You are on page 1of 169

BRBVrCUJX'S

1.
cc vm
2.

De

adyersitatibus, quas solas )na!i meinunf ei qua* sf-.mper


passu s
^
inundns, cum d cos coleret.
/I a
da, qui et a Romanis ei a (iraecis similiter cofebautur,
ccusas
iiabuerim, quibus Ilium pczerentur exscindL
3.
Not: potucsse offend: deos Paridis adult erio, quod inter ipsos traditur frequetitaiwn.
4. De sen ten I iu Varronis, qua. utile esse dixit, ut se homines d-iis genii os mention fur.
5.
Non probat I quod dii adulterium Paridis punier ini, quod in ftomuii mat re non ulti sunt.
<'('
6. De pcrricidio Roundi, quod dii non vbtdicarurd.
7. lie
cversiotie I Hi.
quod dux Marii Pirn brio
excidit.
8. An
debuerit diis
Iliads Roma commit it.
$. An
iitam pacem,
quae sub Numue regno fuiz, deos
praestitisse
c. red end am sit.
10. An
optandum fMerit, ui Ian fa bellorum table Roman on auger e fur
imperium,, cum eo studio, quo sub Numa actum cst, ei qoiefttm esse potoissel ef
fuitim.
11. De
simutacro Curuani A poll inis, cuius ffetns
credit us
esl cUtdeni
C racoon on, quibus opt: atari noyi poterat, indices sc.
12. Quant os sibi decs Romani praeter const it nlionem Ntonae adiecerint, quorum eos
numerositas nihil iuverit.
13. Quo iure, quo oe.de> e. Romani ohtuuiermf prima conhigia.
14. De i/upietate belli, quod Albanis Romani iniuftrimi, el de victoria dcminandi libidine adept
a.
is.
Quclis Romanorum regum vita aique e.xiucs fuerii.
t6. De prirnis apud Romanos consuUbus, quorum after altenmi patria
pavuiit tnoxque ipse, post otrocissimq pa.rnef.diu a vubierato hoste vulneratus
inter Hi.
17. Post inilia consular is imperii quibus malis vexata fuerit Romano res pnbliea, diis ft on
cpitulantibus, quos cnlebat.
18. Quant ae clad.es Romanos sub bellis Punic is trivarint frustra deorum praesidiis
expet.xns.
19. De ufjficdone belli Puntci secundi, qua vires utrb/sque par!is COn- sumpUte sunt.
20. De e-..ltti Raguntinorum. quibus pro pier Romanorwn amicitiam pereuntibus dii Romani
auxiliuni non tuferwii.
21. Ouc.ni ingrata fuerii Ron tuna civifas Scipioni liberal Off sun et in quibus moribus e per it,
quando earn SplhtSlius opzimam fsiisse describit.
22. De Mithridatis edicio. quo omnes eives Romanos, qui intra Asiam inve.nirentur, iussit
occidi.
O nevoljama koje su Jedine ide sile opake i koje je svijet uvijek trpio
1,
dok bogove su>vae
Jesu li oni bogovi, koje podjednako tovahu i Grci i Rimljani, imali
2.
razloga da dopuste unitenje Ilija
Parisovo preljubnitvo nije moglo uvrijediti bogove, jer je, po preda3.
ji, ono i medu rij ima bilo cesto
O Vat ono v u mnijenju prema kojem je korisno da se ljudi obla guju kako
4.
su roeni od bogova
Nje odrivo da bi bogovi kaznili Parisovo preljubnitvo, kad se ve
5.
nisu osvetili Romulovoj majci
O /lom ulov u bralo ubojstvu, koje bogovi nisu kaznili
6.
0
razaranju Ilija, koje izvri Marijev vojskovoa Fitnbrija
7.
I)a li je trebalo povjeriti Rim trojanskim bogovima
8.
Da li onaj mir sto bijae z.a Kumine vladavine
treba pripisati
zatiti
9.
bogova
Bijae li poeljno dtt se t/nolikim ral mm bijesom uveava Rimsko Carstvo
10.
kad je uz one tein je (koje su se provodile pod Kumorn < ono moglo biti
1
u miru i u sigurnosti
O kipu kuma uskog Apolona, o kojem se vjeruje kako s>u njegove suze 11. navijestile poraz. Grka,
kojima nije mogao pomoi
Koliko bogove josim onih to ih je uveo Kumu) Rimljani sebi dacioie, 12. brojnost kojih nije im nita
pomogla
Kojim pravom, kojim ugovorom dooe Rimljani do svojih prvih brakova
13.
O nepravednosti rata koji Rimljani namet nue Albanima, i o pobjedi
14.
do koje dooe eljom za vlau.

Kakav bijae ivot i kraj rimskih kraljeva


15.
O prvim rimskim konzulima, od kojih je jedan iz
domovine protjerao
16.
drugoga, a ubrzo je sam nakon nojuusnijih Zloina poginuo, ranjen od ranjena neprijatelja
Koje su nevolje muile rimsku dravu nakon poetaka konzulske vla17.
/i, a bogovi koje su tovali nisu im pomagali
Kolike su nevolje saiirale Rimljane za punskih rulova, dok su uzalud
16.
molili pomo od bogova
O nedaama drugog {tonskog ratu, koje su i prosile snage obiju sirana.
19.
0
propasti bagunana, koji nasiradae zbog prijateljstva s Rimljanima,20. a rimski im bogovi ne prulie pomoi
Kako nezahvalna bijae rimska drava prema svojem izbavitelju Se.ipionu
21.
S A H TAK
1
kakve je obiaje imala a onome raz.doblju koje balustije opisuje kao najbolje
O Mit rida t ovoj naredbi po kojoj je trebalo ubiti sve rimske graane
22.
koji se zateknu unutar Azije

CC X

23. De imeriaribus malis, qitibus Romana res publica exagitaia est, accedente prodigio, quod
ir. rabie omnium. unimalinm, quae homintbtts servant, fut.
24. De discordia civili. yuam Cracchiae sed;iones excitoverunl.
25. De ande Concordia t ex scntius constdlo in loco sed'tti.onwn ct caedium condila.
25. De diversis generibit; bii, qtiae pos/ conditam aedem Concordias
Mtrxt secuta.
19. De helio civili Mariano arque SuUano.
20. Qualis fuerii Sudona victoria, vinUex Mariunoe cnldeti/atis.
21. De campa ra tone Gothicae irrupiionis ctim fii$ cta.dibus, quas Remar vc1 a Cdifis ve!, a
bailn <m civili un auctersbus acccpenmt.
22. De. cvnmxionv beHorum, quae advenfum Christi pluruna et gravsima prae.ee s.<? runf..

SAILIAK167

23. O.tiam impudemer praeseniia incormnoda Christo imputen!, qai dos colare non sinuntur
currt tantae ciad es eo tempere qu colchan tur exstitermt.
O unutarnjim nedaama koje su pogodile rimsku dravu, a kojima je
23.
kao predznak prethodila preko/ustavna pojavo bjesnoe meda svim ivotinjama koje su
korisne ljudima
Ograanskom razdoru koji su izazvale pobune brae Crakha
24.
0
hamu Sloge, koji je po nalogu senata podignu/ na popritu pobuna
25.
1
pokolja
O razliitim vrt!ama ratova koji su uslijedili nakon izgradnje hrumu
2S.
Sloge
() graanskom rt a u Marija i Side
27.
Kakva bijae Sulina pobjeda, osvetnicu Murijeve okrutnosti
28O usporedbi provale Gota s onim nedaama koje su Kimi juni pretrpjeli
29.
bilo od Gala bilo od uzroniku grud unskih ratova
O niza mnogih i vrlo tekih ratova koji su prethoditi Kristovu do30.
lasku
Kako bestidno sadanje nevolje pripisuju Kristu oni kojima se ne do31.
pusra tovanje bogova, kad .sit se tolike nesree dogaale u onu doba u kojem ih tovahu

LIBER TERTIUS
ROMAKDRUM

BES

ursTAF. luuicm nawuKJA.'N'iL3

Qaae rationes smr ra ge>fas iutiicn.udi (I-2)


Qu9 53t vru
rcruiu gc-starum

ilticrlpiio.
Pl. l<)

CC 66

1. Iam satis dictum arbiiror de monim rnalis c( ariimrum. quae praecipue i:a venda sum.
nihil dcos falsos populo cu) tori suo, quo minus eorum malorum aggcre prcmerelur,
subvenire curassc. sed potius, ut mxime prcuierelur, egissC. Nono de iJlis malis video
dioenduni. quae sola isi per pel i nolunt, qualia sum fames, morbus, helium, cxspolialio,
cipiivJtas, trucidato, el s qua similia Uirn in primo libro conmiemoiavimus. Kaec enim
sola mali dejtutarH mala, quae non iaciunt malos; nee eruboscum inter bona, quae laud
ant, ipsi mali esse qui laudant, magisque slontichiniur, s vil lam mala in ha bean r,
quam si vitam; quasi hoc sit hominis maximum bonum, habere bona omnia praccr sc
ipsum. Sed eque talia mala, quae isti sola lormidanl, di i eorum, quando ab eis libere
colebanun1, ne illis accdcrcoi obsiiiemnr. Cun enm variis per diversa loca lempo- r ibos
an le adven tum Rcdemptoris nostri innumerabilibus nonnulli- $que etam inerediblibus
eladibus genus com ere tur humanum, quos al ios quam isios dos niutidus cOlebit.,
excepto uno populo Hebraco et quibusdnni extra ipsum populum, ubicumque gratia
divina dign oceultissimo atque / iusli$smo Bel indicio f nerum? Vcrum nc ni mis *
Jonguni faciam, [acebo aliaruni usquequaque gentium mala gravis sima: quort ad Rom
am pertDe Romanurnque imperio ni tan to ni loquar, id est ad ipsam propric civitaem et
quaecumque ilJi terrarum vel societate cooiunctae vel condicione subectae. sunt, quae
sinr perpessae arde idvenum Chris ti, com iam ad eius quasi corpus re publicPC
pertinerent.

xinkim Ai.
Sun o RIMSKO/ novinari

Mjerila
1.

7.x prosuivanje povijesnih tinguitanju [l-i'2)


Mnijcm kako je ve dosta reeno o zlima obiaja i dua, kojih se osobito valja uvati,
naime: da sc lani bogovi nisu ni malo potrudili kako bi to manje od njih trpio puk
njihov tovatelj, nego su se dapae pobrinuli da prclrpi io vie.

Sad vidim da treba govoriti o onim zlima koja jedina oni ne ele trpjeti, k.?iO io Su glad, bole si.
ral, pljaka, zatoe ni ivo. pokolj, te sline nevolje koje ve spomenusmo u prvoj knjizi. Naime,
jedino one si vari zli smatraju zlima koje ljude ne ine 2Ji ma; i ne siame se medu svim dobrima
koja hvale Siimi i dalje os lati zli iako hvale dobro, i vie se srde imali lou kuu nego (i Jo ivot,
kao da \*. ovjeku najvee dobio imati sva dobra osim sebe sama (1). Ali ni od tih zaJii (kojih se
3 Pristupajui pretresu najznaajnijih dogadaja iz rimske povijesti. Augustin uzima kao osnovu
kranski vrijednosni realizam tc a primjenjuje na povijesnu zbilju. To znai: kakvo god hiJo
njegovo povijesno uvjetovanje, ovjek jc jedino dobro i vi cd notu prema kojoj sc odieduju sva ostala
dobra. S log sc motri si onda ita i procjenjuje povijest.

SAILIAK167

jedinih plae) nisu ih njihovi bogovi spasili da im se ne doga daj u, ak i dok ih nesmetano
tovahu. Jer, dok. jc u razliitim razdobljima i najcazli- itijim mjestima prije dolaska naeg
Spasitelja ljudski rod stradavao od nc izbroji vi h a ponegdje i od nevjerojatnih nevolja, koje li je
druge nego ba te bogove svijet tovao, osim jedino idovskog puka i jo gdje koga izvan njega, gdje
god bi se tko naao dostojan boanske milosti po najskrovitijem i najpravednijem sudu Bojem (2)7
Kako pak u tome ne bih oduio, preuljel u one najvee nevolje ostalih naroda. Govorit u samo 0
onome io sc tie kima i rimskog CftrStvH, to jest samoga grada i svih zemalja povezanih s njime
bilo savezom ili podvrgnutih pobjedom, o onome to pretrpjele prij Kristova dolaska, kad ve
bijahu pripadale giadu kaotijcJo drave.

2.

Primum ipsa Troia vcl Ilium, unde origo esi populi Romani, ineqi.ift enim pracicreunduin
am dissimulandum csl, quod et in prime libra attigi 4} eosde/n habens deos ct coleus cur
a Graecis vie turn, cap turn alque do lei urn esc? Priamo, irujuiunt, sun 1, roddito
Laomedonlca parerna periuria2. Ergo veri.nn est, quod Apollo atque Xopumus eidcm
Laomedonu merccnariis opcribus serviemnt? Ulis quippe / promisisse mereedem
falsumque jur-asse perliibctur5. Mi ror Apollineui nominatum divinalorem in tan to
opiiieio Jabo- rassc noscienlsm quod Lsumodon literal prmnissa ncgatums. Ouam- quam
nee ipsum Kcpumujn, pat mum cius, Ira L mm lovis, regent man's, decuit ignaru/n esse
futurornm. Xam bunc Moments dc slirpe Aeneac, a cuius posleris b Roma csi, cum ante
illam urbcm condi tain idem pocla Puisse dicatur. inducil magnum aliqmd divinanteni e.
qucm siia/ri mi be rapuit, ul dicit, ne ab Achille occideretur,

M-Jlti Tlx- iac


dgd vroni- rujit.

PL BO

etiperet cum verierc ab imo,


(quod apud Vergil ium confitctur)
Sirueia sms man;bus pertnrae ntaenia Troiae Ncscicnies igitur tanti dii, NSptunus et
Apollo. Laomedunle/n sibi ncgalurnm esse mcrcedem s truer ores rnocnium Troianorum
gratis si gratis fucrunl. Videant ne gravius si I I ales deos credere quam diis lalibns pcierare.
Hoc enim ncc ipse Homsrus facile credidit, qui Ncptunujn quidem contra Troia ( 10$,
Apollinem autem pro Troia- nls pugwantem facit, cum illo penurio ambos fabula narrel otfen- sos.
Si igitur fabulis credunt, erubescanl tali a colors jtumina; si fabntts non credunt, non obtendant
Troiaik-i periuria, ant mircntur deos periuria punisse Troiana, a masse Rom an a. Unde enim
coniu- ratio Calilinae in tanta Lnmque corrupta civitaie habnii cl jam eorum grande m coptam,
quos manus atque lingua peri uric am sanguine civili alebat 6? Quid enim aliud totiens scnaiores
corrupti in iudi- ciis, totiens pop ulus in sufEragiis vcl in quibus/que causis, quae apud eum
coniionihus acebantur. nisi el cam peierando pcceabant?

CC 7

4 u nos tens] posimx rondiia W.


5 : Usp. VERGILIJE. Aert.4, 542: Georg.. 1, 502.
6 ' Us p . HOMER, .21. 441 457; HORAC1JE, Odi I, 3, 21; ARKOBTTTi. Adv. nat. 4, 25.

SAILIAK167

2.

Prije svega, zato je sama Troja iJi IJij, odakle je potekao rimski puk ine smijem, naime,
ni mimoilaziti ni prikrivati ono to napomenuh it prvoj knjizi' 1') koja je imala i lovuia
ite bobove /ato bijae od Grka pobijeena, zaposjednuta i unilena?
Prijam je, kau, morao plaliti za krivokletstvo oca La ome
oni a 2)
Omi a je, dakle, istina a su Apolon i Ncptun sluili kao najamnici u isto i^ometlonca? Jer on je
njima kako se prla bio obeao nagradu i krivo se prisegao.^) iitlim se kako se to Apolon,
nazvan proricateljem, mogao m ui ti oko tolikog posla ne znajui da e Laomedont prekriti
obeanje. A isto lako ni Neplunu, njegovu stricu, braitt Jupitrovu, kralju mora. ne dolikovae ilc
spozna vat i budue dogaaje. Jer Homer, iako se o tome pjesniku govori kako je ivio prije
osnutka Rima, navodi Nepcima gdje prorie kako e od roda Enejina (od ijih potomaka nastade
Rim) proiz.ai nelo veliko7), on ak Enciu odnosi u oblaku, kako kae, a ga Ah ii ne ubije, (a to
se priznaje i u Vergilija)
elio je sruiti s vrba zidine krrvoklecne Troje,
izgraene svojim roka ma.5>
Ne znajui, dakle, tako veliki bogovi, Ncptun i Apolon, kako e im Laomcdont uskratiti nagradu,
bijahu graditelji zidina trojanskih ili za hvalu ni za zahvalnost.
Neka razvide sami, je li gore u takve bogove vjerovati ili se lakvima krivo prisezali. Nije u to m sam
Homer lako povjerovao, jer se po njemu Neptiul bori protiv Trojauaca, a Apolon za Trojance, dok
po prii obojica bijahu uvrijeeni tim krivokletstvom. Stoga, ako vjeruju u prie, neka se stide
tovati takva boanstvu; ako pak u takve prie ne vjero ju, nek se ne ispriavaju trojanskim
krivokletstvom, i nek se ne ude zato bogovi kaznie trojansko krivokletstvo, dok su ljubili ono
rimsko. Jer odakle je KatiJimna urola u tolikome i tako iskvarenu gradu nala tako golemo'
mnotvo onih to su se izdravali krivo- kletnom rukom i jezikom te krvlju graana?^ A to li su
drugo esto inili podmieni senalori u suditima, a esto i sam puk pri glasovanju ili suenju
pred skuptinom, osim upravo krivokletstvo? Jer u doba

HOMER, fl. 20. 302 ss. 'VF.RGILIJE. Acfr. 5,


81031), SALUiSTUE, CatU. 14, 1-3,
Naxnque corrupt issimi s moribus id bO<: mos iurandi servaba tur antiqims, non ul ab sue le ri
bus metn religionis prohiber en tur, sed ut penuria queque sceleribu* ceteris ad doren tur.

Dun
ru
ni
flnOao i lilil
:';IK vlac ratisni
:n;>ti- snr.r.c.
PL

$1

3. Nul la i la que causa esi, quai* dti. quibus, ut die mil, situerai iJlud imperium7, cimi a
Graecis praevaleulibus probem.ur victi, / Troiaciia peierantibus fingantur irait. Ncc
adultrin Pari dis, ut rur- sus a quibusdam defend un lur, ul Troiatn desererent,
susceiisuciiim. Auctorcs enim doctorcque peccatomm esse adsolcnl, non uItrs. Uibvfi
Romain, inquit Sallus tiu s, sivmi tgo o.c.c.epi, t:ondidcre at qua habitera initio Troiam, qui
Aenea duce profugi seibits incertis vuga- hantur*. Si ergo adulterium Pari dis
vindicandum numina ccnsue- runt, aul macis in Romanis aut certe etiam in Romanis
punendum fui4, quia Aenoac mater hoc fecit. Sed que* modo in Mo ilfud ffagitium ode
rant qui in sua. socia Vcnerc non ode rant (ut aiia omitlam) quod eu ni A ne hi se
commiscral, e* quo Aenean pcpcrcrat? An quia iilud factum est indignante Menetao. illud
autem concdante Vulcan o? Dit cnirn. credo, non zelant coniuges suas, usque adeo ut

7 SAI .LSTJJH, Ooit.

6r 1."JI.fJK CE/AR, Ltuul. luiitic timii., fr.7, u SVETUMJIi, Viiae, lu. 6.

cas eliam cum hom imbus dignentur hnbcrc communes. Irridere fabulas fovrassis ex s
limer nec graviter agere tan ci ponde ris causa/n. Non ergo credamus, si placet. Acuean
esse Veneris filium: ccce concedo. si nec Romulum Mart is. Si aucem illud. car non cl
illud? An deos <fas est> hominibus femmis, marcs auteni homines dealius misccri nefas?
Dura vel pot tus non crcdcuda condicio, quod ex iurc Vcneris in concubitu Marti licuit,
hoc- in in re s no ipsi Vcncri non lice re. At ulrumqtie firmatum csl auctorirate Romana.
Ncque enim minus creddit recentior Caesar a\riam Vcncrcm9 quant patrem antiquior
Romulus Maiiem.

Vano rabillos .:|

ilf.s dicic cs- $2


<:jvj|:ihiis.

4. Dijcril aliquts: Itanc lu isli credis? ligo vero isla non credo. Mam el vir doctissimus coni/n
Varro falsa hace esse, quamvis non audactor eque denter, pacnc lamen fatciur. Sctl o
lile esse civita- tibus dic.it, ut se vir i fories. etiam si falsum sil, diis geni tos csSC
najizopaemjih obiaja sluio je drevni obiaj prisege ne da se zbog vjerskog straha
sprijee zloini, nego da se jo i krivoklelslvo doda ostalim zloinima.

3.

Stoga nema nikakva razloga zbog kojega bi bogovi (koji su, kako se kae, Paii:<iVil p-iljllj'VA& nije m<^!o
odravali to kraljevstvo)7! bili srditi na krivokleine TrojaU, kad se MV'ijc51
pokazalo da ove pobijedic premoni Otci. Niti su pak (kao to ih neki dilt !:<:i>nvs,pelinji,
opel brane) bili rasrdeni Parisoviin preljubnitvom te sioga napustili C-no i rn.'Uu irii;i.i
h-l-S sil
l'roju. Jer oni obino bijahu uitelji grijeha, a ne osvctitclji. Grad Rim,
kae Saluslije. ^kako sam shvatio, prvi su osnovali i nastanjivali 'trojauci, koji su kao
izgnanici pod vodstvom Eneje lutali okolo bez sitdnih doinov,) Ako su, dakle, bogovi
mislili da se Parisov preljub mora osvetiti, onda je trebalo jo vise kazniti Rimljane ili
barem kazniti i njih, jer to bijae djelo Encjinc matere. Ali kako lo da su u ovih taj grijeh
mrzili, dok ga u sluaju Svoje druice Venere nisu mrzili, boice koja (da ostale sluajeve
i ne spominjem) poini s Ankizom isti grijeh, iz kojega se rodio Hneja? Da (i zbog toga to
se u prvome sluaju M crte laj srdio, dok je u drugom Vulkan pristao? Vjerujem, naime,
kako bogovi nisu ljubomorni na svoje supruge, tako te se ak udosiojuju podijeliti ih s
ljudima?

Moda e se pomislili kako ismijavam izmiljene prie i ne govorim ozbiljno o predmetu goleme
teine (3). Onda, ako vam >e vida, nemojmo vjerovati vie tla je Eneja Venerin sin; doputam,
elo. da ni Romul nije Marsov sin. Jer, ako je jedno tako. zato ne i drugo? fli jc pak bogovima
doputeno puteno se zdruivali sa enkama Jjudi, dok ljudima mujacima nije doputeno isto s
boicama? Bio bi to teak i prije nevjerojatan uvjet, da je po Venerinu zakonu u putenome zdru en ju Marsu doputeno ono to jc zabranjeno Veneri njezinim vlastitim zakonom. Nu i jedno i
drago je potvreno od rimske oblasti. Jer nije uiia manje nedavni Cezar vjerovao da mu je
Venera') baba nego io drevni Romu] vjerovae da mu jc otac Mars.
4.

(3)

Tkogod c rei: *Pa vjeruje li ti u to? Dakako, da ne vjenijem. Naime.


njihov najueniji mu Varon, iako nc ni od vano ni pouzdano, ipak gol
ovo priznaje da je to lano. Ali. kae, kako je dravama korisno da hrabri
muevi vjeruju kako su roeni od bogova (ak ako je lo i

O Vf.iMiovu
rtnli- Ic.Vl pr.*ni3

koj.':i: j kor sr o Uf.


SK !j-.idi o;Ugaiu
ka- XII XL -ndeni -sd Po-

cnv^

Augustin osjea a ea neki mogu lako optuiti kxko *c tuga mitovi ma.. jer uzima da su

SAILIAK167

miiska boanstva olienja neeg znakovitog cime ovjek pokuava, makar i u banalnom
svakidanjem ivotu, pribliiti nnn to nadilazi njegovu iskustvo. Ol Varona je npc (kuxi.
I. 1, 6) mogao znati kako jc Venera boica zelenja i da jc supruga Vlkan. bogu vatre. jer
se zcJcnje kuha na vatti (usp. Ncvijc, fr. 15?; Pltnijc, !\'ui. fii.il. 19. 19. 5j. MoTalna ili
drulvcno- - etika znaenja ili vidovi dolaze naknam:.

credent, ut eo roodo animus hum an as velar divinae slirpis fiduciam gerens res magnas
uggrediondas praesumat audiicius, agar vchemcn- tius et ob hoc ixnplcai ipsa securimtc felieius
8
'\ Quae Varronis sentent ia express a, ut potui, / rods verbis ce mis quam lalu/o locum aperbu
i'alsit.ati, ct ibi intcllcgarrjus plxra iaro sacra et quasi rcli- gjosa potuissc coniingi, ubi pu ta (a
sunt civibvs elitni de ipsis ds prodessc mcndacia.

Dii ir.epti i-uiil


h.ir.miis rebus
:
udkanc.^5.

5. Sed uirum po lue rit Venus ex coneubiiu Anchisae Aencan parre vel Mars ex concubitu
filiac Xumi loris Romulum gignere, m medio relinquaniuS. \am paene la'is quaesto
etlam de Scriplu- ris nos tri?, borimr, qua quacrilur, ulrum praevaricatorcs angeii euro
filiabus hominum concubuorini, unde natis giganlibus, hocc est. / nimium grandibus ac
l'or:bus vins, tune lerrit complta est 9. Proindo ad ut r unique i/llerhn <modo> nos ira
disputatio Tcfcratur, Si ou im vera su ni, quae apud iDos de inaire Aeneae et de paire
Romuli lceiiianuir, quo modo possunl dils adulte ri a dlsplicere hominum, quae rn se
ipsis cneojXier ferunt? Si aulem fa Isa sunt, nec sic cjuidom possent irasei ve/.'is
adultcnis huma ois, qui etiam fal- sis delecla.nl.ur suis. Hue ceedt, quoniam, si illud de
Marte non crcdilu/', ut hoc quoque de Venere non crdit lui', nulle divini eoneu- biles
obr.entu ma'.ris Romuli causa dei'cndllur. Fuit autein sacerdos ilJa d Vestalis, m ideo d
ragis in Romanos sacrilegum lud fiagi- tiuro quam in Troianos Paridis adulteriuro
vindica/e debuerunt. Nam cl ipsj Romani anliqui in stupro detcelas Vestae sacerdoles
vivas el.ram defodiebanl, adultras autein le/nmas, quarovis aliqua damnatione, nulla
lamen morte pleetebanl; usque adeo gravius quae puiabant adyta divina quant humarni
oubli a vindicabant.

id -Vi. Sylvia Mlano) da hi rako ljudski duh, kao ponesen pouzdanjem u boanske podrijetlo, a mi on i je se
uputao u velike pothvate, djelovao s vie snage i / bog toga Sretnije i/.vrio samu zadacu.lv>
1z ovoga Var ono va mnijenja {koje sam onoliko koliko uz mogu Ii svojim rijeima S/ra/.io) vidi
kako se irok prosior otvara lanoi, te uvi da oto kako ondje gdje su se mogle izmiljali mnoge sve
ii nje toboe u stvarima vjere, tu .se ak mislilo da graanima koriste i lai o samim bogovima (4).
5, Nemojmo Sad do kraja raspravljati da li jc iz snoaja s AnVi zom mogla
Venera rodili Ecjti ili a li jc iz snoaja s Nu milo rovom ker i Mars mogao roditi
Romulu. Jer gotovo isto pitanje nastaje i iz Svetog pisma, kad se pita jesu )i se pali
aneli puicno zri tui val i s kerima ljudi, od ega se rodic divovi, to jest
prekomjerno krupni i snani muevi, koji u ono vrijeme napunie zemlju-' (i).

NK' ;xlrivo cU b'


bOg;i aZni l'zriS6><> |rv.lji:bn:- 5:vn,
kad xe vi -l.'vu
Zslili
Ronif.iOv<r jiujci

Stoga se naa rasprava za sad mora svesti na ovo dvoje: prvo, ako su istinite one stvari koje se u
njih mogu uitavati o Hnejinoj mairi i Romulovu ocu, kako se onda mogu bogovima nc sviati
ljudski preljubi, dok slino izmeu sebe mirno podnose? Drugo, ako su te stvari lane, ni onda se
8 VARON, /1Jj^uW. OJ). his!, fr. 134 {sarno u Aug.).
9 Pus: 6.2 -4; usp. Junl 15. 23.

SAILIAK167

ne mogu srditi na zbiljske ljudske preljube, kad vce uivaju u svojima koji su izmiljeni. Uz to, ako
c ne povjeruje ono 0 Marsu, lako da se dc vjeruje Di ono o Veneri, onda se sluaj Rom u love
matere ne moe prikriti nikakvim boanskim snoajem. A Silvjja i o bijae Vest i na sveenica, pa
su bogovi zbog toga motali jo stroi je kazniti tu skvmu u Rimljana negoli Parisovo preljtitmi&vo u
Trojanaca. Jer i sami drevni Rimljani obiavahu ive zakapati sve enice Veste koje bi zatekli da bi
bludno opile, dok obine preljubnice, tako su kanjavali, nikad ih zbog loga dc osuivahu na
smrt. Toliko teim prijestupom smatrali su skvrnu boanskih svetita negoli kalj a nje ljudskih
lonicn (6).

quia, siv rcccata homixmtt) ill is nmnmibus disrli[ Trtiiiitv cerern, ut offensi Paridis Jaclo desemm 1 frei am ferro ignibusque donarent, magis cos
contra Romanow moveret Romali irai Cr occ.sus quam contra Jroianos Graecus
maritus illusus; magis irritaret par* riciditim nascentis quara regnantis adulteriinn
civitatis. Xcc ad causam, qua in nunc aginius, in 1er est, atmm hoc fieri Romulus inssorit aul Romulus fecerit, quod multi impudentia noyant, multi pudore dul>itant, multi
dolore dissimulant. Xcc nos icaque in ca i>?. diligentius requirenda rer niullorum
seriptomm perpensa lesli- monia demoremur; RomuJi ira^rem palam constat occisum,
non ab hosbus, non ab alienis. Si aut perptra vit aut inj pc ravt hoc Romulus, magis
ipse fuit Romanontm quam Paris Troiano/rum caput; cur igitur Troianis irarn dcorum
provoeavit il le alienao coniu- gis raptor, et corumdcrn deorum tutelam Homanis
invitavit iste sui fralris cxslineibr? Si autem illud sccllis a faclo impei'ioque Roinuli
alina m est: quoniam debnit u tique vindiearj, to ta hoc ilia ci vitas fecit, quod tota
contempsil, cl non ifmi IVatrem, sed paircni, quod est peius, oc cid il. UtCrquC enim
Juit conditor, ubi aller soelere ablatus non perm issus est esse re/gnator. Kon est, ul
arbitror. quod dicalur quid mali Troin memeiit, ut cam dii desererenc, quo posset
cxstingui, et quid boni Roma, ul cam dii inhabitarent, quo posset augeri; nisi quod victi
inde luge runt et se ad istos, quos pari ter dcciperent, oontulerunt; itnmo vero et illic
manscruni ad eos more suo dccjpiendos, qui rursus easdem terras habitarent, et hic
easdem artes fallacae suae magis ctiam excreendo maioribus honoribus glnrFati sunt.
10

Jar
rrpic
ni.c t

PL i

r.idign>

R"'Aliadadicio,

M>

ddrtta Trolu

7, Certe cnim civil bus am bel Its scacencibus quid miserum commiserat Ilium, ul a Fmbria, Marianamm parlium ho mi no pessimo. ever tere tur,
multo ferocius atquc cruriclius quant olim a Graecis? Nam tunc et multi inde fugcrunl
c( rnuUi capr.ivati saltern in scrvi- tute vixenmt: porro aulcm Fimbria prius edictum
proposuil, ne cui parceretur, at que urbem totam cunctosque in ea homines incendio
concremavit. Hoc meruit Ilium non a Graecis quos sua frrita-

10A G- Pnvije pimbrija (C. Havijjs Fiinbria). Marijcv priit&ia o indnn.vVom mu protiv Sale. r>9kcn Mirijc sjiiilj vojni
zepovjeonik u Aziji; zauzro Troju. S>k<*n pob.inf. xvoie v>jskt l>oinio 'Amoubojiivo (S4. sod. pr. Kr.)

6.

Dodajem jo jedan sluaj, *Ako bi grijesi ljudi toliko smili ta boanstva, da SJJ uvrijeeni
Parisovim prijestupom napustili Troju i predak jc ognju i mau, onda bi ih jo vie protiv
Rimljana moralo podjaril ubojstvo Romu lova brata negoli protiv Trpjnnaca prevaren
grki suprug; vie bi moralo srdili bratoubojstvo u gradu to je tek nastajao negoli
preljub u gradu koji je odavno vladao. Isto tako, za predmet kojim se bavimo Jiijc vano
da li je Romul naredio da se ubojstvo izvri ili ga jc srim poinio, to mnogi besramno
nijeu, mnogi u to od srama sumnjaju, a mnogi od jado preuuju.

Mi se na toj stvari nc moramo mnogo zadravati odvagujui pomno -Svjedoanstva 0 Kouv.ilovu sra'0.i5< j*vi:
koji.
mnogih pisaca. Jedno je sigurno; Pm mu lov je brat javno umoren, i to ne od robovi r.i<u k.i x:n'i
neprijatelja, ne od. (uinaa. Bilo da jc to komu! osohno poinio ili pak naredio,
sam vie bijae glavar Rimljana negoli Pari Trojanacn; zato je omi?, otima te lj (ude supruge
izazvao gnjev bogova protiv Trojanaea, dok je onaj ubojica svojeg brata stekao Rimljanima zatitu
tih istih bogova?
i

Ako opet taj zloin, bilo kao in bilo kao naredba, bijae posve tud RomuJu, budui da ga je zaista
trebalo osvetiti, cijeli jc grad poinio zloin koji jc preutio, pa tako nije umorio brata, nego to
jc jo gore nca (7). Jer i jedan i drugi bijae utemeljitelj, tu gdje jednomu odstranjenu zloinom,
nije doputeno da hurie vlajarem. Kako ja milijem, ne mofe se rei kojim jc to zlom Troja zasluila
da jc bogovi napuste, kako bi mogla propasti, a kojim opet dobrom Rim zaslui da se bogovi u
njemu nastane, kako bi mogao napredovati -- osim moda da su pobijeeni odatle od jedni li
pobjegli, te se utekli drugima, kako bi i njih jednako obmanjivali, dapae, moda ostadoe i o/f J/e,
kako bi svojim nainom varali one koji ponovo nastanie lc zemlje, a ov,(:c, primjenjujui jo vie
Svoja prije varila umijea, uivali su u jo veim astima.
7.

laZaianjU llij.i.
xAli zais(a, to li jc to jadni i lij poinio ie ga je dok su bjenjoli 0L:jO
Iz vri i Marija v
graanske ratovi JFimhrija*, najgori od Marijevih prislana, ta zori 0 vujik^vuCa MirL'Uja
mnogo okrutnije i divljaki je negoli neko Grci? Jer u prvom sluaju
mnogi su odatle izbjegli, a mnogi su zatoeni barem u ropstvu preivjeli; Pimbrijn je,
oim, prvo izdao naredbu, da nitko ne bude poteen, ( c jc poarom spalio cijeli grad i
sve njegove stanovnike.

Neki. npr. Kut tapije (Brev. i. 1, 1) i Vele i Paicrkul (H/i t. rom. 1, ii, 4), braloukujslva i ne
spori i rij u (moila radi kratkeej; u Hora nalazimo neod reen navod i> U>m (i-,'pii. 1, l.
1.8); u Uvija MuSreemi) jxkuaj opravdanja (Hut. 1. 7. 2); otre lijei prijekora nailaze u
Cicerona (Lhs off. 3, 10, 41 j i u Hoiaci^a (Jvr/. 7, 17-20).
verat inquitate, sed a Romanis quos sua calamity tc propagavcrat, diis illus com muni bus ad
haee I'ejiellerjda nihil iuvantibus scu, quod vcrum est. nihil valent ibas. Xumquid el. tunc
Absce.isvrf( vmms adyiis a risque relict is DtX2,
qui bus 1J11j<i oppidum .sleteral post antiques Graecorum ign* ruina sque rpara turn? Si
autem abseesseranl, vau sa m requiro. et oppi- danomm quidem quanto invenio mel tarent, UmU>
dctvriorom deo- rum, 1 Hi eurru contra Fimbriam portas clausera nt. ut Sull .servirent
integrant civitaxeiu; hiue cos ira lus inccndit vet potius penitus exstinxit. Adhuc autem melionmt
pariiutu cmlium Sulla dux. fuit, ad hue axjnis rem pub]cam rccuperare mqlieltittur; hofulu
bonorum iioLitu'Jim uondum males cvcntus habuit. Ouid ergo melius dves urhis ill ins fa ce re
politer on I, quid honcstius, quid fide! ins, quid Romana parentela dignius qnarn rr id tori causae
Rommioruxn civi- fa tern scxvare et contra parriddam Romance W publicae portas cfaudere? AI
hoc cis in quantum cxttium verterh, attendant deJen- sores deorum. Ueserucrrni d adultras
lliiunque flammis Gracco* rum relique tint, ut ex eins dnerhus Roma cast tor nascerclujr; cur
(7)

CC 70

PL 84

c( postca dcscmcrani cantdent civita/tem Romanis cognat am, non rebel lari lorn ad versus
Romain uobilcm filiam, sed iustioribus eius paitibus iidcm constant issimam pitssimamquo
servantem. eamque del en dam neliquemni non Graecorum viris foxtibus, scd viro spur- cxssimo
Romanorum? Ai.it si displicebat diis cau-SO parluuu Sulla- xxartpm, oui a tarantes urban mi sen
portas clausera lit: cur eidem Sallae (aula bona promittcbanc et pracnmntiaban? An et hicf agnoscuntnr adnlaiore.s I'd ici urn poli us quant infdUcium defensor es? Non ergo ilium etram time, ab
eis cum desercreiur,
est. Nam daemones ad decipiendum semper vigilant issi mi,
quod potue- cunt, ioccrunt. Evcx-sis quippc et incensis omnibus cum / oppido Simulaoris sohtm
Minwvae sub tanta ruina tern pli illius, ut scribit t . i v i u s i n t e g r u m slclisso pexbibctur, non
ut <diecrctur>:
D'i patrii, quorum semper sub nionine Troh est1*, ad corum laurfem, sed
ne riieeretur:
Excusserc ou mes adyt arise} ue rcczis Dr,
ad corum dcfcnsioncm. lllud cnxm posse permissi sunt, non urtde probarenUrr pot ont os, sod
unde pracscntcs convincerentur.

eversujn

' f i i n c .Vi.

VERGILT.TF., Act:. 2, 851-852.


'' LI VIJF. Ah urht: Ctnsd. fr. 20; JLL1JH O FSE K VENT, De prod. b.
703,
11

14

VERGILI.TE, Acn.\, 702

To jc llij zasluio ne od Grkii, koje bijae raestio svojom opainom, nogo od Rimljana koje je
izrodio svojom nesreom, a bogovi, zajedniki i jednima i drugima, nimalo ne pomogoc da to
zlo odvrate ili pak, to je istina, nita ne uzmogoc. Da li t lada
Bozi otioe svi iz .svetinja i od oJtari,'^
koji taj grad odravahu obnovljen nakon drevnih poara i razaranju
Ako pak odstup i Se, zahtijevam razlog lomu, i to bolji nalazim u gra- dana, to gori nalazim
u bogova. Jer za i vo rie vrata pred Fimbrijom, kako bi SIJIJ sauvali itav grad; on, cime
rasren, Spali ili bolje uniti grad. Do tad je, naime, Sol a bio voda bolje graanske stranke, i
doe .se trsio da orujem Obnovi dravu; jo nije bilo zloga zavretka lih dobrih poetaka. &to
su, dakle, graani toga grada mogli bolje uiniti, to li asnije, to li oda nije, to li dostojnije
rimskoga srodstva nego da boljoj strani Rimljana uuvaju grad ifc da zatvore vratu pred
neprijateljem rimske drave?
1 neka branitelji bogova samo pogledaju u koliku je bi njih propast uvalilo. Mek su bogovi
napustili preljubnikc te Jlij prepustili pJamcnju Grka, kako bi se iz njegova pepela mogao
rodili edniji Rim. Ali zalo i kasnije napusiic i.sc grad (oroden s Rimljanima, koji se nije
bunio protiv plemenite keri Rima, nego odravae najvru i najodaniju vjeru prema
njezinoj pravinijoj stranci) i puslie da ga razore, ue snani muevi grki, nego najgnusniji
od Rimljana (8)? Ili ako Se bogovima nije sviao cilj Su!ine stranke (kojoj .su sluei oni
jadnici bili zatvorili vrata), zato su onda istomu Suli obeavali i proricali tolika dobra? ili se
oni i ovdje razotkrivaju vie kao laskavce sretnicima negoli kao branitelji nesretnicima?
Nije, dakle, llij ni lada bio razoren jer su ga oni napustili. Naime, zlodusi uvijek veoma
budno pripravni na prijevaru, uinili su to su mogli. Zaista, polo .svi kipovi bijahu
porueni i spaljeni zajedno ,s gradom, kau (tako Li vije piSe)D) da ostade ilav samo Miner vi
n kip sred ruevina njezina hrama, ali ne kako bi ic njima u pohvalu reklo:
Oinski bogovi, kojih u moi svagda je Troja*,1! nego da se u njihovu obranu ne bi
reklo:
Rozi otidoe svi iz svetinja i od oliaca,
'Toliko monosti bijae im doputeno, ne da bi se otuda pokazali monima, nego da bi im se
dokazala njihova nazonost.

8. Dits itaque Iliads post Troiae ipsius documcnturn qua tan dem pruuenlia Roma
cusiodionda commissa est? Dixexit quispiaTti iaju cos Romao Itabitam soliios, quando
esipugnante Fimbria ceci- dic Ilium. Unde ergo scecit Minervae simulacrum? Demde, si
apud Roaiam crant, quando Fimbria aelevit Ilium, fort ass c apud Ilium orani, quando a
Gallis ipsa Roma capta ct inconsa est: sect ul sunt auditu acur.issimi moiuque
celcrrimJ, ad vocem anseris cito redic- runt, ut saltern Capitolinum collein, qui
remanscrat, tucrcntur; cctcrum ad alia defendenda scrius sunt icdhc commonili.

Quae
sacraa*CKet
DL: uLhJl

Hi eliam amara Pompilium successorem Romuli adiuvisse ereduntur, uc toto


regni sui tcmporo pa com habere t et I ant pox las, quae bel lis patcrc ad so) en
1, claudcrel, eo me rilo scilicet, quia Romanis mulla sacra constituir*. Jlli vero homini
pro canco otio gratulandum Jiuit. si modo id rebus salubribus scisset impendexe cl
perniciossima cuos itatc neglccta, Dcum v Cru in vcra pie late per qui rere. Kune autem
non ci dii conluJeruW illud Oi.ium, sed eum minus fortassc dccCpissenl, si oliosum
minime xepperissent. Ouanto cnirn minus eum occupatiim nvenerunt, tanto magis ipsi
occupa- vcrunl. Nam quid ille molt eus sic et quibus artibus deos tales sibi vel illi cicitati
/ consociarc potuexit, Varro prodil quod, si Domino plaeueric, suo diligenfius disscreiur
loco17. Modo autem quia dc beneficiis corum qua es lio est: magnum bnficiait! est pax,
sod Dei veri bcneiidum est, plerumque et iam sicut so), sicut pluvia viiaeque alia
subsidia super ingratos et nequam. Sed si hoc lam magnum honum dii illi Romac vd
Pocnpilio conlulerunl, cur imperio Ro mano per ipsa tmpora laudabUia * id numquam
postea praesti- terunt? An uliJiora era ni sacra, cum instituei'entur, quam cum inslituta celebraren tur? Aiqui tune nondum erant, sed ut essent aducha n lut: postea vero
ram erant, quae ut prodcsscnl cuslodiebamur. Ou id ergo esc. quod illi quadraginta tres
vd, ul aJ volunt, criginta ec novem / anni in tam longa paco iransacti sunt rgnante
Numa :Z, ot postea sacris ir.slilulis dsque ips's. qui eisdem saevis fueranf in vi tali, iam
piacsidibus at que tutoribus vix post tam mullos a tinos ab Urbe condica usque ad
Augusturn pro magno miraculo unus commmora tur annus post primum bcllum
Punicum, quo belli portas R.omani claudcrc potucrunt?
0. Nakoti takvu pouke o propasti Troje, zar bijae razborito povjeriti zntirtu Rima bogovima
Ilija? Moia c tkogod rei kako su se oni ve zastalno bili nastanili u Rimu, kad jc Fimbrija napao
i zauzeo Tlij. Ali zato jc onda ostao Mincrvin 'kip? Zatim, ako bijahu u Rimu kad jc Fimbrija
razorio Ilij, moda bijahu u Iliju kad ono sam Rim osvojic i spaliu Gali; a!i budui su sluhom
najotriji i gibanjem najbri na gakanje gusaka b/70 se vrahe, kako bi zakitili bardu Kapirolski
brijeg, koji bijae ostao; medulim, prekasno bijahu upozoreni da bi se vratili i zatitili bilo to
drugo.

i>-iX
Kuiua ro?c
ds rebus
vaiutrrinL.
krti.

te 71

PL S5

9.

'i jc ircraloru- VjClfa Rim


9, Vjeruje se kako su oni takoer pomogli Numi Pompiliju, Rom u I ovu Dn
'lin-i bobovim.:?
nasljedniku, da uiva u miru cijelo razdoblje svoje vlada vine le 7 a tvor i Ja nov a
vrata, koja se obino otvarahu u doba rata; lo je, naime, zasluio jer jc uveo Rimljanima mnoge
svete obrede15!.
Na tolikoj dokolici trebalo bi tome muiu estitati, samo da ju je znao utroiti na zdrave pothvate, te
zanemarivi pogubnu znatielju potra iti zbiljskom poboznoeu istinskoga Boga. Nu nje ni o laj
mir nisu podarili bogovi, nego bi ga moda manje obmanoli, da ga uope nisu zatekli u dokolici.
Jer io su ga manje zaokupljena zatekli, to vie su ga sami zaokupljali. Jer ime se on sve bavio i
kakvim je sve umijeima nastojao vezali te bogove bilo uza sebe sama bilo uza sam grad, otkriva
nam Var on1*) a mi emo to ako se Gospodinu svidi pretresti podrobnije na prikladnu
mjestu17). Jer sada je samo pitanje o njihovim dobroinstvima. Mir je naime veliko dobroinstvo,

Q.i li maj mir l:> "siiite


r.n .Vgm:i:s
vi:1 .-.vini: l-ha pripisali r.-.ii: vaV

ali je dobroinstvo istinskoga Boga, i veinom se poduruje poput sunca, kie i ostaloga to jc za
ivot potrebno i nezahvalnima i nevrijednima. Ali, ak ako bogovi tako veliko dobro i poda rie
Rimu tJi Pompi Jijo, zato vie nikad poslije ne naarie lako rimsko carstvo ni u ona hvale do stojnija vremena? Bijahu li sveli obredi djelotvorniji kad se uvedoe negoli kad Sc uvedeni
stavljahu? Jer, u prvom sluaju jo ne bijahu, nego se usvajahu, da bi bili; dok poslije bijahu, i
odravahu se, da bi koristili. Kako to onda, da su one etrdeset i tri godinu (ili kako neki hoe,
trideset i devet) protekle u dugome miru N u mine vladavinu, 1 a poslije poto su obredi uvedeni
a sami oni bogovi, koji bij ali u zazivani u istim obredima, postali uvarima i zatitnicima za
tolikih dugih godina (od osnutka Grada sve do Augusla) kao veliko Su udo uzimala i ju dna jedina
godina, nakon Prvog punskog rata, kad Su Rimljani mogli Zatvorili ratna vrata? (9).

(0-1 Rat jc 7 Rim bio jedini put kej im je mogao ii za svojim osvaja lukim porivom, za pravi: 7 u
imperijalizmom. Rim je ivio oci otimanja. To na svoi nain pokazuje mit (Rornul jc sin boga rata, \1arsa), vjera
(po Li viju Vesla je uvaricu kobnog zalogu rimske vlasti: v. gore bilj. 6), pjesnitvu i kiljiiev- nivu (kuo tipr.
Vuigiliiev
ili
Uciacijev
Qomen saecutor? i Rimske
ode).

bciiis
10, An responden!, quod nisi as?Muis sibique continuo succe:iluK dendbus belli: Rom atm m imperium xam Ion ge laleque non posser. augeri et tarn granoi
ufti Sj::C
gloria diiTauiari? Idnea vero causa! Ut masnum ossc( imperium, cur es se debere
rio iiuij!
bjquietum? K'onnc i a cor por ibas homiaura salius osi modicam stauiram aun saniRile
baliere quam ad mol ero aliquam giganteam pci-petais nijviionihu pervenrc, nec curn
pereeneris rcquicscere, sed qua o o graniiioribas mombris, iam.r> maioribus ag tari
raalis? Quit! autem mal esset, fie uuu potius pluriir.um boni, ai ea tmpora pe-dura rent,
quae per- strinxit Sail us tins, ubi aC igitur initio reges (nant in erris ttomau i at ver ii id
primum ftiit) diver si pars ingenium, la. cor mis exerce- bo.nl; cian mm vita Pitnbtum sine
cupidiiuie. agtto.bat trr. sua caique su fie placc.ba.ntl?. An ut ram inutufri auge r e tur
imperium, debuil lier quod Vcrgi lius de (es Ja tur, dicen*:
Deierior dome pal at im ac decolor nefas l'.t. belli rabies et
amor suavessi! haben di?'*
Sed plane pro tantis be!lis susvoplis el gesiis usa deten sio Roma no r urn est, quod
irrueciUbus sb imporiime inimicis resistero coge- bat non avid iJ as a dip i see ruine
laudi* humanac, sed nceessil.as tuen- dae saluda el. libertad*. lia sit plano. Nam
posqn/tni. res eorum, sicui sexibit rpse Salfusiius. legihus f ? nobus agris aucta sai is
CC 72
prospero, sai isqne pollens videbaur, sictd pie taque inorialium Twbe-n- ii/r. iuvidia ex o y;
den iza on a e.tt. Jgitut reges pop dique fmis.mii. bello ic-iripiare; panel ex ctn.icix auxilio
esse, rtmrr ceieri meiu per- caJai a peria^Hs abatant. Ar Romani tlotni rrtilUteque intend
festinare, parare, dlus aliinn horari, h.osiibus obviara ira, liberta teat pattiam varentesqne
arniis legerc. Post ubi per ic uta vi r i ufe propu- erant, sociis uique ara iris auxilia por taha
ni magisqne dandis qutbn accipieudis beneficiis aobc.it las paraba ni21. Decentar his a ni
bus Roma ero vil. Sed regnante Muma, ut lam long a pax esset. utruni irruebaru. improbi
bel loque temprabant, an niltil eocum iebat, ut posset pax illa persisrere? / S enini boll
is eiiam turn Roma laeex- sebai ur nec armis arma obvia ferebanlur: quibus mod is
agebalur, u r. nulla pugna su pora ti, nullo M arrio Impetu territi scdarenlur ini- mici, his
moclis sernper ageverur er semper Roma cl a u sis lain portis paca! a re guarn. Ound si
l'l. X6
in potcsalc non J'uil, non ergo Roma paeorn hab iit, quam din dii contin, sed quamdiip
homines finitimi Circumquaque voJucmat, qul eam nulJo bello provocaverunt; nisi forte
dii tales criani id huiniru ven de re ande bunt, quod alius homo voluir sive noluit. Inleres(
quklfcro, am vil o proprio, malas mentes
Romar.L

SALL'STIJE, Ce til. 2, 1. VERILfJK.


Ata. A, 326 -327.

10. Hoe li odgovorili, kako tla nije Ijilo neprestanih ratova jednoga za drugim, ne hi se
rimsko carstvo nikad U7moglo lako pro iriti niti sc tolikom slavom razglasiti? Skladna Ji
razloga! Da t>i carstvo bilo veliko, zar mora bili nespokojno? Nije li u ljudskih djela
povoljnije imali umjeren stas i dobro zdravlje negoli dosei neku divovsku veliinu uz
neprestane boljetice, a kad si je dostigao, nikako rie imali mira, nego to su udovi vei to
i vee bolesti bolovati? Kakvo bi zlo bilo (ili bolje reeno: bili) bi veliko dobro), da su
potrajala ona vremena, na koja misli Su]us lije kad kae: *akle. u poetku kraljevi
(naime prvi to je naziv -/a vlast na zemlji) bijahu razliiti, ie jedni vjebahu duh a drugi
cijelo: tad se ljudski ivot jo vodio bez pohlepe, i svatko se za dovoljavae onim to je
imao.19) 13a li se. kako bi se toliko uvealo carstvo, trebalo dogoditi ono to Vcrgilijc
osuuje, govorei:
Po malo gore dodc i naopako vrijeme
HFnjf li poeljnu, ib ^
nnoliViir if- nim
S bijesnim ratovima s pohlepom imati blaga.2fl)
bi/ssmr uvea rimsko LIITUVO
l.fcre
Naravno, jasno ic opravdana obrana Rimljana kad su poduzimali i vodili takve k;iH ji:uZ i>i>?
OLIIU* i U :t prevnratove, jer su ili neprijatelji divljaki napadali, i bijahu prisiljeni oduprijeti se, ne dilf r:>J
iz pohlepe za ljudskom hvalom, nego iz nude da obrane blagostanje i slobodu. NuimiinJ cr.o rj<>lu
bili I
Nck je tako. Jer, kako pie sam Salu- stijc: 'Poto njihova drava, dostatno ii m iii> i u uouiuuxri
osnacDa zakonima, dobrim obiajima i podrujem, uini se uznapredovalom i
monom, kao to jc to veinom u smrtnika, iz obilja se izrodi zavist. Stoga na njih zaratie
susjedni kraljevi i puci; malobrojni od prijatelja pritekoe u pomo, dok ostali ob uzeli strahom
izbjegavahu pogibelji. Ali Rim ljani, pripravni i u miru i u ratu, spremie se hitni, osokolie jedni
druge, pooe u susref neprijatelju, pa orujem obra nie slobodu, domovinu, roditelje. Poslije,
kad hrabrou odagnae opasnost, pritekoe u pomo saveznicima i prijateljima, pa sickoe
prijateljstva vie davanjem negoli primanjem dobroinstava.* 21? Takvim je umijeima Rim asno
raslao. Ali dok je Kuma vladao i trajao tako dug mir, da li s.u nepoeljni ipak upadali i napadali, ili
sc od toga nije ntsla zbivalo, iako da je mir mogao trajati? Ako su naime Rim i tada uznemirivali
ratovi, ali se oruju nije orujem suprolstavljalo, onda su sc dm islim nainima (kojima
neprijatelje umirivahu - ne svladavi ih u boju i ne zaplaivi ih nikakvim ratnim potezom ) uvijek
mogli posluiti i Rim bi uvijek mogao, zalvorenih Ja novih vrata (10), u miru vladati. Ako im 1O pak
nije bilo u moi, onda Rim nije uivao mir onoliko koliko to bogovi ushijeoe, nego onoliko koliko
htjedoe okoJni susjedi, koji ga rie uznemirivahu nikakvim ratom; ukoliko se moda takvi bogovi
nee drznuli ak i da jednomu ovjeku prodaju to neki drugi ovjek ushtjedne ili ne hijedne!
Dogaa se, naime, da istr zlodusi po svojoj vlastitoj zloi plae ili uzbuuju slabe due,
onoliko koliko
:

SALUSTIJE, Caiil. 6, 35.

qua Le HUS smnluf isti daemoncs vcl lerrere vc! oxeilcue; sed si semper hoc
possent ncc aliud secretiove ac superiore potcsttue comra airuni conatum saepe
alixer agerclur, semper in potcslatc iiaberem paces belli casque victorias, quae
semper fere per huxnano- rum animorum motus accidunt; quas (amen
plcruxnque- contra eo- ruxn iiexi volurtatem non solac 1' I'abuTae multa
menlientes er vix veri a liquid veJ indican ics vel siguificantes, scd etiani ipsa
Roman a confitetur historic.

yy^s.ntSin'bUS

h Neque enim aliunde ApOO il le Cumanus, cum adversus


Achivos ; regeinque Aristonicum bellaretur, qua triduo flevisse nun tiaius est22:
quo prodigio haruspices terri ti cum id simulacrum ill mare p mavis sent esse proicicndum,
Cumani senes int erees seiunt at que rettulerunt laie prodigium e( Axxliochi et Persis1 beiio in
codem apparuissc Pigmento, et quia Romanis feliciter provenisset, ex senates consulto eidem
ApOllini .suo dona rnissa Csse testati sunt. Tunc velu I peritiorcs acdli hamspiccs responderunt
simulacri <C n
Apoliixjis
lletum ideo p/ospe/rum esse Romanis, quoniam Curnana
colonia Oraoca esset, sui.sque terris, unde ace itus essct. id est ip si Graeciae,
iucUun ei ciadem Apollinem significaste pi oran le ni. Deinde mox regem
Aristonicum viclum et captum esse mmtiatum est, quern vixxd utique Apollo
nolebat et dolebat et hoc sui lapidis ciiam Jaerimis indicaban Unde non
usqucquaque incongrue quamvis a bul os is, tanicn veril a li simili bus mores
daemon uni dcscribuiitur
1

solum :Vi.
Acliaeos M.
1
Tcisac A3.. Fcrsidix s arija izd.
h
:

"JCLlJh UPSF.KVRNT, De prod. 28: C1CHKOM, De iSiv. 1. 43. 98.

ini jc dopunilo; ali kada bi io uvrjck mogli, i da esto upravo drugaije ne biva po onoj tajan sive
mj oj i vioj sili, Suprotno njihovoj nakani, vijek bi oni u svojoj rnoi imali i tnir i rame pobjedo,
koji se gotovo uvijek doga daju po nagnuu ljudskih dua; a od loga se veina dogaa ptoliv volje
lih bogova, kao to svjedoe ne samo izmiljene prie (io uveliko lau i jedva da togod istinito
naznauju ili oznauju) nego potvruje i sama rimska po vi jesi (11).
11. Zbog toga je, i ni zbog ega drugog, kako je javljeno, i Apo lon Kumski O V [JU kumar.skos
Apolona, o kojem
plakao etiri dana kad se ono ratovalo protiv Ahivaca
W ijerujd V^ko Sli njetove
n;.. vjjfsiilc poraz <3r22 A
i
kralja Arisionika ) ; preplaeni zbog toga uda gataoci predloiSe da se suro
ka. kojj.nB nije nosa- :
kip baci u more. ali ih kumanski starci sprijceic u lome le ispri ae ponoi
kako Se lakvo udo s istim kipom bijae pojavilo za rata s Auli ti hom i Perzejem^). i
posvjedoili su kako je (budui se rat zavrio povoljno po Rimljane) po naredbi senata
poslano darova tom njihovu Apolonu. Zatim bijahu pozvani kao viniji ga i a oci koji
razjasnie kako je pla kipa A polo nova stoga povoljan po Rimljane, jer je Kuma grka
naseobina pa je A polo nov pla nagovijestio alost i nesreu zbog zaviaja, iz kojega je
donesen, lo jest zbog Grke. Ubrzo nakon toga pue glas da jc kralj Ari<(onik poraen i
zatoen, a Apolon nije
ii
lio tla taj bude pobijeen te jc tugovao i pokazao to suzama iz svog kome na.

(10)

Medu piscima rimskog svijeta Aiij>ostiu je a nj v mre ni j i objcivUelj poruke o miru, tovie on je
pjesnik nadtihnui mirom, kao sreditem kojem tei ovjekovo djelovanje u vremenu i kao jamstvom
bilnili ljudskih vrednota, graanskih, drutvenih i politikih, kuko to dokazuje Boju ruvu (usp. 19.
11-13). 'lo je privlano j Ciceronu, ali ve on zamjeuje kako je Rim slvari uvjdovao lako da ie cttir
znaio u bili pri li v* u nje ne sli.'bode na svim razinama [Milipp. 2,4^, 113; 13, 1).
(11) Popni Platona (Politeia, 62bd-621d), Stoika (usp. Nemezije, De ham. 38; Ciceron, De div. 1, 55, 125)
ili Folibija (tiirt. 3. 31, t - 9),
A u g u s t m n e o r o d i i j i : j e l i p o v i j e s n a l o g i k a u t e m e l j e n a n a s l o b o d i i l i o v i s i o c i 005 C i g l e d i v e d i n a m i k e z b i v a n j a i l i p a k o d
01 o i k o j a n a d i l a z i l j u d s k o i s k u s t v o ( p o

Augustii U i v u

rje ni ku, de mons ku mo) .

A Ta w. pria o Miinma (preuva J. Otiiqilijmij pripisuju /uiu i. PiTMj-m. Inae ju Augiuim ovdj* pobifcno nU pj-otiv
AHcj*ko$ ta'za (zaoton puJom Koriuia J
S. pr Kr.)
iai prciiv ArisroniVa iz Pergama (
?. pr Kr.)
ti Aniiuii LIJ. kr^lj Sirijv, poliijiulio ga jC SciplOA Alri>.aiia 19. {ir. Kr. I'er/ij, kralj Maifd-0 nije. pnbijftrtio ja j* Emilijf.
Paul ld7. pj Kr.

41

12

carxiiJiiibus poel.amm. Narn Camillacn Diana douit apud Vergilium el Pallan rem inoriturum
Hercules /lovil ~. Ifine fortassis ei Nunui Pon ipil us pace abundara, sed quo donante nescicns,
nec requirens, cum cogitare! otiesus, quibusnam diis tuenduxn Ro/manain salucem egnumque

cuumiirifiret, nec veruro illum al que omnipotente! siJrxx- mni Deum curare opinarctur isla
terrona, alque recolad Traanos dos, quos Acnoas advexcral, noque Troianum eque J,aviniensc
ab ipso Aenca couHmtj regnum diu con sentare potuisse: alos provi- dendos exislu-iavri, quos iJlis
prioribus, qui sive cuna Rorxxulo i ana Rorwaiu 1 ivwasierant, si ve qutmdoquo Alba e.versa fuera
nt ransitur), vel tanaquana fuixitivis cusludvs adhiberet ve) tutnqtiam nava! id s adiutores.

Porcgnni du
i::ili non lonv,;:i.

12. _\oc tus sacns tanaca Ruma dignara est esse contenta, quae
.
....
...
.
.
*
tana mulla illic rompxlius oonsiMuerai. Nam ipsxus summum templuin xjondum habebai To vis; rox quip pe Tarquiuius it>i Capitolium fabrica vi r. ;t; Aesculapius
autem ab Epiduuro ambivit ad 01 Romain ^ u 1 peritissiimis medic us in urbe nobilissixna artem
gloriosius exercerez; mtiler eriam deiir.i ncscio undo a Vessinuntc*6: ndicmmn enim erat, ut, cum
eius lius iaxn cnlli Capitolino praOsidex'Ot, adbue ipsa in loco iiiobili lat tard. Ou<ie tamen si
omnium d eu rum mater est. noil sotum secuta csi Roman; quosdaxn ilio.S sexos, venim et alios
praeeessit ctiam socuturos. i\iror sane, si /isa peperit Cyooocpba- lum, qui longo jiosrea venit
ex Aegypto. Utrum etiaxn dea Pobris ex illa nafa sit. viderit Aesculapius p ron epos cius; sod
undeeumque nata Sil, non, opinor. audebun earn diecrc iguobilem di i peregrin i dear 11 ci vein
Roma n am- Sub hoc tot deorum praesidio iquos nume-

:i

a<1J j'vp. Ai., xbivil Romain Marija i?.d.

VKR0IL1JE. .leu. 11. S36-S4M; IU. 401-465. MLIViJE. Ab urbe


eond. 1,55, ].
:
'LtVIJE, Ab iifbe cowl 10. <17, V; Panacha ll. L1V1JE. Ab tub?, cowl
29, 10, 511. 7.
Otuda, koliko god prie pjesnika i bile jz-niisljcne, ipak nisu posve neprimjerene, jer priblino istini opisuju obiaje
zlih dubova (12). Tako u Vergiliju Dijana oplakuje Kamilu a Heraklo iaUma na umoru. Zbog toga moda i iNuma
E'ornpiJijc, koji obilovae mirom, ali koji niti jc znao niti jc istraivao tko mu ga dade, kad jc u dokolici razmiljao
kojim bogovima da preporui rimsku sigurnost i kraljevstvo (a kako nije ni pomiljao da istiniti, svemoni i
.vtviinii Bog brine
0
nm zemaljskim stvarima, ali se sjetio kako trojanski bogovi, koje Eneja bijae donio, nisu uzmogli dugo
ouvati ni trojansko kraljevstvo a ni ono lavinijsko koje je Encja osnovao) ocijenio je da -<e treba
opskrbili drugim bogovima. Onim prijanjim (Sto su u Rim preli s [orno lom ili e biti preneseni nakon

razore nj a Albe I onge) naumio je ove pridodati, bilo kao uvare odbjezima bilo kan pomoniku
nemonicima (13).
1

ki Udvo vi12. Nn Rim se nije zadovoljio ni tim mnogim boanskim obredima, koja mu je. Pompilijc Knli
te: n nrrb iu
i|-,
ji
uve<i Nunil)
ustanovio. Jci Rim nije jo imao najvii hram .lupi- irov; naime, kralj Tarkvimje tu je
Rim. hari jebi pr.
podigao Kapitol'-'O, EskuJap se iz Kpiaura preselio u Rim 25), kako bi kao vrlo spreran <'. i., i iui l>rivii:x
%l nj:hi'ga iiijc rt; i!
najviniji lijenik jo slavnije pokazivao svoje umijee u najpleniiijcm grao (14); majka u jifiirecl
bogova dode i/ nekakvog Pcsinonca;^) bijae naime nedostojno, da se ona ako joj sin ve stolovae na
breuljku knpitolskom sama
1
dalje skriva u nekakvu nepoznatu mjestu. Ako jc pak ona mari sviju bogova, nije u Rim samo slijedila
neke od svojih sinova, nego je i utrla put drugima koji ec doi. Zaista se udim, je li ona sama rodila i
sina psoglav-a,A koji je mnogo kasnije pristigao iz Egipta. Da li je ona rodila i boicu Groznicu, to neka
izvidi njezin praunuk Esfculap; ali od koga god da jc roena, mislim, kako se doseljeni bogovi nee usu diti da nazovu neuglednom tu boicu rimsku graanku (15).

rare quis potest, indgenas et aliengenas, C8elites, terrestres, internes, marines, fontanas, fluviales, et, ul Varro
dicit, ecrlos atque incerlos, in omnihus/que gcncribus deovum, sicul in animalibus, mares el leminas25)? Sub hoe
ergo tot deorum praesidio constitua koma non (a in jnagnis et horren dis clad bus, qua les ex mulls paucas
comEDCrriovnbo, agitan affligiquc debuit. Niiuis erxiiti muiros duos grande fumo suo lamquain signo dato a.d
tuiiiouc/n congrega- ve rat, quibus templa, aliara, saenficia, sacerdotes institnendo at que pracbende summum
veru/n Ileum, cut uni liaec rite cesta debentur, olenderel. El l'elrcior qu dem cum paucorifjjj.s vixit, sed quanto
maior lacia est, sicut naris nautas, amo p lures adhibendo.s puta- vil.; credo, desperans paueiores los, sub
quibus in eomparatione peioris vitae melius vixcral, no o sufficere ad opilulandum grand i- lati suae. Primo enim
sub ipsis regibus, / excepto Numa Pompilio, de quo iam supra loe mus sum. quantum malum discordosi certaminis Inri, quod fratreui Rornuli cocgil occidi!

A Sabims mulieribus raplis <ui bea putca res pensantur (3-20)


13, Quo modo nee I une, quae cum love suo iam
foveba:
Romanos rerum dominos gcniemque togaiam, nec Venus ipsa Aenedas su os petuit atliuvare, ut
bono ct aequo more eoniugia roercrcntur, cladesque lanla bruit hums inopiac, ut ca clolo raperent /noxque
compel] erentur pugnare cum soceris, ut /niserae feminae nondum cx iniuria maritis concilia lae iam paren- tum
sanguine doravcntur?>? A1 ei'iim viccrunl in bac conflictionc Romani vicinos suos. Quad lis et quam mull is u trim
que vulneribus et funerihus tarn prop in quorum et coniiniurn istae victoriae conso le runt! Propter unum
Caesarem socemm et unum generum eius Pompeium, iain mortua Caesaris iilia, uxore Pompeii, quanto et quam
iuslo doloris instinclu Lucanus exclamai:
FJeti a. per Emufhios plus quam civiiid campos }usque daium scele,yt cantmus50.
Vice rime ergo Romani, ur strage soccroruin manibus cruentis ab eorum filiabus ample*us miserabiles
exiorquerem, nec. iliac aude-

Irr.raanc fociriu*
fui; rapius vir-
infill Sabina- mm.

fL 88

VARON. Anfiq. fr. 183. 194; usp. TfcRTULQAN, Ad nai. 2. 9, 3. 12, 2; ARNOBlJf,
*
V fc.RO IU . F,. AtM. 1,281 2H-2.
*
VfcROll.UF.. Aeti. 7, 317 31*; MVUK, Ab urbe coud. 1, -9.
l.
U KAN, Phars. t, 12.

17

Adv. na!. 7, 19 20.

Pod zatitom tolikih bogova (tko eia ih izbroji, zemne i inozemne, ne beske i zemaljske. podzemne i morske, izvorske
i rijene te kao to Varon kae - pouzdane i nepouzdane, pa jo u svima sojevima bogova kao u ivotinjo.
muki nje i enski nje?)27) dakle, Kim, utemeljen pod zatitom tolikih bogova, nije smio bili uznemiravan i
potresan lakolikim golemim i stranim nevoljama, od kojih u mnogih spomenuti samo neke.
Rim je, .naime, golemim dimom kao kakvim dat im znakom radi zatite okupio odve mnogo bogova
ustanovivi im hramove, rtvenike, rtve i sveenike morao je uvrijediti najvieg istinskoga boga, kojemu jedinom s
pravom pripadaju 1c poeasii. 1 zaista Kim je stetnijc ivio s manje bogova, ali io je. postajao veim to je mislio
kako mu kao veemu brodu treba i vie mornara; vjerujem, kako se Kim nije nadao uzalud da e mu ti malobrojni
bogovi {pod kojima je bolje vio u usporedbi s potonjim gorim ivotom) uzmoi osigurati dovoljnu veliinu. Ve
isprva za vladavine sam ih kraljeva (izuzev Numu Pompi- lija, o kojem sam sprijeda ve govorio), koliko li bijae zla
od ne slonoga nadmetanja, stoje navelo doi na ubpjslvo Romulova brata!

0:1 otmici' $:tbiniunki <l<> <>unskih ratova (i *-20',


13. Kako to da ni Junona, koja je zajedno s Jupilrom pomagala * Rimljane, svijeta svega (Cviin fiTiiviim. <o- \ni
u^nvnrcn (lc- JoJu Kimi
vladare, narod u togi,1*), a ni sama Venera, ne uzmogoc pomoi svojim Enejeviima, da ni hrilk,iv;i
dobrim i pt a vinim nainom sklope brakove, te iz oskudice loga naslade tolika nevolja, da oni sebi ene
na prijevaru ugrabie r ubtzo su se morali tui sa svojim sve kn ma, tako da bijedne ene, koje se jo5 ne
po mi rie s nepravdom od mueva, dobie u miraz krv vlastitih roditelja?29/
x-\ti u (ome sukobu Rimljani pobijedie svoje susjede. Meutim, kolikim li i kakvim i ranama i pogrebima, to
roaka to susjeda, dooe do (ih pobjeda! Zbog rata izmeu jednog svekra Cezara i jednog njegova zeta Pompeia (i
io nakon smrti Cezarove keri a Pompeieve ene) s koliko pravinim bolom uzvikuje Lukan;
fiO boju na poljima Emattje,
Gorem od graanskog rata, l tako opravdanu zloinu Mi pjevamo.
Dakle, Rimljani su pobijedili, da bi rukama krvavim od pokolja sve krova iznudili jadne Zagrljaje od njihovih keri, a
te se ne usudi e ni

De civ. Dei 1, 10, 2

38

rcru j'lejc: patres occisos, nc offenderent Vctores maritos, quae adhue illis pugnan ti bus pro qmbus facerent vom
nesciebant. Talibus nup- liis populum Romanum nun Venus, sed liellona donavit; aut forlas- ss Alecto illa
infernan furia iam eis favente Iunoue plus iu illos babuil licentiae, quarn cum eius precibus contra Aenean fuerat
excitata:l. And roma cha le) idus eaptivnta est, quam illa eoniugia Romana nupsemut. l.icer. serviles, tamen post
eius amplexus nul- krru / Troianomm Pyrrhus oeeidii; Roiriani uitcm soeeros interfi- ciibant in praeliis, quorum
inm filias amplexabantur in thulamis. Illa viclor: subdita doTere tan tum suomm mortem potuit, non finiere illae
sociatae bellantibus paren tum suurnxu moxtes proce den ti bus viris timebant, redeimtibus dolebanl, nee limorcm
haben les liberum nec dolorem. Mam propier nu?ritum eivium propin- quorum, f ral ruin, paren tum aut pie c
ruciaban tur, aut crudeliter laeiabaulur vieloriis maritovum. tuc accedebat, quod ul stint alterna bcllorum,
altquae parentum ferro a/nise/unl vios, aliquae ui mrumque fcj-ro et prenles el. vi ros- eque eniiu et apud
Romanos parva fueruui illa discrimina, si quidem ad obsidionem quoque perventuici Csi civitatis clausisque portis
se luebaniurl quibus dolo aperris admissisque hostibus intra inocnia in ipso foro scelerala et ni mis a trox nter
gneros soeexosque pugna / commissa est32, et raptores lili eliarn superabaiuiir ex crebro furientes intern domos
suas gravius J'oedabant prstinas, quamvis ct ipsas pu den das lugen- dasque victoria*. Hic tamen Romulus de
suornm tnm virtute despe rans lovem ovavh ui slarent, atque iflc hac occasione- nomen Sta- xoris invent 3:'; nee
linis esset anti mal, nisi raprac illae laee/atis crinibus emiearene el provoJuiae parentibus iram cor um ustissimain, nun an nis victrieibus, sed supplici piel ate scdarcnt -11. Dcindc Ti lu o 'l'atium regem Sabinonmi socium
reg ni RomuJus ferro compulso s cst, germani eousoriis impaxicns: sed quando et isluxti din coleraiet, qui fralrc/n
geminumque non pertuiit? Unde et ipso iuter-

" Lknavill soreco sv jfc;?., dotadt jadan rodcks

iafernalis M.

intra Ai.

-roavii Ai.
oplakivati pobijede oeve, kako ne vi povrijedile pobjedniku mueve, j budui su se oni jo borili, nisu ni /.nale za
koga bi se molile. Takve brakove rimskom narodu nije darovala Venera, nego lleloua; ili je moda Alekto,
podzemna srda, imala vie ovlasti da im naudi sad nego kad ono bijae bjenjcJa protiv li-ncje u a njezinu
zamolhu.-i>
cc 75

!.

Sretnija bijae Anromaha u ropstvu negoli te rimske mlade u braku, lako ona Piru bijae robinjom, nakon i
takvih zagrljaja on nije ubio ni jednog od 'J'rojanaca; Rimljani doeim u bojevima klali su svekrove. kojima su keri
grlili u loiti ama. Anromaha je pobjedniku podre enu mogla barem eljeti smrt svoj a ka. a nije se morala
bojati;^ doeim Sabinjaukc, zdruene sada s rimskim ratnicima, Slrahovahu zbog smrti svoj ii) roditelja kad hn
muevi odlazit hu, a alile su kad bi Se vraali, ne imavi pri tome slobode niti za serah ni(i za pla. Jer, ili zbog
poginua sugraana, svoj a ka. brae i oeva one su trpjele istinski bol. ili su se pak okrulmj radovale pobjedama
svojih mueva ... IJz to, ve prema mijenama raca, neke su od njih /.gubiJe mueve od oinskog oruja, a druge
od maeva * obje Strane i roditelje i mueve. A ni za same Rimljane ne bijahu maleni ti okraji, ako je ve bilo
dolo do opsade i morali su se braniti zatvorivi vrata grada; a polo su se ona na prijevaru otvorila, tc neprijatelji
prodrli unutar samih zidova, na gradskom se trgu zametnuo nemilosrdan*i krvav boi izmeu zetova i svekrova, le
otmiari ena bijahu ak nadvladani i razbjeavi se hitro medu svoje kue jadno ukaljae one svoje prijanje
pobjede, iako su i te sramotne r dostojne aljenja.
11 LJVIJE. Ab urbe coat. 1. 13. ]- 3.

38De civ. Dei 1, 10, 2

Tada Rosnu I, posumnjavi posve u hrabrost svojih suhoinikn, stane moliti Jupitra riu ih ustavi, i od tc zgode on
stekne nadimak (Jstav- Ija;33) IIU ni to ne bi dokrajilo toliko zlo, da nisu one ugrabljenice istrale rasputenih
kosa i bacivi <e pred njih u roditelja smirile naj praviniju srdbu, ne pobjednikim orujem, nego poniznom
molbom^-1). Nakon toga Romul je bio prisiljen s Titom Tacijcm. kraljem Sa hi n ja na, podijeliti prijestolje, on koji
nije trpio ni vlastitog brata; ali koJiko je dugo i njega mogao podnijeli, on koji nije otrpio ni brata blizanca? Stoga,
polo je i loga ubio, kako bi bio veim bogom, sam je zavladao kraljevstvom (16).

ili) Smrt lita Ta uja prorani povjesnici no pripisuju Romulu ve La- v


odgovornost i za to zlodjelo svale na Romu Ja (usp. Umrije, ubi. 2,4, h).

in

jun ima. Krani naprotiv nc zaziru da

De civ. Dei 1, 10, 2

38

icelo. ul ma or deus esset, regnum solus obtinuil. Quae sunl is 1>J jura nup darum. quae irrhamcnta bcllorum,
quae foedera germanc- latis, affinitatis, societal is, divinitalis? quae post re mo sub tot diis tuloribus vita civil a lis?
Vides quanta hinc did et quam mul ta possem. nisi quae supersun t nostra curaret in lent io ct seruio in alia
festinaret.

ftjgii-lij

alliani

pt:x;ii:Turi-

ce 76

i'L 0

tur.

14. L Quid deinde post Numam sub diis rcgibus? QuaiilO malo, non solum suo, sed ctiarn Romanoxuiti in
bel I urn Albani provocati sunl. quia videlicet pax Numae lam longa vi lue rat] Quarn crebrae strages
Romani Alba nr que exercitus fueium ct utriusque com lit i- nutio civitalis! Alba namque ilia, quarn filius
Aenae ercavil Ascanius, Romae mater propior ipsa quam Txoia, a Tullo Hoslifio rege pro- vocata conflixit,
confligcns au leu et atflieta est et afFlixit, donee multonun tacdcrei pari defectione certaminum. Tunc
cvcnlutn belli de / texyeminis hinc atque inde fratribus plaeuit expexiri; a Roma nis 1res Horadi, ab Alba
ni s auleui ires Cln'iatii processerunt; a Cur i at iis tribus Hoxalii duo, ab une autern Horatio trs Curial
belli
it superati et exslmeli sunt. I ta Uoma exsiitit victrix ca salade el lam in ceiianiine exLremo, ut de
sexy unus redire I doixium, Cut damnum in u Iris que, cui luctus, nisi Acncuc slirpx nisi Ascaoii
poster is, nisi proJi Veneris nisi nepotibus Iovis? Nam el hoc plus quam civile bellum fuit, quando
lia civilas cum civitate rnatre pugnavil. Accessit aliud huic tcrgeuiinoruut pugr.ae ultimae atrox
atque hon'endum maluxn. Nam ul erant am bo populi prius ainiei {vieini qulppe atquc eogiKili).
uni Curiatiorurn desponsaia fuorai J lorariorum suror; haec postea quam sponsi spolia in vie tore
f rat re conspexit, ab eodern fratre, quouiam HeviL, occisa est. Humanior huius un lus feminac /
quaxl uni vers i populi Romani rnihi fuisse viele luv affect us. Ilia qucm viruxn iam fide media
xclinebal, am forte etiarn ipsum fvatrcm doJens, qui eurn occiderat eui soxOcem pro mise rat35,
pulo quod non culpabiliier fleveril. Uncle cnim apud Vergiiium pi us Aeneas taudabilitcr dolet hoslem
etiam sua peremptum jxtaou^? Unde Marcellus Syxaeusanam civitatern recolens eius paulo ante cuJmen
el gloriam sub maims suas subito concidJsse communexn cogitans eondiconem tlendo misera lus esi
12
- ? Quaeso ab htimoijo impel rexxms affectu, ut femina sports urn suum a f rat re suo pcrem- pluui
sine crimine fleveril, si viri hostes a sc victos clialrt curn laude fleverunt. Ergo sport so a fratre i Hat am
niorku-i quando fe- mina ilia ilebat. tune sc eon ira matrem eivilaleix ta ma s trage bd- Jasse et lanta
hinc el inde cognati cruoria el lu si one vicisse, Roxtia gaudebat.

12X I.IV.TR, Ah urbe cou cf. J. 23- 26; FLOR, F.pit. 1, 1, 3, 5-

50

VFRGTLI.TE. Act. 10, 821-826.

38De civ. Dei 1, 10, 2

Kakvi li *u io brani /ikoni, k<ikvi li povodi ratovima, kakve li veze brat? Iva, srodstva, saveznitva, boanstva V
Kakav li je napokon ii vol graanstva pod tolikim bogovima zatitnicima? Vidi koJiko bi Se i kako mnogo moglo o
svemu tome govoriti, da nam nije nak<m<i po zabavili se onim sto je preostalo i a ne zurimo s raspravom o osi ali
m predmetima.
14. |. to se alim dogodilo nakon Kume, za ostalih kraljeva? Ko liku Ii nevolju nanese ral i
13 ta fcoji Rj:nljm:i
Rimljanima, k<id ono zaratic na Albanc, kao da im bijae doj<idio dugi Numijt mir! K<iko nntrcUi'iic
esti bijahu porazi i timska i albanske vojske, s gubitkom puanstva na objema siranama! Aius.iir\?, : o ?
Naime, tu Albu, koju bijae osnovao Enejin sin Askanijc, samomu. Rimu vie majka negoli c';jcdi d,: kn i
<lqit>*c iol.-Ma i
Troja, izazvao je na rat Pulo H os li lije; borei se Alba je sletova! a i nanosila tetu, sve dok v.UMiii
se ne za mori e od mnogih bojeva i jedni i drugi. Napokon uglavie a ishod rata odlui dvoboj brae koji
su trojci s obje strane. Tako Se u kotac uhvatie s rimske strane trojica Horacija, a s albanske sirane
trojica Kurijacija, te trojica Kurijacija u bie dvojicu Horacija. a jed<m Jloiaeijo pobije trojicu Kurijacija.
Tako Rim izae pobjednik, ali s tolikim pokoljem u tome posljednjem boju, da se od estorice samo jedan vratio
doma. A po koga to bijae gubitak, i komu na alost, ako ne plemenu Enejinu, ako ne potomcima Aska nije vi m,
odvjedma Venerinim i unucima lupi li ovim? Ovo je, naime, bilo gore od graanskog rala, kad se 1u grad Sin borio
proliv majinskog grada.
Toni posljednjem boju brae tr ojaa pridodalo se jo jedno okiumo i uasno zlo. Naime, kako oba ta puka bijahu
prije prijatelji (svakako: i susjedi i svoj a c i), za jednoga od Kurijacija bijae zaruena sestra Horacija; kad je (a
poslije ugledala u brata pobjednika zaplijenjeno oruje svojeg zarunika, budui da je zaplakala, ubio ju je isli biat.
ini mi se kako je uvstvo le jedne jedine ene bilo ovjenijc negoli cjelokupnog rimskoga puka. Ja ne mislim da je
pogreno zaplakala za ovjekom s kojim bijae upola vezana, ili je ak moda oplakivala samoga brata stoje ubio
onoga kojemu sestru bijae obeao*5).
Otkuda to da u Vergilija poboni Eneja pohvalno oplakuje neprijatelja kojega ubi vlastitom rukom**)? Otkuda se
plaui smilovao Marcclo razmiljajui o gradu Sira kui, to malo prije bijae na vrhuncu svoje slave, a pao je pod
njegovom rukom, i sjetivi se zajednike ljudske kobi?* 7) pravom onda od ljudskog uvstva traimo, da ne
osuuje enu koja je oplakivala zarunika ubijenog od njezina brala, ako su zbog toga hvaljeni muevi to
oplakivahu neprijatelje, koje su sami porazili. 1 tako, dok je ta ena oplakivala svojega zarunika, kojemu brat
njezin zaade smtt, dotle se Rim veselio to je uz (o)iko pokolja ratovao s majinskim gradom i pobijedio uz
prolijevanje tolike srodnike ktvi.
7 J,iVUK, -4i> urbe con<i, 25. 24, 11; usp. 1, 6.
- 2. Quid Jiili obtenditur nonien laudis uomcnque vic tortee? Kcmotts obsiaculs insanae opiiojiis facinoro
nuda eemantur, nuda pensentur. nuda iudieenlur. Causa dieaCur Alba, si un Trotee ndul- terium diccbalur. Xulla
r.alis, nulla smil is i uve ni tur; tan turn ut resioc.s nmveret
BclIuiU LX ]!;>Tullus i>i anna vitos et m tlesuea iriwrtphis Ajjmrna
diriO
dormiijiic:
or'.lur.
Il!o i laque vjtin tantum scclus perpetraran cst socialis belli tuque cogiiatt. quod vitium Salluslius magnuto
Iranseunlcr illuigil. Cum eniin laudans brftvitcr an t.i quiera com memo ras set lemporn, quando vila hominum
sine cupiditatc agitaba tur ct sua cuique satis place- liant: Pastea vero, inquit, quam n Asid Cyrus, in Crueda
LflCMlae- t nonti ei Aihenienses / voepere urbes autue nalones subicre, Ubi- di net t dominxndi ci iscori belli
habere, maximum plorixrn in maxima imperio put are et cetera quae ipse inslituerat dieore. Mihi hue usque satis sil
CC ?7
cius verba posucsse. Libido isla domiriaridi magnis malls agitat el conleni hutodnum genus. Mac libdine Roma
tunc victa Abam se vicisse t r iurnpliaba i ct sui sceleris laudejn glorian) nonjinnbat: Quoniant laintalur, inquit
Seriplura nostra, peccafor in riesideriis anijnae suae, ei qui iniqaa geric, benedioiinr Fid lacia igitur tegmina
e( dcceptoriae dealt:atione? auJVranlur a rebus, ut sincero iiispicianr.ur examine, Nemo milii dical: Magnus Me
atque jlle, quia cum iilo ct illo pugnavit et vicit. Pugnant etiam gladiatores, vjueunt et ipsi. habei praemia laudis et
ilia crude litas; sed puto esse s a ti us cuiusbbei inert iae poena s lucre qiuim illoruxn annorum quaercre glortem.
Kl inmen si in harenam proceder enf puguaruri inter se gl a di atores, quorum alier lili us, alter csset pater, tale
sped a- euJutu quis ferret? quis non auferret? Quo modo ereo gloriosum akerius matris, alter us filiae eivilaiis

P. 91

De civ. Dei 1, 10, 2

38

j'mer sc armorura po/tuit esse certamen? An ideo tliversuni but, quod harena ilia non fuit, et latiores earn pi non
duorurr; gtediatoruni. sed in duobus popnlis multoruin funeribus iniplebamur, nec amphithcatro cinacbaulur i 11
o eeriamina, sed universo orbix, ct rune vivis et postcris, quo usque, ista fama potrigilur, impium spoetacu Iurn
prvlebebalur?

orbc Af.
" VHRG1L1JH, Ar.u. <i, 814 8J5. -v' SALUST1JH,
^ Js 11 (101, 3.

CetU.

2. 2.

38De civ. Dei 1, 10, 2

2.

to mi se prikriva rijeima slave i pobjede? Odmaknuvi te prikrivke mahnitoga mnijenja, neka sc vide
goli zloini, nek se goli ndvagnu i goli prosude. Nek se navede krivica Albe, kao sto se ono naveo preljub
za Troju. Nu. nema niega takvog; nita se slino ne nalazi; jedino preostaje ovo;
Tul c, koji c mir cio maje razori (, junake
Mlitave i ele, sto se ouic pobjede stjecai.
C.)n e na oruje dizat.

Dakle. 1a je opaina izazvala onoliki zloin rata izmeu saveznika i srodnika; te velike opaine Salitslijc se
uzgredice do lie. Polo se ukratko i pohvalno osvrnuo na ona prijanja vremena, kad su ljudi provodili ivot bez
pohlepe i svatko bijae svojim zadovoljan, on kae; Ali kasnije, kada Kir u Aziji, a Lakcdcrr.o nj a ni i Atenjam lx
Grkoj, stadoe podjarrnljivati gradove i narode, te uzimati udnju za vlada vinom kao povod /.a rat. i smatrati kako
je najvea slava u najveem carstvu, 39) i tako sve dalje kako bijae zapoeo. Ali meni posve dostaje i ovo to je ve
rekao. Jer, udnja za vladavinom na ljudski rod navaljuje velike nevolje i unitava ga (17). Rim. pobijeen tada tom
udnjom, likovae kako je Aibu pobijedio, i glasovit os l svojeg zloina nazva slavom, jer kao to nae Svelo pismo
kae: Grenik se slavi zbog elja svoje due, i 1ko opaine ini ast i se.*4i
Nek se sloga maknu sa stvari prijevame pokiivke i lano bjelilo, kako bi se islinskim pregledom razvjdjele (18)? Neka
rtii nitko ne kae: Ovaj ili onaj je velik, jer se s ovim ili onim borio i pobijedio. Jer bore se i gladijatori, i oni
pobjeuju, pa se i ta okrutnost nagrauje hvalom; ali mislim kako je bolje platiti kaznu zbog bilo koje tromosti
negoli traiti slavu takvoga oruja. Pa ipak, kad bi u arenu izali gladijatori to c se izmeu sebe boriti, od kojilt bi
jedan bio sin. a drugi otae, tko bi takav prizor podnio? Tko to ne bi obustavio? Kako je onda mogao biti slavan
sukob orujem izmeu gradova od kojih jc jedan kao otac, a drugi kao sin? Hi to stoga bijae drukije, to posrijedi
ne bijae arena, vce prostranije po prile, prekriveno tijelima ne dvojice gladijatora, nego mnogim poginjenidrna
dvaju naroda, i io Ui borbu nije okruivao arnfiiealar, nego cjelokupni svijel, i to Se bezboni prizoi' predoivao i
suvremenicima i potomcima, sve dokle glas o tome dosee?
tJdl-.jir. semper
- 3- Vim lamen pattebantur studii sui dii iili prResides imperii Romani <?t talium ccrtamnuni laniquain
in fniLrh.s up. rifur.
Ihoalrici specmuires, donee 1 [prai.iorum soror propler Curiaiios Ire* peremptos etiam ipsa tertia ex a Hera
parte irate rno ferro duobus fratribus addcrctur, no minus } i abe ret morlium ciiam Roma quae vicerat. Deinde ad
Truel inn victoriae AJba sub versa esl, ubi po*t Ilium, quod Graeci everte n.tnc, ct post Lavir.iii.im, ubi Aeneas,
regnurn percgrinum atquc fugitivum const i lu rat, tertio Joco habita veruni nunna illa Tro i a na. Sed inore slio
eciairi indo jam lorlassc migriveram, ideo rlelecca est. Disced scran t videlicet or mies odyiis arisque relictis Vi,
quihus imperiutn
i. Uiw, siKitrut41. Disccsscrant sane cccc iam tertio, ut cis quarta Roma providentsimo credo retur.
Displicueral utitn el Alba, ubi AmuJius expulso Jiratrf:, ol Roma placi.ierat, ubi Romulus occiso Ira lre
rogiavCrat. Sed antequam Afba di mere tur, transfusus cst, iriuimil n, populus cius in Romam, / ut ex
utraque una civil as Aeree. Hsco, ita la cl urn sil; urbs lamen i Ha, Asean rcgmim et ter- tium
domiciliurri Troianorum diorum, ab urbe filia mater cvcrsa csi; ui aulCm belli reliquiae ex duobus
populis unum facercnl, mi so- rabile coagulum mullus auto fusus utriusquo sanguis luil. Quid iam
sinoiUarim dicam sub coi mis regibus lo lie* eadem bella renovata, quac victoriis iniia videban. ur, el
CC 75
tumis si.ragibu.s icemm itentmcjuc confccta, iterurn ii.emmque posl Ricdus I pacem inter socoros ol
gneros el corum stirpcm poste rosque repet ta? \on parvum indicium calamitati.s huius luil, quod
portas belli nulhis dausil illorum. Nullus ergo illorum sub lol cliis pracsidibus in pace regnavit.

Indigne Kixtu- c is i cl

Rnrnulum
olven.

fatula
ext

PI. 92

15. 1. Ipsorum aulem regu/n qui oxilus TiJrunlV De Rornulo vide nt adulatio fabulosa, qua perltibciur recep
tu s in eaelum; vide ri nt quidam scriptorcs corum, qui euin propter forociiatem a .scnai.u discevptum
esso dix tant su borna tumque noscio quem IuJium Pro- cuftim. qui cum sibi appannssc dicercl oumque

38

De civ. Dei 1, 10, 2

per sc populo mandasse Romano, m. inter nu mina colore I ur *\ eoquo modo populum. qui couI ra
senatum intumescere cooprt, reprossum alquc sodalum. Aeeidorat en im ct solis defectio. quant certa
ralione .soi cursus ef- iCclftrti imperita ncscion.s multitudo meritis Roinuli tribuebat. Ouasi vero si luclus
/ ile solis fuisset, non magis ideo credi deberet oed- sus ipsurnquC scelus aversiono et iam diurni
lurninis indicalum; sicul ro vera faccum est, curn Dominus crucifixus est orudeljtate ai que mpictatc
ludacorurnu. Ouam solis obscur a I ioilCtu non ox

VF.RC Jfi_l.TR, Aati. 2, 351.


"1-I.OR, Epi!. 1, 1. 3, 9; PLUTAR. 2ivorf, Rom. 20, 1-3.
LVJ.IR, Ah urbe coiid 1. 16. 57; CKJERO.N, De np. 2. 10, 20; De leg. J. t. 3.
3. Oni p^k bogovi, pokcovilelji rimskog carstva i kao kazalini pro- malrai lakvih
bojev, ne zaovoljic svoju udnju, sve dok se sestra Horacijka Zbog trojice
ubijenih Kurtjacija, i silma (s druge siranu) posjeena kao trea od
bratovi*
maca

upridrui
dvojici svoje
brae, kako ni Rim,
koji je
pobijedio,
no bi imao manje mrtvaca.
A zatim, kao plod te pobjede razorena je Albii. gdje nakon Ilija (koj:
Grci razori c) i Lavi ni ja (u kojem Eneja osnova svoje inozemno i i/bjegliko kraljev.iivo) kao
na crecm mjestu ptebivahu trojanska boanstva. Ali moda su se i orua, po svojem obiaju,
bogovi iselili, pa je grad stoga razoren. I o jest:
Bozi otidoSe svi iz svetinja i od obara.
Bozi kr a fj c v l va o vog u va r i. * - J)
Otili su zaista, i lo
po iri put, kako t>i se njihovoj
skrbi mogao
povjerili Rim kao ecivrto mjesto. Njima se naime nije sviala ni AJba (u kojoj je Amulije vladao
izgnavi btata), a svidio im se Rim (u kojem vladae JRomol ubivi brata). Ali. kako kau, 41)
prije nego to je Alba razorena, pok je iz nje preseljen u Rim, da bi od oba postao jedan grad.
Neka je tako; pa ipak je taj grad (Askanijevo kraljevstvo i Ireee boravite trojanskih bogova)
razoren od njegova sinovskog grada; a da bi od ratnih preostala ka oba la puka nastao jedan,
kao bijedna gruevina, morah su i jedni i drugi prolili mnogo krvi.
Zato bih pojedinano navodio koliko su se, pod ostalim kraljevima, obnavljah isti ratovi za
koje se inilo kako Su se pobjedama zavrili, a neprestance su izbijali s loli kim pokoljima,
ponavljajui se uvijek iznova nakon dogovora i mira izmeu svekrova i zetova, te njihovih
odvjetaka i potomaka? J ne bijae malen dokaz cijele le nevolje io ni jedan od njih nije
zatvorio vrata rata. Dakle, ni jedan od njih nije u miru vladao, unato pokroviteljstvu tolikih
bogova.

15. i. Kakav bijae kraj samih tih kraljeva? Sto se lie one laska- K?ks> i;* tfvor ve izmiljotine po kojoj je
Romul primljen o neho. nek se vidi kako se
""" " ^
to slae s onim io rekoe neki o njihovih pisaca, po kojim su njega zbog njegova vjeisiva
sasjekli u senatu, dok su nekog Ju lij a Irok 1 a nagovorili, neka kae kako mu se Romul
ukazao i po njemu naloio rimskomu puku, da ga iuju kao jedno od boanstava; 41) kako tu
time zaustavili i umirili puk. koji se bijae poeo buniti prohv somu a. *A bilo je dolo i do
pomrine sunca, o kojoj neuka svjetina nije znala da je uzrokovana posiojanim zakonom
suneve putanje, ;e ju je pripisala Romu lovim zaslugama.
Ako pak ta pomrina bijae znakom Suneve alosti, onda su trebali povjerovati a je on
umoren, te da ieznue dnevne svjetlosti potvruje zJoin; kako se uistinu i dogodilo kad je
Gospodin raspei zbog okrutnosti i bezbojnosti idova.44) Da se suneva pomrina

38De civ. Dei 1, 10, 2

" Ml 2?, 43; .VIk 15. 33; Lk 23. 4445.

38

De civ. Dei 1, 10, 2

cannico sidurum cijtsu aoddisse satis oscendit. quod tunc erm paseba ludaeorum: nam plena luna soilomniter
agiluC, reguJaris autem solis defectio non nisi lunae Line con-ingil. Sal 6 ec Cicero iJJam inter dcos Roomli
rccCplioTiem pulal.am ni ags significal esse quam hiel am, quando ec 1 acidan A eum in Jibds De ye publica Scipi on is que sermone: Tantum csi, inqut, consecmus, at, cam sbito soic obscurnlo non comparuissef-, (corma h i
maero cot oca tus puux- re.iur, qwim op:;\ioriin ne.ta.o amqaatn mortal is wfsequi potuit sine eximia rirtutis.
gloria'-. (Quod autem tUcit eum Sbito non compa- ruiss c, prof ce to ibi intellegitur aul violent a tempes tatis aut
eaedis [aciTiorisquC secrenmi; nam ec al i i script ores eomm defer ion soJis addunl eliam subitam cempcstatcm,
quae profecCu aul. occasioncm sccleri praebuit aut Romulum psa eosumpsil*). He 'Fullo quippe ctiarn Hostil i o,
qui tertius a Roniulu rex fui i.r qui et ipse fulmine abswinptus / esc, dicil in e.isdem libris idem Cicero47, propterea
et iSUJm non c red i cu m in dos recepturn tali mor Cu, qui a Tortas sc quod erat in Uomnlo proba turn, id est
persuasum, Romani vulgarc noluc- runt, id csC vilo lacere, si but: uC alieri 1'aciJe tribueretur. DiciC etiam apcrtC
in invecivis: filum, qui lianc urbem conduht, F.om.ulum ad leos immortelles benivolcntia amaque s uutimus4: uc
non ve re factum, sed propter meriCa virulis idus benivole1 iactatum diffa- matumque monstrarot. In Hortensia vero
dialogo cum de solis canonic is defect ion ibas loque re cur: Ut c-asdem, in quit, ftne.br as efjiciat, quas effecit <in>
interim Romuli, qw obscuraone solis tsi fact usCerte liic minimc timuil bominis interitum dicerc, quia
disputa tor magis quam laudator 1'uil.

?t cawiles ccto- return


pcasacitvir.

- 2. Ceteri aucem reges populi Romani, excepto Numa Po/npilio Cl Auco Marcio, qui morbo
inlerierwnlquam horrendos ca tus bah Lie runt! Tnl his, ut dixi, HostiliuS, victor et cvcrsor Albae, eu;n
101a do mo sua fulmine con ere mal us estsl. Priseus Tarqun hi 6 per sui decessoris filios interemptus esc52.
Servias Tdlius generi sui Tarquinii Superb i, qui ei success it in reunum, nefario seel ere occi- sus e s l N e c
discessere adyiis arisque, retie fits, d'c tanto in optimum illius popuii regem parricidio per pel rato, quos dicunt, ut
hoc cniser

CICERON. De rep. 2, 10, 17; unp- i nZNESTELLA. A/matei, fr. 6 (li: SE- MEKA. Up. 10, 31).
* LIVJ E, Ab urbe coral. , 16,1; FLOR. Upi,. 1.1, 17; HUTROP1JE, Brev. 1. 2, 2.
4;
CICERON, De rcp. 2. 17, 32.
41
CICERON, CtuO. 3, 1,2.
ClCKROM, IIor:., ir. 66.
HUTROPI.E, Brcv. 1. 3, 5.
I.IVIJK, Ab urbe
cond. 1,
5.
1
- 1.1 Vl.TK, Ah urbe
cond. 1.
7.
I.lVI JK, Ab urbe
cond. 1.
3-4.
n

CC 79

be nevle ni ia M .

38De civ. Dei 1, 10, 2

nije I?U1A dogodila po uobiajenom gibanju zvijea, dostatno jasno pokazuje to seo cada bijae idovska pas na; ta
se svetkovina slavi za puna mjeseca, dok do redovite suneve pomrine dolazi samo u pot punom pomraenju
mjeseca (19).
Dostatno jasno i Ciceron naznauje, kako je taj prijam Romula meu bogove vie miljcvina negoli injenica, ak i
kad ga hvali u knjigama O tfriuvi. na usta Scipionova: Toliko je on postigao, da kad je izne nada nestao za pomrine
sunca, mnilo se kako je primljen medu bogove, to je mnijenje koje ne uz moe zasluiti nitko od smrtniku bez
izuzetne slave zbog vrline.4-) (Kad. naime, kae kako je iznenada ne Slao, tu se zaisla podrazumijeva ili silovitost
nevremena ili tajanstvenost umorstva i zloina; jer, i ostali njihovi pisci dodaju pomrini sunca i iznenadim oluju,
koja je. doista ili p tui ta prigodu za ubojstvo ili je sama pTOguiala Romula) 46).
Jer. i o Tu Ju HostiJiju, crccmu kralju nakon Romu Ja. koji je poginuo od munje, govori Ciceron u istim
knjigama,*?) kako se nije vjerovalo da je i on takvom smru' primljen medu bogove, jer moda ono to se o Romu)u
dogovorilo, to jesi nagovorilo, Rimljani ne htjedoe da se uobiaji, to jesi obezvrijedi, ako bi se olako pripisalo i
likom drugomu. Kae dapae otvoreno u prijekorima; Onoga koji je ovaj grad ute meljio, Roinuta, po odanosti i
glasovitosti, uzdigosmo medu besmrtne bogove, 4*) kako hi pokazao da se to nije stvarno dogodilo, nego je tako u
odanosti pio micano i razglasi vano zbog zasluga njegove vrline. U dijalogu Iforfgnfij? kae, govorei o redovitim
pomrinama sunca: Kako bi proizveo istu pomrinu kao i kod Romu tove smiti, koja se dogodila za Suneve
pomrine4?). Tu se zaisca nije ni najmanje plaio da govori o ovjekovoj smrti, jer- je bio vise raspravljao nego
hvalitelj.
2, A ostali kraljevi rimskoga puka (izuzev Mutnu Ponipilija i Anka Mar ci) a, koji umrijee od bolesti)*') kakav li su
uasan imali kraj! Kao io rekoh, 'lulu Ifostilije. pobjednik i razoritelj Albe, bijae spaljen munjom, zajedno Sa
cijelim tvojim domom.il> Priska Tarkvimja u bie sinovi njegova prethodnika.* > Servija Tulija gnusnim zloinom
umori njegov zet Tarkvinije Oholi,531 koji ga i naslijedi na prijestolju. A ne olioc bozi ivi iz Svetinju i od oltara,
polo bijae izvreno takvo umorstvo nad najboljim kraljem loga pu*a. kao io kau da uinie

{19) August i m jvc poznavanje astronomije, to .* lie pomrine Sunt. moda proizlazi iz itanjn Plin iju i-Vat. bisi.Z, 7. 10).
Nije mogue utvrditi je U poznavao KJauJija Ptelomej.

rae Troiae lace rent eamquc Crucis diruendani exurcndamque j-clin querent. adulterio Paridis Jmsse mm motos;
sed insuper inter- fee to a sc soccro Trttquinius ipse ucees sir. Hunc DM tlii nefaiium parricidam sOe.eri
interfectionc regnantcm, ins up er / multis. belli a viekiriisquc gloriantem cl de manubiis Capicolium fabricantemM
non a bsccden tes, sed praesentex maneniesque viderunf et regern suurn Iovcm in illo altixsimo templo, hoc esi in
opere parricidac, sibi priJCSide.re atque regnare perpessi sunt. Neque enirn adhuc inno e.ens Capitoltum struxil
ct postea malis mentis Urbc puisus est, sed ad ipsum rcgnum. in quo Capitolium fab rica ret, immanissimi scdcris
pdpctratione pervenit. Quod vero cum Romani regno postea clepuJemni an sccluscrunl moonibus civitatis, non
ipsius tic Ruc.re- tiae stupro, sed lii pccculuro fu it illo non solum nesciente, sed etarn absent commissunv*.
Ardeam civitafem hint: oppugnabat, pro populo Romano bellum gcrebaf! ncseimus quid faceret, si ad eius notitiam
flacitium filii dcferrclur: et tarnen inexplorado iuti icio eius et inexperto ci populus ademit Imperium ct recepto
exercitu, a quo dcscri iussus est, olausis dein de por lis non sivit intrare re- tleunfcm- At ile post bella gravissimrt,
quibus / eosdem Romanos eonc.it v ti s fnitmis attrivit, posten quam desert us ab eis quorum fide- bat auxilio,
regnuni recipere non evaiuic, in oppido Tuseulo Romiic v reino quattuordccim. nt fertur, an nos priva lam ei tani
quietus habuit cl OUrn uxore conscnuit*, uplabiliore fortassis cxitu quam soecr cius. gen er i su facinure jico

38

De civ. Dei 1, 10, 2

ignorante filia, sieul perhibetur, cxstinotus5'. Nec tarnen slum Tarquinium Romm crudelem aut si-.eleratum, scd
supefbum appellavemnt, fortasse regios eus fas I us alia superbia non Te rente s. Nam seel us oocisi ab eo soccri
opt i mi regis sui usque adeo contemnscrunf. ul earn regem suum faoerent: nhi mii'or, si non see)ere graviore
mercedeni taan tanto sceleri reddi derun t. Nec.
odytis arisque relic ti* dl Nisi for le quispiam sic tlefentlal istos deos, ut dicat cos ideo mansissc JRomae, quo possctif nagis Romanos punir supplioiis
quam bencboiis adiu- vnxe, seducen tes eos vanis vielors ct bel lis gravi ssi mis conterentcs. 1 laec fuit
Romanorum vitn sub regibus laudabili lempnre illius rei publicae usque ad expulsinneni Tarquinii Superbi per
duecntos ferme et quadraginta et tres annos, cum illee omnes victori&C tarn mullo sanguine et tantis cmplac
ealamitacibus vix illud Imperium i/Urft viginti ab Urbe milia di la lave ri nt51; quantum spatium absit ul sal teni
alicuius Gelulne civitatis nunc territorio comparetur.

tortas sis hi.

LlVlJh'., Ab urbe cored. 1, 53, 3. 55, 1; C3KT.IJ K 73, B; FLOR, pit. , 7. "LJVjJh, Ah urbe cored. I, 58.
Jit'TROPlJn, D rev. I, 11, 2; usp. [JV7.TR, Ab tirbe cond. 2, 21, 5- 1,1 Vim, Ab tirbc cond. 1, 48, 5; H-OR.
P.pit. 1, 1, 7. 3: tdJIROFJ.TR,
1, 1.
ii
fclTKOmr, Brev. 1, 3, 3.
u

!s

CC 50

38De civ. Dei 1, 10, 2

jednoj Troji i prepustie je Grcima da je ra/ore i spale, rasreni Parisovim prerjuhom- to vie, Tarkvmijc naslijedi
na prijestolju svekra kojega je sam umorio, '-bOg loga opakog zloinca (koji je vladao ubivSi vlastitog svekra, i
hvastao se mnogim ratovima i polije- dama, a novcem je od plijena izgradio kapitolski hram) (i se bogovi nisu
odselili; nego su se tu zadrali i ostali, dopustivi sebi da gledaju gdje im njihov kralj Jupiter, u onome najuz vie
nijem hramu, to jest u djelu zlomevu, J Stoluje i njima vlada. Jer on nije izgradio kapi- tolski hram dok jo bijae
neduan, a poslije je zbog poinjenih opaina progvan iz Grada; nego je i do samoga kraljevstva (u kojemu je
podigao kapitolski bram)^P doao poinivi neovjeni zloin. A kad njega poslije Rimljani izgnae iz kraljevstva i
protjerae izvan gradskih zidina, ona skvrna nad Lukrccijom ne bijae njegov zloin, nego nje gova sina, dok sam
Tarkvinije ne samo da o lome nije nita znao nego nije bio ni nazoan kad se zloin poinio. 55) Tada je opsjedao
grad Ai'deju, vodei tat u kori si rimskoga puka; ne znamo to bi uinio. da mu bijae, donesen glas o sinovu
zloinu; pa ipak, i ne islraivi njegov sud i ne ispitavi njega samoga, puk mu je oduzeo vlast, i poto Su pustili
unutra vojsku (kojoj bijae nareeno da ga napusti) zatvorili su vrata i nisu mu dali da utte kad se vratio, A nakon
najeih ratova kojima ie (pobunivi susjede) pustoio le iste Rimljane, polo su ga napustili oni u koje se
pouzdao, nije vie uspio vratili Svoje kraljevstvo i kau da je u gradu Tuskulu u blizini Rima ivio jo
etrnaest godina tihim- ivotom i ostario sa svojom enoiti,56) zavrivi moda bolje od svojega svekra, koji pogibe o
zetove ruke uz, kako sc govori, pteutnr pristanak vlastite keri57).
Pa ipak toga istog Tarkvinija Rimljani ne nazvae ni Okrutni, ni Zlo inaki, nego Oholi, jer moda zbog vlastite
oholosti nisu mogli podnijeti kraljevske raskoi. A njegovo ubojstvo vlastitoga svekra (svojega najboljeg kralja)
smatrali su tako malim loinoni, da su njega nainili svojim kraljem; stoga se pitam', ne bijae li vei zloin to
tolikom nagradom nagradie takvo zlodjelo. I opet ne otidoe bozi svi iz svetinja i od oltara. Ukoliko moda ne bi
tkogud tako branio te bogove, da kae kako oni stoga ostadoe u Rimu, kako bi Rimljane vie mogli kanjavati
mukama negoli ih pomagali dobroinstvima, za vodei ih ispraznim pobjedama, a sati ruci ih najeim ialovima
(20).
'J'akav bijae ivot Rimljana pod kraljevima onoga hvaljenog razdoblja drave, sve do izgona Tarkvinija Oholog, u
trajanju od oko dvije stotine etrdeset i tri godine, dok su sve te pobjede (plaene tolikom krvlju i brojnim
nevoljama) proirile njihovo carstvo na jedva dva deset milja izvan Grada;5&) i daleko od toga, a bismo Sada takav
prostor mogli usporediti i s podrujem kakvog getniskog grada . ..

38

De civ. Dei 1, 10, 2

16. Hu'ic tempori adida ju$ etiacn tempus illud, quo usque dial SaJIuStius aequo ei modesto ture agitatum.
dum met as a Tarquinio et beilum grave cum V.truria positura esf-"\ Ouamdhi enim Etmsci Tarquinio in
regnum rcdirc ccmamj opilulati sunt, gravi bello Roma concuaso est, Jdco did < aequo ei modesto iure
geslam ran publica in melu premcnte, non persuadcnte iustitia. In quo h revi s simo tempore quam Junes
tus illc annus Tub, quo priini cnsules crea I i sunt expulsa regia potesialei Annum quippe suum non
eOrnplevemm. Nam i unios Brutus exhonoratum ciccit Urbe collecam Lucium Tar- quiuium Collatinnm
<*; dcinde mox ipse in bello ceeidit inutuis cum hoste vulneribus, occisis a SO <ipso> primitus filiis stiis
ei uxoris suae ratribus, quod eos po restiiuendo Tarquinio coniurassc cogno- verat,%l. Quod Jaelurn
Vergilius postea quaui laudabiliter coinme- moravit, cuulinuo clcuicntcr exho.trmt, Cum enim dixissel:
N:t.:*2
full ]oijd
CC
Matos que pater nova bella movent es /
IJ:ui: niquilas. PI..
Ad poenam pulchra pro ibertafe vocabii; mox deinde exdamavii et ait:
9infeU'-t, ut cum que ferent ea facta minores.
Quomodo libel, inquil, ea J.aet.a posteri ferant, id est praeJierant et exlollant, qui fibos occidit, infelix est, Et
uwnquam ad consolan- dum infeliecxn subiunxit:
Vine if amor patriae hutdwrtquc immensa cupido62.
Nonne in hoc Bruto, qui et ftlios occidit et a se pcrcusso hosli filio Tarqnin mutuo percusses superviven; non poluit
eique potius ipse Tarquinius supervixit, Collatini collegae videlur iunocentia vindicara, qui bonus civis hoc
Tarquinio pulso passus est, quod lyr<u>- mis ipse Tarquinins? Nam et idem Brutus con sanguineus T&rquinii
J.uisse perhibeturM; sed Collatinam vldeJioe.l simililudo nominis pressit, quia ctiani Tarqumius vocabatur. Mu Id re
ergo nomen, non patriam cogeretur; postremo in eius nomine hoc vocabulum minus essel, L. Collatinus
lauiummoUo vocaretur, Sed ideo non amisil. quod sine ullo detrimento posset amittere, ut et honore primus consul
et civitate bonus civis carere iuberetur. Elia rime Jsi.a est gloria, Iunii Bruli detestanda iniquiras et nihilo util is rei
publicae? Etiamne ad banc perpetrandam:
Vicit amor pat rim laudnmquc inmensa cupido? lam expulso utique Ibrquinio lycatino consul eum Brulo
creatas est raarilus Lucreliae U. Tarquinius / CoIIalinus. Quam iuste populas mores in cive, non nomen atleodit.
PL 95
Quam impiev Brutus eolle- gam primae ac novae illius potesla lis, quem posset, si hoc oil'ende-

iniusie M.

" SALUSTIJL. His;. 1, fr. 1; us?. 2, IS. LTVTJE. Ab urbe crtinf. 2. 2.


16, l'oma razdoblju dodajmo i ada i ono vrijeme u kojem je, kako kae SaliLsrije, vladalo pravo i pravinost,
dok nije nestalo straha od Tarkvtnija i estokog rata s Etrurijom.^) Jer sve dok su Etruani pomagali Tarkvimja, u
njegovu pokuaju da povrati prijestolje, Rim je potresao teak rat. Stoga i kae, da su u dravi vladali pravo i pravienosl pod pritiskom straha, ue po nagovoru pravde.
Pi v.rr riimkiri
U tome veoma kratkome ra/do bij U, koliko li krvoedna bijae ona godina u kojoj su izabrani prvi 0Vi'nzuiiii;.,
ud kn jili jr
jedri."!
Z iic- rnovini!
koti/uli, nakon izgona kraljevske vlasti! Ti zaista ne jiavreie ni svoju godinu. Jer Ju nije Brut
pirtl-unio /rr.gogn,
obeae.na protjera iz grada svojeg Sudruga Lueija Ta rkvi nija Kolatina;**) ubrzo nakon toga i. jI>tx<: e t^Tii
nnjiun :iaj
pogibe on sam u ratu, zadavi rane ali i za dobivi ih od neprijatelja, posto je prvo vlastitim rukama asnijih iiboj- Slavj
poinuo. : j.'ivii
ubio vlastite sinove i brau Svoje ene, jer bijae doznao kako su se urotili protiv njega da bi vratili
otl rinjina rcpi;ja.v1jj
na prijestolje Tarkvinija.6*)

'laj in Vcrgilije kasnije s pohvalom spominje, ali Se istodobno i suosjeajno zgraa. Rekavi naime:
Pa e poradi krasne slobode kazniti smru Sinove svoje, kad stanu da mete u dravi diu,
odmah zatim uzvikne i kae:
^Nesretnik! to god o tom potomci mislili djelu.
Kako god, veli, ta djela potomci primali, to jesu neka ili i hvale i slave, onaj to pobi vlastite sinove, nesretnik je, A

38De civ. Dei 1, 10, 2

zatim je dodao, kao na utjehu nesretniku:


Slave e golema elja preteguut i ljubav domaje.62)
Zar se na ovome Brutu (koji jc vlastite sinove, ubio, a sam nije uz mogao preivjeli neprijatelja, sina Tarkvinijeva,
koji ga bijae ranio uzvrativi mu udarac, nego ga jc nadivio sam Tarkviuije) nije osvetila nedunost .njegova
sudruga Kolaliua, dobroga graanina koji je prognan kad i Ta rk vi nije, pretrpjevi isto io i samosilnik Tarkviuije?
Kae se da jc isti Brut bio Tarkvlojju srodnik po krvi;**) ali je Kolati na sruila slinost imena, jer se i on zvao
Tarkvinije. Morali su ga sloga prisiliti da promijeni ime, a ne domovinu; napokon, trebali su mu oduzeti to ime iz
naziva, i zvao bi se samo Lucije Kolatin. Ali on stoga ne izgubi ono to je bez ikakve kode mogao odbaciti da bi ga
po naredbi kao prvog konzula liili asti a kao dobrog graanina gradanstva. Zar je i to slava, ta gnusobna
nepravda Junija Bruta, bez ikakve koristi po dravu? l>a li ga je na taj in naljerala z-slave golema elja i ljubav
domaje?
Kad ve bijae izgnan samosilmk Tarkvinije, zajedno s Brutom izabran je za konzula Lukrccijin suprug, l.ucije
Tarkvinije Kolatin. I kako je s pravom puk pazio na znaaj graanina, a ne na njegovo ime! T kako je opako Brul
liio svojeg sudruga za ove prve i ove ovlasti: i domovine

LIVUF, Ah tube cond. 2, 56.


VFRCrr.T/fc, .4?. 6, S2023.
4:
LIVIJF, Ah urbt COmL I, ,'.6, 7; r.DTROPLTF., firev. 1, J). 2.
t;

38

De civ. Dei 1, 10, 2

17. 1. Tune im deminuto paululurn nietu. non quin bulla con- quieverant, sed qui a non am gravi pondere
urgcbiml, linito sei- Ircet tempore, quo aequo iurg uc modesto13 agifatum esz, / secuta sunt quae idern Sallustius
breviter explica!: De.in servil i imperio paires piebem exe reere, de. vita ai que fer^o regio more consular e, agro pe
lera a.t c ciee experlilms sol i in imperio age-re. Qui bus saevi- ziis ai mxime futmore oppressa piches, cun assiduis
bailis iributum el mUitiam simal tolerara, armata maman Sacriim atque Aventinum iueedil, tumqut tribunos pta.bis ei
aiia iura sibi xzravit. Discordia- ntm ei ceramims utrimgue. fins fuil seaund.um bel lian Punutum K5. Ouct itaque ego
tantas moras ve) seribens patiar, vcl lecUrris ale- ram? Qtiam misera luerit. illa res publica, tar/i longa adate per
tol cuinos usque ad sccundum bullum Pimicum bels lorinsecus inquie tare non desisiencibus et tus discordiis
sed i don i busque civil i bus. a Salluslio hreviter intirnal.cm est. Proiudc viccoriae illac non solida bcalurimi
gaudia fuenmt., sed inania sol acia miscrorum d ad alia atque alia steriliu mala subeunda lllecebrosa ineita menta
mini/ne qurecorum. Nue nobis, quia hocan dicimus. bou i Romn 5 p/uden- tesque suseenseant: quarnquam de
hac re nec pecendi sin neo mo nendi, quando eos minixrie susccnsuros essu efer-tissimum C$t.. eque en i ni
gravis vcl gravrora dicimus auetoribus corum ct si.ilo et olio mult.um impares; quibus tamun edlsoendis et ipsr
elahoravcrunt et. t los xuos elaborare compel un. Uui aulern suscen sen t. quando

bulur, nomine taut um privare, el pal.ra privavit et hOfiOret Hace mala fact a suni... hace
adversa acciderunc, quando in jJa re publica aequo e! modesto iura agj/utrtfri est. Lucrelius
quoque, qui in locum Rruil 'uerat subrogaos, morbo, aniequam i<iern annus Icrminarclui,
absumpius esi. lea P. Valerius, qui succcsserat Colla lino, et M. JUo- ratius, qui pro
defuncto l.uercito suiTcelus J'uoral, annum ilium lo riere um atque tarta ream, qui cnsules
quinqu habuil complc- veiunt, quo an rio consulatus ipsius novum honorem ac potestalem
auspietiia esl Romana res publica.
Arlllltf. Iiuvuiil lcipubKcr.c anlc Ix'JIa

acqnu ...

rriDdL.so] aequo et modesto iure .W. " hace A4.

13 SAUJSTUE, Hist. 1, ir. 11; i:sp. 2, 16.

O iut. BOJOJ 3, 1 ii-1 7,

205

i asti, kad ga je mogao liiti iamo imena, ako je ono vrijealo (21)! Te su opaine poinjene, tc su se nesree dogaale,
kad su u toj dravi vladali zakon 1 pravinost. A i Lu krei je, koji bijae izabran na mjesto Bruta, umre od bolesti
prije nego se godina zavrila. Tako su Publijc VaJerije, koji je naslijedio Kolacina, i Marko Horaeijc, koji bijae izabran
mjesto preminulog Lukreeija, zavrili tu smrtonosnu i paklenu godinu, koja jc imala pet konzula,* 4) a o kojoj ju rimska
drava uvela novu konzulsku ast i ovlasl.
M: nc.vnlK mi:
17. 1. Tada, kad se strah malo po malo smanjio, ne zbog toga to su se ratovi smirili, nego Kiiju
-ili -iimki: <lrinv.i
:i;ikoi:
poL-L:ka
zbog toga to nisu vie tako tekim teretom cibli; poto se naime zavrilo ono razdoblje u
kiuizuhki: vlasti, a
kojem Su vladali zakon i pravinosi. slijedilo je ono koje isti Salustijc ovako saeto razlae: ivi koja M. Slova I:
Nakon toga su patriciji postupali s pukom kao s robovima, raspolagali su s njihovim iiiiu i n ;-<:na3!:
ivotom i osobom kao i kraljevi, protjerivali su ih sa zemlje, dok su se silniki ponaali
prema ostalima bez zemlje. Pritisnuti tim nevoljama i osobito nepodnoljivim dugovima, podnosei dvo struki
teret i ratnih poreza i vojne slube u neprestanim ratovima, naoruani puani se povuku na Sveto brdo i
Aventin, pa tako sebi izbore puke tribune i ostala prava. Razdorima i sukobima na objema Sira nama kraj
uini Drugi punski rat*55).

Zato da onda sam gubim toliko vrijeme u pisanju, a hatelj u itanju? Salustije je ukratko ocrtao koliko bijedna bijae
ta drava, u onome dugome nizu godina sve do Drugog p unskog rata, uznemirav a na neprestanim izvanjskim
raiovima, unutarnjim razdorima i neslogom graana (22). Stoga ni one pobjede ne bijahu postojane radosti sret nika,
nego isprazne utjehe bijednika, zavodljiva mamila za nespokoj nike, kako bi podnosili sve vie i vie jalovi li tekoa. A
jer ovo govorimo, neka se na nas nc srde dobri i razboriti Rimljani tako /bog ovoga nije porrcbno ni molili ni
opominjati, kad jc posve izvjesno da se oni i nee srditi. Jer, ne govorimo naime nita tee, a nt teim nai nom, od
samih njihovih pisaca, kojima nismo ravni ni po izriaju nj po dokolici; a ipak su se i sami potrudili izuavati te pisce,
pa su i svoju djecu nagnali da ih naue. A koji se ipak srde, kako bi podnijeli, ako

me icrrcul, si ego dicerem, quod SaJJusttus ait? P/wm?? turhae, sf'ds.iioKt'.s M ad posirzimun bv'la civi'ia cria &.iM,
dum pnuci pdenies, quorum hi grad am \plsriquv Concc.ssaranf, sub honor,to pal non aui plebis nomine dominaiiones
a\) cctahant; honique et maii cives uppallad, non ob merit a in rent pubticain, omnibus pari ter corrupt is, sed uti qtdsgue
locupletissinius at iniuria valid ion quia pracscniu i deizndzhat, pro bono ducehaiur66. Porro si ilii scrip to/res hisloriae
ad honest am liberlalem pe Clin ere arbitrati sunt mala civil. 1 is pro- pr-iae non tact re, quam multis toe is magno
pracconio laudare com- pul si sunt, cum aJiam vcriorem, quo civds aotorm legend i sunt, non haberentr quid nos
faeerc eonvenil, quorum spes quanto in Deo melior cf ecrtior, lanlo maior debei. esse libertas, cum mala prae- scmia
Chris 10 nostro imputant, ui infirmiores imperil ioresque memos alienentuv ab ea civitatc, in qua sola iugiter
felidtevquc vi vend uni est? Nee in dcos eorum horribiliora nos dicimus. quam comm identidem tielores, quos legunt
et praedicant, quando qui- dem cl. ex ip sis quae dicer emus accepimus, et nullo modo dicere vel talia vel camera
sutficumis.

l'L S

- 2. Ubi ergo erant illi dii, qui propler exiguam fallaeeruque mund hu us felieiiaiem colendi exist mamut, cum
Roma ni, qui bus se col en dos mendaeissiina astutia ven di tallan t, tans calamitatibus vexarenfur? Ubi erant,
quando Valertus cnsul ab exulibus et servs inccnsuin Capriolium cum defensaret oeeisus esc.* 7 faciliusque ipse
prodesse potut aedi Jovis, quam illi turba tot numinura eum suo mximo arque optimo rege, cuius lemplum 1 i be ra
vera I., subven i re? Ubi erant, quando densissimis fatigata civil as seditionum rnalis, cum legatos A frenas missos ad
leacs mu man das paululum quieta opperiremr, gravi fame pcstilentiaque vasiata est t? Ubi crani., quando rumis
populus, cum lame laboraTet, praefeetum annonae primum crea vi i. atque illa lame nvalescente Spurius MaeHus,
quia esurienfi mullitudini l'ru menta largitus cst, regni afecta ti crimen incurr! et eiwsdem praefecti instantia per

...domi militiac-

i|e.
t:c w

O iut. BOJOJ 3, 1 ii-1 7,

205

diciatorem L. Quintiuili actate decrepium a Ouinto Servil i o magistro equitum cum mximo el. pe ti ulosis simo
turnultu civilal.it> occisus esti9? Ubi erant, quando pestilenria maxima exorla diis inul.ilibas*b populus diu mullumque

,L

sine remedio i fu, Ah, inane renieJUoi n&ki )kp.

O iut. BOJOJ 3, 1 ii-1 7,

205

bili rekao ono to kae Salustijc? Izbie mnogi neredi, pobune i na pokon graanski ratovi, jer je nekolicina monika
(za kojima su se mnogi poveli) teila za vladavinom pod asnim imenom zagovornika patricija ili branitelja puka;
graani bijahu nazivani dobrima ili zlima, ali ne prema zaslugama za dravu, jer svi su bili jednako pokvareni; nego se
dobrim smatrao onaj to je bio najbogatiji i sposobniji da nakodi, i jer je branio Sadanje slanje^).
Zatim, ako su ti povjesnici smatrali, kako u asnu slobodu ide i povla- Slica da se opaine vlastite drave ne
preuuju, koju na mnogim mje stima bijahu prisiljeni vrlo glasno hvaliti, kad ve nisu imali druge lstinskijc (one koje
c Se graani birati za vjenosl), io je onda initi nama, koji niz kako je bolje i vee ufanje u JLloga lako neba biti i
vea sloboda, kad se naemu Kristu pripisuju sadanja zla, kako bi se slabiji j neviniji umovi otuili od one drave, u
kojoj se jedinoj ivi sretnim i vjenim ivotom? A ni o njihovim bogovima ne govorimo mi nita uasnije od tih njihovih
pisaca, koje neprestance itaju i Hvalej od njih uzesmo ovo to govorimo, i Sami nc bismo nikako bili kadri izrei ni sve
to, ni onako kao oni (23).
2.

Dakle, gdje su bili ti bogovi (o kojima se misli kako ih Ireba tovati zbog neznatne i varijive sree ovog svijeta)
kada su ono Rimljane, koje su obmanjivali lukavim laima da bi ih oni potivali, uznemiri vale lolike nevolje?
Gdje li bijahu kada pogibe konzul Valerije dok branjae Ka pilo/, io ga zapalie izgnanici i robovi* 7), i kad je
sam lake mogao pomoi hramu Ju pit rovu, nego to su njemu mogla pritei u pomo tolika boanstva u
gomili, sa svojim najviim i najboljim kraljem, kojega hram bijae spasio? Gdje li bijahu, kad je grad iscrpljen
neprekidnim nevoljama graanskih sukoba, bio opustoen tekom gladi i poasti, dok bijahu ekali
izaslanike poslane u Atenu da usvoje zakone, za onog kratkotrajnog mira? 6*) Gdje Ii bijahu kad je puk po novo patio od gladi i prvi put izabrao nadstojnika za hranu, tc poto sc glad bila poveala, Spurije Mclijc (jer
bijae gladnoj svjetini podijelio ito) bude opluen da tei za kraljevskom vlau i po nagovoru loga i slog
nadstojnika (a po ovlasli ostarjelog diktatora Luci ja Kvincija) pogubljen od ruke Kvinta Set vi lija,
zapovjednika konjanitva, io je izazvalo veoma velik i pogibeljan mete u grau?14) A.

Gdje li bijahu, kad je ono izbila velika poast, te puk tako mnogo i tako dugo iscrpljivan odlui da se nekorisnim
bozima prinese nova

(23) Kad govori o krizi veliine Rima, kojoj se iskreno divio, Augustir odaje stanovi'u ncla^oduost, i to ga navodi r:a
utrku vrs'.u ironije, otprilike sokraCskng tipcu
A Riif jc o Luci ju Municiju rv. Kul. slavnomu Udctiloiu Cinci Ralu, kuji UJ bij.iis v>ia;iiacsc 0odiinjak. A ?apovjcn:k
konjanika .nnjo r.c Kvinr, noge- Gaj Scivilijc Atala.

fatiga I us nova Jecti.stcmia, quod Jiumquain amea feceral, exhiben da arbtralas cst Lccti auteui stemeixuiLar in
hoiturcm deorum, midi hoc sacrum vcl noiius sacrilegium nomcn accepil- I-hi crant, quando per doceJ o continuos
annos male pugnando crebras cl magnas c lades apud Vcios c.xerdtus Rom anus acccpcrat, nisi per Kuriuin Garni
Hum umdern subveniretur, quem pos loa civil as ingrata damnavit "? Ubi erant. quando CaJli Uomam ceperunt
spoliave- runl, incciidci-unt /. cacdibus implcvcruul.15? Llbi crant, cum ilJa insigni< pestilentia tarn ingeniero
strageju dedir, qua cl illo Kurius C.am51lus exstinelos esl. qui rem publicam ingralaJn et a Veicntibus ante defend i I.
ei de Ga I is postea vindicavit? In line pestilentia scae- nicos Indos aliam novam pest cm non eorporibus Romanoru
m, sed, quod esl multo pemiciosius, motibus iniulemnt :s. Ubi cranl, quando alia pestilentia gravis de venen is matron
a rum cxorla credit a esl., quaruni supra ridein nmltamm atque nobilium ino-'e? deprehensi sunt omni peslilcntia
graviores16? Vcl quando in Caudinas fureulas a Sainiiiiibus obsess! ambo cum exercitu cnsules foedus cum eis
foedum facete coaeti sunt, iui ui equitibus Romanis seseentis ob.si- dibus datis cetcri a missis armis aJiisquc spobali
privatique tegmi- nibus sub iuoiun fiostium in 10 vest i memis singulis mittcrenlur7*? Vel quando jgravi pestilentia
cclcris laborantibus multi eiiam in / cxoreiiu ieti fulmine pcrierunl w? Vcl quando item alia intolerabili pcsitlentia
Aesculapium ab Rpidauro quasi mcdicuJU deem Roma advocare at que ad hi here conroulsa est17, quoniam recern
omnium Iovern. qui jam diu in Capitolio scdebal, loulia stupra. quibus adu- Icsccns va cave rat. non pcrmiscranl

14iJVJJ>:, Ab urhe coral. 4, 14.


15'inj cum M. direplimie A.
16" L1VI.TE. Ab urbe coky. , 13, 46.
17I.IVUfi, Ai; urbe tO.ld. 29. 11. VALER1JE MAK.SJM 1. 8. 2; FLINLE. Hisi.nat. ?, 8. 2; ARNOBIJE. Adv. 7, 44.
?l
LIVUE. Ab urbe u:d. 10,26- 29; 1-LOR. tn};. \, ]}, 17.
cc >

I J V I J K Parrocha t i .

O iut. BOJOJ 3, 1 ii-1 7,

205

i'oriasse discerc medicinam? Vcl cum con spiran tibus uno tempore liostibus Lucanis, Brut l.iis, Sammtibus. Etruscis
cl. boa on ib us Gal lis primo ab eis legati perewpii sunt, dcinde cum praetove oppressus excrciius sept cm tribunis
cum illo porcumihiis et milnum trc.deeiiu niilibns 18? Vel quando cost lorigas el graves Rornae seditioncs. quibus ad
uUimum plebs in .laniculum hostili dircmptionc *' secesserat, huius mali tarn dira cafa mi tas erat. ut cius rei causa,
quod in cx ire mis periculis fieri solebat, dictator crcarclur Hortensias, qui plebe revocata in eodem magistral!!
cxspiraeit7S, quod nulli diclatori ante contigcrnt et quod illis riiis iam praesente Acs culapf o g ravins crimen hu?
gozba bogova*, to se nikad pnjc nije inilo? 7) Tu u ast bogovima pro&tirahn k2aj t PO emu taj sveti, ili bolje
nesveti, obred i dobi svoje ime. Gdje li bijahu, kad je deset godina za redom rimska vojska, loe se borei, trpjela este
i velike poraze ocJ V'cjana, pa hi i propala da joj nije pomogao Kurije Ka nulo, kojega je poslije nezahvalni grad
oSudio?7i)n Gdje li bijahu kada Gali Rim za uze Se, opljakae, spalite i pokoljem ispu nie? 77) Gdje li bijahu, kad je
ona glasovita poast nainila golemi pomor, u kojem je poginuo i Purije Kamilo, koji je prvo nezahvalnu dravu branio
od Vejana, a poslije je izbavio od Gala? (24) Za vrijeme te kuge uvedoe oni kazaline priredbe, novu poast ne za tijela
Rimljana, nego, 10 je mnogo pogubnije, za njihove dobre obiaje73).
Gdje li bijahu, kad je izbila ona druga jo tea poast, o kojoj se vjerovalo kako je potekla od olrova rimskih gospoda, u
kojih su (preko svake vjere i mjere) ol krive ni neudoredni obiaji gori od svake kuge? 74) Ili pak kad u Ka ud i uskom
klancu, obojice konzula zajedno . vojskom bijahu od Samniana prisiljeni da sklope sramoini sporazum, po kojem su
est stotina rimskih vitezova morali ostati kao taoci, dok su ostali lieni oruja i odijela morali proi ispod
neprijateljskoga jarma, prekriveni tek jednim komadom odjee? 75) Ili kad su (dok je ostale na padala teka poast)
mnogi u vojsci poginuli i od munje?7*)- Ili kad je Rim opei, napadnut jo jednom nepodnoljivom poau, bio prisiljen
pozvati i donijeti iz Epidaura Eskulapa kao boga-lijenika, 77) jerbo moda Jupitru, kralju svjju, koji ve dugo sjedae
na Kapitolu, svi oni preljubi to ih je kao mladac poinjao, ne dopusiie izuiti i lije niko umijee?-4 Ili kad su se u
isto doba bili urotili Lukanijd, Brutijci, Samniani, Etruani i senonski Gali, pa prvo pobili izaslanike, a zatim
potukli cijelu vojsku pod pretorom, pa zajedno s njime pogibe sedam tribuna i trinaest tisua vojnika? 7*) Ili kad se,
nakon dugotrajnih i tekih nereda u Rimu, puk napokon kao neprijatelj povukao na Janikul, zhog ega je nastalo
tako teko stanje da je zbog toga (kao to se obiavalo samo u krajnjoj pogibli) Hortenzije postavljen za dikta tora, J on
je vratio puanc, ali je umro dok je jo vrio to dunost,7?) to se ne bijae dogodilo ni jednomu diktatoru prije njega, i
to jo vie oteavae oprubu protiv tih bogova, jer sada medo njima bijae i Eskulap?
3. A tada su posvuda uestali toliki ratovi, te su se zbog oskudice u vojni- sivu stali u vojnu slubu uzimati i
raanici (firoieiarii^ koji tako hijahu nazvani jer su samo raali djecu, te zbog svojeg siromatva, nisu
(2'0 Izmeu velikih likova rimske vrline (vjVfa.ri August i r. i izabrali oe koji se mogu uzmi i kao preteo
kranske VfJir.c uirfv r.hrtviiana). Tako je Rug u I uzor vjernosti i izdrljivo si i, upio Na/ika bogotovlja i osjeaju
za javno udoree, Kamilo velikodunosti i vjciJlOSti vi dtlu Uma Zemaljske domovine.. Usp. takoer pohvale Kami]
I .i vi ja (7, I. 9 TO) : Cicerona ()-/ rfimrn .vfif 32. 86; i'rt) Cttei. 1 7, .19).
B Lt(.jvcUiivnL,
S
lii/ouri kipovhr.ahii;>v,-,
C To 5 JOJceLIu ^SV. pi. Ki.
D Rat protiv Vrja irajao >ul 4(!7. Jo Jvfc. pi. Ki.
A [>Jraaj i* Ti.pi. Ki. {(.{vije, U>, 47)

18 I.JV1JK. Ab urbe cora. .i. 2 ss.

liiajiinu i j<ilviuam^

O iut. BOJOJ 3, 1 ii-1 7,

205

- 3. Turn vcro lain multa he I la unique crcbrueruni,, ut inopia mil i turn prolctarii illi, qui co, quod proli
gignenriae vacabazu, ob egesiatcm sniliiare non valent es hoc nomeo acceperant, milififie con- scribercnhu'. Acciins
etiam a Tarentinis Pyrrhus, rex Graeciae, tunc iageidi gloria cclebxalus, Kornanonixn host is eil'ccrus est. Cui sane i)e
return fuiuro eventu consulcnlx sal is urbane Apollo sic ambigutmi oraculum edidit, ut. c duobus qui liquid accidissct,
ipse, d Ivin us habc- retur (ait enim: Dko le, Pyrrhe, vinccre posse Romanos) atquc ita, sive Pyrrhus a Romanis sivc
Romani / a I'yrrho vincercniur, secu- rus fatidicus utmmlibct cxspecfarel even turn. Quae Uinc et quam horrenda utri
usque excrcifuS clades^f In qua (amen superior Pyr rhus exscitit, ut iam posset Apoliincra pro suo intelfectu praedioare
divinum, nisi pxoxime alio proclio Romani abscedcrcnt supexioi'es. Atquc in laxjia strace bcllorucn cl jam pestilentia
gravis exovta est mulicrum. \am priusquain matures partus cdcrent, gi'avidae moric- bantur. Lbi sc, credo,
Aesculapius cxcusabai, quod archiatrum, non obstetricstn proiilebatur. Pccudcs quoque similiter inleribani, ita ut
etiaroar del'eclimim genus aniinalium credcrctur81. Quid? hicms ilia xnemorabilis tacn irxcredibiM immanitatc
saeviens, ut nivibus her rend a altitudinc cl lam in foro per dies quadvaginta mancntibus Tiberis quoque glacis
riurareturar, si nostris temporibus accidissfct, quae isti cl quanta bixissent! Quid? ilia / iliriem ingens pcstiienlia,
quamdiu saevivit, quam multos pexcmitJ Quae cum in annum alium mu Ho gravius tcndcrotur jYustra praescnlc
Aesculapio, adi- luin est ad libros Sibyllinos a. In quo generc oraculorum, sicul

Cri rivtjs pix^L Pjri-

rlinm -pciS
5
Icin- ciac t'ww"i.

iain Si.
t:
morawtur visa rkp.
ORO//JFF., Hist. A. 1, 7.

* OKO/J.1F., nisi. 4. 2, 2. OttOZJIF.. Hist. 4, ?, 6.

PL 9?

CC 45

O iut. BOJOJ 3, 1 ii-1 7,

205

bili karin sluiti vojsku (25). Pozvan od Taicnti naa, postade rimskim neprijateljem tada i grki kralj Pit; koji je u to
vrijeme uivao golemu slavu. Kad je taj o ishod sukoba upitao Apolona, ovaj nm je duhovito dao tako dvosmislen
odgovor, da je imao ostati prorokom dogodilo se bilo koje od ioga Ovoga. Naime, bog je rekao: .Kaem ti. Pire, moe
Rimljane pobijediii,A te tako: pobijede li l'ira Rimljani ili Rimljane Pir, prorok bijae siguran, s bilo kojim od ishoda. A
kako li uasan poraz bijae u objema vojskama I 80) II tome sukobu Pir je ipak nadvladao, i sa svoje strane mogao bi
Apolona smatrati istinskim prorokom, da ga ubrzo u drugoj bitki Rimljani ne pobijedie (26).
A u tolikome tome ratnom klanju udari { teka poast na ene. Umirale su trudne prije nego to uzmogoe poroditi se.
Vjerujem da se tu Esku- iap ispriavao kako je on nad lijenik, a ne primalja. Isto je iako i stoka ugibala, te se
vjerovalo kako e izumrijeti cijeli rod ivot inja. 61 i *A io opet bijae s onom zimom to je tako nevjerojatnom estinom
bjenjela. da se snijeg uasne visine zadravao ak na glavnom trgu etrdeset danu, dok Tiber bijae zamrznut; kad bi
se takvo to dogodilo u nae doba, to bi li rekli?! I to je opet bilo s onom drugom golemom poasti, koja je dugo
pustoila i lolike pomorila? Pa kad je ona jo ee potrajala i drugu godinu, unato Eskulapovoj prisutnosti, po trailo
sc utoite u Si bi Is kim knjiga ma) (27). Kad je posrijedi takva

Cicero in libris De dii'invikniv conn nemo ra, magis intoprctbus ut possunl ;-o.u voluni dubia
coniectauiibus crcdi so)etw. Tunc ergo did urn est earn esse causam postilen tin e, quod pluriroas
aedes sacras multi oeeupatas privatim leneren: sic interim a magno imperil iao vel desidiae
crimino Aesculapius libera tus est. Unde auicm a nnxltis aedes illae iuerarc oecupatae, nomine
prohben I o. nisi ouia tanta numintim turbac din i'rustra fueral supplicaluim, atque ita pan] at
in i loca desOrebantur a o ul tori bus, ut tamquavn vacua sine ullins oll'ensione possem humanis
sall.em usibus vindican? Namque tune vel tit ad sedan dam postilen ti am diligcnler rcpctUa
atque repara a nisi postea cod cm modo no lee a atque usurpara ladtarcnt, non u(ique roagnita
pftriti&e VarTOnis tribueretur. quod seribens do acdi- bus so cris arn multa ignrala
commemoratM. Sed tunc interim clegans nor pestilentiae depulsio. sed dcortun oxcusatio
procurata est.

inp-rM* i-es jiri. 13,t. Tarn vero Punicis belJis. cum inter utrumque raperium
fu:riiutX..PI , l 4 victoria dru anceps atque inceiia pcndcret populiqne duo praevalidi impetus in alterulrum forssicuos
ei opulencissimos a coren t, quo I ininuliora recna contrita sunt! quae urbes amplae nobilesquc
dele- iae, cuot afflictac, quot perditae dvitatesJ Qnarn lon^c lalcque toi regiones erraoque
vastatae sunt I Quotient violi hine atque hide vie ores! Unid hominum corisumplum est cel
pugnantram militum eel ab a mi is vacant iuiu populo rum! Quanta vis navinm ma riis etiam
proeJiis oppTOsa ct divers arum tempos alum variolate su Inmersa csl! Si enaltare vel
commomorare oonemur. nihil aJiud quam scrip tores etiam nos orimus historiae Tunc magno
metu pertur-

C ICC RON, Dt div. 2, 25, 54.


^ VARON. .4uftq.r fr. 151 (samo u Aug.). *' EUrRUFlJh:, Brev. 2.
21-28.
w

Di; c:tv. Diii 3, 17, 3-J8,

212

vrsta prorotva (kao ilo napominje Ciceron u knjigama i> prorieitnju)*') obiava se vise vjerovati
lumaitcljima, koji kako ve uzmognu ili u$htjednu nagaaju o dvosmislicama.
Ta tla bijae reeno, kako je uzrok kuge to Sto su mnoga svetita ljudi zaposjeli i dre ih kao
osobno vlasnitvo; tako je za tu prigodu Esku- lap osloboen optube zbog neznanja ili lijenosti.
Zato su mnogi zaposjeli ta svetita, a da im to nitko nije branio, ako ne zbog toga to se uzalud
bijahu obraali tolikim gomilama boanstava, pa su ih tova telji malo po malo naputali tako te
se, kako su ispranjena, zakljuilo da bez ikakve povrede mogu posluiti barem za ljudske
potrebe? Naime, budui da ona tada bijahu paljivo pretraena i popravljena (kako bi zaustavili
poast), da ta svetita nisu poslije na isti nain nezapaeno zanemarena i zaposjednuta, ne b se
pripisivalo velikoj Varonovoj uenosti to to piui o svetitima spominje mnoga koja su
nepoznata**).
Ali i (ime Su tada pribavili zgodnu ispriku bogovima, a ne prestanak poasti.

Kglikf SU .Ifvu.j.- Spirale Kini karti, ra P.nskih :3.liva. ioac si 07-111; J p.i0-

^uva

liii Himne oj l>,i-

18. I. IJ vijemc Punskih ratova, kad je pobjeda izmeu oba car- Stva dugo bila
neodluena i neizvjesna i karJ su ta dva vcj^ mona naroda izmjenjivali jedan protiv
drugoga najee i naidakkos&inije udarce, kolika Ji manja kraljevstva propadoe! Koliki
su krasni i plemeniti gradovi razoreni, kolike su drave pogoene i unitene! Kolika li su
ranoga i prostrana podruja zemlje opustoena! Koliko U su puta pobjeivani i jedni i drugi
pobjednici! Koliko li je samo ljudi izginulo, to boraca vojnika to nenaoruana puka! Kolika
(i je silina morskih brodova propala u bojevima i potonula od vremenskih nepogoda! Kad
bismo sve to pokuali opisali ili barem spomenuti, i sami bismo bili samo povjesnici

85

> (28).

Tada, zbunjena golemim strahom, rimska je drava

Kapimliju g. 84. pr. Kr. (Plinijc Si., 13, 27, SS), ali ili je car August opi nabavio j vruljo (Sveli
nije, DL- vim <ac\. 2, 31). Najprije su i ii uvali i slubeno f mra ili Dvojica (ii'uamlrri), zatiru zbor
Desetorice ideetmviri) i napokon Per- nacslDricc nadlenih za svetinje (ftuindecituviri .*at:ris far.nuuiis:
Ciceron, Dl- div. 1, 2, 4, Varoo, .Ani. roni. fr. 14 J u LakcaJICiju, Div. ;ns\. 1.6. 6). Svijet je
vjerovao da sc u njima krije proroanstvo o carskoj sudbini Rimu (Vergiliic, n. rrtj.; Horacije.
Curmen xaec. 5; -Sctvijc, Ad Aen. 6, 77$sj.
(28) Moda sc u mj napomeni krije duh ovi i a ironija uperena protiv povjesniku i-Ailmpija, presavjesnog u
oaviidenjn brojeva i podataka li svezi S datumima, popisanim puanstvom, S brojem unovaenio
vojnika, sakupljenih ili JJOtopljenih brodova i slino.

bal a Romana cvicas ad remedia vana el rkk'.ndu cur re bat. Insta* rati sunt ex auctorialc librorum Sibyllinorum
Judi sacculares, / quorum celebras nlftr centum an nos fuera t institua cliclor- busque Icmporihus memoria
neglegcntc perioral. Rcnovarunl etiam pontfices Judos sacros infers et jpsos abo)i los annis retrorsum me o ti
bus. Ximirum ertim, quanuo renovad suni, tanta copia mo- ricntium dilato uleros eliam ludere delectaba!, cun
profecfo mise r 1 omines ipsa rabid a bella er cruentas animo sil a tos funerCtfSque bine arque inde victorias
magnos agerent lucios daoiuonum et opimas / epulas inferorum. Nihil sane miserabibus primo Punteo bello aecidit,
quam qutxl i la Romani vielt sum, ut etiam Regulus ilk capero lur, cuius in primo ec in altero libro mentoncni foci
mus, vir plane magnus et victor antea dom torque Poenorum, qui etam ipsum primum bellum Punieurn
confecissct, nisi a vidi (alo nimia lau- dis ot gloribc duriorcs condiciones, quam TCTJLC possent, iessis CarIbaginiensibus imperassei, tllius viri et captivitas inopinatissinia et servitus indienissima et iuratio fidelissima et
mors crudclissirna si deos ill os non cogit eru bes cere, verum est quod acrii sunl er non haben t sanguinem.

- 2. Xoc mala illo icmpore gravsima mira moenia defuerunt. Nam exndame ni mis ultra morem fuvio
Tiberino paene omna urbis plana subversa sunt, atiis mpetu quasi torrentis impulsis, abis velut stagno
diuturno madolactis alquc sub apsis- Is(an) deinrJe pestem ignis pcmiciosior subsoculus est, qui cOrrep(i$ circa
forum qui busque celsiorbus ciiam templo Vestae suo familiaris.simo non pcpcrcit, ubi e veluti vtam pepetuam
diligent is sima substitutionc lignOrum non tam honoratac quanr damnatac virgincs donare const ce rant- Tune vero
il lie ignis non tantum vivebaf; sed c lia tu saevie- bat. Cuius impet cxterritac virgincs sacra illa Talaba, quae iam
tres, in quibus Tucrant, prosseranl eivilaios, cum ab illo incendio liberare non possem, .Vie te Mus pon til'ex suae
quodam modo salutis obfius irruens ea sentiusuis abj'ipuir^. \Tcquc cnim vd ipsum

...rriiill:it!i|ijc! nxliicnint cnJitmi- tatcs.

CC

'c serai use ti latus

.Vf.,

scm-vstilatiis, next kwiexsi CSFI- }> CCKRO.M, Vro Saturo, fr. 23, 4.

posoglii za ispraznim j smijenim lijekom. Na-leme Iju sobilskih knjiga obnovljene su priredbe, koje se .slavi jaliu
svakih s|<j godina, a zatim su u .srelnijim vremenima bile zaputene i zaboravljene. Vrhovni u svee nici obnovili i
svele priredbe u ast bogova podzemlja, koje takoer bijahu zanemarene u prolim boljim godinama (29). A kad su
te priredbe obnovljene, one su nedvojbeno uveseljavale podzemne bogove obogaene loli kim mnolvom mrtvaca, jer
zaisra jadni ljudi bijesni nj ratovima i krvavim neprijateljstvima te mrtvakim pobjedama na objema stranama,
prireivahu velike predstave zlim duhovima r raskone gozbe podzemnicima. I zaisla u Prvom punskom ralir nije
se nita jadnije dogodilo od toga da su Rimljani bi]i tako potueni da je ropstva dopao i sam Rogu I (kojega smo ve
spominjali u prvoj i drugoj knjizi), ovjek bjelodano velik i negdanji i pobjednik i krotitelj Puna, koji bi bio
dokrajio i Prvi punski ral, da nije zbog pretjerane poude za hvalojn i slavom nametnuo ve iscrpljenim
Kartaanima te/.e uvjete nego to su ih oni mogli podnijeti. Ako ii bogovi ne pocrvene od .srama i zlx>g iznenadna
zatoenitva toga ovjeka i zbog njegova nedostojnog ropstva, njegove velike vjernosti prisezi i najokrutnije smrti,
onda je islina da su oni od /.raka i da u njima nema krvi (30).
2.

A nije u to doba manjkalo najgorih zaJa ni unutar zidina. Budui da se rijeka Tiber bijae neuobiajeno
razlila, preplavljena u golovo sva nia mjesta u gradu, te su jedne zgrade poruene pod nalclum bu jice.
dok su se druge sruile raskvaene od dugotrajna povodnja. Tu jc nevolju .slijedila jedna jo pogubnija
poar: polo je zahvalio neke vie zgrade oko glavnog trga. nije potedio ak ni .sebi po Ognju srodni hram
Veste, gdje mu obiavahu trajno ivot njetiti neprestanim doda vanjem drvlja one nc toliko aene koliko
osuene djevice. A tad je oganj nc samo ivio, nego ak bjesnio, Uasnute od ie.stine poara, djevice tad

212

Di; c:tv. Diii 3, 17, 3-J8,

nisu mogle izbaviti iz plamcnja usudne kipove* (koji ve bijahu sruili tri grada* u kojima su prebivali), pa
je vrhovni sveenik Metelo, zaboravivi nekako vlastitu sigurnost, jurriuo u oganj i izbavio ih, silni upola
spaljen.156) A niti jc tad vatra njega prepoznala, niti ondje
(29) Sto liti ilir su SC priredbe i sveanosti slavile svakih sto godinu, dakle u razdoblju jednog ljudskog vijeka s
po tri pokoljenja; padale su r.a i>oiirku mc a n ovijen ja Rima: spominju se one od 34 S. pr. Kr. pa one
Oii 249. fo kojima govori Aueustin), od J46. (usp. Li vije, /Vr. 9); za slijedee su ih stoljee odloili do 17.
po Kr. iza nj ili \t 1 lomei u sastavio poznati Curmen aeculun: Sic ljetnu pjesmu); slavile su se jo .
SS. po to. (nsp. Ueasorin, air nar. 17. 10. ll).
i 30) Prvi puuski ral (2642-11. pr. Kr.) znaio je za Rim raiOviul'e izvan gralUCa Apeninskog poluotoka a u
povijesti Zapada Mikoh cviju razliitih civilizacija, jedne se mitske ipunskc ili Jeuikc) i druge arijevske (latinske ili
indoevropske), za prevlast nad narodima Sredozemlja; u povijesti tehnologije znaio ic usavravajljf naoruanja i
stvarni poetak pomorskog ratovanja. '/ai ono jc doba imao znaenje dananjih svjetskih ratova: Poli bije me posve uje gotovo itavu pfvU knjigu Povijesti a l.ivijc knjige ml 1(\ do 2\J.
A Rijei: c 0 Palai ju. ive lemu tipu Ihiladi (Liji jc nitvodnu Ztui pirila i> Ua i iLTlJ , a ii Trnje ya buaJo urtii; hiiejn. Kip si nalazio u Veslom tiranu. s>.riveji iuI ui ju puka. i vjrov;i1c se
kakn ojcgOvS riaZoCJkiftl jamii sigurnim gp-u il:i kuji i>n pcje<luje.
B T*> jest: Tri ja, Lavini}, Alha.

ignis agnovil, uul ve.ro erat ibi nunicrx, quod non c.tiam, M fuissei., fugissul- Homo igitur ?oliu>
sacris Vestae quam i!Ja hum ini pro- dose potuex-unt. Si auicin a ipsis igncm non ropcllebant,
civila- tcm, cuius sal lit cm lueri pur.abantur. quid eoxilra ilia?, aquas flam- masquc pole ran i.
adiuvare? sicur ciiam res ipsa nihil oa prorsus poluisse patcfccit. Hacc islis ncquaquam
obtcercntur nobis, si ilia sacra diccicnl non tuend is his bonis temporal bus instimla, sod
significance aei.ernis, et idco, cum ea, quod cocporalia visibilia- que essent, peri re contingcret,
nihil Ms rebus minui, propter quas, fucrant instiluia, et posM' ud eosdem usus dcnno roparari.
Nunc vcro cued! ale mixabili eis sacris, quae per ire pos>mu ft,!r fieri potuisse cxisi.imanl, ui. sab is
terrena et temporalis J cl id las civiiatis per ire non posset. Iboinde cum iliis cliam manenribus
sacris vel salutis contricio vel info fici las ixxuissc / monstratur. mu tare sen tent jam, quam
defcnderc nequemn.. erubescunt.

Ciuvlssmiacir.clyti sunt dadcs

13. Seconao autem Fuico bello mrms longuni cst cuxuxxtenioe

wjijiidi bill! rare clades duoxuxn populorum tarn longc sccum I a tuque pugnanccs?
tium, ita ul his quoque fatenribus, qui non i.am xi<>rx<ini bella Ro
mana quaxn Romanum impeiium laudare insi.kueiunt, si mili or ride tucril die qui vid I
Hannibale quippe ab Hispania suxgenfe cl Pyxenaeis montibus Mtperatis, Gallia transcursa
Alpibusque disrupts, tarn longo circui.u auctis viribus, cuxicla vacando aut subi- gendo, tonen I
is modo If abac faueibus irxud/Hc quani cruenta proo lia gesJa Mini, guotiens* Romani
MipcriJli! quam multa ad host cm oppida dctecerunt, qitam mulla capia ei oppressa! quam (liras
pugnae el totiens Haxmibal Romana cJarfe gloriosact Dc Carmen si aulem mirafcilitcr horrendo
malo quid di cam, ubi Hannibal, cum esset crude!issimuS. taimen tanta inixnicoxum
alroeissimorum cacde saliatus parci iussisse pcrhibcmP Uxidc tres medios anuornm aureorum
Care ha Einem misil, quo Jurel I ege rent tantam in iJIo pxOc- lio dignitatem cceidissu
Romanam, ut facilius cam capsivl mensura quam numerus8, lUim? bine st rages rurbac celeras
tan 1.0 utique lunmerosioris, qua 111.0 infimioris. quac sine anulis Facebat, conicienda potius
quam xiiixilianda pulareiur. DcniquC lanl.a militum inopia secuta cst, ul Romani reos facinorum
pxoposila imp uni tte colli-

" pussint M.
quam

... suhl]

quam cruenta bella jjcsin sunt, quam multa pruleia! Ouoiic.s .V.

212

Di; c:tv. Diii 3, 17, 3-J8,

bij asu ijudnog boanstva kujo nc bi uteklo. ako ga jc i bilo. Dakle, vie ju ovjek ii/mogao pomoi svetinjama
Veslu negoli one pomoi njemu. Ako pak od sebe samih ne odagnae ognja, kako su mogle protiv tih poplava i
pohara pomoi gradu, kojega sigurnost mislilo se da one tite? Upravo kao to sama stvar ot-kri, nisu one nita
mogle.
Mi njima ne bismo nikad prigovarali, da su rekli kako nisu te svetinje ustanovili da bi osigurali ova prolazna
dobra, nego kako bi oznaili ona vjena; i stoga kad se dogodilo da propadnu jer tjelesne i vidfjrve, nita to nije
naudtlo onome radi ega bijahu ustanovljene pa su opor mogu obnoviti u istu svrhu. I" zaudnoj sljepoi oni
mniju kako S-c svetinjama koje mogu propasti, moe poslii da nc propadne zemalj-. ska dobrobit i vremenita
srea drave. I5otom, kad im se pokae kako. ako i ostanu te svetinju, ipak doe do gubitka dobrobiti ili do
nesree, nj>li je sram oduslati od mnijenja koje ne mogu obraniti.

nedaama Dtu19. Predugo hi bilo nabrajali iz Drugog puuskoga rala svu one poraze obaju Opiuixk<>g
rata.
naroda izmeu sebe i dugo i nairoko zaroe/tiIi, tako da i oni kojima kujt su inrc-'olc
snagu Viju virnn,
bijau nakana nc toliko opisivati rimske ratove koliko veliali rimsko
gospodstvo, da i ti priznaju, kako vie nalik pobijee nomu bijae onaj koji jc pobijedio.1171 Dakako, kad je
ono Hanibal, krenuvi iz Hispanije i preavi Pirinujske gore, tc projurivi Galijom i probivi se kroz Alpe,
uveavi $/iagu lim dugim okruenjem pu<to- eei ili podvrgavajui sve, provalio kroz klance Kaliju poput
bujice, kakvi li su krvavi ratovi i koliki bojevi vodeni! Koliko li su puta Rimljani polueni? Koliki gradovi
prije do U neprijatelju, $ koliki su zaposjednuti i svladani? Kako li zlokobne bijahu te bitku i koliko sc puta
Hanibal proslavio rimskim porazom? to da kaem o onoj zaudnoj i uasnoj nesruei kod Kanu, gdje jc
Hanibal iako bijae krajnje okrutan, ipak bio toliko zasiun pokoljem svojih najljuih neprijatelja, da je
kako kau Daredio da ih potede? Odatle je tri vagana zlatnoga prstenja poslao u Kartagu, da bi ih
obavijestio kako ju u lome boju izginulo loliko rimskoga plemstva te se lake moglo odrediti mjerom negoli
brojem**), a da se pokolj ostaloga vojmlva (koju bijau to broj nije ro poloajem nioj jer ju lealo bez prste
nova, vie mogao nagaati negoli tono odrediti.

Nakon tog jc uslijedila lolika oskudica u vojnicima, da Rimljani stadoe prikupljati zloince obeavi im slobodu
od kazne i rob Ovu oSlobadati:

FLOR. Hpit. 2, ii (22). I.


FUTRORTJF, Hrev. 3, 11, 2.
w

ge rent, servida librtate douarcut a i que ibis pudendas no a tam suppler dar quam instituerclur
exercitus. Servs itaque, humo, ne f adamas iniuriam, iam libers, pro Romana re publica puenaruris arma
defuerunt. Detracta mjiU tempiis, taxnquam Romani diis sois dice rent: Pouite quae tam diu i na niter babuislis, ne
forc a) i quid utiJe indo face re po.ss in t nostra mancipia, unde vos ruastra n amina facerc* 3 non potMistis. Tune
carti stipendiis suiciendis curn del'e- oissel aeivirium, in usas pblicos opes venere privatae, adeo unoquo- qi;e
id quod habuit con fe rente, ut practer sngalos anulas" singu- lasque bullas, mise rab lia diguita tis insignia,
nihil sibi auri senalus ipse, quanto mag is ce ter i ordines iribusquo re nquerent v>. Ouis ferret islos. si nostris
remporibus ad hanc .inopiam cogerenlur, cum eos modo vix feramas, quando pro superllua voluptalc pjura donanPi J
- 9i
tur bistrioiibus,
qaain / tune legionibus pro extrema salute eol
ia la sum?

...inter flilcie exuic.uiu SaOTr.ti- ,

20. Sed in his omnibus belli Puincl secundi mails njbi] mtsera-/
, ...

riorum. '
cc

bums ac miserabdi qnerclta djgxuus qaam cxitiuxn baguntinorum


i'uiL Haec quippe Hispaniac civhas air.icissixna populi PsXimani,
dum eidem populo fidern scrval, eversa est. Hinc enim Hannibal
fraclo foedcre Rnmanorum causas quaesivil, quibus cos irrilaret
ad bellum. S agon turn ergo lerociter obsidcbat; quod ubi Roxnac auditum esi, misst legaii ad Hannibalem, ut ab cius ob Sid one disccderci. Contempri Carthaginem perguni; qiiaerimoniamque deponunl
foederis rupti iidcc toque ncgulio JRomam rcdeunl. l>um hae morae.
aguntur, niisera ilia ci vitas opufentissima, suae rei publicac Romanaeque earisdma. oclavo vel nono a Poenis men sc dele la est. Cuius
intent tun legere, quanto magis scribere, borroris esi. JS reviser raxnen
eum commemorabo; ad rera quippe quae agitur mplsum periixxdPrimO fame conlabmt; nam cfiam suorum cadaveribus a noxxnulfis
pasta perhibeiur. Deinde omnium fcssa rerum, ne saliexn captiva
1 manus Kannibalis pcrvenirct, ixigenfem rogum publics struxit,
in quoin ardentcm ferrn etiam Irucidatos omues so suosque mise-

,J

untli:... facerc] imdi: %ns. nosU'a numina, nihil facerc M. "" aurups dod. M.

*' FI..K, nFit. 2. 6 (22). 23-24.

212

Di; c:tv. Diii 3, 17, 3-J8,

te od tih sa si a vie ne puku popumdbu, nego cia sramotu novu vojsku. Ali tim robovima, ili (da ih ne vrijeamo)
znprcvo oslobodcnicima, koji hu se imali borili za rimsku dravu, uz ma nj katu je oruja. Ono je u/oto u, hramova,
kao da su Rimljani svojim bogovima govorili; Od loite orio to ste tako dugo uludo drali, ne bi li moda togod
korisno time poluili nai robovi, ime vi, nai bogovi, ne uzmogoste postii nila*. A buci ui tla lada ni dravnoj
blagajni nije dostajalo novca za vojnike plae, prodavala se osobna imovina u dru ivate svrhe, te je svatko
pridonosio ono to je imao, lako da ni sami senatori ne zadra- e sebi nikakva zJala, osim po jedan prsten i zlatni
privjesak s ogrlice (kao jadne znakove dostojanstva), a jo manje ostali stalei i ple mena !$01 Tko li bi njih mogao
podnijeti, -da se u nae doba prisile na takvo siromatvo, kad te ljude jedva .sad moemo podnijeti, dok radi
suvina uitka darivaju glumcima vie nego to -Se onda etama priku pilo za puki opstanak? (31).
vrnviisV. Sjjgtn20. Ali u svim tim nevoljama Drugoga punsk.oga rata nita nije jadnije i jadne alosti O
1:1.1, \11ji -isis l-n
dostojnije od propasti Sagunana. Jer laj je hispanskt grad, velik prijaielj rimskom UsS.- Ziujj
prijslij- Stva i
narodu, bio razoren, ostajui vjeran tome istom narodu. Kad je Hanibal prekinuo Rimljanin: a, u : i i:ivki i
1:1 l>:>#:v: IUsporazum s Rimljanima, polraio je povod da ih izazov na ral. Stao je stoga estoko piMiii, pu:i:oii
opsjedati Sagu ni; kad se u Rimu doznalo o tome, poalju izaslanike Hanibalu, sa
zahtjevom da obustavi opsadu. Odbijeni, odu u Kartagu i uloe prosvjed zbog prekraja sporazuma, alim
Se neobavljena posla vrate u Rim, Dok se tako dangubilo, taj jadni (a inae veoma bogati grad. dragocjen i
svojoj i rimskoj dravi) bude razoren nakon osam ili devet mjeseci punske opsade.

Uasno je i itati o njegovoj propasti, a nekmoli pisati. Pa ipak u se ukratko osvrnuti; jer se uveliko tie predmeta o
kojem je rije. Prvo je zavladala glad; neki izvjetavaju kako su se hranili i mrtvim truplima svojih. Nakon toga,
izmoreni svime tim, kako barem ne bi dopali Hani balu u ropstvo, javno podignu golemu lomau, kojoj Se u
plamenje svi sa svojima pobacae, poto se prvo maem pozakJae. Tu su neto

VI. 1(12

CC
SS

runt. Hic aliqukl ge rem dii helluoncs ai eue nehuloncs, sacrificiorunr. adipibus initiantes et fallackrm
divinationum c-aligine clec pieu tes; hic aliquid agerent. civitati ix>ptdi .Romani amieissmae subvenircnl, iklei
conservatone pcreunletn per'ire non sinercnl. Ipsi utique mdit praefuerunt, cum Romarine rei publicae Jnieriecto
focdore copulata est. Custodicns iisque fi dliter, quod ipsis pracsidibus piadto iun- xcrat, iide vnxerat, iuratione
const ri nxerat, a perfido obsess a, oppressa cousu mp ta est. Si ipsi dii lernpcscato at que fulminibus llannibrtlem postea Romanis proximum moenibus lorruerunt longoque miseront: tune primum taie aliquid facercm.
Audeo quippc dicere honestius iilos pro amicis Romanurum ideo peridilaol.il>us, ne Romanis Iran rte rent fidem, cl
nwllam opem tune iiabentibus quant pro ipsis Romanis, qui pro sc puenabant a (que ad ver sus Htinni- balc/n
opulent i cranl, po lu is se tempest are sac vire. Si ergo tu tores esseut Romanac flicita fis et gloriae, tarn grave ab
ea crimen Sagun- tinae caamiiaiis alertrent; muie vero quam stultc crcdilur, dii s ibis defensonbus Romain viclorc
Ibmnibale non prisse, qui Sagun- tinac urbi non potueruni, no pro eiu.s perirel amiciia, sub venire! Si
Saguniinorura Chris lia nus populus cssel o( hnius modi aiiquid pro fide evangeliea pale retu r, quamquam se ipse
nee levro nec i gui bus corrupisscl, se d tamen si pro fide evangel ica excidium paie- retur: ca spe paierai ur, qua in
Christum erarllderat, non mcrfedC hrevissimi tempo ri s, sed aerernilalis ini.er/ininae. Pro isiis amem ds. qui
propterea coli ixrhibenriJr, proptenea / colendi. requimn- tur. ut harum labentium aique iranseunlium return
flicitas lu ta si t. quid nobis de fen sores et excusa I ores eorum de Saguni.inis pe- rewnlibus respondebunt, nisi
quod de ilio Regalo exslincto? Hoc. q nippe interest, quod il le utkJS homo, haee iota ci vitas; utiiusque fa men
interims causa couse rvatio fidei fuit. Propter hanc cnim ad hostes et redire lo voluit. et noluit ista transire, Couse
rvata ergo provocat deorum ram tides? an possunt et diis propitiis perire non so) win quiqee homines, vermn cliarn
itcgrae ci vita tes? L'trum volunl, egant. Si enirn fidei servatac irascuntur ibi dii, quaeratn per fid os. a qibns
cola mur; si autem etiarn illis propi liis multis
irebali uinili li bogovi, derai i nitkovi, to pohlepno razjapljuju ula na preii lio u rtava* obmanjujui
maglutinom lanih prorotava; l u su morali nelo uiniti, pritei u pomo gradu, velikom prijatelju rim skoga
naroda, i nisu smjeli dopustiti da propadne zbog toga io je drao vjeru i stradao! Sami su, naime, predsjedavali kao
posrednici kad bijae uglavljen sporazum Sa guma s rimskom dravom. Drei se, dakle, vjerno upravo saveza, to
ga je pod njihovim pokroviteljstvom sklopio i na koji se za prisegnuo, grad bijae od prekri Idja opsjednut, svladan i
uniten. Ako Su U isti bogovi kasnije Hanibala, pod samim rimskim zidinama, olujom i munjama preplaili i otjerali
daleko, trebali su takvo to prvo tu poduzeti. Dapae se usuujem rei, kako bi bilo potenije da su uzmogli
bjesnjeti olujom u korist prijateljima Rimljana (koji sa bili u pogibelji jer ne prckiie vjeru zadatu Rimlja nima a
ostadoe bez ikakve pomoi) negoli radi samih Rimljana, koji se borahu za sebe same i bijahu obilno opskrbljeni
protiv Hanibala.
Da su, dakle, bili zatitnici blagostanja i slave Rima, onda bi od njega odvratili leku krivnju za saguntsku nesreu;
sloga se ludo vjeruje, kako su ti bogovi branitelji sprijeili propast Rima od pobjednika Hanibala, kad nisu mogli pri
lei u pomo gradu Sagu ni u, da ne propa dne zbog prijateljstva prema njima! Kad bi Sagu mani bih kranski puk
i togod takvo preirpjeli radi vjere evaneoske (iako tada sebe same ne bi bili unitili ni maem ni ognjem; ali kad bi
ipak pretrpjeli propast vadi vjere evaneoske), onda bi 10 preirpjeli s onom nadom kojom u Krisla po vjero vae, ne
radi plae ovoga prekvatkog vremena, nego beskrajne vjenosti. U prilog cim istim bogovima (o kojima se zato kae, i
od kojih se zato trai, kako ih treba tovati da bi osigurali sreu u ovim nepostojanim i prolaznim prilikama) to li e
odgovoriti njihovi branitelji i i spr i davatelj i o propasti Sagunana, ako ne ono to i o pogi- nau Regulovu?
Dakako, razlika je u tome to je ovo ovjek pojedi nac, a ono cijeli grad; ah uzrok propasti oboga bijae uvanje
zadate vjere. Naime, /bog nje se onaj ovjek hejede vraciti neprijateljima, a grad ne htjede k njima prijei (32).
Da li, dakle, odrana vjera izaziva gnjev bogova? Mogu li i uz. naklonost bogova propasti ne samo pojedini ljudi nego
i eijeli gradovi? Nek od toga dvoga izaberu to us bijednu. Ako se, naime, ti bogovi srde na odranu vjeru, nek onda
potrae nevjerne, da ih takvi tuju; ako opei

212

Di; c:tv. Diii 3, 17, 3-J8,

(?2) Otpor Sag'Jlua : njegova vjernost Rimu sli:rila jc nmi pisaca kao potvrda neeg vrijednog u jednoj imperijalistikoj viziji oga
(krnja (usji. Livijc 21, 14, 15 ili Polibije 3, 1 7). Ako se gledite promijeni, mnogo t olari u pitanje: ali Svi znadu da u ratnom
vrtlogu svatko bira VCe dobro ili manje mogue zlo za sehe.

gravibusque cruiaibus atllict interire homines ci vi tat es que posaunt, nul lo fpiietu felieilat luiiua coiuntur.
Desinant igilur cscense re, qui sacris dcorum suorum perditi.s se infelices cs&c f.actos pu- tant. Posseiil cnim lilis
non solum manentibus, vorum etiam favcnli- bu. non 4>em modo de miseria murmurate, sed sicut tune Regulus
et agu mini excructati hurnbililcr e lia on peni tus injerir.

A beifis civHibts ad Aup.uxtrj.Ki re* dfseribuntur (21-31)


21. Porro inter sceunclum el poslremum beium Ganhagmiense, quundo Sallustius oplimis moribu.s et
maxima concordia dixit cgisse Komanos93 (mulla cnim praetereo suscepti opens mod um cog tans), codem
ipso ergo tempore morutn opiimoruin maxi mu oque concordiae Scipio itte Romac Italiaequc liberator
eiusdemque belli Puniei sccuncli tarn horrend i lam exiliosi, am perieulosi praeefams mirabilisquc confector, vieior
Hannibalis do mi torque Carthaginis, euius ab aduleseentia viia dose ri bit ur91 diis dedita tcrnplisquo nutri- ia,
inimicomm accusai lo ni bus cessit carensquc patria, quam sua virtute salvsm Ol ) ibera m reddidit, in oppido
Lintcrncnsi ogil reli- quam eomplevitque vit am, post insienem suum iriumphum nul Io jJIius tirbis captus
de.siderio, ita ut iussissc perhibeaiur, ne saltern mortuo in ingrata patria J.unu$ (crel/. Delude tune primum per
Gneum Mardium proco;isulem de Gailograecis rriumpbanicm Asitica luxuria Romain omni hoste psior irrepsit.
Tune enin) primum lecti aerai ol proiiosa stragula visa perbibemur<M; tune inductae in convivid psaltriae et alia
licentiosa nequi.Ua. Seil nunc de lus ma) is, quae intolerabiliter homines paiiutjlur, non de his, quae lib color
I'aeiunt, dicere instilui. Unde >Uud macis, quod de Scipiune comme mo ravi, quod codeas inimicis ex/tra patriam,
quam liberavit, mor tous est, ad pracsentem pertinct disputo lio nom, quod ei Romana ilumina, a quorum templis a
ver lit Hanoi balero, non red dide-/ nuit viccm, quae propter ist am lanlummodo coluntur fclicUatem. Sed quiti
Stdhisiius eo tempore bi dixit mores ptimos fuisse, prop- terca boe do Asiana luxuri commemorandum pu lav i,
ut intcllc- gatur clim illud a Sallusio >n comparationem;r< aJiorum tempo-

Inui'ili jinimj el
cjiurnsraar-ir.

PL KH
jri

rot apa j

at

ione Af.

212

Di; c:tv. Diii 3, 17, 3-J8,

mogu, unato naklonosti lih bogova, propasti i ljudi i gradovi izloeni mnogim i tekim mukama, onda ili radi takve
dob t obit i zaludu tuju. Nek se, dakle, prestanu srdili oni koji misle, kako su postali nesretni, jer propadoe
svetita njihovih bogova. 1 uz bogove, koji ne samo to su (u nego su im ak i nakloni, mogli bi ;i ljudi ne samo
mrmljati zbog bijedu, kao to je saa; nego ak i propasti u uasnim mukama, kao neko Regul i Sagunani.
Oii

M.'fivti do curKVi; (21-31)

21. Nadalje, izme<1u Drugoga i posljednjeg punskoga rata, kad se prema Salusliju u Rimu KaVo ncvihvBlna
jiiii: riim'ci ci i$ivjelo s najboljim udorednim obiajima i u najveoj slozi W)> (a piko mnogo toga prelazim va j.rsma Ofojcil'. 7SL-j-nnn :
imajui na umu ogranienost poduzetog posla), dakle, u to vrijeme najboljih udo rednih vilcli'.i
kaV.' L iibiia <
obiaja i najveu sloge. Seipion, izbavitelj Rima i kalije, (dini i udesni do vritelj reenoga :oic!a l ucions ra:>SljL Viujc Sa !ux
Drugog punskog rata, loliko ua sitog, loliko pogibeljnog i tako pogubnog), pobjednik lije Opi i ujv kao i:ajbuijv
91
Hanibala i osvaja Kartage, koji je od rane. mladosli svoj ivot kako piu * proveo
bogovima posveen i odgojen u hramovima, postade rtva neprijatelj skih osvada i ostavi bez domovine
(koju je svojom vrlinom i nnvao i os lobodi oj prove.o je. ostatak ivota u gradiu I .internu*, a lako je
malo nakon svojega velianstvenog Trijumfa imao eJje. za lim gradom te. je. (kako se pria) naredio,
da mu ak ni mrtvomu ne. prire* duju pogreba u nezahvalnoj domovini 92* (33). 1 tek se tada preko pro konzula One.ja Manlija0. koji je pobijedio Ga laa ne, uvukla u Rim azijska rasko, gora od svakog
neprijatelja. Kae se kako su tad prvi put upotrebljiva ni mjedeni kreveti i skupocjeni pokrivai;^) t^d su
na gozbe uvedene cituraicc i ostale razuzdane opaine.
Ali ja sam nakanio govoriti o onom zlu koje ljudi nesnosno trpe, a nc o onom koje rado izazivaju. Stoga io to sam
spomenuo Scipiona (koji je potisnut neprijateljima umro izvan domovine, koju bijae oslobodio) tim se vie tie ove
rasprave, jer njemu rimsku boanstva kojima je od hramova odvratio Hanibala nisu jednako uzvratila, iako ih
ljudi tuju samo radi zemaljske sree. Ali budui da jc Salu- stijc kazao kako u to doba udoredni obiaji bijahu
najbolji, zbog toga sam mislio da valja pripomenuti ono o azijskoj raskoi, kako bi 5c shvatilo da i ono to Salu St
iju kae vrijedi santo u usporedbi s dru-

i.>3) lako rei svi stari povjesnici pir daju u Scipionu s:gujr.a j genijalna vojskovou, aJi takoer ovjek*,
velikoduna, vjerna republikom ide*jlu slahmle. unato svim < 1:sojama i slabostima kojima je nn visoku poloaju
i dosegu stave bio isrloen. Otom: Polibijc {Kl, 40); Diodo c Sikul (Bini. 29, 21).
A Mjro no obali Kampa nije.
n Gnej Manlijc Vulsu (<;oaeux Muni i u? VSilxo), bio u >ujiuiu polkKlu pmtiv GaJaana ili Gnlogrta I89.p.'. Kr.

ruin dictum, quibus ternporibu.s peiores utique in j?ra\19iAsimis discord f s mores Juera n. Nam rune, id est TI
1er secundum et pos Ire- mum hlium Cartbaginiensc, lata est cliam lex illa VOCOIJH, ne quis be rede i ti feniinam
faecrel, nee uni cam fi liana 9'1. Qua lego quid iniquius did aut cogitan pos.sit, ignoro. Vcrum ta men to to iilo in tor
vallo duorum bellorum Puniconuu tolcrabiJior in felicitas fuit. Beilis tau turn modo for is conterebaJur cxeicitus,
sed victoriis consolaba (ur; domi autcm mtHae, sjeul alias, discordiac sweviebant. Sed ultimo bello Pnico nao
mpetu aiterius Scipionis, qui ob hoc. etiam ipse Africain cognomen inven it. aoniula imperii Jlomani ab stirpe
delefn est, an deindc (antis maloruiu aggevihus oppressa Ro- mana TOS publica, ut prospcritalc ac sccurit.ate
rerunt, unde )ii- miuin comiptis rnoribus ni ala illa congesta sunt, plus nocuisse monstre cur tarn cito ever sa,
quam prius nocuera I Sam diu adversa Carthago. Hoc lota tempore usque ad Caosuem Aagustum. qui vider ur
non adbuc vel ipso rum opinione glorinsam. sed conten ti osa m et exiiiosfun et plane am su Or ve m ne
Janguidam Jibcrtaiem oivmi /nodo extorsisse Rom an is et ad regale arbtrium cuneta revocassc et quasi mrbida
vet usa te coliapsam velu ti instaurasse ac rnovasse rom publicare; toto ergo isto lempore omino ex alis al que
aliis causis ni Jam atque etam bellicas clades et \ Tuniaufinum foe- dus horrenda ignominia nmculOSurn;
voJaveranr enim pul]i de ca* vea el Mancino consult, ul aismt, augurium walu/n fecerant 9?; quasi per toc annos,
qui bus illa exigua ci vitas Rom an urn circum- sessa exercitum aJlUomt. ipsique Romanae re i pubiicac terrori
19 IJVIJF., Pcriocfui 75; APJAN, Je bello tnitrid. 22-23.

esse iam coepcra!, nli eont.ra earn alio augurio processcrunl.

Ml;:rd;ite impera ni*


RCO.16- ni

r.otiTitiJi'-

PL 10

22. Sed hace. inquum, omitto, quamvis illud neququam lacue- rim, quod Mithridates rCx Asiae
ubique in Asia peregrinantes ci ves Romanos atque innuirierabili copia suis negotiis in leo los uno
die occidi iussil: et. factmii esc9*. Quam illa mise rabil i S nerum / facies erat, sbito quemque,
ubicunique fuisset inven fus, in agro, in via,

gim vremenima, kad su zbog lekih nemira i udoredni obiaji pogor ani. Naime* upravo tada,
izmeu Drugog i posljednjeg tata s Kartagom donesen je onaj Vokonijev zako A, po kojem enu ne
moe nilko uiniti batinicom, pa ni vlastitu ker jedinicu 1*4). Ja ne znam moe ii se i/.rei ili
smisliti nepravedniji zakon od toga. Pa ipak, u cijelome tome ra/dobij u izmeu dvaju ninskih
ratova, nedae bijahu pod no - Ijrvije. Vojsku $u uznemirivali samo inozemni ratovi, ali su je zato
pobjede tjeile; dok kod kue nije bilo bijesnih sukoba, kao inae.
Ali kad jc u I)tugom punskom ralu jednim udarcem onaj drugi Seipion (koji jc zbog toga stekao
nadimak Airrkanac)B u samome korijenu zatro suparnicu rimskog gospodstva, otada su tolika zla
navalila na rimsku dravu, da sc pokazalo kako je u blagostanju i sigurnosll (ti kojima je zbog
izopaenih obiaja i dolo do tih zala) drava vie nastradala od nagle propasti Ka nage, negoli
ranije od njezina dugouajna nc prija (eljs iva.
D cijelom lome razdoblju, sve do Cezara Augusta (keji jc, kako se ini, svakim nainom qduzimao
Rimljanima onu slobodu koju vije ni oni sami nisu smatrali slavnom, nego je svadljiva i razorna,
bjelo* dano omlitavjela i mlohava; i koji jc sve ponovo sveo pod kraljevsku vlast i time kao uvrstio
i obnovio dravu ve skrenu starakom bo leu); dakle, u cijelom tome razdoblju prelazim preko
svih onih ratnih poraza, to su neprestance nadolazili iz ovih ili onih razloga, i preko Sporazuma s
NTumantincima, koji je ukaljan uasnom Sramotom; C kao to kau. pilii bijahu izletjeli iz
krletke, i (o bijae koban predznak za konzula Mancina^S) kao da su za svih tih godina (u kojima
je taj maleni giad, iako opkoljen, poraavao timsku vojsku i poeo uasavati i samu rimsku
diavu) i drugi vojskovoe udarali na njega su zlim proroivom! (34),

>0 kojnj jc l-balu -Jjr.l *Vf rj.r.ikc cod;.ne ko ji >C ?(C<nii ur.-.i- 131 Adjc in oppido, in domo, n vico, m foro, io
templo, en lecto, in convivio i oop i note atque impie fuisse trucidalum! / Qui gomitus morientrnm, quae lacrimac
spcctantium, forlasse oliam fcreritium fuemot! Quam dura neeessilas hospilum non sol LOO videodi nefarias illas
caviles ilomi suae, verum etiam perpetrando ab illa blanda combate hu* manitatis repente muta ti s vullibus ad
iioslilc negolium in pace peragendum, mu luis dieam orno i no vulnehus, cum pcrcussvs in rorpore e(. percusior i o
animo fcrirctur! Xum ct sli omnes auguria contempserant? Num dcos el domsticos c< pblicos, cum de sedi- bus
suis ad illam
irromcabiem
22. Kaem, kako preko tih stvari prelazim, iako ne mogu preutjeti ono kad je kralj
peregrinationem
Azije Mitriat naredio, da se u jednom jedinom danu pobiju svi rimski graani koji se zateku
profecti sunt,
quos
cOPsulerOnt, non bilo g<ijc u Aziji, a bijae ih ondje ncizbrojivo mnotvo zabavljenih svojim poslovima; ta jc
hahebant? Hoc si naredba i izvrena^). Kako li jc to bio alostan prizor, kad je iznenada, bez opomene i
ita est, non
liabeot cur isci in bezbono Sasjeen svaki od njih pa gdje god se zatekao:
liac causa de nostris temporibus eonquCran tur; olim Ro- mani haec vana conteninunt. Si aulem con su lu<: cu ni.,
respondes lur, quid ista profuerunt, quando per humanas dumtaxat legos, nentine p rob i ben I e, 1 icu crurit.
O M:rii<Uicvoj r.n- iCJbi, T

Quae nuOii Jve- rim

bcUarum

l/vi'jUlU.

23. Sed iam ifla mala breviter, cuarilum possumuS, comme mo- ;<:mus, quae quanto interiora, Urnlo
miser ora exstiterunt: di seo r- diae civiles vcl polius inciviles, neo iam sediciones, sed ctiain ipsa
bella urbana, ubi tantus sanguis etfusus est, ubi partium studa non conilontim dissensionibus varsquc
vocibus in ltcmlram, sed plane iam ferro arniisque saeviebariL; bella sueialia, bella servijia, bella civilia
quantum Romanuin cruO'em luderunt, quantam Hafiae vasta tiuncm dcsertionemquo lecenmt! Mam que
antequam se adver sus Romain sociale Latium commoveret, cuneta animaba humarais usibus subdita,
canes, eqc/i, asi ni, boves. et quaequo alia pecera $ub b o mi num dominio Lier lint, subito cTcrata et
domes ti cae leni- tatis oblita rol i dis tectis libera vagaban tur el omnem non so) uro aliomm. veran et iam
dotninorum a versaban lur ccessum, non sine exilio vcJ perieulo audends, si quis de prximo urge cet20.
fXiaoti mal i signen fuit, si boc si g num fuit, quod tan tu en malum fuit, si etiam signum non luit! Hoc si
nostris temporibus aeci- disset, rab diores islOS quam sua illi a ni ma lia paleromur.

20v JUL1JH HSMKVBNT, Dt prod. 54; OKO/TjK, fisi. 5, 18. 0.

(.ir<i<:t:h<i:um
Se. ttiio j ni I ii rri
fllit
bci'iiriim
liur.*..
:

IJ. ifts

24. Inilium aulem civil ium malorum A'uit sed it i ones / Craceho- tum igrariis leg i bus excitatae.
Volebanl cmin agros populo di vide re, quos nohilitas perperam possi de bal. .Sed iam vetustam iniquitaieni audere conveliere pcriculosisscmum, imnio vero, ut res jpsa docuit, pernieiosissitnum
fuit. Ouae fuera facta sunt, cum prior Cracehus uccisus csll quae eliam, cum alius frater cius non

na polju, na putu, n gradu, u kui, na ulici, na irgu, u hramu, u postelji, na gozbi! Kakvi li bijahu jauci
umiruih, koje li .uze nazonih, pa moda i onih io su ubijali! Kakva oktutna. nuda bijae nametnula domaima,
koji ne samo to su inorali u svojoj kui gledati to opako klaojc nego su morali i samt u njemu sudjelovati, te
odbacivi odjeci' nom s lica izraz uljudnosti i ovjenosti dali se usred mira na posao nprijHmelja; i da kaem
pravo, rane tu bijahu uzajamne: napadnuti bijae ranjen u tijelo, a napada u duu!
13a li su i ti svi prezirali prorotva? Kad ono krenue na taj put s kojeg se nikad nee vratiti, zar nisu imali ni
kunih ni javnih bogova, da ih savjeluju? Ako je tomu tako. onda se io se toga tie nai pro tivnici nemaju
zato tuiti na nae doba; ve odavno Rimljani prezri- jee lakve i spra zn osi i. A ako su se posavjek>vali oko
znakova, neka odgovore koliko je to koristilo, kada barem po ljudskim zakonima lo im nije nitko branio, niti ih je u
tome prijeio.
23.

u:iulari/iin :irNego da sada. ukoliko to moemo, ukratko navedemo ona zla koja bijahu to alo* ni ja io O
<3i.v.'i k;>; l- , j i'- Odil.i..T;iX
j dri;:- v.i. n koji
su bila unulranjtja: one graanske razdore (koji su za pravo negradanski), ne vie
nit v kj.i picCzra*
stranake nemire, nego potpune gradske ratove, u kojima se toJiko krvi prolilo, kad se pieik:>ui* 'a iiidna cojiiv.-.
bicsnoi...' nicili: 'vj.r.
stranake strasi i nisu iscrpljivale u saborskim prepirkama ili u uzajamnu nadvikivanju, 2:v.:U.1jani::
vi
koi.iiK
nego su divljale u sudaru oruja; savezniki ratovi, robovski raiuvi, graanski ratovi M.'
ijj- ,< -n<.
koliko li ti prolie rimske krvi i koliko li tazorie i opustoie Italiju! Prije nego je naime
savezniki Lacij krenuo u rat protiv Rima\ sve one ivotinje to su ukroene za ljudske potrebe (psi, konji,
tovari, volovi, i sva ostala stoka kojom je ovjek upravljao), poivljavi odjednom i zaboravivi udomaenu
blagost stadoe lutati na pust i v svoj smjelaj i opirati se prilasku ne samo tuinaca nego ak i svojih
gospodara, io nije prolazilo bez pogtnua ili pogibelji odva' nika. koji bi ih iz bliza pokuao svladali 97).
Kolikog li zla to bijae znak, ako je to bio znak; zlo je bilo golemo, ako i ne bijae znak! Da se takvo to
dogodilo u nae doba, ti bi prolivnici bili bjesniji protiv nas negoli neko one ivo I inje.

C fii 2 ddi'.NkOin
r.ii- dl" .i. kC-J. .ZaZ!

Jli 3ub.l.W <:-atv

Ornjch.i

longo interposito Icmpore! Noque wiiin legrbus el ortJme potesia- t'c: tura, sed lurbis an nor-muque
con/Jlituibus n<jhiles tcrnobilesquc uc
eaban rur. Poi Grace hi alierius ini.erfeciionem Lucius Opi mius consul, ui a <1 versus eum intra
Urbem arma commovcra l. coque cuta soiis oppresso ct cxstineio inger lem civium stragem 'ecerai.,
cara quacstioncm haberci birn imlicjatia nquisitione estero* perso- quons, Iriu milla homiimm
nccidisse perhibetur*. Ex quo intelJegi pol.esi, quantam muJtitudincm morlium babero poiiierit
turbidus conliclus armo ruin, quando tanta m h<?buil. i mi icio ruin velut exa- mimita cognilio.
Pcrcissor Gracchi ipsius caput, quantum grave erat, 1 nrilo anti pondere consult vend dit; liaec
enim paei-io caerlem praecesserat. In qua eriam occisus est cum liberis .VUit'C-uS HuJvius
consularis.
2S. Elegant i

nii --.iiiLaii

fucrii f.t-0 Cirri

ooidia.

sane

senrfl.uA consul lo eo ipso loco, ubi funcrcu*


i-

I umuh us ille commiAsus est,


ubi rot civcs ordints cumsquc cecirleruni., aedes Concordiac faca c*t, ut Graochorum poenae lesiis contionautiurn OCUIOA fcrirci
memoriamque cunipungeret. Seri hoc quid yliud fu it puani irrisio deuniru. ill i deae l.emplum
construcrc, quae si esset in ci vi la i.e. w>r; irfnii.A dissension] bus dilaccrata cor- ruenet? Nisi forte
sed cris huius rea Concordia, quia deseruCral nimos civium, monjil in illa aede ramquam n
curtiere iridudi. Cur enirn, si tefcus gestis congruoro voluemnt, non ib i polios aedem Discordiae
fabrioarunt? An ulla ratio rcddilur, cor Concordia dea si, el. Discordia dea non sit,
ul
secundum Labeonis distineonern
bona .sit ista, illa vero mala2
Xei: pse afiud secutas videtur quam
quod ad ver til Romae eliam bebri, .si cm SaJuri, templum const i lu- tum. Eo modo igilur non
soluni-1 Concordiae, verum eliam Discord iae i:onslitui debuit. Periculose i caque Romani tain mala
dea iraui vivere coJucrunt ncc Troianum excidiucu rf:eol0 cum originein ah eius offensione
sumpsisse. Ipsa qaippe quin inler dos non fuera i invita ta. Iriurn deamm liter n aurei mal
suppositione com-

,A

ta/ditrn ,V.

AFIJAN, DL bella dv. 1. 26; SALUSTIJE. ilg. 42. 4.


nakon loga ubijen i njegov brati l ne prema zakonima, niti po puno pravnoj ovlasti, nego u
sukobima naoruanih gomila pogibali u i plemeniti i neplemeniti (35). Nakon umorstva mlaega
Grakha. konzul Luci je Opi mije {koji mu se orujem suprotstavio unutar zidina Orada, pa poto
ga je zajedno sa Saveznicima porazio i ubio, poklao je i golemu mnoinu graana), kad je provodio
sudsko ispitivanje preostalih pristaa brace Ojakha, kau da je pobio tri tisue ljudi.? 8* iz toga se
moe na si u liti, koliko je mnotvo moralo izginuti u meteu oruanog sukoba, kad ih je toliko
nastradalo od navodnog redovitog suda i ispi tivanja. Sam ubojica Grakha prodao je konzulu
njegovu glavu a onoliko zlaca koliko je sama teila;
lako bijae uglavljeno prije samog
ubojstva. U lome pokolju ubijen je,
zajedno s svojom djecom, i bivi

konzul Marko Fulvijc.-'


25. Svakako bijae umjena odluka senata po kojoj se podigao (,.hrt siope, hram SlogeA na samom popritu
pogubne pobune, gdje pogiboe st.lala
pudigncl i:s
toliki graani svih stalea, kako bi
to svjedoanstvo izginua Grakhii
iri|^u
P"lvjl,a
bolo oi i podbadalo sjeanje javnih govornik (36). Ali to bijae drugo negoli poruga bogovima
podii tako hram onoj boici, koja da je bila u dravi, zar bi se ova raspadala razdirana tolikim
sukobima?
Ili je moda za taj zloin bila kriva sama Sloga, jer jc napustila due graana, pa jc i zasluila da u
tome hramu bude zatoena kao n zatvoru.
Zato oni (ako ve htjedoe bili u skladu, sa dogaajima) nc i zgradi e tu radije hram Ncslogi?
Ima li uope ikakva razloga da Sloga bude boica, a Nesloga ne, kad bi ve po Labeonovoj razlici
jedna bila dobia, a druga zla? Sam on, ini se, nije Se ni im drugim povodio nego za onim to je
opazio u Rimu, da postoji hram Groznici, kao i Zdravlju. Dakle, prema lome naelu, trebalo je
podii hram ne samo Slogi nego i Ne- stogi 15. 1 iako su Rimljani usbijeli da ive u pogibelji, uz
rasrdem) tako opaku boicu, a nije im ni dola rilo na um kako je propast Troje potekla od uviec
te boice. Jer, kako ona ono ne bijae pozvana meu bogove.
(35) Socijalno su znaajni bili zakon o zemlji (/c.x t^ruria) Jbotija Grakha, pukog tribuna
133. pr. Kr., poradi vraanja prava na sitni posjed, i 7 koti o itli (lex frumentaria) kojim
jc drug: brer Gaj, puki tribun g. 12?.. izborio da se hrana pro tla jc uz cijene
pristupane i imovno skromnijem svijatu. Pokret brae Grakha nastavili su Apulej
Salurnin i t.ivijc L>ruz. Augusti nov jc stav u hiti konzervativan, drei nekska sredine
izmeu stroih povjesnika (kao Jipr. ljvija, Per 5%. (til) i pisaca simpatizer;* puana (cao tipr.
Sslusliju, fr.ll. lux. 42; di Hora. Fpii. 2, 1-3; 3, 13-15). Jo bi gore bilo tla jc na Augusti
novo pisanje utjecao, reklo bi *: rianas, malogra dan ski stav Ucerottov (i)c ofj. 22. 78:
24, 85).
(36) Li vije spominje dva Urama posveena burici Slogu, jcdact u bliim Vulkutiov luma i
drugi na vrhu Grada {ttrx) 46, (j i 22, :?3, 7).
A Pu Vi tribun rih^rif.t
predloio je JJJ. pr. Kr.
prijedlog
o
izmjeni7crul;ii.ioe ?alconodavstMR. bio o ubi jer. pji liVom ponovnoj ivbotR.
Njegov bi si. Gaj.dva pira Zabitan xao tribun pulia. poaiavljae ic iste zahtjeve. U0j>u
jc 121. pr.
Kr.. po*m
je
pmiivn;c&a i
njegovih
pristaa done.seji
COMUltU>n
u/ri*>hm. Lud je Opi mije. konzul i jeiisn ud voila oporbe
protiv Giaktia, bio ie uSuden ibi>^ pokolj a prevelika broja graana, sli je oUohodeji ptuhe. Lbijebi bivSi kuiLzd Marko Futvije bio je prijatelj brate Graklia.
A Hi a muva |*ve4nih Slniji hilti je u Rimu vie.
Ovdje
j? vjero; B-no
rije <>
onome
IO jc iz
graen 3<i7. pt. Kt., b. Opimije * je xo obnovio.

U Neslogu iestu spominje Vcz&jtije (Furida. 6, 2IKI; 7,?02)

men a est.; unde rixa minimum el Venus vicl.rix. et rapta Helena et Troia dcleta. Qn <41 ropier, si Porto me. gnat a,
quod inf or does Jit Urbe nulum lent plum habere meruit, ideo mm lyrbabai tan r is {yjnyhibus dviiatein, quanto
atrocius poluil irniati, cunt in loco illius caed is, / hoc cst in loco syi operis, ail versariac suae const i- tutam aedem
videieU Hace vana rid end bus nobis ilh docii sapien- tcsquc stomediamnr, et tamcn numinum bonoru:ri malorumque
cultores de bac quaestione Concordiac Discordiaoque non exeunt, / sive praetermiscrint harum dearum cull urn
cisque Fobrcm Uel Iona mque practulerint, tpiibus an: qua fan a feeerunl, sive et istas coluennt, cum sic eos,
discedentc Concord a, Discordia sac v ions usque ad civil in bella perdnxerit.

Fcra fiMsruiii
bcJJa civilia wiciha Lt scrvj-

c<' VT

Pi. Uiy

28. Ibaeclajnim vero scditioriis obskieulum aecem Concordias, esr.em cacdis supplidique Griicchormii,
contionantibus opponen- dam puramnt. Quimlum ex Fioc profeccrint, mdica.nl scula pe ora.
Labora nint enim dcincops contion atores non oaeiriplum devita re Gracehorum, sed superare propos i :um,
Lucios Saturmnus tribu us plobis et Gaius Sen-i lius p rae cor ct mullo post Mar cus Drusus, quorum
onmiuin sed i'.ion 3 bus caedlas primo iam tune griivissimae, deinde soda lia bella exarscriml, ipil bus Izaba
vchemenler ntflicta ct ad VHsliUuem nrabilcm deserr.ionernquc perchuda est. Belhmi debido servile
succcssil el bella civilia. Quite *r proelia commisse su ni, quid sanguinis JL'usum, nt omnes fe:e lialae gentes,

tpjibus Uomanum mxime praepollebat imponum, lamquam saova barba ries domarentor! Iam ex
paucissimis, boc est minas quarn septua ginta, ludia ion bus quem ad modum bellum scrvilc conlracf.nm
sil, ud quantum numerum et qim/n ucrem ferocemque pervenerit.. quivs ble numerus impera lores populi
Komani supera veril, q_as ct quo modo chutares regin as que vasta ve rit, vix qui hislnnam conserepserune satis explicare poluerunt*. Xcquc id solum / fui. scr-

OuaeJ in rjuihns quae M.


KT.OW, F.pii. 2, A (3r 20); EUTROPUE. Xrev. b. 7; SA.USTI.n. Hist. 5, ti. K4; llODOK STKUL, Dili. 23, 21; API JA K.
\? helio civ. I, 116120.

pomclouvi zlatnu jabuku pred iri boice izazvala je njihovu pre pirku; ocu da svaa boanstava
i pobjeda Venere (37). i otmica Helene i razoren je Troje. Stoga, ako moda bijae rastdena seo
nije nikakav hram zasluila medu tolikim bogovima u Gradu (pa je zbog toga ve bila
uznemirivala dravu tolikim pobunama), koliko li se jo bje ije mogla razgnjeviti, kad je na
popritu onoga pokolja co jest. na mjestu svojeg cijela ugledala izgraeno svetite svoje
protivnice-1
Kad mi ovako ce ispraznosti ismijavamo, .na nas se. esti1 oni uenjaci i mudraci; nu, kako su
tovatelji dobrih i zlih boanstava, ne mogu se izvui iz ovoga pitanja o Slog i i Nesloge, jer: ili su
mimoili tovanje ovih boica, le im pretpostavili Groznicu i Belonu (kojima podigoe drevna
$veti?ta), ili su pak i le tovali, poto :h je cako kad ih ostavi Sloga Nesloga divljajui dovela
sve do graanskih ratova.

26. Mislili su kako

su sjajnu zaprekupostavili pobunama izgrad-


,

'***.*-

inn rAi<:v>, kn i MI

njom hrama
Sloge, kaopodsjetnika izginuca i
kazne braoc CJrakh, uslijedili nak:i una
opomenu javnih govornika. Koliko im
je to
koristilo pokazuju jo ."d;'JL !":":i11 jl<:'
vea /la io u slije die. Nakoti toga naime javni govornici ne samo to se nisu trudili izbjegavati
primjer Grakha nego su jo ti a ma ivali njihove nakane, popui l.ucija Sa lumina, pukoga
tribuna, prelora Gaja Scrvi- Jija i mnogo kasnije Marka Dni/<* (38) A, koji svi svojim prevratnim
zahtjevima raspali prvo najee nemire, zatim saveznike ratove, koji estoko pogodie Italiju i
upravo je e udes no razori i opusto- ie (39). Nakon toga izbije jobovski rat* 1 graanski
ratovi*1 Koji h su bojevi voeni, koliko se krvi prolilo, da bi se gotovo sva italska plemena (koja su
najvie pridonijela porastu rimskoga carstva) pokorila poput divljanih tudinaca! Pisci povijesti
jedva da su uz mog I i objasniti^', kako da je robovski rat mogao izbiti o vrlo malo njih (bijae ih.
naime, manje od sedamdeset gladijatora), i razviti se do goleme mnoine, e stoke i okrutne, koje
je vojskovoe rimskoga puka svladala; koje je sve, i kojim nainom opustoila gradove i pokrajine.
A co i nije hio

t3?) Naljecaiije za prvu ljepoticu opjevao jc Homer (Ilijadi., 2-1, 2SoO). li Mitrini mita jiaJaZi se neprilika u
SuOenje S izboiorn koja je odlika enstveno s:i juva jv Ji :o suzdranost (Atenu) ih :ln Hcca) ili ljepota
{Veneru)?
V3Si* Poslije Gmkhu graanski mi se rzlnvi nastavili km? vie od nideset godina s pukim tribunima G.
Seivilijcm <i?aucEjnrr f OS. gr. Kr.j, I . Apnlc- jem Siiuirmr.c-ni (103. i dalje) i M. T.ivij.-m l)ru/om :92.j: u sp
Ap.jan, ,0e btiii. r.iv. 1, 31 - 3.-n; Mot, Ep};, 2, -1-3; 3, ! fi-1 7; I .ivijc. JV.r. 71.
(3^) Socijalni Ji.t Pclignli. Vtfslin. Ma metnu i ( 1j Uglh plemenu koji \e prtdrniC ustanku Mana.
Samniln i Pieensra (u AskuJu je ubijen prdof G. Sci- vijr: usp. Apijsn, Dl- bcii civ. 1. 3 !>). pored ne mi .'ih
porijediea nu koju se osvre Au^jsliri, izazvao jc U Rimljana preispitivanje svoje ratne Sira icgne prema italskim
rwT-:lim:t s zemlju ie uvalio u Jiova haranju- I,ivijc, Vr. 72-76; Hnr, r.fiiz. 2. 6; 3,3 3).
A Marko l.iviif LVU?. tribun >1. pr. KJ. Zahlrevac je mU/iskn prova 7ft u.Uzc 5ive7r.:kc.
*<ivcnifti riti 90. p:. Kc.
KobOVMU rar. ru jc$: ttiblllt rubuva au-e Su predvodili gladijnrcji K><3 Sps/rakom i?371.

Kl. j

Zabije vi '.u odbJrfrti. S u JI utajen, Alu je razvilo

C. Ti rar-jvj upvClili sukobom Manja i ut* (HK -#2. pr. Kr.)vile

bcllum, sed ex Macdonien provincial pfiu.fi servitia depopu- laU si m t et


deinde Sciliam oramque mari ti mam. Quanla etiam cr quam horrenda couimiserim: primo latroeinia, deinde valida
"bella piratarum, qus pro macnitudinc rerum valcat eloqui?

v;Jr:
nij rn...

primi', viir.arin-

CC 54

27. Cum vero .Vlarius civiii santuine iam cruentus mutis adver- sarum sibi parcium perempiis victus
Urbe prnfugisset, vi? paulu- lum respirante dvi tate, ut verbis Tullan!* utar: Supervit po.siea Ciri'Ui cum
Mario. Trnu. vero daris$imi viri mle.rfeoti.s lumina oivitaiis tx fineta surt, films es i huas victoria?,
crudeliiatem posft'A Sulla, rtt dici quidea-t opas es i quam a emimtione c.ivwtt ? t quanta cala mit ate rtt.
publica? iy-'. lie hac enim vindicta, quac perniciosior Juil., quam s scelcra quae pnniebantur im puni Id
relinquercntur, ai i. et I.ucanus: /
Excesslt tu? di el na modum niminmque. secuta esf.
Oua morhi duxert manurn. Peere nocentes;
Sed cum iam soli. possent su petes se nocentes.
Tuno data libertos oiis, resohtfxqu.e. legitm Fre.nl.', ira rvi^:ni.
Tilo bello Mariano alque Sullano excepxs his, qui l'oris. in acie cecideruni, in ipso qunque Urbe cadavoribus vici,
plateae, Jora, thoaira, templa completa su ni. ut ditficile indica retur, quando vio lones plus J'unerum ectiderim,
utruni prius ul vincerent, an postea qui a vcissent; cum primum victoria Mariana, quando de ex si lio se ipse
restitut, cweptis passim qu&qua versurn caecbus factx's caput Octavii cnsul fi pon crol ur in rostris. Cacsarcs
a Fimbria do- mibu$*r trucid a reidor suis, do Crassi, pater ot ilius. n conspeclu muluo mactareni.ur, Baobius el
Wumitorius unco iracti sparsis vi see ribus inLerirent, Catulus hausto veneno se manibus inmicorum subtrahcrei,
Memla, llamen Dialis, p racis is venia lo vi etiam su o sansuiC litaret. In jpsiufi autein Mari i oculis continuo
l.'eriebantur, quibus fia tu t antibus dexteram porrigere noluisscl.

Innc... mil] isp. razni rkp. CSiiL.


Csr.sa:L.s... omibusj pretpostavlja ce. Cansar et Fimbria in clomibus Ai.

-CICERON. Catil. 3, 10, 24.


- J.IJKAX, Phers. 2. J4>146.
jedini robovski rat (40), nego su prije toga cijel u provinciju Mo.ee don i ju opusi osile skupine robova, u alim
Siciliju i morsku obalu. Tko bi, zbog same zamanosti predmeta, u/.mogao izraziti kolike uase priinise pi vo
razboj nitva, a onda si lovili ratovi gusara?A
^r;iifansknui
27. Kad je Marije (ve okaljan graanskom krvlju pobijenih mnogih pristaa protivnike O
cn' Ma-ija i Sule
stranke) bio poraen i pobjegao iz Orada, jedva je drava neto malo odahnula, kako da
se posluim Cicero- novim rijeima ina kasnije nadvlada s Ma rij cm. Poto tada naj- sjajniji muevi
bijahu pobijeni, ugasie se svjetla Grada. Sula je poslije osvetio okrutnost te pobjede, ali ne treba ni rei
uz koliki gubitak graana i uz koliku nesreu po dravu>00). O toj osveti (koja bijae pogubnija nego da
su ostali nekanjeni zloini koje je kanjavala) govori i Lukttn;

Lijek je svaku mjeru prevrio, j otiao predaleko progonei bolesl.

1 pogiboe krivci, ali su samo krivci i mog li prei vj cl i *


U tome ralu Marija i Sule (osim oni to padoe u boju izvan zidina) u samome Gradu: prolazi, ulice, trgovi, kazalita
i hramova toliko bijahu prekriveni truplima da je teko bilo prosudili kada pobjednici vie poklae: da li prije, kako
bi pobijedili, ili poslije, jer su pobijedili: jer, za prve Marijevc pobjede, kad se on vratio iz progonstva, izuzevi
pokolje na sve sirane, glava konzula Ok1avijaA i7vjeana je na hesjedi- tu, Cezarn i Fimlirija zaklani su u vlastitoj
kui, dvojicu Krasar-, oca i sina, ubie jednoga pred drugim; Bcbija i Num Morija 0, u bie, poto su im prvo utrobu
prosuli i kukatna ih povlaili; Katul E je popio otrova kako ne bi pao u ake neprijateljima; Memla* 7, posebni
sveenik Jupilra, presjekav$i sebi ile vlastitu je krv rlvovao Jnpitrtt. A oni opet kojima je na njihov pozdrav Marije
odbio pruiti desnicu, bijahu sasjeeni pred njegovim oima (41).

(401 Otuujui poloaj robova izazvao je nekoliko krupnih ustanaka, od kojih je. Sparta kov u Italiji bio najvei (7371. pr.
Kl'.); vaan jc bio i Eutlov, koji ic pckrenuo robove po Siciliji Makedoniji (lofi132. pr. Kr.). 17 razumljivi Ii razloga ondanji
povjesnici, ve mom pripadnici povlatenih krugova, optuuju (c usni etiki* vode s fanatizma: ali znamo ti kakvom su odnosu ce
mase otuenih tjudi godinama bezizlazno ivjeli* unutar poretka koji irn jc otkazivao praktiki svaka) ljudsko pravo.
(41) Kl)vjesnici graanskog rata izmeu Marija i Svilo (8782. pr. kr.l, premda odaju izvjesno priznanje Marijevim zasiti eam a
2a drave, zgraaju se nad njegovom okrutJtou i nepotivanjem odluka Senata: usp. Apijar, D* bfi.il. cjV. I, 71-7^;
Phitarh. Vihtu. Maritt.i 42-4A
A Tc jese

i gusarima Z Azije, Vnje je napokon pobijedio flotllfej *7. pr. Kr.

A Gaj Oktavije, Vunzul SU), pt. Kr.


P Lticijc Ccur i njegov brai Snahon Vopbin.

r. Olac P. Kras fce uhiu, pc-410 SU mu sina preJ ii5ma ubili. 87. pr. Kr.
D Ciir>jlca su hi|l Sulbii priata*. A iuae su osueiv; zldli>ce kuknrnR vukli
Kr.
K Memla Se ufcin u hraiDU kapituJskc>s Jupilra

37. Pt. Kl.

bacaJl u Tiher. f Kvim Lutocijc Katul. kuzul 102. pr.

...ct Miii;imj;n. 20. Sultana veil) victoria seem a, huius videlicet v'mdex crude* Jitatis, post l.antum
sanguine i civium,
quo fuso luerat comp a rata,
finito jam hello inimicilics viveniibus
crudelius in pace
grassata
cst. lam ei.iarn post Marii maioris prislinas ac recentissiinas cacdcs add it it e
fucrant aliae graviorcs a Mario iuvcnc atque Carbone earuindem pan urn Mariana rum, qui
Sulla imnnneiue non solum victoria in, veruin ctiam ipsam desperantcs salulom cuncta suis
aliis eaedibus imp love runt. Nam practcr slragem late per di versa / -C8ililTnsani obsessu eiiam
senatu do ipsa
curia, tamquarn de
carcere,
producebamur ad eladium- Mucins Scaevola pontifex. quoriiam ni Jail apod
Romanos templo Vestae sanctius babeoatur, a ram ipsam ample.xus occisus est, jgnemque ilium,
qui perpctua virginum cura semper ardebat, sno paene sanguine exslinxic. Urbein deinde Sulla
victor intravit, qui in villa publka non iarn bello, sed ipsa pace saevientc seplcu; milia dedilorum
(unde utique inermia; non pu- gnando, scd iubendo proslraveiat. In Urbc ai.icem rota quern vcllel
Sullarius quisquc fericrbai, unde tot lunera numorari omnino non polerant. donee Sullae
suegorcivlur sinendos esse aliquos vivere, cc 95
m essent quibu-S pos/sent
imporare qui
viceraut. Tunc iam
cohibita
quae hac alque iliaca< passim furibunda I'enebatur licenlia iugutan- di, tabula ilia
cum magna graculatione proposita esl. quae hominum ex utroque ordine
splendido, oquestri scilicet at quo senatorio, oc- cidemlorum ac
pruscribendorum duo milia cunlinebat. Cunlrislabat nu merits. scd
consolabatur /nodus; nec quia lot cadebant tan turn erat niacroris, quantum
laet.ii.iae quia cetori non timebanI.. Scd in quibusdam eorum, qui mori iussi
cram, etiarn ipsa licet crude)is ceccrorum securitas genera morlitnn exquisila
congemuit. Quern- dam cnim sine ferro laniantiu/n manus diripire runt,
immanius homines hominum vivum, quam bestiae solcnc dtscerpere cadaver
abiecturn. Alius oculis eJl'ossis et parlkulatim membri* avnputatis in cant is
cruciatibus diu vivere vcl pi Hi us cliu mori coactus esl. Subhaslituic sunt ctiam,
lamquam villae, quacdam nobiles civitaies;

hacc Af., adque iliac viS?. starijih kodekse.

2fl. Slijedila jc zacim Slitina pobjeda*, kao osvetnica Marijeve Okrumosri. ali sc ona
nakon rolikog krvoprolia graana kojim bijae plaena iako jc rat zavren (poto su
neprijateljstva preivjela) izvrgnu a jo okrutniji mir. Nakon prvanjih i nedavnih po kolja Marija
starijeg uslijedie drugi jo alosniji Marija mlaega i Karl>or>a R. pristaa iste Marijeve stranke; ti,
u strahu od Sulc koji je iao na njih, izgubie vjeru ne samo u pobjedu nego i u sam ivot te
prekrie sve svojim klanjem svojih i tuih. Pored pokolja koje izvric na sve strane, opsjemtli su
ak i zgradu senata, te su senatore kao iz zatvora izvodili pod ma, Mueije Scevola r, veliki
sveenik, potraio jc utoita u hramu Veste (od kojega Rimljanima ne bijae nita svetijc), pa iako
je bio obgrlio sam rtvenik, ubijen jc, a svojom je krvlju gotovo ugasio onaj Oganj, kojemu jc
plamen neprestance odiavala briga djevica. Zatim jc u Grad uao kao pobjednik Sula, tc na
podruju javne zgiadcD. kad vie nije bilo rata, nego je bjesnio mir, poklao sedam lisua onih
koji su sc predali (i bili, naravno, nenaoruani), ne u boju, nego pukom naredbom.
biiak Sult- na
I u cije lonac gradu svaki jc pristaa Stdine stranke ubijao koga je hlio, pa se stoga takva
pcbicoa, o*cl- oie.i Mnrijcoksva u boj siva nisu mogla ni izbrojiti, sve dok sc nije Su I i na* tuknulo kako bi vc
rU Lu< li
neke (rcbaio ostaviti na ivotu, da bi pobjednici imali kojima vladati. im jc
ograniena ta posvemanja sloboda ubi janja, koja je inae bjenjda na sve strane, bio je s velikom
zahvalnou doekan popis dvije lisue imena iz oba asna stalea (to jest iz vite kog i
senatorskog) osuenih na smrt, pljenidbu i progonstvo (42). Ljude je oalostio broj, ali ih je
utjeilo ograniavanje; i nije bilo toliko alosti to su toliki pobijeni koliko jc bilo radosti, jer ostali
vie nisu strahovali. Pa ipak u sluaju nekih koji bijahu osueni na smrt, izu zetne muke njihova
umiranja ga nule su ostale, skoro otvrdnulo u svo* joj sigurnosti. Nekoga su krvnici, bez ikakva
oruja, golim rukama rastrgali, i tteijudskijc su komadali ljudi iva ovjeka nego to zvijeri u
obiavaj u razdirati odbaeno truplo. Drugomu su oper oi iskopali i udove odsijecali jedan po
jedan, da bi u takvim mukama morao ili dugo ivjeli ili, prije, dugo umirali. Kao imanja na
prodaju lako su neki plcmeniii gradovi stavljeni pod drabeno koplje r; kao d<i se osuuje jedan
jedini zloinac, bijae tako nareeno da sc pokolje jedan cijeli grad (43). Te su stvari poinjene u
miru nakon rata, ne da se ubrza
(42)

Stratio vlada to ju ic domogavi se vlasti zhvl*o Su Ih iznzivH VI svih povjesnika osjeaj osude, icr jc
cime gaeno i uji u pravu to 2 a jc rimska drava naelno jamila ovjeku radaninu; Apijaj) J, 9596; Nularh. Viuie- Sv/.'a

(43)

Taku grad ijiilmon, vcztLJ) prijateljski s Rimom; slino


mUJie dane.

S.l

Spekli j, lnteramia

(Torni).

Prcnest preivjeli

A Uo r.C jc pubicJe Jnjlo 82. pr. Krti Marije inJaiii i Gaj Puprije Krt>or bili konruJJ 82. pr. Kj. Karbon jc pred vod Maii;cvu
st/anku nakon GoJiie xmrti.
C Kvlnt Mucijc Scevnln, k-on*yl i pravnik ije Je djelo Ciceron uveliko cijenio
3-9,1^0).
o Rije jc u ;avUOj 2i{TU<li (vida pohiico) na M&novu pn!jr.. dje jf ittBfliBtrac vriu hioji<l)ni, oo- vai:o vojsku i udre
zucifnvnhu izaslanici inozemnih acoj.
P. 1J osnovi uvornos izriaja (SuhhnslatBC SUHI. . . civital) nalazi ic rije
II znaZcUju skoplic 10 SC iriju u
itimlju pri javnoj d/aibtv, Uo
<loncklc Odgovaralo novijem staviti pod d/aheni eki*.

(O govorniku.

bi

imta.

U:

iiiui vero. velui unus rcus duci ioberetur. sic to ta hissa fit iruci- daii. Haee fada .finni in pace
post bclktxii, non ut accelenirelur obtinenda victoria, sed ne contcmncretur obfema. Pax cwxi belie
do cru dot hale certavit ct vieil, Hind enirn prostravii armalos, ifiia nudatos. Helium oral, ul qui
1er i oba tur, .d posse I, fcrirct; pa* aulcm, non ut qui evascral vive ret, .fied ut morions non
repugnaret.

29. Quae rabies exieramm gonliuxii, quae saeviiia bar/barOrum buic de civibus victoriae
dviuru corn para ri poicst? Quid Roma funes tiu.fi. taetnus amariusquo vdh, utnxm
olm Callorurn oc. paulo ante Ciothorum irruplionecn an Mari ei Sullae uliorunique in
eoninj parlibus viroinm clari.ssimorum lamquaiu quorum lumiiium in sua membra

Ci: y-<

CLviria <:rn CN- tauE


bell:E

coniciutir.ir.
l;l. un

l-.v-rt-nloracrt

bcUonirn i:i vf- liuir.


ctir.oi J kI- J -s
fuil.

vicrivifl

lerociratem? Calli quidem trucidavcruul sena lu ni, quidquid cius in Lrbe tola praeter
areem Capilolinaxn, quae sota ut cinaque defensa est, roperire potucruni; sod jxx ilU>
colle eonsli- tuiis uro vilain saltera vendideruin, quaxii ot.fii ferro rapere non passent,
pos seul lumen obsidionc consume je: Gothi vero lara /nultis sennlonbus pepercerunl,
ut mugis mi ram sit quod aliquo.fi pererne- runt. Al vero Sulla vivo adhuc Mario ipsuru
Capholiixm, quod a Gallis lutum fuit, ad decernenda.fi caedes vicior in^eiiit, et CUI:J luga
Marias lapsus essel lerocior ementiorque reditums. isle in Capitolio per sena lu s eliam
consultum xnullo.fint vita rebusque p ri va vil ; Marinais nu le ni partbus Sulla absente
quid san dura cui parcereal fuit, quando Mu cio eivi, scnatori, pontifia attira ipsam, ubi
orant, ut aient, tata Romana, xniseris ambienti timplexibus noa peperce- runt? Sullana
porro tabula illa postrema, ut ommamus a fias innu- mejabilcs / raorlcs. pl m'es
iugulavil sena tores, quaro Gothi vel spo- liarc potuerujjt-

30. Ouii igilur Ironie, quo cordc, qua iiupudemia, qua uisipien- i.ia vel poiius axuontia illa
diis suis aoa imputant, et itaec nosiro impuiant Christo ? Crndclia bella ei vi lia.
mnibus bellis hostilibus, aucko'ibus eiinru eorum fntentibus, amariora, quibus ifla j'es
publica nec alictu, sed omniiio, perdita iudicata Ost, I orige anle ad- ventum Chrisli
exorla siml, ol scelcralarum concatenatione causa-

multos] ta Tn midtS M,postignue pobjede. nego da se oc pot cijeni postignuto. Mir se u okrut nosti nadmetao s ratom pobijedio. Jer dok je rat ubijao naorua ne. mir je klao razoruane. U
raiu je udareni, ako bi uzmogao, i sam uda rao; dok svrha tog mira bijae ne da preivi onaj iko je
izbjegao, nego da se ne uzmogne branili onaj tko umire (44).

Jllira

29.

uspccidla pro
Koji se bijes inozemnih plemena, koje divJjatvo barbara, moe. O
vak- CJuia i iO.:i:
usporediti s lom pobjedom graana nad graanima? Sto Ji je Rim vidio n.'daililia koje S.i
Biinlji.n: prcrrpjc- Ii,
kob nije. uasnije, ogorenije; da Ii negdanju provalu Galii i nedavnu h.ln i>' Osla. hiln n<l
inrrr&r.k.i rarlar.ski.'i
Gola. ili zvjerstvo Marija i Sale i najolinijih mueva nji hovih stranaka, r.aov*
upravo kao vlastitih oiju protiv vlastitih udova? Gali su, dakako, ubijali
senatore, kojeg god bi u Gradu uzmogli pronai (osim utvrde Kapicola, koja jedina bijae
nekako branjena); ali onima koji se sklonic na taj brijeg barem su doputali da zlatom
otkupe ivot: iako im ga ne mogahu orujem ugrabiti, mogli sa ga samo iscrpsli
opsadom. Goti su pak poledjeli tolike senalorc, da je vie udo ako su kojeg uope
zalukli. Doim Sula, jo za Marijeva ivota, zaposjedc kao pobjednik sam laj Kapitol, koji
bijae zatien od Gala, kako bi odatle nareivao pokolj; a kad je Marije pobjegao da
bi se vratio jo zvjer skiji i krvaviji Sula je na Kapi lolu s pomou naredaba senata
liio mnoge i ivota i imovine, A u odsutnosti Sule, io li bjee sveco Marijevim
pristaama, to li potejee, kad ne potejec ni Mucija, graanina, senatora,
vrhovnog sveenika, koji sc lunim zagr ljajem bijae uhvatio rtvenika, na kojem kako
kau poivae sama sudbina Rima? A zatim onaj posljednji Sulin popis osuda da i
ne spominjemo ostale neizbrojivc smrti poklao je vie senatora nego to su Goti mogli
i opljakali.

30.

Kako, dakle, mogu ima toJiko obraza, smionosti, bezonosti, nerazborit os ti ili zapravo
I ud os ii; da sve to ne pri piu svojim bogovima, ali da pripisuju naem Kristu? Krvavi
graanski ratovi, l po priznanju njihovih pisaca, ogoreniji od svih raiova s inozemnim
neprijateljima, koji su, kako Se mnije, njihovu dravu nc samo pogodi Ji 0 ni ni iiinogili *c- 0.11a
: a lovi
nego posve razorili zbili su mnogo prije Kristova dolaska;
koji
jx ililotJ.J:
ulananou zloinakih povoda oJo je od rata Marija i Sule do ratova Kfisiovli aolass.ii
Se r tori i a^ i Kaciline rs (od kojih je prvoga Sula-prognao, a drugoga
titio), odatle do rata l^pida i Katula<; (od kojih je jedan htio ukinuti, a drugi branili

(~'\) Augustinova primjedba oduje ovjeno osjeanje: Hokinuta jc jpr.me- na crta i-ZTOKh)
i rata. tovie kao da ji* ral bolje titio ivotna prava rege mir.

A Kvinl Scrloiijc, vudU puke Stranke nakon utira pocjidc. Prcdvudci


uk'jpiu ji vojsku u panjolskoj, .lupimo r.t, *nnnpiz> SCllBta do ?1. (5.01:..
Od njihovih :a3ilika.
B LaiCiJi: SCCKIJC KaliHoj. oiiroaiaeni plimi:', kej i x 5. Pf. Kr. p:iprcjila<: piihuiiu, j p/fvcar. Ta inu
ga je siuhio Ciceron 'ieo konzul. Kaiihae je pMBjai> i puknuo u tiorbi.
C M. l:milije Lcpicl, kiinaul ?#. pT. Kr. Iokcjno ponijriri Muline cdridbc;
r.i Janikulb d/ugi >.0nul Kvinl Kalul. vou plemstva 1.1 '>cnzi1u.

pobuiljcni:LllZUbncc.
kad a
jc uhin jecan
jc Uruta propala. Oruj;u urnlu ji pokudo 63. pi. Kr.. ali
porazio

je u

tliv.i-

ru nt a belJo Mariano atquc Sullano ad bell Sertorii et Catilinae (quorum a Sulla fueral
illc pTosen'pluS.- die nutriusb indc ad Le- pidi et Catuli bdum 'quorum alfer "esta Su II
an a rcseindoro: aller dcFcndeie cupiel.iai.). inde ad Pomneii et Caesaris (quorum Pompeius seccaior Su Mae fuerat ciusque. puicntiain vd aequaverar vel iam et iam super a ver
a l ; Cwusar au lut n Pompeii potentiam non fe- lebal, sed quia non babebal., quam i.amen
ilio viclo interf eu loque Ircmscemlii}, hivir. a 6 ahiun Cacsarcm. qui pose Au gui lus a ope
lia* lus esc, pervenerunt, quo humera rue narus csi Ch ri s tu s. Nam et ipse Auauscns
ci:m muliis gessit boUa civil a: et in eis eciam mulli da- rissimi viri pericrunl, inler quos et
Clcero, disertus ille arlil'ex regendae rd publie. Fompe qi lippe vi cto rem Gaium
Casa:emr qui vieioxiaiu civilem elemencer exercuit suisque adversars vitam
dignilai.cmqi;e doua vit, amquam regni appel i 10 rem quorundam no- bilium cornu ratio
senatorum vel ut / pro rei publicac liberia te in ipsa curia trucida vil. Huius deinde
potenciam multum mo.-ibus dispar vitiisque omnibus inquiiatus atquc corruplus
arl'ed.ave vj- debatur Anioui us, cui vehemer.ter pro cadem ilia celui. patriae li ber laie
Cicero resiscebac. Tune emerseral mirabilis iodolis adufc- seens ille al jus Caesar, illius
Gai Caesaris filius adoptivus, qui, m. dixi, postea est appdltuus Augustu*. K'uic adule
scenli Caesari; ut eius potentia contra Amoaii.im nue rire cor, Cicero favebai, sperans eurn
depuis n el oppressa Antonii domina lione insiauraturum roi publkae libe riaient, usque
adeo caccus al que improvidus futurorum. ni ille ipse iuvenis, euius dignilalem <ic
potescatcm fovebaI: el eumdem Ciccronem occidendum Antonio quadam quasi concordiae
pactione permit lerci el ipsom libercatem rei pubJieae, pro qua multunt ille clam ave rat,
dido-u pronriae subi u g rei.
31. Peo* su os. accucnt de taillis malis, qui Christo nosiro r- ma firali s uni
de tantis bonis. Cor te quj;do ilia ma la bebant, ualebaru arae ouminum Sabaeo thurc se
f r :i I.
r risque recentibus halubanlv'1, cia- reban 1. sacerdotia, fana rcr.klebanc, sacrinca/batur,
ce: 97
ludebaf.ur, fu- rebatur in remplis, cruando pas sim tant us civjum sa n gui s a civibus
non modo in ucieris locis, cerum ctiaro inler ips r'1 ileori.im air aria iiudebaur- \'oa ele.git
templum, quo coulure rei. Tu Ni lis, quia ."rosira elegeriji. Mu eius. Hi vero qui mulio indignius insu
Iront lempo- ribus Christian (s. aut ad loea Qu i si o dieatissima eonfugenmt, auc illuc eos ut
viverent eiiam ips barba ri dcduxcrutl. JHud scio ec boc mecum. quisquis sine sludio parti uni
iudicaU fadllime agnnscir (i:t omitrao cetera que multa commmora vi el aJia multo plura qutu*.
coinnerni>?are lon.gum pucavi): si hunianum gem.is ante bella
Ante Chc:

ctiaiu :>:
iriKiil:

PL

no

verunt... ips*J

verurn

inter ipsa quoqtie M., vanuw eciam

incur-

ip\a quoque

kwisks.

VERGILUH: Mn. fl1617.


Slitine naredbe), za li ni do rala Pomjveja i Cezara (a od njih jc Pompcj bio bulin sljedbenik i
njegovu je mo io sustigao io premaio; Cezar opet Pompe je ve moi nije podnosio, jer je sam lad
nije imao, ali kad je Pompe] pobijeen i ubijen, on ga je ak nadmaio), odatle opet do drugoga
Cezara, koji je kasnije nazvan Augustom, za ije se vladavine rodio Krist.
A i san August s mnogima jc vodio graanske ratove, u njima su pogi nuli mnogi veoma slavni
muevi, a medu njima i Ciceron, onaj rjeiti vinik u umijeu upravljanja dravom. Ali Ciaja
Cezara, pobjednika nad Pompcj cm (koji jc nakon pobjede blago postupio s graanima, te podario
svojim protivnicima ivot i poloaje) urotnika skupina se natora plemia, sudei da tei za
kraljevskom vlau, ubije ga kao radi slobode, driavc u samoj zgradi senata. Tada sc kao
nasljednik njegove, moi pojavi Aniooije, ovjek veoma razli ilog udorednog znaaja, okaljan i
izopaen svim porocima; njemu se., u ime one isle slobode domovine, estoko opirao Ciceron.

alim se pomoli mladi udesna znaaja, onaj drugi Cezar, posvojeni sin Gaja Cezara, koji se
kao to rekoh poslije nazva Augustom. Ciceron je pomagao toga mladoga Cezara, kako bi
njegovu mo ojaao protiv Antonija, nada jui se da e laj polo se suzbije i zatre Auloilijeva
vladavina *-*- uspostaviti u dravi slobodu (45); toliko bijae slijep i nemoan predvi djeti budue
dogaaje. Naime, laj mladi, kojemu je pomogao u dosto- jansivu i moi, izvuci Anlotliju (a unutar
tobonjeg ugovora o pomirbi) ioga stog Cicerona da ga ubije, dok je slobodu drave (u ime koje je
Ciceron tako esio vapio) podjarmio svojoj osobnoj vlasti.
hi'sciiitii i
31. Neka svoje bogove optuuju zbog tolikih zala oni koji su naem Kristu Kuko
s;iLa.Jtjv
rA/vcihe
p:nezahvalni na lolikim dobrima. Zaista, kad su sc 1a zla zbivala, na
UUUju
KriiU
rtvenicima boanstava *sabejski gorio je tamjan i mirisali svjei <Mli tojimn SC Jlc
puiia Uo^zj.' IJUvijenci21*, sveenici su bili aeni, .svetita su se blistala, prinoene su doii Ova. k-iL A iV lJflJcc
r.rccc
Jo Kidale U
rtve, prireivane su igre, mahniialo se u hramovima u doba kad su krv
CRC 00 bi M kcien .a
graana na sve strane prolijevali graani, i io ne samo na oslalim 4rov-hu
mjestima nego i izmeu samih rtvenika bogova. Ciceron nije u hramu potraio
pribjeite, to ga jc Mucijc tu uzalud traio. Doim oni koji mnogo nedostojnije vrijeaju
kransko razdoblje, ili su se sklonili na mjesla ivamo posveena Kristu, ili ih onamo
sami barbari dovedoe, kako bi ostali na ivotu.

Samo jedno znam, i svatko tko prosuuje bez stranake pristranosti veoma e lako priznati (da
prijeem preko mnogih ostalih primjera, koje. sam ve spominjao, i jo onih mnogih, za koje sam
mislio kako bi bilo odve dosadno da ih navodim): da je ljudski rod pri tova lio

21(4f>) Pisac sc ci priji kc slae s sudom drugih, kao npr. Azi ni i a Pol iona (/?rf civ. Caes. '/ I*op.
f r ). koji su istukli Gcsmuovu naivuos: kud se kao ovjek pera l rjeitosti upustio u politiku.

Pnica Chrislianam i-cciperei disciplinan! et ronsequerelur rerum 1aoq vas1al.iu, qi.ianta lilis bel
lis Europam Africa mque eontnVi, ji'IIi.is lalium, quilcs mine patimur, nisi Chrsiian<>e religioni
mala ella tnbuisse. Multo auiem minus corum voces lolerarentur, quan tum actincr ad Rumanos,
si Oirislanuie religin i s rcccplionero c.1 dolama lionero vel irrupo <l(a> Gallorum vcl liben ni ti
u mi ni s gniujfiquC illa depopulati vcl, quod cuneta mala jiraecedit, bella illa civil i i
sequcrcutur. Mala etiam alia, qnae usque adeo iucrcdibi- lirer a cci derruir, ul jnfer pro eliga
numerarentur. si Qiriatiams emporibus <u:ddisseril r quilius ea nisi Christianis hot ni ai bus
tam- quam crimina obicerent? Omitto quippc illa, quae 111agis fuerunl mira quam noxia, boves
lueutos, tn huiles nondum natos de uieris matrum quaedam verba clamasse, volas se serpcnics,
feromas et gallinas et humilles in roaseulmum sexuni fuisse conversas et es tera huios mudi, qiini:
in eorum Jibrs non / fabulosis, sed histori is 10-, seu vera sea falsa sint. non infcmul. hominibus
perniciem, sed siuporern. Sed cum pluit Ierra, rom pluii creta, curo pluit 1 api di bus (non ut
grando iippellari solet hoc nomine, sed omnino 1 api dibus) 5 71. hace proJoci.o etiam graviter hiede
re potuerurtt, Le- gimus anud nos Adunis ignibus ab ipso monris verdee usque ad 1 i 1iis
pfoximum decurrentibus ira maro ferbusse, t rupias ureren- tur, ui. " v pices navum solvcrcntur
'M. Moc u ti que non levcj' noxum fuit, quamvis incredbitcr roirum. Kodcvn mrsus aestu
icnium tanta vi fa villa c serpserum oppletam esse Siciliam r uc Catineusis urbs cela obnila el.
pressam dirucroi; qua calamita te permoti miscrieordilei- eiusdein anni trbutum ei relavavere
Romn i1,x!. Lo- eushlrum ci.iam in Africa multitud me m proriigii similem fnsse, cura iam esset
populi Uomani provincia, literis manda vem ni; consump- tis enim fructibus foliisque lignoruin,
mgcnli / al que inaeslimabili nube in marc dicunt esse deiectam; qita morlun reddiiaquc lii.orihus
arque / hinc aere corrupto tantam ortam postilentiam, ul. in solo retino Maslnissae uclingenta
hominum mi lia perisse referan tur et multo amplios fu icrris litoribus proximis 1I?. Tune Uticac ev
triginki milibus iunioruiii, cmae ib i eriiiu, deeem mili a reman si sse confir man i- Talis itaque
vanitas, ijualem ferhnus eitjuC responderc com- pelliinur, quid horum non ('hrisianae religioni
ribuerci, si tem- porib'us Christianis vid Cre? Kt tarnen diis suis isra non iribuunt. quortun cullum ideo requirunt. nc ista vcl minora pal jan ti.ir, cum ca maiura perlulerint a quibus antea
colcha ni ur.

v<:t .Vi.
opprcsxa Ai.
lj'sp. .TVTJF, Ah urbe unid. \ 10, 6; 22, 1, Vr. 24. 10, 10; 27, II, 4; 31, 12, 6; Ti:r,MP,
OPSEKVF.MT, Prad. 15. 24. 26. 27. 27 a. 41. 43. 53. 5S: RUZUF, flisl. . 4, P.
LIVT.in. Ah urbe cud. 27, 37. 1.4; JULIJE OPSEKVENT. De ino<l 44. Jl. 54; OROzi.rn. nsi. 5.
ib, s.
kranski nauk prije Plinskih ratova, i da je uslijedilo onakvo razara nje kakvo je o tim r ai ovi ma
pretrpjela i Kampa i Afrika, ni jedan od njih koji nas sada vrijeaju ne bi Ih zla pripisao niemu
dru ome osim kranskoj vjeri. Njihovi bi povici biti mnogo manje podnoljivi (koliko se cie
Rimljana), da je prihvaanje i irenje kranske vjeie preihodilu bilo onoj provali Galu. bilo poplavi
Trbera ili poaru to je opustoio Grad, bilo pak najveem od svih uli zaIa graanskim ratovima.
Pa i Ona oslala zla koja su se tako nevjejojatrto /bila te su ubrajana medu kobna znamenja
da su se dogodila u kranska vremena, komu bi se nego kranima pripisala, kao puki zloini?
Prelazim, dakako, preko onih znamenja to vie bijahu zaudna negoli Sleina: preko volova to
govore; preko djece to jo neroena izvikuju neke rijei iz u i robe materine; preko zmija koje tete;
preko ena i koko iju preobraemh u muki spol; le preko ostalih slinih pojava, koje, navo ene u
njihovim knjigama ne izmiljenih pria, nego povijesnih doga aja51*) bile istinite ili lane ne
donose ljudima nesreu, nego ih zapanjnju.
Ali kad je u obliku kie padala zemlja, kad je padala kreda, kad je padalo kamenje (ne grad ovi na
,o;

r<

$fo se obiava tako nazivati, nego pravo stijenju} 1 lw), uuda je to zaista moglo i tee nakodili.
Proitali snio u tih povjesnika, kako od tekuih ognjeva ETue sto -su se slijevali sa samog vrha
planine do najblie obale more bijae tako uzavrelo da su stijene izgarale, a brodska se smola od
vreline rastapala.10-) To nije bila nikakva laka teta, ma koliko nevjerojatno udna. Od te iste
bibnjc ognja, kaza, da je lu)tka sila pepela zatrpala Siciliju da su u gradu Kataniji krovovi popui
ili pod lordom i kue se uruile; ganuti (om nesreom Rimljani su im milosrdno smanjili javni
porez z.a tu godinu.22' Isto je tako zapisano o udesnom jatu goleme mnoine skakavaca u A trici
(koja je tada ve poslala rimskom provincijom); poto su izjeli i plodove i Jie s drvea, kau. kako
su se u velikom i ne iz mjer ljivom oblaku sruili u more; a kad ih je uginule more izbacilo na ohate
i od toga se uzduh zagadio, izbila je takva poast, da je samo u kraljevstvu Maini se, kau,
ponmiralo osamslo tisua ljudi, a jo vie u zemljama blizu morskih obala 23*- A u U trk i, od
trideset tisua mlaih ljudi, koji tu bijahu, tvide kako ih je preostalo svega deset tisua.
Ako bi, dakle, takva ispraznost, kakvoj Smo izloeni i kuj oj smo prisi ljeni odgovoriti, opazila
togod takvoga u kransko me razdoblju, koji lo od lih dogaaja ne bi pripisala kranskoj vjeri?
Pa ipak oni takvo io ne pripisuju svojim bogovima, ve zahtijevaju da se oni tuju, kako ne bi
irpili ova sadanja manja zla. premda su oni to ih neko tovah u jo vea zla pretrpjeli.

KNJIGA IV.

Knjiga ,ir? dijeli na tri dijela.


i! prvom dijelu imamo batak epilog prijanjih izlaganja. August in itu.islira u prvom redu na
politici gospodovnnju kao kamkierotici povijesti Rana. To razmatranje uvodi u zbiio povijesno
istraivanje imperijalizma: prema povjesnicima l rogu i Justinu imperiju/izum j<- za podao Nino.
AaguMi/i zakljuuje da se nepravedni imperijalistiki rat ni u emu ne razlikuje od nasilja Uto ga
etno gusari i pobunjeni gladijatori (1 7).
li dragom se dijela dokazuje da se na temelju paljivog ispitivanja pjesnike i puke mitologije,
pomou naturalisiuke interpretacije i razliitih fdoz.ol.skih teorija, otkriva monoteizam, ili se ide u
susret apsurdnom pamet?, mu i imanentizmu ($3).
U treem se dijeiu promatraju boanstva koja se zazivaju kao uvari veliine Rima, meda
ostalim boice V'iktorija, Forama i Feiicirtts: to nj sa boanstva, ve dar jedinog pravog Roga. Ta
boanstva nisci, dakle, ni stvorila ni branila ili garantirala uveavanje i mo imperiju. tovie, kako
izravno priznaju najbolji rimski pisci, kao Muc.ije Seevola, Ciceron i kuro/t, ido{Of>oklo/>ik> je kuli
pripomogao kvarenju udorea, te dosljedno i etikom i politikom propadanju (1434).

22''ML'l.rjK OPShKVHKT, V vrod 29: OROZF.TP.. Misi. 5, <3, 2. VIlJI,I.IK OrStKVHNT, V vro 32;
GROZI JE, flisi. 3, 13, 3.
23JL'I-IJK Ol'SLKVLNT, Dc vrod. 3: GROZITE, Uist. 5, II.

BREVICULUS

ce x 1. De his, quau primo volumtue dis put a! a sunt.


2. DA
his, quae libro secundo et tertio cont'meniur.
3. .4
letir.udo imperii, qr.ee itonnisi befits adquirifur,
in battis si VA
sapientium f to belt da sit sive felicium.
4. Quam simiia shit latrociniis niijrru absque irJ.stif.ia.
5. De
iugitivis gladiaturibns, quorum potent in. similis
uerii regiue
dignitcii
6.
De cupidiittie Ni ut rgis, qui ut lo.Hus dominer eut r primus infulif be! fa finit intis.
7.
An regyui terrera), inter pro fact us sues at que defer.; us dear uni iuventur vet
dcsA.nmtur auxiiio.
8.
Quorum deorutn praesldio paient Remuni imperium suum and tun at que serrt! un, cum
singulis vix singularum return tuitianem commit tendam esse credideriut.
9.

An

imperii Roirtani am pi Undo ci di.uiurnit.es ovi


fuerit adscribenda, quart summum deum. cut tores ipsius opinent nr.
10. Quas opinioiiAs s ccuti shtt, qui divers as deos diver sis muntli parfibus praefecerunt.
t:<: x\ i-{.
p)e mutiis diis, quo* doe.tiares paganarum unum ewnd.emquA ovem
css A defA.ndunt..
12. De apipiotr.e ear tun, qui Deuni enimam, mundi d mundum corpus ))ei esse putaverunt.
13. DA bis, qui sala ro.tianelia ardmantia partes eSSc unius Dei esseruni.
14.

Augment, a. regno runt Join incongrue ter ud.sc.ribx, cum, si Via one tit volunt dee est,
ipsa huic negotio s-ciia siifji.eeret..

15.
16.

.4 congruat bonis fa tins ve'de regnare.

17.
18.

An, si lovis summit poiesias est, At i a m Victoria dee debuerit aestimari.


Flicitaient et Forluiiam, qui dees put ant, qua rat one SAocnumt.

Quid juerit quod Patinant omnibus rebus et omnibus motibuS deos singuios dputantes
aedem Qui A (is extra portas esse valuer unt.

De Fonunu yr/uliebri.
De Viril (te el Fide, ques pagam tempi is et sac ris hunoravermii praeie.rmittenfA.s lia
bane, quae similiier cofendu fuernnt, si rect*: Hits divi.nitus tribuA.batur.
21. Quod to.-urn non. xniellegenies Deum Virfute saltern et. Felicitate dAbuerinf esse com etui.
O onome io ju pretresano u prvoj knjizi
1.
O onome u> ju sadrano u drugoj i treoj knjizi
2.
Da U sv proirenje vladavine, d<r kojeg u- no dolazi nego rutavima* moe
3.
ubrojiti meda dobra bilo onih koji su miriti bilo onih koji sa tremi Koliko tu nalik na razboj tii/vu
kraljevstva bez pravde
4.
O odbjeglim gladijatorima, kojih mo bijae nalik na kraljevsko do5.
moj art sivo
19.
20.

O pohlepi kralja Nina, koji prvi zarad ta susjedima kako bi proirio


svoja via ii
Da ii zemaljsku kraljev sivu. a njihova usponu i padu, bogovi pomazu, odnosno naputaju
liz pomo kojega od bogova misle Rimljani da je njihovo
ratio i odralo se, kad jedva da su mogli pojedinima o<i njih
uvanje pojedine M vari

S.
7.
Carstvo
povjerili

Da li je irenje i trajanje Rimskoga Carstva trebalo pripisati Jupiteru,


9.
kojega njegovi tovatelji smatraju vrhunskim bogom
Za kakvim su se mnijenjima povodili oni koji j< zc ncsiojnike razli10.
itih dijelova svijeta postavili razliite bogove
O mnogim bogovima, o kojima oni .ueniji od pogana tvrde kako v
11.
jedno ie isto s Jupiterom
O mnijenju onih koji mi fjaka kako je Bog dua svijeta i svijet tijelo
12.
Kozje
0
onima koji tvrde kako ta samo razumne ivotinje dijelovi jednog
13. Koga
Uveanje kraljevstva neprimjereno ii- pripisuje Jupiteru, jer ako je
14.
kao io oni hoe - Pobjeda boica, onda bi ona sama do stajala za taj posao
1
'rii ii j7 do b nm Ij u dim a d a ele ? >ro in i i i v oj u via ii a viri u
15,
Za io su timijani svima stvarima i svima djelatnostima dodijelili po16.
sebne bogove, ali su svetite boice Quii:< posni vili izvan gradskih vrata
Ako Jupiter posjeduje vrhunsku ovlast, treba li i Pobjedu smatrati
17.
boicom
Oni koji misle da .< Sri'inosi i Srea boice, kako ih razlikuju
16.
O enskoj Srei
19.
O Vrlini i Vjeri koje su pogani astili hramovima i svetitima, zaobi20.
lazei ostala dobra, koja su trebali slino tovali, oko je tima s pravom pr(davano boanstvo
Kako rtisu bili spoznali jednoga Koga, barem .su se trebali zadovoljili
21.
Vrlinom i Sretno.iu

De
sciernia colendorum deornm, quam a sc Varro gioriazur
colla tarn C.W Romanis.
23. De Felicitan?, quant Romani, mult or uni venar atores deornm, din
non
coiner uni honore divino, cum pro omnibus sola sisfficeret.
24. Qua
rations defendant pagar,i, quod inter decs colar( ipsa dona
divina.
25. De
two taniuirt cplendo Deo, qui licet nomine ignore tur, uunen
folic if ads dato.r esse sen f.itur.
25. De
hid is scaeutcts, quos si hi dii celehrari a stiis cui lor thus exegeriua.
27. De
trtbus generibus dec rum, de quibtts Scaevola pond {ex, disputavii.
28. An
ad obtine udum dilatandumqn e regnam profiler it Romanis cui tus
d eo rum.
29. De fah Hate auspicii. quo Romani regni fortitude ei stab Hi ins visa est india: ri.
30- Qualiu de diis gentium el iam cui (ores se. sen tire fufmntur.
31. De
opinionibuS Varronis, qt reprbala persuasion* populari, licet
ad noiHUttn veri. Dei non perveneri.i, nnum lamen deton eolcndutn
22.

t;c x i

c CM merit.

Ob quarn speciern uiilitaiis principes gentium apud suhiemos stbi popufos falsas religiones
volite run.l permanere.
33. Quod indicio et potes late Dei veri omnium regum at que regnorum or dimita situ tmpora.
34. De regno ludaeorurn, quod uno el vero Deo insrttuium atque scrvatum est, donee irj vera
religions manserunt.
O znanosti tovanju bogova, o kojoj Ji' Varan hvali kako ju ja dm Rim
22.
ljanima
O Srrinosti, koju Rimljani (inae i to vatelji mnogih bogova) dugo nisu 23. tovali boanskom au,
iako bi ona sama doma jala za svr ostala Rojim razlogom pogani brane to to same boanske darove
tuju kao
24.
bogove
O jednome Rogu. kojega jedinoga treba yHrvati, koji je prizmu kan
25.
darivatelj sretnosu, iako mu se ne zna ime
O kazalinim priredbama, koje su U bogovi od svojih tovatelja traili,
26.
da ih njima slave
0 tri vrste bogova, o kojima je raspravljao veliki sveenik Sce vola
27.
Do ii je tovanje bogova koristilo Rimljanima u stjecanju i k trenju vfa28
davine
O lanoi prorntva, koje se inilo da najavljuje snagu i po.noj unosi
29.
Rimskog Carstva
to o poganskim bogovima priznaju da misle i sami njihovi tovatelji
30.
0
nazorima Varu na, koji je ukorivi puko vjerovanje (iako nije stigao do31. spoznaje
istinskoga Boga), i puk mislio da treba tovati samo jednog boga
/J)og koje su vrsi e korisnosti vladari naroda volje i i da u lanim vjerama
32.
ostanu njima podjarmljeni narodi
Po stidu i moi istinskoga Boga odreena su v teme na svih kraljeva
33.
1
svih kruljevsiitva
O idovsko me kraljevstvu, koje je osnovao jedini < istinski Bog i koji
34.
ga je uvao dotle dok idovi ustrajahu u istinskoj vjeri
32.

LIBER QUARTUS
Num. MI.'LTl Ol iWUbUU.NT AD AUCENDUM IMPERIU.VT

Dvtninandi ib ido ttislori/.e disseritttr (-7) ds ce


Onid tic
morlbus
rj.-nus...
I'l. ]ir

<:<: vs

PL 112

i. De civilalC De dice re

exorsus prlus respondendum puiavi


ducc- ................................ .
ems men ii:is.- qui ierren a gaudia con sedantes rebusque lugacibus inhiames, quidquid in
eis trste misericordia pocius adnionentis De i qua ni punientis seve rtate paiiuntur,
reJigiom inerepitant Cluri- stianae, quac una es? salubris et vera religio. Ei quoniam, cu ni
->il. in os ctiarn vulgus ndoctum. vclut doctoro m auctoritate in odium nostrum gcavius
ivritamur. cxisiimaniibus impericis ea. quac suis iemporibus in so lite accidcrinlper alia
retro tmpora avoid ere non so I ere. corum que opinionem etiam bis, qui cam falsa m esse
nove rum, ut adversas nos josla murmura habere videa/ilur, suae scient'tae
dissimulation? firmantibus: de libris, quos auetores eorum ad eognoscondain praeteri
comm tcmporum hisioriam memoriae mandar.: run I, )o/ige aliter esse quam pulan I
demonstrandum fuit et simul docOndum dos falsos, quos vcl palam colebant veJ occulte
adhuc coluol, eos esse immundissirnos spirit us et malignissi/tiOs ae falla cissi/n as
daemones, usque adco, ut aut veris am Act is criam, suis turnen criminibus delectentur,
quac sibi ceJebcari per sua fes la voluerunl, ul a perpctrandis dumuabiJibu* factis
humana revocan non possil inlirmiias, duni ad baec imitauda veinl divina piacbctur
aucioriias. .lfaec non ex nostra conieciura probavimus, sed pa Him cx recent i memoria,
quia ec ipsi vidimus taha ae talibus numinibus exhiben, / panim ex litceris eorum. qui non
la/nquam in contumelia/u, sed tamquam in honorem deoiurn suorum sta conscripta
posieris reJiquerunt. it a ut vi: doetissi;uus apud eos Varro et gra- vissimae auctoritatis,
cum rerum Emmanarum at que divina rum iJisperttos faceret libros, alios human is, alios
divinis pro sua euiusque rei digniiaie dismbuens, non saltern in rebus bumanis, sed in
rebus divinis ludo> / scaenicos pone ret J. cum utique. si tantummodo boni el honesri
homines in civitatc essenl, jiec in rebus humauis ludi sc&e/iici esse debuissent. Quod
profiXto non auelo- rita to sua fecit, sod qi.ioniam eos Romae natus ct edcalos in divinis

acciderunt

M.

RIMSKI IMI>&IUJALJZAM J POUTT-.IZAM

Povijesni sud tiaJ imperijalizntorn (i- 7)


1.

1?
Kad sam zapoeo pisati o Dr/ivi Bojih prvo sam pomislio. <> kako je potrebno *:n
u |>Tv:>j
odgovorili onim ne prijatelji ma koji, leei zemaljskim radostima i udei za
prolaznim sivaiima, kad god u njima togod pro pate (a to im vie doe od Bojeg
milosra koje opominje negoli od strogoe koja kanjava), oni zbog toga optuuju
kuansku vjeru, koja jc jedina zdrava i prava vjera. Naime, medu cima postoji i neuka
svjetina, koja ugledom uenjaka podjarena jo nas; ee mrzi, jer neuki miliju kako Se
neobini dogaaji njihova doba nisu u obiava li zbivati u prolim vremenima; a oni pako
koji znaju da je takvo mnijenje lano, ipak ga potvruju zaiajivi vlaslilo znanje. kuko bi
se inilo da takvi s pmvom rogobore protiv nas. Sloga se iz knjiga, koje su njihovi pisci
napisali da bi se upoznala povijest proli Ii dogaaja, moralo dokazati da jc posve
drugaije negoli rnniju a iS1 udobno pokazali kako su lani bogovi (koje su ili javnu
tovali ili ili jo laj no tuju) puki neisti duhovi i opaki i lani zlodusi, i lo u lobkoj mjeri
le uivaju u svojim istinskim ili izmiljenim zloinima, koje su uS htjeli da im slave
javnim svetkovinama, tako cia se ljudska slabo si cic mogne odvratiti od vi onja
kanjivih djcJa. kad kao da na njihovo nasljedovanje poriva boanski ugled.

A ti isu 10 tieka naa puka nagaanja, nego se dijelom le melji na ne davnim dogaajima,
jer smo i samt promatra li te pritedhe namijenjenu takvim boansivimd; a dijelom potjee
iz spisa pisaca koji to osla viu potomstvu oe kao prijekor bogovima, nego u njihovu ast,
lako le njihov najueniji mu i osoba golema ugleda, Varon, kad je podijelio svoje knjige na
one o ljudskim i onu o boanskim stvarima, rasporeu jui svaku od njih prema svojem
dostojan sivu. kazaline igre nije lollko smjesi io meu ljudske koliko meu boanske
stvari'1 , iako kad bi u dravi bili sumo dobri i asni ljudi onda kazaline igre nc bi
smjele bili Oak ni meu ljudskim scvaiims. A on to, dakako, nije uinio po osobnoj ovlasti,
nego je budui i roen i odgojen u Rimu usta-

VAROM (u Aug.). Anli.q., tr. 170; US1). L1VIJE. Ab utba cond. ?, 2, 1-i; MAKRO BIJTE.
Saium. 1. 11, 3.
rebus juvenil. Ec quoniam n fino pricni Jibri, quae dciceps dicencia es sent, bit vi ter posuinius et
ex hi* quaeriam in tiuobus con sequen libus di xi mus, cxspcctalioni legentium quae resume redd
cada cognosuiuus.
1

2.

,.vt <3

VTnpo-

atquo uali bus.

FL 11?

iura

I uti*.:
Cjlaml'ji-

Promiseraimis ergo quaedarci nos esse die Euros ad versus eos, qoi Romanan rci puidicae
elades in religioncm nostiarn referunl, eL commamoral ur us quaeeumque el
quancacumque occurrcxe pocuis- stiir vel satis es se videientur mala, quae ila civitas per
lu it ve) ad eitis imperium provincias pcrtinenles. antcquaxn eorum sa cr nela prohibit a
fuissenl; quae omnia prorul dubio nobis iribuerent, si iam vel i Mis clarcrel uoslra reliqio
ve) i La eos a saeris sacri leeis profiiberer. laee in secundo e cor to libro satis,
quanlum existimo, absolvimos, in secundo agentes do inalis morum, quae mala ve
sola vel maxima depu/lauda sunt, in lerio autern de his mal is 3. quae srulri sola
perpe evhorrent, corporis videlicet ex I ejn arum que re rum, quae plerunaque pariumur
el boni; lia vero mala non dico puf enter, sed libeurer habent. quibus ipsi fiunl mali. Et

qua ni pauca clixi de so? ipsa cvitatc at que eius imperio! nec imJe omaia usque ad
Causa rem Augustum, Quid, si com memora re voluissem 01 exaggerare illa mala, quae
non sibi invicom homines iadunt, sieur sunt vas la lion es eversiones que bellantium. sed
ex ipsius mundi elomencis terrenis aeciduiit rebus {quae uno loco Apuleius breviter
slringit in eo iibeJJo5 quem De mundo senpsit, terrena omnia ciicens mutaciones,
conversiones el infer i tus haber e; narnqi te hn ni odiis :remoribus terra rum, ul. verbis
eus utar, dhstdtse. humunt e interceptas urbes vum poptdis dicit; abrupt is eii.am. it n
bribas prokit as iotas es se- regiones; Ules e.tiam. quae print fue rant continentes, hoz pit
bus dique advens [tac ti bus inst datas aliasqae desidia mar is pedestri accessu pervts
[actas; vent is <tc prvceUis event it esse civi- iates; incendia de nub i fu is emtcasse, quibns
Orient ts regiones confla- gratae perieruui, t: r in Occident is piatjis scaiurigines qoasdant ac
proiuviones easdem strages dedisse; sic ex Aatnae veriidbus quondam efhitis crate rib us,
did no incendio per dec! via, tor rent is vice

- riasj is p. .Vi.

^ libro M.

novi da su tc igre mu-Ju boanskim ivaima (\). I budui da smo na kraju prve knjige ukratko
iznijeli o emo ireba dalje raspravljali, Ic smo
0
poneumu od toga i govorili u slijedeim dvjema knjigama, moramo, kako bismo
udovoljili oekivanju itatelja, i /.nije ti jo ono lu preo staje.
2.
Obeali smo, dakle, kako emo odgovorili loeod onima koji 0 >' i:-' i\!
v
, , y
'
v.
> ,
,
zbog nesrea rimske dravu optuuju nasu vjeru, J da ccmo navesti i iv-oj kvizi
(ega se i koliko uzmogne ni > sjebi i ili narn se uini dosiamim) od
onih zala io ih pretrpjee njihova drava i pokrajine pod nj/inom
vlau, prije negoli bijahu zabranjene njihove rtve- a nedvojbeno bi
sve ce nedae nama pripisali, da im se ve bila objavila naa vjera ili da
im ve tad bijahu zabranjeni njihovi svetogrdni obredi.

-SOji-c.ilu

Te srno stvari, kako nam su ini, dostatno razrijeili u drugoj i treoj knjizi, pozabavivi u drugoj
knjizi zlima udorednih obiaja, zlima koje treba smatrati ili jedinim ili. najveim zlima, ,i u treoj
knjizi onim /lima koja se ljudi jedino boje trpjeli, naime: tjelesnim i izvanj skim nevoljama, koje
veinom trpe i dobri ljudi; ta zla oni primaju ne kaem slrpljivo, nego rado, zla od kojih sami
postaju zli. A kako sam zapravo malo rekao o samoj dravi i njezinoj vladavini! O tome nisam sve
rekao ak ni do Cezara Augusca! $10 bi bilo da sam ushtio nabrajati
1
isrieati ne ona da to ih ljudi jedili drugima nanose, kao to su ruenja i pustoenja
zaraen i ka, nego ona co ih na ovoj zemlji nanose sama poela svijeta! (O lome u
kratko na jednom mjestu govori Apulej) A u onoj knjiici stoje napisa o svijetu, kazujui
kako Sve zemaljske slvari imaju svoje mijene, preokreie i propasti; naime, da
se.posluim njegovim rijeima: Od pretjerane trenje /cinije tJo se rasrvoriJo i
progutalo gradov zajudno sa stanovnicima; dok su itava podruja spJavili pro lomi
oblaka; jedni dijelovi, koji ranije bijahu kopno, od uestalih na vala poplave postadoc
otocima, dok se. do drugih, otoka, puslo se more povuklo, sad moglo doi pjeice;
vjetrovi i oluje poruili su gradove; iz ohlaj a udarili su ognje vi, koji s pa lie I unitic
podruja na Istoku, dok na Zapadu istu propast izazvac provale voda i poplave (2), iako
jednom s vrha Elne, po boanskom poaru, rastvore se groila. te

(1)

Kazaline priredbe (iutii

iCataiii)-

o knjima gOVOri Varon u 10. kr.jizi svojih Starina

<.AiiiquiMie$ termn <Uv.*, postalo su tibj/o sasiavni dio javno rc- ligi e icr su isprva

i :uli: ne sami) igre Hu<ii/ nego i pomirbeni obredi malih seoskih ili pastirskih zajednica,
ili slavlja u ast I ara i Mae a prud a kn.
(2)
Rije je bez MJimje o izvorima zcuiaoc ulja: Pliniju npr. {,\<H i/jr. 2. i IJU-1 i 1) pie iii.f:i koja
izvire oko babi Lomi \r.apkthag/ki vmivil.r. jjerzi; ski
cifra
BahUonvm
tr in AsiuCtnis Purchiac). Sline podatke do
nose Ajuijan Mar ceh.i, Plutatlt i Strahoti. Vegadja pie o vojnoj upotrebi izvjesnog zapaljivog ni ft (vid
um tuiad inc.fridMriitrr: vocant: F,pit. rs.i m:i 4. S).
A T.-jr.iif A pille j ACI i ISU. fv Ki.J. ailitkj pisae. rnlun u Nurr.a-.ji. Naj p)Z.1 Jlva nu je liiclu Fti- jfi vori Zi li Ziot-tr /M/Aj. U jau liailaiulk :>>mfctv i fil.ocfijc. AlkusUh mo liavc
i i rs/iva v|>lcmcr..im plav M ikom-:. APvk'j jt pSu rsprva Fittor.i aCf.t/iKe i (>z .-ico .SV:<*>g- ii. u kojima oo i adu jt plaviiioki I&LL a noanistv-j. zlon i
iobrim Lubimna i* o n;td.v.rvi:li

'i'ariia.

urjgi'j

Dr. crv. Dm 4, 2-3

/Inmnw eacitmsse.iSi haec a I quo buius modi, quae / iabcL hi.storia, unde possum, colligere
1
vofuissem,CC
quando
finis sem? quae illis lemporihus evenerum, autequain 0'fmM.i nomcn ulla isto- rum vana ec verae
saluti perniciosa co/Tipricneret? Promiseram etiam me domonstrauirum. quos earunr mores et. quam ob causam
Dens vents ad augendum imperiuui adiuvace riignatus esc, Jn cuius po- (estate sunt regnn oxxwia, quamque nihil
eos adiuverint hi, quos dcos put ant, ei polius quantum decipiendo et a!le;ido noruerim:
jitde uunc mihi video esse dicendum, et mag is fie inrrementis imperii Romani. Xarn de noxia fallacia daemoxiu/n,
quas velul deos eolebant, quantum malorum invexeril moribus eorum, in .secundo maxi me libra xiar.i pauca iam
diela sun(. Per omnes auccm absolutes tres libros, ubj opporiunum visum e.$t, commend avimus, cl mm in ipsis
bellicis xnalis quantum soJaciorum Deus per Christ.i nomen, cut tantum honoris foarbari derate runt praeler
bellorum ntore/n, bonis malisquo concuferit, quo rnodo qui foci! solvw smm*j; oriri super bvru.ts et. malas et ph/if
per i us tax et iniusio#

Moil"-' x il vilaC Ct
WsnCfc rt-.i r?
2c;:C
publlcio

d;i.
n. 114

fani itaque videamus, quale sic quod t ant am liuitudinem iiiT diuturnitaiem imperii Romatti ill is
dais audeui Iribuere, quas c(iam per turpiuxn ludorum / obsequia et. per lurpmm hominum
juinisteria se honeste coluisse con I end urn. Quaxuquaivj eellem prints pauliiluin inquircro, quae sit ratio,
quae prudencia cum honiinum felicitalem non passis os tend ere, semper in bellicis cladibus ec In sanguine
civili ve I host ili, lameu humano cum tenebroso timore e cruenta cupidirate versan lium, u( vitrea lactitia
com pa re tur fragili- ter splendida, cui timcatuc bomhilius ne repente franoatur, de imperii lalitmiine ac
magniludine vclle gforiarL Hoe Ul taciJins diiudrcelur, non vanescamus irxani vent.ositate iaetuii ai que
obtun- damns jntexjlioms aciem allisoxiis vocahulis reruirx, cum audiiuus populos, regna, provincias; sed
duo* constituamus homines {xxam sngulus quisque liomo, ut ixx sermone una Hilera, it.a quasi edemcntum esl dviiatis et rcgni, qua*(alrhei t.errarum occupacione latissimij, quorum duorum hominuxu
tmum pauperem vei por.iu* mcJioerexn, alium pracdivitem cogiten ius; sed divi tern timoribus. anxium,
macron bus tabesccntexn, cupiditate flagrantan. num3.

APUl.H.T, De mur.o 34. - AU 5, 45.


niz planinske obronke potekoe bujice plamciija.2) Da -sam htio pokupiti odakle god sam mogao takve i sline
dogaaje, 7. bilo kojeg povijesnog vrela, kad bih s time zavrio? A lo se bijae dogaao u ono doba prije nego je
Kristovo ime suzbilo bilo koje od njihovih ispraznosti, koje su pogubne po ?sifn.ski spas.
2

Takoer .sam obeao kako u pokazati, kakvi bijalUi njihovi udoredni obiaji i zbog kojega se ra/loga istinski Bog
(kojemu su u vlasti sva kraljevstva) udostojio da im pomogne uveati carstvo, a kako im nita nisu pomogli oni koje
bogovima smatraju, nego koliko im mjeSlo loga na udie obmanom i varkom. Uviam kako o tome trebam govoriti,
osobito o irenju rimskoga carstva. Jer osobito u drugoj knjizi, ve je poprilino loga reeno o tetnoj obmani zlih
duhova, koje su tovali kao bogove, i koliko zlu oni poini njihovim udorednim obiajima. Naime, u svima trima
zavrenim knjigama, gdje god se uinilo potreb nim. istaknuo sam onu utjehu koju je darovao Bog i dobrima i zlima u
imenu Krista (kojega mimo obiaja rala i barbari uveliko potivahu), kao to ini da njegovo sunce izlazi nad zlima 5
dobri TO a, i da kia pada pravednima i nepravedni ina.3) (3).

3.

li si ?.jiirc:VL
Pa da ogledamo zato su se ono irenje i trajanje rimske vlada vine usudili pripisati svojim 03
vi>daviiiv\
Ui<
;:

bogovima, o kojima inae tvrde kako su ili asno tovali prireivanjem sramotnih igara i k;>do'r.7 !*n;n
r.ilov T,-, nicL
slubom sramotnih ljudi.

r.--ojili rii'dii
Ju::- r.i. hi 11'
cm ih koj i :u
rni:::ri, lito onih
koji u srs;r.:'.'

Dr. crv. Dm 4, 2-3

Ali prije toga bih htio malo istraiti: koji je razlog, koja je razboritost u lome, htjeti se hvastali irinom i veliinom car?
1
iva, kad neCCmoe
pokazati sreu onih ljudi koji su uvijek u ratnim nevoljama, uz proli jevanje ljudske krvi (pa bila
ona su ara danska ili tuinska), kad su praeni mranom strepnjom i krvavom pohlepom; kad je la srea po put
staklene radosti koja se onako krhka blista, za koju se uasno plae da se iznenada ne razbije u komadie.
Kako bi se to lake prosudilo, ne gubimo se u isprazno nadima nj u i ne zalupliujmo otrinu svoje prosudbe
gromovitim rijeima kao to su na rodi, kraljevstva, pokrajine; nego mi pretpostavi UJO dvojicu ljudi (jer svaki je pojedini
ovjek, kao jedno slovo u cjelini govora, zapravo osnovni sastojak drave i kraljevstva, pa ma koliko se oni proirili
osvajanjem zemalja), i zamislimo kako je jedan od njih siromaan ili, bolje, srednjeg stanja, a drugi prebogat; ali
bogataa mui tjeskoba, izjeda ga alost, on izgara od pohlepe, nije nikad siguran, uvijek je nespnko-

(3)

Ovaj opseni saetak prvih tiiju knjiga uvjetovan je zaci jek: uji kovini objelodanjivanjem i itanjem, jer jc kolao glas da sc
ncikc spremu pobiti ih (usp. knjiga 5. 6). Prve tri knjige zajedno sa etvrtom koju upravo poinje i petoj koja ec uskoro
slijediti Augustin privodi kraju prvi odsjek prvog dijela cjelokupne rasprave.

II A;igr.<lin n.ivi ,<l i rnm-.Uo milije njen Apjlujuv irk-.i. koji jf iraif picpiiiai.u ps.nlv sriSlunasluviKii <M tK.ii.Jw .'4. .70. A-JO).

lcluiOc-l

i4!Pi4V9

3 '1.111

quam securuiu, semper nquetum, perpctuis iuuttlctliaf'um conten- ionibus anhclantcm,


augentern sane his miseris patrimoniuni suum n immensiun modum alquc i His augmertts curas quoque
avnaris- simas aggcnmlem; rnediociem ven> lum re famifari parva atque / Ct 11
suceineta sibi
auiciciitem,carissimum
suis,cum cognatis. viciis,
OTDCS ilufcssima pace gaurfentem, petatc rodigiosum, be.oignum mente, sanum corpore, vita
pa reun, moribus eastum, conscientia secuvum. Nescio utruzn quisquam ita dcspiat, ut audcat
dubitare quem praeferat. ll ergo iu his duobus hoicimbus, i la in duabus familis, ita in duobus
populis, i (a i duobus regnis regula sequitur acqui lats, qua vigilantcr adhibta a OOSra
ntentio corrigatur, facil- lhne videblmus ubi habite? vaoilas el ubi felicitas. Quaproplcr ai ve rus
ncus cola tur eique sacris vcracibus et boxiis moribus servia- Urr, utile est ui bon longe laieqtxe
du reguen!; eque hoc tani ipsis quam Lilis utile est, quibus regnant. Mam quantum arf ipsos
perlinet, ptetas et probitas eorum, quae magna Dei dona sunt, sutfkl eis ad veram felicitatem,
qua et ista vita bene agatur et postea percipiatur aetema. In hac ergo trra regnum bonorum non
tam ls praestatur quam rebus humans; maloram vero regnum mags regnantibus noect, qui
suos nimos vastant scclcrum maore Ficen tia; hs autern, qui cis ser viendo subduntur, non
nocet ni si propra niquitas. Mam iustis quidquid mulorum ab miquis domins ir regatar, non est
poena exminis, sed virt lilis examen, Proinde honus etamsi serviat, liber est: malus auteni
etiamsi regnet, servus est, nec unius hominis, sed, cuod est gravius, tot dominorum, quor
vtiorum. De quibus vitiis eurrt agerct Seriptura divina: A quo enim qts, inquit, devictus est. huiv
el servus addictus e>(\

"2 Pi 2, 19.

O ok. BOJOJ 4, 3

jao, /.Htlihan od ncprest.'ijiih sukoba s protivnicima; on. istina, dm a ja di ma uveava svoj imetak i preko svake
mjere, ali kako Su u ni vei, Sve 'U vee i njegove gorke brige; uoim onaj srednjega imovnog stanja, kojemu
dosta/c njegovo malo j ogranieno obiteljsko imanje, drag svojima, uiva najslai spokoj sa srodnicima, susjedima i
prijateljima, pobono odan vjeri, dobre udi. zdrava tijela, umjerena ivota, ednih obiaja i iste savjesti (4). Ne
znani je li itko toliko nerazuman, da bi smio dvojiti kojega bi od njih vise volio. Kao s lom dvojicom ljudi tako i u
dvjema obiteljima, u dvama narodima, u dvama kraljevstvima vrijedi isto pravilo prosudbe, koje ako paljivo
primijenimo na Svoju nakanu, veoma emo lako uvidjeli gdje prebiva tatina, a gdje srea.
Stoga, ako se istinski Bog tuje i ako mu se slui iskrenim obredima i dobrim obiajima, korisno je da dobri vladaju
i nadaleko i nairoko i nadugo: a to i nije toliko na njihovu korist, koliko je na korist onih kojima vladaju. Jer, to
se tie njih samih, njihova pobonost i eudo- rednost, koje su veliki darovi Bolji, do staju njima za istinsku sreu,
kojom sc i ovaj ivot ivi a poslije stjee onaj vjeiti. Dakle, vladavina dobrih na ovoj zemlji nije toliko dobro njima
samima koliko ljudskoj zajednici; doim vladavina opakih kodi vie njima Samima, koji veom slobodom da ine
zlodjela u propust! uju vlasi im duu, dok onima koji su ini sJ u enjeni podvrgnuti ne nanosi tetu nii a osim
njihovo vlastite opaine. Jer kakvo god zlo pravednima riancSu opaki gospodari, ctijc ono kazna za zloin, nego je
kunja kreposli. Stoga, ako dobar ovjek i robuje, on je slobodan; a opak ako i vlada, rob je, i to ne jednog o vjeka.
nego (io je jo gore) onoliko gospodara koliko ima poroka. Govorei o tim porota ma Sveto pismo kae; Od koga je
nt- tko pobijeen, tomu on i rohujeJ) (5).

256

4.

Dr cuv. Dru 4. 4-5

Remota \taque iustilia quid sunt rygiui filsi magna latrocinia? quia etJ latrocinia quid sunt nisi parva
rgna? Manus et ipsa Jiovninuvn est. imperio prineipis rvjjilur, paclo socetatis astringitur, plic-iIi lge
praeda dividlur. Hoe mulum si in l.an|.um perditorum Fiomincim accssibus crescit, ut et Joca l.eneai.,
sedes constitut, civitatcs oceupel, populos subitu'irl., vid en t. us regni nomen assurait. quod ci Jam
in uiartil'esio con le ri non ademptac cupiditas. sed addila impuni l as. Kfeganr.er enim el veraciter
AJcxandro il li Magno qudam comprehensus pirara respondii. \am fuir, idem reot hoior- neru
hterrogarei.. quid ei viderai IJI , ui. mare Jvabever infest uni. )lc libera con humada: (Jttod Ubi, inquit, ttr
or be,'n ierra ruin; sed qui / <id> o exiguo mivigio (acio, tetro voeot; qui a tu magna class?-, impcta tor =.
24

Latrociub. sunt
l'U^lU ci piraIJ.J:;:infesta
do.
PL 115

CC 102

I1 ronde omxtro quaerere qualcs Rornulus cougncgavcril, quo- niam muJtum cis cnsul tum esl.,
ul ex illa vita dato sibi con sor to civiUMi* poeuas debitas cogitare desistorCnt, quarum mCltfS
eos n m afora fac ora propclcbat, ul doinceps paca llores essool. robus hu mans. Jloc dico.
quod ipsum Roinanunx impenuxn iam mugnum mui l is genribus subiugatis coterisquo lerribilo
acerbo sunsil-, gravite r l.jimic. non parvo neg lio devilandac ingenlts eladrs opprcssil ', quando
paueissimi glatliuioxes in Campania do ludo J'ugientes m<v gsium cxcrcitum compararuul, ires Jucos
habuorunl., Jlaliam Jar.is- sme et cmdelissime vasta ve ron l 6. Dicanl, quls islos dous adrnve- rit. ut ex
parvo el contemple bil latrocinio porveuireul. ad recnum t^jitis iam Ro/nanis viribus aaibusque
melUCndum. An quia non el i u fuerunt. ideo divinitus nogabuiilur adiuti? Quasi vero ipsa cuiusJi- bet
hominis vita diutunw csi. I.slo ergo paclo xiomiv.cm di i adu- vant ad rcgnancliun, quoniam sitiguli
quique ello moriunlur, oec bencficiurn deputanduin est, quod exiguo kuilpore in unoqudquC homine ac
per hoc singillatini uliquo in mnibus vico vaporis eva- nescir. Quid enim inlerest eoruxn. qui stib
Romulo dos colucrunr. ct olim sunt morlui, quod posl eorum mortexn Romn uro umtum
5.

ip.s dad. iVi.


' den i pa .Vi.
A

' oppressif) .Vi.


'U.sp. CTCHROK, De rep. 3, 14. 24.
A
Usp. PLOR, F.pii. 2. d (3. 2fl); SA.JS fT.TTi, Hist. 3. fr. R4; DIODOR SIKUL. DtW.38. 21; AP7JAM, De helio civ. I.
116-120.
4.
Odmakne li se pravda, io su kraljevstva ako ne velike razboj nike druine? Jer io su drugo razbojnike
druine negoli mak. kraljevstva? Ta druina jc skupina Jjodi kojom voda upravlja, vezani su. zajednikim
ugovorom, plijen dijele po uglavljenu zakonu. Ako pdolas kom velikog broja zdvojnika io zlo iako narasle
le i mjesta zapos jedne, uspostavi svoje sjedite, osvoji gradove i podjarmi narode, onda sebi bjelodano
prisvaja naziv kraljevstva, koje mu javno dodjeljuje ne umanjena poli lepa, nego pri doda ta nc kazne nosi
(6). Jer i duhovito i istinito odvratio je Aleksandru Velikom neki zarobljeni gusar. Kad je toga ovjeka kralj
upitao, to jc mislio, kad sc upustio po moru napadali, on mu je olt'orcno i drsko odgovorio: Isto to i ti,
kad si napao cijeli svijet; ali jer to ja inim s malim brentom, /uvu me lopo vom; a ti s golemim
brodovljem, i zovu te carem.1:1

24

33 8c - 3 42c j.A'ljaailifl Sp-tl6i, > KHli KriVs i Fnomej -J Mimiku iirl 71. pr. Kr.

257

5,

Dr cuv. Dru 4. 4-5

nr "i K c I:su
m :i:ilV
tJa- ilij/-a tim u propustiti da istraujem kakve ljude bijae Romu I okupio, jer jc mnogo panje OK;>lik;>
Ocrim,?
kojih me
n;i ruZhujinilvii
hniiji
nn
I
i
k
r?i
j a
OvZ
posveeno tome oa. kad su'se rz svojeg ra nijeg i i vola pridruili zajednici Grada, prestanu kr;i- Ij.'vStvf. k
liC vik ;> Zi'l<v
pu-Jv
misliti o kaznama koje dugovahu, jer ih je strah od njih nagonio na jo vee zloine, i da jaiislx:
bi poslije bili miroljubiviji prema djutvu.

Kaem ovo kako samo rimsko car.'tvo, poto postade veliko podjar mivi mnoge narode a zaplaivi strahovito
slale, bijae gorko pozlijede no i silno uznemireno, kada ono aica gladijatora u Kampaniji (koji su bili pobjegli iz
svojeg vjebalita) okupic golemu vojsku, te pod trojicom svojih vujskovodja^ opustoie Italiju nairoko i veoma
okrutno6). Neka kau koji ih jc bog pomagao da od malene i neznatne skupine razbojnika narastu do kraljevstva
kojeg su se Rimljani morali bojati, sa svim svojim silama i utvrdama? IJi c, zbog toga to ti nisu dugo izdrali,
zanijekati im Imanskti pomo? Kao da je ivot bilo kojega ovjeka dugovjean! Ii tom smislu, dakle, bogovi nikomu
nc pomau do vlasti, jer svi pojedini ljudi brzo umiru; a nc moe sc dobrom smatrati ono to za veoma malo
vremena iezne u svakom pojedninom ovjeku poput pare, i tako od jednoga do drugoga u svima. Jer, to koristi
onima koji pod RonudoiP bogove tovahu i odavno su mrtvi, da je nakon njihove smiJi rimsko carstvo toliko
naraslo, dok

VJTOVI imperium. earn illi apud inferos causas su as again? uirum bonas an
malas, a cl rom praesentem non pcrtinct. Hoc nuk-rn de omnibus intcJJcgcmlum asi, <su> pe
jpsum imperium (cmiinivis dece- dentibus sucecdoniibu*<;ue mortal: bus. in loriga spaliu pro te
rula tur) paucis tlielui* vi use suae cursim rapiimquc crunsieruru, actuum i'1- 1-4
suorum
sar/eirm*baiuJantes. Sin vero ctiaro ipsa brevissimi cenpori* bcnclki ileorum adiucoro tribuenda sonl. IIOA parum a dim i *on1 illi
gladiatores: serv lisE condkkmis vincula ruperunt, fuga ra ni, eva.se run t.
cxcrcitmn rnagmim c forl.is*jTimm coJIcgcruni., oooedientes re gura suorum
consilii* el Jussis rnutum Roma na a celsitud) ni rneluendi ct aliquol Roma ni*
i i apera inri bus insupera bles multa ccperunx. po:iii sum vicioriis plunmis, ns
volupiaiibus quibus volucrunt, quod suggcssil libido leoc-rum.. postremo done;
vinco ron lur, quod dirJtcillirnc faclum csi sublimes rcgnani caque vixaiunt.
Sed ad maiora ven:unus.

Tx>u5

stinns

t:l

Io-

i* suuc

,Kl

J.

timos p-j.-

muiri s
103

6.

J usti nus. qui (m ec am vel potus pere gr ina ni Tro gum / Pom pe ! um s ce ulus non l. uine t ant um,

Principio
re ru,n geniiwu naa? e i Hipaban penes regen era!, quos ad i'as;igiani
jbdidis- CC
finias ??taixsrmts non c,nbitio populans, sed spucianx iter bonos
?oderatio provehehai. Popal i mdlis iegibus te.ncban:ur\ -fines iwpct
aten mugs qtiam proferre nios erai; mira suam caique pti.friu.nj regna pniebmuar. Primas
omniutn Ninus. ex As sy rio ruin, valere,m et qacisi w.'iiwn fiitlibus moran aoru i m per;
i. oupiditaie muW'sit. He primas iaiulii hulla initimls e: rucies adune ad resisten- dtivj
pojados ad eradnos usiiua I.ihyaa perdonad!. El paulo po$l: Ninas, inquit, magnitadinem
qtcacsitae denninaiionis cou-Unaa pos- sessione firmavif. Don das igiiur pro.ximis can
accesskme vttium foriot ad cilios transir ei e! prxima qao.ee; ne vi doria msrutneuzam
sequen lis essei, o-k<s Orientes populas suhegii\ Qiudibel a ut em de re vu m vcl i sle vel T rogos

................... .1

sic uc Lic. ver uxu ci am brev tor scr ipsii hisiori am, opus librorum s uorum si c ineipil:

scr ipser it -nam ouaedum i los f uis.s e meo ti tos ali so f ul al ite* I i i. l e ra e ostendumj, coa s lu luncn ec inte r al ios
se ripio tos re gnu m As syrior um a Nio roga f ui*se lo age lat e-

' xervilisj q.ii servilis Ai.


arhi It :i pmicipum pro tyibus crant (iod. Ai.

T. POMPEJ TROG M. I UNI JAN JUSTEN, Hisi. Phiiipp. ].

15. S.

brane svoje sluajeve u podzemlju, da li su dobri ili zli. co nas se sud ne lie. Isto ireba razumjeli
o .svimu on ima koji su kro/ lo carstvo (ma koliko se odo nadugo prcicglo u nadolasku i odlasku
narataja smrtnika) proli urno i prola/no u ono malo dana svojeg vola vukui irrie svojih
dina. Ali ako ak i ona obroinsiva s najkraim trajanjem ireba pripisati pomoi bogova, onda
ne malenu pomo pri mise i ti gladijatori: raskinuJi su okove ropskoga ivota, pobjegli, izmakli,
okupili golemu i snanu vojsku, tc sluajui savjete i - naredbe svojih kraljeva utjerae -dlan
sirah rimskoj uznesenosti t post adose nepobjedivi za nekolicinu rimskih vojskovoa, doecpac
se obilnoga plijena. i7vojeva& mnoge pobjede, zadovoljie sve poude koje ushtjeosc; ?to im se
prohjelo, to uini, j napokon sve dok ih ne pubiiedic (io bij a Se veoma teko postii) ivjeli
.su uzvieno i kao vladari. Ali prijeimo na krupnije stvari.
6.

tr-.KI,:pi k, |j Nuia,
lusliii, koji jc nasljedujui Pompcja Troga pisao o grkoj, ili bolje reeno o >
k ni i p-vi harali y.i
sovjeC
n^. kuko h:
inozemnoj povijesti ne samo latinski, kao Trog. nego i u saetku, kae u
jx1'&ij:o
poetku svojih knjiga ovako: U poetku povijesti plemena i naroda vlasi o-ajj V|,IM
su obnaali kraljevi- njih na vrhuciae toga veli anstva nije dovodilo udvaranje puku,
nego umjereitosi koju su dobri Jjudt cijenili. Pukom se nije upravljalo nikakvim
zakonima, zakonom bijahu odluke vladara; obiaj hiiae vie branici negoli iriti
granice svojeg podruja, t svaki je ori vladara vladao urni car svoje domovine. Prvi od
svib bijae Nin, krali Asiraca. koji jc izmijenio taj drevni i kao balinjeni obiaj medu
narodima, svojom pohlepom za novom vladavinom. On prvi povede ral protiv susjeda te
pokori ctaroe nenavikle na olpor sve do granica Libije. Malo posiiic veli: Nepre stanim
zaposjedanjem Nin ojaa golemo osvojeno podruje. Podjar mivi one najblie, on
uveanim snagama pode na ostale, pa kako mu svaka novu pobjedu bude orade
slijedee, pokori sve narode Istoka."! A
a

Koliku god bi 1 <*. vjerodostojnost toga to napisa Justin ili (rog (jer neki pouzdaniji spisi
pokazuju kako su oni poneto i slagali) (7), i ostati se pisci slau u lome da je N'in nadugo i
nairoko uveao kraljevstvo

(7)

l-'nmpcj Trog (jvjo u doba Augustovoi hl pisao je, po uzom na IcojKvaifa (iz I. si. pr. Kj.). djelo
Ht\torie Phiiippit:ac s namjerom Kijll- Ijsnimit priblii povijest drugih na: u a. Od toga nam Se
sauvalo skraeno izunic u 44 knjige sastavljene od M Liujana Justina (iz 3. st. j>e Kr.). l'cak
Augesliuov SC moe se r?.?umjeti oliid to se Trog. po svoj prilici, naris hn-e grkim povjesnikom
Tim*genom kojota je imao prilike upoznati u Kinin a koji je but ovjek opaka jezika, osobni protivnik
AuguStov i zakleti zeprrarcj veliine Rima. Sa: Jestin
priznaje
da
je 0
SvOm
skraenju izostavio sve le
bi nekogl moglo povrijediti: usp.
floracijc. Ep.
1, 19.'15; tseneka, Dtai.
5.
2.. 4 H; jusn. pfuf. Pranf. 4.
A tr.j.in, Ulinxki puse i? 11 ili
flJ sr. p,.
Kz. Pisan saSlka
opirne fhivijf ni: svijc: Pojvjvia
Tmjsii. PoJnlVr o RtijOtoj poviicili Trog jc preuzeo cd Kierije, erVo$ lijenika na perzijskoj dvoru x pofeiVi IV xi. pr, Kr. F/cinn njcrnu jo Mir. (Niousj
uieneljiielj >lir.ivf, iru S< mirim ic. koju pj je n.idivjcla cxnovala Babilon. tnaL JL ve u znlikn dob legiiid 0 Sin 11 odbacivana, jer se zzmivRla n
pukej r-uikoj predaji.

quo po r rectums. Tam din aulem perseveravii, ut komanum nojjduxn si i. eius


aetatis. Nara siout scribunt, qui chromcam historiam persC- cuti sunt, miJJc ducentos e1 quail
raginta an nos ab anno prixiio, quo Xinus rcsnarc coepil, permansit Itoc regnum. donee
iransJerreiur iC_ U7
ad
Mc-dosAInfurro /
a u tern bell a fimzimis ex in col ora
inde procedcrc ac popu 1 os Sibi non mnlestos sola regni cupidHate conterere cl subderc,
quid aliud quam grande- lairocinium uominandum cst?

mi nihil

7. si nulJo deorum adiutorio

fain magnum .hoc regxlum ex pro-

pciin a'j^mJ;i. Srxuin fuit, quarc diis Romanis


Iribuilur Roinanutn regnum locxs
ampluiT) lemporibusque diutumuin? Quaectmique eniin causa est ilia, oadem
esx etram ist a. Si aul-Crn Ct
Hud deorum adiutor'io tribuendum
esse contendunt, quacro quorum.
Xon enim aliae genres, quas Ninus
do mu it et subogit, alros tunc colebant deos. Aut si proprios habue- nmt
Assyrii, quasi peril lores fabros imperii const ruendi at quo servandi, rxumquidnam mortui sunt,
quando et ipsi impcrium perdi- dcrunt, aut xnoroede non sibi reddna vet alia maiorc proxnissa
ad i\ledos transire maluemnt, atque in de rursus ad Pe-rsas, Cyro invi- tante cl a liquid
eomntodms- pollicente? Quae gexxs non angusb.s Orienlis lixiibuS post Alexandra Macedonia
regnum tnagrxum lods, oc JCW cdbrovissirmuntempore
in
SLIO regno adhuc /
usque perdu rat.
Hoc si ila Csl, aut tnftdeles dii sunt, qui suos deseruni ct ad hosles transouuf
(quod nec homo fecit Camilltts, quando victor el expu&rm- Lor advcrsissimae
civitatis Uomam. cui vicerat, sensit ingral^m, quam lernen postea obi it us
iniuriac-, mcmor patriae a Ga His iterum libcravit), dul rxon ita fortes sunt, ut
deos esse fortes docet, qui pos- Mjnt Jut man is ceJ consiis vel viribus vinei;
auf si, cum ixtier se heilige rant, non dii ab hominibus, sed dii ab aliis diis
JlOfld vincun- tuc, qui sunt quarumque proprii eivitaluccir habent e.rgo et cpsi
infer se inirmcitias, quas pro stut quisquc parlc suscxpiunt, Non ilaque deos
SLIOS debuit color c civil as magis quam a bos, a qui bus. adiucarentur sui.
Postrcmo quoquo motto se babcal door u in iste vel transitus vel fuga, vel
migratio vel in ptxgxia defect io, nondum ill is teinporibus atque. in illis terra
rum parlibus Christi nomen I'ueral praedicatum, quando ilia regna per
ingeixtes bellica* claries antissa atque translaia sunt. Naxxi si post mi He
ilueentOs et quod

Ikp. I)10I>0R SlKlii., Rihl. 7., 12; I.UCTJK AMPli.TJF, Lib. mcm. 11.

2.

Usn. KTZEBIJH

CH/ARHJbKl JKRONJM, Chronic. 2; OROZTJF, Hist. 7. 2. IX

Asiraca.#) Ono jc toliko dugo trajalo da io duba rimsko carstvo nije nikad po>irglo. Jr prema
ono ino to piu lje to pisci15, io je kraljevstvo, od prve godine Nm ove vladavine, potrajalo tisuu
dvije stotine i ecr- deset godma, dok vlasi nije pie$la u ruke MerJijaea.^J
A Taintiti proliv susjeda, pa zatim dalje napadati te nititi i podjarmi ji- vati narode koji ti niim
ne smetaju, jedino zbog pohlepe za vladavi nom, kako da se to drugaije nazove negoli velikim
razboje ivom? (8).
Da li bcijuvi puma u. ixl CII

7. Ako to kraljevstvo sijae lako veliko i trajno a bez ikakve po moi bogova, 'MI u :iu- p-j<Li;c
zato se onda rimskim bogovima pripisuje prostorno proirenje i vremensko 'emaljska rutpvuva. t
njihovu upom. i pndu
trajanje rimskoga care iva? Kakav jc, naime, razlog jednome, takav je i drugom.
Ustvrde li pako kako pomoi bogova treba i prvo pripisati, onda pitam: kojim bogovima 25 Jer, o;n
ostali narodi, koje je Nin pokorio i podjarmio, tada ne tovahu neke drukije bogove. Ili, ako
Asirci imadijalUi -tvoje vlas lilo bogove (kao vienije gradi ccJje u izgradbi i opsluhi carstva), da li
i ti izum rije se kad Asirci 7-gubie car* ivo; ili su pak zbog toga Sto im plaa nije isplaena, i Ii
druga vea obeana, vie voljeli prijei Medij cima. kad ih Kir pozva obeavi im ilogod jo
pogodnije? Jer caj narod nakon po prostoru golemog aJi po vremenu kratkoirajnog kraljevstva
Aleksandra Makedonskog pod svojom vlau i do danas ima ne malena podruja na Istoku.
Ako je to tako, bogovi su ili nevjernici koji ostavljaju svoje te prelaze neprijateljima (to nc liini
ni ovjek Kamilo, kad jc. kao po bjednik i osvaja najneprijaleljokijeg grada, osjolio nezubvalnosi
Rima, za koji jc pobijedio, pa ipak je poslije zaboravio nanesenu uvredu, i mislei na domovinu
ponovno jc osJobodio od Gala). Hi nisu toJiko snani kao to bi bogovima dolikovalo da budu,
ako ih mogu svladati ljudski naumi ili sile; :!i najzad, kad izmeu ocbc ratuju, te bogove ne po
bije d uju ljudi, nego moda drugi bogovi (koji opet pripadaju svojim vlastitim dravama); pa su.
dakle, u meusobnoj zavadi, kako sc svaki od njih tue za svoju stranku. Stoga drava svoje
vlastite bogove nije smjela tovati vie negoli one ostale, da bi li njenim ljudima mogli pomoi.
Napokon, kako god bilo s lim prijelazom ili bijegom bogova, Ili sa se lidbom ili naputanjem u
boju, Kristovo sc ime ne bijae jo propovije dalo ni li u rim vremenima niti u tim dijelovima
zemlje, kada su ta kraljevstva propadala i prelazila drugima u golemim ratnim ne voljama. .fer,
da jc nakon onih tisuu i dvije otoiinc i vie godina (kad

(S)
Po svjedoanstvu Pa vi a Orozija, nt|rc jx> vije sli meu poCtRk uljudi van ja i
svretak pra historije n vrijeme Nina: n<1 nj cg broje kraljevstva i ratove {i1,1. 2-3; 2,2. 4).

25B Uwo prema Jejonimov-j prijevudu f-jebijeve Xrvr.iix. AiiriVu je tantlvu lakn '.Taijl:i <:<l 205V. d\ 8l6. pr. Kl , a jimxk.> vnvijejl od 7SJ. pr. Kr. <l<> 414.
s

pi> Kr. Ikzd je Au|>uxlln owi pi- <ao)

excurrit annos, qua a Jo rcgnum Assvriis a:)] alum est, si 1 jam ibi Christiana religio aliud regnum
praertieai'et aetemum ct deorura falsorum cullus sacrilegti inhiberet: quid aliud ill jus gentis
vani homines diccrem, nisi regoum, quod tarn diu conscrvatum cst, nulla alia causa nisi suis
veligionibus deiej'ti*? e? ilia reccpta peri re poluissc? Jn qua voce vanitaiis, quae pot era t esse,
isti all end an I speculorn SUUJU, el simiHa conqutsri, si itllus in eis pudor es, erube- scanU
Ouamquam Romanum Imperium aiTJictum est pot i us qum muiaium, quod et alu.s ante Chmu
nomcn lomporibus ci conligil et ab ilia e$i. affJictione rccrcatum. quod noc istis temporibus
despe- randum est. OUJS cnim de hac re novit voluniatcm Dei?

Aj7 piures dii

CM

rjfius

qtii el

numdus

sit (8-1$)

Quo* iJnt ^ dij


serv-iridiinjiU.

a. Deinde quaeramus, si placet, ex lanta deoruin lurba, quam


Romani eolebant. quem potissimum vcl quos deos credum illud
rL I1S
impcjium dilataste arque servasse. Xcquc enim in hoc lain praeclaro
opere cl lant.ae plenissimo dignitatis audcnt aliquus paries deae Cloac-inae tribuere aut
Volupiae, quae a voluprate appellala e$l, out Lubvotinae, cui nomen est a libdine, am Vaticano, qui infantum
vagitibus praesidet. aut Cuninae, quae cunas corum administra!. Cuanto aut era possunr uno loco libri huius
com mentor aii omnia nomina dcorum ct dearum, quae illi grand ibus vo tumi ni bus vix comprchcndcrc poluerunl
singulis rebus propria dispertientes officia nuroinum? Xec agrorum munus uni alicui leo committendum arbi' cc
105
trati sunt, scd rura doae Rusinae, iuga montium / deo luga tino;
collibus deam Collalinam, vaUibuS Valloniam praefecerunt. Nec. saJrcm porucnini unam
Segeiiam tulcm in veo ire, cui seme I segetes common da rent, sed s<iu< IrumenlA, quamdiu sub
terra essent. prae> posilam voluerum lubere deam Seiam; cum vero iam essent super

>. i J is p. M.
kraljevstvo bijae oduzelo As trcima) ve lada kranska vjera propo vijedala drukije, vjeito kraljevstvo te
zabranila svetogrdne obrede lanim bogovima, io bi drugo rekli iau ljudi loga naroda nego lo kako kraljevstvo io
se (ako dugo odralo nije moglo propasti ni /.bog kojeg drugog ra/loga nego jerbo napusiie vJaslitu vjeru. a prihvaiie ovu novu? 1. lome glasu raiine lanosti, koji se mogao un. neka nai protivnici vide svoje zrcalo, i ako je u
njih ikakva srama, neka porumene, to se sada slino ale. A rimsko carstvo vie je sad pone seno nego
promijenjeno, io mu Se dc ga da I u i u drugim razdobljima prije pojave Krislova imena, kad bi se ono od lakva
potresa oporavilo, pa ne treba ni sada gubili zbog (oga nadu. Tko naime zna u tome volju Boju? (9).

nnwoiyizcm, prtniviz.nrn \>i-13)


pomuC kojesn od
fl. lsiraimo alim, ako hoete, od tolike gomile bogova, koje Rimljani potivahu, koji je ili koji L'z
UogOVr. m idi JC.ill;ani dn
in.
\< Cal sivo -sin i
su. kako vjeruju, najvie pripomogli da se to cars ivo proiri i odri. U tom postignuu koje ie tako
<:<It i:l<> se, k;i;l ;trclvn dii
slavno i obilno dostojanstvom, nee se usudili da biJo kakav udio pripiu boici kao to je Cluacma se tojiI: ?nje- ilini-r^ nd nj i
ll |x:v- lili Mlljt Oc(prema dodati', ka I ni prokop) ili Volupia (nazvana prema voi<if>is, pohlepa) ili l.uhencina (prema i1::il s'.vjriV'S
i'thio, pouda) ili Vutk-anusu, koji bdije nad cviljenjem nejaadi (.vrgi-vrv) ili Cunini, koja vodi
brigu o njihovim kolijevka ma
Alt kako se
mogu na jednom mjestu ove knjige spomenuti sva imena bogova i boica koje su om jedva uzmogli smjeslic; u
goleme sveske, u kojima svakomu od boanstava doijelie posebne du no si i za svaku pojedinu stvar? Tako nisu
mislili ni da obradbu zemlje treba povjeriti jednomu bogu. nego seoska polja boziet Rusini, planinske grebene
(jug#) bogu Jugatinu, breuljke (iolk's) boici Col lan ni, a doline Val I oni j i (u; !!?<). Ls(o tako nisu mogli pronai
ni jednu boieu Scgctiju. kojoj hi povjerili cjelokupno usjeve (vf.sje.x), nego Su vie voljeli tiek posijano ilno sjeme
{saro), dok je pod zemljom, pripazi boica Sci a; a kad izbije iznad

r)j Augustiri uope rte misli ria zalaz Riin.%5coga carstvu; raunajui nj njegov nastavak. ne gulu nade. Hi:
je rimski ovjek jezikom i kulinnuu, ali takoer osjeanjem i srcem (usp. A. Trapi, ! . Agosri'/o. 1'uOmO
Vossano 19?6, 15-O) To ne mijenja na injenici ila je on ipak mea koji zakljuuje s ta tor blisko a otvara novo.
za nas sreilnjovickovro, razdoblje. O tom: H--J. Marrou, Jir. Avgfjstin e: ii/r r/r /< tthitrc aniui:/e. Pari
OVOga mjesra POOnjft Aujjuxlinov TV'.
ti
;i
ri-rxxnnrnirftosollvoPopis
solnixlrui,
njihovu inicnn i djelokrug pisje. i:xirn;i ir. V;irnniiv8 djftl* .S farmi! Mnogi :(! li I EOfiOva t-ijah\) puka i/ni ni i
poganima Augusti nov* dosn. Augusti r. ir rugn ii:r. bogovi.. kako Y\ suzbio nostal&iui rn poganskom pioboin.
A Od

ten am et scgeiem facerent, deam Secetiarn; frurnenlis vero collectif atquc reconduis, ul. tuto servarentur, deam
Tulihuam pvaepo- suemnt. Cui con suiheere videretur ilia Scgclia, quamdiu segcs ab initiis herbidis usque ad
alistas aridas pcrvcnitei? Non tarncn satis foil humiiiibuy deorum muJtitudinem amanlibu, ut anima misera
daemonic rum turbae prostituye tur, uni us Dei veri cas turn dediguala oornplexum. Pracfccorunl ergo
Proserpinam f rumen lis germinanlibus, geniculis nodisquo culmoru/n deuni Nodutmn, invo- lumernis
lollculomm deam Volulinanij oum l'ollicul patoseimi, ul spica exeat, deam Patelanam, cun segetes novis aristis
aoquintur, qui a veteres aequarc hostirc dix e Cu ni, dea ni Hostilinam; iloreotibus frumentis deam Floram,
laclesceni.ibus deum Lactumum, mature- scentibus deam Matutam; cum cunean l.ur, id est a torra aueruniur,
deam Runcmam Xcc omnia commemoro, quia me pigot quod illas non pudet. Haec / aulom paueissima ideo dixi,
ut nioJ lege reto r nul Jo modo eos dice re au de re sia numina imperium eons i.i lus se, auxisse, conservasse
Ryinanum, quae ta suis quaeque adhibeban- tur officiis, ut nihil universum uni alicui ere dere tur. Qu an do ergo
Secetia curarol imperiom, cui curarn gercrc simul el segetbus et arboribus nou iicebal? Ociando de annis Cunina
oOgilaret, cuius praeposilura parvulorum cunas non permittebalur exceder? Quand o Xodutus adiuvard in bello,
qui nec ad follicukun spicae, sed tan- tuna ad nodum geniculi pertinebat? Unum quisque domu suae ponii
oslidrium, et qua homo est, ornnino sufficit: tres dos isti posuerunl, Forcuuni fori bus, Cardeam cardin.
Liruentinum ]iJnini Ita non poterat Forculu simul et cardinem limenquo servaos.

9. Omissa igitur ista turba mimi>or\tm deorum vel aliquantuni fntermissa officium rnaiorum deomm
debemus inquirere. quo Roma tarn magna facta est, ut tarn diu tot genlibuS imperaret. Nimirum ergo lovis hoc
opus est. Ipsum enim deorum omntum dcarumque regem esse volunt: hoc eius indicat seeplrum, / hoc in alto
collc Capi- tofium. De isto deo, quamvis a pocta, diel um Convenientissime prae- dicam:

l'L 114

Quid d*
LKridifeci
,

CC 12T>

zemlju i ponese klasje, prelazi boe: Scgcliji; a kad se ito poanje i pohrani, kako bi se uuvalo
(curo), predaje se skrbi boice TutuJinc.
Komu se ne bi inilo kako posve dostaje ona Segctija, za cijeli usjev, sve od cravnlh izdanaka do
suhoga klasja? Ali co nije dostajalo ljudima koji su ljubili pinotvo bogova. tako te je bijedna dua
bludniila s ruljom zloduha, dok je prezrela isti zagrljaj jedinog istinskog Boga. Tako Prozorp>itiu
postavise nastojnteom proklijaJog sjemena; o koljen- cltTja i vorovima stabljika starao sc bog
.\'odt!itt.\, o ovojnicama (ht-.v- tomrtjrn) vlaa boica Volutiita; a kad bi sc vlaec rastvorilo
(paiesrum). kako bi izbili klasovi, nadzor je p>reuzimala boica Patclana; a kad bi sc usjevi s
novim klasjem izravnali (jer su Slan * izravnati govorili ir>.<f(/ <>), nastupala je boica
Hosiilina; kad bi usjevi proevali (ffojvir- ihus), dolazila je boica Flota; kad su se zanilijcoili
(lacrescenrihuf), bog Laecurnus, a kad je ito dozrelo (m.'tfurc^tvnrtttii) boica Matu* ta (10); kad
se ponjelo (rumaufttr). to jest: dizalo sa zemlje, bnnula sc boica Runeina.l n> A sve ih i ne
spominjem. jer meni se ve gadi ono ega se oni nc stide.
Ali i ovo veoma malo naveo sam samo zbog toga kako bi se shvatilo, da se oni nisi a ne usuuju
ustvrditi da $u ta boanstvu utemeljila, uveala i odrali rimsko carstvo, budui da je svako od
njih bilo toliko zabavljeno svojim posebnim dunostima, te se ni jednomu od njih nije moglo
povjeriti nisla obulivatnijc. Jer kako bi egeiia mogla brinuli
0
carstvu, kad joj ne bijae doputeno istodobno voditi brigu o usjevima
1
drveu? Kako j Onuua mogla i misliti o oruju, kad joj ovlast nije doputala da uope
prelazi izvan brige o kolijevka ma ne jaa di? Kako bi Modutus pomogao u ratu, kad sc
nije smio brinud ni o ovojnici klasa nego samo o voru na koljencetu? Svatko u svojem
domu postavlja po jednog vratara, i budui da j ovjek, to je posve dostatno, a oni
cloini; postavise tri boga: Foreulnsa za same vratnice (fotvs), Cardea za stoere vrata
(runio) : l.imcntinusa za prag Utmen).11^ Tako Forcutus nije ntogao istodobno uvati i
Sloier i prag zajedno s vratnica ni a.

9.

Mimoisavsi s-.oga tu gonulu silmli bogova, th e barem pustivi -l.)<


..

7-

za neko vrijeme po strani, moramo istraiti dunosti veih bogova, po


kojima je Rim postao tako velik i lako dugo vladao tolikim narodima,
Zaista, to je djelo jupitaovo, Jer oni hoc da je on kralj svib bogova
i boica; to pokazuje njegovo zlo i Kapitol na visokome b>'Uu. Kau
kako je o tome bogu (iako iz n$t<i pjesnika) najprikladnije reeno: Sve

./Iliri. rii:isk::?;i

ciis:* :iL'{iO priOj


n J
"'

i>u

(101 Mamin muli iffiMifffr) n Sredozemnoj je mitologiji naslovu;: (epo romska) i astralna boica; zatitnicu
je svanua i raanja. Lik joj se brka i grkom boicom Inom, Kadmovom keri u i Melikc.rtovom majkom; bacivSi
5c su Si eto m u more, porade noica morska, u Grk Leukolhe a u Kimljsn Ma- tuU'i CMiklonjena je
pomorcima. Kierta svean osi Maimlin slavila sc II. lipnja ve po Nutrinu kalendaru (usp/ Ovidijc, Fasi i 6. 541546. 559; l.ukiccijc, Dt' nrr. nm. 5, 656; Plularli, O : r o m . 16; v. nie knjiga 1 S. 14).

Dr. civ. I)rt


9-10

4,

fovts ornnia piena1.


Ilunc Vario crdit ctiam ab hi> coli, qui unv.m Deum solum sine simulacro colimt, sed alio nomine
nuncupariJ. Quod si Un est, cur tam male tractatus est Romae, sicut quidom ci u ceieris cenl.ibus, ut ci
fiero t siaiulacaim? Quod ipsj eltarn Varnoni ila displicet, ut, cun tamae civil a s perversa consududine
premerciur, neququam lamen di cer e el. scribere dubiiaici, quod hi, qui pope lis institue- runi si mu lacra,
et metum dempserunt et erro rem addideruntl\

T'hysicu ^ruiic
rental jr it
i* iu. coriiiiX
c:

nCr. Cur illi ctiam Iiuao uxor udiungitur, quae dicaIur soror et.
? Ouia lovem, inquiunt, in aethere accipimus. in acre lutio- nem, et hace do elementa conuneta
con:v.... sunt, alienan superius, allerem inl'erius. Non est ergo illi*. de quo dictum esl 7 o vis omn r plena; si aliquam
partem implel el Juno. An merque uirumque imple t, et ambo isti eoniutes el in duobu> i si is ciernen lit- ei n
siogulis simul sunt? Cur ergo act)-er- daiur lovi, a er luuoni? Pcslremo ipsi do satis csseiu: quid esl quotl mare
Nepluno i.ribuiinr, ierra Plu- toai? El nc ipsi quoque sine coniugihus rcmane/renu additur Ncptuno Salada,
Pluioni Proserpina. Nam sicui inferiorem caeli partem, id esl a crem, jnquiuni *, luuo lenet, ila inferiorem maris
Salada el Ierrac inferiorem Proserpina. Quacrunl quem ad modum sarcia ul fabula>, nee inveniuni. Si enim hi ec
ila essent, iria potius ciernen l a mundi esse, non quatiuor17, eorum vete res p rode rent, ut singula ilcwuro
PL 120
coniugia dividereni ur singulis dementis. \unc vero omni modo aflirmavenmr. aliud esse aeiherem, aliud aere m.
Aqua vero sive superior sive inferior ulique aqua est; puta quia dissimilis: numquid in l.antum ut aqua non sit? I.l
inferior ierra quid a'iud potest, esse quam terra quan tali bet diversitaie dist in eta? Deinde eece iam totus in his
quattuou vel tribus elementis corporeus com- plei.u.s est mundus: Minerva bi erit? quirl tenebil? quid implebit?
Srinul enim cum his in Capitolio constitua est, cum ista 11 lia non sit am boru m. Aut si aet hers partem superiorem
Mine rvam f.enere dicunt et hac occasione fingere poetas quod de lovis capite nata sitJi: cur non ergo ipsa poiius
deorum regina deputalur, quod sit
ls

VERGfLNE, Eel. A, fiO.


VARON, De
toi. 5. 66; 7, 85 [?C
1
VARON. De vita pop. row.. Ir. 15 (u: NONJC. Comp. doctr. 162, u>; Amia., ir. 117 (u: ARNOBIJC. 4rfv. >\ai.
7. J ?l.
'* FI020 naturalist] u: V LATON, Ata.'/? 4U4c; CICERON, De na!. deo>. 2.
26. 66; IERTULIJAN, Adv. Marc. I. 15, 4 up. SERVIJ H. in Aeti. 1. 4.
' Hywn. Hom. tose-M.; HEZlOtf, Postovi r r,W, 667rtH; 7eg. 1 ?.. 969 915; PLATON. (Jo'gfie 525 y; K'ra
il 4(12 d-403 y; VARON, De Ungua tai. 5, 67. 72: stoici u; ClCKRQN, De m. tiaor. 2. 26, 66.
KMHhDOKl.O i:: Diels, FVS, l, ir. 6 preina: P.C1.TP., Plac. I, 3. 20.
!
Hyynm. Horn. At k.; HE/lOD. Teng. 92J~5; 1-bKJAM, Razn. bog. S; us p. i PEATON, R ra il 40? y b.
su stvari pane JupitraIA> (II). Varon ak vjeruje kako rij cg* luju i oni koji pozivaju samo jednog jedinog boga bez
kipa, ali ga nazivaju drukijim imenom. 1-1) Ako je lo lako, /.abio se s njim u Rimu (kao i medu osraJim narodima)
iako lose postupalo le su mu postavili kip'/ A to se nije svidjelo eak ni Varon u iako te je iako i sam pod pritiskom
izopaenog obiaja toga velikog grada ipak se usudio i rei i napisati da oni koji su puku postavili kipove odu/ee
mu si ruho pu Umije, a pridodae pogrjeku.14J
11
,J

kitVvim VII
10. Zato se njemu jo pridruuje i ena Junona koja se naziva sestra i supruga? 15) Zbog Z;i
sv nisi < n j i n.i
pov<>toga, kau, jer uzimamo da je Jupiter u eteru, a Junona u zraku; ra su dva poela
it.'l. :::ii <i>ji ,i:
povezana, jedno je vie, drugo nie. Nu onda on nije onaj o kojem se reklo Sve su stvari n:i,l<i;->iVi .'tr|ii- :.l:
pune Jupilra, ako i Junona ispunjava neki dio. JJi moda oboje ispunjavaju i jedno i <li-elc vs 'V.joca ?i
utuvili r>. zl'.^i'u
drugo, i oboje su kao suprunici u oba ta poela i u svakome od njih? Ali zalo se onda bi'gin*
eier daje Jupiiru, a zrak Junu ili? Napokon, njih dvoje bi bilo dosta; zato se more pridaje Neplunu, a zemlja
Plu- tonu? A da ni li ne bi ostali bez ena, Nepiuitu se dodaje Salacija. a Plu- tonu lrozecpina. Zbog loga to
kau kako Junona za uzama nii dio nebesa, naime zrak. :iS) lako i Salacija nii dio mora, a Prozcrpina
nii dio zemlje. Oni trae naina kako da pokrpc tc prie, ali ga ne nalaze. Naime, ako hi to bilo tako, onda bi
njihovi stari tt'rdilt kako postoje tii pratvari svijeta, a nc etiri. 17) tako da bi se svakoj od poje dinih prat van
podijelio po jedan brani par bogova. Sad pak oni naprosto tvrde kako je jedno eter, a drogo zrak. Dnim

Dr. civ. I)rt


9-10

4,

voda, bila gornja ili donja, ipak je voda; pa i da zamisli da jest razlici i a, zar je toiiko da ne bude voda? A io
drugo moe bili Ona nia zemlja nego opet zemlja, kolika god se razlika zamislila?
Elo, zaiim. cjelokupni Iva mi svijet ispunjen je tima trima ili etirma poelima. A gdje e biti Minerva? $to e ona
drati? to ispunjavati? Jer zajedno s njima i ona je nastanjena na Kapilolu, iako nije ki i jed nome i drugome. Hi pak,
ako kau kako Minerva zauzima vii dio etera i da su zbog toga pjesnici izmislili kako je roena iz Jupiirove lave, 1*)
zato se onda ona ur .smatra kraljicom bogova, kad je ve via od )u-

(Jl> /.cus. kunski Jupiter (lj. Joi-y,:i<r ili starije DicK-mtcr, Zeus <hic). itiuocv/opsko jc boanstvo, vozano uz
pojavu vedrog neba (iat. iUu>-}\ ivorue je pri/ode, njen gospodar. zatitnik objleJji i ljudskog roda. ini sc da m:t krije
iskonski monoteistiki pcai (usp. Platou. Kra:i\. 396ab; !*!,ii. 3Od; Plorin, //. rt/. 4, 4. 9-J0: Vat on, Ds :.'ng. /uf. 5,
65-66). Trio jc vrlu tovan (glavno grko sve li io ll OJimpiji, s FicUjiniiO kipom, smatrano jer Inim od svjclsttih uda;
glavno timsko svetite na Kapitoliju): obilovao jc nazivima ili nadimci ma: spasite Jj. osloboditelj, uvar pos loje eg
(.v:<.-.v,t) ...

Dr. civ. I)rt


9-10

PL 121

4,

love superior? An quia incignum erat praepnnere po.tri filiar.:? Cur 1:011 de love: ipso erga Saturnum iusitlia isia
serrata esi? An quia viel us ftsi? Jlrgn / pignnnint? Absit, iciqiimt:p; fabuJaruiu esi isia gar rub las. licce iahulis non
credatur et dc di:s meliora senlianlur: our- ergo non data est pairi Iovjr, ctsi non sublimior, aequal/s cone odes
honoris? Quia Satumus. inquiunt25, tornporis lungtludo esi. Tempus ergo colunt, qui Saturilurn cuJu:il, ei rc\
dcorem .1 up pi ter insina tor natus ex tempore. Quid isniw: jjuugnurn ilieiiur, cum IuppikT et limo mui dieunlnr ex
tejnpoiC, si caeium est iJJe er iJla ierra, cum lacla sin I uiique caelum 01. ierra? Nam hoc aunque in Iibris su:s
haben 1 en rum doct atque sapientes2J. eque ce fiemen- lis pool leis, sed de pbilosophorum Jibris a Vcrgilio cicium
est:
Turn paxer otnnipoxen.x candis imbribus aether Coniugii in gr emitan aetae descend i t^1. id esl in grejnium
telhiris am rerrae: quia ct hic aJiquas dilTorenlias vnlutu esse arque in ipsa terra aliud Terrain, aliud Tellureni, aliu
Tellumnnem pt/.rant, ct hos omnes dcos habent suis nominibus ap- peJJatos, suis ofiiciis distinctos. suis aris
sae26risquo venralosa. Eamdem Terram etiam mat rem dciun vocant 2\ ut iam poeta e 1 ole- rabiJiora connganr. si
sccundum istonira non poticos, sed saerw mm libros non solum luno, soror e coniux, sed eliatn mal er esl lovis.
Eamdem terram Cercrcm, eamdem etiam Vestan: volunl 25, cum tarnen saepius Vcsran: non nisi ignem esse
perhibeant per linen tem ad focos, sine quibus civitas / esse non potest, er ideo illi virgincs soler ser vire, quoc sicut
ex virgine, ita nihil ex jgno na scat ur. Quam tot un: va ni latem aboleri ot exstingui utiquo ab illo oporrurt. qni est nal
us ox virgino. Ouis cniiri feral, quod, cun tantun: honoris el quasi ca slit at is igni Iribuorinl, aliquanclo Ve&1*m non
crubcseunt eiiain Vexierem dicorc, ul vane seal in aneil lis eins honorata virgliiuis? Si enim Ves la Venus esi, quo
modo ei rile virgines a Veneris'- operibus abstinendo sorvjemnt? An Veneros duao sunt, ui:a virgo, a) lera niulior? An
polius tres, una virgin urn, quae etiam Vesla est, alia eoniugataruin, alia mcrclricum? Cui ei'arn Phooiiiees 'donum
dabuni do prostitutions iliuruni, aniequam eas

26

suorum lod: X.QuodlibuLj vie rkp..

OiioLlihCL mulo

rkp..

Scoic: u: DIOGEK LAERTIJE 7, 14; CICERON,

QuolquoL l i b o L

De tir.;,

Af.

deor. I, 15, 39

Dr. civ. I)rt


9-10

4,

pilra? Da li moda zato m bijae nedostojno posla vili ker iznad <xa7 Za Sto sc to isto pravo nije potivalo
u sluaju Ju pit rova od no 5 aj a prema Sal urnu? Da li /bou loga 10 ovaj bijae pobijeen? On ti a su se oni tnkJi
izmedju sebe? To nikako! kau;27^ to je brbljarija i pria. Dobro, onda ne vjerujmo u prio i mislimo boljo o
bogovima: /alo onda Ju- pilxovu ocu nije dano barem jednako ako ve ne vie rnjeslo u asti? Zato, kau, jer je
Saiurn trajnost v re meo a # ) A i) ak (e, o n i koji Si uju Saturn a ti tuju vrijeme, pa lime natuknjuju kako je kralj
bogova Jupiter roden od vremena. Ali, to je nedolino u tome kae li sc da su Jupilor i J ti ti ona roeni od vremena,
ako je on nebo a ona zemlja, kad Su ve i nebo i zemlja sivomu? Jer 10 sc nalaz:! i 11 knjigama njihovih uenjaka i
mudraca-2') Vergilije ne govori na lemelju pjesnikih izmiljotina, nego iz knjiga filozofa, kad kae: iTJ'ad eier,
svemogui otac, plodnim kiama silazi u kriJo supruzi svojoj raosnoj* 22> to jest: u krilo ila {Tc-dm) ili zemlje (Te trn)',
jer i tu oni hoe da budu neke razlike, pa i in je jedno Terra, drugo 'Jellus, a tree TcJlumo(12), i sve su te bogove
nazvali zasebnim imenima, podijelili im posebne dunosti i tovali zasebnim svetkovinama i rtvenicima.2*) Jsut
zemlju nazivaju i majkom bogova.24'1 iako da pjesnici izmiljaju podnoSljivtje. ivati; jer nc prema pjesnikim, nego
prema njihovim obrednim knjigama, Junona nije samo sestra i suprugax, nego ak i mati lupitmva! Zatim, ista
zemlja hoe i da je Cetera i jo Vesta,2*) iako ee ivrdc kako je Vesta 6 samo oganj koji pripada ognjitima, bez kojih
ne moe biti grada, a da je obiaj da joj slue djevice otuda cn se iz ognja nita ne rada. kan ni od djevice. Ta je i
trebalo da svu tu ispraznost i dokine i unili Onaj koji je roen od djevice. A tko bi podnio to to - dok ognju pripisuju
toliku ast i kao neku cdnosl pokatkad Se ne stide nazivati Vestu Venerom, rako le se gubi djevianstvo koje aste
u njezinih slukinja? Jer ako je Vesta Venera, kako da joj primjereno slue djevice io se suzdravaju od Venerinih
poslova? Hi posioje dvije Venere, od kojih je jedna djevica, a di u ga ena? Hi moda u i, od kojih je jedna, Vesta, boica
djevica; druga u dalih ena? a irea bludu idi? Ovoj su Feniani ak darivali novac zaraen od bludnie nj a vlast i lih
keri prije, nego bi sc udale

27A Jiimz i Termini'i (Jau i Termin) m*C bOC>vi pocik* i kraja. Jana jc prvi ni rivan II mo liiviima. prtvtivimi mi
mu prvi <ian u jrjcsccu i prvi mcc i godini. A xv;rkvini>ni 'Kninu stav* ft: nosl/cdjiji cLiri C>vl:ri'- flu jesi: 24.
vCljaiC prem prvonum rimskim Vnlcr;- iktra).

27i)r; av. Dr* 4, JO-11


lungerent viris. Quae illarum est matrona Vulaii? Non utique virao, quoniam habet mariuni. bsit auicra
ui merctrix, DC Jio Iunonis et cooperario Miner vue facerc vidcaxnur iniuriam. Er.^o haec ad cornugatas intcllcgitur
pcvtincrc: sed cam nolumii imitent ur in co quod ceci; ilia cum Marte. Rursus, ingunmt, ad fabulas redis. Quac ista
iustitia est, nobis susccriscre, quod talia dicimus dc diis eorum, et sibi non susccnscrc, qui hacc / in iheatris 3ibenlissimo spectant crimina deorum suonim? Ei (quod cssel kicrfidl- bile, nisi cunt estai is sixiic probarctur) haec ipsa
(heairica crmina deorum1" in honorem insliluta sunt coiumdcni deorum.

11. Quodbol'1 igitur physieis ralionibus el disputa lio ni bus ad- sOTint 't>\ rundo sil luppiter corporei huius
mundi nimos, qul un.i- vfrsarn islam molem ex qualluor ve) quol cis placel eletneulis con s ir uc t a. m
a.quc compaelam implet et movei, modo indo su as pai tes sovori c frairibus oedat; modo sil aeiher, ul
aerem lunonem subte rfnsam desuper amplcclalur, modo loium simul cum aere sit ipse caelum, rerram vero
tamquam coniugcm canideruque mar.rem (quia hoc in dvins turpe non est) fccundis ixubribus el senil ni
bus fetet; modo autem (ne sit ncccssc per cuneta discurrCre) deus unus, de quo mult a poeta nobilissimo
dicrum pulani;
den ni nwrrque ira per omnes Terra set na iraciusq ue nutrs cualumqua
profundum r>-, ipse in aethere sit Iuppiter, ipse in acre luno, ipse in mar i Nep cu- nus. in inferioribus etiam maris ipse
Sal acia, iu ierra Piulo, i o torra inferiere Proscipina. in focis domes tieis Ves la. in .'ibrorum fomace Vulcanus, in
sderibus sol el luna ct stcllae, in divittfmMbuS Apollo, in mcrcc Mercurios, in lao initiator, in Termino LCrinina- tor.
Saturnus in tempere, Mars et / Eellona in be) lis, J.ibcr m vi neis, Cores in f rumen lis, Diana in si) vis, Minerva i:i
ingeniisn) ipse si; postremo etiam in illa turba quasi plcbeionim deonim; ipse p raes i; nomine Liberi virurum
seminibus ct nomine Liberae leminarum, ipse sil Diespaior, qui pamim perducat ad diem; ipse sil dea Mena,

lJ. V2
...u
lova a
di i S ;i do 0 lis e n

l - i l L s r r iy r j . > i

ACCUC PIK-- ris.

O R. fiozjoj 4, 10-11

271

za mueve A koja je od njih supruga Vulkanova? Djevica ta nije, jer ima


mua. Nek je daleko i pomisao, da bi to bila bludnica, kako se ne bi inilo da vrijeamo sina Juilonina i suradnika
Mincrvina. DakJc, razumije se da je ona koja se bavi udatim enama; satno nc bismo eljeli da je oponaaju u onome
Sto bijae inila s Marsom
Opel, kau. li se vraa priama. Ali, kakva je lo pravda da se na nas srde to lako govorimo o njihovim bogovima, a
ne srde se na same sebe, to u kazalitima veoma rado gledaju i zloine tih svojih bogova? J (to bi bilo nevjerojalno
da nije bjelodano potvreno) te Isie kazaline priredbe o zloinima bogova ustanovljene su u ast tima bogovima.
11. Neka, dakle, ivrc to god hoe u svom znanstvenom doka zivanju i raspravljanju.2** Nek hn je Jupiter sad
dua ovog tvarnog svijeta, koja ispunjava i pokree cjelokupnu olinu /graenu i sloenu od etiriju i ii bilo
koliko pratvati; neka sestri i brai svojoj ustupa dijelove togu; nek je eter, kako bi mogao zagrlili Junonu, koja
JT1OKJJT
je kao zrak ispod njega razlivena; i nek jc istodobno zajedno Sa zrakom i samo nebo, kako 0
buniv- vim.i c '/Oj i
bi mogao plodonosnim kiama i sjemenjem oploditi zemlju kao Svoju Suprugu i rnajku (jet nit nn: nieiiji medu
takvo neto nije sramota medu boan stvima); i neka bude (a ne iteba o svemu u pog&rim*
11.1UC ca no
pojedinostima raspravljali) onaj bog o kojem kako mnogi misle govori najplemenitiji ji'ditiv rc i:o ;
Jupiirom
pjesnik kad kae;
Jer bog proima sve
zemlje, prostranstva mora i visoko nebo.-7?
r

I uck jc oti u eteru Jupiter, u zraku Junona, u motu Ncptun, u niim dijelovima rnora Salaeija; u zemlji nek je on
Pluton, u nioj zemlji Prozerpina; na domaim ognjitima Vesta, u kovantei Vulkan; i nek je isti on meu nebeskim
ticlcsima i Sunce t Mjesec i same zvijezde: medu proricateljima Apolon; u trgovini Merkut; u Jana nek je otvara, a
kod Ternuna zatvara^ \ nek jc on Satom u vremenu; i Mars i BcJona u ratovima; Liber u vinogradima; Ccrera medu
itnim poljima; Dijana u umama; i Minerva u kulturi 2*) (13). Nek je napokon i u onoj gomili kao pukib bogova; nek
pod imenom Libcr nadzire sjeme mukaraca i pod imenom Libcr a en<l, neka je i Dicspalcr, koji izvodi potomstvo
na svjetlo dana (d/e.*); nek je on i boica Mcna, kojoj povjerie nadzor nad enskom m/cscnicom; nek je Lueina, koju
zazivaju ene u trudovima; nek donosi pomo novoroenadi ptimajui Ih u krilo zemlje,

(13) Navedena boanstva bili bi nam:


Ju pit Ta-Zeusa ukoliko JLotac (puier)> Tj- tvcuac i uvar cjelokupne ekoloke srcrlinc u kojoj Lcvjek sranuje i ivi; usp. bili- U.

qyam pnicucerum. meostmis reminarum, ipse Luana, cuae i purlu- ricnlrbus invocetur; ipse opcm
ferat nasccnlibus ex c pin de eos sinu Ierran o vocerar Opis. pse in vagi tu us anoxia I el vocelvrr do us Vaiicanus;
ipse lever de trra cr vocclur dea Lev-fina, ipse cunas zueatur ex vocetur <dca> Cunna; non sil iliu.c, .sed ipse r/X
illis deabus, quac fara nasccntibus canni c< vocanzur Carmen tes. praesir fortuitis voccturque Portuna; in diva Ru
mirni manimarn prvulo immuJgeat. quia rximam dixcrwil veieres man mam. in diva Potina potioncm minisi rot. in
diva r-dm a e*eam praebeat; de pavurc infantum Pa ven ta nuneupelur, de spe, quae venir. Venilla, de volup- GC 14?
tare Volupia, de aelu Agonoida; de si.iiv.ulis, quibus / ad niiniuni
actum homo impellirur, dea SlimuJa noninerur: Strenia dea sil strenunm faciendo, Numcxia, quae
numerare doceat.. Camena, quac can ere; ipse sit ct deas Con sus prebendo consi Jia et dea Senta sent enras
inspirando; ipse dea Tu venias, quae post praetextam exci- piat iuvenils act at is exordia, ipse si; el Fortuna barbata,
tuac adu)los barba indual quos honorare noluerunt, ut. hoc qualccu ruque numen sallen) inastidum deum vel a
barba Bar ha turn, sieul a nocJis Modulen), vel ce re non l'or tunaro, sed quia barbas habel Fonu- jjium noinimiienl};
ipse in Jiiftaiioo deo coniugcs jungaI. el c.uxv virgini uxori zona sol vilu/', ipse in vocero r et. dea Vireinunsis voceiur;
ipse sit Mnlunus ve) Tutunus, qui est apud Graecos Priapts*: si non pudel, hace omnia quac dJxi el quaeeumque non
dix (non Ciiiin on)nia diccnda ubilalos Sum), hi omnes di) deaeque sit unus .lup- prter, si ve* sinl, ul qudam
vo1uni.SJ, omnia ista parres eio.s sive virio les eius, sicul ais vid tur, quibus eum placer esse murxdi minium1!, quao
.>eA5riii\ velui magnorum rnult.umque doeioxum est. 11 ace si i la sum-' (quod quale sit, nondum interim quaero),
quid / pl J23
pcrdexem, si onum l?euxu eolenml prudentiore compendio? Quid
onim eius con l Crime re lur, cum ipse ooloretur? Si autem rcclueiidum fuir, no praetcrinissac sivc
rioglcclac panes eius irascercntur: noA ergo, ul voluni, velu l uni us animanlis hiec 10 la vita esr,
quae omnes continel deos, quasi suas viiluics vcl membra vel partes: sed suam quaequc pars habct
vilam a eel cris separiram, si praerer alteram irasci altera poicsi, cl alia placan, alia coneilari. Si

O R. fiozjoj 4, 10-11

272

autem dicilur omnes simu), id csi lolum ijisum Iovem, poUxisse offendi. si paries eius non eliam
singillalim minula limquc cole rentu r, stultc dicilui'. Nulla quippe illarum pracicrxnil lore lux', cum
ipse unus. qui habc- rei ' omnia, colerelur, Nam ul aba omidarn, quae sunr innumera- bilia, cura
dicunt omnia sxdera partes lovis esse ei omnia vivero

* sine. AJ.

illarum... hfibeiet] eanun habci Af.


Usp. VARON,
rer./liv. 15; De lingua Uil. 5, 57. 64. 72. 74.
Stoici a: D10GEN J.AERTl.TF. 7, 137136; FCTJL. Plcc. 1. 7. 17. CICEROM, LucuUns 37, 119; 4),
l?.n.
PLATON. Krctii 396 ab; rUeb 30 d.
i nek sc zove Opis; nek ini otvara usta da zacvilc i zove se bog Vatica* nu$; nek ili podie (imv) Sa zemlje i nazove sc
boica Levana; nek im uva kolijevke i zove .se boka Cunina; nek je on sam. a ne netko drugi, u onim boica (a koje
novoroenadi pjevaju Ucnnm) o njihovoj sudbini i zovu sc Carmcntcs; nek on nadzire sluajne dogaaje {jor; n- i zove
se Fortuna; neka kao hoica kumina n prua sisu doje elu, jer su si ari sisu nazivali ni ma; kao boica Pol ina neka
prua pie {ptHionvm), a kao boica Educti jelo (ocv/); prema strahu {f/avor) u nejaadi nek se /.ove Paveulia; a
Veni li a prema nadi koja dolazi (f/r t/a'
prema
u itko {volu jz/v/ar) nek ie Vol upi a; a prema djelo
vanju (<'gi>ri*) nek je Agenona; prema porivima (.\itmnU)t kojima se ovjek na2i>iii na pretjeran rad, nek se zove
Stimula; a po tome .?lo ini ovjeka krepkim (\.<rt:nrx(is), nek je boica Strenia; a kako ga ui brojati (/.. mi?r< jjv),
nek jc Numeri a; i prema podui u pjevanju Camcna, nek on bude i bog Consus kako daje savjete (cvnsiHiirn) a i
boica Sentia, jer nadahnjuje misli (.vzvj.rK.'itv).
Zatim, nek je on i boica Juventas, koja (jio.lo je odloena (/og'r .x;a) vodi brigu 0 poecima mladenakog (h<v<ni!i>)
doba; nek je i Fortuna Barbata, koja mladie Opskrbljuje bradom (oni, naime, te mladi ne htjedoe poastili lako da
im to boanstvo, pa bilo kakvo bilo, pretvore u mukog boga, prema bradi (btubu) u Bar bat osa. kao to je prema muti
N'odotus; i svakako su ga jerho ima bradu, tre bali nazvati Korio nius, a ne Kortunal); kao bog Jugatinos neka
povezuje suprunike (<<w'rfg<\v); i kad sc nevjesti djevici (vrrjjrn/) pojas razdrje- ojc. neka ga zazivaju i nazivaju
boica Virginensis; nek on bude i Mntunus ili Tutunus, koji jc isto sto i u trika Piij'ap-^ k. Dakle: ako nije sramota,
nek sve ovo to sam rekao i sve sto nisam rekao (kako sam mislio da sve i uc treba rei) nek jedan Jupiter bude svi
ti bogovi i boice, ili pak neka budu kako neki hoc 3i>) svi oni tek njegovi dijelovi ili njegova svojstva, kuto io sc
ini onima kojima se >v':da da on bude dua svijeta,3*) to je mnijenje mnogih uglednika u uenjaka(l 4).
Ako jc tome tako (a kako je to, zapravo za sad ne istraujem), sto hi izgubili da -- radi razborite pri tede - tuju jednog
Boga? Sto li bi od njega prezreli, kad bi njega samog tovali? Ako bi sc opet trebalo bo- jati, da sc njegovi mimoideni ili
zanemareni dijelovi ne rasrde. onda nije. kao io oni hoe. da jc cijeli ovaj ivot jedan oivljavao, koji sadrava Sve
bogove, kao Svoja svojstva, nelot'e ili dijelove; nego st'aki dio ima Svoj vi a si i li ivot, odvojen od ostalih, ako sc jedan
moe rasrdi(14) Brojnu eta boarveti-va roja su nadlena a rusi i odgoj djece sve do njihove zrelost, i osnivanja nove obitelji opet ti i mogli bili j;ipi*:ovi pridjevi,
ukoliko jc on uvar i VKibmk osnovnih vrednotu ovjekovu ivljenja.
B
Ruinin<i pri;mn vucima sl:i rnm mule biju. S cni>:i* je U i-cZi /k'ifir Kuirinc'-ii, !nkvino
SliiSlo 70d kojim jc ]rr!-.HA_'i vuiiL-a i:.i>jila Kuni u Ja. Njoj Su rlv^vilo luJij-.-k. Unalui _ Va-.O- mm>; <lijiti>logiji (-iuijc 2:53). |sujije-Ui je i-ii-rcijiiir.u
reku Urjriku mie. -ads.kk i Min Rii:i ilCurva).

\t

svetice u Vcllji. a prinosile su inu nvc iene odjfvriic >A


l'r: xv7.clhcr.i>m obruclu upitno Si jak pruiJuui: kO lalus ua /.Oj! je- ni^jiSta lUO/ali. ij.'SU. Vsi u JJUCMIJ :.eri:n MulUi - JMv.ir- rs>ir-ovj,Vrt s fVi japnm.
D Vjf rnvnnjc rta xu f.vijecite hni-iiialvj r.aluzi Su U l!&*u plaCl/dizaill. a U sklU'U ;i i sa St;>iiiUil izj odbacivanjem hoiTisiva i <v;.-.Ja.
c Taj aos -;Muiaa-Tulun) Juiao

O R. fiozjoj 4, 10-11

273

atquc rationales animas habere. er ideo sine controversia dens esse'*. non vident quant multos non colaat, quant
multU aedes non eonstruant, aras non statuant, quas tamen paucissimis side- ruin suituendas esse putavenmt el
singillatim sacrificandum. Si iyilur irascuniur, qui non singillatim coluniur, non metuunt, pauds plaa lis, (o(o cuelo
iraio vivero? Si autcni slelJas omnes idoo col uni, quia in love sutil quoin cul uni, i&to compendio possent in illo uno
omnibus supplinare (sic Ci:ira nomo iras enrol ur, cum in ilo uno nemo contentnereturj polius qua in culi is
qtiibuscliuo iusla trascend causa il lis. qui praelermissi esson l, mullo nmeros oribus / praebe rcfur, praesertmi
cum els de superna sede l'ulgenlibus lurpi nudr- rale dislocius praeponererur Priapus.

12. Quid? illud nonne dcbet ntovere acutes homines vel quales- cumque homines fnon enint ad hoc ingenii opus
est excel tentiaj, ut deposito studio contcntionis attendant, si ntundi animus Dcus Cs1 eique an into
mundus ut corpus est, ut sit unurn animal const ans tx animo et coiporc, atquc istc Dcus est sinu quodam
naturae in se ipso contincns omnia, ut ex ipsius anima, qua vivificatur lota istn moles, vitae atquo animae
ctutctorum viventiura pro cuius quo nascendi sorte sumantur, nilti omnino remancrc, quod non sil pars
Dei. Quod st il a est, qui-s non vidcat quanta impie I as cl irrcli- giosiias eoiisequalur, ut, quod ealcaverit
quisque, parlent Dei oalcCi, e( in omi.'i animante oecidendo pars Dei Irucidcfur? Nolo Omnia dreere, quao
possuitf oecurrere cogitant ibus, dici au fern sine vo recti ndia non possunl.
CC Jl

...vcl ip-sa ratio


remen lui-

jri;iur jm tri.

lL 124 An

itipptcr

ipsc
naxadu*
vcl dus ar.i-

rr.us...

13. Si autem sola animalia rationalia, sieut sunt homines, par tes Dei esse contendunt: non video quidem.
si totus mundus os I Deus, quo morio bestias ab eius partibus separent; sed obluctari quid opus est?
De ipso rationale animante, id cst hontine, quid m/feOcius credi potest, quant Dei par I cm vapulare,
cum puer vapu- Pat? lam vero partes Dei fieri Taseivas, iniquas, impias atquc omnino damnahiles
qttis ferre possit, nisi qui prorsus insanit? Postremo quid irascitur eis, a quibus non colitur, cum a
suis partibus non colatur? Res tat ergo tit dicant omnes deos suas habere vitas, sibi

' na'icerilis Af.


:!

Usp. VAROM, De lingua inf. 5, 63. 74: Us re rwi. 1, 1, 5; P.AV0>3, /ijwm. jU4rf.; toic: u: LAKTANCJE. >rv. insr. 2, 5,
11.

O DK. boJOJ 4. 11-1 3

27S

li mimo drugoga, jedan umirili, a drugi uznemiriti. Ako bi se opet reklo da se Svi zajedno (1 O jest: sam
cijeli Jupiter) mogu uvrijediti, ako ic njegovi dijelovi ne bi tova I i napose i pojedinano, kazala bi se
glupost. Jer ni jedan od tih dijelova ne bi bio mimoiden, ako bi sc tovao on jedini, koji ih sve sadrava.
N'egu da prijeem preko ostalih primjera kuj i su ni-Hbrojivi kad kau kako su sve zvijezde
dijelovi Jupilra, da su sve razumne i maju duu. te su tako neosporno bogovi,? ne uviaju da mnoge
od njih i ne tuju, jer mnogima ne izgrauju hra move, ne podiu rtvenike, budui da su mislili kako
treba podii svetita tek neznatnom broju zvijezda i pojedinano im rtvo vat (15). Ako se, dakle, srde
one zvijezde, koje se pojedinano ne tuju, zar se ne boje ivjeti tek s nekoliku umilolivljcoih zvijezda, a
$ cijelim rast- denim nebom? Ako pak tuju sve zvijezde zbog toga to su one u Ju- pitru, kojega tuju,
tom pritedom bi mogli u njemu jednome samom sve udobnosti vi ti (tako se nitko ne bi srdio, jer se u
njemu jednom ne bi nitko prezirao), i to mnogo vie nego da tujui samo neke prue opravdan razloga
za srdbu onima brojnijima to su mimoidene, osobito kada bi sjajui oduzgor sa svojeg uzvienog
sjeditu ugledale kako im se pretpostavlja Prijap, napet u svojoj gnu sobnoj golotinji!
12.

Ali io? Zar to ne bi trebalo nagnali otroumne ljude ili biJo koje ljude (jer za to i nije
potrebna neku vrhunska pamet), da obrate p070most, odloivi elju za prepirkom, tla li je Bog
dua svijeta, a toj dui svijet kao tijelo, tako da je jedno ivo bie koje se sastoji od due i tijela,
i taj isti Bog kao u nekakvu krilu prirode u sebi samome sadrava sve, tako te iz njegove
due, koja oivljava cijelu tu olinu, potjeu due i ivoti svih ivih bia (svako prema sudbini
svojeg roenja), onda uope ne preo Staje nita io nije dio Boga. Ako jc tomu tako. tko da ne
uvidi kolika iz toga slijedi i bezbonost i svetogrduost tako da to god tko god zgazi, guzi dio
Boga. i kad se ubija bilo koji ivi stvor, kolje se dio Boga! Ne elim ni rei sve one stvari koje
mogu pasti na um onima to razmiljaju, a ne mogu se izrei bez povrede stida.

13.

Ako pakn tvrde da su samo razumne ivotinje, kao to su ljudi, dijelovi Boga. onda nc
shvaam kako to da su ivotinje izuzete od njegovih dijelova, kad je ve eijeli svijet Bog; ali
nema potrebe prijeti se. Nu, o samoj toj razumnoj ivotinji, to jest: o ovjeku, to li se moe ne
sretnije vjerovati, nego da se dio Boga batina, kad djeak do biva O Milima koji fViJO *ai.o su
iizi.jr.ii.'
batine? Osim kakva mahnitnjaka, tko bi mog u u podnijeti pomisao samo
f.ivorinlc djelo-.i jcL.aot Bo5*
kako dijelovi Boga postaju razbludni, opaki, bezboni i uope
prokleti?

I napokon, zato da sc. srdi na one koji ga ue tuju, kad ne biva tovan od svojih vlastitih dijelova?

(ri) tovanje nebeskih tijela ue u pea u ^rube i opore *oric drugih


kultova. Susreemo g* iako rei u svim religijama. Sunce i .Mjesec uoivjio su
ukljueni u pojavu, >i onda i u kulr plodnosti.

O Tnijeci'.i i'nir

.u H<!
rf-.i $; svi-c- Ij s >
vijci lije!o Bi.;kej: miUjrtr.c k-iko

276

Dr ('Tv.

T>r.i 4, ].V15

quemque vivere, nullum eorum esse partem cuiusquam, sCd unifies colendos, qui cognosci et coli
possunt. quia tarn multi sunt, ut omnes non possint. Quorum Iuppiter quia rex praesidoi, ipsum credo
ah cis pu tari regnum consrituisse vel auxissc Roma num. Nam si hoc ipse non Iceil, quern alium deum
opus lam magnum potuisse aggredi eredani, cum omnes occupati sim oiliciis et oprihus propriis, nee
alter irmal in ahcrius? A rege igilur deorum regnuni hominuxn po- tuit propaeari el a;*geri.

An di i Pcnmnonon imperio o.ugendo (averim (14-34)


Cut- accndo u.ijvrm pluccs <IU sj
ViCLtiria

VKTt.

CC 111

Augcndo iittpc- Ml
cm ;sc in:utuca rt s! Victoria tcrmincmr.

14. Vic primum quae.ro, cur non etiam ipsum rCgilum aliquis deus est? Cur enim non ita sil. si
Victoria dea esl? Aul quid )so love in Iiac causa o pus est, si Victoria fciveat sirque propitia ei
sen) per eat ad illos, quos vult csse victores? Hae dea f a vente et propilia, etiam love vacante, vel
aliud agente, quae gentes non sub- ditae remanerent? quae regna non ecdercnl? A fuite
displket bonis iniquissima improbitate pugnare el / imtin)OS quietos nullam- que iniuriam f a
cientos ad datandum regnu m bello spontaneo pro vocare? Plae si ila scntiunl approbo et
laudo.

15. Videant ergo no lorie non pertinent ad vivos bonos gaudeiv* de regni latitudine. Iniquitas enim
eorum. cum quibus usa bella gesta sunt, reanum aduvic ut cresccret, quod ulique parvum esset, si
quies et iustitia finitimoriun contra sc bellum geri nuda provocara iniuria: ac sic felicioribus jebus huma
ni s omni? regna parva essen l con cor di vicinitatc laciaittia ci ita csscnl in mundo regna plurima
gentium, ut sunt in urbe dorms plurimiC Cviurtl. Proinrie belligerare et perdomitis gentibus dilatare
regnuni maJiS vi detur felicitas, bonis ncessitas. Sed quiu peius esset, ut iniuriosi iustion- bus
dominarentur. ideo non incongrue dicitur ctiam ista felicita-. Sed prjeul dubio felieilas maior esl
vicinum bonum Jiahere con- cordem quam vicinum malum subiugarc bcllantcrn. Mala vola sunt optare
habere quem oderis vel quem timeas, ul pos sil csse quem

O IJR. IIOIOJ 4.
13-15
rreustaje. dakle, rla kau kako svi bogovi imaju svoje ivote, da svaki ii vi 7 a sehe, da ni jedan od
njih nije dio drugoga, i da treba tovati svu one koji se uzmognu spoznali i lovati, jer ih ima lojiko, da se
svi ne mogu spoznate (lb). A budui da je Jupiter nad njima kao kralj, mislim kako oni vjeruju da jc on
osnovao ili uveao rimsko carstvo. Jer ako to ne uini on, koji se drugi bog po njihovu vjerovanju
mogae latili iako goleme zadae, kad su svi ostali zauzeti svojim dunostima i vlastitim poslovima, i
jedan nc upada u podruje drugomu? Stoga jc ljudsko kraljevstvo mogao osnovati i uveati kralj bogova.

FfOifOi'i ?,<>'*!i:ri'd i veliina Rima \ 14-34!


14.

15.

Ovdje se pivo pitam zato i samo kraljevstvo nije nekakav bog?


Zato ono nije, ako Pobjeda (Viaonu) jesi boica? Ili, to u tome
predmetu uope Ircba Jupiier. ako ic Pobjeda naklona i sklonjiva i
uvijek ide onima za kuje ushijcdoc da budu pobjednici? Aku ic ona
blagonaklona i sklona (ak ?-ko je Jupiter i dokon ili raji togod
drugo), koji bi narodi ostali nepodjarmljeni? Koja to kraljevstva ne
bi pala? JI i se moda dobrim ljudima ne da voditi rat u
nepravinosti i opaini te napadati mirne susjede koji im nikakva
zla nc ine, a samo radi proirenja vladavine? Ako zaisia lako
misle, ja se slaem i odobravam.

OvdL.I lije k.V.-'.-.V"


x'.;oc vjifit:mjerenu SC
p/iC'isujt jLpilru. jer.
ako kau ito Oki aoc
K.>- jjcca boiici, onJa
' vir. saint dos;a- nh.
rn :.j rc;a>

PfiliCi
.i
dobrim .judima
d^ fiulv pro- iirili
!>:ZL
-r.ad^vin-.i

Neka, dakle, nai protivnici razvjde, da moda, ne prilii dobrim


ljudima radovati sc proirenju vladavine. Nepravinost onin proliv
kojih su voeni pravini nit ovi pomogla je kraljevstvu da na raste: da mirnoa i pravinost
susjeda nisu nikakvom povredom izazi vali rata protiv sebe, kraljevstvo bi ostalo maleno; i cako
bi, uz sretniju ljudsku povijest, sva kraljevstva ostala malena, uivajui u slozi sa susjedima; i
tako bi na svijetu bilo toliko mnogo kraljevstava razliitih naroda kao to je mnogo domova
graana u gradu. Sloga, vodili ratove
i proirivali kraljevslvo pokoravajui narode, opakim ljudima ini se kao srea, a dobrima kao nuda.
Ali, jer bi gore bilo da nepravednim vladaju pravednicima, i la se nuda s pravom naziva sreom. Nu, bez
ikakve dvojbe- vea jc srea ivjeli u slozi s dobrim susjedom negoli opaka susjeda podjarmiti ratujui s
njim. Opaka je zelja Itijeti imati nekoga da ga rmzi ili da ga se plai, kako bi mogao imati koga pobijc-

06) Ima:icrii:ii monordznm, kao onaj sic:ki. sadri tako pionir ine i jjcprihvatljive crie da ju pred
njim. gJcdr. Jt sc eraHr.o, i; nekoj OJvdjftmi samo hijerarhijsku -nuogohostvu. kan nr.o grko i rimsko. To
je li iteku reku opa procjena kranskih imsJilaca koj: rara-jriuvnju s polite Vinom: La kla ri ci ijc, f)
iv. .-n.v:. 1,3 12; burni k Ma temo, D<- rrr. re*. 8; MiilCCFc Feliks, Ormv. 19, l'KTUilijai. Ad mu. 2, 3.

278

vincas. Si ergo iustt; verendo bella, non impia, non iniqua, Romani imperium turn masj,M,m
adquiriere potuemnt, numquid tarnquam aiiqua doa col ends esl it is er.iam rniqutas aliena?
Multum cnim ad istam latiludinexo imperii earn conpevatam videnius, quae facie- bal inruriosOs,
ur. essent cum quibus fusta bella gccrentur et auge* reiur imperium. Cur / autem ct niquitas
dea non sit vel cxtirnarum gent.ium, si Iavor ei Pallor ct Febris di Romani esse meruerunl? His
igitur du abus, id est aliena iniquitate et dea Victoria, duni bellorum causas niquitas excitat.
Victoria cadem bella leli citer termint. ctiam ferato love erevit imperium, Quas enini hic parles
luppitcr haberet, cun ea, quac pos sen l beneficia eius pulan, di i habenlur, clii vocmllur, dii
coluntur, ipsi po suis paxlxbus jw vacant ur? Haberet lic autem eliam ille aliquam parieni, si
Regnum ctiam ipse appeflaretur. sicut appel la (ur illa Victoria, Aut si regnum rnurms est. Invis.
cur non et victoria murxus eius habealur? Quod prof ce to haberet ur, si non lapis ixi Capitolio,
sed ver us Rex regum et Domnus domina ntium33 cognoscoretur nique col ere Luc.

TJ
125

;ii tic
Quiete ci

ctndum.

Db civ. DEI 4, 15-16

ti^i 16, Miror ,au(exn plur iinuni, quod, c um deos s ingulos si nguli s

r ebus ci paexic singulis motbus attr ibur ent, vocav'e runt deam Agc -

nor am, quae ad sgexxrJ um excit aj- et, deam Stim ula nt, quac ad a ge n- dur n ult ra modum stim ula ret, deam Mur ci am, qua e pi'a ete r rnodum non
mover et a e Ja ce ret hominem, ut ai t Pomponius

, murc idum. id est nimis clc sidrosum et n/a ct uosum, deam Str en am, quae f ace * ret

st re nuum, his omnibus dxis et tl eabus publi ca s acr a f aeer e s usc epe- r unt, * Quict em vero appe I I ant es, qua e f acer et quie i.mn, cui ri aede iai
CC, 312

habere t extra por (am Col I nam -\ publce il lai n suscipe re noluer unt. Utr um indiei um J ixit a ni ni i nque ti, an potius fia signif ica tum es t,
qui il la ni ( urbar ri eoJ ere per se ver are t nox) pla ne deorum, sed daemo* niorum, euxn ui ctem habere non

posse? ad uam vocat ve us

Oiscite <7. we, quona^i witt$ ,&m ei humilis corde. e( h venieli* requiert
aninMbtts ves tris
Medic us dic ens :

tk 19, 16.

t..
4.

KQVtKOKIJE.

raL>. A!eH. fr. 145 (samo u Aug.); ARNOB1JK, Adv. rta.

9
"J.1V1JH, Ab urbe COrui. 4. 41. il.

219

Q UK. TliJJO.i 4, 15-16

clii>(17). Ako su, dakle. Rimljani vodei pravine ne hezbone, ne nepravedne r a lovo
uzmogii i leci lako golemo carstvo. zur ne trebaju potivati kao nekakvu boicu tuinsku
Nepravdu? Vidimo kako je ona pridonijela mnogo proiri nju carstva, uinivi ludince
nepravednima, da bi htio onih protiv kojih su se mogli vodici pravini r&lovi i uveati carstvo. A
zato da i Nepravda ne bude boica, barem inozemnih naroda kad ve Strah, Bij cd oca i Groznica
z.sluic da budu rimskim bogovima? Dakle, uz pomo tih dviju boica, to jesi, ludinske
Nepravde i boice Pobjede, naraslo je caistvo; dok je Nepravda izazvala uzroke rata. Pobjeda je
ratove uspjeno zavrila, ak iako Jupiter bijae Mt dopustu (18). Jer kakvu bi tu ulogu sam
Jupiter i imao, kad se svako dobroinstvo koje sc moglo njemu pripisali, smatralo bogom, nazivalo
bogom i tovalo kao hog, te zaziva to samo /.a sebe? Mogao bi, naime, imati i on nekog udjela da
sc sam nazvao Kraljevstvo, kao to :>e ona zove Pobjeda. Ili, ako je kraljevstvo samo dar Jupitra,
zato se i pobjeda oc Smatra njegov dat? A tako bi zaista i bilo kad bi spoznali i tovali, ne kamen
na Ka pit otu, nego istinskog Kralja nad kraljevima^2-' i Gospodara nad gospodarima.

ZaUi SM RiT.ljari;

svima xrvaxinu j

'vix:i djelatno'lima t1nrine';|j po-

Sikjt mgnvc, ali

su s'-eliOi boice

pciir.ka (O.lksj

ZOslavlJ:

Voli

gliJskih vrati

(17) Ovdje A .ig uli TI. ini se, ima pred ciim a miljenje nekih filozofa tud Krcanina Klijiijc liti Spartanca
MegiJa: o CJJJU uip. Plaion, Zakoni i2.ic-626c), po kojima lu osnovni zakon povijesti i jamstvo etikog ustrojstva
medu ljudima bio rat svih protiv svili za previ sr i oKip, mir rije drugo no heznaajno ime.
f l ft; Vh'Mria, grka ,Vike: boica Pobjeda, javlja sc u pisanim knjigama ve s Hcsioom: gdje je u rodu s
itrugim boanstvima i steji uz Zeusa dok vodi boj S Tita u i ma ( f h o g . 3H4ss), a U jc raJije pooSohljcui simbol
uspijeva- JC moi. Obino prikazivala S krdima i lovor-vijencem. I. Rimu joj se dizalo vise kipova, od kojih je
najznamenitiji Lio zlatni na Kapiloltl. teak 720 J i bara (Li vije 22, 37, 5. 12).
16. Uveliko se udim jo neemu. Rimljani su pojedinim stvarima i gotovo pojedinim

A B<iic> Quirx (Poiinalr ili


Spu>.o.i) imala je hrani
gibanjima dodijelili posebne bogove; boica Age- noria nazivala se ona stoje ljude poticala na
javan rnCNkili Jjdir.a (Via
Labicarta). Cnu it Ja je
d w S kulIORl lniianstva
Vulcanus Quiitux, koji iC
itOvaO izvaii rada. ahng
xirjhn piia/a.

djelovanje; boicu Stimula je nagonila na prelje ranu djelatnost; boica .VI ure ta zvala se
ona koja nije preko mjere nagonila ovjeka, ve ga je inila kako kae Pomp cinije,3*) da
bu<1e munidui, to jest: prekomjerno lijen i r.cradin; Strcnia je opet inila ovjeka upornim; i
svima tima bogovima i boicu ma pobrinuli su se da podignu javna svetitu. Nu iuko su
priznavali boicu Ouies, koju ljude uti spokojnima (jer je i malu svetite izvan Kolinskih
vraa))* , ne htjedoe je prihvatiti javno Bijae li lo znak nespokojne due, ili je prije znailo
da onaj koji jc uporno tovao (u gomilu, ne bogova, nego zlih duhova, nije ni mogao imati
spokoja? A tomu nas spokoju poziva pravi Lijenik kad kae: -Uile Se od mene, jer jam
krotka i ponizna srca. Tako ete nai pokoj svojim duama.^)

7.

280
Ail Vicaria
Ilippitft

ip-

Stt Ail

Dt civ. DEI 4.. 17-18

17. All forte clicunt, quod defctn Vidoriain iuppitcr initial nlque ilia lamquam vecri dcorum
obtemperan* ad quos iussorit venial et. in comm parte considat? Hoe vvtc dieitur non do illo love,
quem doormn regem pro sua opinionc confingunt, sed de llo vero Rege saveulorum. quod mi t tal non Vid
or i am, quae nuUa subs lamia est, sed Ancelum su un el Ricial vincere que ni volucrt: cuius con si Ti um
occultum esse polcsl, nrqtium non potest. Xam si victoria dea est, cur non deus est ei. inumphus, et
victoriao iungitur vol majitus vel frater vcl ius? Talca quippe i s i de diis opina l i sunl, qualia si poeluo
Jingoi'tTii ai que a nobi* exagitarentur. respndel eiat *1 vi- deuda c-Sso ligmenta poeturuvn, non veris
sttribuenda pumnihus; et / lamen se ipsi non ridebant, aun talia dolir amonio non apud poetas
legobun:., sed in templis colcbant. Tovcm igilur do mnibus ruga rent, oi un tantummodo suppficarcnt,
Xon oniin, quo misisset Victo v am, si dea est et sub llo rege esl, possel vi au itere resist ere et suarn
potius facere voluntatem.

PL 12-

An Ti'Jicitay. cc Fortuna
CCRP

sint.

CC 113

18. Ouid, quod et Felicitas dea esl? Acdem accepil, aram mcruit, sacra : congr ua persoluta sunt. Ipsa
ergo sola coJeret.ur. XJlci enim ipsa es set, quid bon non esset? Sed quid sibi vuli, quod et Fortuna
dea putatur el colttur? Au aliud esl felieilas, aliud fortuna? Qua fortuna pul esl sse et mala; felicitas
autem si mda Juent, felicitas non erit. Cerle omnes dos uiusque sexus (si vi svxum babent> non nisi
bonos existimare debemus. Hoc Pialo dicil , hoc alii philo- sophi, hoc encellent.es rci publieac
populorunique rectores. Quo modo erg dea Fortuna aliquando bona esl, aliquando mala? An lorie qi jando
mala est, dea non est, sed in mu ligo urn daemonem re- penlv con vert tur? Ouot. sunt ergo dene istac?
PiO/lcciO quotquot homines i'orlunaii, lioc est. bonae fortunac. Nam cum sinl cl alii plu- rimi si mu), hoc
esi uno tempore, malao fortunac, riumqud, s ipsa osset, si mui ci bona es-set et mala; his aliud, illis
aliud? Ari illa, <iuac do vsl, semper est bona? Ipsa est ergo Felicitas: cui adhi- bemur diversa * nomina?
Sed hoc ferendum est; solet onim vi una res do bus no mi ni bus appellavi. Ouid diversae aedes, diversa e
a rae, diversa sacra? Fsl causa, nquunt.-*, quia felicitas iUa est, quarn boni habvnl pravceiteri libas
mevil.s; fortuna vero, quac dicil ur bona, sine ullo examine meriiorum fortuito accdt hominibus Cl. bonis
el mal is, undo oliam Tor luna nomina tur. Ouo modo ergo bona

' vi dod. Af. c do Af.


'Ml 11, 20.
" PLATON. Pudro 246 d. 247 a. 253 ac: Epikur n: CTCFRONi. De ?J<3/. deot 2. 17, 45 PLOTN, E>i. 3. 2, 4.
Sf.KF.KA, Ep. 91, 47; PLUTAR11, Qnaest. mm. 7*.

O !>R. R0..10/ 4, ]?
17.

18

28 J

Ili moda kau, kako Juprter alju boicu Pobjedu t ona, shiijiiCi ga
kao kralju bogova, priIn^ri onima kojima joj nareuje i staju na
njihovu Iranu? To se moe istinski rei. ne O ovome Jupitru, kojega su
u svojoj mati zamislili kao kralja bogova, nego o onome pravom kralju
vjekova, koji ne alje Pobjedu, koja nije nikakvo bivstvo, nego svojeg
anela i lako ini da pobijedi onaj kojega On izabere; Njegov naum
inofe biii skriven, ali ne moe biti nepravedan.

Jupiter :i:jc
Ali ako je pobjeda (v.;<i"r.y>) boica, zalo onda nije i slavodobiee Ako
vAuV.tj IIV- l.i<1 rrebn li
i
PU::ju;!u . rr.iilrnh
{riumpkHs) bog, i zato se ne spoji s pobjedom kao mu. brat ili
so.si u? Zaista oni o bogovima cako misle; kad bi pjesnici tako L Mili
izmiljali a ini ih napadali, ti bi nam odgovorili kako su pjesnike izmiljotine
samo smijene i da se ne mogu pripisati istinskim boanstvima; a sami se
doim sebi nisu smijali, kad takve besmislice nisu' itali u pjesnika, nego su ih
tovali u hramovima. Sloga b se za sve trebali obraati Ju- pitcu, i samo se
njemu jednomu moliti. Jer ako je Pobjeda boica i njemu ka (i kralju podreena,
kamo god je poslao, ne bi sc mogla drznu ti da se usprotivi tc provede svoju
vlastitu volju,

18.

keji ni'lf U.i >u Si cl


Ali to je s lime da je i Sretnosl (Fe!u iuis) boica? Oni
no.! ) SreLii I>.Hll.
Dobila je svoje sve ti ste, stekla je rtvenik, prireivani ako Ui itzliAU'U?
su joj primjereni obredi. Jrebalo bi je, dakle, tovati
kao zasebnu boicu 1 gdje bi ona bila, koje dobro ne bi bilo? A U to se
hoe (ime da se i Srea (foraoui) smatra hoicom i kao takva tuje? /.ar
je jedno sredi osi, drugo srea? Jer srea moe biti i loa; a sreinost
kad bi bila lo, ne bi uope bila sretnosl. Mi dakako moramo sve
bogove, oboje ga spol (ako i spol imaju), smatrali samo dobrima. To
kae Platon*7), kau i ostali fi lozo li. te izvrsni vladari drave. Kako je
onda boica Srea jednom dobra, jednom zla? A moda, kad je zla, da i
nije boica, nego se odjednom prolvara u zlog duha 7 Koliko ju onda tili
boica? Oito, onoliko koliko i sretnih ljudi, to jest: onih s dobrom
sreom. Nu budui d postoje uz to. naime: istodobno, i mnogi drugi
zle sree, zar je onda ona ko bi to bila ona ujudoo i dobra i zla,
jednima ovo. drugim ono? Hi je pak on, koja je boica, uvijek ti obra?
Dakle: ona sama je Sreinost; a zato se onda upotrebljavaju razliita
imena? Ali, i lo se dade podni jeti; obiava se i jedna stvar nazivali
dvama imenima,

Nu, emu razliita svet ila, razliit i rtvenici, razliiti obredi? Kau-} kako je
razlog to to je .vrvuo.v/ ona koju dobri ljudi slekoe svojim zaslugama; Uoim
mrV, koju nazivaju dobrom, ogada se sluajno (Jarmilo) bez ikakve
provjeribc zasluga i dobrim i zlim lju dima (19), te se otuda i zove Portuna.
Ali, kako je ona ooda dobra, ako

n?) Fortuuu, grka 7> i-A r*, i FfikuUts. grka Fu!yi'hvi. obadvije zri u sreu, dobro i
uspjeh a, s gospodarskog j poljopriv/eJmig vidika;,i a kode r h 1guslanju i plodnost (usp.
Aristotel. Rimi. 1361. 39; Hiije Stariji, %'/. SJ. Ifi, 18. -17; Plimjc Mladi. Ep \ 19);
Anglisti n gradi UciCvauje na razlici izmeu Srue kao Srutnosli (Petici tu*, grc-ci
f>u(yy'h.iu ne amiaiiHottio), koja se zasniva na ljudskom naporu i zalaganju tc je sukladna
ovjekovom eljom, i Sree kao puku Sree (Eotutmi ili Eors. grki iyche). neovisne o
nama,

282

Du civ. DEI 4, 18-20

esl, quae sine ulio iudfcio vend el ad bonos et ad malos? Ut quid mem
colilur, quae :Ui c ticca est passim in quoslibet incurre ns, ut sue!* cuj lores
pier unique praelcrCai Cl SU S con tern pton bus haereat? Aut si illiquid
pro/ici uni cultores eins, ut ab illa v idean tur et amentar, am me rita sequi tur,
non lor tut (o ve nil. Ubi est* definido illa For lunac? Ubi csl quod a for lui lis
eliiira no men acceplt? Nibil enim prod es t cam colore, si fortuna est. Si tiulcm
suos cultores discernit, ut proset, fortuna non esl. An et ipsam, quo volucrit,
luppiicr mittit? Colatur ergo ipse solus; non cnim potcst ci iubenti ct eam quo
voluert mit ten ti Fortuna resis tere. Aut ccrtc. ist am ma!i colant, qui nolurit
babero menta quehus dea possit Felicitas invitan.
licrci

19. Tu ni urn sane hule vdut numini tribuunt, quain Forlu/Uim vocanl, ul
simulacrum cius, quod a matronis dedicalun csl el appellata est
Fortuna mulicbris, cltam locuium esse memoriae cun* mend ave rnc
atque dixisse non scinel, sed nerum, quod cam rile imilrunae
dcdicaverlmOuod qudem si / verum sit, mirari us non oportel. Non
en i ai nuil Ignis dacmonibus cliam sic difficile csl faliene, quorum
artes atque versulms hint pnltus sii ariverterc dc- bueruru, quod illa
dea locuta est, quite urlutlo accdt, non quae mentis vcnil. Fuil enim
Fortuna loquax el muta Felicitas, ut quid aliud. ni si ut homines rcete
vivera non curaren t concllala sibi For tuna, quae il los sinc ullis bonls
merits faccrct for luna tos? Et ccrtc si Fon una loquitur, non saJlcm
muliebns. sed viril is polius loquc- rctur, ut non psae, quae
simulacrum dedicaverunt. patarentiir Um- tum miraculum mulietiri
loqixacltare finxissc.

Quae deac int


V.nus et Fidcs.
C.C 114

20. Virtutem queque dc-am fecerunt: quac quideni si tica esset, / muJtis
fuemt nriielerenda. Et nunc quia dea non csl, sed donum Dei csl, ipsa ah i lo
impetretur, a quo solo dan polesi, et oimns falsorum deorum turba vancscct.
Sed cur ct Pides dea medita est el acceptt etlam ipsa tcmplum el altare? Quam
quisqus prurienier agnosc it, habitaculum illi se ipsurn J'adl, Unde autem
sciunt illi

Tnviiniijnl riiu-

Vurf.>::ati
jnuLicbrii.

PI. 127

MJsp. I.VTJF, Ab urbe cou. 2. 40. 12; ARNOBIJE. AdV. tur. 2, 67.

O n*Z. BOJOJ 4, 1K-2

bez kakve prosudbe dola/r i dobrima i /lima 7 i /ulo opet tuju nju koja je rako
slijepa re nalijee nasumce i bilo komu, pa veinom svoje tovatelje mimoilazi a
pristaje uza svoje prez trate lje? (li, ako njezini tovatelji potuuju togod, tako
da i h ona zapazi i ziimiluje, onrJa O J U I dola/.i po zasluzi. a ne po sluaju. Gdje je
to odreenje Sree? Oikn* to da jc ime dobiJa po sluajnim dogaaji ma?
Naime, niemu ne koristi .'tova ti je. ako je puka srea (fonima). Ako pak ra/l u
u je svoje tovatelje, kako bi im koristiJa, nije puka srea. A moda i uju
Jupiter alje kamo mu sc proht jedne? Onda ircba tovati samo njega; /cr Srce
a sc tic moe oduprijeti nju mu kad joj naredi i pb alje kamo u sh tjedne. Ili
neka ju /lii* tuju oni koji su zli (koji ne uJe imali zasluge, kojima se moe
pridobiti boica Sretno).
19.

Zaista ti ju toliku stoj u kao kakvo boanstvo i nazivaju Srea, da


posjed oj u i prodaju o lome kako je nj ivin kip (koji su udane, ene
posvetile i koji jc nazvan Portu nutitebrts)* i pr u govorio, i to ne
jednom, nego viu puta, o tome kako su joj ga udane ene ispravno
posvetile.3*28 Ako je to i istina, nas ne treba zauditi. Jer zlim
duhovima ji i jc teko ak ni lako obmanjivati, ili su ti isti trebali
pripaziti ne njihove podvale i hikavliue, jer je progovorila ona boica
koja nastupa nasumce, a ne ona koja dolazi po /.uslugama. Srea,
naime, bijae govorljiva. 1 Srctnosl nijema. A io je drugo moglo bili
svrha tome, nego da ljudi ne bi marili za pravian ivol, polo im .se
priklonila Srea, koja ih ini sretnima bez ikakvih njihovih zasluga? A
ako zaista Srea govori, onda nebi barem govorila enska, nego radije
muka, kako se ne bi pomislilo da su tc iste koje posvetile kip izmislile
i to golemo udo svojom enskom govortjivoeu.
O CivVi; Si i-

20.

0
Vrlim 1
I od Vrline (bo.orv) nainiie boicu; da je zaista bila
Vjeri, keju
boica, irebali su. jc pretpostaviti mnogim drugima.
NJ pUft'.lll
w*
Nu, budui da ona nije boica, nego je dar Boga, nek je
sUh
.iMnK'
zatrae od Onoga koji jc jedini moe dati, i nestat c
V.riu
cijela gomila lanih bogova. Ali zato sc vjerovalo da je
1
jv.-'iV.ric,
i Vjera (Fidii.t) boica, te zato je i ona dobila hram i
aauh:la&ci
rtvenik (20)? Tko god nju razborito spozna, od sebe
OSla.a
sama tni njojzi stanite. Ali otkud oni znaju to jc
vlulirj.
kO;a si.
vjera, koje jc prva i najvea dunost vjerovali u pra mbal:
vog Boga? A zato nc bi dostajala sama Vrlina? Zar u
sli10
itvvad,
njoj nije i Vjera? Njima se inilo kako vrlinu treba
aku
nrnvcm i Jrii- g,iili.i
razdijelili na etin vrste (razboritost.
prcavailu fliisiwlvo
quid sit fides, cuius primum ct maximum
oilicium est, ur in ver urn crcdatur Dcum? Sed cur nun
sur&eeral VirtUS? Nonne ibi est et Fides? Quando quidem
virtutem in quACmor pedes distribuendam esse vid or uni,
prudenliam, iuyii? in rti. fortludinem, tempe rant iam w; el
quonium e(IJ isiae singulac species suas ha bent, in partibus
iusli- tiae fides est maxi mum quo locum apud nos habet,
:

28

.ivijo 1,21, M: 2?, 5, 7-SJ: Hoiaeijc, IhU' 1, 24, 6}.A Po Jircdaji

\For(unu r\ nUthris: p;->il (; u u I je 4SSpr. Kr.


sc Ki'iiolfin vratio po nn^ovom Vokimnijr i Vsnriii.

na

hrani 2cn*fc; SrcJe


nijeiVj i koje c

O n*Z. BOJOJ 4, 1K-2

quicumquc scimus quid sit, quod iustus cx fide vivif 1I. Scd
illos roiror appUt lores multitudinis dcorum, si fidcs dea est,
quarc
aliis
(am
mulls
deabus
iniuriam
fcccrint
practcrmiendo cas, quibus similiter aedes et aras dedican:
poluerunf? Cur lemporanlia dea esse non meruit, cum eius
nomine nonmiHi Romani principes non parvam gloria m
cornpa- rarintV Cur deni que fortitude dea non esw quae
adfuit Mucio, cum dcxteratn porrexit in flanimas; quae adfuit
Curti, cum se pro patria in abruptam terram praecipitem
dedit; quae adfuit Dccio patri et Docio filio, cum pro exorcitu
sc voverumV Si lamen his omnibus vero inoral I'orlitudo42.
unde modo non agitur. Quare prudenlia, quare sapiens ia
nulla numinmn loca inoruerunt? An quia in nomine general i
ipsius idrtutis omnes coluriUcr? Sic or go posse I el unu.s
Deus coli, cuius partes cetert dir pulan lor. Sed in ill a una
virtu te o( fides est et pudicitia, quae tatnen extra in aedibus
prnpriis altara momerunt.

Felicitas maxi- 21. Has deas non ventas, serl vanuas feci I; haec enim / ven
me- invcar.da ^

VT

. . . .

q.ual> jpso I>ej tnunera sunt, non ipsae sunt deae. Verum tamen ubi est virtus
1
ct fe, c29taf
PLPS
i
v 9^ aliud quaeritur? Quid ei sufficit, cui virtus fclicitasquo non su(licit? Omnia quippe agenda complectitur virtus;
omnia op(aml<>, felicitas. Si Iuppitcr, ut haec darct, ideo colcha tur, quia, si
bontim al i quid est latitud o regn atque diutumitas, ad eaiadein pertioet
felictateme cur non intellecturn est dona Del esse, non deas? S3 autem
putatae sunt deae. saltern alia lanta deorum turba non quaere retur.
Considera lis eniin oliciis deorum dearumquO omnium, quae sicul vuluoruni
pro ya opina lono fiiixerunl, im-enlanl / n si
possuill
alquid.
quod
praestari ab al i quo deo poss i. hqmin habcillx viluiem. ha bent i felicitatem. Ouid dnctrnae vel a
Mercurio vel a Minejva petendum esset, cum virtus omna
secuni haberet? Ars quippe ipsa bene reefeque vi ven di, virtus
a veteribus defin i ta est Unde ab eo, quod Graoco seci)
dicitur virtus, Domen artis La linos (raduxisse pulftvcrunl Sed
si virtus non nisi ad ingenio sum possol venire, quid opus eral
deo Cali paire, qui catos, id esi aouos lace re, eutn hoc pos
sol conlerrc felicitas? Ingeniosum

' o j isp.Af.
Sinci!i &VVi'/a oxlpvin je l,-|Vav dojam na Ponenu Uj mi hiiuv'jiJ S Rjoiuio kropili cui:{Uvije, 2. .I).
U Murktj Kitrt.ijc. na knnjo :. pid nnirem. nain xe n punoj 10 xe bij.e otvorio nn Foru mu. jer je (IriHl^lK) glasilo koe
ponora nesla I i lek ondp kad u ij op;i {.lavnp xna{a Rima. AKur.ije je Tesao kako ona
leii u iirnbrnsti i nniijn (3.i vije, 7,
i}.
C f. DeciJ* Mu* (innanl)
u tiiIii .14(1. fir. Kr. avietovao i xebc
i ncpjijarelia
^JCPBSli.
a rali 111
junuu u M^umu smrt. t>l<i je fo:iov:n i tijejjnv ii: i imenjak ZfJi. pr.
Kr. (l.ivije,
9).
29A

A Obie rijei (gr. ix?r


- l*i. a/x) poljeu od zajedniko^ uitocvropskos kocikrna ar. vt
ki-r :i jiCPj ,'U1 *:ac. p:i?laloSl.

O n*Z. BOJOJ 4, 1K-2

pravednost, jakost i umjerenost)^). a kako svaka od lih ima svoje podvrste, vjera
je dio pravednosti, dok ona zauzima glavno mjesto u nas koji znamo io je
znaenje izreke: * Pravednik e ivjeti od vjere*'. Ali ja se udim tim pohlepni
cima za mnoinom bogova; ako je vjera boica, zato mimoilazct druge u
vrijedi se lolike mnoge boice, kojima su slino mogli posvelui svetita i
rtvenikc? '/.a?to umjerenost (/t'm/A'.'ff/frn;) nije zasluila tla bode boicom,
kad su u njezino ime mnogi rimski prvaci zadobili r.e malenu slavu? Ili zato nije
boica hrabrost (Foniatdo). koja bijae pri Mnciju/30 kad jc ono desnicu pruio u
p lame nje; : koja bijae pri Kurciju,B kad se raili domovine hacio n raspuklu
zemlju; i koja bija.e pri ocu i sinu IX'ciju<:, ka sc zavjetovahu sebe rtvovati
radi vojske? Ako o svima lima bijae prava hrabrost 42) o kojoj se sad ne
raspravlja, zato medu boanstvima nikakvo mjesto ne zavrije die ni razboritost,
ni mudrost? Da )i /bog loga to se sve one 51 uju pod opim imenom Vrline?
'IViko bi c, dakle, mogao tovali i jedan Eiog, kad se misli da su njegovi dijelovi
ostali bogovi. Ali u toj jednoj Vrlini su i Vjera (//rfry) i Strdljivost (fwt/:ritia). koje
su ipak zasebno zasluile rtvenike u svojim svetitima.
21. Nije istina., nego je ludost naini Ja te boice; jer one sir darovi pravoga
I loga, a same r.isn boice. Doista, gdje su vrlina i sretnosl, zalo (ruiti
togod drugo? A to bi dostajalo onomu kojemu nisu dosta vrlina i
vreinost? Jer, sve io treba initi obuhvaa vrlina, a sve to treba eljeti
s r etnos t. Ako se Jupiter tovao zbog toga da bi ta dobra podario
(jer i proire no it i trajnost vladavine, ako su r.eko dobio, pripadaju
istoj sretnosli), zato se nije slivalilo da su dobra darovi I loga, a ne
neke boice? A ako su ve i uzete kao boica, onda barem nije trebalo
traiti ostalu golemu gomilu boanstava.
Uzevi u obzir dunosti svih tili begova i boica (koje su prema svojoj udi ljudi
izmislili onako kako us htjedoe), neka, ako mogu, pronau jo. neto to bi bilo
koji drogi bog mogao pruiti ovjeku koji ve posjeduje vrlinu, posjeduje
Sretnost. Kakav bi nauk trebalo traiti biJo od Merkura bilo od. Minerve, kad
vrlina sve u sebi ima? Stari su vrline oznaili kao umijee pravina i dobra
ivljenja.) {Muda su mislili kako su od vrline (koja yj grki kae ipe-rij) Latini
izveli rije umijee Ali, ako jc vrlina mogla doi samo onomu s naravnom
sposobnou, emu je onda trebao uope bog Otac Catius, koji je ljude inio
razbo- riliin (.ZOVA), to jest otroumnim (*.*). kad jc to mogla sretnom
podariti?
LIJO I JE AMKtir.tfV., Lih. mem. 20; VALTvRJJfE MAKSJM, Faci. el dii.
mem. 3. 3 {1>; ., 6 (2. 5. 6).

"Stolci u: STOHRT, F.ct. 2, 66, 1JJ; u-.p. CICERON. Tu.sc. 2, 1R, 43.
Usp. IZIDOR, r.iynt. 1.1.2; TERENCI JE, Attdr. 12.

30 .l>sxjo Ai.

KuVn :iixu bili >p<i


zr.aJi jodnoga tln E>;I ,
barem *.! ^ Ir^hall
udovoljili YrJ:i:um i
Sreliu:sli

De civ. Dei 4, 21

P L
1 2 3

cc n#.

quippe nasci iolieilatis est, unde, eliamsi non potuit a nondum nato co ti dea He I i citas, uc hoc ei concilista
donarct, confcrrot hoc paron- tibus eius cultoribus suis, ut cis ingenios! rilii nasecrcntur. Quid opus crat
parturicniibus invocare Lucinam, cum, si adcssct Felicitas, won solum box jo pareront, scd etiam bonos ? Quid
notes so oral Opt deae com men da re ndenle, deo Vaticano vacieni.es, deae Cuninac iaecntes. deae Ruminae
sugeutes. deo Staiilino stantes, done Adconao adeuntcs, Abconac abcuntcs; deae Mend, ut bonam habereni men
(cun, deo Voluxnno cl deao Voluninac, ut bona vclJcnt; diis nuptialibus. ul bene <:oniiigarv:ilx\ ds agresiibus, ut
fruotus u heimos capcj-cnl, ol mxime ip si divac Frueloseae; Maxll cl .Hol- Jonae, ut bene bel ligera rent, dcao
Victorino, ul vincororxl; deo Hono- ri, in honorarorxlur. dene recurnae, u( peculios? csscnt, doo Acsi- Jano et filio
eius Argentino, ul ha be re nr. an ream mgenr.eamque pecu- niam? \am ideo patrenx Argentini Aesculanam pos tie
runt, quia prius aerea pecunia in usu cocpit esse, post argntea. Mir or autem, quod Argentinus non gcnuit
Aurinurn, quia et aurea subsecuta est. Quem dcurn is(i si habcror.t, sicut SatuiT.o lovem. ita et patri Argentino et
aw Aescixlano Aurinurrx piaoponorcnt. Quid ergo crat ncecssc propter haoc bona vol anixni vcl corporis vol ex
lerna tantani doorum tur barn colcrc et invocare quos ncquo unities eoinxnemoi*avi, noc ipsi pofuoxuni ornnibus
bonis huruanis minuiatim singiilatimquc digeslis decs minutos ct singulos provklero), cunx posset magno facilique
compendio una dea Felicitas cuneta conforre, neo sokun ad bona capiorxda quisquam alius, sed noque ad dope)
lend a mala quaororeiur? Cur cim / e>sel i*tvi>canda propter- le.ssos diva Pes- sorxa, pix>pier hosi.es
depellendos diva Fellonia, propier negros medicus vel ApoJJn vel Aesculapius vel ambo simul, quando es sel grande
periculum? Xcc deus Spinicnsis, ut spinas ex agr-is eiadi- car et neo dea Robigo, ut non aecedcrct. rogaretur: una
felictate praesente ct tuente / vcl nuJla mala exorrentur, vel fcil lime pelle- rentur. Postremo quoniam de duabus
istis deabus Virtute et felicitate tractamus; si felicitas virtuiis cst pracmum. non dea, sed Dei donurrx o*>(; si
auiem doa esl, cur non dicatur et virtutem ipsa v conferro, quaxxdo quidem etiam virtutem consegu felicitas magna
esl?
Roditi se s naravnom sposobnou svakako je sivtnosi; otuda, iako jo neroeno dijele nije moglo tovati boicu
Srci nosi, kako bi ga u nj i lo i i vije na lime obdarila, mogla je roditeljima svojim tovatelj inja poda riti, da iiri se
raaju darovita djeca. Kakva onda potreba bijae rodiija ina da zazivaj u l.ueinu, kad bi uz nazonost Sr etnosi i
ne samo raale lako. nego i porodile dobru djeco? emu je trebalo preporuivati novo- roenad huici Opis.
uplako im djeicu bogu Vatieanusu, one u koli jcvei boici Cunicii, dojcoead boici Kumini; djecu koja stoje bogu
Siatilinusu; uejaead. 'o prilaze, boici Ade on i. a onu koja odlaze, Abeoni; zatim boici Mens, da bi imali dobar
um; Volumnusu : boici Vol um ni, <la ushtjenu (i o-o) dobre stvari; bogovima braka, da bi sklopili dobar braJ,;
bogovima polja, kako bi u brak' najbolje plo dove {fnn'iUf.). a najvie samoj boici Fiudc^i; 35 Marsu i BclJoni. da bi
dobro ratovali; boici Pobjedi, da pobijede; bogu Hnnos, da bi bili aecni; boici Pceunij:'. kako bi imali novaca;
bogu Ae scu lan usu njegovu sinu Argcniinusu. kako bi mogli imati mjedenog novca (zu'i) i srebrnog (tiriinff.'foi)/
Od Aesculanusn naeinic oca Argciilinusu, jer prvo poe upoireba mjedenog novca a kasnije srebrnog. u dim se
kako da im Argentinu* nije rodio Aurinusa, jer ie iza njega slijedio zlatni novac (/I/.VVO;I). Kad bi imali loga boga,
Aurinusa. oni bi ga kao Sa tu ma Jupiteru postavili iznad oca Argentinusa i djeda Aeseula- nusa.(:
Zato, dakle, bijae potrebno, bilo radi dobara duhovnih, tjelesnih ili izvanjskih - tovali i zazivati toliku gomilu
bogova ikoje opet niti sam sve spomenuo, niti 'u oni mogli sva ljudska dobra potanko i po jedinanu porazdijeliri i
sve ih opskrbiti sitnim i pojedinim bogovima), kad je uz veiiku i Inku pritedu sve lo mogla podarili sain.a boica
Srcr.nost, i nije irebao nitko drugi, ne samo da bi se stekla dobra nego i da bi se odvratila zla? Zato bi im bilo
potrebno zbog izmorenih (tev.fov) zazivati boicu Fcssuniju, da bi nepiijatelje odagnali (pi-Urir) boicu Pe I ion iju,
zbog bolesniku kao lijenika i I? Apolona ili f.skulapa, ili kad bijae velika pogibelj obojicu zajedno? Nije
trebalo pozivati ni boga Spinicnsisa da iskorijeni trnje (v/m.vv) s polja; a ni boicu Ringo, da se ne pojavi snijet
(mhi(>r>). Jer, uz nazonost i zatitu same boice Srcinosti. zla se ili ne bi pojavila, ili bi se veoma lako odagnala.
Napokon (budui da. se havimo ovim dvjema boicama. Vrlinom i Srclnoeu): ako jc sretnost nagrada vrJine, onda
nije boica, nego je dar Boga (21); a ako jest boica, zato se nc kae kako ona podjeljuje i vrlinu, kad je ve velika
sretnost postii vrlinu?
(21) Augustu! Ovjjc istie pojam sicnosli kao punine mo-nlnog M-vjj.'n- >lva i liueskoc dostojanstva, ro jo? k;<c
riiimjjovifi a ne uhv.jri, kao obih >icta;io a ne imati ree., jer ova nc ovisi o nama ili aar moe o ruma i ne
ovisili, uk prava sretno*:, kako jc zamiljaj ) filozofi una, ovisi o lamar usp. Aristotel, .Vit. i, 2, (4). lb. 0: Sciicku, fV
br.::n =1; t-'lohn. 1, 4, 3; 34ss.

De civ. Dei 4, 21
B t-aliflski:

<|J

frunu.'

C KuidUSlva .lovca
/mrciUMitt. Ar&Ktinvs'. porr
: <<-,hk: ii V.C-ivarih o leme kn
VacOA^va djcJa.
jc vjf.roj8tr<> -.iv;dfn nn^oTi 6?. pr. K*-, kod *( potro up^rcbij
i-ali *rf:;Xiv, hovb,\ & kad 'c mo dami "ZiT. pj. Kr., vifc? *; ni, srva:al8 mkve rova ;cnnivq. A u ;amoj Uslici Pitani, Juvcnei kae: Prekida Pic.nria ioi
r.;ir.n svo;rg Varr.n. Mi Gotovini nv p.:JiKusrncaikkva i.-rvc.i:ika. kao Jto je'nro Min. Vicri. Pobjcd\ Vjlhi. Sloci.-- (). Ili).

De civ. Dei 4, 21
22. Quid est ergo, quod pro ingenti henecio Varro iactat prae- starc sc civibus suis, quia non solum
commcmorat deos, quos coli oporteal. a Romanis, vcrum ctiam elicit quid ad qucmque per lineal?
uoniam nihil prodcst, inquit, hominis alicuius medici noxnen JTur- mamque nossc, cl quotl sil rnedicus
ignorare: ita dick nihil prodesse scire deurn esse Aescufapium, si nescias eum valetudim opitulari atque
ita ignores cur ci dcbcas supplicarc. Hoc ctiam alia simili- tudinc aflirmat dieens, non modo bene vivero,
scd vivcrc omnino ncniicrn posse, si ignOrei quisxlam sit fabcr, quis pjslor, quis loci or, a quo quid
mensile pet ere possit, quctn adiutoreui assume re, quem ducem, quern doctorem; eo modo mil It
dubiurn esse asserens ita esse util cm cognition cm dcoj-um, si sciatur quam quisque deus vim et
lacullalcm ac po lest at cm cuiusque rei habeat. E.y eo cnim poteri- mus, inquil, Scire qu&n cuiusque'.
causa deutn advocare at que invocare debeamus; ur? faciamus, u( tniirti soienl, et opt emus a Libero
aquam, a Lytnphts vinttm Magna sane u lili I as. Quis non huic grs- lias agcid, s vera monstraret, el. si
unum vcruxu Peum, u quo esseni omnia bona, hominibus colendum docerel?

fclic:Li.s
Varro raues
testis

cst
migue <lco aiiquid sp-jctare.

fl )3<l

cc c r?

23. 1. Scd (unde nunc aeitur), si lihri et sacra eomrn vera sunt et Fclicilas dca cst, cur non ipsa una
quae colcrcrur constituta cst, quae posset uni versa cunicrrc cl compendio faccrc fcliccm? Qtiis
cnina optat liquid nropicr afiud quam ul Helix Hal? Cur deniqwe tarn sero hoic l&mae deae posi tol
Romanos principcs Lueullus aedexn consliiuit? Cur- ipse Romulus 1'cUccxii cup ions coxiderc civi- tatem
non huic temp (urn potissimum struxit, ncc propier illiquid diis cctcris supplicavit, quando nihil deesset,
si haec adessel? Nam ci ipse ncc prius rex, net, ui putant, postca deus / fie ret, si hanc deam propiliam
non Ixabcrct. Ut quid ergo constituit Romanis deos TiuUJ/P, rovcm, Marlcm, Picum, Faunum,
Tibcrinum, Herculem et si quos alios? Ul quid TiJuS TaliuS addidii Saturaum, Opern, Solem, Lunam,
Vulcanum, Lucem et quoscumque iilios addidil, inter quos ctiam dcam Cloacinam, Felicitate neglecUi? /
Ut quid Nuraa tot deos ct tot dcas sine ista? An earn forte in tani.a lurba vidcrc non potuit? Hostilius
ccrte rex deos et ipse novos Pnvorem alquc Pal- lorcm nropiliandos non iniroduceret, si deam stain nos
set aut co I ere t. IVaesenic quippe Felicitate omnis pavor et pallor non propi- tiatus ah seed ere I, scd
pulsus aufugcret.

VARON. Aniiq., ir. 12U (samo u Aus.},

De civ. Dei 4, 21
22. Kakvo je to, dakle, golemo ciobrocinetvo kuje je, kako ve ifjm hvali. Varon pruio svojim sugraanima, jer
ne samo to navodi bogove, koje Rimljani trebaju potivali, nego i kae kojemu koji dje lokrug pripada? On
kae: Jer nii a u koristi znati da je Eskulap bog. ako ne zna da on pomae u bolesii te tako ne zna
zato mu se LrebaS moliti*. Isio potvruje i drugom usporedbom kad kae: Nitko ne moe ne samo dobro
ivjeti nego ne moe uope ivjeli, ako ne zna tko je kova, iko je pekar, tko je pokrivatelj. od koga moe
zatraili togod korisno, koga moe uzeti kao pomonika, koga kao vodia, koga kao uitelja. Isro tako
ivrdi kako nema nikakve dvojbe da jc korisno i znanje o bogovima, ako se zna kakvu koji bog mo ima,
koju sposobnost i ovi a si u kojoj si vari. Dalje kae: Iz toga emo moi doznati kojega boga i radi ega
trebamo pozvati i zazivati, kako tic bismo kao to jc obiaj u komedijaa da od Libera molimo vodu,
a od boica vode vino.45>
0 XII AIKH-.I t lova ija
Velika je lo korist, dakako! A tko ne bi bio zahvalan Varenu, kada bi pokazao istinu i kada bi pouio hnznvA, u koVv. il Varuil h v a l i
ljude da treba iovaii jedinog pravoga Doga, od kojega dolaze sva dobra?
"kako jc or Uf.O
Rim'.jalUina

23.

Nu, ( a < J (ome je sada rije) ako su istinite njihove knjige i svetkovine i ako je Sretnom boica, zato nije
ustanovljeno da se ona jedina tuje, ona koja moe ^ve dodijelili i uz pritedu uiniti O Sictnosli. koju U
i iUJjalH(illLC toovjeka sretnim? Jer. teli li itko ita radi iega drugog osim da bude sretan? Zato je onda vati Ili irinogih
A
covn; dupo
tako kasno, nakon tolikih rimskih prvaka, tek Lukul usianovio svetite za tako veliku l>onisu :ovnl:
boicu? Zato sam Romul, elei utemeljili sretan grad, nije prije svega podigao hram toj hofrmvkom
Or.gcii, i.-.ko bi
boici, i prestao obraati se molitvom bilo radi ega ostalim bogovima, kad niega ne bi Ona x.vma UoNt-vj-vl.v
uzmanjkalo, ako bi ona bila nazona? A i on sam ne bi prvo postao kraljem, a ni poslije za .ve nilale
kako se misli bogom, da mu ta boica tic bijae mi I osi iva. Zalo jc. dakle, postavio Rimljanima kao
bogove: Jana. Jupitra, Marsa, Pika, Fauna, Tiberina, llerakla i mnoge osta le?111 Zalo jc Til Tacijef:
dodao .Sa mm a, Opis, Sunce, Mjesec, Vulkana. Svjetlo i oslale, medu kojima ak i boicu Ouacinu, dok
je Sremosi zanemarena? Te za Sto i Numa uvede tolike bogove i boice, ali bez nje? ili nju moda nije
mogao ni vidjeti od tolike ni noice? Kralj Homilije ne bi zacijelo uvodio nove bogove Strah i Filjcdou, da
ih tuju, a je poznavao i potivao ovu boicu (22). Jer kada je tetnost nazona, strah i bljcdoa ne bi
otili umiloslivljcni, nego bi utekli protjerani.
1.

( 2 2 ) Boeovi to su ih uveli latinski kraljevi, pored pobrkanih rodoslovlja, maticu su poljska, rumu i totem tika

boanstva. Tako npr. Faun. kralj u roeni koe pm stanovnitvu i njihov otac, poljsko je boanstvo, naknadno poistovjeeno s polujarcem Panonv koji jc bog jeke i mre {Varon, T)e itng ini.

A Ick nnto 146- ]>r- XJ.

0 Pik (Pio,i). Satu/nov 'itl, legendarni kr.vlj. Moda u vezi ia J.ultom iuChLi (jifritt). Faun (ftz*- ruv), Piku s i n , p o i s t o v j e i v a n
y ajn>m. Ti f c c r i t i (i'il*r:nar), f r a S L j ro hoZdUSivo i hramom na je<l6uir oloVu A3 Tibetu. Slavili >u ga sveuaimSlijm na Martu vu poliu.
(Ttiut /uiiia), legendarni fabm'-M jtrol,. suvladar >. Romu U- n. rtem* Varom, je ue veinu navedenih lxxian.
(ava.

C TU Tecije

- 2. Deintle quid e>i. hoc, quod iam Romanum imperium lotigq latequ cresoebat. et adhuc nemo Felk.il uiem
cotebo I ? An ideo gran- dius irnperium quam fclicius fuir? Natu quo modo ibi ess et vera felicUaA, ubi vera non
erat pieuis? Pietas esi an im verax veri Dei cultus, non cultus falsorimri lot deorum, qunc daemoniorum. Sed el
postea iam in deorum numerum F'elicitate suscepta magna bello- rum eivjum inJeiieiias subser.-ut.il est. An
forte iuste esr mdis;nata Felicitas, qund et tarn sero et. non ad honorem, sed ad eoulurneliam potius invirata est, ut
cum ca coierelur Friapus el Opacinii et Favor et Pallor et Febris ci cetera no:i uumiuii colcudorum, sed crimina
colentium?

...non Irihuiluu osKi'-'niriorcrfi


sct
il ai...

- 3. Ad extrcnium si cum turba indi (ni AS ma tauUi dea colenda visa est. cur non vel il lustrus cet eri
s tuHehatur? Oui s eniin ferai, quod neque inter deos Conseilles, quo> dicunt in con>iJ5um lovis Adhiberi
nee inter deos. quos Selectos vocant-'7, Felicitan conslito ta est? Tempi um aliquod ei Jieret. quod et Joci su
il limtate el operi s digni tate praeeniinereb Cur erom non aliquid melius qudm ipsi Iovi? Kam quae eiiaui lovi
legnutn nisi Felicitas dedil? si tarnen cum i eg j jar et. fefix fuit. I7t potior est felicitas regno. Nemo euim dubiuu facile
invert ri hojninem, qui se limeat er regem; nul Jus au tem invenilur, qui se noJit. esse felice ni. J.psi creo dii si

-fjpnblii-ni'. l'<slicluicai...

De civ. Dei 4, 21
per au gu ri a vel quolibel modo eos possc consul i tiuii, de hac re consu- leremur. utrum vellent Felicitali loeo
eedere, > forte aller um aedibuA vel aliaribtis Jam fui s set lot:s occupt us, ubi aedes niaior atque subimior Fel
ici tati construeretur; cliajrt ipse luppUer cederet., ut ip.su ru veiicem r.ollis Capitolio i Felicitas points
obtineret. \oo eu im quispiant rsister et Folicilari. nisi, quod fieri non pot est, qui esse vel Jet. iul'elix. Kullo me>do
omnino, si consul eretur, facctet luppiter,

Usp. VAROM. De re rttsi. I, I, 4; ARKOKIJK, Adv. .'ter. 3. 40', SKKKKA.


.Vu/, luuicsi. 2, 4P.
'7 lisp. V.AROK, Anq. 16 m.it:.stimn: (i: Ai:;, G, 3; 7. 2).

De civ. Dei 4, 21
2.

alim, kako to. da rim.skn carstva bijae raslo i nadugo t nairoko, a jo nitko ruje tovao Srctnost? I)a li
moda a bog toga carslvo bijae vee negoli sretnije? .fer. kako bi i mogla bili prava srctnost lu gdje nc
bijae istinske po brinosti? Prava pobono je tovanje pravoga Boga, a nc tovanje tolikih lanih bogova
kojih je koliko i /lili duhova. Ali i poslije, polo Srctnost bijae primljena medu bogove, slijedila jc golema
ncsreluo graanskih ratova. Ili moda. Srci nosi bijae i pravom ra vrele na to ie pozvana cako pozitiv i
to nc adi poasli. koliko radi uvrede, da bi s njome tovali Prijapa. CJuaeiau. Sira li. Bljedou, Groznicu
1 osmle, koia u isu boanstva koje neba tovati, nego su os vade iovateljii.

3.

Napokon, ako im se uinilo da :ako veliku boicu treba tovan zajedno s lako nedostojnom ruljom, z.ato
je niu barem sveanije tovali negoli ostale? '["ko bi mogao pomjeci to Sietnnst nije smje tena ni mea
bogove svjetnike (o kojima govme kako pripadaju .fu pit rovu savjetu) 4*). a ni medu one koje nazivaju
izabran iim a i<?47ln Njoj je trebalo posvetiti takav hram koji bi sve ostale nadmai veo i uz vie no u
smjetaja i dostojan vom gradnje. A zato nc i togod bolje negoli samomu Jupitru? Jer, ;ko je i samu
Jupilru dao kraljevstvo ako nije Sretno? Ako uope bijae sretan dok vladae? A .sretno je i monija od
kraljeviva. Niiko ne dvoji, kako je lako pronai ovjeka koji se boji postati kraljem: alt se nee nai nitko
iko ne eli biti srelan. Dakle, kad bi se i sami bogovi (pieko piorotva ili nekim drugim na inom, kako ve
misle da se bogovi mogu priupitati) o tome zapi rali. da li bi htjeli ustupiti mjesto tetnosti ako bi
dotino mjesto ve bilo zauzeto svetitima ili rtvenicima ostalih bogova kako hi se tu samoj Srelnosli
podigao vei i uzvieniji hram, u joj bi ustupio i sam Jupiter, kako bi mjesto njega Sretno zaposjela i sam
vih h rij cg a ka- pkolskog. Naime, niiko se ne bi suprotstavio Sretno!, ukoliko (a io opet nije mogue) ne
bi elio da bude nesretan.

7.

36; Huracije, Curin. 1,4. II: Ovjdjjc, Ft*u: 2. 193. 268. 361); ili libe/m je devet: krali u Albi, utopljen u Ti
beru. isprva zve.ii Albula. i stoga eeujj rijeke, u H orati ja Kokllt (Unije'. Ann. ti. 2? u Makroljija. Strnim 6,
1, 12; Va/on, n- <ii. S. 9-30). Nasuprot njiiua hugovi io ih je uveo til l'acijc zvjezdana su ili /.strahu
hoznslvu (usp. Vhk:i;, DC ting. Mi. 5, 74). Kh/Iuh i; vjerovanju /.joijelo uk/zujc ri n plemensku ra/liku
i/.mci3u L/Umi i S/Si tu..

U R;ic jf e toicviniB ivjcinicinia f.?i ffrwnit!i i robovima izal-ciiiriaui (ti> jtin-v;. Veza reineio prvih i i-ifcei Kgvjcl (eoiflj'iuflii p,.kc ic
dornljanjc. Pir ina Vato.-iu Uh hogov/ jma Cv a- nnc'i ftst -nnix-h i fcjs.- cn'Vih), \tv 'f- da< i s crcxoir. lisrvin fccia.istav. Naime: Jupi- ic.r
Jiinonn. NepUir. i pijar.n, Viilhnn . V, Mc/lfiir i CsnUa. Bogova iroOiB.-iika (,-fi .rrWcti) bilo je dv?dKd. oj i vj prob/aiti i? moobva i*ipo?nac;jjh
u Rimu. r/cma !iui>.om nasij oni ;flom<vo uj i vrije i njegovim dijelovi rit U? wh dvanacu cu fm joi. .'ar.us. Tellu. Suucc i Mjfacc. Satom
Gvfiij. Orcui i Lifc.

De civ. Dei 4, 21
quod ei feceruru tres dii, Vf&rs, Tennimis ct Inventas qui maiori et reg suo millo modo ccdorc loco voJuorum.
Xam sicut habcul eorun hlente, cun rex Tarquinius Captol i mu fabrican vellet ou ru que Jocum, qui e digriior
aptkrquc vi deba tur, ab diis aliis cerne ret praeoccupatum. non audens nliquid contra corum Lacere arbil rum et
crodcns eos tanto nurnini suoquo priacipi volun/Lak* oesSuros, qui a mull crant illic, ubi Capitoliucrx
coristutum est, / |ier augurio m quaesivil, utrum conceder Iocurr velln t lovf; arque ipsi inde ceriere otnnes
voluemnt praeicr llos quos commemoravi, JM ar te m, Tcnuimim, luventatem; al.quc ideo Captol uro ira
coiislructuia est, ut otiam ist tres intus cssent Jam obscuris sigois, uf hoc vis lio mines doclissirni scirent. Nullo
modo igitur Felidtalcm Juppiter ipse contemnerct, sicut a Termino, Myrje. Iuventare coulemptus est. Sed ps
etiam, qui non eciserant lovi, profccto cede re nt Feli citad, quao. illis rcgein fecerai Jovcm. Aut si non oederent,
non id contcmplu cius faccrent, sed quod n domo Fclicilalis obscuri esse jrviJJent qam sino illa in locis propriis
emitiere -

n. ii
u'; us

...Cli

auilium
real.

4. la Oca Felictale in loco ainplisshno ct cclsissimo const i- lula disccreiH vives, mide oxruiis boni vot
petendum osscf auxilium, ac sic ipsa suadeote natura alionim deorum superfina mulfitudino. dorelicia colecetur
una Felicitas, un supplearelur, unius tcmpum Jrequema retur a civibus qui felices esse vollenl, quorum essel
iicmo qui nollet, a que ita ipsa a sc ipsa peterettir, quae ab mnibus pec- batur. Quis cnim a liquid ab aliquo deo
nisi felicita tem ve lit accipere vd quod ad J'eliv i J a ern existimal porlinore? Pvoinde s felicitas habe ia> potes
cate cum quo homine sic (tlabcf aut cm, si dea est): quae tandem stultttia est ah aliquo earn deo pelero, quam
possis a se ipsa impetrare? Hanc ergo dcam super dos veleros honorare etiam loci digni tate dcbucruint. Sicut
cnim apucl ipsos legitur47, Romani vCteres noscio quetn Suiomaiium, cui nocturna l'ulruina tribuobant, coluei'unl
magis quam Jovcm, ad quom diurna fulmina perlmerenl. Sed postqiiam Jovi Icmplum insigne ac sublime const
ttivcuch es I, propter aedis dignitatem sC ad CU/D multitude confluxic, ut vix inveniatur qui Summani nome,
quod audirc iani non potest, sc si'll em legisse meminerit. Sr autem Iclicilas dea non est, quoniam, ouotl verum
est, munus est Dei: life JJcus quae.ratur, qui earn dare possii, Ct talsorum deorum mult it do noxia relinquatur,
quatn stultoruni hoxnirium mulrirudo vtmii secla I ur, Dei dona deos sibi faciens et ipsum, cuitrs ea dona sunt,
obslinutionc superbae voluntatis offendens. Sic enitn carcrc non potesl inlelkitatc, qui tamquam doam felicitatem
cold el Deum dato re m felicitatis rcl inquit, sicut Carero non potest fame, qui panom pictum Jiugit et ab homine,
qui VC rum llabet, non petit.

^LIVUE. Ah urhe cana. I. J$. ? 4 FLOR. Lcit. I. I, ?, 79.


VAR OK. Dc lingua lat. 5, 74; OV1D1JE, fas it 6, 731732: R.1MJH STARIJI. Nat. hist. 2, 52.
A da su ga upitah 2a miljenje, Jupirer ne hi nipoto uinio ono to je njemu uinilo troje bogova Mars Termin i
Ju veni a.4) koji nikako iic htjedoe ustupiti svoje mjesto veemu od sebe i jo svojemu kralju. Naime, kako stoji u
njihovim zapisima, kad je kralj Ta rk vi nije li lio izgraditi Kapiio] i vidio kako je to mjesto (koje mu se inijo i do stojnije i prikladnije) ve bilo zaposjednuto od ostalih bogova, ne usuujui .se uiniti .togod proliv njihove volje i
vjerujui kako e oni svojevoljno ustupiti pred tako velikim boanstvom i svojim vladarem i jer ve mnogi bijahu
tu gdje je i/graden Kapital upitao je preko prorostva: da li ele ustupiti mjesto Jupitni; i svi su se htjeli povui
odaile osim onih koje ve spomenuh (Marsa, Termina i J 11 velite)*31; Sloga je hram 11a Kapico)u cako izgraen da
jc i to troje ostalo u njemu, ali s tako prikrivenim oznakama, da su o tome jedva togod zna)i i najueniji ljudi.
Dakle, sam Jupilei ne bi nipoto prczrco Sretno l, kao io ga samoga bijahu prezreli Termin, Mars i Juventa. Ali i
oni, koji ne ustupi Je mjesto Jupitru, svakako hi ustupili tetnosti, koja im je Jupitra uinila kra ljem. Ili ako se
pak ne bi povukli odatle, ne bi to uinili iz prezira, nego stoga io bi vie voljeli i biti nc zamjetni u domu Ste mosti
negoli se bez nje isticati na svojim mjestima.
4- Stoga, da jc boica Sreluost poslavjjena na najprostranije i najuzvi eni je mjesto, graani bi 7nali odakle treba
traiti pomo u Svakoj molitvi za blagoslov, t lako bi po nagovoru same naravi na pusi ili Suvino mnotvo ostaliIj
31 odien r u nt VJ., nwJican: n eka iz<Sa:>/^.Ltio. CICFiROX, De r,at. eoi. 3. 16. 40. 20, =1:
SEKEKA. >. 65. 7.

De civ. Dei 4, 21
bogova re tovali samo Sretnost, samo njojzi bi se molili, i samo bi se u njezin hram navraali graani koji ele biti
sretni, a medu njima ne bi bilo nikoga koji to ne bi htio; onda bi se od nje osobno traila sretnost, koja se ranije
traila od svib bogova. Jer rko bi od ikojega drugoga boga ushtio ita primiti osim srci nos li, ili osim i)noga to
misli da pripada sretnosti? Stoga, ako je Sret nos I u moi da izabere s kojim e ovjekom biti (a tu mo ima, ako jc
boica), kakva jc onda ludost traili od nekoga drugog boga ono to moe dobiti od nje same? Dakle, :n su boicu
trebali poastiti iznad os la I i Ii bogova i dostojnijim Slan ile m- Kao to se u njih samih moe proitati, 4^ si ari
Rimljani nekakvoga Siimanaf (kojemu su pripisivali none munje) iovahn vie od Jupirra, kojem u pripadale
dnevne munje. Ali polo je izgraen velianstveni i uzvieni Jupitrov hram, zbog dostojan siva Svetita mnotvo se
loliko stalo u nj stjeu I i lako te se jedva, moe nai tkogod Iko Su ina novo ime koje vie ne moe uti jo
pamti da je i proitao.
Ako pak sretnost nije boica, nego (to je i istina) tek dar Boga, nek se potrazi onaj Bog koji nju moe darovati, a
nek se napusli te I no mnotvo lanih bogova, koje slijedi isprazna gomila glupana, pravei sebi bogove od darove
Bojih, dok Njega, kojega su li darovi, oni vrijeaju
F Pernati :*vori :itf (Jc: veluju Maoa l Termiti-Ti x Juvenlom. rtve: lit hiraor .luvunlL bljoif OSiao ti nov'om Mijiurviiiu hiamti. a Tcimin^v La Ulili U JlipilTOvu, Prr.mij 1 .ivi11 (l, SS. 4}
amo ju Ts*min i>Hh.i' u", u pili ciiji'itu J'jpUr'.l. A UHO vje, prr.rnj V;inwu. tu iui l Mars-, r Jutnil'.i (Suimr.aiiua) iu U i'.alpisluu nnlnri i kno Jupiter Sumr.uaua. Pilu lje i AugU'CJU
Si slnu n;.?inx>j ulrizi. Kava a jc njf^uv Inilt tivfo T Tq^jet. I han Sjirvaaa italaZ.u ii L Cilf.nu MaUmuaj (27H. pr. Kr.J.

iisSiiJ- ices24'

T,i1:>cl HUlcin comm

eonsiderare rationes. Usque adeonc,

.l::Lus 'lei css-:

in<uiunt, maidres nostros insipientes fuisse credenduin est, ut hacc

inuncra...

nescii'cnt munero divina esse, non dcosiC? $ed quoniam scicbaut

cc no

ncrmni I alia nisi aliquo dco largientc cor.ccdi, quo/rum dcocmn no-

i>L l ?

rojna nun inycnicbant, eamm rerarn nominibus appebabant / deo,

quas ub eis sextiebant dari, aliqua vocabula inde Jlecieutes, sicut a hello Bellonam ruineupavcmnt, nun
Helium: si cut a cunis Cuni- nam, non Cun am; sicut a segetibus Segeiiam, non Segetern, <sicut> a pomis
Pomonam, non Pomum; si cut a by bus Bubonam. non Bo- vem: mil eerie nulla vocabuir cledinatione sioul xcs
ipsae nominan- tur, ut I ecu ni a dicta est dea, quae dat pccuniam, non omnino pccu- nia dea ipsa put a la est;
ita Virtu.?, quae dac virtu ton, Honor, qui

honorem, Concordia, quae concordiam, Victoria, quae dat victo- riam.

Ita, inquiimt, cun: Felicitas dea dicitur, non ipsa quae datur, sod nurncn illud attending quo felieiias datur.

:SCTD1UC?.US
reddita ratione multo facilius eis, quorum cor
iH ssp 0. non nintis obduani, persuadebinuis fortassc quod voluxnus. Si eniin ::,JQ3,
iamhumana
infirmitas sensit non nisi ab aliquo deo dari posse
felicita I cm, ei hue sense runt homines, qui tam mull OS colebani deos, in quibus ei ipsurn
eorum regem Iovem: quia no men eius, a quo dareiur felicitas, ignorabant, ideo ipsius rei nomine,
qunm ere- debant ab illo dari, eum appeJlare voluomni, satis ergo indlcarunt, nec ab ipso love
dari posse fali cita Lem, quern iam colebam, sed utique ab rio, quem nomine ipsius telieiiaiis
oolendum esse cense- bfiot. Confirmo prorsus U quodam deo, quem nesdebant, eos credi- Clisse
dari felicita tern: ipse ergo quaexatur, ipse colatur, et sutbeit. Repud ietur strep it us
iooumerabilium daemoniorum; illi non sulfb ciat hie dous, cui non sutbeit munus eius. Till,
inquam, non suffv ciat ad eoluidum Deus dator felicitaos, cui non sufficit ad accipien- dum ipsa
felicitas. Cui autem sufficit (non enim habec homo quid amplias opcaxe xlebeai), servia t uni Deo
da tori felicita Lis. Non est ipse, quem nominant iovem. N'am si cum datore.m felieiiatis agno-

De civ. Dei 4, 21
tvrdokornou svoje ohole volje. I tako nesrecnosti ne moe izbjei on nj koji kao boicu tuje sretnost a zapostavlja
Boga darivatelja te tetnosti, upravo kao sto gladi ne rnoe izbjei onaj iko lie naslikan kruh, a ne trai ga od
ovjeka koji ima pravoga kruha.

/arl^oir.
24. Rado bih sad ogledao razloge protivnika. Oni kau. zar da povje ruje ino kako nasi preci Ki-ijir.i
posnn: bfnj ro 5^0 <am<
bijahu toliko ludi da ne bi /.nali, kako su to boanski darovi, a ne sami bogovi?- 01 Nu. bnisnskt <in - r,ivf NVJJI;
kju v vc\v
budui su znali kako takvo to nikomu nitko ne podaruje osim kakvog boga, i kako ne
znadijahu imena lih bogova, nazivali tu ili imenima onih stvari za koje su vjerovali da ih oni pod a ruj u;
pri tome su poneke rijei poneto iskrerali, pa su tako prema rijei br'intn (jat) boanstvo nazvali Bell on a,
a ne Bell um: ine ma cunut- (kolijevka) 'unina, a ne Cuna; isto tako prema w'gr?s (usjev) Segetia, a ne
Scgcs; prema oma (voe) Fomona, a ne Pomum; prema boiv.v (volovi; n. s. bos: d. i a. p. haba) Bubona, a
ne Bos; katkad opet i nema nikakve izmjene lijei, pa imaju imena kao i Sante stvari: Pccunia se zvala
boica koja daje novac (otcuniu), a uope se nije mislilo da je sam novac boanstvo (?3); isto tako Virtus jc
ona io daje vrlinu (vrV.-.-j.v); Honor koji daje ast (Jmoy)\ Concordia koja daje slogu {concordia)\ Vicloiia
koja donosi pobjedu (v;c>orin). Tako, vele oni, kad Se Sreinost naziva boicom, rije ne oznauje sietnnst
koja je dana, nego boanstvo koji: daruje sretnost.
n

O jsJiiont Uncu,

25. Posto nam je tako naveden razlog, moda emo lake u ono, to elimo, uvjeriti one kojima
iovjn. uji
srce nije odve otvrdnulo. Jer, ako je ve ljudska slabost osjetila, kako sreinost moe L>i
jk* p/irnar kao iiar.vapodijeliti samo nekakav bog, i to osjetie ljudi koji potivahu mnoge bogove (a medu njima :cl; M5-no'ti. iako
nm ss nc zna
i sama njihova kralja Jupitra) i kako nisu znali ime toga koji daruje sretnost. od lui e iicic
nazvali ga imenom one. stvari za koju vjerovahu da je on daruje, oni dostatno jasno po
kazae da ni sam Jupicer (kojega tovahu) ne moe podariti sretnost, nego onaj o kojem miljahu kako ga
treba tovati pod imenom same sretnosti (/<?//<*.?). Uscvrdujem stoga, da su vjerovali kako srecnost
daruje neki bog kojeg nisu pozna vali; i onda neka njega trae, neka njega tuju, i dosta je. Nek preslane
buka bezbrojnih zlih duhova; a nek taj bog nc bude dosta onomu kojemu nije dosta ni Njegov dar.
Onomu, kaem, neka nije dosta da treba tovali Boga darivatelja sretnosti, kojemu nije dosta ni da primi
samu sreinost. Kojemu pak ona dostaje (a ovjek i nema niega io bi trebao eljeti izvan toga), taj neka i
slui jednomu Bogu, darivatelju sretnosti. On nije onaj kojega nazivaju Jupitrom. Da su. naime, u njemu

(23) Moda Augustin eli tl-L (Ju ovdje navedeni bogovi i nisu bili sma trani boanstvom, iako jc postavio
odreeni njihov slubenik (fiamen sveenik). nego jaijc vjrtovi ili vreilnoir dravne ptivjee koja j;

zato imaJa odreenu sakralnost. Nm primjer, po Plioiiu jc Fomona zapravo poljoprivredna znanost i
umijee hisr. 23. 1-2).
scerxyil, riOi utique aliiim vl nliam, a qua daretur felicitas, nomine ipsius I eticatis tnquircrent; eque
ipsum Iovcr.r cum lanlis iniuriis colon dum pujaren!. Ule alienaran) d id tur adulrer uxorum, sle puer
pulchri impdicas amatar ct raplor.

DJ sibl

,L,lllllS.

ct: i?n

pl

r>

trbni
26. .Sed pyi%eba( kai'C Houierus, ait Tullios, ct humana fx leon
u
irausferebaf-: Ai vina molU.m. id nos* 1. Metilo displicuit vi) gravi divina r in ciiminum pona contctor. Car
ergo Indi / stvienici, ubi fiaec citclilanr.ui- can tiran tur aeiiantur, dcorum bono ri bus cxlii- bentnr,
inler res divinas a doclissinu's conscribuntur? I lie oxelamct Ciccra non contra figr.renta paelamm, sed
contra / institua maio- iudi, an 3:1 exclamaron!, ot illi; Quid nos fec&nus! Ipsi dii isia suis faODoribas
exhibenda ilutla vert r.t, atrociter i imperaran l, cadom nisi iierct praenunliariml. quia neelectnm est
aliqukl, everis.sime vindicaruni, qui a id quod neglectum fucrat factuxn es!. placa tos se e-sse moAStrartint. Inter eortun commCnioralur virUif.es et miranda lacla quod dcam. Tito La ti ni a rustico
Romano patri familias dictuxn esr. in somnis, in scnar.urrj numinret, tit lud Roma ni instauraren tur,

De civ. Dei 4, 21
quod primo eorum de in quodoni scelcrato, qui populo sport ante ad supplicium di.ici iussus est,
numinibus vid c Jico t ex luds hilari- laiein quaerentibus triste displicuissci impcruni. Cum ergo i lie, qui
so m ni o coninnonitus crat pstero dc i usa a lacere non ausus es sel, .secunda noctc hoc dem rursus
sfverius mperaium osi: misil Jlium, quia non Ced. Tcrlia nocte d icl un esl (tomnf, quod maior
e poena, si non lace re, immir.eret. Cum etiam sie non auderet, iu morbum frCklU acrem el horribilem,
Tum vero ex amicoruvn sen ten ta ad niacist ratas rem detulit, atque in lee tica a 11 a tus est in sena tum:
ex- positoque somnio, recepta continua va le indine, pedibus suis sanus absccssiU lano stupTacltis
rn aculo sen ans quadnip lienta pecunia linios censuit instauran52. Quis non vidcat, qui sanum s tipil,

"

A ano n Ai.

*' CICERON. asad. I, 26, 6.i; AUG., ConftSS. 1, 16, 25.


-CICERON. ))?. <tivin. 1. 26, 55: LIYIJE. Ab urhc canil. 2r 36, 237, 1: VA LER1JE MAK$T\r, FM. ct uiet.
mem. , 7. 4; MAKROHTJP, Saiurn. I. 11. 13; LAKTANCJJh', Hcv. in.tt. 2r 7, 20.

De civ. Dei 4, 21
prepoznali darivatelju siclnosli. onda ne l>i tragali za drugim bogom ili drugom boicom od kojih se prima sretnost,
nazivajui ili imenom same S/elnosti, ni H bi mislili kako je pravo as ti ti Jnpitra s tolikim uvredama. Jer se o uje
mu govori kao o zavodniku iiujih ena ie kao o besramnu ljubavniku i otmiaru lijepoga djecaka(24).
kd-aljiniili pci- rcdt'fiinB.
26. Ciceron kae: Homer je to izmislio, tc ljudske znaajke prenio na bogove; a ja bih radije da 0koje
s a topovi oj svojih
]C boanske znaajke prenio na nas.s**A Tomu ozbiljnomu muu s pravom se nije svidio rovh:cl;si ITRIM, ila iJi n; .m*
slave
pjesnik izmiljao zloina koje su poinili bogovi. Z-aslo su, dakle, najuertiji mueva,
smjestili medu boanske stvari kazaline priredbe (u kojima sfc to govori, pjeva, neprestance glumi i i/vod
i u eas( bogovima)? Tc ak smjesi ie inedn boanske stvari?
-

Tu je Ciceron tebao zavapili ne protiv pjesniki li izmilja ja, nego protiv samih zasada predaka, ili bi moda i om
zavapili:
Sto smo mi uinili? Sami su bogovi zatraili ela sc le priredbe izvode njima u ai, zahtijevali u lo surovo, uz
stroge prijetnje, grozei se propau ako irn se to nc priredi; i najstroe su kanjavali ako bi sc togod propustilo;
doim su pokazali kako su udObrovoljeni kad bt c proputeno nadoknadilo.
Meu njihovim pothvatima i udesnim djelima pria se r o dogaaju koji u navesti. 11 Tit Latini je. rimski seljak i
otae obitelji, u snu je dobio nalog da obavijesti Senat nek c ponovo uvedu rimske igre. zato to je prvog dana (ih
igara nekakav zloinac izveden na sliaiilc, dok je puk promatrao, a ta sc naredba bogovima nije nikako svidjela,
jer su oigledno traili zabavnu priredbu. A kada sc taj to bijae u snu opomenut H radan nije u udio izvrili
naredbu, slijedee noi mu bude jo stroi je nareeno; kako opcl nije posluao, izgubi sina. Tree noi bude
ovjeku reeno kako mu predstoji jo vea kazna, ako ne poslua. Kad e on ni luda nije uudio, zapadne u
estoku i uasnu bolest. Tek onda. na nagovor prijatelja, izvijesti poglavarstvo o tome, tc ga u no siljci donesu u
Senat, gdje on ispria svoj san i odmah ozdravi, pa na nogama ode zdrav. Zapanjen (im udom Scnal odluci da se
igre obnove, uz ei verotruku novanu pomo52).

(24) Od ?cna to ih jc Jupiter imao, po mitologiji. dvije su bile supruge: Alkmena. ena Amfitric-nova i majka TTcraklova, i
Lea. ena Tinarcva a maika Helene i Dioskura. Kaslora i Poluksa; a dvije djevojke: Europa i Oa- uaja. Mladi Ga ni med
bio je od orla ugrabljen i uveden u nebo da bude bogovima peharmk, jer je bio Zeusov" miljenik. Nesuglasje izvora (Homer.
IJcsiod, Pindar, Apolodor iz Atene, Hfnuii ftonutrid) lede pojedinosti u nm vezama, prisutnost ne.grekth imena u njima,
nastup boga iJi Nemeze kad s c kre prava plodnosti ili ljudskih odnosa, sve t o u ka z u j e u mitizirunje plodnosti, na premo
Nemeze naspram ljudske sudbine, Jia enju prema ljepoti kao i na S t a p a n j e etniki razliitih skupina jo u pru h i s t o r i j i .
A Krinka imlulujjjjakth pcod<xJial>3 0 1xiguviat3 biiai. obiaj medu ii Inatima (predsotaatovci. Ztllool). btu St SUirCo i u CiCCruijuvu ilj tlu O
(1. 42 ; 1. 70)
H Pria se, uz neke izmjene, susree u Cicerona, Livijz i Valerija Maksima. Auf.inlinuva '-erzija se ne nalazi ni u jednu ja oil nj ili, i najvjerojatnije je posuena -i<l Vamnz.

De civ. Dei 4, 21
snbditos homine.5 m;iliyjis dacmonifnis, <t quorum domina i.ioiie non libcrat nisi graijft i3ci per les um
Christum Dominum nostrum*1, vi compulses esse exbibc-rc t.alibus diis; quae rclo cojisilio poterant :iirpia i udica
i-i? In itlis cer te l u dis poefica otmitoum crivnina irc- quentantur. qui ludi eogentibus nurriinibus L I S S U senat L I S
instaura- b an tur. In il lis ludi s comiptorem pudicitiac Jovem iurpissin bisi no ue s vantnbant, agebant, place
l>an t, Si illud fi n e c b a u i r , iiTc irasecretur; si autem suis cri mini bus ctiam fielis ddcctabalur, quaudo col re- Lm-,
nisi diabolo s ci vire fur? Ilanv- iste Romanu ai cntfdenei, d il a lare l, conserva roi. imperium, quOvis Roma
no, c talia displiccbanl, homme a b i e c L i o r ? Iste daret i'el ici ratera., qui cam infelieiter eolcba- tur, et nisi ita
colcrciur, infelictus iraficcbatur?

i>atv<Ct laui:f:*C:CllS

ria pssii

CIHJ-

-ir.i tfccuxru d!
cic.
CC I2i

iL l.4

27. Relatum est in liitcras clocussiminn pontificem Seaevolam / disputasse tria gnera tradila dcorum:
unum a pue lis, ultcrum a philosophis. terfium a prindpibns civitatis. Primum gemu nugato- rium
dic.it cssc. quod mu (la de dits fineantur indigna; secundum non conaruere civil* tibus, qnod h a
beat aliqua supervacu<i, aliqua etiam quac obsil populs nossc. De supervacuis non magna causa
est; sol cl eoim et a / iuris pri fis dici: .Srr perflua non uocerti**. Quae sunl autem ilia, quae prolala
in muJlUi-'dincm nocentV Jla&c, inquit, non cs-ie deos Hercititm, Aescnidpium, Casio rem,
Polhicem; prodi tur enirn ti doctib, ijuod hommes fuerint. et Piumana conditions cfecerint. Quid
altucl? Quod sorutn gui a tnt dit non hubeuni vivantes veru >ifnulacra, quod ver us Deus tiec se.xum
habeai nec ae( titan nec dejinha cor ports membreHacc pontifex nos se populos non vitlt; nam l'a Isa esse
non putat. Expedirc igitur cxistimat falli iji rciigione civitates. Cuod diccrc ctiam in libris Rtnou divinqrtnn
Vorro ipse non dubitat*. Pracclara rcligio, qtio ciMilugial libaan- dns initrmus. et cum verilaicm qua
(iberelur inquirat, Creda tur ei expedirc quod falli tur. Poe lie um sa ne dcorum geo s cur Seacvola
respuat, cisUcm )i liens non lacelnr; quia sic videlicct deos dfor mant, ni nec bonis ho minibus compare
mur. cum oUum J'acmm i'urari, alium nduiteraie, sic item aiiquirf aliter turpiter arque inepte deere c
facere; n'es intev se deas certasse de praemo pulchritu-

Pora 7. 7?,

Usp. (loti. fus tin. 6, 2.1, t, 17.


- L. MClJH SCFVOLA, fur. civ., ir. 71 (samo u Au.<?.).
K
VARON, Autiis., ir. 117 (u: ARNOQJJE. Adv. i:t. 7. I).
Koji ovjek zdravu razbora ne bi vidio kako su tu ljudi, podvrgnuli opakim zlodusi ma (od vladavine kojih oslobaa
samo milost Boja po I sos u Kristu, neem Gospod inu;,** 1 silom natjerani takvim bogo vima prireivati izvedbe
koje je ispravna prosudba samo mogla osuditi kao sramotne? I doista, u tim igrama cesto Su ponavljani zloini bo anstava to sti ili pjesnici smislili, a ponovo su uvedene naredbom Senata (io ga na to pnsilie bogovi). U hm
igrama, kvarite I ja sliJji- vosti, Jupitra, najgnusniji glumci su opjevavali, glumili i udobro volji val i i Da sve lo
bijae izmiljeno, on bi se rasrdio; ali, ako se radovao Svojim zlodjelima, pa ak i izmiljenim, kako s njega moglo
tovati, a da se samom vragu ne slui? I da li je rimsko carstvo osnovao, pro irio i uuvao on. vei prostak od
svakog onog Rimljanina kojem Su Se gadile takve stvari? Da li bi darivao sretnosl taj, koji Je tako nesretno tovan,
i koji se jo ne sretnije srdio, ako ga ne bi tako tovali?
54

27.

Zapisano je da je veoma ueni veliki sveenik Soevofo* ras pravljao o tome kako su batinjene tri vrsie

De civ. Dei 4, 21
bogova: jedni od pjesnika, drugi od l'ilozoJ'a, (rei od dravnika (25). Prva vrsi<i, kae, da su puke
besmislice, jer se izmilja toliko toga nedostojnog bogova; druga vrsta ne odgovara dravama, jer sadrava
stanovite suvinosti. a i neke stvari koje bi puku mogle nakodili ako bi Ii doznao. O suvino sti ma nema
velike raspre; pravnici obiavaju rei: Suvinosti ne kode.*-*) Ali. io su one stvari koje kode ako
mnotvo za uji Ii dozna? To su, kae nam ScevoJa. ivrdnja da Heraklo. KskuJap. Kastor, lotuks nisu
bogovi- uenjaci su naime izjavili kako li bijahu ljudi i umrli su primjereno ljudskoj sudbi ni. I to jo? Da
drave od onih koji su bogovi nemaju pravih kipova, jer pravi bog nema ni spola, ni ivotne dobi. ni
odreenih udova tijela To su stvari za koje veliki sveenik nc eli da ili puk zna; sam naime ne misli da su
one lane. On. dakle, cijeni kako je korisno da se drave obmanjuju u vjeri. I.. svojim knjigama o
boanskim si vari ma Var on ni malo ne oklijeva da izjavi isto A*) Divna je to vjera, u kojoj .slabi trai
pribjeila da bi se bavio, a kad potrai istinu koja bi ga izbavila, vjeruju kako mu je korisno da be
obmanjuje!
Zato Sce vola odbacuje pjesniki rod bogova, u tim se djelima ni malo ne preuuje; pjesnici, naime, bogove loliko
izobliuju, da se ne mogu usporediti ni s dobrim ljudima, kad jednoga od njih predouju kako krade, drugoga kako
poinja preljub, a neke opet kako toliko toga i gnusno i neprimjereno i govore i ine; kako su se tri boice
meusobno nad metale radi nagrade za ljepotu tc kako su one dvije, od Venere
(25) Sccvolinn podjela odgovara Varonovoj i Antiq. re.r.

d i v.

j i Terluli- janovoj (Ad nat. 2.1, 8-10); u$p. nie

6, 5.

A Kviul Muci je Se vola, konml 9S, jr. Kj. i nm ii}ex mej:imux. glav>vi< \nawiik i govornik. Trojna razdiobo frnepvn vjemjnlno jmlig *i<l stoikog fi1oynfa Jlir.irtrp \ Roda \k i'ji peko
vrijiiTi uauvno u Kimu). Varpri jo laj nauk pri hvalio, a AujUKlin nivx:s;i frema Vnrnnu.
Ti N.'<-|UX da vu bobovi prviilno obo j;ot vi're n i smHnici J-Tvi ju ya\lupv.n TUiiiemKr ickn 300- pr. fCr.). Elvi'rica navedenih koji su Uovuni kao brjjnvi, po predaji mi prvi' ?;vj{li Vn<>
nni1u?.ii l;nri. f'i L-eron preporuuje d<1 1)udi Sinji kan hojjov >i'im ki'je ;.u njihov rz'luge ..dveIe u nbl>: ffc rakla. Iibcia, Eskulepe. Kaslora, Foluksa. Kviruia* (Zakoni. I, 19). Taj
nauk inaic povee od i-tcik*.

De civ. Dei 4, 21
dims, victas duas a Venere iroiam evertisse; lovem ipsum con vcrii in bovcm aul cvcnum, uc cum aliqua
eoneur.ibat; dearn huxnini UUberxi, S/iicii num 1 iberos devorare: niliil den quo posto coiningi miracukn'Uttl
arque vf riorum, tpmd riori ibi rt:perra(nr <)|qnO ab dro- ram natura lonjge absit. O Sc a e vola nomilex max hue,
hidos i.ollc, s pu(es; praecipe pupulis, no talcs honores diis immot rail bu* defecan iv ubi crimina door urn liboal
ujirari ot quae fieri possunt placcat imitari. Si autem dbi responden I pftpulus: Vos nobis importaslis iota,
pouliiices: dcos ipsos roga. quibus ihsriganribus isla tussistis. lie tali a sibi h-beanl cxkibori. Quae si maJa sunt et
propi.ereu nuNn modo de deorum maiesiaro orcdcnda, xmiior csr dcorum injuria, de quibus impune nguntur. Sed
non k* uudiunt, daemones sunt. prava due cm, lurpibus gaudcnt: non sol urn non depul ant iniuriam. si dc ill is is
la IrTjjriuilur, sod cam poriu* iniuriam l<* tro nun pos sunt, si per coruni sollcmnia non uganlur. Iam vcro si
advert us cus lovcrn inlor- pellcs, mxime ob earn can tarn, quia cuts plura crimina ludis / scacnids aecitantur:
nonne erimtisi Deum Iovem nuna/paiis. a quo regiUic lulus atquc administralur hie rnundus. eo illi lit a vobis
maxima iniuda. quod eum cum jsijs colcndum putatis eoj-iunque regem es.se pcrhibetis?

28. \ullo iqitur modo dii laics, qui lalibus placantur, vel porius aecusantur honoribus, uc mains sil crimen quud
eis falsis oblec- Cantur, quam si dc iJlis vera ilicerenrur, Romammi inipcrium auge rc et conservare

n.

potuissem. Hoc er.im >>1 possonq Craccis podrs donum lam grande confcrrenr, qui eos iri huiuscc modi /
rebus divinis, hoc e.st luds scacnicis, honorobilius digniusque eolucimu, quutKio cl a rnorsibus poet a
rum., quibus deus d il acorar i vidcbant, se non subtraxctuiil, dando eis liceiitiain male Itaclwndi homines quo*
libe re i, el ipsos scacnicos non turnes iadicnvoruiit, sed dignos ctiam praochtris honuribus habucrunt - 7.
ieul au I cm potucrunr aureatn pecuniaia habere Romani, quam vis doiini Aurinum non coloren I; si<; e*
arven4oam habere potueruur c( a c ream, si nee Ar-

1x 5

CC i22

57

CIO;RON, tie rep. 4. III. 10- -J3; usp. 2. 9. 11.

O UKl. BOJOJ 4. 27-2$

3IM

pobijeene, razorile Troju; kako se sam Jupiter prervarao u bika Jli u labua, da bi kakvo ensko oble ao; kako se
boiea za smrlnika udala, kako je Sa turu poderao svojo djecu- i no moe se ni Si a zamisliti nj od udesa ni od
poroka, a da se tu ne nala/i. koliko god da jesi da Jeko od same naravi bogova.
O Sce vol a (26). veliki sveenice, ako moe -zabrani te igre! ^ Ne daj puku da takve asti prinosi besmrtnim
bogovima pri kojima ljudi uivaju divei se njihovim zlodjelima i oponaaju ih koliko god mogu. Ako ti puk odgovori:
Vi. veliki sveenici, to sce medu nas uveli, onda zatrai od samih bogova (na <;iji ste poticaj to bili naredili) da ne
zahtijevaju da ih aste takvim priredbama. Ako su te prikaz be opake i .stoga u cijelosti neprikladne velianstvu
bogova, onda je lim vea uvreda bogovima, o kojima se one nekanjeno izmiljaju.
Ali. oni le ne uju; zlodusi su to, koji nauavaju opaine i uivaju u gnusobama; i ne samo to nc smatraju
uvredom, ako se o njima takvo io izmilja, nego zapravo ne mogu podnijeli uvredu, ako sc takvo to nc izvodi u
njihovim obredima, da ako sc protiv njih i .lupilru obrati, najvie zbog :oga razloga jer se upravo njegovi mnogi
zloini izvode u tim kazalinim priredbama, pa ako uk i Jupitrc. na/o vele bogom, koji upravlja i ravna cijelim
ovim svijetom, zar mu nc nanosite najveu uvredu kad mislile kako njega neba zajedno s tim zlodusima tovati
proglaujui ga njihovi ni kraljem1/

li je l|<i vunje
28. Dakle, lakvj bogovi (koji se lim poastima uobrcvoljuju ili, radije, optuuju, te je vei D/.
bi'gov.i koro lilo
zloin to se raduju takvim lanim priama, negoli da su one istinite) nisu nikako mogli ni Rimljanima i: Mje tanju
i lirjinu vl:i-> ii j vi r.V
uvean ni odrati ninsko carslvo. Da su to mogli, oni bi lako golemim darom radije obdarili
Grke, koji njih u takvoj vrsti boanskih stvari to jest: u kazalinim priredbama io vab u i asnije i
dostojnije, kad sc nisu ograivali ni od ugrizu pjesnikih, ako bi vidjeli gdje ri napadaju i bogove, i dali su
im slobodu da kleveu od ljudi koga god im se svidi, dok '.iinir glumce nisu smatrali /a sramomike, nego
ak i dostojne najviih poasl:i?)'

1 upravo kao to Ri mijeni mogahu imati zlatan novac, iako nisu rovali boga Auri na; i sic su rako mogli imati i
srebrni i mjedeni

(26) To jc K. Mucijc Sccvola. sir. P. Muci i ScevuJe. konzul g. 95. pr. Kr., veliki sveenik, govornik i pravnik: g. Su. bio je u
vrijeme nemira rcnjen od Piu brije; oporavio sc. ali jc r.f.jma_<o zaklan poslije pobjede Sukne g. $2. Ciceron ga uvelike
hvali [Prv Sc.\to RoiC. 12, 3?; Dc i;u! tU'vr. e, c2: kil; usp. lako e r goni knjiga 3 . 2 $ ) .
C t>n<loxilji k:i3ili r>U redovno ~i:i TB.: :i I i javne jiriTtdie j ksz^lmie ijire. jer su at pri likom riil: mila tMijcI'.Skl -.ri'iar.i'.VB,
Uobiijcrc udorrdnf raxadf t./ liv xu >e iesln xueuli>lu i llramnvi nalazili u i % !> j

v$,r- Ji.

jer

-'u <sbr:i<iivA-ii <;ilirvjaji u ciiIndije, j jer t-u f;ui:i tviuUti, glumci,

kr.ifi

gcnlinum nee cius pair cm coJ event Aesculanum, e( sic oumii quae retexerft pigct. Sic erg et
rcgnum invito quidem Deo veto nullo modo habere ppSbonl; diis vcr isis falsis et molds ignoroiis
sivc con tempt is a to Lie illy u/iu eugrHto cl fide sincera ac moribus culio c l melius hie re g n t m i
haberem, qiutniumci:mquc habcrcni, et post haec ncL'ijJcrcnt scmpiternum, sivc hie lnlborenl
sivc non habcrcnt.

25r
va^dioN^Jtii*
illucl quaJe est quod pulcFierrimum auspiciuru i'uissc
iii:ik nur:, dixemni, quod paul ante commemoravi, Martern et Termimim er {V*;".:n c;'>isj5vc. 'Jnvenfalerrri ncc
Iovi rcgi dearum lc cedcre voluisse? Sic enim, inquiunt, significatum cs, Marliam gen tern, id est Rom an am, nemini locum qucm tencrcl daturuni, Romanos quoque ter mi nos pruplcr dcum Termin um ncmincro commotururn,
iuvcntutcm ciam Ron tana m propicr dcam Iuvcnfalcm ncmini esse ccssurain. Vi dean ergo quo modo habeanl
rsium regem dcoruio suoruiu cl datorcin rcgni sin, tit eum auspida ista pro ayvctVuio ponere-nt, cut non eedcrc
pulchmm esset. Quamquam haec si vera ?un1, non haben ( umnino quid limcan. Non enim confessuri sunt, quod
dii cesserim Chrislo, qui Jovi ecdcic nohierLUit; saJvis quippe imperii iinibus Clirisio codot '0 poUiCruni cl de

O UKl. BOJOJ 4. 27-2$

3IM

sedibus loeonnn et maxi me de eorde eredentium. bed aulcquam Christus vcnissct^ in came, an- icquam denique
ista scriberetdur, quae de libris corum profcrimus, sed tamcn postea quam fael.urn cs( sub regc Tarquinio illud
auspi- cium, nliquofiens Romanus exei*citus li/sus csl, hoc csf versus in fuatn, ialsumquc oslcndit auspicium,
quo Euvcnias ilia non ccs- serat lovi, cl gens Mania suiierantilnis atque irrumpeni.ibus Gallis c< 173in
ipsa
IJrbe
conlrila / est. ct termini imperii, defieiemJhus mol (is
ad Han nibafern eiviia(ibus, in angustum fuerant coartar.i. Ha eva- cuata est pulrhriuido
oospiciomm, reman sit contra lovem eon(u- macia, non deonjm, sed da canon ior um. Aliud est
enim non cessisse, aliud unde cesseras red is sc, Quamquam c postea in orienialibus partibus
Hadrian) voluntate mula(i stm tennini imperii Romani. JNc nwmque ires provindas nobilcs,
Armcniam, Mesopotamiam, As-

,h

vexiiruL M.

O UKl. BOJOJ 4. 27-2$

3IM

novac, u riti ne Si u ju Argentina i njegova oui Es kidanu, i iako sa svim osin li ma to je dosadno jionji vi <i l i.
Isto lako, protiv volje pravoga Boga nisu nikako mogli imati svoje carstvo; a da su pak te lane i mnoge bogove
odbacili ili prezreli, i -poznali jednog ti Boga le ga u iskrenoj vjeri i s udorednim obiajima iovuli, oni bi bolje
ovdje kraljevstvo imali (ma koje veliine), a poslije bi stekli ono vjeiio, pa ovo ovdje imali ili ga ne imali.
jucuc- ilva. keje
29. Slo li je onaj doga daj (o kojem rekoe, kako bijae prekrasno prorotvo a koji sam OSClainoOi
inilo Ila iiS;SVJjnje
maloprije spomenuo) kad ono Mars, Termin i Juventa ne htjedoe us lupi (i mjesto ni 'nn^ii . po'lfijano^l rim
'kOfiS. rarMv.i
kralju bogova Jupitru? Kau kako je to protumaeno ovako; Marsov narod, lo jesi;
Rimljani, nee nikomu ustupili mjcslu koje dre; rimske granice, zbog boga Termina, nee nilko
poremetiti; a rimska mJade, zbog boice Juvente. nee ni pred kim ustuknuti (2 7). Dakle, neka razviti
ft, kako mogu smatrati Jupitra krpi je.m svojih bogova i darivateljem vlastitog kraljevstva, a da ft opet po
tome prorolvu protivnik, kojemu jc divno ne popustili. Pa ipak, ako je to i i slinilo, ne trebaju se uope
bojati. Oni, naime, neft nikad priznati kako su pred Kristom popustili bogovi koji ne htjedoe popustiti
pred Jupitrom. Jer, mogli su popustili pred Kristom, zadravi granice carstva, ustupajui mu mjesto u
svojim stanitima a posebice. srcima vjernika. Nu. prije negoli je Krist doao u tijelu, i prije negoli su
napisane 1c stvari koje navedosnio iz njihovih knjiga (ali ipak nakon toga prorolva koje se dogodilo za
kralja Tarkvinija). rimska vojska bijae nekoliko pulii razbijana, to jest nagnan a u bijeg, le se lanim
pokazalo pruroSlvo kad ono Juventa ne htjede popustiti pred J upi i roni; dok je narod Marsov, nadvladan
provalom Gala. pobijeen u samome. Gradu; a kada mnogi gradovi prijedoe Hanibalu, granice carstva
bijahu veoma suene. Tako je ishlapila kras ota toga prorotva, a ostade nepokornost prema Jupitru, uli
ne bogova, nego zlih duhova. Jer jedno je ne povlaiti se, a drugo je vratiti se na mjesto s kojeg si se.
povukao. No, i kasnije su, voljom Ihirijana-'. u istonim dijelovima izmijenjene granice rimskoga carstva.
Otl jc tri plemenita podruja Armeniju,

{27) Gatanje po letu ptica, atispidj. v.a razliku od uda [petttntUHj i prudiguan), ilo je a lim da ustanovi je li
znamen povoljan z>j pulhval koji predstoji; morali su u a sc drati nadasve ningislrari i vojskovoe (usp>. Ciceron. De feg,
J, 10). Augustin dokazuje njegovu ne ulemu I j mi osi.
A Stupivi i prije iluljt 11?, Hadripn jc zavri r.U x Piir.ima i'.u ga j< lrajan za(\iiC 0 1111 r.3p*<1iv <jxvjerin zemljite i f*JKaviv pufr,H kzi> ranitu rioiskngz Carilv*. Julijail jt
p;/&i/1U0 U nppadaju na Kerziju 363.

O UKl. BOJOJ 4. 27-2$

3IM

syriam. Pcvsarum concept: imperio Sir ut deus iJJc Terminus, qui Romanos tenni/no 32 secundum istos tuebatur ct
per illud pulchcr- rimum auspicium loco non ccsserat Iovi, plus Hac!riantun regem bo mi: mm qnam regent
dcoram timuissc vidcatur. Rcccpiis qi:oquc olio icnmorv iH'Ovfriciis memorati nostra pacnc mcmoria rcrrorsus
Termini.'* cessil, quaiido I uli-mus deomm illoruTi oraculis dedilus immoderate ausu naves iussii. itienndi, quibus
ulimonm port aba I ur; qua e.xercitus dcsiicurus mov eiianr ipso hostili viiimre uxsuncIO in
i.
ani>;rn ost red actus inopiam, uc inde null;:*> evadecol undique hi> scibus ineurstvuibus million
iinperaloris mo tie lurb&tun:, nisi placito pad.* illic imperii fines consti:uerentnr, ubi hodieque per sistant.
non qufdem laaio tie crimen to, quantum concesserat Ha- druinus, sed media tamen compositione deiixi.
Vano igitur auu- rio dcus Terminus non cessit Iovi, qui ceftsic Hadriani volunrati. cessic eliam luliarji
lemeriljti el Ioviani ncccssitaci 5'. Vidcrunt liacc inrdJegentiores gravio vest rue Romani;, scd contra
consuetudi- nem civitatis, quae daemon iaeis rilibus fucrat obligara. parum va lebant, quia ct ipsi, etiamsf
ilia van a esse scnlivbnni, naturae I amen rerum sub unius vcri Dei rcgiminr: a I quo imperio eons titu lac
rcli- gr?r<iiJti cuRum, qui Deo debetur, exihendwm pul aba in; Scrvientes, uc ait Aposiolus, oreuiurac
pot ins qua/a (.'rcaiori, <nx esi bemtiL'.uci in .icuu.iia* 1. Huius Dei vcri erat aurilimn /iccessarium, a quo
luit- ferentur saneli viri ct vcraciter pii, qui pro vcra rdiv.iouc more- rcncur, uf fafs-ae a vivendbus
toJJerencur.

30. Cicero augur irridet auguia et irridet hominesa,; cor vi et comiculao vocibus vitae consi lia moderantes * l.
Sed iste Acadcmi- cus, qui omnia es se contend c ineerca, in dignus esc qui habeat ul- faro in bis rebus
auctoritatcm. Disputt apud eum Quintu Lucilius Balhu.s in secundo De deormr- natura fibro, / ct curn
ipse supersticiones ex natura rermn velar pbysicas ct philosophicas insrt, indigna cur tanien
institutioni s nuil aerorum ct opinionibu fabulosis, ita loquen: Vie Usne igiiiir. u( a phy-eis rebus bene
o.tqitc- u i il ii er inven ih rudo sit ! yaefa ad cvnintertiicios et fictos cos? Qttac rc-s genu i/ fAhas
opiniones t'rrort'sque turbulentos et supersticiones mene ailes. Ht for me emn nobis dvorani ct o.ctates ct
vestiUts Oin.atusque no>t svni, genero, pruet ere-a, contagia, cognat iones, ont-

ct reprehendt !iomines Ai.


Mezopotamiju, A si nj u prepustio vladavini JPcrzijacaSw, cako te ormi bog Termin (koji je, prema njima, titio
rimske granice i po onome prekrasnome prorostvu nije htio ustupiti mjesto Jupiiru), cini se. vie se bojao kralja
ljudi Hadrijana negoli kralja bogova, lako su u jedno drugo vrijeme (koje gotovo s;im parni im) spomenute pokrajine
vraene, Termin je ponovo morao ustuknuti, kad je J ulij an odan proroivima tih bogova s neumjerenom
sinircnosu naredio da se spale brodovi koji su dovozili opskrbu; ali posto on sam ubrzo poginu od ncprija teljske
rane. ne opskrbljen a vojska za pade u lak vu oskudicu, da se odatle ne bi nitko iv izvukao, jer je neprijatelj sa
svih strana napadao na vojnike smetene vladarevom smru, da nije sklopljeni mir ondje postavio granice carstva
gdje su jo i danas, i nc uz takav gubitak koliki bijae i Jadni nov ustupak, nego u obliku sporazuma nekako po
sredini.
Dakle, isprazno bijae prorotvo da bog Termin nc htjede popustiti pred Juprirom, koji je sain popustio l iad rij an
ovoj volji, kao ro je popustio i J ulij a novoj nag los ti i Jovijanovoj n goloj nudi5vJ. Sve su to uvidaJi razboritiji i
ozbiljniji Rimljani; ali protiv obiaja u dravi, koja bijae sputana obredima u poast zlih duhova, malo su Sto
mogli, jer su i sami (iako znadijahu koliko Su li obredi isprazni) mislili da treba tovati samu prirodu, koja je pod
32U /0*hai: il- izabrala Vuiika i)ak>>.1 J II 11; aAOVC StitftiC Cicrcn'ic 53. pr. Ki. jzaUaii itoiccnoe prwicatcJja (augura}. Sa.n .uvod ii.vkti
Ks:u:t Cc.vci* kako udi da L-JBI pcorctidj otoi mjOB rjsrcri ada
pii umic
ac prasne
nuijth {<) naravi bogova. -, 24): W. O p/ancanju. 2. 37.
A Pifovif akademik. Mitli sl ra prVU i LCJDO AVadcnv.ju. Placer, '

itjugovi sJjcdhL-iliunauavali SU 'J Akfidcirovu gaju. Ark&iiJaj (!iIi Z-lOl ovco jc Piionov
u :ilI>2i>lV nauk

skKiciiaiit

puntat kao dtu.ca ili npvn Akademija. Ciceron jo. tncd'j'.j.H. t>io p.'ipui: eklektik u liluaiiri.

Ct
SlKUlCV: id
fil I lilis ribi:"
gnu lui.

CC 12 4
t: <> poganskim
bOjiviniB
pr.zaaju
an nii'lc i 'arv.i ,iji-

Hovi ifova'c^ji

O UKl. BOJOJ 4. 27-2$

3IM

upravom i vlau jedinog pravog Ikiga. kojemu pripada lakvo tovanje; kao to kae apostol, oni '-vie sluei
stvorenju negoli tvorcu, koji je blagoslovljen na vijc- kc .6010 Pomo toga pravog Boga bijae potrebna, njega koji je
poslao svete i prave pobone mueve, da umru za pravu vjeru, kako hi medu ivima nestalo krivih vjera.

30- Ciceron proricatelj sam ismijava prorotva i kori ljude koji naume vlastitog ivota podeavaju prema
graktanju gavranova i vra na.61! Ali budui da je Ciceron filozof akademik*, koji tvrdi kako je sve neizvjesno, on ne
zasluuje neki ugled u ovim Stvarima. U drugoj knjizi njegova djela O naravi bogova Kvint Luci lije Balbo Sudjeluje
ti raspravi, i dok sam iznosi kako neko praznovjerje potjee od Same naravi stvari, pa je nekako znanstveno i
filozofsko, Srdi se zbog u voenja kipova i izmiljenih pria, govorei ovako: Vidite Ii, dakle, kako se od prave
spoznaje, koja je dobro i korisno prikupljena, ljudski um odvraa prema Jaznim i izmiljenim bogovima? To je ti
rodilo lanim mnijenjima, mutnim pogrjekama i gotovo bapskim praznuvjericama. Poznata su nam oblija bogova,
njihova ivotna dob. odjea, uresi, zatim njihovi rodoslovi, brakovi, srodstva; Sve jc Svedeno na slinost s ljudskom

niannt traduca ad similiitidinem imbcclitatis humanac. Nam et tic.rnirbaiis animis i;tdt<amtur;


occeptmmt enim deotum onpidilates, aegrittuiinas, iracundias. Neo vcro, ut fabulae hr ant, dii bellis pro* Viisque
atruenan; ro'c solum, at. apad Ho;nerum, cum duos e.xerci- lL :
tus
contrariosalii dit / ex alia parte
dcfenderent, sed etiam (ut
cum Tilanis ant cam Giganiibits) sua propria bella esse.runt. Hace e.i dicantar a cvcdantur
sluUlssbne et plena sunt vanitatis, sum- tnaegue leviUitis 2. Eccc interim quae conlilcnlur qui
defendant decs gentium. Deintle aim hace ad sirperslilionem pertincre dieat, ad reliwioncm very,
quae ipse secundum Stoicos vide tur doeerv: Non eu im philo soph: sot am, inqut, vertun etiam
mat ores nostri superstition cm a rcligione. se.paraventnt; nam gtti tolos dies pre- cahaytittr, inquil,
e.t itumolabam, ai sihi sai liheri super stiles t'ssenf, snpe.rst.aiosi sunt appelladt. Ouis non
inteJlegat cum conari, dum con suet ltd 5 nem civitatis timet, religionem laudare maiorum eaiaque a superstition veJJe seiuncerc, sed quo modo id possil non inver.irc? Si enim a maioribus i))i
sunt appellati supcxsliliosi, qui loios dies prceabarilur et i inmolaban [, muiiquUl c /J U, qui
insti* iueruat (quod iso reprehend!) iloorum simulacra diversa aetale et veste dis tela, deorum
genera, ccuiiugia, cogoal tones? Ifaec utiquc cum tavnquam supers lit osa cuJpaniur, mpUeat
ista culpa maiores tabum simulacro rum institutores aique cultores; iniplieat et ip sum qui,
quar.Lolibet eloquio se in. lihertatem mtatur evolvere, necesse habebat ista venera ri; nec quod in
hae disputatione disertus in- sonat, m ut ire auderet in popuJi conti one. Aganms its que
Christian] Doiiiino Deo nostro gratias, non eaelo et teirae sicut ste disputa I, $ed ei qui fecit
eacluni ot terrain, qui has supcrstit iones, quas isle Bal bus velut bal bul io us vix rcprehcr.dit,
per aitissiinmn Christi hum lita tom, per Aposioloruxn praedicationem, per fidem maclyrum pix)
veri talc morientium cl euxn veri late vive t Sum non solum in cordihus religtosis, vCrum eliam
in acdibus supersliiiosis libera suOvum scr vilu tu sub vert i I.

CICERON, Tie. net. dear. 2, 28, 70; IlOMER, ll 20, 67 ss. CICERON, Tin
nal.deor. 2, 28, 7172.
slabou, Predouju ih smuenih ilua; oznajemo o boanskim pou dama, tegobama i srdbama. A, kako prie
prikazuju, nc manjka bogovima ni ratova ni bitaka; i nc samo kao u Homera, kad ono dvije protivnike vojske jedni
bogovi tite s jedne, a dvugt s druge strane, nego ak (kao u sluaju boja Tilana s Gigunlinm) vodahu i svoje vla si i
te ratove. A krajnje je glupo lakvc prie prepriavali i vjerovati u njih; one obiluju ispraz.nou i krajnjom
lakoumnomu*-), Meutim, eto to priznaju oni koji brane poganske bogove. Poslije, poto kae kako sve 1o
pripada praznovjerju, ono to sam prema stoikom nauku propovijeda, ini se, da pripada vjeri, jer kae; Ne samo
filozofi nego su i nai preci razdvajali praznovjerje od vjere; jer oni to Su cijele dane molili i rtve prinaali, kako bi
ih vlastita djeca nadivjela ('upersiitii' f'iii'm). nazivani Su praznovjernima (s14t;<rou /) *.

Tko ne bi shvatio, kako ie on dok se plai suprotstaviti se obiaju drave pokuavao hvaliti vjeru svojih
predaka i odvojiti je od praz- novjcricc, ali nije iznaao naina kojim bi to uz.mogao? Jer, ako njegovi preci

nazivahu praznovjerni cima one koji Su cijelu dane molili i pri- naali rtve (8), onda su takvi i oni koji
postavljahu (a Ovo on kori) kipove bogova razliite dobi i u raznovrsnoj odjei, uz todoslove, brakove, srodstva? Kad
on sve to opiti uje kao praznovjerje (29), onda
7. H isti grijeh oklrvljuje i pretke postavljane i tovatelje takvih kipova; ali okrivljuje i sebe sama, koji
koliko god se svojom rjeitou trudio izbaviti oil optu.be nudno je morao tovati ile zasade; i ono io
u toj raspravi ueno izjavljuje, ne bi se usudio ni prosaplali u pukoj skuptini.
Sloga mi krani zahvalimo gospodinu Bogu naemu, a ne Nebu i Zemlji, kako Ciceron raspravlja, nego Onome koji
je stvorio nebo i zemlju, koji je le prazno vjeri ce, to ih taj RaJbo B jedva i mucaj ui c kor>, sruio uzvienom
poniznosti Kristovom, propovijedima apostola, vjerom muenika 10 umrijee za istinu i ive s Tstinom, i ne samo
u vjernikim srcima, nego i u ptaznovjernikim hramovima, a slobodnim sluenjem svojih ljudi.

(22*) Ktimnlogija predloena od Cicerona nije prihvatljiva; s njim se ve Laktamujc

ne SIH/C (>jv. tust.

4.

28, >>}.

1^29) Po Varomi je uvoenje kumira, kipova i slika bogova, heroja i dragih nuijudskiii pojava pogodovalo praznovjerju.
Vjerojatno je uzrokovano velikom sklonosti inJoeviupskih naioJe da lijepo i uzvieno prikau orno ili umjetniki; le sklonosti ne susreemo npi. u
semirskom svijetu. Od tog razliitog stHV# ovise izonoklascienir strasti u toku povijesti reJigija.
U Lat. Vulbui muCuva<\

C Let.

mucum,avojevrvnaigra rijeima.

31, J. Uuid ipse Vam>, quom colcmus in rebus divixiis ludos scgcnicos, quamViS non iudicin prop no
posuissc, cum art deos co- lend oil mult is locis velut rdigmsus horteUir, nrmne iia co/HUetut non se ill?* indicia
sao sequi, quae civilatem Koinaam instituisse eommemorat, at, si cam ctvitatem novam const itueret, ex naturae
poiius formula deos nominaquc comm se fuissc dedrcarurum non dubilel cotrtilcri? Sed him quouiam in vet ere
populo cssct, accept am ah antiquis nornimon ci eogooxtiinuxxi liAstoriaixi (crierc. ut tradita eat, dcbere se dicit,
ex ad eiuxi Jirxcxxi IUii scriberc at: pcrscrulnri, ul poiius cos magis colere quam despirerc vulgus velii. Quibus
verbis homo acutissimus satis indicat non se apcrire omnia, quae non sibi U-mtusxi contempt ui csscnt, sed etiam
ip si vulgo despi- cienda viiJcrcniur, nisi taoorentur. Ego ista eonjcere putari debui, nisi cviclenlei alio loco / ipso
diccrct de religionibus loquen.-s multa cssc vera, quae not; modo vulgo scire non sit mile, sed etiam, ta- raetsi
falsa sunt, aliter ex si mure populum expediat, ct ideo Giac- eos lelelus ac xnystcria taciturnitaic pa rictib usque
clausisse. Hie certe lotum consilium prodidit velut sapieiHiuui, per quos civitales et populi regereniur, Hao tamen
fallacta miris modls muligxii dao- ixiorxes delectantur, qui et doceptores et deceptos pantcr possulcnt, a quorum
dominatione non liberal nisi Gratia Dei per Icsnm CFiri- Stuni Dominum nostrum.

Vsirro
vnl/n
..ctii nr.i
Deo

- 2. DidL etiam idem auctor acutissimus atque doctissimus, quod hi soli ei vtdeanutr axiimudvortisso
quid esset Deus, qui cro- diderual eum esse a ni mam molu tic ralione txiuxidum gubcrnanicm, ac per hot:,
elsi norxrturrx tciicbat quod veritas habet (Deus cnim verus non anima, sert animae quoque est oilcclor et
conclitor), tarnen si contra praeiudicia consueturtixrts libor esse posset, uxxuxxi Deum colendum fateretur atque
svadCriH, cxiolu ac rutioxic uxuxx- tlum gubcrnantcm, ut ea cum illo de hac re quaesiio rcxxiaxicrel, quod cum
diceret esse animam, non potins et arumao crcatorem. Dicit cliaxn antiques Romanos plus annos centum et
sepiuagmia deos sine simulacre celuisso. Quod si adhtic. inquit, mansisset, contins dii observGrentur6*, Oui
sententiae suae testem ad hi bet inter cetera el am gexilcxrx Iudaeam; nec dubitat eum locum iia coi;- chidere, ut
dic?*i, qui prirxii simulacra deoruni populis posueriint, cos civitatibus suis el me turn tlcmpsisse et errorem ad di

CAI
toxrccracir.cm
HIIS exhibe-

dum
Uitcllfral.
UMvipit...
CC 12h

i*r. i;*s

disse, pra- dcixler exislimans deos facile posse in sxmulacrorum stoliditate con 1 cm it i. Quod veto not; ait
errorem t ra diderun t *, sed uddide^si CC. Iporseikon).

VAROK, Antiq,, fr. 114 (sanio u Au).

31. 1. Nama je ao io je Vajon smjestio kazaline priredbe medu boanske si vari, iako ne po vlastitoj
prosudbi: jer iako on kao ovjek vjernik na mnogim mjestima potie ljude da luju bogove, Mi ti me ne
pri/naje kuko. ne po svojem osobnom sudu, slijedi one zasade io ih bijae uspostavila rimska drava, le
tuko ne oklijeva priznati kad bi tu dravu iznova zasnivao onda bi radije posvetio i imenovao bogove
po uzoru na prirodu? Nu, budui da ivi medu. drevnim pukom, mora se drati od starine batinjene
povijesti imena i prezimenu, onako kako je po predaji, tc da to istrauje i ci tome pie, kuko bi puk po ui
o da le bogove vie tuje negoli da ili prezire. Tim rijeima ovaj otro* umni ovjek dostatno jasno
pokazuje kako nije otkrio sve stvari, koje ne bi prezreo samo on, nego bi iJi prozreo i prosti puk, kad se
ne bi preu lje) e,
n-UJM iiii. VariS pravom bi se inilo kako ovdje naprosto nagaam, da na drugome mjestu on jasno sam ne ree, 0V<ri
Mbacr.jc puiki>
vjr.rovf.r.jc
(ibkn n:je
govorei o vjerovanju, da postoje mnoge istine, koje nc samo io nije korisno da prosti puk dozna
sricao iln
ix1innego ak da postoje mnoge lai, kbje j dobro da narod vjeruje; pa da su stoga Grci posvetne obrede ikoea tV'p-.j i misli r.a
I ruba iln- varl sann
A
i olajne svetkovine odravali u tiini i iza zatvorenih vrata. Tu zaisla oikriva cijeli namiljaj jcLCOg bia
tobonjih mudraca koji upravljahu dravu mu i narodima, A ta pak varka neobinim naiuima
uveseljava opake zloduhe, koji jednako posjeduju i obmanjivae i obma/ijenike; a od njihove vladavine moe
osloboditi samo milost Boja, po Isusu Kristu Gospodinu naemu.

2.

Isci taj otroumni i veleueni pisac kae. kako se njemu ini da sa shvatili to jc Bog jedino oni koji
uzvjerovae da je On da.a koja giba njem i umom upravlja svi je ioni, a time jo ne bijae spoznao
cijelu istinu (jer istinski Bog nije dua, nego je i uzrnkovarelj i tvorac takoer i due): ipak. du jc mogao
biti slobodniji prociv predrasuda obiaja, vjerojatno bi priznao i svjetovno: da treba tovati jednoga Boga,
koji gibanjem i timom upravlja svijetom, iako le bi preostalo da se s njim raspravi jedino jo 1o io ree
kako je On dua, a ne zapravo stvoritelj i due.

Kae jo i lo kako su drevni Rimljani vie od stol inu i sedamdeset godina tovali bogove bc/ ikakva )ika. p Kae
naime: Da je tako do sada ostalo, bogovi bi se islije tovali 641. A u potkrepu svojeg mnijenja izmeu ostalog
navodi i idovski puk; i ne oklijeva lo mjesto zakljuit: tako to kae kako oni koji ptvi puka post a vie kipove (ili
likove J bogova. a svojim gradovima oni ljudima od uzee sira hopoila nje u oda- doe pogrjeku, razboriio
shvalivi kako sc lako mogu prozrijeti bogovi u tup oci takvih kipova. A to opet ne kae prenijeli su pogrjeku.

A U j?vomiSu toJetas ac ii>ysterinn rmj Varimo, Kim v osnovar. 75J ?I. Kr N,-. voden S J7Q godinp kasnija bik bi t rlnh.s vi pilima: TaTkviciija Vlaka, kralja koji jc vUCs'ao JUTJlM' hriiU 113 Ka pilo ld, m jc pozvao flrur%ki> kipara da mu izradi gUntoi kipbOva.

runl ; nun inique fuisse clam sine simuJaeris vuit ini.ellegi erio- rem. Ou up copier eu ni solos / dicit animad
verrisse quid esset Deus, qui eum ei deren! .-.nnxmixn mumlum gubernar.tem, castiusque exi- s ci mat sine s
mit lac ris observa ri religionern, qui s non vident quan tum propinquaverit veriraci? Si CJiixii liquid contra
vetustatem taxai posset errons, profecto et unum Doum, a quo xnundum ereile ret gu borna ri, cl sine simulacro
entenduixx esse ceiisorcl; atque in tarn proximo m-cnius facile for tasse de animae rr-utabilitalr connu oncreiur,
ut naturaru potins neommutablem, quae ipsiixn quoque animam condidisset, Deuru verum esse sen tiret. llaee
un Ica sint, quaeeuxuque taies vri in surs lit loris muJtorum deorum ludibra poueruul, confit en ea poli us
occulta Dci voluntat.e compulsa sunt quam persil adcrc cor.at. Si qua igilur a nobis inde testi- irxonin
proferumitr, ad eos rcdai'guemlos profexuntur, qui nolunt adverterc de quanta et qua XII maligna daemouuxn
potestate nos li* berel singulare sacrilidutn (ixn sancti sanguinis fusi et donum Spiritus impunit

V1riM

r(>Kri-

iIjic xipubii"ic
CC \i <1CO JV
plurcs
vcnttjunl.
im. m

32. Dict etiam de ge era lloxiibus deornm magfs ad poetas quani ad physicos filis se populos indi
natos, et. ideo el sexum et gcncrationes deny um tamores suos, id est veleros credidissc Roruanos ct corum conslituisse coniugia. Ouorf ulique non aliam ob c.HUSHixi factum vide lux-, nisi
quia hominum velu prudenlium ct sapient i um nej>o nrrx fu;( populum in religion3bus fallero
ct in o ipso non solum entera, sed i mi tari etiam dacmones, qibus xxiaxixna est faJlendi cupi ditas.
Sicut exxim duemones nisi eo>, quos fallen do dcccpcrnt, posstdere non possuxxt. sic et homines
principes, non sane us ti. sed daemon um si mijes, ca, quae vana e.sse novena (, rc- bgjoxns nomine
populis tamquaxxi vera snadebant, hoc xxiodo eos cjvlli socictHti velut aptius* Uli gantes, quo similiter
subditos possi de run I. Quis autem infirmas el indoctos evade re ( simu fallaccs et principes civitatis et
daemones?

33, Deus igilur ii.lv fclicitatis auctor et da tor, quia solus cst vcrus Deus, ipse flat regan lerrcna ct bonis et
mails, ncquc hoc tern ere et quasi forluilo'-1, quia Deus cst, non for-Ulna, sod pro rerum ordine ac tempo rum
oeculto nobis, notissixno sibi; cui tarn en ordhii ternporum non subditus servit, sed euin jpsc taniquam
Surcv.xuu Uux
ii;i l;LtlN.

" ai'Ltiu.s .Vi,

lf

forlvitu hi.

nego dodali u pogrjeku, hoe da sc razumije kako je tu bilo pogrjeke i bez kipova. Stoga, kad kae kako su samo oni shvatili to
je Bog koji u/vjerovae kako je On dua koja upravlja .svijetom, te kad misli kako je vjerski) tovanje istije bez kipova, tko tla ne vidi
koliko se on pribliio istini? Da bijae uz mogao usprotiviti se toj drevnoj pogrjeci, on bi zacijelo i vjerovao u jednoga Boga, koji
upravlja svijetom, i drao da ga treba tovati bez kipa: i kako je bio cako blizu istini. Jako bi ga moda promjenjivost clue upozorila
na misao da je prije nepromjenjiva ona priroda ikoja je stvorila samu duu), i da je ona pravi Bog.
Budui da je to tako. kaci god su takvi muevi u svojim spisima iznosili besmislice o mnogim bogovima, bijahu nagnan i da to
skrivenom Bojom voljom priznaju vie negoli vlastitom na kan oni da uvjeravaju. Dakle, ako mi odatle navodimo koje svjedoanstvo,
onda to iznosimo kako hi srno razuvjerili one koji ne ele uvidjeti ori kolike nas i kako opake moi zlih duhova oslobaa jedinstvena
rtva prolivene presvete krvi j da i udijcljcnoga Duha,

32.

Varon takoer kae. kako puci bijahu skloniji pjesnicima negoli uenjacima kad su po srijedi
rod os lovi bogova, pa su stoga njegovi preci, to jest drevni Rimljani, vjerovali i u spol i u
narataje bogova te su im i brakove sklapali (30). ini se kako to ne bijae uinjeno ni zbog

Zt'tzg Jiejcg >u pri vida kerlifl&ti


vJa- Uari ilaruCa voljeli Ut u
luinim vjerama oSianu ijima
pciUj&r niJjc-Oi narod

kojeg drugog razloga, nego samo sloga to bijae posao toboe luzborilih i muti tih ljudi a a obmanjuju puk u stvarima

Ps suce i moi

istincVo^a Bacaad- reden* 5.M


vrc.ucna = vit
Vmljcvs i bis- Ijmtm

vjere, a time ne Samo tovahu nego i nasljedovahu zloduhe, u kojih je najvea upravo udnja za obmanom, i upravo kao
to zlodusi ne mogu posjedovati nego ljude koje su obmano ni prevarili, isto tako i Ijuoi vladari (svakako ne. oni pravedni,
nego oni to su nalik na zloduhe), iako su znali kako su te stvari isprazne, ipak su ib pod imenom vjere preporuivali
ljudima kao istinske; time su ili nekako vre vezivali uza zajednicu graana, kako bi ih slino podlone mogli
posjedovati. A kako je nejak i neuk ovjek mogao istodobno izbjei varka ma i vladara aravc i zlih duho- va?(3l).
33.

Dakle, Rog. koji je i tvorac i darivatelj srelnosti. jei je jedini pravi Bog. daruje zemaljska kraljevstva i dobrima i zlima, a ne
ini toga ni nasumce ni sluajno (jer je On Bog. a ue Srea), nego prema poretku stvari i vremena, koji je nama skriven, a
savreno po/uai Njemu; i tome poretku vremena nije pod rede n, nego njime vlada kao gospodar

(ip) Moda pisac ima preci oi mu Vnronov tekst u De Hng. !,i:. 5, 144. (31) Augustinovc su rijeci upozorenje. U povijesti Ljudske

civilizacije, pa
u neteokratskom drutvu, religija ie gotovo uvijek u opasnosti tla posluzi kao sredstvo dravnoj vlasti; u protivnom je suzbijana.

dominus rcul moderatorqije disponil; lclicitatcm vero non dal nrsi bonis. Harn:
cnjrri possunt et non habere et habere servienr.es, pos- sunt er. non liahero el

habere regnanics; quac tarnen plena ir). ca vila crit, ubi nemo am servict. Hr.
UJeo regna lerrcna er. bonis ab illo tlanlur et mal is, ne ei us cultures ad Jiue
in >o>vcctu antml par- vuli fiaee ab eo munera quasi magnum allqtiid
concupiscanr. Kt hoc esi sacraruenlum / veteris Testament!, ubi occullum erat
novum, quod illic promissa et dona ier/rena sunt, in leUegentibus et (urxe
spiritalibns, quam vis non dum in manifestation^, pracdicanti- bus, ul quae
illis temporalibus rebus signUiearctur aelermlas. et in quibus Del donis esset
ver Iclicitas.

' 'itecoquibus

mmpepelus

v.:ti Dco

servi,

34. I laque ut cognosce; lu r etiam if fa I errata bona,


I

solis

Vlt

esse

minant qui

pos

-,
me h ora

.
cubilare non possur il,

'

m ipsius

amus Dei

i ta po lest ato, non frt r nul toru m falsorum, qtios eoJendos

Romani antea ered idem rit, popu I un suum in Aegypio de paucis simia ruulliplieavit et
inde si ni* mirabilibas libernoil. Nee Lucinam midieres illae invocaventnt, quando earum
partus, uj miris modis multiplie aren tur
crcscerei, ub

et gens

illa i nered i bili 1er

Acg>ptio-

rumpersequerilium et infantes om ties uceare

volent men mani bu s

ipse servavEliD. Sine dea Rumina s u xe run t. sine (.'un ina ht cun i s l'ucruut, sine Hduea
el Potina escam polumque sumpserunt, sine toi cTiis puclibus educai sunt, sine cliis
eoniucalihus con luga ti, sitie culi u Priapi couiugjbus mix (i; sine invoealionc Xeptonj marc
trau- seuniibus divjsum patuit el sequences eorum inintieos flndibus in se rcdeunr.ibus
obruit. Nec consccraverunt aliquant dea in Man niant, quando de celo manna
suuipserunt: nec quando sitien ti bus aquarn pcrcussa petra profundil, Mvniphas
Lymphasque coluerunt. Sine insania saeris Marcis el. Kelkmac bella gesserunt. et s ne vie
loria quidern non vicerunt, non earn ta men dearn, sed Dei sui rnunus habueruni. Sine
Scgctia segefes, sine Bubon* bo ves. melfa sine Mcl- Jona, pomo sirte Pomona, el. ptvrsus
omnia, pro qui bus tanl.ae. falser am deomm (urbac Romani supplicandum pularunt. ah
uno vero Deo multo feliius acccpcmtu.. Hi si non in eum peecassent, irujpia

ipse servavill ipse liberavil, ipse servavii :VJ.

i raspolae kao ravnatelj. On sretnust dariva samo dobrima. Nju oni koji slue mogu rmaii i ne imali, a mogu je
imali i ne imati i oni koji vladaju; nu, ona e biti potpuna tek u onome i vol u u kojem vie nitko nee sluiti. A
zemaljska kraljevstva On stoga daruje i dobrima i zlima, kako ne bi njegovi tovatelji (koji su jo nedorasli u

napretku due) udjeli za tima kao za kakvim golemtor darovima(32).


A u tom je otajstvo Starog zavjeta, u kojemu bijae skriven Novi /.avjet, to su u njemu i obeanja i darovi bili
zemaljski, ali su ve i tada duhovni ljudi razumijevali (iako to jo otvoreno ne propovijedahu), kakva se lim
vremenitim stvarima oznaivala vjenost, i u kojima je darovima Bojim istinska srcinost.

34.

Te tako, kako bi se znalo, da i ta zemaljska dobra (/a kojima jedinima hkpe oni koji
ne mogu ni zamisliti neto bolje) poivaju u moi jednoga Boga, a ne ori ih mnogih
lanih, za koje su Rimljani ranije vjerovali da ih treba lovati. On je narod svoj u
Egiptu od malobrojnih nzmnoio, te ih odatle oslobodio udesnim znacima. T nisu
zazivale Lueinu one ene kad je On sam izbavio njihov porod (kako bi sc zaudnim
naini

JU

kra
ljev > l v j, koje je

jv*d ujj Li- tiiHki

Bok Ojvaj-.i-

uj

d vvv do:lf dok

i-e-vi 'I:/bjahti u

itlinslro; vjc/i

a razmnoili i da bi taj ii a rod nevjerojatno porastao) iz ruku Egipana, koji ih proganjahu

hotei im pobiti svu nejaad. Dojili sn bez boiee Rom i ne, bivali u kolijevka ma bez Kuninc, uzimahu
jelo i pilo bez Eduke i Poiitic, bez tolikih bogova djetinjstva bijahu odgajani, vjenavahu se bez
vjenanih bogova i tjelesno se sdru- ivahu bez lova nj a Prijapa; bez zazivanja Neparna more im sc
bijae za prijelaza razdvojilo i propustilo ih, dok je neprijatelje to su ih slijedili prekri I o valovljem io
se vraalo. I ne svetkovahu nikakvu boicu Manniju, kad ono pri mise tn Unu s neba; nili pak, kad
im oednjdima potee voda iz udarene stijene, tovahu Nimfe i Limfe. Bez mahnitih obreda Marsu i
heloni vodahu ratove, a bez pobjede dakako ne pobjeivahu, samo to pobjeda njima nije bila
boica, nego dar Boji. Bez bVgetije imali su usjeve, bez Bubonc volove, bez Melone * med, i bez Pumo
ne voe, zapravo: sve, za io so Rimljani mislili da <*. moraju moliti tolikoj gomili lanih bogova,
primali su oni mnogo sretnije od jednog pravog Hoga.

i 32 i Ovdje kan da odjekuje Ha ton ovo uenje {Zakoni Sb'a-^Oa) ciko moraju svi. napose mladi, u
boanstvu i njegovu ravna nj u ljudskim prilikama mati ispravno snvaame. Te hi slivauje trebalo
biti u icrricljli dravnog zakonodavstvu. Politizirati religiju znaila hi izvrnuli red vrednota.
A

McMona.

hemeameda

(rw^.ali ja nema U klaiknih fiiiLz.

curiositatc tamquam magicis artibus scducti ad alien s deos et ad idola deOucudo, el postremo Chrism in
oceidcndo; in eodem regno etsi non $p?il.iosiore, tawiexi feUeiorc mansiss&iL El muie quod per omnes fere

terra, gemesque dispersi sunt, if bus uni us vcri Dei provident in e\st, ut, quod deomni fafsorum usquequaquc
s'miuJaera arae, luei, lemplu evertuntur ct sacrificia prohihent.ur, de coriidbuS enrutn pmbetur, qucm ad
modum hoc fucrit. tanto ante propheta- Uim; ne forte, cum legereiur in nos Iris, a nobis putaretur esse
confictum. lam quod sequitur in volnm'wo sequent! videnduvn est, el hie dandus huius prolurituti modus.

1 da se ne ogrije Sie o Njega, be/.bo itom znatieljom kao arobnikim umijeem zavedeni, otpavsi od Njega
kako bi Slova li lude bogove i kumire, i nbpokon u bivi samoga Krista, bili bi ostali u istome kraljevstvu, koje
ako i ne bi bilo prostranije, bilo bi srci ni ju-

1 Sto su. oni danas raspreni skoro po svim zemlja ina i narodima,

to je po providnosti jednog pravog Boga; le gdje god se obore kipovi lanih bogova, ilvenici, sveti gajevi, li i amo vi
i zabrane rtve,

10 je zato da se uzmogne po idovskim spisima dokazali, kako to bijae proreeno davno prije:

da ne bi moda kad o lome naitaju u naim - pomislili kako i mu (o mi izmislili.


O onome io slijedi valja pogledati u slijedeoj knjizi, jer se ova zbog prcopirnosli mora ovdje privesti kraju-

FfKtNZA. Bib.
T.ivrenziajia Plat. 12
17
XIII. si.. Cin'.crbary>k;i

SDJI

K N J I G A V.

Sadraj pete knjige


moemo
predstaviti
kao
suprotstavljanje
dviju
interpretacija
ljudskih
dogaanja u svijeta: jedna je
tnicq>retucija

racionnlistika,
u'}
e.vccssum ili per ejecium,
prema tome da fi zbivanju
pri
pitaj;.
<
sudbini
odnosno
.apsolutnoj
nunosti, ili puk sluduju
odnosno
apsolutnoj
kontingent nosni druga je
interpretacija nacionalistika,
tipino kranska: po njoj \u
zakon i svrha povije su u
rukama Providnosti koja
garantira
takoer
pravu

slobodu. Moemo, dakle, ovu


knjiga, po iskaza samog
August ina (ttsp. i2,1),
podijeliti >ta dva dijela.
drvi
dio
ispituje
iracionctUsufku
interpretaciju, posebno onu
kroz.
<i.\trt/iof,e
funtazmagorije.
Augustin
utvruje da ta interpretaciju
nije dostatna za objanjenje
ivota, povijesti i ljudske
slobode l'obija Cke/onovo

teoriju o nespojivosti .boanskog predznanja i slobode,


pa onda ispituje krajnje
domete
rucionalislike
i
kranske
koncepcije
povijesnog
dogaanju,
utvrujui da je } nogu u
koegzistencija nunosti i
slobo de. Bojeg pred znanju
i pro v id nosi ii)
11).
U
drugom
dijelu,
poz.ivujut se na naela
utvrenu u prvoj knjizi,

August in razrauje suprot s


ta vije nosi izmeu duae
dvitaics, konkretno, izmeu
rimskog imperija r gro da
narodu Bojega- hrta 1
vidu vrenje kreposti, tenju
za slavom i dostojanstvom
>o
susljednim
ostvarivanjem
plemenitih
akcija, duh samozataje i
rtve. raspoloivost graana
jednog 1 drugog graa za
slavodobire vlastita grada.

Napokon Augustin progovara


o idealnom vladaocu, te
raspoznaje, konkretno, i
Konstandnu, a nadasve" u
ieooziju,
koegzistenciju
kranskih i graanski ft
kreposti ()226).

BliEVlCUUiS

lraefatio
1.
Causam Romani
iiKjwm omnieanque

2.

reguorum ncc faillit


am xn esse uec
in siellarum posit
ione consisterv.
De
geminorum
simili
dissimiliqiie
va f.e ludine.
3- De argumente,
quod ex
rota
flpiU .\'$idi
us
maikenuidci

w
assumpsit
in
qitaesiione
geminotwn.
9. De Esuu ci
Iacob
geminis
muituin
tufar se
morion et
acliouum
qual.il a! t

5.

6.
7.

dispu rib
us.
Qibus
mod
is
couviuctniiur
tnaiheinaiici vanam
seien tarn profiteri.
De gem in is dis par
is sexus.
De efeconc diei.
quo uxor ducittir
quovc in agro
illiquid pi unlaw r

<tuf seri(nr.
8- fie his, qui non
as ir or um
posit ione
i/. sed
coimexione
m causa
rum tx Dei
volt mi ate
pendentem
fait nomine
appellant.

5. De
praeseiertiia Dei
ei libera hominis
valu ni aie contra
Cice rouis
defmi i ione
rtu
10. An.
voiumai.htis
hot nu mm tiqua
dominetur
ncessitas.
11. De
univarsali

providenta Dei, ci
tilts legibus cm nia
confinent nr.
12. Quibns mori bus
antiqui Domari i
trier lier in l, ui
Deus
vtms,
qutnrtvis non. et on
coi er en i, cor um
auger et imperium.
13. De timor lundis,
qui. cam sit vitium,

ob boc vir ins


putalur. quia per
ipsum vi Ha inuioru
cohibentur.
cc XJIJ 14.
t)f>
resecando
tnnare
iuutiis
humanae,
quantum
iusorum gloria
omuis in
Deo sit.
15. De mer cede tempo
rah, <)t<am Dens

reddidit bonis mori


bus Roni anor um.
16. De
mercede
sanctorum
civium
civil (is aelernae,
quibus utiliu sunt
Ramatiorum
exempta vir tut um.
17. Quo frac tu Rom uni
beila gesserint et
quantum his
quo* vie ere

cord uterini.
18. Quam
aUeni
a
iaaantiu.
esse
debut ni Christian!,
si illiquid fecerini
pro
diiecttone
pair'un:
aelernae,
cum ! aniu Romani
gesserini pro ht it
nanti
gloria
et
civitate ierrena.

15. Quo im er se Jiff er


an i cupid ii us
gioriae et cupidita
dominu doitis.

20. Tirn turpi (er servi re


vi rt tics humanae
gloria t quant
corporis voiupfuti.
21. Rommium regnutn a
Deo
vttro
esse
disposition, a quo
esl onlnis pot es las

et ciutts procidentia
regimiur univers a.
22. Tempora exit usque
bettor urn ex Dei
peu de re iudicio.
Proslov
Uzrok nesla tik u Rimskog
Carstva i svih kraljev.stava
ni: i je nastimian
niti je n poieiaja zvijea
() siin os ti i razjin os ii
zxlru vije. u bi i< an ut:a
O dokazu io je zvjeztUtr

bligidije prema lonarova


kolu no veo
o pitanju bit zona a
0 blizancima fizavii l Jakov,u,
koji uveliko bijahu izmeu
.sebe r/tllic. U:
po run a vi i postupcima
Kojim se u{(nime dokazuje
kuko zvjezdoslovu-i
ispovijedaju ispraznu
znanost
O razJiii u i po I u i-, i iza n
oca
O izboru Pana enidbe,

a/inje Hi sjetve
<) onima koji imenom *
sudbine oznauju ne poloaj
zvijea, nego
niz uzroka to ovise o Boljoj
volji
O Bojem predznanju i o
ovjekovoj slobodnoj volji, a
protiv Ciceronove odredbe
Da li voljama ljudi upravlja
kakva nuf.nos!

O sve opoj p rort i i$ li lio


zjoj. k oje za k o n i uprt:
vljaju .svima 5/v a rima
Kojim su 10 obiajima drevni
Rimljani zasluili da istinski
Bog (inko ga
Hl' iiovakiti uvea ujH/OVO
CtVSlVO
O ljubavi zo. pohvalom, koja
iako jt porok - smatra se
vrlinom,
jer y- njome spreavaju vei
po ore i

O suzbijanju ljubavi za
ljudskom pohvalom, jer je sva
slava prevednikd
u Bogu
O vremenitoj nagradi, kojom
je Bog uz.vrmio dobre obiaje
Rimljana
O nagradi svetih gro dana
Vjenoga Grada, kojima su
korisni primjeri
vrlina kod t Umij and
Kojt, korist bijae od ta ova
to su ih Rimljani vodili i

koliko prianijae onima koje su pobijedili


Koliko krani moraju li ii i
daleko od hva slanja, ako ui
nie io god iz.
{ubav i prema
vjenoj
domovini, kud
Rimljani poi
nie lokva
djela radi
ljudske slave t
z.e malj i kog u
gr a tla

Kuko se izmeu sebe


razlikuju udnja ir slavom i
t:tinja z.tt vladavinom
Vrlina mt, je ts,io iako sr amo
ino robovali ljudsko; slavi kao
i robovati
tjelesnoj po lud:
Rimsko Car sivo bijae
odredio minski Bog, od
kojega je svaku ovLst
j' ija promisao upravlja svim
stvarima