pretpostavlja da se sve osnovne dimenzije promjene generiraju - unutar svakog društva. teorijsku adekvatnost. Nerazvijene države današnjice trabaju slijediti isti put razvoja koje su danas razvijene države nekada prošle. Ova teorija je internalistička. koji je pored ovog dao i doprinos u razvoju vlastite teorije razvoja. Ona je određena linearno na zadan način i pretpostavlja da sve zemlje moraju proći isti put na isti način. Možemo izdvojiti četiri povezana aspekta: to su teorijske poveznice koje Rostow dijeli sa ostalim autorima modernizacijske škole. i ima li uporabnu svrhu?). Međutim.

Metodološke točke Rostowove kritike su iste.. nerazvijene države se trebaju razviti u kontekstu u kojem već dominiraju određene zemlje odnosno. Ekonomski povjesničar. Reinhard Bendix grafički pojašnjava: „Industrijalizacija se ne može pojaviti dva puta na isti način. To su države kao što je Uragvaj ili kao što je slučaj u nekim državama. U tom smislu. koje nisu prije imale nikakva društva.137). Na primjer. gdije su stara društva bila izbrisana ili marginalizrana od strane europskih osvajača – za Franka je to točka kada za ove države počinje moderna povijest ali i njihova nerazvijenost. Odnosi između zemalja u prostoru i vremenu su važene isto koliko i dešavanja unutar društva. s. Primjena modela ima dosta problema od kojih ćemo spomenuti samo neke. Tako za švedskog ekonomistu. dobitnika Nobelove nagrade Gunnar Myrdala (1963) postoji velika razlika u početnim uvjetima velikog broja nerazvijenih zemalja. pored empirijskih i teorijskih slabosti. mogu koristiti tehnologije koje su već razvijene. međunarodni kontekst stvara mogućnosti i prijetnje.e. Prema njegovom mišljenju države koje se kasnije razvijaju ne trebaju proći iste stadije kao sada razvijene države. Kada se jednom pojavi bilo gdije. Svi njegovi kritičari se slažu da glavna konceptualna slabost njegovog rada leži u propustu da se naglase unutar društvene poveznice. Ekonomski povjesničari osporavaju Rostowovu teoriju na empirijskoj osnovi. Alexander Gerschenkron (1962) naglašava takozvane prednosti nerazvijenosti. ovakva situacija može biti čak i korisna. odnosi između kao i unutar društva. Frank naglašava da Latino Američke države nikada nisu imale tradicionalni stadij i još uvijek izgledaju zaključane u nerazvijenosti.. i. Empirijski probemi Rostowog rada su povezani sa teorijskim nedostatcima. Usto. koje žele da se industrijaliziraju.. Usto neki dodaju da stadiji razvoja nisu svugdije isti.Rostow je optužen po sve tri osnove i ne samo od strane marksista kao što je Frank. ova činjenica mijenja međunarodno okruženje za sve ostale države“ (citirano u Goldthorpe 1984. čiji interesi su u koliziji sa interesima nerazvijenih država. za neke teoretičare. moćan blok već razvijenih država. I na kraju. Rostowov model nije od neke 10 . On ih naziva tabula rasa države. Međutim.

Myrdal smatra da se ovdije kod Rostowa radi o Rostowom implicitnom bajasu prema laisser faire kapitalističkom razvoju. njegov termin razvoj podrazvijenih može se posmatrati kao antipod Rostowovom take off-u. Naime. Frank Andre Gunder Frank je američki ekonomist s njemačkim državljanstvom. kako je Myrdal primjetio kod Rostowa imamo problem što se proces take offa i ekonomskog rasta odvija automatski prema zadanom krajnjem ishodu države modela. Ovaj sustav je struktuiran nejednako. što predstavlja praktičan problem za planiranje razvoja i izbora politika. Ovo vrijedi za kapitalističke države kao što je Bismarckovska Njemačka ili Meiji Japan.godine. dependency school of thought. G. odnosno svjetskih ekonomskih i političkih centara moći. Objavljivanjem svoje knjige „Kapitalizam i nerazvijenost u Latinskoj Americi“ iz 1969. 11 . nakon čega su uslijedili i ostali radovi. Ako ništa drugo onda iz razloga što je take off / uzlet moguće identificirati ex post facto. Fank je zauzeo položaj vodećeg predstavnika teorije koja se različito naziva: neo. I druga stvar. teorija nerazvijenosti. sa satelitima.ih godina prošloga stoljeća i drastično mjenja svoja gledišta pod utjecajem kubanske revolucije i pojavom škole zavisnosti – eng. možda čak i nekoliko decenija poslije. Frank vidi nacionalne ekonomije kao strukturalne elemente u globalnom kapitalističkom sustavu. Koristeći metaforu lanca da bi u globalnom kapitalističkom sustavu objasnio odnose metropole. zbog čega on ignorira činjenicu da je svaki take off (izuzev u Britaniji i Sjedinjenim državama) bio aktivno implementiran projekt razvoja u kojem je država imala krucijalnu ekonomsku ulogu. Ovaj globalni kapitalistički sustav za Franka predstavlja osnov analize. Nadasve. koji je prošao klasičnu školu za ekonomiste u Chicagou. A. nakon što se desio. teorija ovisnosti. a to ne može biti od pomoći stručnjacima u planiranju programa razvoja. Frankovo osnovno polaziše teško da može biti različitije od Rostowog (koji uzima društvo kao jedinicu analize).Marksistička.pomoći za kreiranje razvojnih politika. isto kao i za Sovjetski Savez. U Latinsku Ameriku odlazi 60.

da pojednostavimo. Razvoj satelita na način kako su se razvile metropole nije moguć zbog podređenog položaja u sustavu. On nudi dva različita primjera. svaki stvarni razvoj zahtjeva raskid sa ovim sustavom. Latino Američki glavni gradovi. Ali njegova druga hipoteza. ruralnih radnika bez zemlje. što Frank redifinira kao proces distorzije. Priroda cijelog lanca. kroz cijeli niz srednjih jedinica sustava koje su ujedno metropole i sateliti (npr. Isto tako. do razvoja može doći ako popusti povezanost između satelita i motropole kao na primijer za vrijeme rata ili recesije u metropoli. Ovo se dešava iz razloga što svaka metropola ima monopolističku ekonomsku moć unutar sustava a ne slobodno tržište. Izolacija – bilo geografska ili ekonomska – nije loša nego dobra stvar iz razloga što izbjegava satelitizaciju i dopušta unutar zemlje generirani razvoj. je ogromno i sistematično iskrištavanje. Frank ne negira činjenicu da se u Latinskoj Americi desila jedna vrsta razvoja. a ne podrazvijene što je bitno različito.odnosno sa manje razvijenim državama koje su u ovisnom položaju od strane metropola. Frank objašnjava kako se višak vrijednosti sistematično oduzima od dna do vrha lanca. 12 . Alternativno. mada dosta općenitih hipoteza. Sustav je ovakav od samog početka (u Latinskoj Americi od 16. što dakle nikako ne možemo poistovjetiti sa tradicionalnim ili prvotnim društvom. za koje Frank smatra da Sjedinjene Države iskorištava isto kao što oni iskorištavaju periferije svoje države) sve do krajnjeg satelita - npr. Stoljeća). koji nema što raditi niti može koga eksploitirati. Općenito na temelju ovog modela Frank formulira neki broj više specifičnih. Kao prvo. konsistentna sa njegovim cijelokupnim pristupom. Osnovno obilježje satelita je podrazvijenost. današnje razvijene zemlje nikad nisu imale iskustvo podrazvijenosti. karekterističan za relativno modernu sudbinu Trećeg svijeta. USA). Ustvari.e. je da se sateliti mogu razviti samo ako dođe do slabljenja lanca sa globalnim sustavom. Lanac povezuje cijeli sustav: od globalne svijetske metropole koja je ničiji satelit (i. Uzimajući sve ovo u obzir. One su bile samo nerazvijene. što je i danas slučaj. razvoj satelita je ograničen iz prostog razloga što su sateliti.

Na primijer. jer su sve odlučujuće i determinirajuće promjene uvjetovane iz vana. Frank ne tvrdi da je današni svijet isti kao i četiri stotine godina ranije. industrijalizacija u nekim Latino Američkim državama je bila moguća za vrijeme dva svijetska rata i depresije 30ih godina. ali Frank vjerojatno ima na umu ulazak trans nacionalnih korporaciju u najrazvijenije države Latinske Amerike 60. nametnute od vanjskih sila. posebno za države trećeg svijeta. nego će trebati učiniti radikalni prekid sa cijelopupnim sustavom ako stvarno želi da se razvije. Frankova treća hipoteza je najizravnija od svih. ništa se ne mijenja i ništa se ne može promijeniti. nego suprotno. Može se reći da je ovo područje iskorišteno te zatim bačeno na otpad kako su se ekonomski interesi povijesno i geografski pomjerili.ih godina prošloga stoljeća. satelit ne kreće samo novim putem (put za koji se kasnije ispostavi da je slijepa ulica). Države koje su danas najnerazvijenije su one koje su u prošlosti imale najuže veze sa metropolama. ovo područje je za vrijeme Kralja šećera izvorno bilo najprosperitetniji dio Brazila. 3. Međutim. Prije ili kasnije metropole ponovno zauzimaju svoje pozicije. Na koje točne procese se ovdije misli nije jasno. Do razvoja ne 13 . deterniniran njihovim različitim ulogama unutar sustava. Prateći razvojene korake metropolisa. a države sateliti ponovno bivaju uhvaćeni u lanac i njihov na kratko obećavajući razvoj biva ugušen. Međutim. Za satelite. Model je diskontinuistički. Karakteristike Frankovog teorijskog modela su sljedeće: 1. Brazilski sjevero istok predstavlja najjasniji primjer. 2. 4. Model je stagnacionistički. kao i za cijeli sustava. Struktura uvijek ostaje ista. ova razdoblja ne mogu trajati dugo. Model je bilinearan. Užasavajuće siromaštvo i očigledna zaostalost ovog područja danas nisu nikakva „tradicija“. Frankov model je eksternalistički. koncept „kontinuiteta u promjeni“ više naglašava kontinuitet nego promjenu. Metropole i sateliti imaju različite putanje od samog početka.

nije jasno na koji način je to moguće učiniti. Jedan od najpoznatijih kritičara iz ovog vremena je Bill Warren. Međutim. Empirijski problemi njegove teorije proizilaze iz teorijskih nedostataka. Kao što se moglo i očekivati glavni kritičari teorije ovisnosti bili su sljedbenici modernizacijske teorije. Prospekti kapitalističkog razvoja za države Trećeg svijeta su dobri. kojim teorija ovisnosti nije u dovoljnoj mjeri bila marksistička. ekonomski rast i razvoj novo industrijaliziranih država). Ovu vrstu razvoja već imamo na djelu: i. kao što je Kuba. još uvijek su u sustavu. Teško je identificirati negove metropole i satelite sa određenim sociološkim entitetom. Međutim. c. teorijske i političke slabosti u njegovom radu kao i u Rostowom radu.ih godina od ljevo orijentiranih teoretičara. Frank smatra da čak i neke komunističke zemlje koje su na neki način išle svojim putem. Ne samo u uništavanju starih društvenih 14 . posebno s aspekta da stvarni razvoj nije moguć u kapitalizmu. Frank je ovdije najvjerojatnije imao na umu Kubu. Što se tiče primjene Frankve teorije u praksi ako čak i pretpostavimo da je teorija točna. što možemo učinit? Pretpostavka je da se država treba izolirati na neki način. no drugi sigurno ne (npr. Frankov model je nezgodan u primjeni. širenje kapitalističkih odnosa i razvoj proizvodnih snaga u industriji i poljoprivredi u nerazvijenim zemljama. Neki aspekt odnosa Sjever – Jug u prošlosti i sada odgovaraju Frankovom modelu. Kritičari su identificirali empirijske. b.e. najznačajnija kritika ove teorije dolazi krajem 70.ih i početkom 80. Kolonijalizam je djelovao kao moćna lokomotiva progresivnih socijalnih promjena. Warren smatra da razvoj nije nespojiv sa kapitalizmom. Usvojoj knjizi Imperijalizam: Pionir kapitalizma (1980). Njegova teorija se može sažeti u sljedećim točkama: a.može doći evolucijom unutar sustava.

Prevalencija nacionalizma u državama Trećeg svijeta za Warrena predstavlja negativnu pojavu jer koči kapitalistički razvoj i svrće proleterijat od socijalizma. opuštanjem potencijalnih socijalnih tenzija socijalna mobilnost ove vrste može dovesti do učvršćivanja staleža u društvu. Warrenov ružičasti pogled na kolonijalizam (u svojim djelima on nikada ne spominje trgovinu robljem) sa naglaskom na interne prepreke u državama Trećeg svijeta za neke je netočan i u neku ruku uvredljiv. Warrenova teorija je isprovocirala cijelu oluju kritiziranja. Warrenovom kao marksist vjeruje da će ovi svijetski procesi doprinjeti stvaranju svijetskog proleterijata i na kraju socijalizma (mada ne objašnjava kako). f. Naime.odnosa. e. Suma sumarum odnosa između imperijalista i Trećeg svijeta je da Treći svijet profitira u smislu ekonomskog razvoja i industrijalizacije. Ovaj argument je sličan studijama o socijalnoj mobilnosti. Činjenica da se neke države razvijaju i industrijaliziraju ne dokazuje da druge države mogu ili žele slijediti njihov put. g. negu u nametanju kapitalističkih odnosa koji su do sada zaživjeli. Tradicionalni aspekti Trećeg svijeta (na primijer tradicionalne institucije i ideje) su više prepreka razvoju nego sam imperijalizam. Warren je tvrdio da je njegova teorija bliža Marksovoj teoriji nego teorija ovisnosti. Dapače. Pojava domorodačkog kapitalizma u mnogim nerazvijenim državama svijeta znači da živimo u razdoblju zalaska imperijalizma i nadolazećeg kapitalizma. a ne do njihovog slabljenja. Warren je svijesno raskinuo ne samo sa teoretičarima ovisnosti nego i sa cijelom marksističkom tradicijom prema kojoj je imperijalizam štetan za razvoj država Trećeg svijeta. h. činjenica da se neke osobe uspiju izdići iz socijalne klase kojoj pripadaju u viši socijalni stalež ne znači da društveni staleži prestaju postojati. Neki smatraju da je njegova teorija način da se okrivi žrtva i teorijski korak u nazad u verziju izvorne modernizacijske teorije. No. 15 . d.

dok Treći svijet je upravo suprotan. 6. 4. Svaka država je slučaj za sebe. Sredinom 80ih godina. sa visoko specijaliziranom podjelom rada. 5. 3. kontradiktoran i često brutalan proces koji je stvorio globalnu nejednakost zastupljenu i danas. aspekti njegove kritike teorije ovisnosti su podržani i od ostalih kritičara ove teorije. nacionalnoj. donekle umjerenija struja teorije ovisnosti potvrđuje neke točke. Mada su Warrenovi pogledi dosta ektremni. Neke države se još uvijek mogu industrijalizirati. jer i prema njegovom shvatanju zahvaljujući pokretima neovisnosti države Trećeg svijeta danas imaju veći manevarski prostor za razvoj. 2. rodnoj.Na više suptilnoj razini. Kapitalistički razvoj je dinamičan proces koji stvara nejednakosti na mnogo razina: individualnoj. dok i dalje čvrsto stoji na drugim stajalištima: 1. potrebno je fokusirati se više na spregu ovih sila. marksista i nemarksista. Nije pametno generalizirati. askriptivan (nije važno što ste postigli nego što ste po porjeklu) i sa malo specijalizacije u podjeli 16 . „stvaranje svijeta“ je bio drastičan. njegova obsesivna mržnja nacionalizmom izgleda nerealna i nekonsistentna. Varijante modernizacijske teorije: Zapad karakterizira orijentiranost uspijehu. klasnoj. Umjesto da se pogrešno fokusiramo na unutarnje i vanjske faktore kočničara razvoja. Kada govorimo o Trećem svijetu potrebno je uvažiti činjenicu da za određene socijalne grupe – u stvari za većinu svjetske populacije ekonomske i socijalne stukture kojim su okruženi u velikoj su mjeri različiti od ovih struktura u državama razvijenog svijeta. na primjer vezu između trans nacionalnih kompanija i vladajuće klase u državama Trećeg svijeta. no opći sustav i dalje ostaje karakteriziran nejednakošću. Povjesno.

inovativni. resursa i organizacijskih vještina 17 . To su bile godine stvaranje novih država u Africi i Aziji koje su se oslobadjale kolonijalnog jarma. ili bi ga ako ništa preformulirao na način da kaže da je Zapad puno toga dao nerazvijenim zemljama: podređenost. dok u svrhu razvoja trebaju biti kreativni.rada. Frank bi odbacio i difusionisam. Jedan od glavnih problema ove teorijske dihtomije je što ovdije nema procesa. Ovaj pristup se fokusira na kulturu. preblizu su zapadnjačkim zdravo razumskim idejama o razvoju. Ova teorija je statična. Prema ovom viđenju. što se tiče psihološkog pristupa. itd. tehnologiji. a u nekim slučajevima čak i na psihu ljudi u državama Trećeg svijeta. on odbacije dihtomiju naglašavajući da mi živimo u jednom kapitalističkom svijetu – ništa više nije tradicijonalno. Drugu teoriju kerakterizira difuzionizam – razvoj čine oni koji imaju dajući drugima. Teorije razvoja u praksi: Modernizacijski pristup u razvju ima dominaciju od 40. Ovo je teorijska osnova ideje međunarodne pomoći. Modernizacija je implementirana kroz unaprijedenje trgovinske razmjene sirovina i niz intervencija koje su ukljucivale transfere tehnologije. Ljudi u državama Trećeg svijeta su pasivni. siromaštvo. A.ih godina prošloga stoljeća. Treći modernizacijski pristup možemo nazvati psihološkim. Što je zajednička odrednica svih modernizacijskih teorija? Kao prvo. Što se tiče teoretičara ovisnosti kao što je na primjer Frank. znanja. poduzetni. iskoroštavanje. zaostalo konzervativni. čak i ono što izgleda tako. Razvoj podrazumjeva da će se moderni sektor postupno proširiti i absorbirati tradicionalni. sujevjerni. itd. Postoje tradicionalni i moderni sektori. čak unutar Trećeg svijeta dešava se isti proces. Ovisno od autora davanje može biti u kapitalu. kulturnim vrijednostima. Frank bi rekao da se radi o teoriji koja krivicu stavlja na žrtvu. proakvitni. Također.

on u većini slučajeva nije bio održiv. Teorija ovisnosti predložena je kao alternativna teorija razvoja. isto kao i danas. a nerazvijenost je povijesni proces a ne izvorno stanje. humanitarnim ciljevima i širenjem demokracije.iz više razvijenih u manje razvijene države. USA su dale najveći dio novca za osnivanje ovih institucija i kao rezultat toga imale su najveći utjecaj na rad ovih insitucija. Argument je da kolonijalna shema izravne eksploatacije teritorija od strane imperijalnih sila zamjenjenjuje se neokolonijalnom eksploatacijom. To su International Bank for Reconstruction and Development (the World Bank) i Međunarodni monetarni fond osnovani 22 srpnja 1944. USA su podržavala procese dekolonijalizacije kroz razvojnu pomoć koja je bila usklađena sa svima korisnim širenjem trgovine. Razna iskustva od 50ih naovamo pokazala su da se očekivani prosperitet nije materijalizirao a siromašni su u nekim slučajevima postajali čak siromašniji. Multilateralne institucije su igrale važnu uogu u ovom razdoblju. osim dosta nejasno postavljenog koncepta samo 18 . što ne mjenja odnos centra i periferije. mada nedovršeno objašnjenje nerazvijenosti. Prema ovoj teoriji bogati su uzrok problema siromašnih. Uskoro je postalo jasno da modernizacijski pristup razvoju. Dok su neke ekonomije u razvoju zbilja doživjele rast. ali je u mnogim aspektima bila refleksija već postojeće modernizacijske teorije. Medutim. a njihov interés se više fokusirao na razumjevanje dispariteta u razini razvoja istražujući kako određene regije ili dijelovi ekonomije bivaju transformirani i eksplatirani za korist vanjskih interesa. Ujedinjeni narodi se osnivaju 1945 na mjestu prije ratne Lige naroda. koji je lako prihvatlji i primjenjiv zbog svoje jednostavnosti. ima dosta problema. Mnogi teoretičari i pobornici ovog pravca su bili pod utjecajem Marksisticke teorije o kapitalističkom imperijalizmu. To su institucije Bretton Woods (koje su dobile naziv prema mjestu u kojem je odrzana o konferencija u New Hapshire na kojoj je dogovoreno osnivanje ovih institucija). ova teorija ne nudi nikakvu praktičnu soluciju za riješavanje problema. dok teorija ovisnosti nudi dosta vjerojatno. godine i počeli sa radom 1946.

razvoj Teorija ovisnosti je pomogla u razumijevanju odnosa centra i periferije. Ova teorija je imala značajan politički utjecaj. Tanzanijski eksperiment je na kraju propao. 70ih i 80ih godina doslo je do 19 .ih godina prošloga stoljeća imamo dva važna pokušaja temeljena na modernizacijskim idejama da se izgrade nove i neovisne ekonomije. Možda ovo nije iznenađujuće obzirom da je fokus na nacionalnim državama i svjetskom sustavu kao jedinicama analize a ne na ljudima.dostatnosti. jer nije posjedovao materijalna bogatstva. jer je se mogao osloniti na bogatstvo zajednice kojoj je pripadao. Tanzanija je 70ih godina bila laboratorija razvoja. Neopopulizam. i omogućila je teorijski izgovor nacionalnim borbama za oslobođenje od kolonijalizma. uglavnom na dobrovoljnoj osnovi ispočetka. sa zadružnom poljoprivrednom zemljom. Nitko nije bio gladan hrane niti ljudskog dostojanstva. 1966). Ova ideologija i program se nazivao Ujamaa (bratstvo). Između 1967 i 1976 godine više od 90% seoskog stanovništva Tanzanije je preseljeno. 1970. naglasavajući korištenje domaćih resursa i socijalne aspekte. Julius Nyerere u Tanzaniji i Michael Manley u Jamaica implementiraju programe razvoja. Industrijalizacija je bila glavna mjera vladine politike koja je trebala omogućiti samodostatnost. čiji etos možemo sazeti ovako: I bogati i siromašni su bili kompletno osigurani u prekolonijalnom afričkom društvu. no ovo je kasnije postalo prisilno (posebno između 1974 i 1976. Unatoč tomu. neoliberalizam i anti . Ovaj eksperiment je uključivao preseljavanje ljudi u nova komunalna zajednička sela. To je bio socijalizam (Julius Nyerere. dok je modernizacijska teorija kontinuirano dominirala u praksi sve do 80ih godina. teorija razvoja je pomogla u osvjetljavanju situacije u kojoj se moć nalazi u centru dok su periferije slabe. a neki tvrde i do danasnjih dana. posebno među takozvanim državama periferije. godine).

većina ovih projekata je bila integrirane prirode. Značajna konferencija o ljudskom okruženju održana 1970. kredita i rodnih pitanja koji dobivaju primat. Ovi projekti su u suštini bili modernizacijski. posebno energetskih resursa uslijed velikog rasta cijena sirove nafte. Tada dolazi do odmaka od jednostavnog i jednodimenzionalnog viđenja siromaštva samo kroz prizmu monetarnih pokazatelja. obrazovanje. kao što je siromaštvo. U ovom razdoblju filozofi slobodnog tržišta počinju dominirati razvojnom agendom. glavni fokus projekta bio poljoprivreda. kojima nameću filozofiju slobodnog tržišta te guraju unatrag granice javne politike i ovlasti države. 1976. 1980te i 1990te godine prošloga stoljeća obilježilo je povlačenje države što se najčešće manifestiralo kroz smanjenje javnog sektora i odgovornosti države. u smislu da bez obzira sto je npr. uglavnom iz razloga sto su ciljevi i zadatci definirani u detaljnom plavom printu prije samog pocetka projekta s ocekivanjem da ce se mehanicki ispunjavati tjekom implementacije samog projekta. Ovo su najčešće nazivani blueprint projekti.ih godina prošloga stoljeća u Stockholmu bila je potaknuta sve rastućom zabrinutošću za siromašenjem resursa. osnovnu zdravstvenu zastitu itd. te stavljenjem naglaska na “value for money” u uslugama koje su preživjele. pored toga su imali elemente koji su se odnosili na infrastrukturu.naglog sirenja razvojnih projekata. Ova sira i interdisciplinarna vizija razvoja bila je odgovor na nove perspektive problema nerazvijenih država. Međunarodni monetarni fond 80ih počinje sa Structural Adjustment Programima (SAP). Na primer. Jačanje neliberalizma u zapadnom i razvijenom svijetu imao je odraz i u politici prema nerazvijenim. kreiranih da ispostave razvoj na određena područja u relativno kratkom vremenskom razdoblju. 20 . U sladu s Rezolucijama UN. SAP iako se primjenjuje na nacionalnoj razini vrlo često posjeduje i elemente utjecaja na mikro razinu glede problema participacije. dovod vode. Godine javlja se novi pristup “osnovnih potreba” koji je promoviran od strane Medunarodne organizacije rada i drugih agencija čiji djelokrug rada se bavio pristupom osnovnim resursima kao što je voda. zdravstvena zaštita.

Ova teorija orijentirana prema akterima naglasava cinjenicu da svako drustvo cine ljudi koji razmisljaju i strategiziraju te u mogucnosti su iznaci rijsenje situacije manipulirajuci resursima i ogranicenjima. Ishod ovoga je da ljudi imaju ulogu. Rijeci kao sto su empowerment i partnership postaju moderne. niti je ikada postojala. jedan od vodecih africkih politickih znanstvenika kaze: Razvojne strategije u Africi. Participacija dionika postaje centralni uvjet svake razvojne aktivnosti. i odgovarajuci na cinjenicu da vecena razvojnih projekata nije imal uspjeha. Ne postoji. Ovaj koncep se cak reeksportirao i u razvijeni svijet iz kojeg je dosao. popularna participacija kod donosenja politickih I gospodarskih odluka…. post modernizam pa cak i post razvoj postaju popularni. razvoj se pretvorio u koncentriranu agresiju protiv obicnog covjeka.O ovom razdoblju dolazi do rasta u značaju NVO kao važnih aktera u razvoju. Dosli su do zakljucka da razvoj kao takav moze cak biti tiranski tako da je otpor prema njemu neophodan. Od tada NVOi često od države preuzimaju mnoge od usluga. 2002). 1992. 1995). radjajuci kazaliste otudjenja (prof. U ovom vrtlogu. a posebno od top down pristupa i tehnoloskih predpostavki na kojim lezi modernizacijska teorija. cited in Davidson. 80. Ovo se naziva anti razvojna teorija (Escobar.e i 90. ne samo u radu na razvojnim projektima negó i na odredjivanju agende u smislu odredjivanja sto razvoj znaci. sa malim iznimkama. neki su otisli dalje u dekonstruiranju odnosa moci u razvoju u puno znacajnijem vecem obimu negó sto su teoreticari ovisnosti sugerirali. Profesor Claude Ake. Ova pristup se u monogme razlikuje od strukturalnog pristupa razvoju.e su bile godine mikro intervencija i javlja se “people oriented” (neopopulisticki) pristup kao suprotnost velikim razvojnim projektima. bile su strategije preko kojih je nekolicina koristila vecinu za svoje ciljeve. 21 .. Termini kao post strukturalisam. Claude Ake.

anti razvoj ima dosta zajednickog sa teorijom ovisnosti – obe teorije nude malo prakticnih savjeta osim naglasavanja znacaja lokalnog znanja. multi definicije…su se kombinirale kako bi se obuhvatile sve razvojne teorije. Idea je da smo mi svi dio globalnog sela i uzimajuci ovo u obzir što mi mozemo primjeniti lokalno ili zapad.Medjutim. Ovo je zbilja bilo drukcije. 1987 izuzetno utjecajna World Commission on Environment and Development (WCED) dala je najcesce koristenu definiciju odrzivog razvoja. interpretacije potreba I akcije. a to je: Razvoj koji odgovara potrebama sadasnjih generacija ne ugrozavajuci mogucnosti buducih generacija da odgovore na svoje potrebe I aspiracije (WCED. i u tom smislu ova definicija je bila u skladu sa opcim post strukturalnim trendom tog razdoblja. odrzivost znaci da drustvo stalno odgovara i 22 . Stare ideje kao sto su modernizacija i teorija ovisnosti nisu nestale. Takodjer pojednostavljuju siroki raspon razvojne prakse. odrziv razvoj se mogao aplicirati na kako na nerazvijeni tako i na razvijeni svijet. i na ovaj pristup mozu se nadograditi i obuhvatiti makro teorije. pa i post i anti razvojna skola. Za razliku od svih razvojnih teorija do tada. 1987). Sve obuhvatna priroda odrzivog razvoja. od kojih su neki ustvari temeljeni na participativnom pristupu. Ljudska drustva ne mogu i ne smiju biti staticna jer se ljudske aspiracije i ocekivanja stalno mjenjaju. multi perspektiva. Umjesto toga one su se preoblikovale unutar odrzivosti. multi pristup. Dok su odrzivi komunalni projekti kao sto je Sustainable Seattle koji je rapidno dobivao na popularnosti. Kao prvo naglasen je znacaj mikro razine i uloga svakog covjeka u razvoju. Model odrzivog razvoja nije statican. Pojedinac je vidjen kao centar. U smislu ljudskog razvoja. ODRZIV RAZVOJ 80ih godina je doslo do stvaranja novog pristupa razvoju koji je premostio sve dotadasnje – odrziv razvoj.

godine. posebno vazne poveznice izmedju siromastva. koncept odrzivog razvoja je mnogo siri negó sama zastita okolisa i fizickog okruzenja. Mi trebamo zastiti buduce opcije ljudi. te nakon njih Održivi razvojni ciljevi za razdoblje pisani su u duhu održivog razvoja – ove dvije teme istražiti samostalno (bit će u ispitnim pitanjima). Ukljucije zastitu ljudskih zivota u buducnosti. UNDPova definicija WCEDeove definicije odrzivog razvoja je elaborirana ovako: Proces razvoja treba odgovoriti potrebama sadasnjih generacija bez ugrozavanja opcija za buduce generacije. Godine a drugi u Johannesburgu 2002. a ne drveca (UNDP HDR. Stoga su neki smatrali da je potrebno to razjasniti. Razumijevanje odrzivog razvoja je prosireno i ojacano kao rezultat Samita. gdije su predstavnici vlada razvijenog i nerazvijenog svijeta potpisale poduzimanje konkretnih koraka kako bi se implementirao odrziv razvoj. 1990. Ovo su citati sa web strance iz samita u Johanesbourgu> Samit je potvrdio odrziv razvoj kao centralni element na medjunarodnoj agendi i dao novu snagu globalnoj akciji u borbi protiv siromastva i zastiti okolisa. INDIKATORI RAZVOJA Uzimajuci u obzir kompleksan i evolvirajuci teren razvojnih teorija. Moze izgledati da je odrziv razvoj prvenstveno fokusiran na zastitu okolisa i prirodnih resursa. mozemo primjeniti siroku definiciju “razvoj 23 .prilagodava se potrebama. Prvi je bio u Rio de Janeiro 1992. više nego sto se tice ljudi. p 61-62). pitanje je sto ih podrzava – na cemu stoje? Imaju li ista zajednicko? Kao sto je David Simon (2003) ukazao. Medutim. okolisa i koristenja prirodnih resursa. Do sada su bila dva glavna UNEP sponzorirana Earth Summits o odrzivom razvojo koja su bila izuzetno utjecajna. Milenijumski razvojni ciljevi UN-a doneseni 2000.

tko treba ovo definirati? Znacenje ovih termina moze biti interpretirano na vise nacina i ovisi od subjektivnog vidjenja. Plavo nebo u jutro indicira / pokazuje da će biti lijepo vrijeme te će mo zbog toga obući majicu kratkih rukava. 24 . Primjeri indikatora su: GDP i GNP. sve imaju indikatore procesa (kako stizemo do cilja) i indikatore uspjeha (koji nam kazuju jesmo li stigli do cilja ili ne). sto nam je cilj. Indikatori razvoja Indikatori se koriste svakodnevno kako bi donijeli odluke. Indikatori su svukud oko nas i kazuju nam nešto o svijetu oko nas. pristup i kvaliteta zdravstva i obrazvonih usluga. ili metodologije koja izgleda složeno. razvojni indikatori su brojke izvedene na temelju kompleksne metodologije. Indikatori mogu biti kvalitativni i kvantitativni po svojoj prirodi. bez obzira hoce li se primjenjivati modernizacijska top down metoda ili koristenje skupina lokalne akcije kako se preferirá od strane antirazvojnih teoreticara. zdravstvo.sadrzi razlicite i vise dimenzionalne procese predominantno pozitivne promjene kvalitete zivota ljudi i drustva u materijalnom i nematerijalnom smislu”. Sve razvojne teorije imaju jednu stvar zajednicku. tako da obični ljudi koji trebaju činiti nešto ne trebaju se brinuti oko detalja. i oblasti od posebnog interesa za društvo. No cijela poenta izvođenja indikatora je s ciljem simplifikacije. Medutim. Ali sto su tocno pozitivne promjene i kvaliteta zivota. Mediji i televizija su prepuni indikatora. Interpretirajući socijalne indikatore u širem smislu kao mjeru socijalnih aspekata života oni postaju integralni dio razvojnih indikatora. Human Development Index. kvaliteta života. 2000 Socijalni indikatori predstavljaju i mjere gdije je moguće određene aspekte progresa ili retrogresije procesa ili aktivnosti kao što je industrijalizacija. blagostanje i obrazovne usluge. Međutim. netko vec treba definirati i donjeti odluku. Kako bi bili ucinkoviti potrebno je da imamo neku predstavu o tome gdije zelimo stici. indiktori siromaštva. Acton.

itd. Indikatori sirmoaštva su često izraženi kao novčani dohodak po danu i predstavljaju jedan od razumljivijih indikatora razvoja jer razvoj možemo i definirati kao proces redukcije i eliminacije siromaštva. Međutim ovdije imamo osnovnu kontradikciju sa razvojnim indikatorima. Sigurno će mnogi. a ne samo kako doći. transport. Pristup i kvaliteta su također ovdije. RAZVOJNI INDIKATORI: EKONOMIJA Kao sto je vec navedeno vecina razvojnih teorija u svojoj sustini bila je centrirana na ideji ekonomskog rasta. jer kvaliteta života uključuje sve ono što nam je važno – dohodak. odmor. Ovi termini se koriste od strane novinara i često su predmet rasprave kao i nezaposlenost. kao što su: konkretnost. ideju kamo želimo ići. mogućnosti. Prvi indikatori. senzitivni na promjenu koju mjerimo. kamatne sope. ako ne većina biti kvalitativne prirode.. obrazovanje. Sve razvojne teorije i instrumenti razvoja koji se koriste imaju jednu zajedničku odliku – sve teorije koriste indikatore procesa (koji kazuju kako stići do cilja) i indikatore uspjeha (koji nam kazuju jesmoli uspjeli). i termin kao što je socijalna isključenost je ušao u širu upotrebu. zdravlje. 50ih godina razvoj je bio sinonim za ekonomski rast. Ideja je jednostavna: ekonomski rast rezultira u vecem dohotku ljudi. mjerljivost. od strane političara u vrijeme izbora. Kvaliteta života i dobrostanje su najneuhvatljiviji od svih pojmova na popisu. Kako bi konstruirali indikatore. su dosta tehnički i jednostavni dok indikatri kvalitete života su kompleksni. sto znaci da doprinosi smanjenju siromastva I vecem 25 . neuhvativi. kao prvo trebamo imati neku predstavu. Danas siromaštvo se posmatra dosta šire od samo novčanog dohotka. izvoz.. kao BDP. stanovanje. mir i sigurnost. korisnost. Popis je nezavršen. dostupni i cost effective. sreća i tako dalje.GDP i GNP su indikatori gospodarskog rasta i razvoja i često se mješaju sa ekonomskim progresom. Menadžeri i upravljači politikama biraju indikatore sa karakteristikama. a neki kvanititativne prirode.

Velika ekonomska kriza je podcrtala problem pokusaja upravljanja ekonomijom sa nekompletnim podatcima.736$.ih godina na temelju povrsnih podataka o cijenama dionica. utovaru transportnih kamiona.125$ per capita. postoji pretpostavka da ce korist of ekonomskog rasta na kraju osjetiti svi clanovi drustva. sa neizvjeznim ishodom u rastu siromastva. dok su države s visokim odhotkom one čiji je GNI per kapita 12. Države srednjeg nižeg dohotka i višeg srednjeg dohotka razdvaja granica od 4. Mada distribucija bogatstva nije nuzno izravno vezana uz pitanja ekonomskog rasta. I za nas koji zivimo na pocetku 21 stoljeca tesko je zamisliti kako je ova kriza utjecala na zivote ljudi. Kao rezultat. Prije 30. Sljedeci citat ukazuje na srž tadašnjeg problema: Sa zabrintoscu uvidamo cinjenicu da su Predsjednik Hoover a za njim Roosevelt kreirali politiku borbe protiv Velike depresije 30. Rezultat toga je bila ogromna nezaposlenost i visok rast troskova zivota. Bila je puno gora od ranije depresije koja se desila 1873 – 1896 kojom niti jedan kontinent nije ostao netaknut. Jedan od glavnh ishoda Velike depresije 30ih godina bila je saglasnost onih koji su upravljali ekonomijom da im je poreban sustav nacionalnih racuna. Dokodak po glavi stanovnika još uvijek se koristi od strane Svjetske banke u klasificiranju razvijenosti i bogatsva država. Cinjenica je da sveobuhvatno mjerenje nacionalnog dohotka i prozvodnje u to vrijeme nisu postojale. Ih godina voditelji politike su upravljali ekonomijama na temelju orgranicenih I frangmentiranih informacija. Države srednjeg dohotka su one čiji GNI per kapita od 1.standardu stanovnisva. 26 . Tako u 2016.045$ do 12. Naizgled obsesija sa ekonomskim indikatorima je mozda I razumljiva uzimajuci utjecaj koji je ekonomska depresija imala na zivote ljudi. godini države niskog dohotka su one sa GNI per capita od 1.045$ ili manje koristeći World Bank Atlas metodu. sve do kasnih 60ih razvoj je mjeren uglavnom kroz pokazatelje dohotka po glavi stanovnika. i nepotpunih pokazatelja i industrijskoj proizvodnji.736$ ili više.

koji se objavljuju u rujnu svake godine. po kupovnim cijenama. Tehnicka definicija uzeta iz ovih izvjesca glasi: GDP je ukupna dodana vrijednost. Johns Hopkins i Harvard. smatra se zasluznim za kreiranje naseg modernog sustava nacionalnih racuna. od svih proizvodaca u ekonomiji plus i minus sve supstitucije koje nisu ukljucene u cijene proizvoda. Stoljeca. ali intuitivno najjasniji je procjeniti potrosnju u ekonomiji. Simon Kuznets. Obzirom da je to ukupna vrijednost ekonomske aktivnosti u zemlji. Postoji vise nacina racunanja GDPa. World Bank Development . potrosnja je zbir onoga sto je potroseno od potrosaca (C). Stoga najcesce se kao mjera uzima GDP per capita. su temeljeni na ovim indikatorima. GDP je mjera ukupne ekonomske aktivnosti racunajuci sve konzumirane proizvode I usluge po potrosackim cijenama za dato razdoblje. dobitnik Nobelove nagrade i profesor ekonomije sa Univerziteta u Pensilvaniji. drzave (G) na proizvedene proizvode i usluge zajeno sa ukupnim investicijama. GDP = C+I+G + (EX-IM) U ovoj jednadzbi. ali u pojednostavljenom modelu zatvorene ekonomije 27 . Ovo moze izgledati cudno jer je potrosnja jednih predstavlja dohodak drugih.Depresija i sa njome rast uloge drzave u ekonomiji. Ovdije cemo se dotaci samo nekoliko indikatora napravljenih za mjerenje ekonomske uspjesnosti. Prema ovom pristupu. logicno je da je povezana sa velicinom stanovnistva koje zivi u toj zemlji – sto je veca populaciej veci ce biti I GDP. naglasavaju potrebu za ovim mjerama sto je dovelo do razvijanja sveobuhvatnog seta racuna nacionalnog dohotka. EKONOMSKA AKTIVNOST: Gross Domestic Product (GDP) (ili bruto društveni proizvod (BDP)) i Gros Domestic Product (GDP) GDP I GNP su najpoznatiji I najsire koristeni ekonomski indikatori I predstavljaju jedan od najvecih izuma 20.

Takodjer. neproduktivna potrosnja. Problemi sa GDP-om GDP je popularna mjera ekonomske aktivnosti. Komponenta investment u GDPu je dosta kmpleksna I odnosi se na privatne investicije jer su drzavne investicije na infrastrukturu. Turisti trose novac na hotelske sobe. Kvaliteta ulaznih podataka u mnogim zamljama nije pouzdana. Na kraju EX. a to nikada za mnoge drzave nije bio prioritet osim nekih pokusaja Svjetske banke. Medutim. socijalna zastita. stranci ih placaju te su stoga uzeta kao izvoz. kao instrument komparacije nije u potpunosti prikladan. Roba i suluge ne moraju napustiti zemlju da bi se racunali kao izvoz.IM uzima trgoviski balans u racunicu. I jedan od osnovnih instrumenata za mjerenje gospodarskog I razvojnog progresa. a jedan od njih je poredenje tokom vremena. Ukalkulirane u G. putovanja u zemlji i hranu. Jedan od osnovnih problema vezanih za GDP je kvaliteta ulaznih podataka. posebno uzimajuci u obzir problem 28 . U praksi novac moze biti na stednji ili investiran od strane domacinstava I poduzeca. pomoc naknade za nezaposlene nisu ukljucene u G.(gdije novac cirkulira samo unutar grupa) potrebno je da samo jedan od tokova novca kako bi izracunali ukupno cirkuliranje. ceste itd. Ukratko nepouzdani ulazni podatci dat ce nepouzdan rezultat. Medutim postoje I drugi problemi. UNa I drugih da adresiraju ovo pitanje. i dok su ova dobra proizvedena lokalno.

cijene u drugim dravama su drugacije. Inflacija je prisutna u svim zemljama. ali mozemo poceti od premise na kojoj lezi koncept PPP a to je da bi cijena robe trebala biti ista u svakoj drzavi bez obzira gdije se prodaje i ako uzmemo u obzir tecajne razlike (jer ce razlike u valutnom tecaju reflektirati razlicite cijene proizvoda i usluga). to ce u ovoj drzavi generirati visi GDP. Ovo je nezgodan problema. u nekim je veci a u nekima manji problem. Ali svoj moderan sadasnji oblik je dobila za vrijeme Prvog svjetskog rata i kolapsa ekonomije (Taylor 1995. Obzirom da je GDP temeljen na potrosnji. Kod ovog pristupa uopce nije bitno koja godina se uzima za baznu godinu. 1996). Jedan od nacina adresiranja ovog problema je preko PPP. Ovaj problema je poznat svakom tko je boravio u drugoj drzavi radi odmora. Vazno je spomenuti da se ovdije ne radi samo o pitanju valutnog tecaja. Ovim dobivamo ralni GDP. PPP se moze promatrati na vise nacina. koja je prvi puta artikulirana u Spaniji u 16. 29 . Cak i kada se valuta konvertira. Uobicajen pristup ovom problema je racunanje GDPa temeljen na konstantnim cijenama uzetim od godine koja je uzorak. ono sto je bitno je da su cijene konstantne tako da ce razlike u realnom GDPu reflektirati promjene u outputu. Stoljecu. Rogoff. U usporedbi sa cijenama u nasoj drzavi. Isto tako. ali moguće je rijesiti ako zbilja zelimo uporediti velicinu gospodarstva izmedu datih drzava. razlike u cijenama nacesce postoje. posla ili slicno. PPP prilagoden GDP. stoga do rasta GDPa moze doci samo uslije rasta cijena proizvida i bez porasta u prodatoj ili konzumiranoj kolicini robe. sa nizom cijenom prozvoda i usluga mozemo imati i veci obim proizvodnje i razmjene i niz GDP negó udrzavi koja ima vise cijene.inflacije. Drugi problema sa GDPjem je komparacija u prostoru (izmedu drzava na primer). Teoretski velicina gospodarstva u dvije drzave moze biti ista ali ako su u jednoj drzavi cijene proizvoda i usluga vise negó drugoj. a potrosnja je izvedena na temelju kolicine kupljenih proizvoda i njihove cijene.

zdravstvenu zastitu itd. samostalnost i pravo na donosenje odluka. Medutim. Ovaj koncept obuhvaca i drustvenu participaciju. Razvojni indiktaori: Siromastvo Siromastvo je vazan element koji treba uzeti u obir kod razvoja. 1984). Basic nees approach 70ih godina je doveo do kreiranja seta indikatora ucinka kojim se mjerilo postignuce. pitku vodu. iz ranog 19 stoljeca). koji su zajedno sa pokretom socijalnih indikatora podigli zanimanje za razvojnim indikatorima. prema kojem osoba koja zivi u siromastvu nema dovoljan dohodak za odrzavanje osnovnih zivotnih potreba. tako i deklarirani ciljevi razvoja cesto naglasavaju smanjenje siromastva kao jedan od glavnih mjerila uspjeha. Visok NDP se moze postici kroz veliko zagadenje. Basics nees pristup je dosta relativniji negó subsistance pristup jer se mijenja u vremenu i prostoru. odnosno ljudi ga razlicito tumace. U nekoliko zadnjih stotina godina postojalo je nebrojeno nacina definiranja siromastva.PPP prilagoden GDP per capita (PPP corrected GDP per capita) se rutinski koristi kao komonenta mozda najsire citiranog i koristenog razvojnog indeksa – Human Developmet Indexa UNDPa. obrazovanje. a moze biti asociran i sa veliki ne srazmijerom u distribuciji bogatstva sto vodi ka rastu siromastva vecine stanovnistva. siromastvo moze imati razlicita znacenja. stanarina i odjeca. pravo na rad. Jedan od raniji primera je subsistence (Poor Laws. sanitaciju. sto je sira definicija koja ukljucuje skloniste. s druge strane ne ukljucuju socijalne i okolisne troskove proizvodnje. Jedan od pristupa je i bacis needs approacs skovan od ILOa 70ih godina. 30 . Dok NDP i NNP uzimaju u obzir kapitalnu potrosnju. Jos jedan od vaznih razloga zasto je GDP i njihova familija indikatora popularna je sto je za zemlju mnogo lakse unaprijediti ekonomske indikatore negó drustvene indikator kao sto su javno zdravlje i kvaliteta stanovanja (Kao i Liu. koji su u to vrijeme odredivani kao osnovne namjernice za zivot – hrana.

Ova linija moze biti relativna ili apsolutna. prijevoza na posao i rente za stanovanje su ukljuceni. Velicina linije siromastva ovisi o pretpostavkama koje se smatraju vaznim za zivot. Granica siromastva moze biti odredena na razlicite nacine. Linija siromastva je korisno konceptualno sredstvo koje treba biti lako shvatljivo. Godine napomnje da linija sirmastva nikako ne smije biti uzeta kao pozeljna razina dohotka. ali unutar ovih kategorija moze biti znacajnih odstupanja. Poverty Gap Index (P1) i Senov indeks siromastva (P). Ako je relativna onda se granica siromastva odreduje uzimajuci u obzir drzavni kontekst (npr. Sto mi uzimamo u obzir pod hranom i odjecom? Linija siromastva cesto pati i od politickog mjesanja u definiranje ovog pojma.Uzimajci u obzir znacaj siromastva. 50% medijana dohotka u zemlji. Stoga zajednicka linija siromastva tesko da se moze koristiti izmedju vise zemalja (jer uvjeti izmedu zemalja variraju) ali isto tako nemoguce je komparirati sluzbene linije siromastva zbog politickog odredivanja ove granice. Najjednostavniji i opce prihvaceni pristup je odredivanje linije siromastva. Ovaj koncept se dosta koristio prije moderne ere razvoja. Georgeov primer pretpostavlja da minimalni troskovi hrane. Cesto cujemo da su konceptualne vrijednosti od 1$USD i 2$USD po danu (i uskladeni sa PPP) najcesce koriste od strane agencia i medija. posebno zbog razlicitog razumijevana. ali uobicajeno je da se odreduje u smislu financijskog dohotka (obicno na dnevnoj osnovi). mjerenje siromastva je jedan od glavnih problema. 31 . sto se minimalizirati postotak siromasnih. Na primer prije II svjetskog rata u UK George 1937. Mi cemo govoriti o cetiri indikatora siromastva koja se temelje na dohotku i koriste liniju siromastva: Headcount Ratio ili Index (H). Income Gap Ratio (I). Drzava najcesce zeli svoju politiku predstaviti u dobrom svijetlu a najlaksi i najjeftiniji nacin je da se granica siromastva definirá prenisko. sto definirá siromastvo u smislu dohovne granice ispod koje ljudi zive u siromastvu. Ako govorimo o apsolutnoj liniji siromastva to je odredjeni iznos fiksiran u vremenu i prostoru.

Ustvari njegova evolucija koju cemo demonstirati preko cetri gore navedena indikatora od najjednostavnijeg Headcount ratio do najslozenijeg Senov indeks siromastva. Osnovna mana Headcount Rato je da ne uzima u obzir dubinu siromastva (koliko su daleko odredene kategorije stanovnistva udaljene od linije siromastva). Headcount Ratio Ovo je najjednostavniji od cetiri indikatora. reflektira neke od ovih problema i nacine na koje se adresiraju.00$ / na dan) Populacija 1 Osoba (i) 1 2 Yi ($) 2. niza ce biti vrijednost H. Sto je nize ova linija odredena. a kazuje proporciju populacije ispod linije siromastva.0 3. ono ipak ima svoje probeme.9 Populacija 2 Osoba (i) 1 2 Y i ($) 4. sto predstavlja idealno stanje do 1 (svatko je siromasan – sto je daleko od idealnog. Ovo je jednostavna mjera siromastva. sto znaci da nitko nije siromasan. Z = 1. Ustvari. cetvrti indikator je compozitni indeks koji cini broj razlicitih indikatora. Tablica 1. Na primer.Linija siromastva je lako prihvatljivo intuitivno sredstvo. tada postaje bez smisla. Primjer kako dubina siromastva varira izmedu dvije grupe populacije (N= 10. Na isti nacin. H ocigledno ovisi od razine linije siromastva. uzmimo u obzir dvije grupe populacije sa 10 osoba u svakoj grupi i liniju siromastva od 1$ na dan. moze se odrediti za regije unutar jedne zemlje. i samim time podize compleksna pitanja prezentacije i interpretacije. a postoje i varijacije na ovu temu. ako je granica siromastva suvise nisko postavljenja.0 1. Jadnostavnos i lakoca izracuna su osigurali siroku uprabu Headcount procenta. Na primer mozemo napraviti diferencijaciju izmedu proporcije ruralnog i urbanog stanovnistva koje zivi ispod linije siromastva.8 32 . H = broj siromasnih / ukupna populacija Moze varirati od 0.

8 0.5 0. sto je slucaj samo kod dvoje ljudi.5 1. Stoga samam definicja ne obuhvaca one koji zive iznad linije siromastva.9 0.30$.4 6 7 8 9 10 0.5 6 7 8 9 10 0.5+0.5 (sto znaci da je pola populacije ispod linije isromasta od 1$ na dan).44$ (0. 2.9 1.2$.4+0. kod populacije 1 imamo cetiri osobe cije siromastvo je dublje od najsiromasnije osobe u populaciji 2. Drugi nacin analiziranja ovog problema je da nadjemo prosjecnu devijaciju od linije siromastva. Za svaku osobu u populaciji devijacija od linije siromastva se moze izracunati na ovaj nacin. dok metoda Headcount ratio kaze da je razina siromasta ista za obe populacije. 33 .8 1.5 2.5 Iz tablice vidimo da je vrijednost H ista za obe populacije.6 = 2.9 0.2.2 / 5=0. mada je dubina siromastava izgleda veca kod populacije 1 u odnosu na populaciju 2. Vrijednost H je 0. dok dubina siromastava veca kod populacije 1 jedan negó kod populacije 2.5 0.7 H 0. U nasem slucaju ovo je prostim okom vidljivo.7 0.2 3 4 5 2. To je prosjecna devijacija od linije siromastva za ljude koji zive ispod ove linije. dok je za populaciju 2 prosjecna devijacija od linije siromastva 0.5 0.44).5+0. dakle. Za populaciju 1 to je 0. Medjutim. Najveca dubina siromastva kod populacije 2 je 0.8 0. odredjivanjem prosjecne devijacije vidimo da je situacija u populaciji 1 znatno gora negó u populaciji 2.6 0.2+0. Income Gap Ratio (I) Ova vrsta indikatora je osmisljena radi fokusiranja na dubinu siromastva ispod linije siromastva.3 4 5 1.

0 – 0. Kada saberemo sve devijacije dohotka zas ve pojedince ili kucanstva koji se nalaze ispod linije siromastva i podjelimo sa brojem osoba ili kucanstava dobit cemo prosjecnu devijaciju od linije siromastva: I = ukupna devijacija od line siromastva / broj osoba ispod linije siromastva Sto je veca vrijednost I.80$ na dan.80$ imat cemo istu dubinu siromastva od 0. prosjecna devijacija je izrazena u odnosu na vrijednost linije siromastva. devijacija u odnosu na liniju siromastva iznosi: 1. a u drugom slucaju 10%. sa dohotkom od 1.Devijacija dohotka po glavi stanovnika u odnosu na liniju siromastva Z–y/Z Gdije je Z linija siromastva. To je proporcionalni pobacaj u dohotku. Ne treba niti spominjati da jaz siromastva od 20% ukazuje na znatno tezu situaciju negó jaz od 10%.2.0 = 0. Kao sto smo ocekivali Income Gap Ratio je duplo veci za populaciju 1 u odnosu na populaciju 2. to znaci da je prosjecna dubina siromastva 0. sa istim podatcima kao ranije (Z = 1$ na dan i velicina populacije je 10 u oba slucaja).8 / 1. odredjujuci liniju siromastva na 2$ na dan. Izracun Income Gap Ratio je ilustriran u Tablici 2. No. za osobe koje su u pitanju u prvom slucaju prosjecna dubina siromastva iznosi 20%. Populacija 1 Osoba (i) Yi ($) (Z – Y1)/ Populacija 2 Z Osoba (i) Y i ($) (Z – Y1)/ Z 34 . y individualni dohodak (y < Z) Ako uzmemo da je y = 0. Medutim. veca je prosjecna dubina siromastva. a Z ili linija siromastva 1$. uzmimo da je linija siromastva 1$ na dan i dvije osobe imaju dohodak od 0.2$. sto znaci da je devijacija dohotka ove osobe od linije siromastva iznosi 20%). Razlog za ovo je sto apsolutna devijacija od linije siromastva moze zavarati. Medutim. ukazujuci na znatno vecu dubinu siromastva kod populacije I. ali situacija u ovom slucaju nije toliko losa kao u prvom primjeru.2$ na dan.8$. Na primer.

0/5= 0.7/5= 0.3 (Z – Y1)/ Z 0.3 0.2 0.7 1.2 0.2 1.1 0.1 0.9 1.4 0.8 3 2. Sa drugim setom podataka.5 1.7 0.5 H 0.0 5 5 0. Kao kod svih prosjeka.7 0.44 1.34 1.5 Total Broj ispod linije siromastva 2.9 1.6 0. Populacija 3 Osoba (i) 1 2 3 4 5 Yi ($) 2.7 0.6 1 2 3 4 5 4.2 6 7 8 9 10 0.2 0.8 1.3 0.0 3.9 0.5 0.3 0. ovdije imamo drugi problema.5 6 7 8 9 10 0.5 0.2 (Z – Y1)/ Populacija 4 Z Osoba (i) Y i ($) 1 4.5 4 2.5 5 1.5 2.4 H 0.5 1.0 1.5 0.5 Total Broj ispod linije siromastva 1.9 0.7 0.7/5= I 6 7 8 9 10 0.8 0.2 Medjutim.9 0.8 2.7 0. mozemo imati isti rezultat.6 0.0 1.3 0.5 2.2 0.5 6 7 8 9 10 0.1 2 3 4 5 2.2/5= I 0.34 35 .5 0.4 0.5 0.9 0.4 0.6 0.1 0.8 0.7 5 5 0.9 1.8 0. Income Gap Ratio krije varijacije unutar prosjeka.0 2 3.8 1.8 0.9 1. kao u primjeru datom u tablici 3.1 0.

Medjutim.3 0.8 5 1.tako da nema promjena sto se tice njihovog dohotka. Income Gap ration moze biti opasna mjera odredivanja uspjesnosti programa usmjerenih na reduciranje siromastva.5 H 0. dok kod populacije 4 varira od 10 do 70%. Headcount ratio ukazuje na uspijeh.5 (Z – Y1)/ Z 0. vidimo da unutar ovih populacija imamo znatno vece varijacije siromastva kod populacije 4 u odnosu na populaciju 3. upravo iz razloga sto se radi o prosjeku. no treba li ovaj podatak biti bitan i za odredivanje politike? Da.34 1. u ovom slucaju dvije kolumne su kao i ranije .0 2 1.5 10 0.8 0.5 5 4 0. Ali osoba broj 6 je sada sa dohotkom iznad linije siromstva.1 0.2 6 1. Unutar populacije 3 omjer siromastva se krece od 20 do 50%. Ovo mozemo ilustrirati u primjeru tablice 4 za populaciju 3.9 4 1.4 1.8 5 1.3 7 0. Ovo cini znatnu razliku na individualnoj razini.5/4= 0.2 0.7 0.5 Total Broj ispod linije siromastva 1. Iz ovog primera vidimo da je I isti za obe populacije.3 8 0.9 3 1.0 2 1.I ovdije imamo dvije populacije.7 0.4 9 0. ali vrijednosti I se ustvari pogorsava. Populacija 3 Prije projekta Osoba (i) Yi ($) 1 2.7 1.2 6 7 8 9 10 0. cak i ako su samo malo iznad nisu ciljani. treba. Na primer.7/5= (Z – Y1)/ Populacija 4 Z Poslije projekta Osoba (i) Y i ($) 1 2.38 36 .6 0. oni koji zive iznad linije siromastva.5 0.7 0.3 0.7 0.4 0.9 3 1.6 0. nazvane populacija 3 i populacija 4 kako bi izbjegli konfuziju sa prethodnim primjerom.9 4 1.

Poverty Gap Index Jedini nacin na koji mozemo prevazici gore navedeni primer i nedostatak senzitivnosti pokazatelja kao sto je Income Gap Ratio je modificirati ih uz pomoc Headcound Ratio-a. 6 sa svojim dohotkom je bila odmah ispod linije siromastva. tako da je dubina siromastva za ovu osobu bila dosta plitka. To nas dovodi do trece stepenice u evoluciji pokazatelja siromastva na temelju linije siromastva – a to je kombinacije Headcount Ratio i Income Gap Ratio. Uzimajuci primer prije i poslije kod populacije 3. Ovdje smanjenje u Poverty Gap Indexa od 0. Ovo nije iznenadujuce jer osoba br. Iz ovog primera vidimo da kada bi se uzimali samo pokazatelji Income Gap Ratio dobili pogresnu sliku da se ukupna situacija pogorsala. 6 iz racunice povecalo je siromastvo. Stoga. tako da kada je ova osoba izasla iz siromastva prosjecni pokazatelji siromastva su se pogorsali mada nije bilo nikakvih izmjena u dohotcima ostalih osoba. sto je niza vrijednost P to je situacija bolja. Izuzimajuci osobu br.I H se popravila dok se vrijednost I pogorsala ukazujuci da je projekt pogorsao dubinu siromastva. kao I sa prethodna dva indikatora. mada do toga nije doslo negó upravo suprotno.176 37 . Poverty Gap Index (P1) se dobije mnozenjem Headcount Ratio sa Income Gap Ratio. P1 = procent osoba ispod linije siromastva x prosjecna devijacija ispod linije siromastva Ili P1= Headcound Ratio x Income Gap Ratio Poverty gap indeks je indeks jaza siromastva. koji prilagodava ili mjeri vrijdnosti procenta jaza dohotka I procenta populacije koja je klasificirana kao siromasna u odnosu na liniju siromastva. Ustvari podatci za ovu osobu su znatno popravljali prosjek. Kada je P jednako nula to znaci da nitko nije siromasan.

15 se odnosi na pozitivne promjene nakon programa smanjenja siromastva. vrijednost Headcount ratio se smanjila.90 0.5 0.44 0.39 0.38 – 0. Indeks jaza siromastva ne obuhvaca prirodu distribucije dohotka siromasnih osoba (onih koji su ispod linije siromastva).50 0. Jesu li ovi ljudi svi na isti nacin siromasni. Mnozenjem ove dvije vrijednosti dobivamo samo korekcije Income gap ratia sa headcount ration.48 0. U tablici dolje ove populacije su oznacene brojevima 5 i 6 kako ih ne bi mjesali sa ranijim primjerima. ipak i ovaj nacin mjerenja sa sobom nosi svoje probleme.9 4.30 0. Dok Indeks jaza siromastva izgleda kao finalni odgovor na nase probleme mjerenja siromastva.30 0.40 0.80 0. i to je sve.41 0.43 0. sto indicira poboljsanje situacije glede siromastva.49 0. dok Headcount ratio nam kazuje procent osoba koje zive ispod linije siromastva.57 0.70 0.10 Populacija 6 Osoba (i) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Y i ($) 0.42 0. Uzmimo u obzir dvije populacije od 10 osoba (govorimo samo o onim koji zive ispod linije siromastva od 1$ na dan) od ukupno 20.43 0.5 0.49 0. Populacija 5 Osoba (i) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ukupan dohodak Prosjecni dohodak Raspon H I P1 Yi ($) 0.46 0. u ovom slucaju je njegova vrijednost pala. ili su neki siromasniji od drugih? Income gap ratio nam kazuje samo prosjecnu dubinu siromastva.15 0.20 0.285 38 .38 4.57 0. Kako vrijednosti Indeksa jaza siromastva dobijemo mnozenjem ove dvije vrijednosti.do 0.1 – 0.285 0.40 0.43 0.25 0.30 0. Iako je doslo do povecanja Income gap ratia.

Sto mislite je li distribucija vazan faktor? Sa stajalista definiranja politike mobli bi smo argumentirati da je distribucija vazna u smislu da je vazno je li radimo sa populacijom koja je jednako ili razlicito siromasna.57$ na dan. ali treba naglasiti da se nejednakost moze gledati s aspekta drugih cimbenika kao sto su obrazovanje. I to je predmet sljedeceg dijela. kod populacije 5 imamo veliki raspon izmedu najsiromasnijih i onih manje siromasnih. drzavna potrosnja i slicno.43$ po danu. odnosno isti razlog siromastva. dok neravna distribucija ukazuje na vise razlicitih uzroka siromastva. vazno je primjetiti da sva tri idikatora siromastva u tablici gore su posve ista. Nejednakost dohotka Nejednakost je vazan koncept kada govorimo o razvoju. prirodni resursi. Fokus mnogih studija o nejednakosti je dohodak. Medjutim ovdije se bavimo pitanjim dohotka jer smo i do sada govorili o indikatorima siromastva temeljenim na dohotku. ali i tu su materijalna odnosno egzistencijalna pitanja od znacaja za pitanje socijalnih tenzija. Na primer. Prosjecni dohodan za obe populacije iznosi 0. Ovdije intencija nije implicirati da je dohodak jedini cimbenik vazan za razvoj. Medutim. Dok populacija 6 ima dosta ujednacen dohodak. a imaju i identican Income Gap ratio od 0. mozda ujednacenija distribucija ukazuje na zajednici. distribucija njihovog dohotka je razlicita. 39 . zdravstvena zastita. Iako je prosjecni dohodak ove dvije siromasne populacije identican.Ocito je da populacija 6 ima ravnomjerniju distribuciju dohotka u odnosu na populaciju br. Bilo bi korisno uzeti u razmatranje formu ove distribucije ispod linije siromastva. kada govorimo o nejednakosti doticemo se i moralne dimenzije. Na temelju toga neki bi mozda dali argument da izmedu ove dvije populacije nema razlike. resursi. 5. al iono sto nam nedostaje kod sva tri do sada prikazana indikatora siromastva je razmjer nejednakosti. Naravno.

796.2 0. te je stoga ID jednak 0. cetiri kategorije (koje broje 80% populacije) imaju svega 0.4 posto ukupnog dohotka.Yi 0 0 0 0 0 0 0 40 .2 0.2 0.2 1 od Xi .2 0. gdije veca vrijednost ID ukazuje na vecu nejednakost. Razlika izmedju procenta stanovnistva u datoj dohodovnoj kategoriji i procenta dohotka koji ima ukazuje na razmjer nejednakosti.2 0. U ovom slucaju ID iznosi 0. a za tim procjenjivanje velicine dohotka koji pripada svakoj kategoriji stanovnistva.6 % ukupnog dohotka.8.Postoje brojni nacini mjerenja nejednakosti distribucije dohotka stanovnistva i postoji i brojna literatura i prednostima i nedostatcima ovih razlicitih pristupa. U dugom primjeru. Tablica 3. u tablici 3.2 1 Procent ukupnog dohotka Yi 0.2 0. Indeks nejednakosti (index of dissimilarity) ID definiramo na sljedeci nacin: ID=0. Dva teorijska primera ilustriraju izracun.2 0.7 izracun ID – primer 1 gdije je dohodak ravnomjerno distribuirán u pet kategorija stanovnistva Dohodovna kategorija Sirina Xi Prvi 20% Drugi 20% Treci 20% Cetvrti 20% Peti 20% Ukupno ID = 0. tablica 3.5∑Xi – Yi Gdje X predstavlja sirinu dohodovne kategorije (i oznacava razlicite dohodovne kategorije) i Yi je procent dohotka koji se asocira sa datom kategorijom stanovnistva.7. Vrijednost ID varira od 0 do maksimalno 1. Najjednostavniji nacin pristupa ovoj problematici je prvo odredjivanje rangiranje populacije u odnosu na dohodak. dok najbogatijih 20% ima 99. Oba imaju dohodovne kategorije od 20% (sto znaci da je populacija podjeljena u kvintile) u prvom primjeru.2 0. sve dohodovne kategorije imaju tocno isti dio ukupnog dohotka (po 20%). Na primer.

U drugoj krajnosti.8.2 0.Yi 0. Gini keoficijent bi bio 1. to jeste kada bi na primjer svaka desetina stanovništva dobila desetinu ukupnog dohotka.796 1.2 0. kada bi sav dohodak otišao u ruke samo jedne osobe. vjerojatno najpoznatija I najsire koristena mjera nejednakosti je Gini koeficijent.199 0.996 1 od Xi .001 0. Gini koeficijent je zbirna mjera koja kazuje u kojoj se mjeri stvarna distribucija dohotka razlikuje od hipotetičke distribucije dohotka prema kojoj svatko dobiva isti dio dohotka.796 Medutim. kada bi dohodak bio podjeljen svom stanovništvu proporcionalno.Tablica 3.001 0. Gini koeficijent sam po sebi nije mjera siromaštva. Veličini Gini koeficijenta korespondira prostoru između ove dvije krivulje. Gini koeficijent bi bio 0 i u tom slučaju ne bi imali nejednakost.2 0. Temelji se na takozvanoj Lorenzovoj krivulji. Na primjer.199 0. Na slici dolje vidimo vidimo grafički prikaz Gini koeficijenta.199 0.592 0. 41 . ali je jedan od indikatora sa liste koji se koriste kao razvojni indikatori. i može imati vrijednosti u rasponu od 0 do 1: računajući prostor između Lorenzove krivulje (u većini slučajeva zakrivljena linija) koja prestavlja stvarnu distribuciju dohotka i ravne linije koja predstavlja ravnomjernu raspodjelu dohotka u društvu.2 0.001 0. Izracun ID – Primjer 2 gdije je dohodak neravnomjerno rasporedjen medu stanovnistvom Dohodovna kategorija Sirina Xi Prvi 20% Drugi 20% Treci 20% Cetvrti 20% Peti 20% ukupno ID = 0.199 0.2 1 Procent ukupnog dohotka Yi 0. extremnu nejednakost.001 0. te bi imali tkz. Kao I indeks nejednakosti.

Ovdije horizontalna linija predstavlja kumulativni procent od najsiromašnijih prema najbogatijim.∑(σXi – σXi-1) (σYi-1 + σXi) i – kategorije na x liniji σXi – kumulativne vrijednosti za populaciju do vrijednosti i σYi – kumulativne vrijednosti za dohodak do vrijednosti i ∑ . dok je na vertikalnoj liniji kumulativni procent visine dohotka.zbir svih kategorija dohotka 42 . Kosa linija od 45 stupnjeva predstavlja hipotetičku liniju apsolutne jednakosti dohotka. Gini koeficijent: prostor A / prostor (A+B) Gini koeficijent= 1 .

S druge strane društva sa izraženom nejednakošću imaju Gini koeficijent od 0. jer moze biti slučaj da su svi stanovnici podjednako siromašni. U slici dolje vidimo da prema podatcima Eurostata uzetim iz UN2-ove baze niti jedna Europska država za koju postoje podatci o nejendakosti nema tako visok Gini koeficijent kao što je slučaj u Bosni i Hercegovini. 2 https://www. Švedska.5 i više. a ne bogati.unu.Jedna od prednosti korištenja Gini koeficijenta u mjerenju nejednakost je mogućnost komparacije sa drugim državama. Slovačka.wider. Island. Na slici su dati podatci za 2011.edu/project/wiid-%E2%80%93-world-income-inequalitydatabase 43 . Tu su u većini slučajeva afričke i države latinske Amerike poznate po podjeljenosti društva.unu.wider. 40 35 30 25 20 15 10 5 0 Izvor: https://www.3. godinu izračunati na temelju dohotka. Važno je naglasiti da nam Gini koeficijent ne kazuje nista o standardu života u datoj zemlji.edu/project/wiid-%E2%80%93-world-incomeinequality-database Društva koja karakterizira visok stepen solidarnosti i redistribucije dohotka imaju Gini koeficijent ispod 0. Na slici vidimo da države koje imaju Gini ispod 0. Niska vrijednost Gini keoficijenta ne znači automatski da imamo visok standard života u toj zemlji. Norveška.25 su Slovenija.

Postojali su napori da se Gini koeficijent koristi kao jedna od komponenti indikatora siromastva. i to samo onu koja se tice dohotka. Income Gap Ratioa I Gini koeficijenta za populaciju koja se klasificira kao siromasna. Jedna zanimljiva tablica: 44 . uzimajuci u obzir I druge ne monetarne variable. Jedan od najpoznatijih pristupa je od Amartya Sena – Indeks siromastva.Međutim. Kalkulacija P – Poverty Indeksa je sljedeca: P = H (I + (1-I)Gp) ili P= HI + H (I – I) Gp Ovdije se Gini koeficijent transformira od mjere nejednakosti u mjeru siromastva. Postoje I postojali su napori da se da visedimenzionalni prikaz nejednakosti. Gini koeficijent daje jednodimenzionalnu sliku nejednakosti. sto je u sustini kombinacija headcount Ratioa.

Vecina agregatrnih indikatora ima vrijednost od 0 do 100 gdije visa vrijednosti implicira veci stupanj razvoja. broj ucenika u osnovnim i srednjim skolama. kako su se javili zahtjevi za prosirivanjem koncepta razvoja tako se javila i potreba za uvodjenjem novih razlicitih setova indikatora. Iz ovog primjera vidimo da imamo razlicite indikatore. Medjutim. u dosta usko definiranom podrucju razvoja. odnosno bolju kvalitetu zivota. Vec smo vidjeli da su i ovi indikatori samo po sebi dosta kompleksi. prezentirani indikatori su dizajnirani da mjere ucinak. a ne nuzno napredak. stopa nezaposlenosti i stopa investicija. postojali su napori da se razlicite grupe indikatora integriraju u jedan razvojni indeks. Imamo mnogo primjera compozitnih indikatora. 45 . Napravljeni su da izmjere samo jedan aspekt razvoja. ili preko dohodovnog jaza od nacionalne linije siromastva. daleko od toga. To ne znaci da ovi indikatri vise nisu vazni. broj ljecnika. ovaj indikator ima puno elemenata. gdije autori argumentiraju izbor svakog ulaznog indikatora. Kao sto smo vidjeli na primjeru GDP. Iako su ekonomski indikatori kao sto je GDP korisni. Unatoc tome. GDP. bilo da se radi o ekonomskom razvoju ili siromastvu. broj bolnickih kreveta. Problem je koje indikatore izabrati od broja dostupnih drustvenih indikatora. Svaki od ovih indikatora treba svesti na nize jedinice kako bi se mogle sve zajedno agregirati u jednu vrijednost.INTEGRIRANJE RAZVOJNIH INDIKATORA Svi indikatori koje smo do sada spominjali su jednodimenzionalni. pod razvojem danas podrazumjevamo puno sire podrucje koje se ne moze mjeriti samo kroz ekonomski rast. Pored ovoga. Na primer nedavni primjer razvojnog indeksa za regije u Madjarskoj je temeljen na sljedecim komponentama: Stambene jedinice sa tekucom vodom. prikljucak na javnu kanalizacionu mrezu.

Kao rezultat toga o Indeksu humanog razvoja se cesto pise i govori u lokalnim medijima svake drzave. Takodjer. te od toga kako se ove vrijednosti agregirane (kombinirane u jednu vrijednost). ali postoje i alternative. Trebamo napomenuti da ovo nije jedini compozitni indikator niti je najbolji. pracena je od vecine medija. svaki Izvjestaj o humanom razvoju ima zasebnu temu. U ovom poglavlju cemo se fokusirati na jedan poznati primer sireg razvojnog indeksa. Jedan nacin je da se napravi indeks od jednostavne srednje vrijednosti svih komponenti. Naime. HDR 2003. Ova publkacija koja u vecini drzava izlazi u lipnju mjesecu. ovo nije bio jedini niti prvi kompozitni indikator osmisljen od UNa. a objavljuju se za svaku drzavu od strane UNDP-og ureda u datoj drzavi. Drugi razlog je sto su HDR i Indeks namjerno osmisljeni da naprave protu tezu Izvjestaju od svjetskom razvoju od Svjetske banke (World Development Reports) koji su temeljeni na ekonomskim indikatorima. jos ranije je predlozio razvojni indeks od 18 glavnih socioekonomskih indikatora. UNDP ima jaku medijsku masineriju koji Izvjestaje o humanom razvoju (Human Development Report) razglase na sva zvona. ona ustvari zadiru u osnova filozofska pitanja pojma razvoj i sto taj pojam treba ukljucivati. Prvi HDR 1990 istakao je UNDPovu viziju ljudskog razvoja i objasnio je kako ovaj koncept treba dopuniti koncept ekonomskog rasta i razvoja a ne zamjeniti ga. kako je on osmišljen od strane UNDPa. Kao prvo trebmo objasniti koncept humanog ili ljudskog razvoja. mi se fokusiramo na Indeks humanog razvoja od UNDPa iz vise razloga.Iz ovog vidimo da ce vrijednost agregatnog indikatora ovisiti prvenstveno od selekcije ulaznih indikatora. a to je Indeks humanog razvoja. Kao i Izvjestaji o svjetkom razvoju Svjetske banke. odnosno na to kako je kreiran od strane UNDPa. UNov istrazivacki institut za socijalni razvoj (UNRISD) sa sjedistem u Svicarskoj. ali je zasigurno jedan od poznatijih. njihove vrijednosti. 46 . No. Na primer. Iako ova pitanja na izgled mogu djelovati kao pitanja pedanterije ili tehnike. LJUDSKI ILI HUMANI RAZVOJ (Human Development) Izvjestaji o humanom razvoju cine publikacija ne samo UNDPa negó i jednu od najreprezentativnijih cijelog UN-a.

Godine. Tablice sa podatcima i grafikoni su koristeni kroz cijeli izvjestaj. Drugi dio HDR cine indeks i tablice koje cine osnov za diskusiju u prvom dijelu. Ali u svim stadijima razvoja.10). ona su suoceni sa manjim brojem mogucnosti. U naceli mogucnost izbora je bezgranicna i mjenja se tjekom vremena.Godine fokusirao se na Milenijumske ciljeve za smanjenje siromastva. i time unaprijede svoje uvjete zivota ako zele. Ovi izvjestaji su po stilu dosta slicni Izvještajima o svjetskom razvoju Svjetske Banke. Ekonomski rast se smatra vaznim. Covjek za koga se smatra da je otac HDR je pakistanski ekonomist Mahbub ul Haq koji je umro 1998. s. Medjutim. na primer sa unaprijedjenjem obrazovnih mogucnosti. Ako ova osnovna tri elementa nisu zadovoljena onda i mnoge druge mogucnosti postaju nemoguce doseci. politickog ekonomiste sa Sveučilišta u Oxfordu. koju on definirá kao mogucnost izbora i mogucnosti. (UNDP HDR. Sen je izuzetno utjecajan sa svojim pisanjem na temu siromastva a dobitnik je i Nobelove nagrade iz ekonomije. Prvi dio cini tekst i diskusija temeljena na dijagramu o glavnoj temi koja je obradjena u izvjestaju. a u kontekstu ljudskog razvoja i promjena u svijetu. Journal of Human Developmenent pokrenut od UNDP je cinio paralelnu inicijativu zajedno sa izvjestajima. i imaju dva dijela. Za siromasne to znači nemogućnost da usvoje i transformiraju se. Osnovne dolike su da ljudi a ne novac predstavljaju centralni prioritet ljudskog razvoja. koncept ljudskog razvoja kako je podrzan od UNDPa temeljen je na pisanju Amartya Sena. Jedna od osnovnih tema vodilja u njegovim radovima je znacaj sposobnosti (capbabilities) u razvoju. 1990. ali s naglaskom da ekonomski rast cini samo jedan od elemenata za poboljsanje dobrostanja covjeka. sto im omogucava da vode dug i zdrav zivot. Ljudski razvoja je proces koji ukljucuje povecanje izbora. Do rasta sposobnosti moze doci na mnogo nacina. Kada ljudi imaju manje izbora. te da ima pristup resursima potrebnim za pristojan standard zivota. tri osnovna izbora cine: mogucnost da covijek vodi dug i zdrav zivot. ili ravnopravnosti ili kolicine 47 . da stjece znanje.

Pismenost u kombinaciji sa godinama provedenim u obrazovanju ili stupanj upisa osnovne. neophodno je bilo skovati indeks koji ce biti transparentan. itd. drustvenih. U nekim situacijama koristi se i izraz Odrziv ljudski razvoj. Realni GDP per capita je proxy indikator za razinu dohotka. Kao dio ove strategije odluceno je raditi indeks za svaku zemlju. Prvi izvjestaj o ljudskom razvoju predstavio je alternativni indeks za mjerenje progresa ljudskog razvoja. ili drzavu. srednjim i niskim ljudskim razvojem. Kao sto pojam ekonomskog razvoja za mjeru uzima GDP. kao termin koji naglasava ovo preklapanje. Ocekivani zivotni vjek je proxy indikator za zdravstvenu zastitu i uvjete zivota. HDI ima tri komponente. novinare. Ovdije postoji i preklapanje sa pojmom odrzivog razvoja i naglaskom na mogucnostima buducih generacija i vecom otpornosti na rizike (bilo prirodne. koja kazuje redosljed drzava glede ljudskog razvoja djeli drzave sa visokim razvojem. etc. Tako da drzave trebaju porediti svoj dosegnuti stupanj razvoja sa razvojem drugih drzava. To su zdravstvo. obrazovanje i dohodak. Stoga ovaj indeks je komparativan izmedju drzava jer se ista metodologija primjenjuje za svaku druzavu. i nije cilj samo po sebi.e. i prezentirati ga u datoj zemlji kao bi se omogucio proces “naming and shaming”. Jasno je da sve sto suzava mogucnosti ugrozava ljudski razvoj. koji se trebao uklopiti u novu paradigmu razvoja. tako je za ljudski razvoj skovan HDI. ekonomske. za politicare. Naravno. odnosno dovoljno jednostavan za razumijevanje sire publike (i.). Medjutim. Ekonomski rast predstavlja jedan od glavnih instrumenata za postizanje ovog cilja. Cilj ljudskog razvoja je mnogo puta jasno iznesen u mnogim HDR: Krajnji cilj razvoja treba biti ljudska dobrobit.osnovnih resursa (prirodnih. etc. rezultati HDI u mnogome ovise o kvaliteti ulaznih podataka. kao sto mozemo i pretpostaviti. srednje i visokoskolsko obrazovanje.) sa sto razvnovrsnijom zivotnom i produktivnom osnovom. Takodjer. Tablica sa rezultatima. treba imatu u vidu da je bilo i izmjena metodologije.). 48 .

Na kraju krajeva. oni su razliciti iz razloga sto je basic need approach fokusiran na predmete dok je HDI fokusiran na ljude. Cak prije 1999 ovo kasnjenje se odnosilo na tri godine ili vise. p513 – 515)). 70ih godina prosloga stoljeca. kod HDI imamo konsistentno koristenje tri osnovna indikatora. Ovo je razumljivo ako prihvatimo da ljudi uce na iskustvu. 1984. odnosno da bi indeks posao suvise slozen za razumjevanje obicnih ljudi. dok se GDP per kapita izrazava novcano. Usto. metode izracuna GDPja i GNP su takodjer mjenjane tjekom vremena. Prvi korak kod HDI metodologij je izraziti sirove podatke za tri komponente u smislu maksimalnog cilja. U svakom slucaju treba napomenuti da su HDR (Izvjestaji o ljudskom razvoju) temeljeni na podatcima starim najmanje dvije godine. RACUNANJE INDEKSA HUMANOG RAZVOJA (HDI) Od pojave prvog HDI 1990. Ocekivane godine zivota se mjere godinama. UNDP je zelio prezentirati svaku od ovih komponenti u odnosu na neki apstraktni cilj ljudskog razvoja. Medjutim. Za HDR 1990 do 1993. ova selekcija stvara odmah uocljiv problem jer se ovi indikatori mjere na razlicite nacine odnosno imaju razlicite jedinice mjerenja.Izbor ova tri indikatora kao komponente za HDI nije iznenadjujuci. posebno od strane politicara koji mogu tvrditi da je u zadnje dvije ili tri godine ciji podatci ne ulaze u izvjestaj doslo do znatnog napretka. Medjutim. Godine do danas nacin njegovog izracuna se mjenjao. 49 . (Sen je diskutirao o razlikama izmedju ova dva pristupa (Sen. Ono moze prestavljati i korisnu izliku za osporavanje ovih izvjestaja. Medjutim. ovo se radilo odredjujuci razinu deprivacije u odnosu na maksimalnu mogucu vrijednost. Pitanje ji li HDI sadrzi dovoljno komponenti je dosta puta postavljanjo. Nacin na koji je HDI prezentiran izgleda da ima dosta zajednickog sa pojmom osnovnih potreba od ILOa. no s druge strane oni koji zagovaraju HDI u ovome obliku tvrde da bi se dodavanjem novih komponenti izgubilo na transparentnosti. obrazovanje uz pomoc procenata.

minimalna vrijednost / raspon (maksimum – minimum) U ovom slucaju vece vrijednosti za drzavu ce rezultirati vecom standardiziranom vrijednoscu. sto pretpostavlja veci stupanj razvoja. nize vrijednosti znace manje deprivacije i time veci stupanj razvoja). Ovo je kasnije promjenjeno kroz definiranje konstantnih vrijednosti. tri djelomicna pokazatelja se zbrajaju te djele sa tri kako bi se dobio prosjek. i slicno. te da se drzave poredaju na datoj skali.Standardizirana vrijednost (prije 1994) = maksimalna vrijednost vrijednost za drzavu / raspon (minumum – maksimum) U ovom slucaju sto je veca vrijednost za drzavu niza ce biti standardizirana vrijednost (i. odredivanje minimalnih i maksimalnih vrijednosti kao konstanti izbjegava imenovanje zemlje da radi lose ili dobro glede HDI u odnosu na druge zemlje. ovaj pristup kod 50 . Sa oba pristupa efekat je da se odstrane jedinice (godine. Zbrajanjem komponenti na ovaj nacin podrazumjeva da poboljsanja u obrazovanju mogu kompenzirati pogorsanja u zdravstvu. Standardizirana vrijednost (od 1994) = vrijednost za drzavu .e. Medjutim. Nakon standardiziranja. Unatoc kritikama. Svaki od ovih pristupa ima svoje prednosti i nedostatke. U sustini ova dva izracuna su ista jer standardizirana vijednost od 1994 iznosi 1 – standardizirana vrijednost prije 1994. procenti i dolari per capita) skaliranjem sirovih vrijednosti na skali od 0 do 1. Od 1994 dolazi do promjene u nacinu izracuna na nacin da se razina razvoja odredjuje u odnosu na mínimum. Prvi pristup je da se odrede minimalne i maksimalne vrijednosti. Godine. Takodjer odredjivanje maksimalni i minimalnih vrijednosti kao konstanti omogucava komparacije za svaku zemlju u odnosu na ranije godine. kao sto je bio slucaj od 1990 do 1993. Ali odakle dolaze minimalne i maksimalne vrijednosti? Tko ih odredjuje i zasto? Imamo dva moguca odgovor na ovo.

3 i 4). Kao sto sam navela ranije. srednjeg razvoja (0.godini u HDR stoji da je najveci GDP per capita u Luxembourgu od 42. Ova komponenta je problematicna uzimajuci u obzir znacajne varijacije koje imamo izmedju drzava vezano za GDP per capita. 1000 i 10 000 postaju 1. ova metoda transformacije je promjenjena.racunanja HDI se zadrzao do danas. Iz svega do sada navedenog vidimo da je komparacija HDI kroz godine ne primjerena. Ostale izmjene su se odnosile na izracun segmenta obrazovanja.769$. Na primer u 2001. Od 1995. jer logoritam kompresira skalu (vrijednosti od 10. Medjutim od 1999 do 2003 godine ponovno se vracaju logoritmima jer je Atkinsonova formula bila suvise rigorozna za drzave srednjeg dohotka.49). jer se metodologija izracuna stalno mjenjala. dok je najnizi u Sierra Leoneu od 448$. Ovaj pristup penalizira realni GDP per capita ostvaren preko predvidjene granice. srednje i visoko obrazovanje.0). 51 . it to: drzave visokog razvoja (sa indeksom od 0.5 – 0. to je razlika od 95 puta. najzancajnije izmjene u racunanju HDI odnose se na rukovanje sa GDP / per capita.79) i niskog razvoja (manje od 0. Medjutim. 100. veci procent znaci veci razvoj. Treci i finalni korak je metodologija prezentiranja HDI za sve drzave u datoj godini prema tri lige odredjene u skladu sa vrijednosti HDI. Godine u obzir se uzimaju godine provedene u obrazovanju i procent upisa u osnovne. 1990 obrazovanje se racunalo samo na temelju stupnja pismenosti punoljetnih osoba. Izmedju 1991 i 1998. Ukratko. 2.8 do 1. kod ovog nacina racunanja. ne mozemo znati jesu li pomjeranja odredjene drzave na ljestvici HDI rezultat stvarnih pomaka u razvoju ili su data pomjeranja samo rezultat promjena u metodologiji izracuna. Stoga je neki oblik transformacije ovih vrijednosti neophodan prije postupka standardizacije. U prvim HDR ovo je radjeno uz pomoc logoritama – uzimajuci logoritam (baza 10) od GDP per capita. koristeci i dalje logoritme. nakon cega se primjenjuje slozenija Atkinosnova formula.

Paul A. Ecountering Development: The Making and Unmaking of the Third World. UN (1952) The First Report on the World Social Situation 6. London.3.org/doc/RESOLUTION/GEN/NR0/349/46/IMG/NR034946. Baran. preuzeto 22. Biblioteka Logos. Morse Stephen (2004). UN Unified Approach to Social and Economic Planning. sa mrežne stranice: https://documents-dds- ny. Inidices and Inicators in Development: An Unhealthy Obsession with Numbers. Max (1989).un. Earthscan Publishing Ltd.Literatura: 1. Sarajevo. (1957). Svjetlost. Weber. 3. New York. Princenton Studies in Culture/Power/History. 4.pdf? OpenElement 52 .2016. Escobar Arturo (1995). Protestantska etika i duh kapitalizma. The Political Economy of Growth Monthly Review Press. 5. 2.