You are on page 1of 12

Radoslav Katičić, jezikoslovac

Srpski jezik nije štokavski

Radoslav Katičić, lingvist i slavist svjetskog ugleda, član pet europskih akademija znanosti, 3. srpnja
navršio je osamdeset godina života. Bio je to povod za ovaj razgovor u kojem govori o mnogočemu o
čemu se u nas učeno šuti.
Akademiče, ili profesore Katičiću?
Ja sam profesor i ne možete me ljepše osloviti nego profesore.
Nedavno ste napunili 80 godina, pa jesu li brzo prošle?
Kako se uzme. Čas mi se čini da su prošle brzo, a čas da su jako dugo trajale. To je stvar raspoloženja,
tako ja to doživljavam.
Jeste li zadovoljni postignutim?
Vrlo sam zadovoljan. Ne u smislu nekog osobitog mišljenja o svojim postignućima, nego što sam u tom
svojem životu, sada mogu reći dugom, uspio biti autentičan.
Što vam znači biti autentičan?
Raditi i nastupati onako kako sam zbilja osjećao.
Radili ste što ste voljeli?
Nije da sam sve uvijek volio, ali uvijek sam stajao iza svega što sam radio.
Danas je rijetkost da ljudi stoje iza onoga što rade?
I ja to mislim, zato sam vrlo zadovoljan.
Ima li nešto što niste uradili, a htjeli ste?
Ima jako puno toga što sam htio uraditi a nisam jer nije bilo moguće. Npr. nisam uspio unaprijediti
istraživanje onoga što hrvatski jezik čini njime bez obzira na dijalekatsku boju. Dakle, ono što je čisto u
onom što zovemo čakavski književni jezik, u onome što zovemo kajkavski i onome što zovemo štokavski.
To postoji, ali je vrlo teško istraživati. Odlazeći u Beč 1972. imao sam projekt da na prijevodima Svetoga
pisma, u prvome redu, to istražim i u tome nešto pridonesem.
Pa i pridonijeli ste.
Jesam, ali tako malo da ne odgovara onome što je meni lebdilo pred očima. Želio sam u tome
napredovati a nisam, jer naprosto ne bih mogao raditi ništa drugo, ne bi onda bilo Literarum studia, ne bi
bilo Božanskoga boja itd. Čovjek je ograničen, i to jako ograničen.
Postoje li dokazi, činjenice za to o čemu govorite?
Nedvojbeno postoje, ali nisu pročišćeni kao zrnca zlata iz riječnog pijeska, nisu sređeni, nisu
predstavljeni. Kada o tome govorim u nevolji sam kod davanja primjera, ali ima fantastičnih stvari kojih
uopće nismo svjesni. Primjerice, kada sam bio gost u Korčuli, poslije objeda sjedimo i domaćin veli: Lipo
nan je Bog da, kako mi rečemo. Na to sam mu rekao: Pa tako govore do Mure. Samo tamo vele: Lepo
nam je Bog dal. To je hrvatski jezik, i to hrvatski književni jezik. Tako nitko ne kaže osim Hrvata. Doduše,
ne znam kažu li i Hrvati u BiH: Lijepo nam je Bog dao.

U Bosni ima razlika jer je mnogima koji su prešli na islam postao bliži Kairo i Bagdad od Rima i Beča. Vrlo je mnogo govorio Tomislav Ladan. i muslimani. vele. A od toga meni postaje zlo. tu se radi o tome. i štokavci. Baš nam je Bog lijepo dao. koji se danas zove Macovec i nalazi se u Hrvatskoj. recimo Istrani. To povezuje kajkavski. To je užas. Pa imaju. To sam doživio i nedavno na obilježavanju 100-te godišnjice rođenja slavista-kroatista Laszla Hadrovicsa u Budimpešti kada je jedan od predavača govorio o supruzi prof. onda je to veliko postignuće da se izbjegnu svađe oko povijesti. To je falsifikat? Istina jest da je Međimurje negdje od ranih godina 19. Ali da bih bio imalo zaslužan ili kriv za njezin tekst to nisam. i to seljaci. da je imalo ugarsku administraciju i da se to mjesto službeno zvalo Miksavar. Tada mi je postalo jasno da muslimani na nekoj pučkoj razini imaju istu religioznu atmosferu kao Hrvati. To je dobro poznato. bilo da su štokavci u BiH. nego zato što taj multikulti znači nešto drugo. ili da su kajkavci. čakavski i štokavski. To je za mene bilo čak kajkavski. duboka duhovna razlika. Od fratara sam čuo da su u najgore vrijeme toga rata u Olovu muslimani napunili crkvu za Veliku Gospu. što mnogima nije drago čuti. takav uopće nisam jer je ona loša stvar i za male narode pogubna. Osim toga. Katolici iz susjednih sela nisu mogli doći. . Ne zato što bih bio za kulturnu izolaciju. kojih ima. I kajkavci. ne smije biti potpuna. Ali to ne znači da je preimenovano u Macovec jer se od pamtivijeka zove Macovec i tamo žive Hrvati. a drugo govor o povijesti. Primjerice. neki na sve moguće načine pokušavaju napisati našu nedavnu povijest drukčijom nego je bila. Radi se o jednom narodu koji je spletom okolnosti prešao na islam. To je nečuveno što je rekao. Tako kažu samo Hrvati. To samo Hrvati govore. Ali na tome se itekako ustrajava. Rekli su: Došli smo da vam crkva ne bude prazna. Ali jedno je povijest. bilo u Ugarskoj. kako misle zapadni Europljani. nego svatko smije izgovoriti po jednu pjesmicu u kolektivnim priredbama. Recimo. Eto vidite. Samo preći na islam nije kao postati protestant. a ja sam pisao. jer sam kao pisar vrlo malo mogao sudjelovati u koncipiranju. stoljeća pa do 1918. recimo Međimurci. Svetom Ivi u Podmilaćje kod Jajca hodočastili su do nedavnog rata i katolici. pa su došli muslimani. Što drugo? To znači da ni jedna kultura ne smije sebe izraziti. Znači da nikada ne smije biti jasno izražen kulturni ambijent. i pravoslavni. u županiji Međimurskoj“. kojoj smo svjedočili. kada je to tijelo Deklaraciju zaključivalo ja sam je pisao na papiru. bilo da su čakavci. S obzirom na to kako gledate na multikulturalno i multinacionalno? Čim čujem multikulti meni postane zlo. dragi Bog. On je uistinu rekao Macovec se zove Miksavar. Hadrovicsa i rekao da je „rođena u mjestu Miksavar. Koliko znam vi ste pisac Deklaracije o imenu i položaju hrvatskog književnog jezika. Ako se uspije naći način da se o povijesti piše kakva je bila i za koju nitko ne može argumentirano reći da takva nije bila. Ja sam bio pod dubokim dojmom kada muslimani. a sada je preimenovan u Macovec. Povijest je bila kakva je bila i ne može se promijeniti. Razumijete? To pokazuje da su isti. to je istina. Je li to točno? U principu je to točno jer sam bio među onima koji su pisali Deklaraciju. i čakavci. Miroslav Brandt je imao jedan papir iz kojega je čak čitao. To je jako ozbiljno. To je istina.Kažu.

kada su uhapšeni proljećari 1972. na priljubljivanje hrvatskoga jezika uz srpski. dakle Tita. zbilja ne znam tko. koji je odbio potpisati. ali nisam htio iznevjeriti Maticu i Hrvatsku. ne mogu reći da to znam.Znači. bio sam svjestan koja je to igra. donijela načela po kojima je taj pravopis napisan. očito je da se tu radi o tome. koje je bez pogovora potpisao predsjednik JAZU-a Grga Novak. koji su mnogi protumačili kao njihov materijalni interes? Oprostite. ali se činilo da su partijci vjerovali da imaju neku zaštitu. Antun Augustinčić je rekao da će ga potpisati ako ga potpiše Fric (Miroslav Krleža). Potpuno se slažem s vama da danas postoje pobornici bivše unitarizacije jezika. onih koji se drže Novoga Sada kao pijan plota. bili uvjereni da ih Tito štiti. Matičina? Pisanje toga pravopisa organizirala je Matica hrvatska. Nije li dio autora i potpisnika Deklaracije možda dobio mig od politike? O tome mogu samo nagađati. pa čak i danas krakovi jugopolitike i toga shvaćanja utječu na normu hrvatskoga jezika. Brandt je napisao koncept? Da li on sam ili netko drugi to ne znam. naravno da je politika utjecala na ono što zovete unitarizacijom. koji su ustvari nasljednici Matičina pravopisa. Naime. Još jedan argument ide u prilog režije. Dakle. jer je hrvatski jezik ostao hrvatski jezik. daleko manje nego bi se očekivalo. Prvo. Nije li možda Deklaracija bila uspostavljanje ravnoteže krivnje između Srba i Hrvata nakon što je smijenjen Ranković? Vrlo razumno razmišljanje. I povjesničar Dušan Bilandžić tvrdi da je Tito mnoge stvari režirao kako bi sačuvao vlast. Nije politika postizala ono što je htjela. Zato mi je nejasno zašto se Matica odrekla toga pravopisa i donijela svoj sadašnji koji izrazito slijedi školu onih koji to ne podupiru. o tome uopće ne želim govoriti. to nije išlo. mene je bilo strah. ali je vršen pritisak koji je proizveo posljedice koje i danas imamo. Čak imam dojam da su ovi koji su bili najaktivniji. kojega sam tada ja bio predsjednik. dakle partijci. što je Londonac i njegovi pravopisni nasljednici. Babić-Finka-Moguš. No taj pravopis je rasprodan i nije kritiziran osim od pristalica Babić-Finka-Moguš pravopisa. Zašto je to Matica učinila to mi je zagonetno. Anić-Silićev pravopis ima vašu pozitivnu recenziju. ali ne znam odgovor. Jednom je Zvonimir Berković izjavio da je Tito izrežirao Hrvatsko proljeće. ali je jasno da bez određenih poteza i stavova s najvišega mjesta. Ja u sve to nisam vjerovao. Ni zarezom se ne udaljiti od Novog Sada. kojim se tražila zaštita proljećara. ona je u svojem Odboru za jezik. sprema i čuva mogućnost povratka i onemogućavanje da se povuče i jedan potez koji bi nepovratno Hrvate udaljio od Novoga Sada. ali nevjerojatno ostrašćene. tj. Politika je itekako utjecala na unitarizaciju hrvatskoga jezika sve do stvaranja današnje Hrvatske. Imam li krivo? Tu neke stvari treba dobro lučiti. Vanja Radauš je inicirao jedno pismo Titu. Ako vidimo sve pravopisne prijepore oko sitnica. Tako se i onemogućuju neki pomaci. Imao sam taj dojam. i to je bitno. Očito je da netko. Zašto? . Samo ona je utjecala. Zašto ne bi i Deklaraciju? O tome ne znam ništa. O tome ništa ne znam. Ja sam bio manji od makova zrna. to je Anić-Silićeva škola. po mojem mišljenju pragmatički razumni i simbolički dalekosežni. nisam bio u partiji.

jer „narod govori apateka“. Mislio sam na pravopisnu normu. primjerice? Da. Taj Matičin pravopis nije loš. To je isto kao da kažemo kretanje po gradu je živa stvar i ne treba prometnih propisa. Novosadsku i…? Ni jedna nije novosadska. trebamo se prilagođavati. dok je druga simbolički identitetski autonomna. bez obzira gdje je tko rođen.Zato što su se Anić-Silić držali istih načela. za te. zebra… Oprostite. To su sitnice kojih je samo simbolička vrijednost velika. uspješno izvršila standardizaciju. Maretić je htio da se kaže apateka. imamo veliku nevolju s time što jedna škola hrvatski jezik nije priznavala iako je jezikoslovnim metodama. s takvima uopće ne bih htio raspravljati. Da. i da nije postojao pravopis koji je propisivao rastavljeno pisanje. Zato je ovo što imamo bolje od sukoba i apsolutne nepomirljivosti iako bi se iz jezikoslovnih razloga ne ću moralo pisati rastavljeno. jer se tada mora pisati sastavljeno na me. Međutim. ali ako treba ne ću pisati kao dvije riječi onda su neki ogorčeno opiru. Pješak je uvijek u pravu bez obzira kako se kretao. Što se nas dvojica. do u najsitnije sitnice razumijemo to zahvaljujemo toj školi. ona je htjela da bude drukčiji. da ne treba semafor. taštine… Uvelike. Nema razloga da se ne ću piše sastavljeno. najsuvremenijom lingvistikom s kraja 19. Sanader je javno podržao da se ne ću piše sastavljeno. U prvom redu hrvatski jezik je normiran. nitko ne kaže da je to loše. Da budemo čistunci kao Francuzi. vi i ja se bez teškoće razumijemo. ali uz pravi Matičin nije potreban. a tehnički u novije vrijeme uvodi neke promjene koje su debelo jezikoslovno obrazložene. ali neki će radije umrijeti nego ne ću pisati rastavljeno. Prvo. Je li politika recimo razlog da se nikako ne želi normirati hrvatski jezik? Tu ima nekoliko slojeva. ali to nije dobro za jezik. I to su enklitike s promjenom naglaska na naglašenoj riječi. Ali to ne znači da ne treba prometnih propisa. u medijima. Jesu li u pravu oni koji kažu: jezik je živa tvar kao čovjek. Koja je razlika između ne ću i za te? Svima je normalno da se za te piše kao dvije riječi. ne postoji ujednačenost norme u školama. To što on zastupa potpuno je . Ali ta škola hrvatski jezik kakav jest nije vidjela. na televiziji se govori katastrofalno. Mislite na Tomu Maretića i hrvatske vukovce? Da. samo ta načela imaju dvije realizacije. ali to treba moći. jezik se mora mijenjati jer se ne može ne mijenjati. Ali postoji još nekoliko stvari. Sada naravno ne ću stati na stranu politike. I danas lingvist Kapović zastupa mišljenje da je izvorni govornik u pravu. u kazalištu loše… Bilo bi dobro da u školama postoji potpuno jedinstvo. samo se jedna pomnije ne udaljuje od Novoga Sada. Francuzi to još mogu. Ja bih možda bio za to da se ne ću i dalje piše skupa samo da ne bude toga cirkusa. stoljeća. ljekarna nije htio čuti. Najbolje bi bilo da svi ljudi svugdje uvijek govore jednako. Jesu li naši jezikoslovci nejedinstveni oko nekih krucijalnih stvari jezika zbog branjenja vlastitih interesa. Istina. nego na stranu jezikoslovlja.

a Srbima jest tako. Zato ćemo reći kako je riječ o istom slavenskom narječju kao što je hrvatski štokavski. stala na noge i opet postala politički subjekt preko mađarona je među Hrvatima širila vukovsku školu jer se i ona htjela širiti na jugoistok. a sjeverno od Ličanke su kajkavske. i Bugari. nije isto Lič i Fužine. Dobar primjer za objašnjenje jest slovenski. Kada sam u vrijeme Domovinskoga rata saznao da je u popisu 1991. vi to definirate tim odnosom? Upravo tako. ali većine njihovih govora. ne svih. Ako pitaju što ne znači da su štokavci. nema te komunikacije. I Makedonci pitaju što. ali ona nije ista kao u Hrvata. istost je silno u interesu svakome tko želi jednostavno i bez komplikacija vladati tim prostorom. Tko je onda lud da između Zagreba i Beograda odabere Zagreb ako može imati i Beograd. Prvo. pa nisu štokavci. onda i ono što oni govore nije štokavski. koji radije zovem bošnjačkim jer to nije jezik svih ljudi u Bosni nego jezik muslimana Bošnjaka. Jednom je Tomislav Ladan izjavio da se hrvatski jezik u odnosu na srpski razlikuje sedamdeset posto… O brojkama ne bih. Zašto ste na nedavnom predavanju u Matici hrvatskoj rekli da srpski jezik nije štokavski? Srpski se ne može govoriti čakavski ili kajkavski. i Slovenci pitaju kaj a nisu kajkavci. preko 80 posto Muslimana u Bosni izjavilo da im je jezik bosanski. Ne razumijem? Oni imaju komunikaciju. A kada se svi sretnu na sajmu onda su štokavci. govori li on hrvatski ili srpski. ali hrvatski se razlikuje od srpskoga i to svatko zna. Ako je kao da čakavskoga i kajkavskoga nema. i Rusi. pa se onda ne može govoriti ni štokavski. Što je to. Tisa i Morava odmah ćete uočiti koji je to geostrateški položaj.neprihvatljivo. koji je to jezik Srba? To je srpski. Samo Srbi nemaju kajkavskoga. da to bude odskočna daska za pripajanje Srbije i za prodor do Soluna. Što mislite o različitosti hrvatskoga u odnosu na bosanski i o pravu da svatko svoj jezik zove svojim imenom? To pravo je logično i neosporno kada se radi o bosanskome. jer nemaju odnos prema čakavcima i štokavcima. Dakle. Toga kod Srba nema. čakavci i kajkavci koji se razumiju iako govore drukčije. ma kako nekoga dobro razumjeli. Kada se Austrija počela širiti na jugoistok. Štokavski je štokavski u odnosu na čakavski i kajkavski. Zašto onda lingvistika inzistira na sličnosti ili istosti? Ima nekoliko razloga. Vi vrlo brzo znate. I oni nisu štokavci? Jezikoslovlje je utvrdilo da jesu i utoliko to stoji jer je što obilježje. Lič novoštokavski i Fužine koje su južno od rijeke Ličanke čakavske. u tom smislu srpski nije štokavski. nemaju čakavskoga. A lakše je imati Beograd i Zagreb ako se tamo govori isti jezik. To nije isto kao što u Hrvata. Sava. A ako se gleda s dijalektološke slavenske strane onda je jasno da se u istočnoj i zapadnoj Hercegovini govori jedan oblik slavenskoga jezika koji zovemo štokavski. Kada je Mađarska poslije 1848. onda je htjela da Hrvati govore srpski. Ako pogledate na kartu i vidite da Beograd leži tamo gdje se spajaju: Dunav. iako su znali da vlast . više zapadnih nego istočnih.

To je Herder. nikoga učio. a to znači da je skup svih onih govora koji su pod utjecajem hrvatskog književnog jezika. Primjerice. Kao i mediji? Naravno. Da? I govori se. nikome to nije prenosio. a to nam paše kao prasici sedlo. Jer ono što se u Nizozemskoj i flamanskoj Belgiji govori nije drugo nego taj sjeverni njemački jezik. svojevrsni poravnjivač putova. To u velikoj mjeri oblikuje jezičnu osjetljivost naroda. štokavskom. Nema razlike? Nema doista objektivnog mjerila koje može reći ovo su usko srodni jezici. Ta razlika je tolika da bi se moglo govoriti o dva zapadno-germanska jezika. da nije njemački. Kašić je imao glagoljašku tradiciju. ja sada prema novoštokavskom ijekavskom ugođujem svoj govor jer vam govorim na književnom jeziku.očekuje da kažu srpskohrvatski. on je samo prema dijalektu. da književni jezik bude blizak onima kojima se obraća. a s druge strane kulturološki. Govorite o tri hrvatska jezika. ili ovo su narječja istoga jezika. ali ne kažem ni đevojka. To je jedno. Primjerice. sve čime se govori je jezik. čitaj kao što je napisano. taj drugi njemački jezik. Pa to jesu narječja. ali nije tvorac jer nije. ali ne govorim istočno-hercegovački. cijelu tradiciju hrvatskog pisanja. To je dokaz da taj jezik postoji. Karadžić pokrao? Ne bih ja tako rekao jer je Vuk Karadžić doista na dijalektu gradio književni jezik. ali ima dva kriterija po kojima se to može odrediti. to mi je nedavno postalo jasno. a Vuk S. da jednom citiram i Staljina. i onda se kada je prevodio Sveto pismo najviše naslonio na štokavski. a pogotovo ne kažem šjekira. Samo Kašić nije dijalekt. što o tome tko ima govoriti. olakšava. Razlika je nastala zato što su sjeverni Nijemci prihvatili Lutherov protestantizam na temelju Lutherova južnonjemačkog prijevoda Biblije na kojem se propovijeda i čita Sveto pismo. Dogma je da je hrvatski književni jezik izgrađen na dijalektu. makar samo nedjeljom s oltara i propovjedaonice. Prvo. to je preuzeto iz njemačkoga. Hrvatski književni jezik izgrađen je na pisanju knjiga pri čemu se imitira model određenog dijalekta koji pomaže. svako je narječje jezik. njemački jezik se po govorima dijeli u dvije velike skupine govora. a drugo je pitanje kulturne orijentacije. Cijela naša nevolja je u tome što je Maretić primijenio Karadžićevu koncepciju na hrvatski jezik. ali ono što je Karadžić tada napravio za Srbe to je vrlo blisko onome što je Kašić. Čak mislim da se hrvatski jezik. da im bude razumljiv. Danas svatko osim Nijemaca priznaje da je nizozemski drugi jezik. Nizozemci uspješno drže svoje jer ih štiti britanska flota. o narječjima se govori kada su razlike manje ili čak vrlo male. i nepravedno . To je ono što je Bartol Kašić propisao. a Kašić nije. Ne znam da je Kašić to upotrijebio. Ja govorim po obilježjima istočnohercegovački. On je vrlo važan. na južne gornje i na doljnje. Je li Karadžić tvorac jezika Srba u Hrvatskoj ili je to Savo Mrkalj? Savo Mrkalj je svojevrsni preteča. Mislio sam na pravilo: Piši kao što govoriš. vi ga se s pravom sjećate. neću reći bio školovan. a Nizozemci imaju svoje prijevode na svoj. Tko je „kriv“ što je hrvatski književni jezik izgrađen na dijalektu? Došli smo do jako komplicirane teme koja je preduvjet da se uopće razumije što je hrvatski jezik. pod utjecajem kojeg književnog jezika je neki govor. Odnosno. kajkavsko i čakavskom a neki još govore o tri narječja. koji se prostiru ravnicom prema sjeveru. Dijalekti se određuju s jedne strane po veličini razlike. može definirati i na razini narječja.

Karadžić je sa Srbima u Hrvatskoj imao vrlo malo veze. Moj otac je rođen i odrastao u Bihaću. Kada su se prilike promijenile tada su Hrvati rekli da bi svoju crkvu popravili. Točka. gdje su u Drugom svjetskom ratu porušene i katolička i pravoslavna crkva. . ali nisu htjeli da Hrvati prihvate beogradski književni jezik. ali je uzet kao temelj nakon što je vrlo teško pobijedio u Srbiji i Vojvodini. isusovca. Grubo pojednostavljujem za razumijevanje našega razgovora. malo više u Hercegovini i Bosni. Doživjeli smo ustaštvo. Ono što mi poznajemo kao srpski jezik to je jezik obrazovanih Beograđana koji se poziva na Vuka Karadžića. i karadžićevskog srpskoga. Što je vama tradicija? Ne razumijem pitanje. ali je poslije rata na mjestu pravoslavne crkve sagrađen nekakav dom kulture. koji je njima blizak ali je manje blizak Srbijancima. samo se jako zakompliciralo školom hrvatskih vukovaca koja je htjela model Vuka Karadžića primijeniti na Hrvate. ali nije bilo moguće jer Srbi nisu mogli popraviti svoju zbog doma kulture. Nije? On je Hrvatima stran po onom što isključuje a ne po onom što uključuje. a što je Hrvatima živo. Kada u Francuskoj nekoga pitate jeste li katolik to znači je li vjernik. Tradicija apsolutno jest imanentna i ona. Je li tradicija nešto što je imanentno određenoj kulturi? Nisam odmah razumio vaše pitanje jer je ono višeznačno. ali je prilično stran Karadžiću. postoji bez obzira da li to netko hoće ili ne će! I bez obzira na ideologiju? Da. ali to je sve i hrvatsko. Srbi u Hrvatskoj lako su se uklopili u to i ostali visjeti između hrvatskoga književnoga jezika. Maretić i vukovci htjeli su Karadžića koji Hrvatima nije stran. To ni jedan Srbin ne može podnijeti! Zaključak. a na mjestu katoličke ništa. To se već dopuštalo. stoljeću. Kao važno pitanje to dolazi na partijski komitet u Bihaću gdje su svi ateisti. kada su usvojili beogradski razgovorni jezik. pravoslavni su protiv.je zanemaren. a muslimanski su neutralni. ali katolički ateisti jesu za to da se crkva gradi. Kada? U drugoj polovici 19. boljševizam i titoizam i vidjeli da tradicija nije nestala bez obzira na ideologiju. A što isključuje? Kašića i sve što iza njega stoji. čak i u jezikoslovnim krugovima. to je najvažnije i to bih mnogim našim javnim kulturnjacima napisao u spomenar. nije bio uvažavan i cijenjen? Postavljate pitanja na koja bih morao odgovoriti jednim predavanjem pa ću grubo pojednostavniti i reći ovako: Nevolja s Kašićem je u tome da ako doista postoji srpskohrvatski jezik onda je gramatika Bartula Kašića. s kojim su svakodnevno konfronitirani. stoljeća kadu su preuzeli ekavski i kada su mnoge svoje uobičajene riječi i izraze unijeli u srpski književni jezik. ali to je jezgra stvari. ali nije osnivač. I počelo se je. a kada u Bosni to nekoga pitate onda to uopće nije pitanje je li vjernik. a sada sam vas razumio i sada znam odgovoriti. koji su jako odstupili od Karadžića. Očito zato Kašić. ako srpskohrvatski jezik mora postojati. onda Kašića treba zaboraviti. To treba objasniti. Na predavanju ste rekli da je filologiju hrvatskoga jezika trebalo napisati u 19. ili nema srpskohrvatskoga jezika i onda Kašić nije Srbima napisao prvu gramatiku. prva gramatika toga jezika. ili. Ono što on uključuje to je gotovo sve i hrvatsko. Imamo i dokaza. To je jednostavno i logično.

pa evo objašnjenja. I sada. sve bi rušili. objed. A ne Filmski festival u Motovunu? Ili Motovunski filmski festival. Takvi to i danas govore. Ako su bez kritičkog odnosa? I bez slobode kretanje unutar pitanja koje tradicija otvara. mogu ometati da se jedna sredina plodno i skladno konstituira. Mnoge tradicije mnogima smetaju. Zato ćete triput razmisliti prije nego se afirmativno izrazite o hrvatskoj državi. kada imamo hrvatsku državu? Da. identiteti su sve jači. obitelj. lijevi zaziru od tradicije? Oni bi bili avangardni. znači li to da su takvi i pobornici rastakanja identiteta? Upravo to. to je primjer kako je tradicija hrvatske gramatike bila zanemarena iz sasvim konkretnih razloga. ili kojima jedna konkretna tradicija smeta.. Zašto u nas tzv. ne znam što će biti. Takvi onemogućuju da se hrvatska kultura konstituira. posrijedi su ljudski stavovi. Konkretno znači da se bez žestokog protesta može prihvatiti Motovun film festival kao hrvatski naziv. Vratimo se identitetu i njegovu odnosu prema globalizaciji. odnosno pobornike rastakanja tradicije. stoljeća među hrvatskim intelektualcima govorilo se sasvim normalno kombinovati.Nego koje je nacije? Da. Ta pitanja zadiru duboko u psihologiju pojedinca.. Što znači svemu? Znači da se sve mora prihvatiti. a danas ni pomisliti. ali to se nije smjelo reći pa se onda reklo da hrvatski jezik mora biti otvoren svemu. Samo te su stvari kompliciranije nego što ispadnu kada se ovako postave. ali je mogu ometati. a ti kojima tradicije smetaju. Jedan moj suradnik i prijatelj rekao je: U Jugoslaviji je hrvatski jezik morao biti otvoren srpskom. Sve je vidljivije: što imamo više globalizacije. Tko ima ambiciju biti javno priznat kao intelektualac mora biti zagriženo skeptičan prema hrvatskoj državi i kulturnoj tradiciji. ali okoštala. Nisam prorok. pa će svaki dan biti na Hrvatskoj televiziji. Tradicija je po mojem dubokom životnom uvjerenju velika vrijednost. potpuno negipka tradicija i tradicionalizam sasvim sigurno su loši. Kada ste već spomenuli protivnike tradicije. U tome je stvar. to jako ovisi od osobnog opredjeljenja. a onda i pitanje vremena. Oni su uspjeli hrvatsku državu obilježiti. veljača. Protivnici tradicije i kada svim silama nastoje ne mogu pobjeći tradiciji. to je puno dublje od politike. Pitali ste me zašto se o Kašiću nije govorilo. Globalizacija ne znači . to stalno doživljavamo. Političkih? Da Srbin ne može čuti kako mu je isusovac napisao prvu gramatiku. Srbi ne mogu prihvatiti ni da se je na dvoru Nemanjića govorilo žlica. Potkraj 19. da su mjeseci nazivani siječanj. uzgajaju i okupljaju ljude koji su protiv tradicije. prilijepiti joj etiketu sumnjivosti i onda malo koji intelektualac koji podupre hrvatsku državu ne biva loše etiketiran. ima ogromno značenje. To i rade. Dakle. ali podupirem svaki identitet pa i svoj hrvatski. Jesu naravno.

Malo prije rekli ste da hrvatski intelektualac. da su pravi Europljani i sve bi dali za Europu. Zaključuje da treba potpuno potisnuti umjerene nacionaliste. Ja sam naglasio da govorimo o onima koji imaju površnu i pomodarsku ambiciju biti javni intelektualci. Evo nedavno sam se vraćao iz Budimpešte i kada smo došli južno od Balatona odjednom pejzaž postane hrvatski. da se s njima može razgovarati i raditi. ali ako sam Hrvat i nikome ne želim zlo onda to nije negativno. pišući o istočnoj Europi. i projekcije. a ne nacionalist. Meni je nacija bitno načelo ne samo življenja nego i doživljavanja. Ona se onda povampiruje. Doživljavanje mi je najbitnije. Ako se identiteti ne mogu suprotstaviti globalizaciji. Ja se sigurno nikada ne ću suzdržavati da podržim hrvatsku državu tamo gdje je to umjesno. da su to krasni ljudi. to je jači otpor. tamo je i Tito odigrao svoju ulogu. Naravno. Zato je daleko korisnije prošlost upoznavati. Ali oni su u Americi sve jači. Zato sam skovao uzrečicu. ako želi biti javno priznat kao intelektualac. Kod pomodnih intelektualaca nacionalizam je apsolutno nešto negativno. Njegove izjave. Zašto je nesklono? Ja bih bio jako velik čovjek da vam mogu dati ozbiljan odgovor. Povijest pak održava identitete. i sadašnjost. Taj nisam. lakše se manipulira? To je ono što ste govorili o Hrvatskom proljeću. On piše da u toj Europi postoje umjereni nacionalisti. njome se baviti. postojanja i doživljavanja. Sigurno imate pravo s Proljećem. Nacionalizam je u mnogih naroda kvaliteta.drugo nego potvrdu identiteta. Što vama znači nacija i nacionalno? Znači mi bitno načelo oblikovanje života. To se vidjelo. Je li vam sada jasno? Što je više ekstrema. ne smije zagovarati hrvatsku državu. napisao je za mene bitnu stvar. nju rasuđivati. čega je nažalost bilo. nisu uspješni. Što određuje budućnost? Prošlost. sadašnjost ili nekakve projekcije? I prošlost. Što su pritisci globalizacije veći. Ali to ne znači da ne zagovaramo hrvatsku državu. A s druge strane nije u stanju integrirati. a vrlo loše zabacivati je i izbjegavati. . onda je to s moje strane vrlo negativno. a ti primitivni nacionalisti su strašni. umetnuti sve identitete unutar svojeg mozaika? To je veliki problem. da ne govorim dalje. ali kada oni dođu na vlast. na kraju njegova potpora Tripalu i Savki. tim više što je američka ideologija protivna identitetima. Hoću reći tu su jako duboki elementi doživljavanja. ali mi je ipak jasno da su jako utjecajni oni kojima smetaju neki identiteti. njih onda primitivni nacionalisti gurnu u stranu i preuzmu vlast. U svojoj knjizi Boristenu u pohode pišete da je naše vrijeme nesklono povijesti. onda nisu zaslužili da postoje. nacionalizam je kijača kojom se razbijaju nepoćudne lubanje. Nekada se to negativno nazivalo šovinizam. U jednoj svojoj knjizi George Soros. Po svemu što ste rekli ne može se živjeti bez prošlosti!? Ne može bez obzira hoćemo li to ili ne ćemo. To je moje životno iskustvo. ona ga proizvodi i očvršćuje. Međutim. Ako ja drugome hoću zlo jer sam Hrvat. a ne nešto loše. Tako je. ako nekome smeta to što sam Hrvat bez obzira na to što nikome ne želim zlo onda je on šovinist.

Ali to nije bilo lako napraviti. Niste bili u sedmom i osmom stoljeću. Homer kaže: On je sve znao. Mitologija uopće ne može određivati nikakvu budućnost jer je mit nešto što je izvan zbilje. a ono što je izvan stvarnosti ne može određivati stvarnost. ne bi ga bilo. i ono što jest. ne može se reći da laž ne igra ulogu u određivanju budućnosti. U Božanskom boju o tome nema ništa. to su veoma minuciozne rekonstrukcije i opisi pejzaža. Biste li o tome rekli nešto više? Nema nikakve sumnje da u etničkoj povijesti Hrvata ima jedan davni neslavenski sloj. Pred nama je prošlost. to zavisi od onih koji slušaju.U eseju o Boristenu napisali ste da ne postoji budućnost. Već sam rekao da politika s jezikom nije uspijevala ono što je htjela. Nisam pisao ni o čemu što nisam vidio. a to što me vi pitate sasvim je nešto drugo. Koliko budućnost određuju povijesne laži i istine? To je jako zanimljivo pitanje i tu bih bio velik čovjek kada bi vam znao dati pravi odgovor. pošlo mi je za rukom u dijelovima autentičnih obrednih tekstova napipati i saznati kako su živjeli i što su govorili naši stari. A da je bilo kako je politika htjela. ne bih mogao tako to opisati. To nije tako. doživio sam kako su doživljavali i kako su se osjećali u svijetu. izvan stvarnosti. odjednom sam osjetio da sam dobio još nešto. haplotipova… O tome ne mogu govoriti jer o tome malo znam. dokumentima i argumentima? Ništa dobro. Objašnjava mitologiju. Što mislite o povijesti koja nije temeljena na dokazima. da postoji samo prošlost i sadašnjost. ali nije svaka manipulacija uspješna. Pa da. po mojem mišljenju i mojem životnom iskustvu. a ipak ste ih uspjeli rekonstruirati u knjizi Literarum studia. i nije stvar u našoj odluci hoćemo li neku laž staviti u neki opticaj pa će ona odlučivati budućnost. Ali ne o ovim pitanjima. Samo to nije bilo koja laž. Tamo je pristup sasvim znanstven. Veoma su duboke stvari koje određuju koja laž ima ili nema mogućnost odrediti budućnost. Ona se stalno pokušava probiti i ima uspjeha jer jedan dio javnosti upravo to želi. to je posve jasno. kojim riječima. o Indiji. Ako ništa drugo to je ime Hrvati koje nije slavensko. Mi naime kroz vrijeme hodamo natraške pa ne vidimo ono prema čemu se krećemo. Da nisam bio tamo. ali ja sam istražujući shvatio. U knjizi Boristenu u pohode pišete o Grčkoj. Ali. iza nas je budućnost. A da mi netko i podastre rezultate takvih istraživanja prvo . Ali mit itekako djeluje na naše doživljavanje. Pokazuje vrela i utvrđuje nove izvore za poznavanje mitoloških sadržaja. To ne zavisi od onoga koji laže. I onda sam se naravno mogao uživjeti. Kada mi je to počelo polaziti za rukom. i ono što je pred nama i ono što je iza nas. Nisam živio u tim stoljećima ali sam bio u tekstovima tih stoljeća i uspio rekonstruirati tekstove tih stoljeća. pa je hrvatski jezik ostao hrvatski. Mnogo je manipulacija? Da. Koliko mitologija utječe i određuje suvremenost? U svojoj knjizi Božanski boj pišete o mitologiji. Znam daleko više o tome kako je tada izgledala Hrvatska. Homer je to izvanredno rekao za jednog vrača. to tamo nisam napisao. na oblikovanje naše osobnosti. Iranska teorija o podrijetlu Hrvata lijep je primjer za to. A što je s istraživanjima gena. kako je ovdje bilo u sedmom i osmom stoljeću nego što se prije znalo.

Zašto je tako? Zato što je povijest jako uvjetovana interesima. ali to je osobno ime čovjeka. ako se pokaže neka genetska srodnost pitanje je da li se ti haplotipovi. Uvjeren sam da će se to znati. Svojedobno sam čitao neke tekstove ruskih akademika koji podastiru dokaze o iranskom podrijetlu Hrvata. Matica hrvatska. dakle ono što su u starija doba bili Skiti. Kada sam vas pitao vjerujete li u interpretiranu povijest. koji mu žele rastočiti kralježnicu. od nekih europskih institucija prigovoreno je da imamo previše kazališta. htio sam vas podsjetiti da danas imamo sve više interpretacije povijesti koja nije zasnovana na činjenicama. a najmanje to znači da smo vi i ja Iranci. onda sam konsterniran. Grčki zemljopisac Klaudije Ptolomej u svojem zemljopisu svijeta potanko opisuje sarmatske narode. Koliko kazališta meni u mojoj kulturi treba. pa i kazališta? Naime. A ima ih koji tako hoće. odnose na sedmo stoljeće ili na vrijeme prije Krista. među njima Hrvatima nema traga. Oni ne žele da hrvatska kultura ima svoje institucije jer misle da će je lakše smlaviti ako ih nema. tu su i Tanajske ploče na kojima piše ime Hrvat. a ima jedno narodno kazalište. U tome vidjeti dokaz hrvatske narodne povijesti može se samo ako se pretpostavi da je to ime po narodnoj oznaci. a poslije Sarmati. njima je do toga da se Hrvati razlikuju od Slavena. To je moguće. crno na bijelo. uspostavila kao slavenska. Toga je uvijek bilo. A to da bi Hrvati bili Iranci to doista nije nevjerojatno. Zato su im Hrvati Iranci. ili kako se to sve zove. Ili da je jezik kojim sada govorimo iranski. Ako je tako. DHK. Srbi su u neizmjerno povoljnijem položaju dokazivati svoje iransko podrijetlo. Npr. stvar je idiosinkrazije njezine kulture. Dok se to ne raščisti. Koliko koja zemlja ima kazališta. ali oni koji danas s tim mašu potpuno su neozbiljni jer se ne može mahati rezultatima za koje ne znate jesu li postignuti dobrim postupkom niti što nam upravo znače. to je doista samo stvar moje kulture i ničije druge. HAZU-a… To su oni kojim smeta hrvatski identitet. kao ime Hrvatin. To je prvo. Ako je nekome dosta jedno kazalište. da su ih zvali Slavenima i da su nosili slavenska imena. . HAZU. Dakle. ako prihvatimo da je dobro onda opet ne znamo što to znači za ono što nas zanima. Trebao bih čuti reakciju struke. I hoće! Ali to ne znači da mogu. ali njih to ne zanima. Nema nikakve sumnje da Hrvati imaju jedan neslavenski sloj. Srbi? Da. navodila se Danska koja je po broju stanovnika slična Hrvatskoj. to znači da su potrebna.bih morao znati je li to dobro napravljeno. Dapače. od koje potječe današnja Hrvatska. kao što nema nikakve sumnje da se hrvatska vlast u rimskoj Dalmaciji. Ovima koji zastupaju iransko podrijetlo Hrvata užasno je stalo da Hrvati budu iranskog podrijetla jer im je važno da su Hrvati nešto osobito. Nekima smeta i postojanje Matice hrvatske. A drugo. ja o tome ne mogu razgovarati. ali ima sarmatski narod koji se zove Serboi. Trebaju li Hrvatskoj hrvatske institucije. a je li tako ja ne znam. Radi se zapravo o pravoslavlju. ali ga danas ima više. Ako kazališta dobivaju sredstva za egzistenciju. ona će ih imati koliko joj treba i ni jedno više. Njima je dobro kao Slavenima. A drugo. Ali to je daleko od toga da bude dokazano. slažem se. Potreban je veliki napor da se iz osobnoga imena Hrvat konstruira dokaz da je tada tamo na Donu postojao narod Hrvata. to je najmanje nevjerojatno od svega što se domišlja. ne može taj od drugih tražiti isto to. Isto nema nikakve sumnje da je knez Trpimir sudio po slavenskom zakonu. Tko prigovara? Kada se pregovaralo o ulasku u EU.

sad se to vidi. to je drugo pitanje. na pretvorbu i privatizaciju.? To morate pitati predsjedništvo Akademije. koja je i danas jako prisutna i utjecajna. na promjenu Ustava itd. a onda ćemo vidjeti što poslije. a kada ih se pitalo zašto. ja sam samo njezin član. Vjerojatno bi bilo. sada treba sve razbiti. ali nitko ih ne poriče. kada su bili studentski neredi i kada je Europa. Pa to je bilo očito. Čim ste radili nešto konstruktivno. nije važno. Unatoč tome danas nitko ozbiljan i važan Tuđmanu ne poriče zasluge. jer je očito da se do intelektualaca malo drži i da ih je sa stavom veoma malo. Znači li to da se europski intelektualac potpuno priklonio potrošačkom mentalitetu i manipulaciji istine? Što tome. Drugo je pitanje koliko je to svrhovito. a što okretanju jednobojnoj budućnosti. razgovarao Andrija Tunjić Vijenac / Matica hrvatska . To je istina. zapravo propala. Toga stava danas ima jako puno baš među deklariranim europskim intelektualcima. Nije li to nespojivo s intelektualnim mišljenjem? To ne znam. ali se sjećam itekako presudne 1968. kao institucija ne reagira primjerice na srljanje Hrvatske u EU bez ikakvih uvjeta.Zašto recimo HAZU. Mislite li da se moralo reagirati? U načelu da. Koliko iskreno. na to se nije dobro gledalo s te europske intelektualne strane. Tada su pobunjeni francuski studenti govorili. jedino je bilo dopušteno raditi na njegovu rušenju. Tako su mnogi govorili: Tuđmana treba srušiti. odgovor je bio. Dok je Tuđman bio predsjednik. Ali je isto tako istina da vam za stav prilijepe etiketu nacionalista i onda vam neki europski „mudrac“ kaže oni su nacionalisti jer imaju Akademiju. Tada ste za velik dio intelektualne europske javnosti mrtvi. jer hoće puno kazališta.