You are on page 1of 33

Prof. Dr.

Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

1/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

B.VII. BUŠAĆE UŽE
B.VII.1. OPĆENITO O SPIRALNIM I PRAMENIM UŽETIMA
U svojstvu bušaćeg užeta danas se koriste čelična žičana užeta, tj. užeta izrañena od
čeličnih žica "pletenjem" (sukanjem, namatanjem).
Općenito, čelično uže je strojni element za prijenos snage. Za čelično uže je
karakteristično da ima veliku čvrstoću i savitljivost (gipkost). Čelična užeta se koriste tamo
gdje je potreban miran rad (miran hod) i relativno velika brzina. Meñutim, ona mogu
prenositi snagu samo kada su opterećena vlačnim silama. Ne mogu prenositi tlačna
opterećenja. Takoñer, ne mogu služiti za neprekidan rad kao, na primjer, lanci, zupčanici
ili remeni.
Npr. lanci, u usporedbi s čeličnim užetom su nekoliko puta teži i kod velikih brzina imaju
nemiran hod. Meñutim, čeličnom užetu treba bubanj za namatanje i odmatanje.
Žičana čelična užeta mogu imati različite konstrukcije. Prema obliku poprečnog presjeka
dijele se na okrugla čelična užeta i plosnata čelična užeta. U naftnoj industriji primaran
značaj imaju okrugla žičana čelična užeta.
Okrugla žičana čelična užeta mogu biti:
- jednostruko pletena (jednoredna, jednoslojna)
- dvostruko pletena (dvoredna, dvoslojna)
- trostruko pletena (troredna, troslojna)
Jednoslojno pleteno čelično uže – Slika B.VII.1. – predstavlja osnovni element svakog
dvostrukog i trostrukog užeta.

Slika B.VII.1. Presjek jednoslojnog užeta od žica jednakog promjera
Okrugla žičana čelična užeta po svojoj konstrukciji dijele se u tri osnovne skupine:
-

spiralna užeta,
pramena užeta,
kabelska užeta (ovdje nisu razmatrana).

1) Spiralna užeta su užeta kod kojih je oko središnje žice (jezgre) spiralno namotan
jedan ili više redova čelične žice – vidi Sliku B.VII.2. To su užeta jednostavne
konstrukcije. Žice u njima mogu imati jednak promjer ili mogu biti različitog
promjera.
Kod višeslojnih spiralnih užeta svi slojevi mogu biti namotani u istom smjeru, ali s
različitim kutom namatanja ili se slojevi mogu namatati naizmjence, svaki u suprotnom
smjeru, a pri tom žice mogu imati jednake ili različite promjere, kao što je prikazano na
Slici B.VII.4.
Spiralna užeta su osnovni elementi od kojih se izrañuju bušaća pramena užeta. Ona se
često koriste na bušaćim postrojenjima kao pomoćna užad (kao i jednostavno prameno

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

2/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

uže prikazano na Slici B.VII.11.) i služe za radove i operacije gdje su opterećenja manja –
npr. jezgrovanje, likvidacije nekih havarija ili čišćenje bušotine.

1x7

1 x 19

1 x 37

Slika B.VII.2.: Jednoslojno, dvoslojno i troslojno spiralno uže jednakog promjera žica
2)

Pramena užeta su izrañena od jezgre, koja može biti različite konstrukcije, oko koje
su namotana spiralna užeta koja se, kao dio pramenog užeta zovu pramenovi. Na
Slici B.VII.3. prikazani su dvoslojni istosmjerni pramenovi – lijevokretni i
desnokretni.

Slika B.VII.3.: Dvoslojni istosmjerno namotani pramenovi lijevovojni i desnovojni
Na Slici B.VII.4. prikazana su tri osnovna načina namatanja žica u pramen.

Slika B.VII.4.: Osnovni načini troslojnog namatanja žica
1 – jezgrena žica ; 2 – unutrašnji slojevi žica ; 3 – vanjski sloj
Jedan od načina namatanja žica je namatanje u istom smjeru, s istim kutom namatanja
svakog reda i linijskim dodirom u slojevima (A). Drugi način je namatanje žica s jednakim

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

3/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

korakom namatanja u svim slojevima (B). Treći način je namatanje žica s jednakim kutom,
ali suprotnim smjerom namatanja u svakom redu (C). U drugom i trećem slučaju
meñusobni kontakt žica izmeñu slojeva je točkast (žice se presijecaju).

Slika B.VII.5.: Elementi konstrukcije pramenog užeta
Na Slici B.VII.5. prikazana je principijelna shema namatanja pramenog užeta. U
prikazanom slučaju oko središnje žice pramena lijevovojno se namataju žice jednakog
promjera tvoreći pramen. Pramenovi se namataju desnovojno oko vlaknaste jezgre.
Jezgra pramenih užeta može biti pramen (spiralno uže iste ili različite konstrukcije), konop
od prirodnih ili umjetnih vlakana ili (vrlo rijetko) spiralna opruga.
Na Slici B.VII.6. prikazana su dvoslojna pramena užeta izrañena od žica jednakog
promjera s vlaknastom i čeličnom jezgrom. Kao što se iz Slike može zaključiti užeta (A) i
(C) su, ustvari, užeta istog tipa, ali se razlikuju po materijalu jezgre.

A
6 x 19

B

C

6 x 24

7 x 19

SLIKA B.VII.6.: Shematski prikaz presjeka jednostavnih pramenih užeta (jednakog
promjera žica)
A – uže s dvoslojnim pramenovima i tekstilnom (vlaknastom) jezgrom užeta
B – uže s dvoslojnim pramenovima s tekstilnim jezgrama pramenova i užeta
C – uže s dvoslojnim pramenovima i čeličnom jezgrom (sedmi pramen)
Na Slici B.VII.7. prikazano je strojno automatsko namatanje pramenova čeličnog užeta.
B.VII.2. BUŠAĆA UŽETA
Bušaća užeta izrañuju se u skladu sa standardom API 9A ili sličnim usklañenim
standardima (npr. GOST 16853-88, ISO-0049). Osnovni materijal je običan ugljični čelik
čiji je postotni udio komponenti prikazan u Tablici B.VII.1.
Tablica B.VII.1.: Propisani sastav čelika za bušaću užad prema API 9A
Element
Težinski
udio, %

C
Si
0,56- 0,150,85 0,35

Mn
0,50,7

P
0,0035
maks.

S
0,035
maks.

Cr
0,10
maks.

Mo
0,02
maks.

Cu
0,12
maks.

Ni
0,10
maks.

N
0,008
maks.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

4/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Mehanička i fizikalna svojstva propisanog čelika trebaju biti u skladu s vrijednostima
navedenima u Tablici B.VII.2..

Slika B.VII.7.: Stroj za namatanje pramenog užeta
Tablica B.VII.2.: Propisana svojstva čelika za žice bušaćeg užeta prema API 9A
Promjer žice, mm
Minimalno prekidno
opterećenje , kN
Prosječno prekidno
opterećenje, kN
Minimalna prekidna
čvrstoća, N/mm2
Prosječna prekidna
čvrstoća, N/mm2
Granica elastičnosti
Modul uzdužne elastičnosti,
N/mm2
Preporučeno sigurno
opterećenje
Promjer koloturnika, mm
Gustoća, kg/m3
Koeficijent elongacije,
mm/m/ºC
Težina žice, kN/100 m

2,337
6,87

2,743
9,39

3,175
12,59

7,83

10,43

14,92

1.600

1.590

1590

1.820

1.770

1.885

25% prosječne
prekidne čvrstoće
18 ⋅ 104

25% prosječne
prekidne čvrstoće
18 ⋅ 104

25% prosječne
prekidne čvrstoće
18 ⋅ 104

60% prosječne
prekidne čvrstoće
297,4
7,87
0,11

60% prosječne
prekidne čvrstoće
330,2
7,87
0,11

60% prosječne
prekidne čvrstoće
381,0
7,87
0,11

3,36

4,64

6,21

Treba napomenuti da su obični ugljični čelici, propisani prema API 9A, u načelu slabo
otporni na koroziju. Kod koncentracije H2S do 2÷3 ppm i CO2 do 2÷3% mogu se koristiti
samo uz prisustvo inhibitora. Pri radu u okruženju gdje su prisutni kloridi (sol) neophodno
je redovito čišćenje užadi, jer u protivnom dolazi do intenzivne točkaste korozije.
Kombinacija H2S, CO2 i klorida uzrokuje izuzetno intenzivnu koroziju čelika, tako da su u
tim uvjetima praktički neprimjenjivi.
U cilju smanjenja utjecaja korozije čelična pramena užeta se često izrañuju od
galvaniziranih ili pocinčanih žica u skladu sa standardima ASTM Spec.A475 i ASTM
A363. Užeta izrañena od galvaniziranih žica imaju oko 10% manje prekidno opterećenje,
nego užeta od običnog ugljičnog čelika. Takoñer se izrañuju pramena užeta od
nehrñajućeg čelika u skladu sa standardom AISI 329J1.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

5/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Vrlo često se koriste poboljšani lemešni čelici tipa IPS (engl. Improved Plough Steel),
EIPS (engl. Extra Improved Plough Steel) koji prema ISO standardima približno
odgovaraju čelicima klase 1.910÷1.960 N/mm2 i čelici tipa EEIPS (engl. Extra Extra
Improved Plough Steel) koji odgovaraju ISO čelicima klase 2.160 N/mm2. Ponekad se
užeta izrañena od običnog API 9A ugljičnog čelika označavaju skraćenicom PS.
B.VII.2.1. Konstrukcija (struktura) bušaćeg užeta
Bušaće uže je pokretno uže (ne služi za npr. sidrenje, tegljenje, vješanje i sl.), dakle uže
koje se namotava na bubanj dizalice i pregiba preko koloturnika u nepokretnom i
pokretnom koloturju. Najveću primjenu za tu svrhu dobila su pramena užeta – Slika
B.VII.6., dakle okrugla užeta, dvoslojne konstrukcije, šestožilna (6 žica ili 6 pramenova) s
jednom metalnom (C) ili nemetalnom jezgrom (A) i (B).
Za bušaća užeta koriste se isključivo žice okruglog presjeka. Užeta izrañena od žica
trokutastog, trapeznog ili sličnog presjeka koriste se u druge svrhe, tj kao užad za
tegljenje, sidrenje, privez brodova, užad za grañevinske strojeve, sidrenje tornjeva i sl.
Koriste se i bušaća užad troslojne konstrukcije. Pramena užeta označavaju se kao
umnožak broja pramenova i broja žica u pojedinom pramenu (npr. 6 x 19). U slučaju kada
jezgru čini jednaki čelični pramen njegova oznaka može u prvom broju sadržavati i taj
pramen (Slika B.VII.6.C). Ponekad se tom umnošku pridodaje i jedinica, kako bi se
označilo da jezgru čini pramen od čeličnih žica koji može imati drugačiju strukturu od
namotanih pramenova. Uobičajeno je da se umjesto jedinice stavlja oznaka IWRC (engl.
Independent Wire Rope Core) koja, upravo označava da se radi o užetu sa zasebnom
jezgrom od pramenog užeta. Iza osnovne oznake užeta može stajati npr. oznaka FC
(engl. fibre core) koja pokazuje da je jezgra izgrañena od vlaknastog materijala. Ukoliko te
oznake uopće nema, podrazumijeva se da je jezgra izrañena od vlaknastog materijala.
Kod pramenih užeta je jezgra svakog pramena 1 žica istog promjera kao i sve (ili neke)
žice u pramenu. Ta se žica takoñer smatra nosivom, te se uzima u obzir kod proračuna
čvrstoće užeta. Oko te jezgre omotano je 1 - 3 reda (sloja) žica i one sve zajedno čine
pramen. Pramena užeta kod kojih u pramenu ima 5 ili više redova žica nisu dobra - jer što
je više redova žica u pramenu, tim je teže postići jednoliku i čvrstu konstrukciju, a osim
toga za vrijeme rada se javljaju vrlo različita naprezanja u pojedinim žicama i trenje
izmeñu njih. Meñutim, pramena užeta kod kojih je u pramenu, osim jezgre, samo jedan
red žica imaju nedostatak što pojedine žice moraju biti debele da bi se postigla odreñena
prekidna čvrstoća te zbog toga imaju vrlo nepovoljan odnos dodirivanja izmeñu pojedinih
žica.
U sredini pramenog užeta nalazi se jezgra. Ukoliko je jezgra mekana, tj. izrañena od
prirodnih ili umjetnih vlakana ili sintetičkih materijala - mora biti natopljena mazivom da za
vrijeme rada podmazuje uže. Od prirodnih vlakana koriste se vlakna konoplje, jute, manile
i sisala. Sintetički materijali za izradu jezgara bušaćih užeta imaju različite trgovačke
nazive, ali praktički se koriste polipropilen, najlon, polietilen, poliester, polivinil i različite
kombinacije vlakana od tih materijala.
Užeta s mekanom jezgrom su gipkija (savitljivija) od užeta s čeličnom jezgrom (čelični
pramen), ali su mnogo podatljivija gnječenju, osobito na ravnoj površini bubnja dizalice.
Pramena užeta s mekanom jezgrom ne koriste se praktički jedino tamo gdje postoji
mogućnost da jezgra izgori.
Prema smjeru namatanja žica oko jezgre pramenovi užeta mogu biti (vidi Sliku B.VII.2.):
- DESNOVOJNI (DESNOKRETNI) PRAMENOVI ili
- LIJEVOVOJNI (LIJEVOKRETNI) PRAMENOVI ,
ovisno o tome jesu li žice u pramenu namotane u istom smjeru udesno ili ulijevo.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

6/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Smjerovi namatanja pramenova oko jezgre užeta općenito imaju izgled kao što je to
prikazano na Slici B.VII.8.

Lijevovojni (lijevokretni)

Desnovojni (desnokretni)

Slika B.VII.8.: Opći izgled užeta lijevovojnog i desnovojnog namatanja pramenova
Pramenovi takoñer mogu biti pleteni ulijevo ili udesno, tako da pramena užeta mogu biti:
- DESNOVOJNA ISTOSMJERNA: desnovojni pramenovi namotani oko jezgre udesno
- DESNOVOJNA UKRŠTENA :
lijevovojni pramenovi namotani oko jezgre udesno
- LIJEVOVOJNA ISTOSMJERNA: lijevovojni pramenovi namotani oko jezgre ulijevo
- LIJEVOVOJNA UKRŠTENA:
desnovojni pramenovi namotani oko jezgre ulijevo
Izgled navedenih tipova pramenih užeta prikazan je na Slici B.VII.9.

Slika B.VII.9.: Tipovi pramenih užeta prema smjeru namatanja pramenova u užetu i žica u
pramenu

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

7/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Pri djelovanju uzdužnog opterećenja (natega) na prameno uže ono se na razmatranoj
opterećenoj duljini, odsukava za odreñeni kut, tj. zakreće duž svoje osi obrnuto od smjera
namotavanja. Odsukavanje predstavlja elastičnu deformaciju. Pri prestanku djelovanja
vlačne sile uže se, zbog djelovanja unutarnjih naprezanja ponovno usukava u prvobitni
položaj. Takvo zakretanje užeta oko svoje osi, ukoliko se ono nalazi izmeñu koloturja, tj.
predstavlja radne strune, može dati zbirni efekt koji će nastojati zakrenuti pomično
koloturje i bušaću kuku. Efekt odsukavanja je izrazitiji kod istosmjerno pletenih pramenih
užeta.
Kut namatanja (kut sukanja) je kut pod kojim su žice u pramenu (ili pramen u užetu) pri
namatanju otklonjene od uzdužne osi pramena (odnosno užeta). Kada je kut namatanja
manji od 7º elastično naprezanje u žicama je tako veliko da se pramen, osloboñen nakon
namatanja, sam odsukava (odmotava) na sastavne žice.

Slika B.VII.10.: Kutovi sukanja žica u pramenu (α) i pramenova u užetu (β)
Eksperimentalno je dokazano da je trajnost užeta u radu veća, ukoliko je početno
naprezanje u namotanim žicama veće od granice elastične deformacije. S druge strane,
utvrñeno je da što je veća zakrivljenost žica u užetu, tim je veća razlika izmeñu sumarne
(ukupne) čvrstoće žica koje čine uže i čvrstoće užeta kao cjeline. Dakle, za čvrstoću užeta
bolji su manji kutovi namatanja. Praksa je pokazala da su optimalni kutovi namatanja od
10º do 20º. Kut namatanja ispod 10º ne primjenjuje se s obzirom na trajnost užeta, a
iznad 20º zbog smanjenja čvrstoće užeta. Kada je kod užeta važno da se postigne velika
čvrstoća kut nagiba žica u pramenu i pramenova u užetu treba biti u granicama 10º -12º.
Pokretna užeta koja se koriste za operacije spuštanja i izvlačenja alatki moraju imati
dobru gipkost (trajnost) i čvrstoću te se izrañuju sa srednjim vrijednostima kuta
namatanja: od 13º do 15º.
Industrijski se izrañuju žičana pramena užeta s dva načina namatanja (vidi Sliku B.VII.3.):
 s jednakim kutom namatanja žica u svim slojevima (namotima) pramenova
 s jednakim korakom namatanja u osnovnim slojevima pramenova.
Namatanje s jednakim kutom zasniva se na pretpostavci da se žice s jednakim kutom
nagiba (u odnosu na uzdužnu os pramena) pod djelovanjem vlačnog opterećenja rastežu
ravnomjerno. Na takav način izrañuju se sva užeta s okruglim pramenovima koji se
sastoje od žica jednakog promjera. Meñusobni kontakt žica u pramenovima takvog užeta
je dvojakog karaktera: susjedne žice u istom sloju dodiruju se linijski, a dodir tih žica sa
žicama iznad - ispod njih je točkast.
U drugi tip spadaju užeta s jednakim korakom namatanja (korakom spirale) u osnovnim
slojevima, koja imaju u pramenovima jedino linijski dodir žica. Prednost užeta s jednakim
korakom je u tome što: su smična (odrezna) naprezanja u njima manja, struktura
pramenova je gušća i smanjenje čvrstoće zbog načina namatanja je manje nego kod
pramenova s točkastim dodirom.
Tipični presjek jednostavnog pramenog užeta prikazan je na Slici B.VII.11.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

8/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Slika B.VII.11.: Jednostavno prameno uže 6 x 7
U zadnje vrijeme sve se češće koriste užeta s linijskim dodirom žica kod kojih su
pramenovi načinjeni od žica različitih promjera. Kod užeta predviñenih za rad u uvjetima
velikog vanjskog trenja, tj. trenja užeta i užnice koloturnika, površinski sloj (namot)
izrañuje se od debljih žica.
Kod užeta koja su podvrgnuta čestom savijanju (u koloturju i na bubnju dizalice) nastoji se
izbjeći razliku u debljini žica u pramenu. Sva užeta čiji su pramenovi načinjeni od žica
različitih promjera uobičajeno se zvala "kompaund" užeta (engl. compound), što znači
složena, kombinirana užeta. Ta su užeta konstruirana tako da se izmeñu svih žica u
jednom sloju i izmeñu žica susjednih slojeva ostvari linijski dodir, tj. da kontakt izmeñu njih
bude duž cijele izvodnice žice, a ne da se žice „presijecaju“, odnosno da imaju točkasti
dodir. Danas se taj termin koristi vrlo rijetko.
Kod koloturnih sustava bušaćih postrojenja koriste se, uz užeta jednostavne konstrukcije
s jednakim promjerom žica, tri osnovna tipa suvremenih konstrukcija bušaćih užeta. To su
bušaća užeta konstrukcije Seal, Warrington i Filler. Uz ove tipove užeta najčešće se
koriste i užeta kombiniranih konstrukcija Warrington-Seale, Seale-Warrington-Seale i
Seale-Filler, čija je osnovna struktura ista kao kod užeta tipa Seale, ali su meñuprostori
ispunjeni tanjim žicama.
Oznake bušaćih užeta, osim spomenutog „umnoška“ broja pramenova i broja žica u
pramenu vrlo često imaju oznaku S – za Seale užeta, W – za Warrington užeta, F – za
Filler užeta, odnosno WS za Warrington-Seale, SWS za Seale-Warrington-Seale i SF za
Seale-Filler kao skraćenice za navedena užeta (+ oznaku FC ili IWRC za jezgru). Pored
toga, na kraju se navodi oznaka za kvalitetu čelika: PS, IPS, EIPS ili EEIPS.
B.VII.2.2. Suvremena bušaća užeta
Klasifikacija bušaćih užeta prema standardu API 9A je sljedeća:
-

Užeta klase 6 x 19 koja uključuje užeta konstrukcije od 6 pramenova izrañenih od
15 do 26 žica. Na primjer: 6 x 19, 6 x 25 i 6 x 26.

-

Užeta klase 6 x 36 koja uključuje užeta konstrukcije od 6 pramenova izrañenih od
27 do 49 žica. Na primjer: 6 x 29, 6 x 31, 6 x 36, 6 x 41, 6 x 46, 6 x 47 i 6 x 49.

-

Užeta klase 6 x 61 koja uključuje užeta konstrukcije od 6 pramenova izrañenih od
50 do 74 žica. Na primjer: 6 x 52, 6 x 55, 6 x 57 i 6 x 61.

-

Užeta klase 6 x 91 koja uključuje užeta konstrukcije od 6 pramenova izrañenih od
75 do 104 žice. Na primjer: 6 x 91 i 6 x 103.

Radne karakteristike užeta klase 6 x 19 i klase 6 x 36 razlikuju se po tome što je klasa 6 x
19, zbog veće debljine vanjskih žica, otpornija na abraziju (habanje) i gnječenje, dok je
klasa 6 x 36 otpornija na zamor pri pregibanju upravo zbog većeg broja tanjih žica.
Meñutim, jedinična težina (težina užeta po metru) i prekidna čvrstoća tih užeta je, kod
jednakih promjera, jednaka u obadvije klase. Klasa 6 x 36 je namijenjena prvenstveno za

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

9/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

bolju efikasnost rada užeta velikih promjera, jer veliki broj žica osigurava neophodnu
trajnost na zamaranje užeta, a istovremeno su žice dovoljnog promjera da budu trajne na
abraziju i gnječenje.

 Uže tipa Seal karakterizira se time da je broj žica u vanjskom i unutarnjem sloju
jednak, a promjer žica je različit. Linijski dodir meñu žicama jednog sloja i žicama
susjednih slojeva postiže se na račun toga što je u vanjskom sloju promjer žica
proporcionalno veći od promjera žica u unutarnjem. Proporcionalno povećanje
promjera svakog sljedećeg vanjskog sloja žica u pramenu ovisi o udaljenosti središta
žice od središnje žice pramena, tj. srednjem radijusu razmatranog sloja. To je
prikazano na Slici B.VII.12.. U odnosu na druge konstrukcije, uže tipa Seale ima veći
promjer vanjskih žica te je njegova otpornost na abraziju veća, ali je otpornost na
zamaranje manja.

Slika B.VII.12.: Proporcionalno povećanje promjera žica u pramenu tipa Seal

Seale 6 x 19
Seale 6 x 19 FC

Seale 6 x 19 + 1
Seale 6 x 19 IWRC

Seale 6 x 25
Seale 6 x 25 FC

Seale 6 x 31 + 1
Seale 6 x 31 IWRC

Slika B.VII.13.: Bušaća užeta tipa Seale uobičajenih konstrukcija presjeka
Na Slici B.VII.13. prikazana su užeta tipa Seale s oznakama koje su istoznačne i u
daljnjem tekstu se te oznake za užeta bilo kojeg tipa neće razlikovati.

Uže tipa Warrington (Slka B.VII.14) ima broj osnovnih žica u vanjskom i unutarnjem
sloju jednak. Meñuprostori izmeñu žica vanjskog sloja ispunjavaju se žicama manjeg
promjera. Time se osigurava linijski dodir izmeñu žica u pramenu, njihovo
meñusobno proklizavanje i povećava se gustoća nosivog presjeka užeta. Jezgra
može biti čelični pramen ili vlaknasta.

Warrington 6 x 19 FC

Warrington 6 x 19 IWRC

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

10/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Slika B.VII.14.: Bušaća užeta tipa Warrington s vlaknastom i čeličnom jezgrom

Uže tipa Filler konstruirano je tako da je pramen načinjen od dva sloja žica istog
promjera, a izmeñu slojeva ugrañene su žice manjeg promjera koje ispunjavaju
meñuprostor izmeñu slojeva (Slika B.VII.15.). Užeta tipa Filler se u klasi 6 x 19
primjenjuju češće od ostalih tipova (najčešće 6 x 25 FW), pošto imaju povoljan
odnos otpornosti na abraziju i otpornosti na zamor.

Filler 6 x 21 FC

Filler 6 x 25 FC

Filler 6 x 21 IWRC

Slika B.VII.15.: Bušaća užeta tipa Filler različitih konstrukcija
Osim prikazanih osnovnih tipova užeta koja su navedena, koriste se i neki tipovi
kombiniranih užeta, na primjer: tipa Warrington-Seale i Seale- Warrington-Seale..
Ta užeta imaju konstrukciju koja predstavlja osnovnu kombinaciju tipa Seale s umetnutim
tanjim žicama u meñu prostore, kao što je to slučaj kod „klasičnog“ tipa Warrington.
 Uže tipa Warrington Seale (Slika B.VII.16.) je otpornije na trošenje od užeta tipa Filler.
Konstrukcija je vrlo kompaktna, žice imaju vrlo dobar linijski kontakt te, prema tome i
veliku otpornost na gnječenje. Broj i promjer unutarnjih žica pogoduju stabilnosti
pramena što rezultira dobrom otpornošću na zamaranje, usporedivom s užetima Filler.
Općenito, u klasi 6 x 19 smatra se da su najuniverzalnija užeta Warrington Seale 6 x
26 WS i Filler 6 x 25.

Warrington-Seale 6 x 31 WS IWRC

Warrington-Seale 6 x 36 WS IWRC

Warrington-Seale 6 x 31 WS FC

Warrington-Seale 6 x 36 WS FC

Slika B.VII.16.: Pramena užeta konstrukcije Warrington-Seale
Zasebnu konstrukciju prestavljaju bušaća užeta koja se „dvostruka“ kombinacija struktura
Seale i Warrington (Slika B.VII.17.). To su užeta čija konstrukcija omogućava postizanje
vrlo velike gustoće strukture užeta kombinacijom velikog broja žica različitih promjera.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

11/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Seale-Warrington-Seale 6 x 49 IWRC

Slika B.VII.17.: Primjer konstrukcije bušaćeg užeta Seale-Warrington-Seale IWRC
Kod klase užeta 6 x 36, mada obuhvaća užeta od 6 x 27 do 6 x 49, proizvode se samo
užeta 6 x 36, jer kod ove konstrukcije promjer i broj žica omogućavaju dobru otpornost na
zamaranje, a da pri tome žice nisu pretanke. Veći broj žica manjeg promjera u ovoj klasi
znatno povećava intenzitet gnječenja užeta. To se djelomično može kompenzirati
uporabom IWRC jezgre, pravilnim odabirom promjera i užnica koloturnika te utora na
bubnju dizalice.
U bivšim sovjetskim zemljama (prvenstveno u Ruskoj Federaciji) bušaća užad proizvode
se od visokougljičnih čelika kvalitete 1570 N/mm2, 1670 N/mm2 i 1770 N/mm2, prema
standardu GOST 16853-88. U velikoj većini slučajeva proizvoñači izrañuju užeta tipa LK
(s linijskim dodirom žica) konstrukcije 6 x 31. Jezgra može biti ili od vlaknastog materijala
ili čelična 7 x 7. Na Slici B.VII.18. prikazana su opisana užeta. To su, praktički, užeta tipa
Seale-Warrington. Promjeri tih užeta su u granicama od 25 do 38 mm. Kao što se na Slici
vidi, brojčano-slovne oznake užeta prema GOST standardu su drugačije, nego kod
standarda API. Oznaka o.s. označava jezgru od organskog materijala (rus. organičeskij
serdečnik), a oznaka m.s. označava da uže ima čeličnu jezgru (metalličeskij serdečnik).
Brojevi u zagradi opisuju broj pramenova i broj žica u pramenu.

6 x 31 (1+6+6/6+12) + 1 o.s.

6 x 31 (1+6+6/6+12) + 7x7 (1+6) m.s.

Slika B.VII.18.: Bušaća užeta izrañena prema standardu GOST 16853-88
Kompaund užeta imaju neke prednosti u odnosu na užeta s jednostavnom konstrukcijom,
naime kod njih je, pri istom promjeru užeta:
- povećana gustoća (kompaktnost) užeta,
- veća vlačna otpornost,
- bolja gipkost (fleksibilnost) užeta,
- veća otpornost na abraziju,
- manja podatljivost gnječenju,
- dulji vijek trajanja užeta.
Užeta jednostavne konstrukcije se u današnje vrijeme ne koriste kao bušaća užeta, već
samo kao pomoćna užeta pri odreñenim bušaćim operacijama.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

12/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

B.VII.3. PARAMETRI (ZNAČAJKE) ČELIČNIH UŽETA
Osnovni parametri koji karakteriziraju čelična pramena bušaća užeta imaju veliku važnost
pri odabiru tipa i konstrukcije užeta te su u uskoj meñuovisnosti s dimenzijama ostalih
sklopova – nepomičnog i pomičnog koloturja (ili blok-kuka), bubnja bušaće dizalice i sidra
bušaćeg užeta. Usklañenost svih tih parametara neposredno utječe na pouzdanost i
trajnost koloturnog sustava, nosivost na kuki i radnu brzinu pri spuštanju i izvlačenju
alatki.
Osnovni parametri čeličnih užeta su sljedeći:
1. Gustoća (kompaktnost, zapunjenost) užeta i gipkost užeta
2. Produljenje (konstrukcijska elongacija) užeta
3. Čvrstoća užeta
4. Naprezanje na savijanje i ukupno naprezanje
5. Kritična duljina užeta
6. Modul elastičnosti i krutost žičanih užeta.
7. Trajnost (ili trošivost) žičanih užeta
B.VII.3.1. Gustoća i gipkost užeta
Za ocjenu svojstva užeta mogu se koristiti pokazatelji koji karakteriziraju njihovu
konstrukciju. U slučaju razmatranja spomenutih svojstava mogu se koristiti koeficijent
konstrukcijske gustoće užeta i koeficijent gipkosti užeta.

Koeficijent konstrukcijske gustoće užeta predstavlja odnos površine poprečnog
presjeka žica od kojih je napravljeno uže i površine poprečnog presjeka užeta:
kg =

gdje je:

Pz
Pu

kg = 4

Pz
π ⋅ d u2

/B.VII.1/

Pz = ukupna površina poprečnog presjeka svih žica [m2]
du = proračunski promjer užeta [m]

Ukoliko se prihvati da je ukupni broj žica u užetu „n“, površinu svih žica možemo izraziti
kao:
Pz =

d z2 ⋅ π
⋅n
4

/B.VII.2/

gdje je: dz = promjer jedne žice [m]
n = broj žica u užetu
Prema tome, koeficijent gustoće užeta može se izraziti kao:
kg = 4

d z2 ⋅ π
4

⋅n

π ⋅ d u2

=

d z2
d u2

⋅n

/B.VII.3/

Dakle, koeficijent gustoće kg je bezdimenzionalni koeficijent čija je vrijednost dio jedinice.
Ukoliko se uže sastoji od žica različitog promjera koeficijent gustoće može se predstaviti u
obliku:
kg =

d z21 ⋅ n1 + d z22 ⋅ n2
d u2

/B.VII.4/

 Koeficijent gipkosti užeta predstavlja odnos promjera užeta i promjera jedne žice:
ks =

du
dz

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

13/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Ukoliko se uže sastoji od žica različitog promjera može se uzeti prosječna (srednja)
vrijednost promjera žica.
Koeficijent gipkosti (savitljivosti) karakterizira sposobnost užeta da se savija u granicama
elastične deformacije na račun meñusobnog proklizavanja žica.
B.VII.3.2. Produljenje (elongacija) užeta
Žičana užeta predstavljaju složene konstrukcije koje se sastoje od velikog broja žica
(pramenova i eventualno vlaknastih jezgara). Kada na uže djeluje vlačno opterećenje
dolazi do uzajamnog premještanja spomenutih elemenata što dovodi do promjene
prvobitnog oblika (poprečnog presjeka) užeta. Pri tom se uže u izvjesnoj mjeri produljava
– poprečni presjek se deformira – prelazi iz okruglog u ovalni (elipsasti).
Nova užad se produljuju zbog djelovanja opterećenja tijekom premještanja žica, ali i zbog
„stiskanja“ jezgre. Takvo produljenje, koje se zove konstrukcijsko produljenje je
neelastično. Ta pojava može se općenito opisati kao „predelastično“ trajno produljenje.
Konstrukcijsko produljenje ne prelazi 0,001 početne duljine užeta (to jest maksimalno
1mm/1m).
B.VII.3.3. Čvrstoća (nosivost) užeta
S obzirom na osnovno svojstvo užeta (zadatak) da prenosi vlačna opterećenja, kada se
govori o čvrstoći užeta jasno je da se misli na vlačnu čvrstoću (prekidnu čvrstoću).
a) Proračunska (uvjetna) čvrstoća užeta predstavlja ukupnu (sumarnu) čvrstoću svih
pojedinih žica. Uobičajeno je da se čvrstoća užeta ne izražava u N/m2 (na taj se način
izražava, naravno, prekidna čvrstoća čelika od kojeg je uže izrañeno) nego se izražava
kao prekidna sila N, odnosno opterećenje. Često se koristi i naziv nosivost užeta. Prema
tome, uvjetno prekidno opterećenje može se izraziti pomoću obrasca:
Fupr = σČe ⋅ Pz [N]
gdje je:

/B.VII.5/
2

σČe = prekidna (vlačna) čvrstoća čelika žica [N/m ]
Pz = ukupna površina presjeka svih žica užeta [m2]
Tablica B.VII.3.: Parametri nekih užeta promjera du = 1“
OZNAKA UŽETA

KOEFICIJENT
GUSTOĆE

KOEFICIJENT
SAVITLJIVOSTI

SMANJENJE
ČVRSTOĆE

kg

ks

[%]

6x7+1

0,48

9,2

≈12

6 x 19 + 1

0,47

15,6

≈15

6 x 37 + 1

0,49

21,6

≈18

Seal 6 x 19 + 1

0,50

13,0

≈15

Seal 6 x 37 + 1

0,51

18,5

---

Warrington 6 x 19 + 1

0,50

13,3

≈15

Stvarnu čvrstoću užeta ne može se precizno izračunati zbog velike složenosti strukture
užeta i stanja naprezanja u užetu i pojedinim pramenovima i žicama. Uvjetno se statička
čvrstoća ocjenjuje obrascem:
σvl =
σ vl =

Fvl
,
Pz
Fpr
Pz

odnosno, u statičkim ili dinamičkim uvjetima:
/B.VII.6/

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

14/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

gdje je: Fvl = statička vlačna sila koja djeluje na uže,
Fpr = prekidna sila koja uzrokuje pucanje užeta,
Pz = sumarna površina presjeka svih žica u užetu
Odabir užeta provodi se uz uzimanje u obzir koeficijenta sigurnosti S = 3 ÷ 6, ovisno o
važećim propisima i težini uvjeta u kojima će uže raditi, pri čemu mora biti zadovoljen
uvjet:
Fpr
S

Q kmaks
n rs

/B.VII.7/

gdje je: Fpr
= prekidno vlačno opterećenje užeta,
S
= odabrani faktor sigurnosti,
Qkmaks = maksimalno opterećenje na kuki,
nrs
= broj radnih struna u koloturnom sustavu.
Veliki utjecaj na prekidno opterećenje užeta ima intenzitet savijanja (radijus pregibanja)
užeta oko koloturnika, tj. odnos promjera koloturnika i promjera užeta Dk/du.
Na Dijagramu B. 1 prikazana je ovisnost ukupnog broja ciklusa pregibanja užeta promjera
16 mm preko koloturnika promjera 300mm, 400 mm i 500 mm do trenutka pucanja užeta.
Trajnost užeta ovisi o odnosu Dk/du te debljini pojedinih sastavnih žica, što znači da se
kao referentni pokazatelj ne može uzeti u obzir samo otpornost čelika od kojeg su žice
izrañene, statičko naprezanje i koeficijent sigurnosti.
b) Stvarna prekidna čvrstoća užeta (prekidno opterećenje) je prekidno opterećenje koje
uže može podnijeti kao cjelina. Zbog toga što su žice u užetu namotane, tj. nisu
pravocrtne, stvarna prekidna čvrstoća užeta je uvijek manja od uvjetne (proračunske)
čvrstoće (tj. od sumarne čvrstoće svih žica). Kako je ranije spomenuto, prekidna čvrstoća
užeta je obrnuto proporcionalna kutu namatanja žica u pramenovima i pramenova u
užetu.

Dijagram B.VII.1.: Ovisnost ukupnog broja pregiba užeta o odnosu
promjera koloturnika i promjera užeta za različite promjere žica
Stvarnu prekidnu čvrstoću najbolje je odrediti eksperimentalno – trgajući uže – odnosno
odreñujući silu kod koje uže puca. Približnu vrijednost stvarne vlačne čvrstoće može se
izračunati uz pomoć formule (Dinninkovljev empirijski obrazac):

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

15/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Fprst = Fupr . cosn α . cosm β , odnosno: Fprst = Fupr . kn
gdje je:

/B.VII.8/

Fprst = stvarno prekidno opterećenje [N],
Fupr = uvjetno prekidno optrećenje [N],
α = kut namatanja pramenova u užetu [°],
β
= kut namatanja žica u pramenu [°],
n = broj slojeva žica u pramenu,
m = broj slojeva pramenova u užetu,
kn = koeficijent dvostrukog namatanja (kn = cosn α . cosm β) .

Gubitak (smanjenje) čvrstoće (prekidnog opterećenja) užeta zbog namatanja žica obično
se izražava kao postotak proračunskog prekidnog opterećenja:
b=

Fupr − Fprst
Fupr

⋅ 100 [%] ,

/B.VII.9/

gdje je: b = smanjenje prekidnog opterećenja [N],
Fupr = uvjetno prekidno optrećenje [N],
Fprst = stvarno prekidno opterećenje [N],
Gubitak prekidnog opterećenja predstavlja standardiziranu veličini – tj. za odreñeni tip
užeta odreñena je njegova maksimalna vrijednost (u odnosu na proračunsku čvrstoću).
Kod kompaund užeta b iznosi oko 14 – 15 %. Kod klasičnih pramenih užeta kod kojih je
dz = const. , vrijednost b je u granicama od 11 – 18%. Gubitak prekidnog opterećenja
(čvrstoće) za neka užeta prikazan je u Tablici B.VII.3.
U Tablicama B.VII.4. i B.VII.5. prikazani su osnovni parametri API užeta Seal 6 x 19S +
FC i Seal Warrington 6 x 26WS + IWRC.
Tablica B.VII.4.: Prekidno opterećenje bušaćeg užeta Seal 6 x 19 S + FC
Nosivi Jedinična Promjer Minimalno prekidno opterećenje
presjek
masa
vanjske
Fmin
užeta
užeta
žice

Promjer užeta
du
mm
13,0
14,5

inch
1

Pz

q'u

dvz

mm2

kg/m

mm

čelik
PS

čelik
IPS

čelik EIPS

kN

kN

kN

/2"

68,7

0,63

1,03

83

95

105

/16“

85,4

0,79

1,15

106

120

132

9

16,0

5

/8“

104,0

0,98

1,27

129

149

163

19,0

3

/4"

146,7

1,41

1,51

184

212

233

22,0

7

/8“

196,7

1,92

1,75

249

286

315

26,0

1“

274,7

2,50

2,07

324

372

409

29,0

1

1 /8“

341,8

3,17

2,31

407

468

514

32,0

1

1 /4"

416,2

3,91

2,55

500

575

632

35,0

3

1 /8“

497,8

4,73

2,78

-

691

760

38,0

1

1 /2"

586,8

5,63

3,02

-

818

898

42,0

1 5/8“

716,9

6,61

3,34

-

952

-

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

16/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

45,0

1 3/4"

823,0

7,66

3,58

-

1.100

-

Tablica B.VII.5.: Prekidno opterećenje bušaćeg užeta Seal Warrington 6 x 26WS + IWRC
Nosivi Jedinična Promjer Minimalno prekidno opterećenje
presjek
masa
vanjske
Fmin
užeta
užeta
žice

Promjer užeta
du
mm

inch

Pz

q'u

dvz

mm2

kg/m

mm

čelik
IPS

čelik
EIPS

čelik EEIPS

kN

kN

kN

16,0

5

/8“

119

1,07

1,17

159

183

202

19,0

3

/4"

168

1,55

1,39

228

262

288

22,0

7

/8“

225

2,11

1,61

308

354

389

26,0

1“

314

2,75

1,90

399

460

506

29,0

1 1/8“

391

3,48

2,12

503

678

636

32,0

1 1/4"

476

4,30

2,34

617

711

782

35,0

1 3/8“

570

5,21

2,56

743

854

943

38,0

1 1/2"

672

6,19

2,78

880

1.010

1.112

42,0

1 5/8“

820

7,26

3,07

1.020

1.170

1.300

45,0

1 3/4"

942

8,44

3,29

1.180

1.360

-

48,0

1 7/8“

1.072

9,67

3,51

1.350

-

-

Tablica B.VII.6. sadrži parametre bušaćih užeta 6 x 31 (m.s.) s čeličnom jezgrom, a
Tablica B.VII.7. bušaćih užeta 6 x 31 (o.s.) s vlaknastom jezgrom ruskog proizvoñača
Severstalj-metiz.
Tablica B.VII.6.: Prekidno opterećenje bušaćih užeta 6 x 31 s čeličnom jezgrom
Kvaliteta čelika σče , N/mm2
1.570

1.670

1770

Minimalno prekidno opterećenje Fmin
kN
q'u
kg/km

Sumarno
svih žica

Užeta u
cjelini

Sumarno
svih žica

Užeta u
cjelini

Sumarno
svih žica

Užeta u
cjelini

25

2.660

471,5

400,5

501,0

426,0

530,5

451,0

28

3.380

590,5

502,0

627,5

533,0

664,5

564,5

32

4.200

746,0

634,5

792,5

673,5

839,0

713,0

35

5.050

885,0

752,0

940,5

799,0

995,5

846,0

38

5.980

1.055,0

896,5

1.121,0

952,5

1.185,0

1.009,0

du
mm

Tablica B.VII.7: Prekidno opterećenje bušaćih užeta 6 x 31 s vlaknastom jezgrom

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

17/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Kvaliteta čelika σče , N/mm2
1.570

1.670

1770

Minimalno prekidno opterećenje Fmin
kN
du
mm

q'u
kg/km

Sumarno
svih žica

Užeta u
cjelini

Sumarno
svih žica

Užeta u
cjelini

Sumarno
svih žica

Užeta u
cjelini

25

2.450

411,0

349,0

437,0

371,0

462,5

393,0

28

3.000

517,5

439,5

550,0

467,5

582,0

494,5

32

3.800

643,0

546,5

683,0

580,5

723,5

615,0

35

4.640

775,0

658,5

823,5

700,0

872,0

741,0

38

5.450

919,0

781,0

976,5

830,0

1.030,0

878,5

B.VII.3.4. Naprezanje bušaćeg užeta na savijanje
Bušaće uže u užnici koloturnika savinuto je pod kutom od 180º i iz tog razloga ima
odreñenu deformaciju. Deformacije nastaju zbog djelomičnog rastezanja svih žica na
obuhvatnom dijelu koloturnika (180º) iznad presjeka u osi užeta.
Bušaće uže radi u uvjetima elastičnih deformacija te se naprezanja na savijanje mogu
odrediti prema Hookovom zakonu:
σ s = ε ⋅ E Če

/B.VII.10/

gdje je: σs = naprezanje na savijanje,
ε = relativna deformacija užeta,
EČe = modul elastičnosti čelika.
Relativna deformacija prikazana je na Shemi B.VII.1. , kao produljenje vanjske žice ∆ℓ na
razmatranoj duljini luka ℓ savinutog užeta (ovdje prikazan pojednostavljeno kao
vodoravna projekcija tetive).

Shema B.VII.1.: Prikaz deformacije (lokalne elongacije) žice užeta na koloturniku
Iz sheme proizlazi da je relativna deformacija:

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

18/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

du
d
∆l
2
ε=
=
≈ u
D ku d u
l
Dku
+
2
2

/B.VII.11/

gdje je: Dku = promjer koloturnika do dna užnice.
Položaj pojedinačne žice i položaj žice koja čini dio užeta na koloturniku bitno se razlikuju.
Žica, namotana u pramen koji je namotan oko jezgre užeta ima u užnici oblik složene
spirale. Da bi se uzela u obzir specifičnost savijanja žice koja je dvostruko namotana (u
pramen i u uže) koristi se spomenuta formula A.N. Dinninka za koeficijent dvostrukog
namatanja žice. Prema iskustvenim podacima taj koeficijent ima vrijednost kn = 3/8 (kn =
0,375).
Prema tome, naprezanje na savijanje bušaćeg pramenog užeta u užnici koloturnika (ili na
bubnju dizalice) može se predstaviti u obliku:
σ s = k n ⋅ ε ⋅ E Če , odnosno, uzimajući u obzir prethodni obrazac:
σs =

3 du

⋅ E Če
8 D ku

/B.VII.12/

Izračunavši naprezanje na savijanje i uzevši u obzir vlačno opterećenje u užetu, može se
odrediti ukupno naprezanje bušaćeg užeta u odreñenoj fazi rada.
Kao što je pokazano ranije, vlačno opterećenje (ne prekidno) koje djeluje u užetu
predstavlja odnos vlačne sile i površine užeta. Tijekom bušenja najveća vlačna
opterećenja javljaju se u radnom kraju užeta za vrijeme izvlačenja alatki PR. Vlačno
naprezanje u razmatranom trenutku bit će:
σ vl =

PR
4 ⋅ PR
.
=
Pz
π ⋅ z1 ⋅ d 12 + π ⋅ z 2 ⋅ d 22

/B.VII.13/

gdje je: PR = vlačna sila u radnom kraju užeta,
Pz = površina presjeka svih žica užeta,
z1 = broj žica promjera d1 ,
z2 = broj žica promjera d2 .
Sumarno naprezanje u bušaćem užetu može se, temeljem gornjeg, prikazati u sljedećem
obliku:
σ uk = σ vl + σ s =

4 ⋅ PR
π ⋅ z1 ⋅ d 12

+

π ⋅ z 2 ⋅ d 22

+

3 du

⋅ E Če .
8 Dk

/B.VII.14/

Kao što se iz obrasca vidi, vlačna naprezanja u bušaćem užetu ovise o nategu u radnom
kraju užeta PR , koji ovisi o opterećenju na kuki i broju radnih struna. Povećanje broja
radnih struna (broja koloturnika) dovodi do znatnog povećanja ciklusa promjenjivih
opterećenja užeta i skraćenja vremena njegove trajnosti. S tog stajališta svrsishodnije je
smanjiti vlačna naprezanja u užetu povećanjem promjera pojedinih žica, tj. povećanjem
promjera užeta.
Naprezanja na savijanje ovise prvenstveno o promjeru koloturnika te se nastoji odabrati
koloturnike što većeg promjera, uzimajući u obzir neka ograničenja, prvenstveno moment
inercije koloturnika.
B.VII.3.5. Kritična duljina užeta
Pod pojmom kritične duljine podrazumijeva se duljina kod koje se vertikalno obješeno uže
prekine pod djelovanje vlastite težine:

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

19/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Lkr =

gdje je:

Fprst
q u,

/B.VII.15/

[m]

Fprst = stvarno prekidno opterećenje užeta [N]
q'u = jedinična težina užeta [N/m]

Kritična duljina užeta ovisi o vlačnoj čvrstoći materijala od kojeg su izrañene žice i o
konstrukciji užeta.
B.VII.3.6. Modul elastičnosti i krutost žičanih užeta
Modul elastičnosti užeta (u cjelini) je manji nego EČe žice, pa je prema tome i krutost
užeta manja, nego krutost čelične šipke koja ima površinu presjeka jednaku površini
presjeka svih žica razmatranog užeta.
Modul elastičnosti užeta može se odrediti po obrascu:
Eu = ƒe ⋅ EČe
gdje je:

/B.VII.16/

EČe = modul elastičnosti čelika za žice [N/m2]
ƒe = koeficijent koji ovisi o konstrukciji užeta
za jednoslojno pletena užeta ƒe = 0,64
za dvoslojno pletena užeta ƒe = 0,40
za troslojno pletena užeta
ƒe = 0,21

Podatljivost užeta (elastičnost) je sposobnost užeta da se elastično produljava u
zavisnosti od vlačnog opterećenja. Krutost užeta je po takvoj definiciji recipročna
podatljivosti:
K =

gdje je:

1
ξ

/B.VII.17/

K = krutost užeta u [N/m]
ξ = podatljivost užeta u [m/N] (rastezljivost užeta)

Krutost užeta može se odrediti po formuli:
K =

gdje je:

E u ⋅ Pz
L

[N/m2]

/B.VII.18/

Eu = ƒe ⋅ EČe = modul elastičnosti užeta [N/m2],
Pz = ukupna površina presjeka svih žica [m2],
L = duljina užeta [m].

U Tablici B.VII.8. prikazane su vrijednosti za krutost nekih konstrukcija užeta približnih
promjera, duljine 1 metar.
PROMJER UŽETA, du
KONSTRUKCIJA UŽETA
[mm]
6 x 19 + 1
6 x 19 + 1
6 x 19 + 1
kompaund Seal 6 x 19 + 1
kompaund Seal 6 x 27 + 1

25,4
28,6
31,8
31,8
31,8

inch
1“
1
1 /8“
1
1 /4“
1
1 /4“
1
1 /4“

KRUTOST UŽETA
DULJINE 1m
[N/m]
9

1,815 ⋅ 10
9
2,315 ⋅ 10
9
2,845 ⋅ 10
9
2,943 ⋅ 10
9
3,237 ⋅ 10

Tablica B.VII.8.: Krutost pramenih užeta ovisno o konstrukciji i promjeru

[MN/m
]
1815
2315
2845
2943
3237

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

20/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

B.VII.3.7. Trajnost žičanih užeta
Zbog djelovanja cikličkih opterećenja (uzastopnih opterećenja promjenjivog predznaka)
na koloturima i bubnju dizalice te periodičkih promjenjivih vlačnih opterećenja uže se
tijekom vremena troši (zamara i haba). U većini slučajeva, ovisno o stupnju korozivnosti
okoliša, intenzitetu promjenjivosti opterećenja i procjeni potrebe povremenih
preopterećenja, vrijednost koeficijenta sigurnosti bušaćeg užeta iznosi S = 5.
U skladu s rudarskim propisima smatra se da je uže promjera do 20 mm koje ima 5%, a
uže promjera preko 20 mm koje ima 10% prekinutih žica (uzimajući sve žice u presjeku
na duljini jednog punog namota - koraka) neprihvatljivo za daljnju upotrebu i neophodno
ga je zamijeniti.
Eksperimenti i praksa pokazuju da kod daljnjeg korištenja užeta koje je došlo u
spomenuto stanje (5-10% puknutih žica) dolazi do naglog povećanja broja puknuća žica i
pucanja užeta u cijelosti u relativno vrlo kratkom vremenu.
Ispitivanja trganja užeta (koja su prema propisima nepodesna) pokazuju da se njihova
stvarna prekidna čvrstoća malo smanjuje u usporedbi sa stvarnom prekidnom čvrstoćom
novih užeta. Razlog je u tome što se pod djelovanjem opterećenja uže ne prekida
odjednom, nego postepeno - najprije pucaju žice i pramenovi koji su podvrgnuti najvećem
naprezanju. Iz toga slijedi da vrlo istrošeno uže može naglo puknuti što predstavlja
izuzetnu opasnost za ljude i opremu.
Meñusobno djelovanje meñu žicama i pramenovima istrošenog užeta mijenja se - tako da
njegova prekidna čvrstoća ima skoro istu vrijednost kao prekidna čvrstoća samih žica koje
nisu puknule (u odreñenom presjeku).
Iz toga, pak, slijedi da trošenje (dotrajavanje) užeta nije popraćeno znatnim smanjenjem
čvrstoće. Praktički, razlog pucanja užeta je zamor materijala zbog izmjeničnih naprezanja,
osobito u slučajevima kada se ona odvijaju naglo u kratkom vremenu.
Utvrñeno je da je granični broj ciklusa opterećenja, koji može izdržati uže do trenutka
pucanja zbog zamora, tim manji što su veća opterećenja na vlak i na savijanje i što je
veća amplituda i učestalost promjene tih naprezanja.
Trajnost žičanog užeta ovisi o sljedećim parametrima:
1. kvaliteta izrade užeta,
2. usuglašenost konstrukcije i dimenzija užeta sa zadanim opterećenjima i uvjetima rada
na postrojenju,
3. promjer koloturnika i promjer bubnja dizalice u odnosu na promjer užeta,
4. broj slojeva užeta namotanih na bubnju dizalice,
5. smjer pregiba kod prelaska preko koloturja
6. pravilnost opremanja, korištenja i održavanja bušaćeg užeta.
 Utjecaj promjera koloturnika na trajnost žičanog užeta.
Utjecaj promjera koloturnika treba razmatrati kao utjecaj odnosa promjera koloturnika (ili
bubnja dizalice) i promjera užeta Dk/du, odnosno Dbd/du.
Budući da promjer koloturnika Dk i promjer bubnja bušaće dizalice Dbd utječu na intenzitet
savijanja (zakrivljenost) užeta moraju se ti parametri razmatrati zajedno s promjerom
užeta, jer du utječe na savitljivost (gipkost) užeta, ali je neophodno istovremeno razmatrati
i naprezanje užeta na vlak. U ovako postavljenom slučaju trajnost užeta se definira kao
ukupni broj pregiba užeta do njegovog pucanja.
Kod užeta s točkastim dodirom žica u pramenovima - kod ostalih jednakih uvjeta - trajnija
su užeta s jednostavnom grañom (tipa 6 x 19 + 1) nego užeta složene grañe (tipa 6 x 37
+ 1), mada ova posljednja imaju veću gipkost. To se objašnjava time da se u složenijim
konstrukcijama užeta, zbog ukrštavanja žica u unutarnjim slojevima javljaju dodatna

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

21/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

naprezanja u dodirnim točkama i dolazi do bržeg gnječenja, istiranja i pucanja žica (koje
su u složenijim konstrukcijama manjeg promjera!).
 Utjecaj promjera i broja žica na trajnost žičanog užeta
Ustanovljeno je da postoje odreñeni optimalni odnos izmeñu Dk/du i debljine žice dž kod
kojeg je trajnost užeta najveća.
Istosmjerna užeta su trajnija od ukrštenih, neovisno o tome kakvu grañu (smjer
namatanja) imaju sami pramenovi - istosmjernu ili ukrštenu. Kompaund užeta imaju veću
trajnost nego jednostavna užeta. Ispitivanja su pokazala da su ukrštena kompaund užeta
prosječno 2,5 puta trajnija od jednostavnih ukrštenih užeta, a u pojedinim slučajevima čak
i 5 puta. Još veću trajnost imaju istosmjerna kompaund užeta tipa Seal s linijskim dodirom
žica.
 Utjecaj profila utora užnice na trajnost užeta
Užnica koloturnika treba imati odreñene standardne dimenzije koje trebaju biti usklañene
s promjerom bušaćeg užeta koje se koristi. Prema američkom standardu API RP 9B i
ruskom standardu GOST 16853-88 visina utora užnice Kuk treba iznositi :
Kuk = 1,75 ⋅ du
Polumjer dna užnice osobito mora biti u skladu s promjerom užeta i mora iznositi
Ruk =

du
+ tolerancija
2

Pri tome je vrlo važan kut nalijeganja užeta na dno užnice. To je kut izmeñu točaka gdje
luk dna utora prelazi u tangentu utora. On mora iznositi 150º. Budući da se od tog mjesta
stranice utora razilaze tangencijalno, proizlazi da je unutarnji kut užnice, u skladu sa
Slikom B.VII.19.: αuk = 360º − (150º+90º+ 90º)= 130º

Slika B.VII.19.: Dimenzije užnice koloturnika
Utori na koloturniku se takoñer troše pa ih je potrebno kontrolirati uz pomoć šablone.
Dimenzije užnice koloturnika periodički treba provjeravati uz pomoć šablone koja je
prokazana na Slici B.VII.20. Šablone su metalne (limene) alatke debljine 2,5 ÷ 3,0 mm
koje na svom mjernom dijelu imaju polumjer koji odgovara ishodišnom polumjeru užnice
za odreñeni promjer užeta, uz tolerancu + 0,05 (prema standardu GOST 16853-88) ili
+0,038 (prema Std. API RP 9B). Shema šablone prikazana je na Slici B.VII.20.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

22/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Slika B.VII.20.: Šablona za provjeru utora užnice (za odreñeni promjer užeta!)
Standard:
polumjer mjernog dijela
ravni dio šablone

GOST 16853-88
+0 ,05
Ruk
3,0 mm

API RP 9B
+0 ,038
Ruk
3,175 mm

Dimenzije užnice su vrlo važne. Nije preporučljivo koristiti koloturnike koji imaju preveliki ili
premali polumjer užnice koloturnika Ruk, jer ili dolazi do stiskanja užeta (bočnog
gnječenja) koje uliježe samo na bokovima utora, pošto ne doseže do dna, ili do
spljoštavanja užeta zbog prevelikog kontaktnog tlaka izmeñu užeta i dna, kada je
polumjer utora prevelik te je kut nalijeganja manji od 150º. Isto pravilo vrijedi i za utore na
bubnju dizalice.
Kontaktni tlak izmeñu utora i užeta kreće se u granicama od 600 N/mm2 do 2200 N/mm2,
a može se izračunati po obrascu:
pk =

2P
Dk ⋅ d u

/B.VII.19/

Promjer koloturnika treba iznositi Dk = (30÷45) ⋅ du , ovisno o predviñenom ukupnom broju
ciklusa spuštanja i izvlačenja alatki.

B.VII.3.8. Utjecaj dimenzija bubnja dizalice na trajnost užeta
Utjecaj dimenzija bubnja - prvenstveno njegovog promjera - na trajnost užeta ima veliki
značaj. Dimenzije bubnja dizalice prikazane su na Slici B.VII.21. Osnovna postavka pri
odabiru dimenzija bubnja je da uže na njemu bude namotano u što manje slojeva te iz
toga proizlazi zahtjev za što duljim bubnjem C sa što većim promjerom Dbd.

Slika B.VII.21.: Osnovne dimenzije bubnja dizalice
Ukupna duljina užeta koja se može namotati u bubanj
Lu = (A + Dbd) ⋅ A ⋅ C ⋅ Kz

/B.VII.20/

pri čemu je: Kz = koeficijent sloga užeta na bubnju, čije su vrijednosti, ovisne o promjeru
užeta, prikazane u Tablici B. KZ:

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

23/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Tablica B.VII.9.: Vrijednosti koeficijenta Kz
Promjer
užeta, du

Kz

mm inch
22,2 7/8"

6357

25,4

1"

4867

1

3846

1

3115

28,6 1 /8"
31,8 1 /4"

Da bi se postigla dobra trajnost užeta, preporuča se da bubanj dizalice ima minimalni
promjer u granicama: Dbd=(20÷40) ⋅ du. Odnos izmeñu širine bubnja dizalice i njegovog
promjera kod dizalica male i srednje snage treba biti u granicama C = (1,3÷2,1) ⋅ Dbd , a
kod dizalica velike snage C = (1,5÷1,8) ⋅ Dbd.
Širina bubnja bušaće dizalice može se izraziti i na sljedeći način:
C = mu ⋅ (du + ∆) ,

/B.VII.21/

gdje je: mu = broj namota užeta na bubnju u jednom redu
du = promjer užeta,
∆ = zazor izmeñu namota užeta (∆ ≈ 0,5÷2 mm)
Površina bubnja može biti glatka ili s istokarenim obodnim žljebovima čije poprečne
dimenzije moraju odgovarati odreñenom promjeru bušaćeg užeta du – vidi Sliku B.VII.22.

Slika B.VII.22.: Profil obodnih žljebova (utora) bubnja bušaće dizalice
Ukoliko su na površini bubnja istokareni žljebovi, oni moraju zadovoljavati uvjete:
1. korak "t" treba biti jednak t = du + 0,6mm,
2. polumjer kontakta u utoru bubnja ru treba biti jednak du , (ru = du = Ruk),
3. kut dodira užeta i utora treba biti što veći,
4. minimalna dubina utora h = 0,2 du .

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

24/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Slika B.VII.23.: Pomak bubnja dizalice e i kut devijacije užeta od simetrale tornja Θ
RK – radni kraj bušaćeg užeta, A – granični gumeni valjak, B – vodilica užeta

Preporučeni promjer koloturnika je u prosječnom slučaju bušenja DK > 30 du .
Kod izrade dubokih bušotina, kada je broj operacija spuštanja i izvlačenja veoma velik,
promjer koloturnika obično se odabire u granicama DK = 38⋅du ÷ 45⋅du. Meñutim,
koloturnici velikih promjera mogu uzrokovati povećani intenzitet trošenja užeta. Kod
odabira promjera koloturnika svakako treba biti zadovoljen uvjet da tijekom perioda
ubrzavanja i usporavanja kretanja užeta ne dolazi do njegovog proklizavanja po užnici. To
znači da moment inercije koloturnika bude manji od trenja izmeñu užeta i užnice:
GK ⋅ RiK2 < PR ⋅ ƒ ⋅ RK
gdje je: GK
RiK
PR
ƒ
RK

/B.VII.22/

= težina koloturnika
= polumjer inercije koloturnika
= sila u radnom kraju užeta
= koeficijent trenja podmazanog užeta
= polumjer koloturnika

Na Slici B.VII.23. prikazan je položaj simetrale bubnja bušaće dizalice u odnosu na
vertikalu povučenu iz prvog koloturnika i os tornja. Kako bi se uže što manje trošilo
simetrala bubnja dizalice treba se poklapati s vertikalom iz prvog koloturnika. To se može
postići ili pomicanjem dizalice za veličinu e ili pomakom (prilagodbom) nepomičnog
koloturja. Jedna od takvih prilagodbi može biti i uporaba otklonjenog nepomičnog
koloturja.
Širina bubnja dizalice C trebala bi biti u takva da kut otklona užeta od simetrale (kut
devijacije) Θ bude u granicama od 45' do 60'. Kada je kut devijacije veći od 60' uže se ne
namata kompaktno od ruba prema sredini bubnja, što može uzrokovati uklinjavanje
sljedećeg reda užeta izmeñu namotaja prethodnog. Pored toga, preveliki kut devijacije
uzrokuje intenzivnije nalijeganje bušaćeg užeta na bokove užnice prvog koloturnika u
nepomičnom koloturju te povećano trošenje površina užeta i užnice zbog abrazije i
gnječenja. Kada je Θ < 45' sila koja uzrokuje odmicanje užeta od rubne plohe prema
sredini bubnja može biti premala. Ovisnost izmeñu kuta otklona i širine bubnja može se
predstaviti kao:

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

25/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

tgΘ =

C
,
2 ⋅ hkd

/B.VII.23/

gdje je: C = širina bubnja bušaće dizalice,
hkd = visina od osovine bubnja dizalice do osovine nepomičnog koloturja.
---- Trajanje operacija spuštanja i izvlačenja alatki ovisi o vremenu podizanja ili spuštanja
pasova (strojno), o vremenu navrtanja ili odvrtanja navojnih spojeva te vremenu
potrebnom za odlaganje pasova (ručno-strojno). Vrijeme utrošeno na sve tehnološke
operacije koje se obavljaju strojno ovisi o brzini kretanja bušaće kuke. Ta brzina
ograničena je zbog uvjeta namatanja bušaćeg užeta na bubanj dizalice i hidrodinamičkih
uvjeta koji vladaju u bušotini ispunjenoj isplakom te iznosi: vKmaks ≈ 3 m/s. Ušteda
vremena strojnog rada može se postići na račun skraćenja vremena potrebnog za
ubrzavanje i kočenje bušaće kuke, što je neposredno povezano s dinamikom cjelokupnog
sustava za spuštanje i izvlačenje alatki. Dinamičnost tog sustava može se povećati pri
smanjenju momenata inercije rotirajućih dijelova, prvenstveno osovine (bubnja) bušaće
dizalice i koloturnika. U tu svrhu trebalo bi smanjiti promjere bubnja i koloturnika, što bi
neposredno utjecalo na trajnost užeta zbog premalenog radijusa pregibanja.
Iz tog razloga, skraćenje vremena potrebnog za strojni rad može se ostvariti putem
povećanja snage i poboljšanja dinamičkih karakteristika pogonskih motora. Takav način
ubrzanja izvedbe tehnoloških operacija uz pomoć strojeva daje dobre rezultate pri
primjeni istosmjernih elektromotora velike snage. Povećanje snage pogona sklopa za
spuštanje i izvlačenje alatki omogućava, takoñer, i uporabu manjeg broja koloturnika. To
može zahtijevati da se poveća promjer bušaćeg užeta, ali će ujedno uzrokovati manje
ciklusa opterećenja na savijanje, tj. broj pregibanja užeta na koloturnicima, što će
povećati trajnost užeta.

B.VIII. RAZMATRANJE KINEMATIČKE SHEME KOLOTURNOG SUSTAVA
Za vrijeme spuštanja i izvlačenja alatki brzina kretanja svih elemenata koloturnog sustava
je promjenjiva (nepostojana) uslijed neravnomjernosti rotacije motora , promjene
polumjera namatanja užeta na bubanj dizalice, promjenjivosti koeficijenta korisnog učinka
mehanizma i promjene otpora kretanju niza alatki u bušotini. Kinematičke odnose i
parametre sustava može se odrediti temeljem kinematičke sheme prikazane na Slici
B.KS.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

26/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Slika B.VIII.1.: Osnovni parametri kinematičke sheme koloturnog sustava

B. VIII.1. Brzine bušaćeg užeta i broj okretaja koloturnika
Prosječna brzina rotacije (broj okretaja) bubnja dizalice tijekom izvlačenja alatki
(podizanja kuke) iznosi:
n bsr =

n nm
u mbd

[min-1]

/B.VIII.1/ B. 1

gdje je: nbsr = prosječni broj okretaja bubnja dizalice, [min-1]
nnm = nominalni broj okretaja motora, [min-1]
umbd =ukupni prijenosni omjer od osovine motora do bubnja dizalice (umbd =
u1⋅u2⋅u3…, gdje je u1, u2 , u3…un – prijenosni omjeri pojedinih prijenosnika
izmeñu osovine motora i bubnja dizalice).
Brzina namatanja bušaćeg užeta [m/s] na svakom sloju namota na bubnju dizalice:
v bdi =

D bi ⋅ π ⋅ n bsr
60

[m/s]

/B.VIII.2/ B. 2

gdje je: vbdi = brzina namatanja užeta na i-tom sloju bubnja bušaće dizalice [m/s],
Dbi = promjer namatanja užeta u i-tom sloju namotanom na bubanj [m],
nbsr = prosječni broj okretaja bubnja dizalice [min-1].
Brzina namatanja užeta na bubanj dizalice vbdi je, ustvari, brzina kretanja radnog kraja
užeta vRi.
Minimalni promjer namatanja užeta na bubanj dizalice je:
D b min = D bd + d u

/B.VIII.3/ B. 3

gdje je: Dbmin = minimalni promjer namatanja bušaćeg užeta na bubanj dizalice [m],
Dbd = promjer bubnja dizalice [m],
du
= promjer užeta [m].

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

27/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Maksimalni promjer namatanja užeta na bubanj bušaće dizalice može se predstaviti
obrascem:
D bmaks = Dbd + α u ⋅ ( z sl − 1) ⋅ d u [m] ,

/B.VIII.4/

gdje je: Dbmaks = maksimalni promjer slojeva namatanja užeta na bubanj [m],
Dbd
= promjer bubnja dizalice [m],
αu
= koeficijent smanjenja promjera užeta zbog gnječenja užeta i
kompakcije slojeva užeta (αu =0,93÷0,95),
zsl
= broj slojeva užeta namotanog na bubnju dizalice,
du
= promjer užeta [m].
Bušaće uže može se namatati na bubanj dizalice u nekoliko slojeva spiralno sa suprotnim
smjerom spirale u naizmjeničnim slojevima ili s paralelnim slogom (položajem) namota.
Paralelni slog uzrokuje manje trošenje užeta po obodu te u tom slučaju koeficijent αu ima
najveću vrijednost.
Prosječni promjer namatanja bušaćeg užeta na bubanj dizalice, temeljem prethodnih
obrazaca, iznosi:
D bsr =

D b min + D bmaks
2

[m],

/B.VIII.5/

gdje su: Dbmin i Dbmaks – najmanji, odnosno najveći promjer namatanja užeta na bubanj
[m].
Kada su poznati broj okretaja bubnja dizalice nbsr i njegovi promjeri (u skladu s obrascima
B.VIII.4 i B.VIII.5), može se odrediti prosječnu konstantnu brzinu kretanja radnog kraja
užeta vRsr i kuke vKsr , ne uzimajući u obzir period ubrzavanja i kočenja sustava.
Prosječna konstantna brzina radnog kraja užeta može se prikazati formulom:
v Rsr =

D bsr ⋅ π ⋅ n bsr
60

[m/s].

/B.VIII.6/

gdje je: vRsr = prosječna brzina kretanja radnog kraja bušaćeg užeta [m/s],
Dbsr = prosječni promjer namatanja užeta na bubanj dizalice [m],
nbsr = prosječni broj okretaja bubnja dizalice [min-1]
Prosječna brzina kretanja bušaće kuke, bez ubrzavanja i kočenja je:
v Ksr =

v Rsr
z RS

[m/s],

/B.VIII.7/

gdje je: vKsr = prosječna brzina kretanja bušaće kuke [m/s],
vRsr = prosječna brzina kretanja radnog kraja bušaćeg užeta [m/s],
zRS = broj radnih struna bušaćeg užeta.
Stvarna brzina kretanja kuke u razmatranom trenutku, tj. kod odreñenog promjera
namatanja na bubanj iznosit će, u skladu s obrascima (B.VIII.2) i (B.VIII.7),:
v Ki =

v bdi
z RS

Brzina kretanja pojedinih dijelova bušaćeg užeta (Slika B. KS) iznosi:
v1 = vRi (= vbdi) ;
v2 = v1 - 2⋅vKi = v3 ;
v4 = v3 - 2⋅vKi = v1 - 4⋅vKi
⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅⋅
vM = 0 ,

/B..VIII.7.a/

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

28/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

gdje je:
v1 , v2 , v3 , v4 ….. brzine kretanja u pojedinim dijelovima užeta računajući od
strane radnog kraja,
vRi = brzina bušaćeg užeta u radnom kraju,
vM = brzina bušaćeg užeta u mrtvom kraju,
vKi = brzina kretanja kuke.
Broj okretaja pojedinih koloturnika, računajući od radnog kraja bušaćeg užeta:
nI =

60 ⋅ v Ri
Dk ⋅ π

nB =

60 ⋅ v 4
60 ⋅ (v Ri − 4 ⋅ v Ki )
; nIII = 0 ,
=
Dk ⋅ π
Dk ⋅ π

;

nA =

60 ⋅ (v Ri − v Ki )
;
Dk ⋅ π

n II =

60 ⋅ v 2
60 ⋅ (v Ri − 2 ⋅ v Ki )
;
=
Dk ⋅ π
Dk ⋅ π

/B.VIII.8/

gdje je:
nI , nA , nII , nB , nIII ….. broj okretaja pojedinih koloturnika,
pri čemu je: nI > nA > nII > nB… nIII = 0,
vRi = brzina bušaćeg užeta u radnom kraju,
vKi = brzina kretanja kuke,
Dk = promjer koloturnika.
Iz navedenih odnosa može se zaključiti da je najveća brzina kretanja bušaćeg užeta u
njegovom radnom kraju RK , a najbrže se okreće prvi koloturnik I nepomičnog koloturja
preko kojeg je on prebačen. Najveća brzina namatanja užeta, odnosno brzina radnog
kraja ne bi smjela biti veća od vRi ≈ 20 m/s, jer se kod većih brzina radni kraj užeta ne
namata na bubanj ravnomjerno.

B.VIII.2. Brzina i trajanje operacije spuštanja i izvlačenja jednog pasa alatki
Podizanje bušaće kuke uz pomoć koloturnog sustava, tj. bušaće dizalice, odvija se u dvije
ekstremne situacije – podizanje kuke pod punim opterećenjem za vrijeme procesa
izvlačenja alatki iz bušotine i podizanje neopterećene kuke pri procesu spuštanja alatki.
Tijekom procesa spuštanja alatki u bušotinu kuka je maksimalno opterećena pri
spuštanju, a neopterećena je za vrijeme njenog podizanja.
Stvarna prosječna brzina podizanja ili spuštanja kuke, uračunavajući period ubrzavanja i
kočenja sustava ima sljedeći opći oblik:
v Ksr =

hK
t Ku + t K const + t Kk

[m/s]

/B.VIII.9/

gdje je: vKsr = stvarna srednja brzina kretanja kuke [m/s],
hK
= duljina hoda kuke (visina) [m],
tKu
= vrijeme ubrzavanja kretanja kuke [s],
tK const = period postojane brzine kretanja kuke [s],
tKk
= vrijeme kočenja bušaće kuke [s].
U gornjem obrascu hod kuke može se uzeti kao umnožak hK = ℓp⋅ε , tj. duljina koda kuke
predstavlja duljinu jednog pasa alatki ℓp korigiran za ε, tj. koeficijent premašenja hoda
kuke preko duljine pasa, pri čemu je ε =1,01÷1,02.
Svaki ciklus podizanja ili spuštanja jednog pasa bušaćih alatki može se sastojati od dva ili
tri perioda: perioda ubrzavanja kuke, perioda konstantne brzine kuke i perioda kočenja
kuke. U nekim slučajevima period konstantne brzine kuke je zanemarivo kratak ili uopće
ne postoji, već se kuka do odreñenog trenutka (visine) ubrzava, a odmah zatim počinje
proces usporavanja-kočenja.

- Podizanje bušaće kuke. Tijekom ciklusa podizanja neopterećenog elevatora, uzimajući
u obzir prosječnu brzinu kretanja kuke (elevatora), brzina podizanja elevatora tijekom
cijelog procesa izrade bušotine je konstantna. Kada je pri podizanju kuke elevator

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

29/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

opterećen vrijeme ubrzavanja i usporavanja kuke biti će najveće u početku procesa
izvlačenja alatki iz bušotine. Usporedno sa smanjivanjem opterećenja na kuki pri
izvlačenju svakog sljedećeg pasa alatki, vrijeme ubrzavanja i kočenja će se smanjivati te
će i brzina kretanja kuke biti povećana.
Stvarna prosječna brzina kuke pri podizanju ovisi o duljini bušaćeg užeta koje se namata
na prvi i posljednji sloj bušaće dizalice i intenzitetu ubrzavanja. Stvarna prosječna brzina
može se za 3÷8% razlikovati od brzine koju se odreñuje na temelju promjera srednjeg
sloja namatanja užeta na bubanj; kod većine proračuna ta se razlika može zanemariti.
Vrijeme ubrzavanja kuke s elevatorom pri podizanju može se predstaviti kao:
t Kup =

gdje je: tKup
Ibduk

ωbd
MoRK
γpbd

I bduk ⋅ ω bd ⋅ γ pbd
M oRK

[s]

/B.VIII.10/

= vrijeme ubrzavanja kuke pri podizanju [s]
= ukupni moment inercije bubnja dizalice (uračunavajući momente inercije
rotirajućih dijelova transmisije i niza bušaćih alatki u pokretu) [N⋅m⋅s2] ,
= kutna brzina bubnja dizalice [s-1],
= okretni moment otpora zbog djelovanja sile u radnom kraju užeta [N⋅m],
= koeficijent koji ovisi o odnosu broja okretaja pogonske osovine dizalice
tijekom ubrzanja i kod postignute konstante brzine (obično: γpbd ≈ 1,85 ).

Vrijeme podizanja kuke i elevatora opterećenog nizom alatki:
t Kp = t Kup + t Kconstp + t Kkp [s]

/B.VIII.11/

= vrijeme podizanja opterećene kuke [s],
gdje je: tKp
tKup
= vrijeme ubrzavanja kuke pri podizanju [s],
tKconstp = vrijeme podizanja kuke konstantnom brzinom [s],
tKkp
= vrijeme kočenja opterećene kuke [s].
Vrijeme kočenja opterećene ili neopterećene kuke pri podizanju je vrlo kratko i, uglavnom,
ne prelazi 1 sekundu.
Prosječna brzina podizanja je uvijek manja od brzine koju se može postići kod punog
(nazivnog) broja okretaja motora, prvenstveno zbog nemogućnosti momentalnog
upuštanja i zakočenja bubnja dizalice.
Prosječno vrijeme podizanja niza bušaćih alatki za duljinu jednog pasa može se prikazati
obrascem:
t Ksrp =

hK
v Ksrp

, odnosno: t Ksrp = λ p ⋅

hK
v Kmaksp

/B.VIII.12/

gdje je:
tKsrp

= prosječno vrijeme podizanja opterećenog elevatora za duljinu jednog pasa
[s],
hK
= duljina hoda kuke (hK = ℓp⋅ε) [m] ,
vKsrp = srednja brzina podizanja opterećene kuke (elevatora) [m/s],
vKmaksp = maksimalna brzina podizanja opterećene kuke [m/s],
λp
= koeficijent popunjenosti tahograma pri podizanju (izvlačenju alatki).
Koeficijent popunjenosti tahograma (zapisa tahometra) λp može se izračunati uz pomoć
formule:
λ p = 1+ c ⋅

gdje je: λp

2
v Ksrp

hK

= koeficijent popunjenosti tahograma pri podizanju kuke,

/B.VIII.13/

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

30/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

vKsrp = prosječna brzina kretanja kuke [m/s],
hK = duljina hoda kuke [m],
c
= koeficijent ovisan o tipu pogona bušaće dizalice [s2/m].
Koeficijent c kod elektromotornog, diesel-električnog i plinsko-turbinsko-električnog
pogona iznosi c = 2,4 , a kod diesel-mehaničkog i diesel pogona s hidrauličkom spojnicom
c = 4,8 s2/m.

- Spuštanje bušaće kuke. Ciklus spuštanja neopterećenog elevatora sastoji se isključivo
od duljeg perioda slobodnog ubrzavanja tKus i kraćeg perioda usporenja i zakočenja tKks.
Kuka s elevatorom ni u jednom trenutku se ne kreće konstantnom brzinom. Kod spuštanja
kolone koja nema veliku težinu (do oko 300 kN) opterećena kuka spušta se ubrzavajući
do približno polovice duljine hoda hK , a zatim se otprilike istim intenzitetom usporava do
zakočenja. Kada je opterećenje na kuki veće (450 kN ÷ 1.100 kN i više) sve izraženije su
razlike brzina u periodima ubrzavanja, konstantne brzine i kočenja. Pored toga, što je
veće opterećenje na kuki, to su prosječna i maksimalna brzina spuštanja manje, a
produljuju se periodi ubrzavanja i kočenja.
Vrijeme ubrzavanja kuke pri spuštanju ovisi o opterećenju na kuki, silama otpora u
koloturnom sustavu i silama trenja niza bušaćih alatki u bušotini. Kod manjih opterećenja
na kuki vrijeme ubrzavanja iznosi oko 2 ÷ 3 sekunde. Teške i vrlo teške nizove bušaćih
alatki spušta se, uglavnom, uz neprekidno manje ili više intenzivno kočenje te u takvim
slučajevima period ubrzavanja ovisi o procjeni bušača ili podešenosti automatike.
Vrijeme ubrzavanja neopterećene kuke ovisi o težini pomičnih sklopova koloturnog
sustava i silama otpora kretanju. To vrijeme kod duljine hoda kuke od oko 27 metara
iznosi oko 20 ÷ 25 sekundi.
Period ustaljene brzine kuke tijekom spuštanja ovisi o prosječnoj brzini spuštanja
sukladno obrascu:
t Kconsts =

gdje je: tKconsts
hK
hKks
vKsrs

hK − hKks
[s]
v Ksrs

/B.VIII.14/

= vrijeme konstantne brzine spuštanja kuke [s],
= duljina hoda kuke [m],
= duljina puta kočenja kuke [m],
= srednja brzina spuštanja kuke [m/s],

Duljina puta kočenja kuke iznosi, ovisno o uvjetima hKks = 0,5 ÷ 6 m. Srednja brzina
spuštanja kuke vKsrs obično se uzima kao približno polovica maksimalne brzine spuštanja
kuke:
v Ksrs ≅

v Kmakss
2

[m/s]

/B.VIII.15/

gdje je: vKsrs = srednja brzina spuštanja kuke [m/s],
vKmakss = maksimalna brzina spuštanja kuke [m/s].
Brzina spuštanja kuke vKs može biti u granicama od vKs ≈ 0,6 ÷ 6 m/s, a ovisi o stanju
stijenki i profilu kanala bušotine, geološkim i tehničkim parametrima u bušotini, viskoznosti
isplake, tehnološkoj operativnosti površinskog sustava i kvalificiranosti bušača. U većini
slučajeva ne preporuča se da brzina spuštanja kuke bude veća od 3 m/s.
Na Slici B.VIII.1. prikazan je kao primjer grafikon promjene maksimalnih i prosječnih
brzina spuštanja niza bušaćih alatki u ovisnosti o opterećenju na kuku. Vidljivo je da se
usporedno s povećanjem težine alatki QK razlika izmeñu maksimalne i prosječne brzine
spuštanja kuke smanjuje.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

31/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Vrijeme kočenja pri spuštanju opterećene kuke iznosi:
t Kks =

2 ⋅ hKks
[s]
v Kks

/B.VIII.16/

gdje je: tkKs = vrijeme kočenja kuke pri spuštanju [s],
hkK = duljina puta kočenja kuke [m],
vKks = brzina spuštanja kuke [m/s].

Slika B.VIII.1.: Ovisnost brzine spuštanja kuke vKs i opterećenja na kuki QT
Prema terenskim ispitivanjima, kod duljine pasova 25 ÷ 27 metara, vrijeme ubrzavanja
bušaće kuke kod spuštanja iznosi:
-

kod neopterećene kuke : vKs = 20 ÷ 30 s
kod QK = 0,2 ÷ 0,5 MN : vKs = 8 ÷ 10 s
kod QK = 0,6 ÷ 0,8 MN : vKs = 15 ÷ 20 s

Prosječna brzina spuštanja kuke kod neopterećenog elevatora može se prikazati
formulom:
v Ksrs =

1,6 ⋅ G pks ⋅η ks ⋅hK

D bsr
2 ⋅ n RS

I ks

[m/s]

/B.VIII.17/

Vrijeme spuštanja neopterećene kuke u jednom ciklusu može se izračunati uz pomoć
obrasca:
t sK =

gdje je: vKsrs
Dbsr
nRS
Gpks
ηks
hK
Iks

2 ⋅ n RS
Dbsr

I ks ⋅ hK
G pks ⋅ η ks

[m/s]

/B.VIII.18/

= srednja brzina spuštanja kuke s neopterećenim elevatorom [m/s],
= srednji promjer namatanja užeta na bubanj dizalice [m],
= broj radnih struna,
= težina pomičnih dijelova koloturnog sustava [N],
= koeficijent korisnog učinka koloturnog sustava,
= duljina hoda kuke [m],
= uvjetni ukupni moment inercije rotirajućih i pomičnih dijelova koloturnog
sustava [N⋅m⋅s2].

Vrijeme spuštanja niza bušaćih alatki (opterećene kuke) za duljinu jednog pasa može se
odrediti po istoj proračunskoj shemi ( vidi obrazac B. 11)
t Ksrs = λ S ⋅

gdje je: λs

hK
v Kmakss

[s]

/B.VIII.19/

= koeficijent popunjenosti tahograma za vrijeme spuštanja,

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

32/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

hK
= duljina hoda kuke [m],
vKmakss = maksimalna brzina spuštanja opterećene kuke [m/s].
Budući da se spuštanje niza bušaćih alatki u bušotinu obavlja kod otpojenog pogona
bušaće dizalice, maksimalnu brzinu spuštanja kuke, koja je ograničena tehničkim i
tehnološkim mogućnostima sustava, može se odrediti iz izraza: vKmakss = l p , pri čemu je
ℓp = duljina jednog pasa bušaćih alatki [m].
Koeficijent popunjenosti tahograma λs pri proračunavanju parametara spuštanja niza
alatki uzima se : λs = 1,5 – kod spuštanja opterećene kuke; λs = 2,0 – kod spuštanja
neopterećene bušaće kuke.
Na Slici B.VIII.2. prikazane su brzine kretanja bušaće kuke kod njenog podizanja vKp i
spuštanja vKs pri različitim opterećenjima QK. Na nekim grafikonima su prikazana vremena
trajanja ubrzavanja kretanja kuke, konstantne brzine i kočenja. Očigledno je da se ta
vremena bolje uočavaju (razlikuju) kod većih vrijednosti QK. Kada je kuka tijekom
spuštanja neopterećena ili je opterećenje malo, period konstantne brzine praktički
izostaje, jer se nakon perioda ubrzavanja odmah počinje kočiti.
Stepenasti oblik dijagrama u periodu konstantne brzine podizanja kuke proizlazi iz
povećavanja promjera namatanja užeta na bubanj dizalice, tako da se pri konstantnoj
brzini okretanja bubnja povećava brzina kretanja kuke.

Prof. Dr. Boris Kavedžija

Predavanja iz kolegija TEHNIKA IZRADE BUŠOTINA

33/33

B. KOLOTURNI SUSTAV II. dio

Slika B.VIII.2.: Brzina i vrijeme podizanja i spuštanja bušaće kuke ovisno o QK