You are on page 1of 7

FILOZOFIJA RELIGIJE

23.10.2015
«Poznavanje religije jest potreba suvremene kulture, jer nema poznavanja čovjeka bez
poznavanja njegove religije.
Religije se naime neiscrpljuju tek u kultu i moralu, one su duboko povezane s umjetnošću,
književnošću, pa i s organizacijom društvenog života. Počeci znanosti, koliko su nam poznati,
potječu iz svećeničkih i religioznih sredina.
«To je najopterećenija od svih ljudskih riječi [bog]. Nijedna druga nije toliko kaljana, tako
rastrgana... naraštaji ljudi navaljivali su na tu riječ teret svoga tjeskobnog života, i pritisnula je
s zemlji; ona leži u prašini i nosi teret sviju njih. Naraštaji ljudi rastrgali su tu riječ svojim
religijskim strančarenjima; oni su za nju ubijali, i za nju su umirali; ta riječ nosi otiske svih
njihovih prstiju i sve njihove krvi.»
(Martin Buber)
«Muka je živjeti bez boga. Čovjek ne može živjeti a da pred njim ne prigne koljena. Ako
zabaci boga, tada priginje koljeno idolu: bilo drvu, tijelu, zlatu ili bilo čemu. Istina je da smo
više idolopoklonici nego ateisti...
Ako bog ne postoji, sve je dopušteno.»
(Dostojevski)
Ime i pojam filozofije
Riječi filozof i filozofija nastale su u 6.st.pr.Kr. u Grčkoj. Hrvatski oblik filozofija dolazi od
grčkog «filosophia». Riječ je skovana od «filia» (prijateljstvo, ljubav) i «sophos» (mudrac).
Filozofija je dakle u svojem osnovnom značenju ljubav prema mudrosti; ona predstavlja
racionalni odnos prema mudrosti. Filozof je onaj koji iskazuje osobitu žudnju za mudrošću.
Filozofske discipline
- nastaju kao rezultat razmatranja usmjerenih prema nekim posebnim filozofskim
pitanjima. Te grane nisu, međutim, samostalni dijelovi filozofije, već su uvijek
međusobno povezane, kao što su problemi pokušaji rješenja koje postavljaju samo
različiti aspekti istih pitanja. Kroz povijest su se razvijale raznovrsne fil.discipline, pa
stoga postoji podjela filozofije na teorijsku, praktičnu i poetičku. Teorijskoj
pripadaju discipline kao što su ontologija i gnoseologija, praktičkoj etika i filozofija
povijesti, a poetičkoj estetika, poetika, retorika itd.
- Postoji podjela fil.disc. prema filoz.pitanjima koja obuhvaćaju. Većina fil.pitanja mogu
se razvrstati u 4 područja:
- Pitanja vezana uz bitak i egzistenciju, pitanja o znanju, pitanja o vrijednostima te o
logici.
- Tako ontologiju smještamo u prvu, epistemologiju u drugu, a etiku, fil.politike i
estetiku u treću skupinu pitanja, dok pitanja logike istražuju i postavljaju kriterij
važećih zaključaka.

To su pitanja o smislu života i smrti. na boga. ono ipak pokazuje nešto. shvatiti i razabrati fenomene. Religija je usko vezana uz ljudsku kulturu. početku ima u teologiji obratan odnos u odnosu na filozofiju. Kretao se u rasponu od uzajamnog suprotstavljanja do pokušaja da se filozofija pretvori u slušavku teologije. već svijet u njegovim za ljudski život najvažnijim istraživanjima. O tome tko smo. da ga promatra i da isto pokuša objasniti sadržajno. Njezina osnovna zadaća je da se postavi s razumijevanjem prema onome što se pokazuje. o istini i neistini. ali bez procjene. odakle dolazimo i čemu se možemo nadati su pitanja koja sebi svaki čovjek postavlja i na koja mora nekako odgovoriti da bi mogao smisleno živjeti. Po toj težnji fil.) = ponovno vezati (čovjek osjeća potrebu vezati se na nešto. Dakako. Osim toga.10. Povijesno gledajući odnos filozofije i religije u zapadnom kulturnom prostoru trajan je i složen. o dobru i zlu. ponovno očitava svoju stvarnost) religare (lat. izražavanja i shvaćanja. Premda neuhvatljivo doživljeno iskustvo ne dopušta da ga se uhvati..) = ponovno iščitavanje (čovjek kroz kult bogova ponovno iščitava samoga sebe. niti da se s njime gospodari. Fenomenologija religije Fenom. I druge duhovne djelatnosti to nastoje. O smislenosti filozofije religije Filozofija nije jedina duhovna djelatnost koja pokušava razumjeti i objasniti smisao i podrijetlo ljudskog postojanja i svijeta u cjelini. ono nam govori nešto što omogućuje da ga se ograničeno shvati. nema kulture u kojoj nema tragova religije. Prije svega. Doista. preplitanju ali i razlikovanju. Ne djelomično poput znanosti (samo jedan vid stvarnosti) ili samo određeno predmet. neovisno o tome dotiču li se još božanskog bića ili prirode. Dva su izvora riječi religija – relegere (lat. Zašto filozofija i teologija teže za iskonom? Zato da bi se dobio smisao ljudskog postojanja. pitanja na koja fil.30. drukčiji je taj odnos bio mišljen od strane filozofa nego od strane teologa. i religija zahvaćaju svijet cjelovito. naravno. Ona je zaokupljena samo fenomenima. Zadaća fen. To znači: istraživanje čovjekova odnosa prema iskonu. . Interpretacija toga odnosa ovisila je uvijek o tome tko su bili tumači. To su osnovna pitanja o čovjeku i svijetu.i religija trebaju dati odgovor ista su pitanja. i fil.znanost o fenomenima svijeta i života. svaka na svoj način. Oduvijek je prisutna u povijesti čovječanstva. a u teologiji taj je odnos nepovijesni (eshatologija).i teologija se ne razlikuju.11. U kulturama istočnih naroda filozofija i religija se nerazdvojno isprepleću. o bitku i biću. je fil. 6.2015. na nekoga. Put – od što do čovjeka ima u filozofiji povijesno objašnjenje čovjekove biti. Znanosti koje se bave duhom počivaju na odnosu doživljenog iskustva. Razlika počinje u predmetnom i sadržajnom određenju cilja.) Stoga treba razlikovati religioznost od religije. tj s onim što se pokazuje. Zbog toga možemo govoriti o njihovom međusobnom utjecaju.je utvrditi. Religiju stoga fefiniramo kao bitnu oznaku čovjeka i njegova života – ona je stvarnost koja ga prati otkad postoji.

Ona se bavi očitovanjem stvari. Religiologija je znan... prilika) ali i samog protoka vremena s kojim su dolazila nova pravila življenja..područja. Problem ove metode sastoji se u tome što bit neke stvarnosti nije moguće definirati kao zbroj njezinih svojstava. a ne stvarima po sebi i njihovim međusobnim uvjetovanjima.Fenom. i to najčešće pod utjecajem obično prakse izvjesnog zemljopisnog topusa (mjesto. i prvenstveno je pozvana svjedočiti o onom što se pokazuje. nastao je na zapadu. Ona traži pristup svim stvarima.. tj ona je teorija o empirijskim pojmovima.proučavanje religijske pojave tj znanost o religiji pri čemu se služi različitim pomoćnim disciplinama (povijest.areheologija. a) metoda apstrakcije – pokušava do biti religije doći na način da se zanemare sve njezine posebnosti.2015.. pojave u religijama te tako doći do prave religije d) metoda identiteta – želi doći do pojma religije pod pretpostavkom njezinog izvanvremenskog i izvanprostornog identiteta (tu se shvaća) e) metoda izolacije – nastoji do biti religije doći naglašavanjem njezinih elemenata kao motiva religioznosti. biti religije Da bismo prirodne religije. b) metoda adicije – natoji pojam religije doseći što obuhvatnije ali i što konkretnije. 13. a usto su šire zastupljene i akademskim krugovima u svijetu. je neka vrsta hermeneutike koja nužno uključuje ispravljanje zbog novih otkrića. njihove pojavne oblike i njihovu bit razumjeli.. jesu religiologija i teologija.11.. Fenomenologija -Metode .) Pojam relig. c) metoda supstrakcije – za razliku od metode adicije pokušava razmskim sredstvima apstrahirati sve . religijska sociologija. a onda se ti motivi proglase njezine biti. Religijske pojave izučavane su unutar nekoliko znan. U povijesti je religija nerijetko bila osnovni kriterij. Dvije znanosti koje u svom predmetu imaju religiji. rel. sustav vrijednosti većine civilizacija. ćudorednih i gospodarskih sustava vrijednosti.. svijet. Pritom se ta bit izgubi u tako apstraktnim općenitostima da o njima razumijevanje konkretne religijske stvarnosti izgube. rel.. Japana. Pojam religije jako je teško ograničiti samo na jednureligijsku zajednicu. kojji se i sami dalje granaju na discipline i poddiscipline. No religija kao pojam uopće ne postoji u kulturama i civilizaijama Kine.psihologija. religija. Indije itd. Ova metoda pokušava iskristalizirati one iskaze u svim religijama i iskonstruirati pojam religije kao njezine biti. . nužno je okrenuti se pitanju što je uopće religija. Često je bila temeljom političkim. Drevne religije Kroz povijest se religija modificirala unutar određenih religijskih tradicija.

uporište. Pored toga. privid. te se ateizam ne može racionalno eliminirati. religiozna se stvarnost doživljava na poseban način. čovjek uočava da bi bio biće s nekim nedostatkom. ipak je najviše osporavana. 20. čovjek uočava najveći nedostatak od svih koji ga neprestano prati. vrijednosti ili tvrditi da je kaop. glazbi i književnosti u religioznom nadahnuću. U toj zemlji on uočava da nije savršen i uočava svoje nedostatke koji mu onemogućuju potpunu sreću. Filozofi i antropolozi otkrivaju da čovjek otkako se pojavio na zemlji. To je ono što . Biti ateist znači negirati mogućnost ikakvog znanja o praiskonu.. riječ je o strahu o smrti. no sadržaj ostaje različit. g) interpretacijska metoda određivanja biti religije – polazi od gnostičkog stava da religija do svoje punine ne zalazi u religiju već u um. pa se kod nekih pojavljuje sumnja u postojanje religioznosti – božanstva. fali 5-6 rečenica).11. Religija je stvarna i značajna čovjekova pojava. Vjerovati u boga znači vjerovati da svijet u kojem živimo ima svoj temelj. S jedne strane je moguće negirati boga. upravo zto što se čovjekove bitnosti odnose na njegovo prostorno-društveno-vremensko usmjerenje. Iako je ova tvrdnja sigurna. Predmet religioznosti nadilazi naš prostor i vrijeme upravo jer to čovjek ne dohvaća svojim osjetilima. ono posljednje – nihilizam.metodama).. na ovaj ili onaj način pokazuje znakove religioznosti.2015 Kritika religije .. ali čovjek je uvijek i svagda religiozno biće. Čovjekoliko biće može biti ateističko. Razlog njegove neoborivosti je uvijek novo iskustvo (. A to u svojoj apsolutnoj dimenziji nije ništa drugo doli projekcija ljudskog uma i apsolutizma. apsurdnost.Pozitivna strana ove metode sastoji se u nnjenoj pedagoškoj metodi a problematična strana prikazuje se pri zanemarivanju drugih elemenata koji su važni. cilj.?) upitnosti svake stvarnosti. prasmislu. deskriptivni tip opisuje i klasificira pojedine čine religijske fenomenologije Cilj deskriptivne fenomenologije religije jest opisati sve fenomene koji se vežu uz neku religiju.Apologetika religije Što je religija? Čemu religija? Čovjek – duhovno biće Čovjek je jedino biće na zemlji koje je svjesno samog sebe. U mnogim svjetskim religijama mogu se pronaći isti obrasci vjerovanja. Na ovim našim prostorima je ova metoda imala veliki utjecaj. Tisućljetni sporovi oko dokazivanja postojanja odnosdno nepostojanja boga pokazali su da niti jedan od ta dva stava nije moguće sa sigurnošću ni ustvrditi ni osporiti (znanstv. To je svijest koja se povećava što čovjek više stari. To je najsigurniji znak da se radi o čovjeku. a i danas je velik. Tipovi fenomenologije religije U fenomenologiji religije može se govoriti o trima osnovnim granama. njegova je odlika ono čega se ne može odreći. Religija i religioznost je nešto nužno vezano za religioznost. f) evolucijska (genetička) metoda – pokušava razmišljanjem o nastanku religije odrediti njezinu bit. Sve kultura i civilizacija su prožete religioznošću i dosegnule su vrhunce u umjetnosti. Sve kad bi te nedostatke i uklonio. (.

bog ne postoji kao samostalno biće već je istovjetan s prirodom. i održava tvrdnju kako stvarnost nema temelj. 27. pa do novih duhovnih pokreta u okvirima institucionalnih religija. U srcu ovoga fenomena zasigurno stoji žudnja za religioznim iskustvom. No s druge strane. Agnosticizam: agnostik je netko tko niti vjeruje da bog postoji niti vjeruje na bog ne postoji. a još manje završiti rasprave o njoj.11. ne može se isključiti niti alternativa ateizma. pracilj. nema prauporište. Panteizam: ideja da je sve bog ili da su bog i svemir jedno te isto. Počelo se naglašavati kako je religija sa svojim tekstovima i svojom praksom daleko dublja od tvorevina koja su pokušala shvatiti i shvaćanjem nadići. slobodan duh koji teži preispitivanju tradicionalnih uvjerenjea radi stjecanja novih znanja iz društvenih i prirodnih znanosti. No razolog je povratka filozofskog zanimanja za religiju daleko dublji: nakon što je postalo jasno da religija nije nestala i da se uopće ne nalazi u stanju koje bi nagovještalo nestanak. Ideja humanizma jest svestran čovjek koji razvija sve umne sposobnosti. Nijedno od ovih razumijevanja religije nije uspjelo pokazati što je religija.ateizmu daje dovoljno povoda. Deizam: vjerovanje u postojanje boga u racionalnom smislu.2015 . Po panteističkom svjetonazoru. Kura'ana i ostalih svetih knjiga. Najprije u oči upada velik porast potražnje i žudnje za religioznim. Filozofski povratak religiji Eksplozija nasinja vezanih uz religiju zasigurno je jedan od razloga oživljenog zanimanja za religiju. Ovaj se val pokazuje na različite načine. od ekspolozije vezane za New Age. Deisti ne vjeruju da se bog prikazao čovjeku kroz riječi iz Biblije. Ezoterium. Religiozno iskustvo U naše je vrije moguće opaziti nekoliko fenomena vezanih uz religiju. Humanizam: je razdoblje kasne srednjovjekovne povijesti obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih rimskih književnosti i civilizacije. alternativne duhovnosti ili alternativu uopće.

To jest.. Čovjek u svojoj potrazi i čežnji za apsolutnim teži biti svet.religija -> očitovanje i realizacija te duboke čovjekove potrebe da bude religiozan.. budizam. kada dolazimo do dimenzije spasa dolazimo do religije.židovstvo.«govoreći o obrani». nepropadljivo.000 denominacija (sekti. Najpoznatija i najrazvijenija je kršćanska apologija. Filozofija o bogu želi spoznati. budizam i sl) takve religije dolaze «odozdo». Čovjek traži odnos i zato stupa u odnos s nadnaravnim. grešnog) s osobnim bogom (bogom ljubavi.12. hinduizam. istinitim i osobnim bogom. razumjeti. Apologija se bavi obranom vjere i vjerničke prakse. Prema jednoj enciklopediji trenutno u sijetu postoji 9000 religija. Religija je relacija odnosa prema naravnom i nadnaravnom. vječno . vječnim. Kršćanska odredba religije – religija je rekcija čovjeka (malenog.2015 Bog filozofije i bog vjere . Razlika između religioznosti i religije: . Osim nje postoje apologije drugih religija (judizam. Za kršćanstvo je objava od iznimne važnosti. islam. (prirodne religije – hinduizam. profanog i nedodirljivog. Objavljene religije .Apologetika religije Što je apologija? Dolazi od grčke riječi «dologia» . apsolutnim). dok je sveto uvijek iznad te razumske spoznaje. Danas postoji preko 27. Religija je potreba spasenja – spasenje čovjeka. 75% ljudi pripada nekoj od religija (pet najvećih): židovstvo. Stoga čovjek pomoću znakova. 11. kršćanstvo. simbola i mitova želi stupiti u kontakt sa svetim.). «Sveto» kod religiznog čovjeka izaziva poštovanje i strah. Neke od njih zastupljene su u mnogim dijelovima svijeta i imaju milijune članova. Punina religije i religioznosti jes čovjekov susret s pravim. Religija je dorečena – dovršeni vrijednosni sustav koji čovjeku daje odgovor po pitanju egzistencije. Sveto je tipična sadržajna oznaka koja se razlikuje od svakodnevnog. kršćanstvo.religioznost –> duboka čovjekova potreba da se naveže na apsolutno. hinduizam i budizam. kultova) utemeljenih samo na kršćanstvu. islam – one dolaze «odozgo». Svaki naš govor o bogu razumski je čin. Ta je potreba duboko usađena u svakog čovjeka. dati odgovor o mogućnostima postojanja boga.

nego pitanje zašto čovjek uopće nešto obožava. dakle stavove prirodne nauke – dakle. zašto on uvijek i svuda mora imati ovakvoga ili onakvoga boga/bogove. u dugoj povijesti mijenjali su se samo njeni načini pristupa odnosu vjera –razum.» . odnosno da ga njegov životni elan neodoljivo nosi preko svega vidljivoga i konačnoga prema nečemu što je ujedno bitno drukčije. vrlo različita. veće i ljepše od svega stvorenoga. glavno i presudno ljudsko pitanje nije što i kako pojedini narodi obožavaju. pokazati mu da nije dao nikakvo značenje izvjesnim znakovima u svojim stavovima. Etnologija i povijest religija znanstveno su ispravno ustvrdile da gdje god u prostoru i vremenu naiđemo na čovjeka. kada ih izbliza promatramo. on time želi reći da je bog već na bitan način utkan u samu ljudsku narav i da je čovjek po njoj usmjeren na ono neizmjerno. Grci imaju svoj Olimp. postavlja se pitanje zašto je čovjek jedino živo biće koje je u svojoj zajedničkoj i osobnoj povijesti usko spojeno s ovom izvedbom? Zašto je ljudska misao uopće došla do pojma beskonačnoga. nego ono što se može reći. nešto što nema nikakve veze s filozofijom – i zatim uvijek kada bi netko drugi htio reći nešto metafizičko. Egipćani. Ova metoda bila bi nezadovoljavajuća za drugoga – on ne bi imao osjećaj da ga učimo filozofiju – ali bi ona bila jedina strogo ispravna. Poznato je da su vjervanja naroda.». ona bi se teško pojavila na obzoru njegove svijesti. on se pokazuje kao animal religiorum. Pripadnik primitivnih klanja se Suncu ili obožava druge prirodne sile. Rimljani svoj Panteon. No.... Ako se pojam boga gotovo stalna zamisao čovjeka. Bez ovoga čovjek ne bi došao na ideju da nešto pobožanstveni. nužnoga i apsolutnoga smisla? Odgovor na gore postavljena pitanja nazire se u poznatim riječima Blaisea Pascala: «Ne bi me ti tražio da me već nisi našao. Stoga i Ludwig Wittgenstein ovako razmišlja: »Ispravna metoda filozofije bila bi zapravo ova: ne reći ništa. ovakve ili onakve oblike religije. Asirci i Babilonci svoje bogove.